GRAANSKO PRAVO 2

1. Nasljednopravno ureivanje

1.1. Pravno ureenje nasljeivanja zbog ostaviteljeve smrti

1.1.1. Pojam nasljednog prava

Nasljedno pravo u objektivnom smislu je skup materijalnopravnih normi GP koje za svakoga mjerodavno ureuju pravnu sudbinu onoga to nakon smrti fizikih osoba preostane od poloaja koji su za ivota imale u pravnim odnosima.

tim normama pravni poretci ureuju pravnu sudbinu onog to nakon smrti fizikih osoba preostaje od poloaja koji su za ivota imale u pravnim odnosima sve to preostane od tog poloaja prelazi na druge pravne subjekte

one ureuju za svakoga mjerodavno pravno sljednitvo (sukcesiju) to ga uzrokuje smrt svake fizike osobe: nasljeivanje

s tim normama su svojom funkcijom povezane postupovne norme, koje odreuju nain postupanja javne vlasti (sudova ili drugih tijela vlasti) u tzv. nasljednim stvarima, utjeui tako na ostvarivanje normi NP (materijalnopravnih i kolizijskih); ureenje nadopunjuju jo i kolizijske norme meunarodnog privatnog prava koje rjeavaju sukobe domaeg i stranih nasljednih prava u sluajevima s meunarodnim elementom

te 3 skupine normi (materijalnopravne, postupovne, kolizijske) ine nasljedno pravo neke drave

Nasljedno pravo u subjektivnom smislu je subjektivno pravo koje svog nositelja ovlauje da bude nasljednik umrle osobe, pa da u pravnim odnosima ima za svakoga mjerodavan pravni poloaj njezinog nasljednika, dakle njenog sveopeg sljednika (univerzalnog sukcesora) zbog njezine smrti (mortis causa).

1.1.2. Svrha pravnog ureenja nasljeivanja

1) ukljuivanje pravnih dobara pojedinaca u proces nasljeivanja drutvenih dobara, dakle u proces nasljeivanja u drutvenom smislu (to je temeljna socijalna svrha svakog pravnog ureenja nasljeivanja)

2) prevladavanje kriza koje smrt fizikih osoba izaziva u onim pravnim odnosima u kojima su do tada sudjelovale

pritom nasljedno pravo uzima u obzir i volju umrloga o tome tko bi ga trebao naslijediti (GP naelo dispozitivnosti) i injenicu da je za svog ivota on bio povezan obiteljskim i slinim vezama s nekim osobama

kad je ispravno ureeno nasljeivanje, to pozitivno utjee na drutveno poeljno ponaanje pripadnika drutva za njihova ivota, jer ih na rad, tedljivost i uope dobro gospodarenje, potie spoznaja da e ono to za ivota stvore, steknu i utede, nakon njihove smrti pripasti onim osobama koje su im za ivota bile bliske i/ili da e sluiti svrsi kojoj su to namijenili

1.1.3. Kratak pregled dosadanjeg razvoja i glavnih tendencija suvremenog razvoja

10. do 18. str.

1.1.4. Ope i posebna ureenja nasljeivanja

ope ureenje nasljeivanja

zbog smrti fizike osobe preostat e u ostavini u pravilu sve to joj je u trenutku smrti pripadalo, a nije bilo strogo osobne prirode, pa e sve to pripasti ostaviteljevom univerzalnom sukcesoru mortis causa njenom nasljedniku (odnosno opini ili gradu koji dobivaju pravni poloaj nasljednika); u pravilu e se to dogoditi u pogledu svega to je nakon smrti bilo koje fizike osobe preostalo u ostavini, a po pravilima nasljednog prava, jednakog za sve subjekte

posebna ureenja nasljeivanja

meutim, neke osobitosti (naroito osobitosti nekih ostavitelja, nekih vrsta objekata, ili nekih okolnosti u kojima dolazi do sukcesije mortis causa) ponekad zahtijevaju i osobito ureenje nasljeivanja

zato se u nekim pravnim poretcima susreemo s pojavom da pored opeg ureenja nasljeivanja (opeg NP) postoje i posebna ureenja za nasljeivanje odreenih vrsta ostavitelja, ili za stjecanje putem nasljeivanja nekih odreenih vrsta stvari ili prava preostalih u ostavini nakon ostaviteljeve smrti tada su pravila posebnog ureenja nasljeivanja posebna pravila (lex specialis), a pravila opeg ureenja nasljeivanja primjenjuju se tek podredno (supsidijarno)

1.2. Naela pravnog ureenja nasljeivanja

1.2.1. Uvod

Pravno ureenje nasljeivanja u bitnome slijedi opa naela GP (dispozitivnost, ravnopravnost, im. sankcija, prometnost), ali je unutar podruja njihova djelovanja izgraeno i po specifinim nasljednopravnim naelima:

1) naelo nasljeivanja zbog smrti (mortis causa)

2) naelo obvezatnosti neposrednog opeg sljednitva univerzalne sukcesije)

3) naelo slobode raspolaganja za sluaj svoje smrti, ograniene u korist svoje obitelji

4) naelo zatvorenog broja pravnih temelja nasljeivanja

5) naelo ravnopravnosti osoba u jednakim odnosima s ostaviteljem

6) naelo ipso iure stjecanja

7) naelo dragovoljnosti nasljeivanja

1.2.2. Naelo nasljeivanja zbog smrti

l. 3., l. 103. i l. 122. ZN

Nasljeuje se zbog smrti fizike osobe i u trenutku njezine smrti. Svaku se fiziku osobu moe naslijediti.

Smru osobe otvara se njezino nasljedstvo, a isti uinak ima i proglaenje osobe umrlom.

pravna injenica koja uzrokuje nasljeivanje je nastupanje smrti do nasljeivanja svake pojedine osobe dolazi zbog njezine smrti i u trenutku njezine smrti, bilo da je izvjesno da je nastupila smrt, bilo da je nestala osoba proglaena umrlom

tek tada nastaje situacija u kojoj se tu osobu moe naslijediti

posljedica naela nasljeivanja zbog smrti:

prije smrti neke osobe jo nitko nije njezin nasljednik, niti je ta osoba ostavitelj

neke osobe mogu se nadati da e naslijediti neku osobu nakon njene smrti, ali nisu ovlatene:

ita zahtijevati kao njezini budui nasljednici

pobijati njena pravna raspolaganja kojima se umanjuje korist kojoj se nadaju u sluaju da nasljeuju tu osobu

raspolagati svojom nasljednom nadom ne mogu valjano ugovoriti budue nasljedstvo ili zapis:

nitav je ugovor kojim netko otuuje nasljedstvo kojem se nada, te ugovor o nasljedstvu tree osobe koja je jo iva

nitav je ugovor o zapisu ili kojoj drugoj koristi kojima se jedan ugovornik nada iz nasljedstva koje jo nije otvoreno

osim iz naela nasljeivanja zbog smrti, to proizlazi i iz opeg naela dispozitivnosti, po kojem je svaka osoba ovlatena po svojoj volji raspolagati svojim pravima, a da u tome nije ograniena ikakvim nasljednim nadama nekih osoba

anticipirano nasljeivanje:

u doba kad su prava pripadala obitelji, a ne pojedinim osobama, neki od lanova obitelji je bio nositelj prava, ali je on zapravo bio tek upravitelj obiteljskih dobara, jer su ona pripadala cijeloj njegovoj obitelji, a ne samo njemu tada su drugi lanovi obitelji ve za njegova ivota bili njegovi nasljednici (tj. imali su neko pravo na onome to je njegovo)

takvo arhaino shvaanje nasljeivanja do danas nije potpuno iskorijenjeno

raunajui s njim, a u elji da se ouva istoa naela nasljeivanja zbog smrti, u naem NP ureenju postoje odredbe kroz koje se takva shvaanja mogu izivjeti, a da ne narue naelo tako predak u sporazumu sa svojim potomcima njima za svog ivota moe ustupiti i meu njih raspodijeliti imovinu koju u tom trenutku ima (l. 105. do 115. ZN)

to je u nekom smislu anticipirano nasljeivanje

1.2.3. Naelo obvezatnosti neposrednog sveopeg sljednitva

l. 5. st. 1. i 2., l. 6. i l. 20. ZN

Zbog ostaviteljeve smrti obvezatno nastupa neposredno sveope sljednitvo (univerzalna sukcesija mortis causa).

da bi pravni odnosi u kojima je u trenutku svoje smrti sudjelovao ostavitelj bili ukljueni u proces nasljeivanja drutvenih dobara, potrebno je da nakon ostaviteljeve smrti neka osoba (ili vie njih) zauzme njegovo mjesto u tim pravnim odnosima

stoga je, prema suvremenim NP ureenjima, obvezatno da nakon ostaviteljeve smrti netko preuzme njegovu ulogu u pravnim odnosima, naime da na nj prijee sve to je nakon njegove smrti od te uloge preostalo u njegovoj ostavini, ukljuujui dakako i ostaviteljeve obveze i pravno relevantne entitete (posjed, ponudu i sl.)

obvezatno je da zbog ostaviteljeve smrti jedna ili vie osoba postanu ostaviteljevim sveopim sljednikom ona e to redovito postati temeljem nasljednog prava, koje e stei zbog ostaviteljeve smrti, budu li u pogledu nje ispunjene sve pretpostavke za stjecanje tog prava, odreene nasljednopravnim normama:

tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopi pravni sljednik; ostaviteljevom smru prelazi njegova ostavina na nasljednika, ime postaje njegovo nasljedstvo

a ako ostavitelj umre, a nitko ne stekne nasljedno pravo (ili ga se odrekne), tada taj ostavitelj nema nasljednika, ali to ne znai da je njegova ostavina postala niija pa da bi svatko mogao uzeti sebi ono to je ostalo nakon ostaviteljeve smrti; kako je sveope sljednitvo zbog ostaviteljeve smrti obvezatno, ako nitko nije postao ostaviteljevim nasljednikom, ostavina pripada javnopravnom subjektu (opini, odnosno gradu), koji je u takvom sluaju ostaviteljev sveopi pravni sljednik, te ima pravni poloaj kao da je ostaviteljev nasljednik:

l. 6. ZN: smru ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na opinu, odnosno grad odreene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak poloaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, ega se oni ne mogu odrei

l. 20. ZN, oasna ostavina:

(1) Ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednaena prava prelaze na opinu, odnosno grad na ijem se podruju nalaze.

(2) Pokretnine i s njima izjednaena prava prelaze na opinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalite na podruju Republike Hrvatske.

(3) Ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao prebivalite na podruju Republike Hrvatske, a imao je boravite, pokretnine i s njima izjednaena prava prelaze na opinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao boravite na podruju Republike Hrvatske.

(4) Ako ostavitelj u trenutku smrti na podruju Republike Hrvatske nije imao ni prebivalite niti boravite, pokretnine i s njima izjednaena prava prelaze na opinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu dravljana Republike Hrvatske.

treba naglasiti da po naem nasljednom pravu ostavina na ostaviteljevog sveopeg sljednika (nasljednika ili odgovarajueg javnopravnog subjekta) prelazi neposredno izmeu ostavitelja i njega nema posrednika, nema nikoga kome bi prvo pripalo ono to je bilo ostaviteljevo, a on da to potom bude duan prenijeti ostaviteljevom nasljedniku, poto prethodno utvrdi tko je naslijedio ostavitelja, podmiri ostaviteljeve dugove, ispuni zapise, plati porez na nasljedstvo i sl.

obvezatnost neposrednog sveopeg sljednitva zbog ostaviteljeve smrti nipoto ne znai da ne bi zbog ostaviteljeve smrti moglo doi i do pojedinanih sljednitava (singularnih sukcesija), naime ostaviteljevom smru uzrokovanih stjecanja pojedinanih prava iz ostavine, odnosno stjecanja pojedinih stvari iz ostavinske mase, ili stjecanja na raun vrijednosti ostavine

do njih moe takoer doi, ali u pravilu tek posredno posredstvom ostaviteljevog univerzalnog sukcesora mortis causa (ostaviteljevog nasljednika, odnosno javnopravnog subjekta kojem je pripala oasna ostavina), ako ostavitelj oporukom odredi zapise (damnacione legate) ili/i naloge

ipak, po naem nasljednopravnom ureenju, moe zbog ostaviteljeve smrti doi i do neposrednih pojedinanih sljednitava, naime na temelju prava na izdvajanje iz ostavine, koja na temelju zakona pripadaju nekim osobama ta prava na izdvajanje iz ostavine zapravo su svojevrsni zakonski zapisi (legati), i to zapisi vindikacijskog tipa, pa ovlatenici tih prava stjeu neposredno (a ne tek posredstvom univerzalnog sukcesora m.c.) odreeni dio ostavine, odnosno neke odreene stvari preostale u ostavini (odnosno u ostavinskoj masi)

1.2.4. Naelo slobode raspolaganja za sluaj svoje smrti, ograniene u korist obitelji

l. 7. ZN

Svatko je ovlaten da za sluaj svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika, a i da pravo svojega nasljednika ogranii i optereti, na nain i u granicama odreenima ovim Zakonom.

Zbog zatite opravdanih interesa lanova ue obitelji ovim se Zakonom odreuje koja prava glede ostavine pripadaju lanovima ue obitelji, makar i protiv ostaviteljeve volje, te se postavljaju granice oporunim i drugim raspolaganjima za sluaj smrti.

dakle, ope GP naelo dispozitivnosti (slobode raspolaganja) vrijedi, naravno, i na podruju pravnog ureenja nasljeivanja: svatko je sa svime to mu pripada u pravnim odnosima, ako to nije strogo osobne naravi, slobodan raspolagati svojim pravnim poslovima, i to ne samo takvim poslovima meu ivima, nego i za sluaj svoje smrti (dakako, unutar granica koje tomu postavljaju tua prava i zakonska ogranienja) ta sloboda implicira i slobodu oporuivanja

no, kod pravnih raspolaganja za sluaj smrti, slobodi raspolaganja (pa tako i oporuivanja) osim opih zakonskih ogranienja stoje na putu i posebna, ogranienja koja namee pravno ureenje nasljeivanja u prvom redu, zbog ostaviteljeve smrti obvezatno dolazi do sveopeg sljednitva, to nitko ne moe svojim pravnim poslom iskljuiti unutar okvira postavljenog tim naelom (obvezatnog sveopeg sljednitva), ostavitelj je u pravilu slobodan oitovanjem svoje volje utjecati na univerzalnu sukcesiju do koje e doi zbog njegove smrti, ali:

to moe initi jedino svojom valjanom oporukom (l. 7. st. 1. ZN), a

njena valjanost e ovisiti i o tome je li svojim oporunim raspolaganjima potovao zakonom odreenu zatitu interesa lanova svoje ue obitelji (l. 7. st. 2. ZN)

zakon uvaava injenicu da su pojedinci pripadnici obitelji, ire i ue, pa je nasljeivanje temeljem oporuke tek jedan od dva mogua pravna temelja nasljeivanja:

na tragu pravne tradicije koja potjee iz rimskog prava, nasljeivati se moe:

na temelju ostaviteljeve oporuke (tom mogunou se uvaava ostaviteljevu slobodu raspolaganja za sluaj smrti) ili

na temelju zakona (time se uvaavaju ostaviteljeve obiteljske veze i interesi lanova njegove obitelji)

ti pravni temelji nasljeivanja nisu ravnopravni nasljeivanje se u prvom redu odvija kao oporuno, a tek podredno (supsidijarno) dolazi u obzir nasljeivanje na temelju zakona

nae NP nije usvojilo pravilo rimskog prava nemo pro parte testatus, pro parte initestatus, decedere potest, nego je mogua kumulacija pravnih temelja nasljeivanja zahvaljujui tome, oporuno i zakonsko nasljeivanje (ukljuujui nuno, koje je podvrsta zakonskog), ne samo da nisu uvijek suprotstavljeni jedno drugome, nego esto teku zajedno, proimajui se i uzajamno se nadopunjujui

1.2.5. Naelo zatvorenog broja pravnih temelja nasljeivanja

l. 4. st. 1. i st. 3., l. 102. ZN

umrlu fiziku osobu (ostavitelja) nasljeuje onaj koji je njezinom smru stekao nasljedno pravo (nasljednik)

nasljedno se pravo stjee po odredbama ovoga Zakona, a na temelju oporuke ili na temelju zakona

dakle, broj pravnih temelja nasljeivanja prema naem NP ureenju je ogranien na ta dva oporuku i zakon

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ne moe se nasljeivati na temelju ugovora o nasljeivanju:

nitav je ugovor kojim netko svojem suugovorniku ili treoj osobi ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio

isto tako, nitetni su i ugovor o buduem nasljedstvu ili zapisu i ugovor o sadraju oporuke

no, ta zabrana nasljeivanja temeljem ugovora nije smetnja nikome da za svog ivota valjano ustupi i raspodijeli imovinu lanovima svoje obitelji, jer to raspolaganje, strogo gledano, i nema nasljednopravni karakter, iako stvara situaciju nalik na nekakvo anticipirano nasljeivanje (l. 105. do 115. ZN, ustup i raspodjela imovine za ivota)

mogue je i valjano ugovaranje doivotnog (l. 579. do 585. ZOO) i dosmrtnog uzdravanja (l. 586. do 589. ZOO), jer ti ugovori nisu usmjereni na postizanje NP uinaka, pa nisu nasljednopravne, nego obveznopravne naravi (stoga su i ureeni obveznopravnim, a ne nasljednopravnim normama)

1.2.6. Naelo ravnopravnosti osoba u jednakim odnosima s ostaviteljem

l. 2., l. 69. st. 2. ZN

sve su fizike osobe pod istim pretpostavkama ravnopravne u nasljeivanju

stranci su, pod pretpostavkom uzajamnosti, u nasljeivanju ravnopravni s dravljanima Republike Hrvatske; uzajamnost se predmnijeva, dok se suprotno ne utvrdi na zahtjev osobe koja u tome ima pravni interes

dakle, i u pogledu nasljeivanja vrijedi ope GP naelo da su svi graanskopravni subjekti ravnopravni za razliku od nekadanjih ureenja kad su neke kategorije osoba bile diskriminirane, nae suvremeno NP ureenje ne pravi razlike meu osobama koje su u jednakom odnosu s ostaviteljem (meu mukarcima i enama, branim i izvanbranim lanovima obitelji, pripadnicima razliitih profesija, pa ni izmeu domaih dravljana i stranaca, u sluaju kad stranci nasljeuju po naem NP)

NP ureenja u pravnim porecima socijalistikog pravnog kruga eljela su formalnu ravnopravnost zamijeniti faktinom, pa su uvela pravilo po kojem bi NP ovisilo i o posebnim prilikama i potrebama pojedinih nasljednika, a osobito o njihovoj sposobnosti ili nesposobnost iza rad i privreivanje, kao i o tome imaju li oni inae sredstava za ivot ili nemaju

no, nae novo NP je gotovo sasvim odustalo od tog pravila iznimka je napravljena jedino kod nunog nasljeivanja: ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci nuni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nunih sredstava za ivot

1.2.7. Naelo ipso iure stjecanja

Stjecanje do kojeg dolazi zbog ostaviteljeve smrti zbiva se ipso iure, naime

samim djelovanjem pravni normi, bez ikakvog posebnog ina stjecanja.

to naelo se primjenjuje kako za stjecanje subjektivnog nasljednog prava, tako i za stjecanje svega onoga to nasljednik stjee temeljem svog nasljednog prava (zapisa, podzapisa, a i prava na izdvajanje iz ostavine, koja pripadaju nekim lanovima ostaviteljeve obitelji, kao svojevrsni zakonski zapisi vindikacijskog tipa)

zahvaljujui ovom naelu, im ostaviteljevom smru bude otvoreno nasljedstvo, dakle im je nastala situacija u kojoj se moe nasljeivati tog ostavitelja, odmah se ta mogunost i ostvaruje odmah se, naime, po sili zakona zbiva sve troje:

pozivanje na nasljedstvo (delatio, delacija),

stjecanje nasljednog prava i

stjecanje nasljedstva (acquisitio hereditatis)

zbiva se to jedno za drugim, ali sve u istom odsjeku realnog vremena stoga ostaviteljeva prava i obveze sadrane u ostavini postaju ve u trenutku ostaviteljeve smrti nasljednikova prava i obveze, pa ih naelno uzevi nasljednik smije odmah izvravati, kao i tititi ih od tuih nedoputenih zahvata

1.2.8. Naelo dragovoljnosti nasljeivanja

Nasljeuje se iskljuivo dragovoljno nitko nije duan biti ostaviteljev nasljednik protiv svoje volje.

da bi se to naelo dovelo u sklad s naelom nasljeivanja ipso iure (po kojem se postaje ostaviteljevim nasljednikom, a da se nije imalo priliku oitovati svoju volju eli li se to ili ne, tovie, esto se u trenutku stjecanja NP nije ni znalo da ga se stjee), uz svako subjektivno nasljedno pravo se ujedno ipso iure stjee i pravo na odricanje

pravo na odricanje od nasljedstva je preobraajno pravo

iskoristi li ga nasljednik, uzet e se (fingirat e se) da on nije stekao to nasljedno pravo kojeg se odrekao, pa da nikada nije ni bio ostaviteljev nasljednik

primjena naela dragovoljnosti protegnuta je i na stjecanje prava na zapise i podzapise (i glede njih postoji pravo na odricanje)

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

meutim, naelo dragovoljnosti stjecanja ne djeluje u pogledu onog sveopeg sljednitva do kojeg dolazi zbog smrti osobe koju nitko nije naslijedio (nitko nije stekao subjektivno NP ili ga je stekao, ali ga se valjano odrekao, a potom nitko drugi nije postao nasljednikom) ostavina takve osobe je oasna; ona prelazi na zakonom odreeni javnopravni subjekt (opina, grad) elio on to ili ne

1.3. Pravni izvori nasljednog prava

1. Ustav RH

l. 48. st. 4. Ustava RH: jami se pravo nasljeivanja

(ovo ustavno jamstvo nasljeivanja, kao jednog od temeljnih sloboda i prava ovjeka i graanina, iz skupine gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, je ustavni temelj cijelog ureenja nasljeivanja u naem pravnom poretku)

2. meunarodni ugovori

RH je vezana veim brojem meunarodnih ugovora (dvostranih ili viestranih meunarodnih konvencija, sporazuma, paktova i sl.) koji svojim normama ureuju nasljeivanje nekih kategorija osoba, ili/i nekih vrsta stvari, subjektivnih prava i dr., preostalih nakon ostaviteljeve smrti ono to je njima ureeno ima jau pravnu snagu od onog to je odreeno zakonom, ako su ti meunarodni ugovori sklopljeni, potvreni i objavljeni na nain na koji se objavljuju zakoni, pa ih zakonske norme ne mogu staviti izvan snage niti izmijeniti (ni preutno ni izriito) (v. l. 140. Ustava RH)

3. zakoni

glavni zakonski izvor naeg NP je Zakon o nasljeivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05)

materijalnopravne norme tog ZN primjenjuju se na sluajeve u kojima je ostaviteljeva smrt nastupila, pa je otvoreno nasljedstvo 03.10.2003. ili kasnije, a postupovne norme se primjenjuju u svim sluajevima u kojima do tog datuma sud jo nije donio rjeenja o nasljeivanju koje je pravomono, niti je nasljeivanje konano ureeno sporazumom, diobom ili na drugi nain, bez obzira kad je otvoreno nasljedstvo

time je i bivi ZN (NN 52/71, 47/78, 56/00) takoer izvor prava, ali ne cijeli, nego njegove materijalnopravne norme: one se primjenjuju na sve sluajeve nasljeivanja u kojima je ostaviteljeva smrt nastupila prije 03.10.2003.

kako ZN nije potpuno uredio ni materijalnopravni ni postupovni aspekt nasljeivanja, pojedina pitanja nasljeivanja ili ona koja utjeu na nasljeivanje ureuju neki drugi zakoni (npr. Obiteljski zakon, ZV, ZPP i dr.) ako ti zakoni posebno ureuju neka pitanja nasljeivanja koja su ve ureena odredbama ZN, tada oni, jer su to posebne (specijalne) odredbe o nasljeivanju, imaju kod primjene prednost pred opim odredbama ZN

osim navedenih, vaan je i Zakon o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (ZPZRSZ), koji sadri kolizijske norme (norme koje rjeavaju sukobe naeg NP i NP iz stranih pravnih poredaka, do kojih dolazi u sluajevima nasljeivanja s meunarodnim elementom) i norme koje za takve sluajeve odreuju jesu li za odluivanje nadleni nai ili neiji strani sudovi, odnosno druga tijela javne vlasti

4. podzakonski propisi

u naem pravnom poretku, nasljeivanje se moe ureivati i propisima izvrne vlasti, pod pretpostavkom da se radi o podzakonskim propisima koji imaju snagu zakona, ili da na temelju zakona utemeljenog na Ustavu RH, ureuju NP pitanja

podzakonski propisi, ukljuujui i uredbe Vlade RH za provedbu zakona, mogu biti izvor nasljednog prava samo ako su u skladu s Ustavom, obvezujuim meunarodnim ugovorom i zakonom

5. sudska (i javnobiljenika) praksa i pravna znanost (kao dopunski izvori)

1.4. Razgranienje domaeg od stranih nasljednih prava

1.4.1 Mjerodavno nasljedno pravo

jesu li za sluajeve s meunarodnim elementom (npr. ostavitelj je stranac, ostavina je na podruju strane drave, oporuka je sastavljena po pravilima stranog pravnog poretka) mjerodavne materijalnopravne norme domaeg ili stranog NP, i kojeg?

ako o tome postoje posebne odredbe u meunarodnim ugovorima koji veu dravu, primijenit e se te odredbe

ako za neki sluaj nije meunarodnim ugovorom odreeno ije NP je mjerodavno, razgranienje domaeg od stranog prava provode zakonske norme o sukobu zakona (kolizijske norme) u naem pravu, te norme sadri ZPZRSZ:

za rjeavanje sukoba normi naeg i stranog NP, primijenjeno je personalno naelo dravljanstva: svakoga se nasljeuje prema pravu drave iji je on bio dravljanin u trenutku svoje smrti (lex patriae ostavitelja), dakle, na sud e nasljeivanje ostavitelja koji je u trenutku smrti bio hrvatski dravljanin procjenjivati prema hrvatskom NP, a nasljeivanje ostavitelja koji je bio dravljanin strane drave prema NP te drave

ako je ostavitelj u trenutku smrti bio bez ikakvog dravljanstva (apolita), ili nije mogue utvrditi njegovo dravljanstvo, na sud e nasljeivanje tog ostavitelja prosuivati: prema NP drave u kojoj je on imao stalno prebivalite u trenutku svoje smrti; ako tada nije nigdje imao stalno prebivalite ili se ono ne moe utvrditi, prema NP drave u kojoj je imao boravite (u kojoj je privremeno boravio); ako se ni to ne moe utvrditi, prema NP normama naeg prava

1.4.2. Nadlenost

ako to nije drukije ureeno meunarodnim ugovorom ili posebnim zakonom, nadlenost sudova za provoenje i odluivanje u ostavinskom postupku u sluajevima s meunarodnim elementom odreuju odredbe ZPZRSZ prema tim odredbama, nadlenost hrvatskog suda ovisi o dravljanstvu ostavitelja u trenutku smrti (no, u svakom sluaju, hrvatski sud je iskljuivo nadlean u pogledu ostaviteljevih nekretnina koje su na podruju RH):

ako je ostavitelj bio hrvatski dravljanin, hrv. sud je iskljuivo nadlean glede ostaviteljevih nekretnina koje su na podruju RH, a u pogledu onih u inozemstvu, nadlean je samo ako prema pravu drave u kojoj se nekretnine nalaze, nije za to nadlean sud te drave (ili drugo tijelo njene vlasti); isto je tako i glede svega ostaloga to je u sastavu ostavine (pokretnine, prava i dr.), s razlikom da glede toga nadlenost hrv. suda nije iskljuiva ni za ono to se nalazi u RH

ako je ostavitelj bio strani dravljanin, hrvatski sud je iskljuivo nadlean u pogledu ostaviteljevih nekretnina koje su na podruju RH (ne i onih koje su u inozemstvu), a u pravilu (ne iskljuivo) je nadlean i u pogledu ostaloga to se nalazi u RH (nije nadlean jedino ako u dravi ostavitelja sud nije nadlean za raspravu pokretne imovine dravljana RH)

ako je ostavitelj bio bez dravljanstva, ili mu se ono ne moe utvrditi, ili je imao status izbjeglice, opet je hrv. sud iskljuivo nadlean u pogledu ostaviteljevih nekretnina koje su na podruju RH (ne i onih koje su u inozemstvu), a u pravilu je nadlean i glede ostalog to se nalazi u RH ili je ostavitelj u vrijeme svoje smrti imao prebivalite u RH

sud koji vodi postupak primjenjuje:

domae postupovne norme

domae kolizijske norme

domae ili strane materijalnopravne norme ako primjenjuje strane materijalnopravne norme, ne vrijedi naelo iura novit curia: sud ne moe odbiti odluivanje jer su mu nepoznate pravne norme mjerodavnog stranog prava, nego je po slubenoj dunosti duan saznati sadraj tih normi, pri emu moe zatraiti obavijest o stranom pravu od Ministarstva pravosua RH (i stranke su ovlatene mogu dokazivati sadraj stranog prava, ali samo javnom ispravom)

2. Otvaranje nasljedstva

2.1. Ostaviteljeva smrt kao uzrok otvaranja nasljedstva

2.1.1. Smrt kao pravna injenica

pravna injenica smrti fizike osobe je mnogostruko vana za nasljeivanje:

zbog smrti ostavitelja (fizike osobe koja je umrla, a iza koje je ostala ostavina) i u trenutku kad je ona nastupila, otvara se njegovo nasljedstvo to znai da je nastala situacija u kojoj ono to je nakon ostaviteljeve smrti preostalo od poloaja koji je on u tom trenutku zauzimao u pravnim odnosima (ostavina) moe prijei na njegove sveope pravne sljednike (redovito nasljednike), a nastupaju i ostali nasljednopravni uinci

o trenutku kad je smrt nastupila ovisi i tko e biti ostaviteljev nasljednik, jer subjektivno NP moe zbog ostaviteljeve smrti stei samo onaj tko je preivio trenutak te smrti

o trenutku smrti ovisi i sastav ostavine, jer u ostavini preostaje ono to je bilo ostaviteljevo u trenutku ostaviteljeve smrti

od trenutka smrti poinje tei veina rokova o kojima ovise neka prava nasljednika, odn. mogunost ostvarivanja prava

------------------------------------------------------------------------------------------------

za svaku osobu koja je roena iva, smatra se na ivotu, dok god se suprotno ne utvrdi saznanje da su nastupili pravni uinci neije smrti zato se moe temeljiti samo na nesumnjivom saznanju da je nastupila smrt odnosne osobe (utvrena/dokazana smrt)

ako je vrlo vjerojatno da je smrt nastupila, ali to nije mogue nesumnjivo utvrditi (npr. jer nedostaje mrtvo tijelo, postoji mrtvo tijelo ali nije mogua identifikacija i sl.), pravni poretci omoguuju stvaranje oborivih predmnjeva (presumpcija) o smrti, kako bi prevladali tu neizvjesnost u sluajevima gdje zaista postoji velika vjerojatnost smrti osobe

bude li stvorena predmnjeva smrti neke osobe, ona e izazivati jednake pravne uinke kao da je smrt utvrena (dokazana)

no, bude li predmnjeva smrti oborena, time e ujedno biti oborena i predmnjeva o tim uincima

(na pravni poredak svojim normama ureuje utvrivanje/dokazivanje smrti, a i stvaranje predmnjeve smrti, te njeno obaranje; ureuje i prikupljanje, evidentiranje i uporabu podataka o tome, kako bi svi zainteresirani mogli doi do razmjerno pouzdanog saznanja o tome je li neka osoba jo iva ili je umrla i kad se to dogodilo, te se mogu sluiti tim podacima)

neki pravni poretci, ne i na, jo odreuju i fikciju smrti (tzv. graansku smrt) u tim sluajevima se fingira da je neka osoba mrtva, to izaziva iste pravne uinke koje bi izazvala njena smrt

2.1.2. Utvrivanje i predmnijevanje smrti i trenutka smrti

1. utvrivanje (tzv. dokazivanje) smrti po slubenoj dunosti

suvremeni pravni poretci, ukljuujui na, ureuju nain utvrivanja (certifikacije) svakog pojedinog smrtnog sluaja iz vie razloga (sprjeavanje zaraza, borba protiv epidemija, otkrivanje kaznenih djela, postizanje pravne sigurnosti)

smrtni sluajevi se utvruju prvenstveno u javnom interesu, pa evidenciju o tome ustrojava i provodi drava preko tijela nadlenih za poslove ope uprave (dravnih matica) koja pokrivaju cijeli dravni teritorij

smrt osoba koje su umrle dok su se nalazile na lijeenju u nekoj od zdravstvenih ustanova utvruju lijenici koje je ta ustanova za to posebno odredila, a sve ostale sluajeve smrti neposredno utvruju za to teritorijalno nadlena tijela upravne vlasti, tzv. mrtvozornici

oni su duni utvrditi svaki smrtni sluaj, a da im se to omogui, zakonom je statuirana dunost da im se prijavi smrt

pregledom tijela utvruju je li smrt nastupila, a podatke o mjestu, vremenu i uzroku smrti prikuplja i od ukuana umrlog i ostalih osoba, koristei pritom i medicinsku dokumentaciju o lijeenju umrloga

ako konstatiraju smrt, ispunit e prijavu o smrti i potvrdu o smrti koje dostavlja nadlenom matiaru najkasnije u roku od 3 dana od obavljenog pregleda; temeljem prijave i potvrde matiar e upisati podatke o smrti u maticu umrlih

2. utvrivanje smrti u sudskom postupku za dokazivanje smrti

ako se dogodi da pojedini smrtni sluaj ipak ostaje neutvren, ili neevidentiran u matici umrlih, ili ne bude mogue sluiti se podacima upisanim u maticu umrlih (npr. jer su propala oba primjerka matice), postoji mogunost provoenja posebnog (izvanparninog) sudskog postupka za dokazivanje smrti

taj postupak pokree se na prijedlog (zahtjev) ovlatene osobe, ali, nakon to je postupak pokrenut, vodi ga se po inkvizitornom naelu, pa sud nije vezan prijedlozima stranaka

zakon u naelu ne ograniava sud u tome koje e sve dokaze provesti, pa sud treba provesti sve dokaze za koje nae da je to potrebno s obzirom na okolnosti konkretnog sluaja; ipak, odreen je minimum dokaza koje svakako treba provesti:

sud je uvijek duan oglasiti da se vodi postupak za dokazivanje smrti odreene osobe, te sasluati predlagatelja i skrbnika osobe ija se smrt dokazuje; u oglasu sud navodi bitne okolnosti sluaja, te poziva osobu ija se smrt dokazuje da se javi sudu, ako je iva; ujedno poziva i sve koji neto znaju o tome je li odnosna osoba iva ili mrtva, da to jave u roku od 30 dana

nakon to protekne oglasni rok, sud e sasluati predlagatelja i skrbnika te provesti odnosno nadopuniti dokaze, kako one koje je sam prikupio putem oglasa ili na drugi nain, tako i one koje su predloili predlagatelj i skrbnik, kao i one koje mu je predloio dravni odvjetnik

sud nije potpuno slobodan kod ocjenjivanja provedenih dokaza naime, moi e svojim rjeenjem utvrditi smrt i trenutak smrti jedino ako je to u provedenom postupku nesumnjivo utvreno, dakle samo ako je rezultat dokaznog postupka takav da ne ostavlja mjesta za sumnju u istinitost utvrenja

ako zakljui da je nesumnjivo utvrdio injenicu smrti i trenutak smrti, sud e svojim rjeenjem konstatirati da je smrt nastupila, te dan, a po mogunosti i sat kad je smrt nastupila

ako injenicu smrti nije mogue nesumnjivo utvrditi, sud e prijedlog odbiti

ako sud moe utvrditi smrt, ali ne i trenutak u kome je smrt nastupila, donijet e rjeenje kojim se konstatira da je smrt odreene osobe nastupila, a glede trenutka kada je ona nastupila postoji oboriva predmnjeva da je nastupila onog dana za koji se utvrdilo da ga umrli nije preivio

iako se rjeenje o utvrivanju smrti neke osobe donosi samo na temelju nesumnjivih dokaza, ipak se ne moe iskljuiti mogunost da to utvrenje ne odgovara istini:

zato pravomonost rjeenja kojim je utvrena smrt neke osobe ne predstavlja prepreku za to da ga sud ukine ili preinai ako se ustanovi da je ipak iva osoba ija smrt je utvrena, odnosno da ona nije iva, ali je njena smrt nastupila u nekom drugom trenutku, a ne onom za koji je to bilo utvreno

ukidanje ili preinaenje ranijeg rjeenja takoer se obavlja rjeenjem suda, a u postupku koji se pokree:

ili na prijedlog osobe ija smrt je bila utvrena (tada e sud, im utvrdi njen identitet, bez ikakvog daljnjeg postupka ukinuti rjeenje kojim je smrt te osobe bila utvrena)

ili na prijedlog dravnog odvjetnika ili bilo koje osobe koja ima pravni interes na tome da se ranije rjeenje ukine ili preinai (tada e sud provesti dokaze, pa ovisno o rezultatu dokazivanja prihvatiti ili odbiti prijedlog)

(ova mogunost naknadnog ukidanja ili preinaavanja ranijeg rjeenja donesenog u postupku za dokazivanje smrti pribliava taj postupak glede uinaka rjeenja postupku za proglaenje nestale osobe umrlom)

3. uspostavljanje predmnjeve o smrti u sudskom postupku za proglaenje nestalih osoba umrlima

3.1. predmnjeva o smrti

ako neka osoba nestane (tj. ako osobe s kojima je ona bila u redovitom socijalnom kontaktu ne raspolau nikakvim ili bar nedovoljno vjerodostojnim podacima o tome je li ona jo iva), takva situacija uzrokuje neizvjesnost o pravnoj poziciji subjekata onih pravnih odnosa za koje je ivot/smrt te osobe pravno relevantna injenica (npr. brani drug nestale osobe ne zna nalazi li se jo u braku ili ne) da bi se ta neizvjesnost otklonila i da bi se postigla pravna sigurnost, pravni poredak slui se predmnjevom o ivotu, odnosno o smrti

no, da bi ta predmnjeva djelovala, potrebno je provesti izvanparnini postupak za proglaenje nestale osobe umrlom (i ovaj postupak ureuje Zakon o proglaenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti)

3.2. pretpostavke predmnjeve o smrti

predmnjeva da neka osoba nije iva (dakle predmnjeva o njenoj smrti) postojat e i proizvodit e pravni uinak jednak onome koji proizvodi utvrenje smrti ako za to budu ispunjene sve materijalnopravne i procesnopravne pretpostavke:

1. materijalnopravne pretpostavke to su nestalost odreene osobe i protek odreenog roka bez vijesti o njenom ivotu

2. procesnopravne (tzv. formalne) pretpostavke zadovoljenje svih zahtjeva koje procesno pravo postavlja za donoenje i djelovanje rjeenja o proglaenju nestaloga umrlim (to su zahtjevi glede pokretanja postupka, obveznog javnog oglaavanja i naina rjeavanja u ovom postupku)

3.2.1. materijalnopravne pretpostavke

nestalost odreene osobe

osoba je nestala ako je odsutna iz svog prebivalita ili boravita, a oni s kojima je bila u redovitom socijalnom kontaktu (obitelj, susjedi, suradnici i dr.) nemaju nikakvih vijesti iz kojih bi se moglo zakljuiti da je ona jo iva

nestalost moe biti opa i posebna:

opa ako ju nije mogue povezati s nekim konkretnim dogaajem koji bi mogao izazvati smrtnu opasnost; po naem zakonu, ona postoji ako je od roenja nestale osobe prolo 60 godina ili je inae prema okolnostima sluaja vjerojatno da nestala osoba vie nije iva

posebna ona za koju se zna da ju je uzrokovao dogaaj kojemu je imanentna neka smrtna opasnost; postoji ako je neka osoba nestala u brodolomu, zrakoplovnoj ili drugoj prometnoj nesrei, poaru, poplavi, lavini, potresu, ili drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, odnosno tijekom rata u vezi s ratnim dogaajima

protek odreenog roka bez vijesti o njenom ivotu

taj rok je dui za sluajeve ope nestalosti, poto kod posebne nestalosti postoji vei stupanj vjerojatnosti da nestala osoba nije vie iva nego to je to kod ope nestalosti:

u sluajevima ope nestalosti potrebno je da bez vijesti o ivotu nestaloga protekne najmanje 5 godina od onog dana kad je on prema posljednjim vijestima nesumnjivo jo bio iv

u sluajevima posebne nestalosti trae se krai rokovi:

ako je osoba nestala u brodolomu, zrakoplovnoj ili drugoj prometnoj nesrei, poaru, poplavi, lavini, potresu ili kojoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, trai se da o njenom ivotu ne bude vijesti kroz 6 mjeseci od asa kad je prestala ona opasnost u kojoj je ta osoba nestala

ako je osoba nestala tijekom rata, u vezi s ratnim dogaajem, tada je potrebno da o njenom ivotu nema vijesti kroz godinu dana od dana prestanka neprijateljstava

3.2.2. procesnopravne pretpostavke

postupak za proglaenje nestaloga umrlim pokree se iskljuivo na prijedlog ovlatene osobe

ako sud nae da ima mjesta provoenju tog postupka, izdat e oglas u kojem e navesti bitne okolnosti sluaja i pozvat e nestalu osobu da se javi, te svaku drugu osobu kojoj su poznate bilo kakve vijesti o ivotu nestale osobe da to javi sudu u roku od 3 mjeseca, jer e se inae nestala osoba proglasiti umrlom taj javni oglas (sudski edikt) je temeljni element ovog postupka

ako se nestali ne odazove na taj oglas u oglasnom roku od 3 mjeseca od objavljivanja u Narodnim novinama, sud e sasluati predlagatelja i skrbnika nestale osobe, provesti potrebne dokaze, te donijeti rjeenje kojim odluuje o prijedlogu

ako nae da prijedlog nije osnovan, odbit e ga, a ako nae da je osnovan, donijet e rjeenje kojim e tu nestalu osobu proglasiti umrlom

predmnjeva o smrti i trenutku smrti neke osobe poet e djelovati kad rjeenje kojim je ona proglaena postane pravomono;

tek od tog trenutka ona proizvodi pravne uinke vezane uz injenicu smrti, i to ve od onog trenutka za koji se predmnijeva da je trenutak smrti

pravila o odreivanju predmnijevanog trenutka smrti:

za predmnijevani trenutak smrti sud e rjeenjem odrediti onaj dan, mjesec i godinu, po mogunosti i sat, za koji je u postupku naao da je vjerojatno nastupila smrt nestale osobe, odnosno da ga ona vjerojatno nije preivjela

ako sudu nije uspjelo nai takav trenutak, odredit e da je to prvi dan koji pada nakon isteka odnosnog materijalnog roka za predmnijevanje smrti

(ako je sud osnovao predmnjevu smrti nestaloga, a nije rjeenjem odredio trenutak predmnijevane smrti, ZN odreuje da e se kao trenutak smrti nestalog smatrati dan kad je rjeenje o proglaenju nestaloga umrlim postalo pravomono)

3.3. obaranje predmnjeve o smrti i trenutku smrti

ta predmnjeva je oboriva, tj. mogue je dokazivati da osoba nije mrtva ili da je njena smrt nastupila nekog drugog trenutka, a ne onog za koji se to predmnijeva to se dokazuje u sudskom postupku za ukidanje, odnosno preinaenje rjeenja o proglaenju nestaloga umrlim

taj postupak e se provesti ako ga pokrene zainteresirana osoba ili dravni odvjetnik

bude li predmnjeva smrti oborena, pa bude ukinuto rjeenje kojim je bila uspostavljena, padaju i svi uinci te predmnjeve, pa e se uspostaviti ono stanje koje bi postojalo da se smrt nije predmnijevala

bude li predmnjeva oborena i rjeenje bude preinaeno samo glede trenutka smrti, uinci smrti djelovat e od tog novog trenutka smrti

(meutim, ako sama osoba koja je proglaena umrlom podnese zahtjev sudu da se ukine rjeenje kojim je proglaena umrlom, sud e, poto utvrdi njen identitet, bez daljnjeg postupka ukinuti to rjeenje)

2.1.3. Sredstva za dokazivanje injenice smrti i asa smrti

1. dokazivanje maticom umrlih

dokazivanje maticom umrlih je redoviti nain dokazivanja smrti

u pravnim porecima vodi se javna evidencija o osobnom i obiteljskom statusu svih fizikih osoba (o osobnim stanjima graana) u vidu matice roenih, vjenanih i umrlih ta pitanja kod nas odreuje Zakon o dravnim maticama

injenica smrti i asa smrti evidentira se u matici umrlih (i u matici roenih), a na temelju upisanih podataka mogu se izdavati javne isprave koje e sluiti kao sredstva za dokazivanje smrti i trenutka smrti; te isprave su izvaci iz dravnih matica i potvrde kao isprave trajne vrijednosti

potpunost podataka u dravnim maticama postie se zahvaljujui obvezi prijavljivanja injenica koje se u njima evidentiraju (52. str.)

istinitost podataka u dravnim maticama postie se time to dravne matice vodi tijelo javne vlasti, postupajui po striktno propisanom postupku (posebno kod upisa), te to se upis u dravne matice moe obaviti jedino temeljem nekog od limitativno odreenih temelja za upis, npr. potvrde o smrti izdane od mrtvozornika (53. str.)

2. dokazivanje pravomonim rjeenjem suda donesenim u postupku za dokazivanje smrti

pravomono rjeenje suda kojim je u postupku za dokazivanje smrti utvreno da je neka osoba mrtva i kad je nastupila njena smrt, slui kao sredstvo za dokazivanje injenice smrti i trenutka smrti te osobe ono to je utvreno tim rjeenjem je mjerodavno na svakoga, i svatko se moe na to pozivati (ako to rjeenje bude ukinuto ili preinaeno, mjerodavno je ono to je novim rjeenjem utvreno o trenutku i smrti odnosne osobe)

osim toga, takvo rjeenje je i isprava koja je temelj za upis tih podataka u maticu umrlih, pa nakon to oni budu tamo upisani, svatko e se moi sluiti njima (dakako, ako bude ukinuto ili preinaeno rjeenje o dokazivanju smrti, tada e sud novo rjeenje dostaviti nadlenom matiaru, kako bi se na osnovi njega ispravili upisani podaci o smrti i asu smrti)

3. dokazivanjem pravomonim rjeenjem suda donesenim u postupku za proglaenje nestale osobe umrlom

ovdje vrijedi, mutatis mutandis, to je reeno za dokazivanje pravomonim rjeenjem suda donesenim u postupku za dokazivanje smrti ono to je utvreno ovim rjeenjem je mjerodavno za svakoga, osim ako predmnjeva ne bude oborena (a nju se moe obarati samo u postupku za ukidanje odnosno preinaenje pravomonog rjeenja kojim je nestala osoba proglaena umrlom)

i ovo rjeenje je ujedno i isprava temeljem koje se podaci o smrti i trenutku smrti upisuju u maticu umrlih nakon tog upisa moi e se injenica smrti (predmnijevane) i trenutka smrti dokazivati i maticom umrlih, odnosno javnim ispravama izdanim na osnovi te matice

2.2. Ostavina

2.2.1. Pojam i naziv

Ostavina je ono to nakon smrti osobe preostaje od poloaja koji je ona u tom trenutku zauzimala u pravnim odnosima.

ostavina nastaje u trenutku u kojem je fizikoj osobi prestao pravni subjektivitet, dakle u trenutku njene smrti

za svoga ivota nitko nema ostavinu ona u to vrijeme jo ne postoji

---------------------------------------------------------------------------------------------

osim za gore navedeni pojam ostavine, naziv ostavina se ponekad rabi i u smislu koji svodi ostavinu samo na pravna dobra koja su u njoj sadrana (kao da ostavina moe sadravati jedino ostaviteljeva dobra, ne i njegova dugovanja) to ne odgovara naem NP ureenju, jer u njemu ostavinu ine i ostaviteljeva pravna dobra i ostaviteljeva dugovanja; dakle:

ostavina se sastoji od ostaviteljevih pravnih dobara i ostaviteljevih dugovanja, a

zajedniki naziv za ostaviteljeva pravna dobra koja su preostala nakon njegove smrti je ostavinska masa

ponekad se ostaviteljevu imovinu poistovjeuje s njegovom ostavinom, to je mnogostruko neprimjereno

ostaviteljevom smru je prestala postojati njegova imovina, a ono to je od nje preostalo postalo je dio njegove ostavine

u sastavu njegove ostavine su se nala ostaviteljeva pravna dobra (ostavinska masa), a meu njima i ona koja su imovinske naravi (ostaviteljeve stvari, imovinska prava, posjed) poistovjeivanje toga s ostavinom bi trebalo izbjegavati; ako se izlaganje eli svesti jedino na imovinski element ostavine, primjereniji naziv bi bio ostaviteljeva imovinska dobra

2.2.2. Mogui sastav ostavine

l. 5. st. 3. ZN

Ostavina se sastoji od svega to je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti,

osim onoga to se ne moe naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

dakle, u sastavu ostaviteljeve ostavine mogu biti stvari, subjektivna prava i obveze, ako kumulativno zadovoljavaju ove uvjete:

1. da su pripadali ostavitelju u trenutku njegove smrti,

2. da su nasljedivi, te

3. da su slobodni za nasljeivanje

drugim rijeima, ostavina svakog pojedinog ostavitelja je preostatak od poloaja koji je on u trenutku svoje smrti imao u pravnim odnosima, a sastoji se od onih stvari, prava, obveza i drugih pravnih entiteta koji su mu u tim odnosima tada pripadali, a nasljedivi su i slobodni za nasljeivanje

1. pripadanje ostavitelju u trenutku smrti

u sastavu ostavine odreenog ostavitelja moe biti samo ono to mu je u pravnim odnosima pripadalo u trenutku smrti

u sastavu njegove ostavine nije:

ono to mu uope nije pripadalo zato npr. u sastav ostavine umrlog branog/izvanbranog druga ulazi samo njegov suvlasniki dio u branoj/izvanbranoj zajednici, a ne i ono to je u njoj dio drugog branog/izvanbranog druga, bez obzira to se moda u pogledu neega to jest brana/izvanbrana steevina samo jednog od njih vodi kao osobu kojoj to pripada

ono to je pripadalo ostavitelju, ali ne u trenutku njegove smrti, jer mu je ve prije toga prestalo pripadati (58. str.)

2. nasljedivost

nasljedivost je sposobnost nekih pravnih entiteta da budu predmetom nasljednopravne sukcesije

kao i otuivost, nasljedivost je jedan oblik prometne sposobnosti, ali se ne podudara s otuivou

nasljedivost je pravilo, a nenasljedivost iznimka, iako esta

nasljedive su u pravilu sve stvari, sva subjektivna prava, sve obveze, kao i svi ostali pravni entiteti koji u pravnim odnosima mogu pripadati pojedincima, a

nenasljediva su samo ona za koja:

to proizlazi iz njihove pravne naravi ili

to odreuju posebni propisi

nenasljedivost zbog pravne naravi:

neko pravo (isto vrijedi i za obveze i druge pravne entitete) e biti nenasljedivo zbog svoje pravne naravi jedino ako mu je priroda strogo osobna, to znai da je tako vezano za odreenu osobu da moe postojati samo kao pravo upravo te osobe

zbog svoje strogo osobne naravi nenasljediva su mnoga neimovinska prava, obveze i drugi neimovinski pravni entiteti (to je dovelo do uvjerenja da je nenasljedivo sve ono to je neimovinske naravi, a to nije uvijek tono; 59. str.)

pravni entiteti strogo osobne naravi prestaju smru pravnog subjekta kojem su pripadali

nenasljedivost zbog odredbi posebnih propisa:

ako je zakonodavac iz nekog pravno-politikog razloga propisao da je neka vrsta prava, obveza ili sl. nenasljediva, iako bi po svojoj pravnoj naravi inae bila nasljediva, ta e zbog smrti svog nositelja neizbjeno prestajati (u tom sluaju nee se primjenjivati prvi, kriterij pravne naravi)

3. sloboda za nasljeivanje

slobodno za nasljeivanje je ono to u trenutku ostaviteljeve smrti nitko ne stjee na nekom pravnom temelju razliitom od pravnog temelja nasljeivanja (v. l. 5. st. 3./2 ZN)

naime, u trenutku ostaviteljeve smrti moe doi do stjecanja kojima ostaviteljeva smrt nije uzrok, nego poetni rok

ono to je objekt takvog stjecanja nije slobodno za nasljeivanje, pa ne ulazi u sastav ostavine, nego pripada stjecatelju; takvo stjecanje na pravnom temelju razliitom od nasljeivanja ima prednost pred nasljeivanjem

2.2.3. Sastav ostavine

1. ostaviteljeva pravna dobra i njegova dugovanja

ostavina se sastoji od 2 temeljne skupine elemenata:

1. ostaviteljeva pravna dobra (ostavinska masa) u njoj se mogu razlikovati 2 podskupine dobara:

ostaviteljeva imovinska dobra stvari (odnosno prava vlasnitva stvari), subjektivna imovinska prava i pravima slini entiteti (npr. ostaviteljevi posjedi stvari i posjedi prava, ponude koje su mu bile stavljene, zahtjevi koje je postavio radi ostvarenja ili zatite nekih svojih imovinskih prava)

ostaviteljeva neimovinska dobra, ili tonije, dobra koja nisu imovinske, ili nisu iskljuivo imovinske naravi (npr. autorska prava, zahtjevi koje je ostavitelj postavio radi ostvarenja ili zatite svojih neimovinskih prava i sl.)

2. ostaviteljeva dugovanja tu spadaju:

obveze koje su bile ostaviteljeve i

obvezama slini pravni entiteti koji su pravno relevantno pripadali ostavitelju (npr. ponuda koju je bio stavio i koja ga je vezala, zahtjev koji je postavljen protiv njega i sl.)

2. povezanost

sva ostaviteljeva pravna dobra i sva njegova dugovanja povezani su u ostavini vezom, poput one kakva ih je povezivala za ostaviteljeva ivota ni za ostaviteljeva ivota to nije bila samo vea ili manja skupina meusobno niim povezanih stvari, prava, obveza i dr., nego ih je sve povezivalo to da pripadaju istoj osobi (62. do 64. str.)

2.2.4. Vrijednost ostavine

povezanost onog to je u sastavu pojedine ostavine omoguuje da se govori o vrijednosti te ostavine, kao o ukupnoj vrijednosti svega to ona sadri (odredivoj u novcu) tu vrijednost ostavini daje samo njen imovinski dio, tj. u ostavini sadrana imovinska prava i imovinske obveze (neimovinska prava, obveze i drugi entiteti ne utjeu na vrijednost ostavine

zbroj vrijednosti svih imovinskih prava iz sastava ostavine imovinska aktiva

zbroj vrijednosti (negativnih) svih imovinskih obveza ostavinska pasiva

(saldo ostavinske aktive i ostavinske pasive je ista vrijednost ostavine, koja moe biti pozitivna ili negativna)

2.2.5. Osiguravanje ostavine i utvrivanje njezinog sastava

kroz neko vrijeme nakon ostaviteljeve smrti, redovito se jo ne zna kome, odnosno kome sve je pripala njegova ostavina, a i oni kojima je pripala esto to ne znaju, ili ne znaju to sve ona sadri, ili se iz nekog razloga nisu u stanju odmah brinuti o steenome zato e esto biti potrebno osigurati ostavinu za onoga kome je pripala, ma to (sve) to bio, pa je stoga javna vlast (u pravilu sud) ovlatena, a i duna:

izvriti popis ostaviteljeve imovine, dakle onoga to je preostalo u ostavini ,

odrediti i provesti mjere za osiguranje ostavine (predaja na uvanje, peaenje, privremene mjere osiguranja) , a

moe i postaviti skrbnika ostavine

bude li provedena ostavinska rasprava i doneseno rjeenje o nasljeivanju, njime e se utvrditi sastav ostavine

2.3. Obavjetavanje suda o otvaranju nasljedstva

o tome da je neka osoba umrla (ili je proglaena umrlom), ostavivi vjerojatno neku ostavinu, pa se time otvorilo njeno nasljedstvo, treba biti obavijeten sud, kako bi mogao pokrenuti ostavinski postupak

obavijestiti sud o tome da je neka osoba umrla te mu predati ispravu o tome ovlaten je svatko, ali

to je duan uiniti matiar nadlean za upis smrti te osobe u maticu umrlih:

on bi trebao sastaviti smrtovnicu i dostaviti je sudu, ili, ako to nije u stanju, bar dostaviti sudu izvadak iz matice

smrtovnicu sastavlja po pravilima ZN

to je javna isprava, namijenjena tome da slui sudu kao polazite za pokretanje i voenje ostavinskog postupka; matiar mu je dostavlja neposredno ili posredstvom osobe na iji poticaj ju je sastavio

ona svakako treba sadravati podatak da je osoba umrla, a po mogunosti i jo podatke od interesa za voenje ostavinskog postupka koje je matiar prikupio o obitelji, ostavini, oporuci i gdje ju se uva, te o nekim daljnjim injenicama od interesa za voenje ostavinskog postupka i odluivanje u njemu

3. Nasljedno pravo

3.1. Subjektivno nasljedno pravo pojam i sadraj

sadraj subjektivnog nasljednog prava ima pozitivnu i negativnu sastavnicu:

1. pozitivna sastavnica:

Nasljedno pravo u subjektivnom smislu je subjektivno pravo koje svog nositelja (nasljednika) ovlauje da bude nasljednik umrle osobe, pa da zbog njene smrti (mortis causa) dobije i ima za svakoga mjerodavan pravni poloaj njenog nasljednika, dakle njenog sveopeg pravnog sljednika (univerzalnog sukcesora).

2. negativna sastavnica:

Nasljedno pravo ovlauje svog nositelja da, ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima, svakog drugog iskljui od ikakvog sudjelovanja u onom od ega se nastoji pravni poloaj ostaviteljevog nasljednika. (Ova sastavnica nasljednog prava proizlazi iz pravne naravi tog prava kao apsolutnog prava, dakle onog koje je za svakoga mjerodavno, koje djeluje prema svima, contra omnes, pa ga je svatko duan potovati i suzdravati se od samovlasnog zadiranja u pravni poloaj nasljednika.)

bitni sadraj subjektivnog NP (i pozitivnu i negativnu sastavnicu) odreuje objektivno NP, a ne volja ostavitelja:

ostavitelj je ovlaten odrediti osobu kojoj treba zbog njegove smrti pripasti NP, ali sadraj njenog NP samo u nekoj mjeri ovisi o volji ostavitelja, jer pravni poloaj nasljednika odreuju norme objektivnog prava

samo ako su te norme dispozitivne naravi, ostavitelj moe na NP svog nasljednika utjecati oporunim odredbama kojima to pravo ograniava ili optereuje

3.2. Obiljeja nasljednog prava

3.2.1. Apsolutnost

Nasljedno pravo je apsolutno pravo, tj. pravo koje djeluje prema svima (contra omnes).

stoga su sve osobe dune potovati nasljednikovo pravo, suzdravajui se od akata kojima bi ga povrijedile, samovlasno zadirui u pravni poloaj koji pripada ostaviteljevom nasljedniku (tj. od ponaanja kao da su one ovlatene nasljednim pravom)

ako bi one nekim aktom povrijedile nasljednikovo NP, on moe ishoditi zatitu podizanjem nasljednikog zahtjeva (hereditatis petitio) ostvarenjem tog zahtjeva, nasljednik e i faktino zadobiti onaj poloaj u pravnim odnosmia koji mu kao ostaviteljevom nasljedniku pripada, ime e suzbiti povredu svog nasljednog prava

3.2.2. Jedinstvenost

nasljedno pravo je jedinstveno sadraj mu se ne moe dijeliti

tko je nositelj tog NP (nasljednik), taj ima sva prava i obveze koje ine pravni poloaj nasljednika, te pravo da svakog treeg iskljui iz tog poloaja

zbog smrti jednog ostavitelja nastaje samo jedno NP, ali ono moe nastati i za vie osoba kako je ono jedinstveno, NP e se meu tim osobama redovito dijeliti na alikvotne dijelove (nasljedne dijelove raunski odreene razmjerom prema cijelom NP)

sve te osobe su sunasljednici, a svaki od njih je svojim nasljednim dijelom ovlaten na sve na to nositelja ovlauje NP

radi zajednikog izvravanja nasljednog prava, meu njima se uspostavlja poseban odnos nasljednika zajednica

NP bi nekolicini nasljednika moglo pripasti i tako da oni budu ostaviteljevi nasljednici sukcesivno, naime da prvo jedan od njih bude nasljednik, a potom drugi (tada bi prvi bio prethodni, a drugi potonji nasljednik)

do toga e doi ako ostavitelj ogranii NP uvjetom, rokom ili nalogom

i tu e se odrati jedinstvenost NP prvo e prethodni nasljednik biti ovlaten na sve na to nasljednika ovlauje NP, a potom bi na to bio ovlaten potonji nasljednik

3.2.3. Neprometnost

Nasljedno pravo je tijesno povezano uz nasljednikovu osobu ono nije prometno pravo,

tj. njime se u pravilu ne moe raspolagati pravnim poslovima inter vivos.

ostavitelj (zapravo budui ostavitelj) moe za sluaj svoje smrti oporukom odrediti da e zbog njegove smrti NP nastati za neku osobu inae ne moe valjano raspolagati NP-om koje e nastati zbog njegove smrti, osim to moe ugovoriti sa svojim potomkom, a i s branim drugom, da se taj unaprijed odrie nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti tog pretka

osobe koje oekuju da e zbog ostaviteljeve smrti stei NP, ne mogu za ostaviteljevog ivota valjano raspolagati tim, buduim nasljednim pravom iznimno, potomci i brani drug neke osobe mogu, kako je spomenuto, s njom za njezina ivota ugovoriti da se unaprijed odriu nasljedstva koje e se otvoriti njezinom smru

osobe koje zbog ostaviteljeve smrti steknu NP, u pravilu ne mogu pravnim poslovima inter vivos raspolagati tim svojim pravom (odnosno svojim nasljednim dijelom)

jedino se mogu odrei nasljednog prava koje su stekli

drugih mogunosti za valjano raspolaganje NP-om (odnosno svojim nasljednim dijelom) meu ivima nema; dodue, svaki sunasljednik je ovlaten svojem sunasljedniku ustupiti svoj nasljedni dio , ali to nije ustupanje NP, niti je ustupanje nasljednog dijela (unato neadekvatnom nazivu nasljedni dio), nego je to ustupanje udjela u nasljednikoj zajednici u kojoj su se sunasljednici nali u pogledu dobara koja su stekli naslijedivi ostavitelja

3.2.4. Nasljedivost

Nasljedno pravo nije u prometu, ali je nasljedivo.

nakon smrti ostaviteljevog nasljednika, njegovo NP prelazi na osobu (ili osobe) koja nasljeuje njega

zajedno s nasljednim pravom prelazi i njemu sporedno pravo na odricanje od nasljedstva, ako ono jo postoji

3.3. Predmet nasljednog prava

3.3.1. O problemu predmeta nasljednog prava i njegovom odrazu na uenje o nasljednom pravu

najosjetljivije pitanje u vezi s nasljednim pravom je pitanje: to je predmet (objekt) nasljednog prava, tj. u pogledu ega nasljedno pravo ovlauje svojeg nositelja?

prema pobornicima personalistike koncepcije nasljeivanja, predmet subjektivnog NP je ostaviteljeva osoba (pravna osobnost), a tek posredstvom nje ostavina

prema pobornicima imovinske koncepcije nasljeivanja, to je ostaviteljeva imovina koja je nakon njegove smrti preostala kao ostavina ta koncepcija kasnije je naila na probleme; daljnji razvoj uenja o ostavini kao predmetu NP doveo je do zakljuka da ostavina kao cjelina nije predmet NP, tovie, da NP uope nema ikakav specifini objekt, pa da stoga ono ni ne postoji kao posebna vrsta subjektivnih prava

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

no, ako umjesto deduciranja iz teoretskih uenja o ostavini ili o pravnoj naravi nasljeivanja promotrimo pravnu realnost, odmah postaje vidljivo da subjektivno NP ipak postoji to je vidljivo iz sljedeeg:

pravni poretci daju nasljedniku specifino sredstvo za zatitu tog prava od povreda (nasljedniki zahtjev)

nasljednik ima pravo odrei se nasljedstva, to znai da ima pravo odrei se svog subjektivnog NP

3.3.2. Pravni poloaj ostaviteljevog nasljednika kao predmet nasljednog prava

predmet subjektivnog nasljednog prava je specifian pravni poloaj ostaviteljevog nasljednika nasljedno pravo ovlauje svojeg nositelja da bude nasljednik umrle osobe, pa da ima u pravnim odnosima za svakoga mjerodavan pravni poloaj njezinog nasljednika, a da svakoga drugog od toga iskljui

3.4. Nasljednik i ostale osobe koje mogu sudjelovati u nasljeivanju ostavitelja

3.4.1. Ostaviteljev nasljednik

ostaviteljev nasljednik je osoba koja je nositelj subjektivnog NP, steenog smru tog ostavitelja.

on je ostaviteljev sveopi pravni sljednik (univerzalni sukcesor) i to onaj koji je to postao zbog ostaviteljeve smrti (u.s. mortis causa) on stupa na mjesto ostavitelja, pa je sad on nositelj prava koja su pripadala ostavitelju, dunik obveza koje su bile ostaviteljeve, osoba koju se moe tuiti i od koje se moe traiti ono to bi se moglo traiti od ostavitelja da je iv, a on je tu i da bi rijeio daljnje probleme nastale zbog ili povodom smrti ostavitelja (npr. da bi pokopao ostavitelja i sl.)

ostaviteljevi nasljednici nisu:

osobe koje su njegovi pravni sljednici temeljem pravnog posla usmjerenog na obveznopravne uinke

osobe koje su zbog smrti ostavitelja postale njegovi pojedinani pravni sljednici (npr. zapisovnici), jer nemaju NP

osobe koje su zbog smrti ostavitelja dodue postale njegovi sveopi pravni sljednici, ali ne jer imaju NP nego zato to je izostalo nasljeivanje ostavitelja, pa su oni stekli njegovu oasnu ostavinu, te imaju poloaj nasljednika

osobe koje su ostaviteljevom smru bile stekle NP, ali su se potom valjano odrekle nasljedstva, pa su time prestale biti ostaviteljevim nasljednicima, kao da to nisu nikada ni bile

osobe koje oekuju da e stei NP kad odreena osoba umre (jer su one tek pretendenti na NP te osobe u suvremenim pravima nitko za ivota nema nasljednike)

osobe koje se pravomonom sudskom odlukom mogu legitimirati kao ostaviteljevi nasljednici, iako to zapravo nisu, jer je odluka pogrena to su pseudonasljednici (iako nisu nasljednici, iz injenice da se mogu legitimirati kao da to jesu mogu proizii pravni uinci)

3.4.2. Vie nasljednika istog ostavitelja

NP moe pripadati jednoj osobi, ali i nekolicini kad pripada dvojici ili vie osoba, u pravilu im pripada kao sunasljednicima; tada svaka od tih osoba ima po neki dio tog prava (nasljedni dio, alikvotni dio NP); meu njima se temeljem zakona uspostavlja poseban odnos, nasljednika zajednica, kroz koju oni ostvaruju sadraj NP

NP moe pripadati nekolicini nasljednika i tako da su oni ostaviteljevi nasljednici sukcesivno, naime da je prvo jedan od njih nasljednik, a potom drugi (tada govorimo o prethodnom i potonjem nasljedniku) do takvog nasljeivanja moe doi samo na temelju odgovarajue odredbe ostaviteljeve oporuke, kojom on ograniava NP uvjetom, rokom ili nalogom

3.4.3. Druge osobe koje mogu sudjelovati u nasljeivanju ostavitelja

u nasljeivanju ostavitelja mogu posredno sudjelovati:

1. zapisovnici sudjeluju u nasljeivanju ostavitelja posredstvom nasljednika; to su osobe koje su zbog ostaviteljeve smrti stekle pravo na zapis, naime pravo da im nasljednik izvri neku odreenu inidbu na teret onog to dobiva nasljeivanjem

2. podzapisovnici sudjeluju u nasljeivanju ostavitelja posredstvom nasljednika i zapisovnika; to su osobe koje su zbog ostaviteljeve smrti stekle pravo na podzapis, naime pravo da im zapisovnik izvri neku odreenu inidbu na teret onog to dobiva temeljem svog prava na zapis

3. pod-podzapisovnici sudjeluju u nasljeivanju ostavitelja posredstvom nasljednika, zapisovnika i podzapisovnika; to su osobe koje su zbog ostaviteljeve smrti stekle pravo na to da im podzapisovnik izvri neku odreenu inidbu na teret onog to dobiva temeljem svog prava na podzapis

(kao pravni temelj za stjecanje prava na zapis, podzapis, pod-podzapis dolazi u obzir samo odredba ostaviteljeve volje, koja treba biti oitovana u njegovoj valjanoj oporuci

ako je nasljednik/zapisovnik/podzapisovnik bio optereen kakvim tuim pravom da preda odreenu stvar ili prenese odreeno pravo iz sastava ostavine, tada e, kada to ispuni, onaj ije je pravo time ispunio, time u pogledu te stvari ili tog prava postati ostaviteljev pojedinani sljednik za sluaj smrti singularni sukcesor mortis causa

ali, ako je nositelj prava na zapis/podzapis/pod-podzapis bio optereen tuim pravom da ovlateniku preda neku stvar koja nije bila u sastavu ostavine, ili mu prenese pravo koje nije bilo u sastavu ostavine, ili da mu uini neku drugu inidbu, tada e, kad to ispuni, onaj ije je pravo ispunio time vrijednosno sudjelovati u nasljeivanju ostavitelja)

4. korisnici oporunih naloga

to su osobe u iju korist je ostavitelj oporukom opteretio svog nasljednika, zapisovnika, podzapisovnika ili pod-podzapisovnika nalogom da im izvri odreenu inidbu na teret onog to dobiva temeljem svojeg prava (nasljednog prava, prava na zapis, prava na podzapis ili prava na pod-podzapis)

dodue, korisnici takvog naloga ne dobivaju pravo zahtijevati ispunjenje te inidbe, ali bude li im ona izvrena, sudjelovat e posredstvom toga u nasljeivanju ostavitelja onako kao to u tome posredno sudjeluju i zapisovnici, podzapisovnici i pod-pozapisovnici

5. osobe koje zbog smrti ostavitelja na temelju zakona steknu pravo na izdvajanje iz ostavine vlastitog doprinosa i/ili pravo na izdvajanje predmeta kuanstva, ako se tim pravima poslue

ta prava nastaju za svoje ovlatenike u trenutku ostaviteljeve smrti, kao svojevrsni zakonom odreeni zapisi zakonski zapis, i to zapis vindikacijskog tipa

na temelju tih prava se na zahtjev njihovih ovlatenika izdvaja iz ostavine i postaje njihovo ono u pogledu ega ih ta prava ovlauju, i to s uinkom od trenutka ostaviteljeve smrti tako ostvarenjem tih prava njihovi ovlatenici bivaju ostaviteljevi pojedinani pravni sljednici za sluaj smrti

3.5. Stjecanje nasljednog prava

3.5.1. Osnivanje nasljednog prava

l. 4. st. 2., l. 46. st. 2., l. 124. st. 2., l. 125, l. 126. ZN

1. SUSTAV STJECANJA NASLJEDNOG PRAVA

nasljedno pravo e stei ona osoba (ili one osobe) koja ispunjava sve pretpostavke koje za to zahtijeva pravni poredak

koje pretpostavke trebaju biti ispunjene, ovisi o tome koji sustav stjecanja NP je usvojio taj pravni poredak, sustav stjecanja akvizicijom ili sustav ipso iure stjecanja ti sustavi razlikuju se po ulozi koju pri stjecanju NP ima stjecateljeva volja da bude ostaviteljevim nasljednikom

1. sustav stjecanja NP akvizicijom (prihvatom)

prema tom sustavu, za stjecanje NP je potrebno da uz objektivne pretpostavke nasljeivanja bude ispunjena i subjektivna pretpostavka da je stjecatelj oitovao svoju volju da prihvaa biti ostaviteljev nasljednik

u ovom sustavu, stjecanje svakog subjektivnog NP prolazi kroz 2 faze:

1.1. pozivanje na nasljedstvo (delacija, lat. delatio hereditatis)

ta faza poinje otvaranjem nasljedstva nekog ostavitelja (tj. u trenutku njegove smrti) tada se osobu koja ispunjava sve objektivne pretpostavke stjecanja NP poziva na nasljedstvo tog ostavitelja

ona u ovoj fazi jo nema NP (ius successionis), pa nije nasljednik, nego delat, kojemu pripada pravo da postane nasljednik (ius succedendi) ako eli stei ponueno NP, treba prihvatiti tu ponudu

1.2. nastup (prihvat) nasljedstva

delat e prihvatiti ponudu davanjem pozitivne nasljednike izjave, tj. time to e u propisanom obliku oitovati svoju volju da prihvaa biti ostaviteljevim nasljednikom davanje te izjave je in prihvaanja nasljedstva, akvizicije (lat. aditio hereditatis)

izvrenje tog ina je subjektivna pretpostavka nasljeivanja kad in bude izvren, delat postaje ostaviteljevim nasljednikom (njegovo ius succedendi sse pretvara u ius successionis)

djelovanje toga je retroaktivno ona postaje ostaviteljevim nasljednikom od trenutka u kojem je bila pozvana da ga naslijedi, a to je bilo u onom trenutku u kojem je nasljedstvo bilo otvoreno

takav sustav se dugo primjenjivao i kod nas, ali danas nae suvremeno NP je ureeno po sustavu ipso iure stjecanja

2. sustav ipso iure (eo ipso) stjecanja NP

prema ovom sustavu, NP se stjee po samoj pravnoj normi, ispunjenjem objektivnih pretpostavki koje su za to odreene normama objektivnog NP ovdje nije potrebno da osoba koja ispunjava te pretpostavke jo da i pozitivnu nasljedniku izjavu, nego ona postaje nasljednikom odmah, u istom trenutku u kojem se nasljedstvo otvorilo (a ako ona ne eli biti ostaviteljevim nasljednikom, ona se moe odrei svog NP, to e djelovati retroaktivno)

ovakav sustav primjenjuju npr. njemaki i vicarski pravni poredak (austrijski ne)

nae suvremeno NP ureenje preuzelo je sustav ipso iure stjecanja prihvaanje nasljedstva nije pretpostavka stjecanja NP, pa e ostaviteljevim nasljednikom u trenutku otvaranja nasljedstva postati osoba (ili osobe) koje ispunjavaju objektivne pretpostavke (i to bez obzira na svoje znanje ili neznanje da je stekla NP i kakvo je ono)

2. PRETPOSTAVKE OSNIVANJA NASLJEDNOG PRAVA

kako nae suvremeno NP ureenje primjenjuje sustav ipso iure stjecanja NP, pretpostavke stjecanja su iskljuivo objektivne: kad bude otvoreno neko nasljedstvo zbog ostaviteljeve smrti, NP e stei ona osoba glede koje su u trenutku otvaranja nasljedstva ispunjene objektivne pretpostavke koje za stjecanje NP trae norme objektivnog NP, a to su:

1. da ta osoba postoji

2. da je ta osoba sposobna naslijediti

3. da ta osoba ima pravni temelj za naslijediti tog ostavitelja, koji je toliko jak da nitko nema jai od njezinog

2.1. POSTOJANJE STJECATELJA

Stjecatelj mora postojati (kao fizika ili pravna osoba) u trenutku otvaranja nasljedstva ostavitelja.

od navedenog pravila postoje iznimke u korist osoba koje u trenutku ostaviteljeve smrti jo ne postoje kao pravni subjekti, ali su u nastajanju to se odnosi na zametak fizike osobe i zaklade koje se nakon ostaviteljeve smrti osnivaju temeljem ostaviteljeve volje oitovane u oporuci:

a) za dijete ve zaeto u asu otvaranja nasljedstva uzet e se da je roeno ako se rodi ivo

b) ako je oporuitelj odredio osnivanje zaklade i namijenio sredstva za postignue njezine svrhe, zaklada e nastati kad se

ispune pretpostavke odreene posebnim propisima o zakladama

za ispunjenje ove pretpostavke ne trai se da bude poznato gdje je stjecatelj mjerodavno je jedino postoji li on ili ne u trenutku smrti ostavitelja; radi prevladavanja tekoa koje ometaju voenje ostavinskog postupka kad se ne zna boravite nasljednika, predvieno je pozivanje takvog nasljednika oglasom, kao i neto drugaije postupanje, koje implicira i postavljanje skrbnika osobi nepoznata boravita

2.2. SPOSOBNOST ZA NASLJEIVANJE

Svaka je osoba sposobna naslijediti ako zakonom nije to drugo odreeno.

sposoban za stjecanje NP je u pravilu svaki pravni subjekt sposobnost za nasljeivanje se uglavnom podudara s opom pravnom sposobnou, ali je ipak donekle ua od nje; naime, naslijediti ostavitelja nije sposoban pravni subjekt koji je:

1. apsolutno nesposoban za nasljeivanje, ili

2. relativno nesposoban (nedostojan) za nasljeivanje upravo tog ostavitelja

2.2.1. apsolutna nesposobnost

Apsolutno nesposoban za nasljeivanje je pravni subjekt koji uope ne moe biti nositelj NP.

u suvremenim pravnim poretcima se, uz rijetke iznimke, danas ne trai nikakva posebna sposobnost za stjecanje NP, nego se ona podudara s opom pravnom sposobnou dakle, tko je openito pravno sposoban, sposoban je i biti nositelj NP

iznimka bi mogla postojati glede pravnih osoba, ako bi to bilo odreeno posebnim zakonom za neke pravne osobe

posebno o nesposobnosti stranaca:

od pravila da nema osoba koje bi bile apsolutno nesposobne za stjecanje NP mogu je izuzetak u pogledu stranih dravljana: naime, strani dravljani su samo pod pretpostavkom uzajamnosti (reciprociteta) sposobni nasljeivati po normama naeg NP

to znai da strani dravljani nisu sposobni nasljeivati po naem pravu ako nai dravljani nisu sposobni nasljeivati po pravu njihove drave dakle, strani dravljani su sposobni nasljeivati po hrvatskom pravu samo ako glede toga postoji bar faktina uzajamnost (ali postojanje uzajamnosti se po zakonu predmnijeva)

ako postojanje uzajamnosti dovede u pitanje osoba koja ima u tome pravni interes, mjerodavan podatak o stanju uzajamnosti e se pribaviti od ministarstva koje je zadueno za vanjske poslove

2.2.2. relativna nesposobnost (nedostojnost)

Relativno nesposoban (nedostojan) za nasljeivanje je onaj pravni subjekt koji ne moe

biti nasljednik nekog odreenog ostavitelja, iako je inae sposoban biti nositeljem NP.

kako je nedostojnost jedna vrsta civilne kazne, a nema kazne bez zakona, razlozi zbog kojih ona nastupa su limitativno odreeni Zakonom o nasljeivanju; nedostojnost nastupa po sili zakona, a ne na temelju odredbe ostaviteljeve volje, ali ostavitelj moe na nju utjecati svojim oprostom zato je nedostojan za naslijediti ostavitelja onaj pravni subjekt u pogledu kojeg postoji neki od zakonom predvienih razloga nedostojnosti, ako mu ostavitelj tu nedostojnost nije valjano oprostio

odredbe ZN o nedostojnosti za nasljeivanje:

Nedostojan je naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo to na temelju oporuke:

1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokuao;

nedostojan je kako neposredni izvritelj, tako i svaki od suizvritelja, kao i svi koji su na to djelo poticali, ili su kod njega pomagali, ili ga prikrivali; uinjeno, odnosno pokuano usmrivanje ostavitelja mora biti utvreno pravomonom kaznenom presudom

nedostojan je i onaj koji je za to djelo pomilovan, kao i onaj koga se ne goni zbog zastare ili abolicije

2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporunu odredbu, ili ga je sprijeio da to uini

neovisno o njegovim motivima, takvi postupci, ako su bili namjerni, ine pretendenta na nasljedstvo nedostojnim, jer je radio protiv ispunjenja ostaviteljeve posljednje volje

oni ga ine nedostojnim i onda kad se time nije uspjelo postii ono to je elio, dakle i kad je ostavitelj, npr., kasnije valjano oporuio bez sile

3. onaj koji je unitio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da sprijei ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku

i ovaj razlog se, kao i prethodni, odnosi na povredu ostaviteljeve slobode oporunog raspolaganja, pri emu takoer nije bitno kakve su bile posljedice takvog postupanja kasnije, odnosno da je primjerice naknadno pronaena skrivena oporuka

4. onaj koji se tee ogrijeio o obvezu uzdravanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdravanja, onaj koji nije htio pruiti ostavitelju nunu pomo, koju mu je mogao pruiti bez opasnosti za vlastiti ivot, ili ga je ostavio bez pomoi u prilikama koje su opasne za ivot ili zdravlje

(1) Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnoga i oni nasljeuju kao da je on umro prije ostavitelja.

(2) Nedostojnost prestaje ostaviteljevim oprostom danim u obliku propisanom za valjanost oporuke.

potrebno je da je ostavitelj oprostio in koji je razlog njene nedostojnosti, te da ga je valjano oprostio

to se procjenjuje po istim kriterijima kao i za valjanost oporuke, jer je oprost po pravnoj prirodi isto to i oporuka (oitovanje ostaviteljeve volje temeljem kojeg e ga moi naslijediti osoba koja bi za to inae bila nedostojna)

(3) Na nedostojnost se pazi po slubenoj dunosti, osim u sluaju ogrjeenja o obvezu uzdravanja, nepruanja nune pomoi i naputanja ostavitelja bez pomoi u prilikama koje su opasne za ivot ili zdravlje.

2.3. PRAVNI TEMELJ NASLJEIVANJA

Pravni temelj (osnova, naslov, titulus) nasljeivanja je pravna injenica (ili skup takvih injenica) koja

svojim postojanjem u pogledu neke osobe ovlauje tu osobu da stekne NP, pa da naslijedi ostavitelja.

koja je to injenica (ili skup injenica), odreuju pravna pravila objektivnog NP

pri odreivanju, zakonodavci se rukovode postulatom da navedeno ovlatenje treba pripasti onima koji su s ostaviteljem za ivota bili povezani bliskim vezama, jer e prelaenje ostatka ostaviteljevog poloaja u pravnim odnosima na osobe koje su mu bile bliske u tim odnosima manje izazivati potrese nego kad bi preao na nekog drugog zato suvremena NP ureenja daju pravni temelj nasljeivanja onima koji su se s ostaviteljem u trenutku njegove smrti nalazili u nekim vrstama objektivno postojeih veza (redovito obiteljskih), a i onima koje je ostavitelj odredio za svoje nasljednike

to znai da postoje 2 vrste pravnih temelja nasljeivanja:

zakon, tj. zakonom odreene, redovito obiteljske veze s ostaviteljem, koje svojim postojanjem ovlauju na stjecanje NP one osobe koje su se u tim vezama s ostaviteljem nalazile u asu njegove smrti

oitovanje ostaviteljeve volje, tj. njegova odredba kojom je odreene osobe ovlastio da zbog njegove smrti steknu NP

tako je i kod nas, s tim da je u naem NP ureenju broj pravnih temelja zatvoren i sveden na zakon i oporuku (za razliku od nekih drugih NP, kod nas ugovor nije pravni temelj nasljeivanja)

osobe koje su ovlatene da naslijede ostavitelja nazivamo potencijalnim nasljednicima (zakonskim ili oporunim, ovisno o temelju koji ih na to ovlauje) kad se za nasljeivanje ispune potrebne pretpostavke, pa te osobe naslijede ostavitelja, one postaju njegovi nasljednici

odnos pravnih temelja nasljeivanja:

kako je jedna od pretpostavki stjecanja NP da potencijalni nasljednik ima takav pravni temelj nasljeivanja da nitko nema jai od njegovog, a nae NP ureenje poznaje 2 pravna temelja nasljeivanja, potrebno je pravnim pravilima uspostaviti neku hijerarhiju meu njima za sluaj da postoji vie potencijalnih nasljednika, to je i uinjeno:

a) odnos oporuke i zakona

u pravilu, u odnosu izmeu zakona i oporuke, jai pravni temelj je oporuka

naime, zakonsko nasljeivanje je ureeno pravilima objektivnog NP koja su dispozitivne naravi ostavitelju je dana sloboda oporunog raspolaganja, to znai da on moe svojom oporukom odrediti tko e ga naslijediti; ako ostavitelj iskoristi tu slobodu, te valjano oporui, nasljeivanje e se odvijati na temelju njegove oporuke

jedino ako ostavitelj oporukom nije to drugo odredio, nasljeivanje e se odvijati temeljem zakona

ipak, navedeno pravilo ne vrijedi u svim sluajevima, jer je sloboda oporunog raspolaganja ograniena na tragu ogranienja te slobode u korist obitelji , zakonom je ona ograniena u korist pripadnika ostaviteljeve obitelji koje nazivamo nunim nasljednicima

njima pravni temelj za nasljeivanje nunog NP daju prisilna (striktna), a ne dispozitivna pravila objektivnog NP

stoga nee biti valjana ostaviteljeva raspolaganja koja vrijeaju neije nuno NP

zato moemo rei: oporuka je jai pravni temelj nasljeivanja od onog temelja koji daju dispozitivna zakonska pravila, no nije jai od onog koji daju prisilna pravila; pravni temelj koji daju prisilna zakonska pravila (pravni temelj za stjecanje nunog NP) je jai pravni temelj od oporuke

kumulativno nasljeivanje na temelju zakona i na temelju oporuke:

nasljeivanje zbog smrti istog ostavitelja moe se odvijati kumulativno na temelju zakona i na temelju oporuke: u onom obujmu u kome se nasljeivanje ne odvija na jaem pravnom temelju, odvijat e se na onom drugom, pa oporuni i zakonski nasljednici mogu biti sunasljednici

tako e zbog smrti istog ostavitelja neki stjecati dijelove NP temeljem oporuke, a neki temeljem zakona

do kumulativnog nasljeivanja doi e i kad ostavitelj oporukom povrijedi pravo svojih nunih nasljednika, pa ovi pobiju to oporuno raspolaganje u onom dijelu u kojem je ono suprotno njihovom nunom NP; oni e tada na temelju zakona stei nuni dio, a preostali dio NP pripast e oporunom nasljedniku

b) odnos vie pravnih temelja koje daje zakon

odnos izmeu vie potencijalnih zakonskih nasljednika istog ostavitelja ureen je tzv. zakonskim nasljednim redom

pravila o zakonskom nasljednom redu odreuju:

koji od tih pravnih temelja imaju prednost pred drugima (jer odreuje koji pravni temelji su jai, a koji slabiji), te

koliko e velik dio NP stei pojedini zakonski nasljednik kad nasljeuje simultano s drugim zakonskim nasljednicima (to se dogaa kad vie njih imaju tako jake pravne osnove nasljeivanja da nitko nema jau)

c) odnos vie pravnih temelja koje daje oporuka

taj odnos odreen je odredbama ostaviteljeve oporuke i pravilima po kojima se prosuuje postoji li oporuka i je li valjana

ostavitelj moe svojom oporukom ovlastiti vie osoba da zbog njegove smrti steknu NP, a njihov meusobni odnos urediti tako da oni na stjecanje tog prava budu ovlateni:

1. simultano tako da ovlasti nekoliko osoba da ga naslijede kao sunasljednici (pritom e svakoj od njih pripasti dio NP)

2. sukcesivno tako da nekoliko osoba ovlasti na stjecanje NP, ograniivi im to pravo uvjetom, rokom ili teretom; neka od tih osoba e biti ovlatena prva stei NP (prethodni nasljednik), ali e nastupanjem roka/ispunjenjem uvjeta njeno pravo prestati, a stei e ga druga osoba (potonji nasljednik)

3. supsidijarno tako da na stjecanje NP ovlasti jednu osobu prvenstveno, a drugu samo za sluaj da ona prva to pravo ne stekne, dakle kao zamjenika (supstituta) prvoj osobi

(mogue su i kombinacije tih odnosa)

ako je oporuitelj oporukom dao pravni temelj za stjecanje NP jednoj osobi, ali je kasnije ponovno oporuio, postavit e se pitanje odnosa ranije i kasnije oporune odredbe:

nova oporuka sama po sebi ne ini da ona ranija prestane postojati novom oporukom je ostavitelj opozvao jedino ono to je od sadraja stare oporuke suprotno odredbama novoj, ali sve to nije suprotno ostaje na snazi

to znai da e osoba koja je ranijom oporukom bila ovlatena naslijediti tog ostavitelja, moi nasljeivati na temelju te oporune odredbe, ako i ukoliko nije odredbama nove oporuke netko drugi ovlaten da stekne NP

d) odnos vie jednako jakih pravnih temelja

konkurencija vie potencijalnih nasljednika koji stjeu NP simultano (bilo na temelju zakona/oporuke), dakle kao sunasljednici, ureena je po naelu jednakosti dijelova svim sunasljednicima koji nasljeuju na jednakim pravnim temeljima pripadaju jednaki dijelovi NP, ako oporuka/zakon ne odreuju drugaije; tako e jednake dijelove NP stei (ako nije to drugo odreeno):

oni koji su na nasljeivanje ovlateni oporukom, kao i

oni zakonski nasljednici koji su na nasljeivanje ovlateni jednakim injenicama koje zakon odreuje za pravne temelje nasljeivanja (npr. svi su ostaviteljeva djeca i sl.)

3.5.2. Nasljeivanje nasljednog prava

NP je nasljedivo, pa nakon smrti ostaviteljevog nasljednika ostaje u ostavini, odakle e prijei na onu osobu koja nasljeuje njega; nakon smrti te osobe, preostat e u njegovoj ostavini i prijei na njenog nasljednika, i tako u nedogled

zajedno s nasljednim pravom, na nasljednikovog nasljednika prelaze i:

tom pravu sporedno (akcesorno) pravo na odricanje od nasljedstva, ako ono jo postoji u trenutku otvaranja nasljedstva umrlog ostaviteljevog nasljednika, te

sva druga prava koja proizlaze iz nasljednog prava, ovlaujui svog nositelja na ostvarivanje i zatitu njegovog NP (npr. pravo zahtijevati nuni dio, pravo zahtijevati ponitaj oporuke, prav zahtijevati uraunavanje darova i zapisa, pravo na razvrgnue nasljednike zajednice, nasljedniki zahtjevi), ako postoje u trenutku otvaranja nasljedstva dotadanjeg nositelja

3.6. Raspolaganje nasljednim pravom

3.6.1. Odreknue

l. 130. st. 1. do 4., l. 131., l. 133., l. 134. st. 1. i 2., l. 135. do 137. ZN

1. PRAVO NA ODRICANJE OD NASLJEDSTVA

1.1. obiljeja prava na odricanje od nasljedstva

pravo na odricanje od nasljedstva (l. 130. do 137. ZN) nastaje zajedno s nasljednim pravom, zbog ostaviteljeve smrti

to je sporedno pravo, koje nastaje uz NP i pripada osobi kojoj pripada to glavno pravo (jedino je glede svog prestanka samostalno, jer ako ne bude iskoriteno prestat e, dok e NP i dalje postojati)

to je tzv. preobraajno pravo, koje svog nositelja (nasljednika) ovlauje da jednostranim oitovanjem (izjavom) svoje volje da ne eli biti ostaviteljev nasljednik uini da prestane njegovo NP steeno zbog smrti tog ostavitelja, te da time nastane situacija kao da on nikada i nije bio ostaviteljev nasljednik

iako se naziva pravom, njegovo izvravanje uope ne utjee na nasljedstvo, nego samo na NP njime se nasljednik odrie svog NP ime gubi i ono to mu je pripalo u nasljedstvo, ali zbog tog odricanja ne prestaje postojati nita od sastava nasljedstva (ne prestaju prava ni obveze, pokretnine ostavitelja ne postaju niije, njegove nekretnine ne prelaze u dravno vlasnitvo)

dok traje pravo na odricanje od nasljedstva, njegov nositelj je tek privremeni nasljednik, jer to jo moe prestati biti

1.2. uinak odricanja od nasljedstva

ako se nasljednik valjano odrekne svog NP, njegovo NP prestaje s uinkom ex tunc, kao da nikad i nije stekao to NP

posljedice toga e biti razliite, ovisno o tome je li se odrekao NP koje mu pripada na temelju oporuke ili na temelju zakona:

a) ako se odrekao NP koje mu pripada na temelju oporuke, u pravilu e umjesto njega ostavitelja nasljeivati zakonski nasljednici dio oporunog nasljednika koji se odrekao nasljedstva pripada ostaviteljevim zakonskim nasljednicima, ako iz same oporuke ne proizlazi kakva druga namjera oporuitelja (ako on nije prvopostavljenom nasljedniku oporukom odredio zamjenika za sluaj da se prvi odrekne od nasljedstva)

b) ako se odrekao NP koje mu pripada na temelju zakona, tada posljedice ovise o sadraju njegova odricanja (jer ono moe biti samo u vlastito ime ili u vlastito ime i ujedno u ime svojih potomaka):

za nasljednika koji se odrekao samo u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik; dio zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljedstva samo u svoje ime nasljeuje se kao da je taj nasljednik umro prije ostavitelja to znai da e umjesto njega NP redovito stjecati njegovi potomci, kad god se bude moglo primijeniti naelo predstavljanja

ako se zakonski nasljednik odrekao nasljedstva kako u svoje ime, tako i u ime svojih potomaka, tada e NP stjecati na osnovi zakona one osobe koje bi ga stekle da su i ti potomci ve bili mrtvi prije ostavitelja (naravno, kad zbog odricanja od nasljedstva prestane nasljednikovo NP, a nitko drugi ga ne stekne, tada umjesto nasljednika ostaviteljev univerzalni sukcesor m. c. postaje nadlena opina ili grad)

2. OSTVARIVANJE PRAVA NA ODRICANJE DAVANJEM NEGATIVNE NASLJEDNIKE IZJAVE

2.1. pojam i vrste nasljednike izjave

Nasljednika izjava je izriito, jednostrano, strogo formalno i neopozivo oitovanje volje

neke osobe o tome eli li ona ili ne eli da joj zbog smrti nekog ostavitelja pripada NP.

ovisno o sadraju oitovane volje, nasljednika izjave je:

pozitivna (izjava o prihvaanju, o akviziciji nasljedstva) ili

negativna (izjava o odbijanju, o repudijaciji nasljedstva)

davanjem takve, negativne izjave izvrava se pravo na odricanje od nasljedstva (dakle, izjave kojom se nasljednik odrie svog NP, ipso iure steenog zbog ostaviteljeve smrti)

pritom ZN propisuje: nasljednik se moe odrei nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donoenja prvostupanjske odluke

2.2. djelovanje negativne nasljednike izjave na potomke odricatelja

radi postizanja pravne sigurnosti, odreeno je da negativna nasljednika izjava proizvodi svoj uinak ne samo u pogledu davatelja izjave, nego redovito i u pogledu svih njezinih potomaka: odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako odricatelj nije izriito izjavio da se odrie samo u svoje ime

ta odredba odnosi se na njegove potomke neovisno o tome jesu li oni punoljetni ili maloljetni, poznati ili nepoznati

ovo pravilo je postulat veine suvremenih NP ureenja, a ZN ga je pojaao ovom odredbom: ako su odricateljevi potomci malodobni, za ovo odricanje nije potrebno odobrenje tijela nadlenog za poslove skrbnitva

2.3. pretpostavke valjanosti nasljednike izjave

nasljednika izjava je valjana samo ako su ispunjene:

pretpostavke koje se trae upravo za valjanost nasljednikih izjava , a podredno i

pretpostavke koje se uope trae za valjanost pravnih poslova

za valjanost nasljednike izjave potrebno je sljedee:

1. sposobnost osobe koja je dala izjavu

poslovno sposobna osoba moe valjanu nasljedniku izjavu dati:

a) osobno ili

b) po svom ugovornom zastupniku da bi nasljednika izjava koju je dao ugovorni zastupnik mogla biti valjana, on treba na to biti ovlaten punomoi koja je specijalna , tj. takva u kojoj je navedeno da opunomoitelj ovlauje na odricanje od NP steenog smru odreenog ostavitelja, i to upravo od u punomoi navedenog NP (zakonskog, oporunog ili nunog)

umjesto osobe koja nije poslovno sposobna, nasljedniku izjavu e dati njen skrbnik (osobno ili po svom ugovornom zastupniku, koji ima specijalnu punomo), ali je potrebno da ta izjava skrbnika dobije odobrenje tijela javne vlasti, nadlenog za poslove skrbnitva

2. da je sadraj izjave mogu, dozvoljen i dovoljno odreen sadraj negativne nasljednike izjave je odricanje od NP koje se steklo zbog ostaviteljeve smrti , a sadraj pozitivne nasljednike izjave je prihvaanje da s