nastava utemeljena na kvaliteti :: priručnik za nastavnike

Nastava

utemeljena

na kvaliteti

Priručnik za nastavnike Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Pripremila: Ramona Franić rujan 2013.

Nastava utemeljena na kvaliteti

2

Sadržaj

Uvod................................................................................................................... 3

Osnovni pojmovi ................................................................................................ 4

Kvaliteta nastave: što je i zašto je gradimo? ....................................................... 5

Planiranje kurikuluma temeljenog na kompetencijama ..................................... 7

Kompetencije i ishodi učenja .............................................................................. 9

Upute za izradu ishoda učenja predmeta/modula na studijima ....................... 13

Učenje i poučavanje ......................................................................................... 16

ECTS bodovi i načini provjere znanja ................................................................ 18

Modeli kontrole i unaprjeđivanja ..................................................................... 20

Strategije osiguravanja kvalitete programa i elementi izvrsnosti...................... 21

Harmonizacija i modernizacija kurikuluma ....................................................... 23

Korištena literatura i izvori ............................................................................... 24

Prilog ................................................................................................................ 25


3

Uvod

Zašto je potrebna ova publikacija?

Publikacija „Nastava utemeljena na kvaliteti“ rezultat je aktivnosti na izgradnji cjelokupnog sustava kvalitete Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na koje su visokoškolske ustanove obvezane Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 45/2009). Specifično, publikacija je sastavni dio aktivnosti s ciljem provedbe Ugovora o punoj subvenciji participacije redovitih studenata u troškovima studija u akademskim godinama 2012.-2013., 2013.-2014. i 2014.-2015., sklopljenog između Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Sveučilišta u Zagrebu u prosincu 2012. godine. Ugovor u članku 9 definira „opće i posebne ciljeve koji služe ostvarenju najvećih mogućih poboljšanja u sustavu nastave i studija u Republici Hrvatskoj, a time i posrednom unapređenju kvalitete upravljanja javnim visokim učilištima“. Jedan od općih ciljeva u visokom obrazovanju Republike Hrvatske jesu (čl. 9, st. 2, točka 5): „studijski programi utemeljeni na principu ishoda učenja s ECTS bodovima procijenjenim na temelju radnog opterećenja studenata potrebnog za stjecanje predviđenih ishoda učenja i u skladu s potrebama osobnog razvoja te društvenog i gospodarskog razvoja Hrvatske“. Ova publikacija doprinos je ostvarenju ovog cilja na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Što sadrži?

Publikacija sadrži definiciju i pojašnjenje osnovnih pojmova iz domene kvalitete nastave i nastavnog procesa, kao i obrazloženje razloga zbog kojih je potrebno redovito provoditi aktivnosti na unapređenju kvalitete nastave, nastavnog procesa i samih nastavnika. Gdje god je bilo moguće, navedeni su primjeri kojima je svrha olakšati razumijevanje i primjenu usvojenih pojmova i standarda u nastavnu praksu i rad nastavnika.

Kome je namijenjena?

Kao što govori i u naslovu, publikacija je prvenstveno namijenjena nastavnicima Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kako bi im olakšala rad u procesu suvremenog standardiziranja nastave – predmeta, modula, studijskih programa, organizacije i izvedbe nastave. Međutim, publikacija će dobro doći i svim suradnicima u nastavi, kao i samim studentima koji nastavu pohađaju.


4

Osnovni pojmovi

Kvaliteta:

- stupanj do kojega ustanova, proces ili usluga zadovoljava određene standarde

- stupanj do kojega specifična svojstva ustanove zadovoljavaju zahtjeve

Kvaliteta u visokom obrazovanju:

- kvaliteta organizacije i upravljanja

- kvaliteta znanstveno-istraživačkog rada

- kvaliteta nastavnog rada

- kvaliteta stručnog rada i suradnja s gospodarstvom

Kvaliteta nastave uključuje:

- učenike/studente spremne sudjelovati i učiti i koji imaju potporu društva za učenje

- zdravo, sigurno i rodno osjetljivo okruženje i odgovarajuće resurse i opremu

- nastavni sadržaj koji se odražava u relevantnom nastavnom planu i materijalima za stjecanje potrebnih znanja i vještina

- procese kroz koje obrazovani i osposobljeni nastavnici koriste studentima-usmjeren pristup u adekvatno opremljenim prostorima koji svima omogućuju iste uvjete

- ishode koji obuhvaćaju znanje, vještine i stavove te su vezani uz nacionalne obrazovne ciljeve i pozitivno sudjelovanje u društvu

- neprekidno prevladavanje uočenih slabosti.

Kvaliteta nastavnika:

- odgovarajuća kvalifikacija, osobni angažman i nastavni stil, jasni ciljevi nastave, vještina postizanja i održavanja discipline, vještine upravljanja nastavnim satom, dobre komunikacijske vještine, visoka očekivanja, poznavanje kurikuluma i nastavnih standarda

Kompetencije

- kombinacija znanja, vještina, stavova, motivacije i osobnih karakteristika koje omogućuju pojedincu aktivno i učinkovito djelovanje u određenoj situaciji

Ishodi učenja

- iskazi o tome što studenti znaju, razumiju ili su sposobni napraviti nakon određenog razdoblja učenja

Hrvatski kvalifikacijski okvir

- instrument uspostave razina kvalifikacija ustrojen tako da djeluje kao sredstvo prepoznavanja i razumijevanja kvalifikacija


5

Kvaliteta nastave: što je i zašto je gradimo?

Agronomski fakultet u svojoj misiji i viziji pa tako i u Strateškom planu predviđa sustav izgradnje kvalitete u svim osnovnim djelatnostima, uključujući i nastavnu djelatnost. Dodatno je proces osiguranja i izgradnje kvalitete nastave objašnjen u Priručniku za osiguranje kvalitete Agronomskog fakulteta, iz kojega izdvajamo poglavlje koje se odnosi na osiguravanje kvalitete nastave i nastavnog osoblja.

Izvadak iz Priručnika za osiguranje kvalitete Agronomskog fakulteta

5. OSIGURAVANJE KVALITETE NASTAVE I NASTAVNOG OSOBLJA

5.1. Analiza podataka o broju nastavnika i studenata

Svrha: svrha ovog postupka je utvrditi broj nastavnika i studenata te izračunati njihov međusobni omjer. Temeljem dobivenih podataka nastojati ostvariti povećanje broja nastavnika u odnosu na broj studenata radi postizanja kvalitetnijeg odnosa i kvalitete u nastavi.

Odgovorno tijelo: prodekan za nastavu, tajnica Fakulteta, voditeljica studentske referade.

Postupak: u omjer se stavlja broj studenata na svim studijskim programima s brojem nastavnog osoblja u znanstveno-nastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima. Praćenjem omjera nastoji se ostvariti povećanje broja nastavnika u odnosu na broj studenata.

Dostupnost rezultata: rezultati su dostupni svima.

Dinamika provedbe: analiza se provodi svake godine, s rokom provedbe 1. studenoga.

5.2. Evaluacija nastave i nastavnika od strane studenata

Svrha: svrha ovog postupka je dobiti uvid u kvalitetu nastave i rada svakog pojedinog nastavnika te na temelju dobivenih ocjena odrediti mjere za unaprjeđenje i poboljšanje te kvalitete. Studentska evaluacija nastave i nastavnika provodi se kao jedinstvena sveučilišna anketa.

Odgovorne osobe: Odbor za osiguranje kvalitete.

Postupak: u postupku evaluacije sudjeluju redoviti studenti svih godina sveučilišnih i stručnih studija koji ispunjavaju anketne obrasce o predmetnim nastavnicima i asistentima čije su predmete odslušali u prethodnom semestru. U skladu s člankom 92. Statuta Sveučilišta u Zagrebu koji propisuje redovitu provjeru nastavnog rada zaposlenika, Ured za upravljanje kvalitetom Sveučilišta svaki semestar organizira Studentsku anketu za vrednovanje rada nastavnika na svima sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu.


6

Dostupnost rezultata: rezultati su dostupni dekanu/dekanici, prodekanu/prodekanici za nastavu, predstojniku zavoda u okviru koje djeluje nastavnik, voditelju studija i predmetnom nastavniku.

Dinamika provedbe: evaluacija se provodi sukladno Odluci Sveučilišta u Zagrebu.

5.3. Samoevaluacija nastavnika

Svrha: svrha postupka je utvrditi učestalost korištenja pojedinih metoda nastave, ocjene nastavnika o vlastitom radu, objektivnost i učinkovitost načina ispitivanja te prema dobivenim rezultatima utvrditi mjere za poboljšanje, odnosno unaprjeđenje kvalitete i učinkovitosti u radu sa studentima.

Odgovorno tijelo: Odbor za osiguranje kvalitete

Postupak: samoevaluacija nastavnika provodi se putem ankete na sljedeći način:

Odbor za osiguranje kvalitete definira sadržaj obrasca i određuje rok za popunjavanje; pitanja su kreirana na način da nastavnici sami procjenjuju sljedeće elemente svoga rada (tijekom ak. godine): najvažniji prioriteti u poslu, osobne profesionalne prednosti i postignuća, vanjski čimbenici koji utječu na njihov rad, najznačajniji napori koje su uložili u suradnju unutar i izvan ustanove, osobni doprinos kvaliteti nastavnog sata, nastavnog sadržaja i zadovoljstva studenata, suradnja s ostalim suradnicima u nastavi, prijedlozi poboljšanja vlastitog rada, potreba za dodatnim informiranjem i obrazovanjem, planirani ciljevi u idućoj akademskoj godini.

Putem elektronske pošte ili u pisanom obliku dostavlja svim nastavnicima obrazac za popunjavanje uz upute o svrsi provođenja ankete te roku i načinu ispunjavanja obrasca.

Popunjene obrasce nastavnici vraćaju u zadanom roku putem elektronske pošte ili u pisanom obliku Odboru za osiguranje kvalitete

Odbor za osiguranje kvalitete vrši obradu podataka i sastavlja izvješće.

Dostupnost rezultata: rezultati su dostupni svima.

Dinamika provedbe: analiza se provodi svake tri godine.


7

Planiranje kurikuluma temeljenog na kompetencijama

Kurikulum – to je plan za akciju ili pisani dokument koji uključuje strategije za postizanje željenih, unaprijed formuliranih ciljeva. Osnovni elementi izrade kurikuluma su sljedeći:

1. ispitivanje potreba,

2. formuliranje ciljeva,

3. izbor i organizacija sadržaja,

4. izbor metoda učenja i podučavanja te organizacija aktivnosti učenja/podučavanja,

5. evaluacija i sredstva za evaluaciju.

Kurikulum se izrađuje kroz sljedećih 10 koraka:

1. utvrđivanje potreba za uvođenjem ili unapređenjem programa

2. definiranje razine programa i profesionalnog profila (u skladu s kvalifikacijskim okvirom)

3. definiranje programskih kompetencija i ishoda učenja (razina studija)

4. utvrđivanje strukture obrazovnog programa (odnos obaveznih i izbornih modula, odnosno predmeta, udio predavanja, vježbi, seminara, terenskog rada, stručne prakse, stručnih projekata, završnih radova itd.)

5. izrada predmetnih silabusa (tablice s razrađenim planom predavanja, nazivima nastavnih cjelina, satnicom i izvođačima)

6. utvrđivanje učeničkog/studentskog opterećenja za svaki predmet (ECTS bodovi)

7. izrada matrice strukture kurikuluma (popis predmeta sa strukturiranom satnicom)

8. opis završnog ispita, mogućnost prijelaza u višu razinu i zapošljivost

9. utvrđivanje potrebnih resursa za izvedbu programa

10. utvrđivanje pristupa osiguravanja kvalitete i održivosti programa.

Kurikulum usmjeren na ishode učenja odgovara na pitanje „Što možeš raditi sada kad si stekao svjedodžbu/diplomu?“ i osobito je usmjeren na potrebe tržišta rada. U izradi nastavnog programa, odnosno kurikuluma, pristup temeljen na ishodima učenja razlikuje se od tradicionalnog pristupa, a razlike su prikazane u sljedećoj tablici:


8

Tablica 1: Izrada nastavnog programa – tradicionalni vs. pristup prema ishodima učenja

Izrada programa

Tradicionalni pristup Pristup temeljen na ishodima učenja

Važni su ulazi (sadržaji) Važni su rezultati (ishodi)

Planiranje na temelju vremena, predmeti su vremenski specificirani i svakom je dodijeljen broj sati tjedno ili po semestru

Planiranje na temelju željenih ishoda, predmeti su povezani s ishodima i impliciraju fleksibilno korištenje vremena i prostora

Učenici su grupirani po godinama i prolaze kroz predmete zajedno

Učenici napreduju kroz program na različite načine da bi postigli željene rezultate

Predmeti se dodjeljuju nastavnicima koji ih poučavaju i evaluiraju

Nastavnici su odgovorni za ishode koji su definirani programom

Učenici prikupljaju dokaze o pohađanju nastave i dobivenim ocjenama

Učenici demonstriraju da su ovladali ishodima

Izvor: Domović, Vlatka: Kurikulum usmjeren na kompetencije – osnovni pojmovi (prezentacija, radionica IPA-ACI, Istarske toplice, 2011)


9

Kompetencije i ishodi učenja1

Kompetencije su dinamička kombinacija znanja i razumijevanja, kognitivnih, međuljudskih i praktičnih vještina te etičkih vrijednosti koje je student stekao sudjelujući u obrazovnom procesu i ispunjavajući programom predviđene obveze. One su finalni proizvod obrazovnog procesa i pripadaju studentu (učeniku). Mogu biti opće (primjerice – mogućnost timskog rada) i specifične (primjerice – poznavanje načina zaštite bilja od nametnika), a definiraju se na razini programa i programskih jedinica. U definiranju kompetencija određenog studijskog programa, treba se odrediti na koju se definiciju kompetencija referira.

Slika 1: Primjer definiranja kompetencija za zanimanje u području agroturizma (metodom „oluje mozgova“)

Izvor: Radionica IPA-ACI, Istarske toplice, 2011

Ishodi učenja su vidljivi i mjerljivi rezultat obrazovnog iskustva na temelju kojega možemo ustanoviti stupanj/razinu/standard usvojenosti određene kompetencije. Ishodi učenja su dokaz o stečenoj kompetenciji i načinima njihovog stjecanja; oni nisu obilježja učenika/studenta, već tvrdnje napisane od strane kreatora programa o tome što se od učenika očekuje da zna, razumije i/ili da je sposoban pokazati nakon završetka obrazovnog procesa.

1 Preuzeto iz predavanja Vizek Vidović, Vlasta: Pristup planiranju kurikuluma – osnovni koraci i Domović,

Vlatka: Nacionalni okvirni kurikulum i školski kurikulum.


10

Ishodi učenja� Izraz standarda unutar studija ili predmeta/modula

� Govore o tome što će student biti u stanju raditi nakon uspješnog završetka

� Položenog ispita (ishodi učenja predmeta/modula)

� Stečene svjedodžbe ili diplome (ishodi učenja studija)

� Čimbenici koji utječu na specifične ishode učenja

� Raspon i omjer kognitivnih i praktičnih ishoda

� Očekivana razina vještine (Dublinski opisnici)

� Količina pruženih pojedinosti

� Jezik i jasnoća (upotreba aktivnih glagola, poželjni glagoli)

� Mogućnost postizanja (što studenti mogu postići)

� Mogućnost pristupa (osposobljenost nastavnika, materijalni uvjeti)

� Procjena (vrednovanje ishoda učenja, odn. metode provjere znanja)

Slika 2: Ukratko o ishodima učenja Izvor: Agronomski fakultet, Odbor za nastavu i izbor nastavnika i Odbor za praćenje kvalitete nastave,

09.03.2011.

Dublinski deskriptori ili opisnici postavljaju ishode učenja za četiri ciklusa, odnosno razine sveučilišnog obrazovanja: (1) kratki ciklus, (2) preddiplomski (prvostupnik, baccalaureus), (3) diplomski (drugostupnik, magistar) i (4) doktorski (trećestupnik, doktor znanosti). Definirani su generički (općenito) na razini stupnja obrazovanja, a ne za pojedinu disciplinu i područje studija razrađeni su u pet dimenzija:

- ZNANJE I RAZUMIJEVANJE – koje studenti trebaju imati kako bi stekli odgovarajuću kvalifikaciju

- PRIMJENA ZNANJA I RAZUMIJEVANJA – profesionalnost u najširem smislu

- ZAKLJUČIVANJE I RASUĐIVANJE – sposobnost integracije znanja, svladavanja složenih situacija, rasuđivanje i zaključivanje u realnim situacijama, društveno i etički odgovorno

- KOMUNIKACIJA – komuniciranje stavova, ideja, problema i rješenja stručnjacima i laicima

- VJEŠTINE UČENJA – razvijene vještine učenja s nužne za cjeloživotno obrazovanje i/ili nastavak studija.


11

Tablica 2: Hijerarhija ishoda učenja

Preddiplomski studij (BS) Diplomski studij (MS)

Znanje i razumijevanje Znanje se dograđuje na srednjoškolsko obrazovanje

Poduprto je znanjem iz naprednih udžbenika i uključuje neke aspekte modernih znanja u području studiranja

Znanje i razumijevanje počivaju na prvom stupnju, ali ga proširuje i produbljuje

Predstavlja temelj ili mogućnost originalnog razvoja i/ili primjene ideja unutar područja istraživanja studija

Primjena znanja i razumijevanja

Znanje i razumijevanje se može primijeniti na način karakterističan za pojedinu struku

Kompetencije omogućuju rješavanje problema u području studiranja (osobito bitno za inženjerske struke)

Znanje i razumijevanje, kao i sposobnost rješavanja problema, mogu se primijeniti u novim ili nepoznatim situacijama u širem (ili interdisciplinarnom) kontekstu povezanim s područjem studiranja

Donošenje zaključaka, sudova i odluka

Vještine potrebne za prikupljanje i interpretaciju relevantnih podataka

Stvaranje zaključaka koji uključuju relevantne društvene, znanstvene i etičke teme

Sposobnost integriranja znanja i upravljanja kompleksnošću

Formuliranje sudova na temelju nepotpunih ili ograničenih informacija, koji uključuju društvene i etičke odgovornosti povezane s primjenom znanja

Prezentacije/komunikacija Mogu se prezentirati informacije, ideje, problemi i njihova rješenja stručnoj i općoj publici

Mogu se prezentirati vlastiti zaključci, kao i znanje i argumenti stručnoj i općoj publici na jasan i nedvosmislen način

Vještine učenja Razvijene vještine učenja potrebne za cjeloživotno učenje ili nastavak studiranja na diplomskom studiju

Razvijene vještine učenja potrebne za cjeloživotno učenje (formalno ili samostalno)

Izvor: Agronomski fakultet, Odbor za nastavu i izbor nastavnika i Odbor za praćenje kvalitete nastave, 09.03.2011.


12


13

Upute za izradu ishoda učenja predmeta/modula na studijima

(Predstavljene na radionici u organizaciji Odbora za osiguranje kvalitete Agronomskog fakulteta, 21.03.2013.)

Što su ishodi učenja?

• Tvrdnje o tome što se očekuje od studenta da ZNA, RAZUMIJE, MOŽE NAPRAVITI, VREDNOVATI kao rezultat procesa učenja

• Znanje, vještine i sposobnosti koje student može demonstrirati nakon završetka programa

Što su kompetencije?

• Skup ishoda učenja koji osigurava sposobnost zapošljavanja ili samozapošljavanja

Za koga se rade ishodi učenja?

• Poslodavce – da znaju što mogu očekivati i potraživati od potencijalnog zaposlenika s određenom kvalifikacijom

• Studente – da znaju što mogu očekivati kao konačni rezultat nakon položenog ispita, da dobiju ono što im treba za zapošljavanje

• Nastavnike – da budu usmjereni na onaj dio gradiva i načine rada koji je studentu potreban za zapošljavanje – a NE na sve ono što nastavnik zna o gradivu; da lakše pripremi nastavnu literaturu i načine testiranja

Zašto se rade ishodi učenja?

• Da bude jasno što je rezultat učenja i kako se može izmjeriti

• Da rezultati budu usporedivi i s drugim predmetima, studijima i tako osiguraju horizontalnu, vertikalnu i međunarodnu prohodnost

Zašto odabrati najpraktičnije glagole u definiranju ishoda učenja?

• Zato jer njima lako opisujemo karakter i razinu očekivanog rezultata učenja

• Zato jer omogućuju da se ishod učenja može izmjeriti, testirati i tako dokazati

Kako izraditi ishode učenja za predmete?

(1) Od ponuđenih glagola izaberite one koji najbolje opisuju rezultate koje očekujete nakon što studentima predočite sadržaj predmeta i nakon što oni polože ispit.

(2) S obzirom na poznatu odredbu o stupnju promjene predmeta od 20% - 40% ili više postotaka (u odnosu na broj ECTS-a i ishoda učenja), definirajte za predmet onoliki broj ishoda učenja da taj postotak bude lako odrediti (npr. 20%-tna promjena predmeta jest promjena dva od deset ishoda učenja).

(3) Od ponuđenih glagola odaberite maksimalno deset i definirajte ishode učenja, tako da bude vrlo jasno kako ste ih i kojim postupcima testirali, odnosno izmjerili (npr. znanje se testira navođenjem definicija ili činjenica, prezentacijske vještine objašnjavanjem, argumentiranjem i sl.)


14

Vodite se jednostavnim pitanjima, na koje će najtočniji odgovori započinjati riječima (primjeri):

NAKON POLOŽENOG ISPITA, STUDENT ĆE MOĆI (BITI U STANJU):

(domena znanja)

• Identificirati ____________________________ (npr. elemente, obilježja, ulogu…)

• Imenovati /nabrojiti ____________________ (npr. vrste, pasmine, kultivare…)

• Iskazati ________________________________ (npr. definiciju, pravilo, zakon)

• Prepoznati ______________________________ (npr. bolesti, elemente kvalitete…)

(domena razumijevanja)

• Grupirati/sistematizirati ___________________ (npr. biljne vrste…)

• Izračunati ______________________________ (npr. optimalnu gustoću…)

• Objasniti _______________________________ (npr. osnovnu ideju…)

• Opisati _________________________________ (npr. prednosti i nedostatke…)

(domena primjene)

• Demonstrirati ___________________________ (npr. orezivanje voćaka…)

• Isplanirati ______________________________ (npr. radne operacije u proizvodnji…)

• Odabrati _______________________________ (npr. učinkovita sredstva zaštite…)

• Prilagoditi ______________________________ (npr. obradu klimatskim uvjetima)

(domena analize)

• Identificirati ____________________________ (npr. motive, razloge, posljedice…)

• Izdvojiti _______________________________ (npr. najproduktivnije kultivare)

• Usporediti _____________________________ (npr. konvencionalnu i ekološku polj.)

• Ustanoviti _____________________________ (npr. sličnosti i razlike…)

(domena sinteze)

• Dizajnirati ____________________________ (npr. marketinški plan)

• Integrirati ____________________________ (npr. metode zaštite bilja s ciljem…)

• Prezentirati ___________________________ (npr. poslovnu ideju…)

• Upravljati _____________________________ (npr. poljoprivr. gospodarstvom…)

(domena vrednovanja)

• Argumentirati mišljenje _________________ (npr. o prednostima ekološke proizv.)

• Rangirati _____________________________ (npr. proizvode po kakvoći…)

• Ustanoviti ____________________________ (npr. ekonomske koristi od…)

• Zaključiti _____________________________ (npr. uzroke niskih prinosa…)

(4) Preddiplomski studiji imaju za cilj osigurati više kompetencija niže razine (činjenična znanja, razumijevanje, primjenu), a diplomskim studijima je težište na osiguravanju složenijih kompetencija (analiza, sinteza, razumijevanje , veći stupanj samostalnosti i odgovornosti)


15

Kako bi se spriječilo preklapanje i razjasnile specifičnosti sadržaja pojedinih predmeta u odnosu na ishode učenja, odnosno kompetencije koje osigurava, poželjno je izraditi strukturne matrice programa, prema sljedećem primjeru:

Tablica 3: Povezivanje ishoda učenja i kompetencija predmeta s kompetencijama studijskog programa

Kompetencija 1 2 3 4 5

Predmet

A X X X

B X X

C X X X X X

D X X X

E X X X

Izvor: Vizek Vidović, Vlasta: Pristup planiranju kurikuluma – osnovni koraci (predavanje).

Kompetencije se odnose na kombinaciju znanja, vještina, sposobnosti i stavova koji su nužni za (i) osobno ostvarenje i razvoj, (ii) aktivno građanstvo i (iii) zapošljivost.

Slika 3: Prof. dr. sc. Mile Dželalija na radionici „Hrvatski kvalifikacijski okvir i ishodi učenja u visokom

obrazovanju“ na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Izvor: Ramona Franić


16

Učenje i poučavanje

Poučavanje usmjereno na učenika

Pojam „poučavanja usmjerenog na učenika/studenta“ i razlozi novog pristupa poučavanju proizlaze iz karakteristika suvremenog svijeta obilježenog brojnim, intenzivnim i brzim promjenama: globalizacija, informacije i informatizacija, komunikacije, ekonomska kriza, moć, promijenjene vrijednosti i brojne druge. Upravo zbog tih užurbanih promjena, pristup poučavanju se treba prilagođavati, a pruženo znanje, vještine i vrijednosti (drugim riječima: kompetencije) omogućiti studentima da se također uspješno prilagođavaju svakodnevno novim zahtjevima tržišta rada.

Nastava usmjerena na učenika/studenta pretpostavlja promijenjenu ulogu nastavnika i učenika u nastavnom procesu i uvođenje aktivnih metoda (strategija) učenja i poučavanja. Po definiciji, ovaj koncept podrazumijeva aktivno, a ne pasivno učenje, naglasak postavlja na dublje procese učenja i razumijevanja i intenzivira odgovornost učenika/studenta za vlastito učenje. To znači njihovu uključenost, suradnju i veću autonomiju, dok nastavnik postaje facilitator i izvor pomoći. Ovakav suvremeni pristup odražava se na kreiranje kurikuluma, na planiranje nastave, na metode i na evaluaciju cjelokupne nastave.

Strategije aktivnog poučavanja: suradničko učenje

Polazeći od činjenice da učenici pamte svega 10% onog što pročitaju, do 20% onoga što čuju, a oko 90% onoga što sami mogu učiniti i objasniti, u nastavni proces se uvode i sve češće primjenjuju metode aktivnog, suradničkog učenja. No, prije svega su sudionici radionice upoznati s osnovnim načinima učenja i njihovim obilježjima:

1. Natjecateljske aktivnosti (Ja umjesto tebe)

- učenje pri kojemu postizanje cilja jedne osobe istodobno znači nemogućnost postizanja cilja druge osobe

- pojedinac više brine za sebe nego za druge, uspoređuje se s drugima

- evaluacija je normativna (vrijednosna: dobro-bolje-najbolje).

2. Individualne aktivnosti (Ja volim samo sebe)

- postizanje cilja pojedinca nema veze s drugom osobom

- učenik je odgovoran sam sebi

- evaluacija ovisi o kriterijima.

3. Suradničke aktivnosti (Ja smo mi)

- cilj pojedinca postiže se samo ako taj cilj ostvare i ostali članovi grupe – uspjeh grupe ovisi o uspjehu svih njezinih članova

- članovi grupe brinu jedni o drugima i zajedno o uspjehu grupe

- evaluacija je orijentirana na kriterij.


17

Posebno istaknute vrijednosti ovakvog pristupa su:

- međusobno pomaganje,

- jasno shvaćanje individualne i osobne odgovornosti i

- pozitivne međuovisnosti cilja, nagrade, potencijala i uloga članova grupe.

Prednosti suradničkog učenja vidljive su kroz:

- viša postignuća,

- pozitivnije odnose među heterogenim skupinama,

- veću intrinzičnu motivaciju,

- veće samopoštovanje,

- više socijalne podrške,

- više ponašanja usmjerenog na zadatak,

- pozitivnije stavove prema nastavnicima i fakultetu,

- bolje pamćenje i češće korištenje više kognitivnih procesa.

Strategije aktivnog poučavanja: uloga nastavnika u suradničkom učenju

Kao što je definirano pojmom „nastava usmjerena na učenika“, nastavnik u ovom procesu ima ulogu facilitatora i pružatelja pomoći. Njegova uloga se odražava u:

- donošenju odluka prije početka sata – određivanje ciljeva, formiranje studentskih grupa, priprema materijala i sl.,

- planiranju sata – izgrađivanje pozitivne međuovisnosti, objašnjenje zadataka i postupaka, izgradnja osobne odgovornosti i sl.,

- praćenju grupnog rada – osobito izraženo u pružanju pomoći pri rješavanju zadataka i poučavanju suradničkim vještinama,

- evaluaciji učenika/studenata tijekom i nakon grupnog rada – kroz vrednovanje obrazovnih i socijalnih ciljeva.

Metode suradničkog učenja

Zanimljive i vrlo poučne metode grupnih aktivnosti koje se preporučuju u radu sa studentima, primjerice:

- ledolomci (icebreakers) – „igre upoznavanja“ članova skupine s ciljem stvaranja pozitivne atmosfere u skupini i motiviranja i zagrijavanja članova skupine;

- KWL tablice (what we know/what we want to know/what we learned) – strategija kojoj je svrha aktivirati prethodno znanje (ili predrasude) o nekoj temi, ustanoviti očekivanja od učenja, a na koncu ustanoviti i koliko su očekivanja ostvarena, odnosno koja su nova znanja i vještine stečene nakon rada;

- oluja mozgova (brain storming) – popularni alat koji pomaže u brzoj dijagnozi problema i u generiranju kreativnih rješenja problema; zanimljive aktivnosti koje su


18

se oslanjale na ovu metodu potvrdile su snagu brzog razmišljanja i umnožavanja ideja svih članova grupe.

Slika 4: Vježbe definiranja ishoda učenja (brain storming) na radionici na Agronomskom fakultetu 16.07.2013.

Izvor: Ramona Franić

ECTS bodovi i načini provjere znanja

ECTS (engl. ECTS Credit, European Credit Transfer and Accumulation System) je sustav prikupljanja i prenošenja bodova koji je usmjeren prema studentu, a temelji se na transparentnosti ishoda (rezultata) učenja i samih procesa učenja. Dakle, ECTS iskazuje obujam stečenih kompetencija, a određuje se na temelju ukupnog vremena koje je prosječni student utrošio da bi stekao. Njegov je cilj olakšati planiranje, provođenje, evaluaciju, priznavanje i vrednovanje kvalifikacija i jedinica učenja, kao i studentske mobilnosti. Drugim riječima ECTS bodovi jamče akademsko prepoznavanje i priznavanje studija u inozemstvu.

Radno opterećenje (engl. Student workload) opisuje količinu vremena koja je studentima u prosjeku potrebna da bi izvršili sve obveze vezane uz nastavu i učenje (poput predavanja, seminara, projekata, praktičnoga rada, pripremu za nastavu, samostalnog učenja, ispita i drugoga), a koje su potrebne da bi se postigli očekivani ishodi (rezultati) učenja. Iznos radnoga opterećenja studenta u formalnom kontekstu učenja u jednom semestru je 30 ECTS


19

bodova. U većini slučajeva radno opterećenje redovitog studenta u jednoj godini iznosi 1500 do 1800 sati, te stoga jedan ECTS bod iznosi od 25 do 30 sati rada potrebnih za ostvarivanje ishoda učenja. ECTS bod se postiže temeljem prolaza jednog elementa modula/predmeta (primjerice, kolokvija, seminarskog rada ili parcijalnog ispita), pri čemu su elementi neovisni jedan o drugome: student ponavlja samo onaj element modula koji nije zadovoljio, ali ne i one elemente koje je zadovoljio ili položio.

Tablica 4: Primjer opterećenja studenta tijekom semestra na predmetu Agrarna i ruralna politika 2 (Diplomski studij)

Aktivnost studenta* Broj sati izravne

nastave

Ukupni broj sati rada prosječnog

studenta ECTS bodovi

Pohađanje predavanja i vježbe (računalne, auditorne, terenske)

20 P + 20 V

40 1

Aktivno sudjelovanje u raspravama i domaće zadaće

30 1

Seminarski rad (priprema + prezentacije) 16 30 1

Parcijalni ispit 1 2 25 1

Parcijalni ispit 2 2 25 1

Usmeni ispit 0 30 1

UKUPNO: 60 180 6

* studenti su obavezni tijekom semestra zaraditi minimalno 3 ECTS boda kao preduvjet izlaska na završni usmeni ispit; jedan bod mogu nadoknaditi izradom dodatnog samostalnog zadatka.

Nastavnik tijekom semestra prati rad studenata i njihov angažman u stjecanju ECTS bodova, kojima se potvrđuje usvajanje određenih kompetencija. Primjerice, aktivno sudjelovanje studenta u raspravama (na temelju pročitanog teksta ili domaće zadaće) jamči da je student usvojio činjenična ili teorijska znanja, ali jednako tako svjedoči i o komunikacijskim vještinama studenta ili o njihovoj sposobnosti kritičkog mišljenja. Izrada seminarskog rada potvrđuje da su studenti stekli kompetencije timskog rada, a javni nastup pred studentskom grupom svjedoči o njihovim prezentacijskim vještinama. Kroz vježbe se potvrđuju kompetencije iz domene primjene naučenog, dok samostalni zadaci pružaju mogućnost testiranja kompetencija u domeni analize, sinteze i evaluacije, što su kompetencije koje se provjeravaju na usmenom ispitu.


20

Modeli kontrole i unaprjeđivanja2

Kako bismo provjerili kvalitetu rezultata ostvarenih u postupku definiranja kompetencija i izrade ishoda učenja, kao i kreiranja nastavnog plana, odnosno kurikuluma, upoznati smo s metodama kontrole i unaprjeđivanja: (1) modelom konstruktivnog poravnavanja silabusa i (2) ulogom nastavnika kao refleksivnog praktičara.

Konstruktivno poravnavanje je pristup u kojemu planiranje predmeta započinje jasnom slikom o tome što će učenik/student biti u stanju pokazati, odnosno učiniti nakon udovoljavanja predmetnim obvezama kolegija. Potom slijedi poravnanje sadržaja, metoda poučavanja i načina provjere naučenog s očekivanim ishodima, kako bi se ustanovilo je li učenje dovelo do željenih promjena u znanju, vještinama i uvjerenjima.

Tablica 5: Primjer tablice za konstruktivno poravnanje predmeta:

Kompetencija Ishod učenja Sadržaj poučavanja

Metode poučavanja

Način učenja: obveze

studenta

Opterećenje ECTS/sati

Način provjere ishoda

1 a.

b.

c.

d.

A

B

C

D

A

B

C

D

A

B

C

D

?

?

?

?

a.

b.

c.

d.

2 a.

b.

E

F

E

F

E

F

?

?

a.

b.

3 a.

c.

d.

G

H

I

G

H

I

G

H

I

?

?

?

a.

c.

d.

Nastavnik kao refleksivni praktičar posjeduje temeljna nastavna umijeća:

1. planiranje i priprema,

2. izvedba nastavnog sata,

3. vođenje i tijek nastavnog sata,

4. ugođaj u učionici,

5. disciplina,

6. ocjenjivanje studentskog napretka

7. osvrt i prosudba vlastitog rada.

2 Prema predavanju: Vizek Vidović, Vlasta: Model konstruktivnog poravnavanja silabusa. Radionica Istarske

toplice, 2011.


21

Nakon ocjenjivanja vlastitog rada, potrebno je reflektirati se na novi program, kako bi se ustanovilo jesu li ostvareni predviđeni ishodi učenja i ciljevi i koje se promjene mogu predložiti.

Strategije osiguravanja kvalitete programa i elementi izvrsnosti3

Osiguravanje kvalitete znači izgrađivanje sustava koji podržava ostvarivanje učinaka koji su zadani unaprijed postavljenim standardima.

Kvaliteta ima dva značenja: (1) ona znači obilježja proizvoda ili usluge koja se odnose na sposobnost zadovoljavanja zadanih ili pretpostavljenih potreba korisnika i (2) to je proizvod ili usluga bez nedostatka. U konkretnom slučaju, kvaliteta nastavnog programa znači da program ostvaruje unutrašnju i vanjsku učinkovitost. Pri tome, unutrašnja učinkovitost znači zadovoljavajući uspjeh učenika, a vanjska učinkovitost potvrđuje primjenjivost programa na tržištu rada.

Postoji nekoliko pristupa u ostvarivanju kvalitete u obrazovanju:

1. kvaliteta kao izvrsnost – tradicionalni elitistički pristup,

2. kvaliteta kao ostvarivanje svrhe – ostvarivanje općih standarda i očekivanih ishoda obrazovanja i

3. kvaliteta kao trajni razvoj, kao unapređivanje koje nikada ne prestaje.

Svi pristupi imaju zajednička obilježja koja uključuju:

• ostvarivanje minimalnih standarda koji se odnose na različite aspekte kvalitete,

• postojanje kapaciteta za postavljanje ciljeva i njihovo ostvarivanje u danom kontekstu,

• sposobnost zadovoljavanja zahtjeva i očekivanja svih nositelja interesa i

• težnju izvrsnosti.

Kvaliteta obrazovnog sustava znači postojanje standarda za usporedbu i sposobnost odgovora na pitanje: “stvaraju li se nužne vještine za sadašnje i buduće potrebe gospodarstva?”. Kako bi gospodarstvo bilo konkurentno, mora biti temeljeno na znanju; drugim riječima – to je gospodarstvo u kojemu stvaranje i korištenje znanja i ideja igraju presudnu ulogu u stvaranju bogatstva. Od obrazovnog programa očekuje se da:

1. osigura zapošljivost, odnosno ekonomski aspekt održivog razvoja

3 Prema predavanju: Domović, Vlatka: Strategije osiguravanja kvalitete programa. Radionica Istarske toplice,

2011.


22

2. bude koristan društvu, odnosno da pridonosi socijalnom i ekološkom aspektu održivog razvoja.

Elementi kvalitete obrazovnog programa podrazumijevaju zadovoljavanje nekoliko preduvjeta i kriterija:

1. institucionalni i politički okvir koji podržava razvoj sustava kvalitete obrazovanja

2. kadrovske uvjete – zadovoljavajuće kompetencije nastavnika koji provode program

3. opremu i uvjete izvođenja, bez kojih se kvalitetan program ne može provoditi

4. osjetljivost na posebne potrebe, kako učenika, tako i šire društvene zajednice

5. fleksibilnost – sposobnost brze prilagodbe promjenama i suvremenim potrebama.

Prikaz postupka osiguravanja kvalitete programa, kao i indikatori kvalitete nastavnog programa i njihovih ishoda prikazani su u nastavku.

C

I

LJ

E

V

I

program preduvjeti procesi ishod (objektivni indikatori)

Ishodi (subjektivni indikatori)

Ciljevi kurikuluma

Studenti Poučavanje

Postignuti standardi

Mišljenje studenata

Sadržaji Osoblje

Učenje

Mišljenje nastavnog i nenastavnog

osoblja

Organizacija Oprema/prostor Prolaznost Mišljenje bivših

studenata

Didaktički koncept Sustav

osiguranja kvalitete

Ozračje u studentskoj

grupi

Troškovi po studentu

Mišljenje ostalih nositelja interesa

Procjena Mišljenje

poslodavaca

Izvor: Radionica Istarske toplice, 2011.


23

Harmonizacija i modernizacija kurikuluma

Okvirni pristup politici nacionalnog obrazovanja za države članice Europske unije usmjeren je na tri cilja:

1. unapređivanje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja i sustava usavršavanja u Europskoj uniji,

2. omogućavanje cjelokupnom stanovništvu stalne dostupnosti učenja i 3. otvaranje sustava obrazovanja i usavršavanja EU-a kako to čini ostatak svijeta.

S obzirom na stratešku orijentaciju Hrvatske, nužno je i hrvatski pristup obrazovanju uskladiti sa standardima Unije, a obrazovne programe s domaćom zakonskom regulativom koja se standardizira prema europskoj. Konkretno to za studijske programe Agronomskog fakulteta ponajprije znači:

Harmonizaciju:

� sa Zakonom o hrvatskom kvalifikacijskom okviru (NN br. 22/2013)

� s Europskim kvalifikacijskim okvirom za cjeloživotno učenje (European Qualifications Framework for Lifelong Learning – EQF) – 2008.g.

� s Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja (Qualifications Framework for the European Higher Education Area, QF-EHEA)

� sa Zakonom o znanosti i visokom obrazovanju (NN br. 45/2009)

� sa Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN br. 45/2009)

Modernizaciju:

� zbog novih političkih okolnosti (pridruživanje EU), � ekonomskih okolnosti (poput novih ili izmijenjenih uvjeta zapošljavanja, potrebe

diversifikacije djelatnosti, pronalaženja dodatnih izvora dohotka) i � društvenih okolnosti (narušene dobne i obrazovne strukture u selima, slabe

naseljenosti ruralnih područja itd.). Konačni je cilj usklađivanja nastavnog programa i postizanja njegove izvrsnosti u nastojanju da se bez velikih teškoća uklopi, kako u Hrvatski kvalifikacijski okvir, tako i u Europski kvalifikacijski okvir za cjeloživotno učenje.


24

Korištena literatura i izvori

Divjak, Blaženka (2009). Ishodi učenja u visokom obrazovanju. TIVA Tiskara d.o.o. i Fakultet organizacije i informatike. http://iu.foi.hr/upload_data/knjiga/Ishodi_ucenja_u_visokom_obrazovanju_12122008_F.pdf

Divjak, Blaženka (2011). Ishodi učenja u visokom obrazovanju u Republici Hrvatskoj. Sveučilište u Zagrebu. http://www.europass.hr/pdf/conference_exposures/divjak_iu_europass_2011.pdf

Dželalija, M. (2013). Hrvatski kvalifikacijski okvir i ishodi učenja u visokom obrazovanju. Prezentacija na radionici na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 16.07.2013.

ECTS – European Credit Transfer System. http://www.aic.lv/ace/ace_disk/ECTS/Abo_ECTS.htm

Imperial College London (2009). The Bologna Process: Guidelines for Compatibility with the European Credit Transfer System (ECTS) https://workspace.imperial.ac.uk/registry/Public/Procedures%20and%20Regulations/Policies%20and%20Procedures/Bologna%20Process%20Guidelines%20for%20Compatability%20with%20the%20European%20Credit%20Transfer%20System.pdf

Machala, Dijana (…) Ishodi učenja, radionica izrade matrice mjerljivih ishoda učenja u programu izobrazbe knjižničara. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. http://nsk.hr/cuk/dokumenti/ishodiucenja_DM.ppt

UNICEF (2000). Defining Quality in Education. http://www.unicef.org/education/files/QualityEducation.PDF

Vizek Vidović, Vlasta i Domović, Vlatka (2011). Temeljni koncepti i pristupi u planiranju kurikuluma temeljenom na kompetencijama. Radionica „Razvoj kurikuluma usmjerenog na kompetencije kao ishode učenja“ u okviru IPA-ACI projekta Poljoprivredne škole Zagreb, Istarske toplice, 25.-29. travnja 2011.

Vlada RH i MZOS (2009). Hrvatski kvalifikacijski okvir. Uvod u kvalifikacije.

Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/2009) http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_04_45_1031.html

Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru (NN 22/2013) http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_02_22_359.html

Slika 5: Radionica 16.07.2013. na Agronomskom fakultetu

Izvor: Ramona Franić


25

Prilog Izvadak iz Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru (NN 22/2013.): Opisnice razina ishoda učenja u visokoškolskom obrazovanju

Razina Opisnice razina ishoda učenja

6

(BS)

Znanja:

vrednovanje specijaliziranih činjenica, pojmova, postupaka, principa i teorija unutar područja rada i/ili učenja, uključujući njihovo kritičko razumijevanje.

Spoznajne vještine:

prikupljanje, interpretiranje, procjenjivanje, odabiranje i kreativno korištenje različitih relevantnih činjenica, pojmova i postupaka u osmišljavanju rješenja i rješavanju složenih zadataka ili problema unutar specijaliziranog područja rada u nepredvidivim uvjetima, te prijenos znanja na druga područja i probleme.

Psihomotoričke vještine:

izvođenje složenih radnji te primjena složenih metoda, instrumenata, alata i materijala u nepredvidivim uvjetima te izrada instrumenata, alata i materijala te prilagodba složenih metoda.

Socijalne vještine:

upravljanje složenom komunikacijom, interakcijama s drugima i procesom suradnje u različitim društvenim skupinama u nepredvidivim socijalnim situacijama.

Samostalnost:

upravljanje stručnim projektima u nepredvidivim uvjetima.

Odgovornost:

preuzimanje etičke i društvene odgovornosti za upravljanje i vrednovanje profesionalnog razvoja pojedinaca i skupina u nepredvidivim uvjetima.

7

(MS)

Znanja:

vrednovanje visokospecijaliziranih znanja u području rada i/ili učenja od kojih su neka na granicama poznatog, a koja mogu biti temelj za originalno razmišljanje i znanstveno istraživanje te povezivanje znanja među različitim područjima.


kritičko vrednovanje i kreativno mišljenje u rješavanju novih i složenih problema, potrebno kao osnova za razvoj novog znanja i povezivanje znanja u pojedinim područjima u nepredvidivim uvjetima.


izvođenje složenih radnji te primjena složenih metoda, instrumenata, alata i materijala te izrada instrumenata, alata i materijala u istraživanjima i inovativnom procesu i prilagodba složenih metoda.


26


upravljanje i vođenje složenom komunikacijom, interakcijama s drugima te procesom suradnje u različitim društvenim skupinama u nepredvidivim socijalnim situacijama.

Samostalnost:

upravljanje i vođenje razvojnih aktivnosti u nepredvidivim uvjetima okruženja i donošenje odluka u uvjetima nesigurnosti.

Odgovornost:

preuzimanje osobne i timske odgovornosti za strateško odlučivanje i uspješno provođenje i izvršenje zadataka u nepredvidivim uvjetima te društvene i etičke odgovornosti tijekom izvršenja zadataka i posljedica rezultata tih zadataka.

8

(DR)

Znanja:

kreiranje i vrednovanje novih činjenica, pojmova, postupaka, principa i teorija u području znanstvenih istraživanja što dovodi do pomicanja granica poznatoga.


korištenje naprednih, složenih, originalnih, visokospecijaliziranih znanja, vještina, aktivnosti i postupaka potrebnih za razvijanje novih znanja i novih metoda te za integriranje različitih područja.


stvaranje, vrednovanje i izvođenje novih predloženih specijaliziranih radnji i novih metoda, instrumenata, alata i materijala.


stvaranje i provedba novih društvenih i civilizacijski prihvatljivih oblika komunikacije i procesa suradnje u interakciji s pojedincima i skupinama različitih opredjeljenja i različitog kulturnog i etničkog podrijetla.

Samostalnost:

izražavanje osobnog profesionalnog i etičkog autoriteta, upravljanje znanstveno-istraživačkim aktivnostima te predanost razvoju novih ideja i/ili procesa.

Odgovornost:

preuzimanje etičke i društvene odgovornosti za uspješnost provođenja istraživanja, za društvenu korisnost rezultata istraživanja te za moguće društvene posljedice.

nastava utemeljena na kvaliteti :: priručnik za nastavnike

Documents