KRANIJALNI IVCICENTRALNI NERVNI SISTEM

KRANIJALNI IVCI Nn. olfactorii N. opticus N. oculomotorius N. trochlearis N. trigeminus N. abducens N. facialis N. vestibulocochlearis N. glossopharyngeus N. vagus N. accessorius N. hypoglossus

Nn. olfactorii N. opticus N. oculomotorius N. trochlearis N. trigeminus N. abducens N. facialis N. vestibulocochlearis N. glossopharyngeus N. vagus N. accessorius N. hypoglossus

KRANIJALNI IVCI

Funkcionalne komponente

Funkcije modanih ivaca

(GSE)

Generalna somatska eferentna: inervacija skeletnih miia trupa i ekstremiteta (III,IV,VI,XII)

(GVE)

Generalna visceralna eferentna: inervacija glatkih miia, lijezda i organa (III,VII,IX,X)*

(SVE)

Specijalna visceralna eferentna: inervacija poprenoprugastih miia to se razvijaju iz osnove drijelnih lukova; mimini miii, vani miii, miii drijela i grkljana, poprenoprugasti miii jednjaka, m. sternocleidomastoideus i m. trapezius (V,VII,IX,X,XI)

(GVA)

Generalna visceralna aferentna: informacija iz organa i krvnih ila (IX,X)

(SVA)

Specijalna visceralna aferentna: njuh i okus (I,VII,IX,XI)

(GSA)

Generalna somatska aferentna: receptori u koi i lokomotornom sistemu (V,VII,IX,X)

(SSA)

Specijalna somatska aferentna: vid, sluh, ravnotea (II,VIII)

Kategorizacija kranijalnih nerava

Senzorni kranijalni nervi: sadre samo aferentna (senzorna) vlaknann. olfactorii n. opticus n. vestibulocochlearis Motorni kranijalni nervi: sadre samo eferentna (motorna i parasimpatika) vlakna n. oculomotorius n. trochlearis n. abducens n. accessorius n. hypoglossus

Mjeoviti kranijalni nervi: sadre aferentna (senzorna ) i eferentna (motorna i parasimpatika) vlakna n. trigeminus n. facialis n. glossopharyngeus n. vagus

MIRISNA (OLFAKTIVNA) SLUZNICA NOSA (SVA) LAMINA CRIBROSA BULBUS OLFACTORIUS

CN I NN. OLFACTORIIOPTE KARAKTERISTIKESAGITALNI PRESJEK KROZ NOSNU DUPLJULezije olfaktivnih ivaca najee su posljedica fraktura prednje lubanjske jame i razvoja meningeoma u tom podruju. Rezultiraju gubitkom mirisa na strani lezije (ipsilateralna anosmija). Lezije unkusa parahipokampalnog girusa (u kojem je smjeten primarni olfaktivni centar) dovode do mirisnih halucinacija. Meningeom prednje lubanjske jame pored ipsilateralne anosmije, dovodi i do atrofije optikog ivca, to je poznato kao Foster-Kenedyjev sindrom.

CN II N. OPTICUSOPTE KARAKTERISTIKEGANGLIJSKE STANICE RETINE( SSA) CANALIS OPTICUS CHIASMAOPTICUM TRACTUS OPTICUS CORPUS GENICULATUM LATERALE

CN II N. OPTICUSOPTE KARAKTERISTIKEAksijalni MR snimak osobe mukog spola-selarni region, standardna zavojnica za glavu. TR=5200, TE=130, SL=3, FoV=230*230, matrix=512*512.

1- nn. optici, 2-chiasma opticum, 3 - corpora mammilaria, 4 - tractus optici

CN II N. OPTICUSKLINIKE KORELACIJELezije optikog ivca uzrokuju monookularne abnormalnosti, koje mogu varirati od kompletnog sljepila do razliitih tipova restriktivnih area sljepila, tj. skotoma. Ako je lezija optikog ivca kompletna, aferentna vlakna za pupilarni svjetlosni refleks su prekinuta, te pupila nee reagovati na svjetlosnu stimulaciju. Hijazmalna lezija u sagitalnom smjeru, koja prekida ukrtena (nazalna) vlakna proizvodi bitemporalnu hemianopsiju. Izboenje optikog diska je jedan od najvanijih znakova poveanog intrakranijalnog pritiska, koje je posljedica ili sekvela uznapredovalih intrakranijalnih procesa, ukljuujui tumore mozga, krvarenja i infekcije. Naime, kod ekspanzivnih procesa u lubanji, poveani pritisak se preko likvora u intervaginalnom subarahnoidalnom prostoru oko optikog ivca, prenosi na optiki disk (nekada oznaavan kao papila optikog ivca) usljed ega disk biva izboen. Ovo se stanje moe dijagnosticirati pregledom onog dna, a u klinikoj praksi je poznato pod imenom papillaoedema (otok papile optikog ivca).ONO DNO NA KOJEM SE VIZUELIZIRA PAPILA OPTIKOG NERVA

KomponenteGeneralna somatska eferentna vlakna (GSE)Generalna visceralna eferentna vlakna (GVE)

InervacijaM. rectus superior, medialis i inferior; m. obliquus inferior; m. levator palpebrae superiorisM. sphincter pupillae (suavanje zjenice-mioza) i m. ciliaris (akomodacija)

NERVUS OCULOMOTORIUSCN III N. OCULOMOTORIUSOPTE KARAKTERISTIKE

KomponenteGeneralna somatska eferentna vlakna (GSE)

InervacijaM. obliquus superior (sputa onu jabuicu, abducira je i rotira prema unutra)

.

CN IV N. TROCHLEARISOPTE KARAKTERISTIKEN. trochlearis ima samo jedno jedro (nucleus nervi trochlearis) koje se nalazi u kaudalnom dijelu mezencefalona u nivou donjih kolikula. ivac se pojavljuje na dorzalnoj strani mezencefalona lateralno od frenulum veli medullaris superioris. To je jedini kranijalni ivac koji izlazi na dorzalnoj strani CNS-a.

KomponenteGeneralna somatska eferentna vlakna (GSE)

InervacijaM. rectus lateralis (abducira oko)

.

CN VI N. ABDUCENSOPTE KARAKTERISTIKEPolazi iz jedra (nucleus nervi abducentis) smjetenog u kaudalnom dijelu ponsa neposredno ispod colliculus facialisa romboidne jame.

nucleus lateralis magnocellularisnucleus lateralis parvocellularisnucleus n. trochlearisnucleus n. abducentisnucleus n. hypoglossinucleus n. accessorii

LEZIJA N. OCULOMOTORIUSALEZIJA N. ABDUCENSA KLINIKE KORELACIJECN III ET VI N. OCULOMOTORIUS ET ABDUCENS

cns radix sensoriaganglion trigeminalen. ophtalmicusn. maxillarisn. mandibulariscnsradix motoriaCN V N. TRIGEMINUS

CN V N. TRIGEMINUSMOTORNASENZORNA

mjeoviti nerv (senzorna i motorna vlakna)najvei kranijalni nervpolazi iz ponsa sa dva korijena (radix sensoria i radix motoria)dijeli se na tri grane:n. ophtalmicus (V1),n.maxillaris (V2), & n. mandibularis (V3).senzorni inputi za dodir, bol i temperaturu iz struktura glavemotorna vlakna za vakae miie

CN V N. TRIGEMINUSOPTE KARAKTERISTIKE

N. ophtalmicus: ganglion trigeminalesinus cavernosusfissura orbitalis superiororbitaGrane: n. lacrimalis, n. frontalis (n. supratrochlearis i n. supraorbitalis) i n. nasociliaris (r. communicans cum ganglio ciliari, nn. ciliares longi, n. ethmoidalis anterior et posterior i n. infratrochlearis)Ganglion ciliare

N. maxillaris: ganglion trigeminale foramen rotundumfossa pterygopalatinafissura orbitalis inferior (n. infraorbitalis)sulcus et canalis infraorbitalisforamen infraorbitaleGrane: n. zygomaticus (r. zygomaticofacialis i r. zygomaticoorbitalis), nn. pterygopalatini, nn. alveolares superiores posteriores i n. infraorbitalisGanglion pterygopalatinum

N. mandibularis: ganglion trigeminale radix motoriaforamen ovalefossa infratemporalisGrane: n. masticatorius (nn. temporales profundi, n. pterygoideus medialis et lateralis, n. massetericus, n. buccalis), n. auriculotemporalis, n. alveolaris inferior i n. lingualisGanglion oticum, submandibulare i sublinguale

N. trigeminus posjeduje motorna i senzorna vlakna. Njegove jedre se nalaze u kimenoj modini i svim dijelovima modanog stabla. Ima tri grane: n. ophtalmicus, n. maxillaris i n. mandibularis.

Motorna vlakna potiu iz motorne jedre n. trigeminusa koja se nalazi u ponsu. Vlakna koja polaze iz ovog jedra idu u sastavu motornog korijena n. trigeminusa (radix motoria) i mandibularnog nerva te inerviraju vakae miie (m. masseter, m. temporalis, m. pterygoideus medialis i m. pterygoideus lateralis), m. tensor tympani, m. tensor veli palatini, m. mylohyoideus i venter anterior m. digastrici.

Senzorna vlakna zavravaju na tri jedra. Nc. mesencephalicus n. trigemini prima proprioceptivne informacije iz tetiva i neuromiinih vretena vakae muskulature i ostalih miia koje inervira n. trigeminus te recetora iz ahure temporomandibularnog zgloba. Principalno i spinalno jedro primaju senzibilitet iz koe lica, sluznice nosne i usne duplje, paranazalnih sinusa, zatim tvrdog nepca, zuba gornje i donje vilice te dure mater prednje i srednje lubanjske jame.

*JEDRA (NUCLEI)CN V N. TRIGEMINUS1. NUCLEUS SPINALIS N. TRIGEMINI2. NUCLEUS SENSORIUS PRINCIPALIS3. NUCLEUS MESENCEPHALICUS N. TRIGEMINI4. NUCLEUS MOTORIUS N. TRIGEMINI

Senzorna inervacija anterolateralne strane glave potie od n. auricularis magnusa (plexus cervicalis), n. frontalisa, n. lacrimalisa i n. nasociliarisa (n. ophtalmicus), n. infraorbitalisa i n. zygomitacusa (n. maxillaris) te n. mentalisa, n. buccalisa i n. auriculotemporalisa (n. mandibularis).

CN V N. TRIGEMINUSKLINIKE KORELACIJEKod idiopatske neuralgije n. trigeminusa (tic doulourex) dolazi do rekurentnih napada otrog, probadajueg bola du jedne ili vie grana n. trigeminus-a. Bol je u vie od 95 % sluajeva unilateralna, a najea je u podruju maksilarnog ivca. iri se i pojaava iz poznatih zona ili nekim aktivnostima (vakanje, gutanje, govor, pranje zuba itd.). Uzrok ovog oboljenja nije poznat. U sluajevima kad su medikamentozna terapija i periferne blokade bez odgovarajueg efekta mora se izvriti trigeminalna traktotomija koja se sastoji u sekciji dijela nc. spinalis n. trigemini, ime se postie analgezija istostrane polovine glave.

CN V N. TRIGEMINUSKLINIKE KORELACIJEU novije vrijeme primjenjuju se i mikrovaskularna dekompresija, injekcije glicerolom ili fenolom, te radiofrekventna koagulacija. Periferne blokade rade se lokalnim anestecima u podruju glavnih ivanih stabala (n. maxillaris u fossi pterygopalatini, a n. mandibularis po izlasku kroz foramen ovale) ili na mjestima izlaska pojedinih kolateralnih i terminalnih ogranaka (n. supratrochlearis i n. supraorbitalis u podruju supraorbitalnog ruba, n. infraorbitalis u podruju infraorbitalnog otvora, n. mentalis u podruju mentalnog otvora itd.

Inervira miie II krnog luka: mimini miii, m. stapedius, m. stylohyoideus i venter posterior m. digastriciInervira lijezde nosa i nepca, suznu, podvilinu i podjezinu lijezduInervira okusne pupoljke na prednje dvije treine jezikaCN VII N. FACIALISOPTE KARAKTERISTIKE

CN VII N. FACIALIS

MOTORNAPARASIMPATIKASENZORNACN VII N. FACIALIS

Klinike korelacije. Kod periferne paralize n. facialis-a ili Bellove paralize (od jedra do terminalnih ogranaka) javlja se oduzetost svih miminih miia na strani oteenja. Zbog lezije eferentnog kraka gubi se kornealni refleks, to moe dovesti do kornealne ulceracije. Kao posljedica paralize m. stapedius-a dolazi do pojaane osjetljivosti na zvukove (hyperacusis). Lezija facijalnog ivca iznad nivoa odvajanja chordae tympani uvjetuje gubitak osjeaja okusa u prednje dvije treine jezika to se oznaava kao ageusia ili gustativna anestezija.

CN VIII N. VESTIBULOCOCHLEARISOPTE KARAKTERISTIKESTATIKI APARAT UNUTRANJEG UHAGANGLION VESTIBULAREN. VESTIBULARISNUCLEI VESTIBULARESAKUSTIKI APARAT UNUTRANJEG UHAGANGLION SPIRALEN. COCHLEARISNUCLEI COCHLEARES

Nervus glossopharyngeus sadri specijalna visceralna eferentna (SVE), generalna visceralna eferentna (GVE), generalna somatska aferentna (GSA), specijalna visceralna aferentna (SVA) i generalna visceralna aferentna (GVA) vlakna. Predominantno se radi o senzitivnom ivcu koji zajedno sa VII, X, XI i XII modanim ivcem uestvuje u procesima salivacije, okusa i gutanja. On takoe prima inpute iz karotidnog sinusa, u kome se nalaze baroreceptori koji registruju visinu krvnog pritiska i karotidnog glomusa, gdje se nalaze hemoreceptori koji detektuju koncentraciju kisika i ugljen dioksida u krvi. Vlakna devetog modanog ivca polaze ili zavravaju na sljedeim jedrima:1. Nucleus ambiguus je veliko motorno jedro iz ijeg rostralnog dijela polaze specijalna visceralna eferentna vlakna n. glossopharyngeus-a. Ova vlakna inerviraju m. stylopharyngeus i m. constrictor pharyngis superior. 2. Nucleus salivatorius inferior je malo jedro smjeteno u produenoj modini. Sadri preganglijske parasimpatike neurone iji aksoni formiraju n. tympanicus. Ovaj ivac ulazi u bubnu duplju, gdje formira plexus tympanicus. Iz plexus tympanicusa izdvaja se n. petrosus minor koji zavri u ganglion oticum. Iz ovog gangliona polaze postganglijska parasimpatika vlakna namijenjena inervaciji parotidne lijezde. 3. Nucleus spinalis n. trigemini dobija generalna somatska aferentna vlakna u sastavu n. glossopharyngeusa dolaze iz koe retroaurikularnog regiona. Ova vlakna inerviraju podruje vanjskog uha i vanjskog slunog hodnika. 4. Nucleus solitarius dobija specijalna (gustativna) i generalna visceralna aferentna vlakna. Prva grupa vlakana inervira papile sa stranje treine jezika (papillae valatae i foliatae). Generalna visceralna aferentna vlakna inerviraju sluznicu stranje treine jezika, krajnike gornji dio drijela, bubnu duplju i dio slune trube. U solitarnom jedru zavravaju i vlakna koja dolaze iz sinus caroticusa i glomus caroticuma gdje se nalaze baro i hemoreceptori.

123JEDRE N. GLOSSOPHARYNGEUSA: 1. NC. SALIVATORIUS INFERIOR 2. NC. AMBIQUUS 3. NC. SOLITARIUSGLANDULA PAROTIDEAGANGLION OTICUM

Truncus cerebri

CN IX- N. GLOSSOPHARYNGEUS

CN X- N. VAGUSNervus vagus je najdui modani ivac. Pored struktura glave i vrata, ovaj ivac uestvuje u inervaciji struktura grudnog koa i trbuha sve do lijeve krivine debelog crijeva. Po razvoju pripada etvrtom i estom krnom luku. Peti krni luk je rudimentaran ili nedostaje. Pridodata su mu dva gangliona: ganglion superius i ganglion inferius. Posjeduje veliki broj eferentnih (generalna visceralna eferentna-GVE i specijalna visceralna eferentna-SVE) i aferentnih vlakana (specijalna visceralna aferentna-SVA, generalna visceralna aferentna-GVA i generalna somatska aferentna vlakna-GSA) koja polaze ili zavravaju na sljedeim jedrima: nc. dorsalis n. vagi, nc. ambigus, nc. retroambigualis, nc. dosomedialis, nc. solitarius i nc. spinalis n. trigemini.

JEDRA N. VAGUSA

1.Nucleus posterior nervi vagi sadri preganglionarne parasimpatike neurone iji aksoni predstavljaju generalna visceralna eferentna vlakna (GVE). Ova vlakna idu u sastavu n. vagusa i zavravaju na parasimpatikim ganglionima koji lee u neposrednoj blizini ili u zidovima odgovarajuih organa koje n. vagus inervira.2. Nucleus ambiguus prua se neto kaudalno od donjeg olivarnog kompleksa do motornog jedra n. facialisa. Najvei dio ovog jedra grade multipolarni alfa-motoneuroni iji aksoni inerviraju miie larinksa, farinksa, mekog nepca i gornjeg dijela jednjaka. Jedan dio elija ovog jedra su preganglijski parasimpatiki neuroni iji aksoni idu u sastavu n. vagus-a i odvajaju se od njega kao rami cardiaci koji zavravaju na ganglionima plexus cardiacusa.3. Nucleus solitarius prima specijalna visceralna i generalna visceralna aferentna vlakna n. vagus-a. Specijalna visceralna aferentna (gustativna) vlakna donose okusne podraaje iz gustativnih receptora u epiglotisu i glosoepiglotinim jamicama. Generalna visceralna aferentna vlakna prenose podraaje iz zidova organa respiratornog i digestivnog trakta, te srca i krvnih sudova.4.Nucleus spinalis nervi trigemini prima generalna somatska aferentna vlakna (iz vanjskog slunog hodnika i une koljke) i generalna visceralna aferentna vlakna koja prenose osjet bola iz sluznice fariksa, larinksa i gornjeg dijela ezofagusa.

CN X- N. VAGUSJEDRA (NUCLEI)

CN XI- N. ACCESSORIUSOPTE KARAKTERISITKEMedulla oblongataForamen jugulareMuskulatura larynxa

Iskljuivo motorni ivacIma jedno jedro u produenoj modini (nucleus n. hypoglossi)Lubanju naputa kroz istoimeni kanal potiljane kostiInervira unutranje i vanjske miie jezikaObrada hrane u usnoj duplji i govor

CN XII- N. HYPOGLOSSUSOPTE KARAKTERISITKE

CN XII- N. HYPOGLOSSUSPERIFERNI TOK

CN XII- N. HYPOGLOSSUSKLINIKE KORELACIJE Oteenje ovog ivca na putu od jedra do perifernih ogranaka dovodi do paralize odgovarajue polovine jezika. Kada pacijentu zatraimo da isplazi jezik, on skree na bolesnu stranu. Jednostrana paraliza jezika ne oteuje njegovu funkciju zbog preplitanja miinih vlakana iz obiju polovina ovog organa. Obostrana paraliza perifernog tipa javlja se najee kod amitrofike lateralne skleroze. Jezik je nepokretan, govor nerazumljiv, a vakanje oteano. Oduzet jezik moe zatvoriti drijelo i uguuti pacijenta. Najvei dio vlakana n. hypoglossusa kontrolisan je od suprotne hemisfere velikog mozga preko centralnog kortikalnog neurona. Zbog toga supranuklearna povreda izaziva parezu sa devijacijom (skretanjem) jezika ka oduzetoj strani (ouvani m. genioglossus - kliniki najznaajniji za protruziju jezika-gura jezik ka suprotnoj strani).

NERVNI SISTEM SISARA PREDSTAVLJA INFORMATIVNO-PROCESORSKI SISTEM KOJI REGULIRA SVE FIZIOLOKE FUNKCIJE U ORGANIZMU. NJEGOVA FUNKCIJA USKO JE POVEZANA SA ENDOKRINIM SISTEMOM. OSIM TOGA, ON IMA SPECIJALNU ULOGU U REGULISANJU PROCESA KOJI NE OVISE O FUNKCIJI BILO KOJEG ORGANSKOG SISTEMA. TO SU PROCESI MEMORIJE, SVIJESTI, RACIONALNOSTI, SAZNANJE O SAMOSVJESTI I DOGAAJIMA KOJI SU SE DESILI ILI E SE DESITI. OVO JE OMOGUENO NERVNOM SISTEMU JER MANIPULIE INFORMACIJAMA IZ VANJSKOG SVIJETA I ONIM KOJE DOBIJE IZ SAMOG ORGANIZMA.

CENTRALNI NERVNI SISTEM SYSTEMA NERVOSUM CENTRALE

Na osnovu makroanatomskih karakteristika, nervni sistem se moe podijeliti u dva dijela: centralni nervni sistem (CNS), koji se sastoji od mozga i kimene modine i periferni nervni sistem (PNS), koji se sastoji od kranijalnih i spinalnih nerava, kao i njihovih gangliona. Periferni nervni sistem povezuje centralni nervni sistem sa osjetnim i efektornim organima. Kao to je prethodno pomenuto, centralni nervni sistem ima dva osnovna dijela, mozak (encephalon), koji je smjeten u lobanjskoj duplji i kimenu modinu (medulla spinalis), koja je smjetena u kimenom kanalu. Mozak se sastoji se iz vie dijelova. U zadnjoj lobanjskoj jami lei rombasti mozak (rombencephalon), koga ine produena modina (medulla oblongata), modani most (pons) i mali mozak (cerebellum). U zadnjem dijelu srednje lobanjske jame lei srednji mozak (mesencephalon). Najvei dio lobanjske duplje, ispunjava prednji mozak (prosencephalon), koji se sastoji iz meumozga (diencephalon) i velikog mozga (telencephalon). Centralni nervni sistemBrain-mozakSpinal cord-kimena modina

Periferni nervni sistem ine nervi ili ivci i ivani vorovi, ganglioni. Razlikujemo 12 pari modanih ili kranijalnih (nn. craniales) i 31 par kimenih ili spinalnih nerava (nn. spinales). Kapitalni nervi polaze ili zavravaju u odreenim sivim masama u sastavu centralnog nervnog sistema. Oznaavaju se rimskim brojevima od I do XII prema mjestu izlaska iz lobanje od naprijed prema natrag i imaju posebne latinske nazive, i to: nn. olfactorii-I, n. opticus-II, n. oculomotorius-III, n. trochlearis-IV, n. trigeminus-V, n. abducens-VI, n. facialis-VII, n. vestibulocochlearis-VIII, n. glossopharyngeus-IX, n. vagus-X, n. accessorius-XI i n. hypoglossus-XII.

Kimenoj modini pripada 31 par nerava oznaenih kao kimeni ili spinalni nervi. Podijeljeni su prema dijelovima kimene modine iz kojih nastaju. Razlikujemo: 8 vratnih (nn. cervicales), 12 grudnih (nn. thoracici), 5 slabinskih (nn. lumbales), 5 krsnih (nn. sacrales) i 1 par trtinih (n. coccygeus) nerava. Periferni nervni sistemCranial nerves-modani ivciSpinal nerves-kimeni ivci

Iako na prvi pogled izgleda veoma jednostavno, nervni sistem ovjeka predstavlja najsloeniju srukturnu organizaciju stvorenu na naoj planeti. Uglavnom se sastoji od funkcionalno najznaajnijih, nervnih elija ili neurona, koji predstavljaju najdue elije u organizmu (njihovi produeci su nekada dugi i preko jednog metra) i potpornih elemenata ili glija elija. Nervne elije meusobno komuniciraju putem elektrohemijskih spojeva koje nazivamo sinapsama.

Nervna elija-neuronLjudski mozak sadri 1011 neurona, a u prosjeku je svaki neuron oko 10 mikrometara. Ako poredamo neurone jedan pored drugog formirali bi lanac od 1030 kilometara, to bi znailo da bi nam trebao jedan sat kada bi ili brzinom zvuka, da preemo s kraja na kraj toga lanca. Neuron se sastoji od tijela ili some, perikaryon-a, od koga odlaze kratki produeci u veem broju, dendriti i jedan dugi produetak, neurit ili axon.

Perikaryon (soma) ili tijelo neurona sadri jezgro, oko koga se nalazi protoplazma u kojoj su sadrane organele odgovorne za metabolike procese u eliji.

Dendriti su kratki produeci, koji se odvajaju u veem broju od tijela neurona. Njihov poetni dio je masivniji, a daljim grananjem se stanjuje, pri emu se dobije formacija kronje drveta (dendritska arborizacija), koja je razliitog oblika, ovisno o tipu neurona. Axon (neurit) kod neurona predstavlja jedinstven nastavak i uglavnom je tanji i dui od dendrita. Mnogi neuroni imaju kratke aksone, krae od 100 mikrometara, ali neke elije, kao to su motorni neuroni kod kita, imaju aksone duine do 10 metara. Akson zavrava kuglastim proirenjima koje nazivamo sinaptiki butoni. Ovo terminalno bogato grananje omoguuje aksonu da uspostavi sinaptike kontakte sa pojedinanim ili susjednom grupom neurona.

Veina aksona u centralnom i perifernom nervnom sistemu posjeduju mijelinske ovojnice koje potiu od oligodendrocita u centralnom, a Schwanovih elija u perifernom nervnom sistemu.

Tkivo centralnog nervnog sistema je mekane, elatinozne konzistencije. Ako ga izvadimo iz organizma ne moe zadrati svoj prvobitni oblik. Zbog toga je zatieno modanim ovojnicama i kotanim strukturama lobanje i kimenog stuba. Glavna zadaa modanih ovojnica je da tite mozak i kimenu modinu, slue kao ovojnice oko arterija, vena i nerava, i napokon zatvaraju likvorski prostor, spatium subarachnoideum s. leptomeningeum. Ova kotano-vezivna zatita centralnog nervnog sistema ima u patolokim stanjima negativnu dimenziju, jer kod postojanja ekspanzivnih procesa u lobanji i kimenom kanalu nervno tkivo se komprimira, to remeti njegovu funkciju i ugroava ivot. Ispod kosti, u lobanji i kimenom kanalu, nalaze se tri modane ovojnice - meninges. Najpovrnija ovojnica izgraena je iz gustog vezivnog tkiva. To je tvrda modana ovojnica, dura mater ili pachymeninx u kojoj se nalaze nervi i krvni sudovi. Pia mater i arachnoidea mater zajedno ine meke modane ovojnice, leptomeninx.

KOMORE MOZGA I CEREBROSPINALNA TENOST

Pod komornim sistemom podrazumijeva se sistem upljina u mozgu koje su ispunjene sa tenou koja se u njima stvara, liquor cerebrospinalis.Svaka hemisfera posjeduje jednu komoru koju nazivamo bona ili lateralna komora, ventriculus lateralis. Ove dvije komore, desna i lijeva, preko interventrikularnog otvora, foramen interventriculare, komuniciraju sa treom komorom, ventriculus tertius, koja se nalazi u medijalnoj liniji u podruju meumozga. Trea komora se putem kanala u srednjem mozgu, aqueductus cerebri, nastavlja u etvrtu komoru, ventriculus quartus, koja je smjetena u rhombencephalon-u. Na krovu etvrte komore nalaze se tri otvora preko kojih komorni sistem komunicira sa subarahnoidalnim prostorom . Lateralna modana komora posjeduje tri roga i centralni dio: prednji rog, cornu frontale u frontalnom, stranji rog, cornu occipitale u okcipitalnom i donji rog, cornu temporale u temporalnom renju, te pars centralis ventriculi lateralis koji odgovara parijetalnom, a manjim dijelom frontalnom renju velikog mozga.

Hidrocefalus (hydrocephalus) se definie kao patoloki poveana koliina cerebrospinalnog likvora, praena obino poveanjem prostora kroz koji likvor protie, to se prvenstveno odnosi na ventrikularni sistem. Navedena definicija iskljuuje poveanje koliine likvora izazvano atrofijom mozga usljed odreenih oboljenja (tzv. kompenzatorni hidrocefalus). Kod obstruktivnog i komunikantnog hidrocefalusa postoji poveanje koliine i pritiska cerebrospinalnog likvora. Obstruktivni hidrocefalus najee se javlja u sluaju stenoze ili obliteracije cerebralnog akveduktusa sa konsekutivnim poveanje lateralnih i tree modane komore. Obstruktivni hidrocefalus moe nastati i kao posljedica zaepljenja meukomornih ili otvora na krovu etvrte modane komore. Uzrok obstrukcije obino su tumori (tumori IV komore i laminae quadrigeminae), razvojne anomalije ili neki inflamatorni procesi (gnojni meningitis). Kod komunikantnog hidrocefalusa prekid u likvorskom putu ne postoji ili je veoma slabo izraen. Pretpostavlja se da u njegovom nastanku uestvuju dva bitna faktora: 1) smanjena resorpcija usljed poremeaja krvotoka u venskim sinusima lubanje(tromboza gornjeg sagitalnog sinusa) ili kongenitalne atrezije villi arachnoidales i 2) poveana produkcija zbog adenoma horoidnog pleksusa.

CIRKULACIJA U MOZGU

Za nesmetano funkcionisanje nervnog sistema neophodno je normalno snabdijevanje krvlju, tako da mozak uzima jednu petinu krvi koje ispumpa srce. Od ukupne potronje kiseonika u organizmu, na mozak odpada 20%. U svakoj minuti, kroz mozak protie 800 ml krvi, a u svakom trenutku u mozgu je prisutno 70 ml krvi. Mozak dobija arterijsku krv iz dva parna izvora: vertebro-bazilarnog i karotidnog. Vertebro-bazilarni sistem obuhvata desnu i lijevu vertebralnu arteriju, koje se spajaju i grade bazilarnu arteriju. U karotidni sistem spadaju desna i lijeva unutranja karotidna arterija.

FUNKCIONALNI ZNAAJ CIRKULACIJE U MOZGU

Normalan protok krvi u mozgu je 50 ml krvi na 100 grama mozga u minuti. Za prolazak krvi od arterija do vena potrebno je samo 7 sekundi. Meutim, u pojedinim regijama mozga koje su u poveanom stanju aktivnosti, potreban je i vei protok krvi. U mozgu, kao i u drugim organima, protok krvi varira od metabolike i funkcionalne aktivnosti. Na primjer, kod pojaanog rada ruke poveava se cirkulacija u cerebralnoj kortikalnoj motornoj zoni kore, kao i senzornoj receptivnoj arei iz koe, zglobova i miia koji su u vezi sa tim pokretima. U mozgu postoji dosta ekstenzivan kolateralni krvotok izmeu vertebro-bazilarnog i karotidnog sistema. Nagla deprivacija cirkulacije u mozgu koja traje nekoliko minuta, moe dovesti do nekroze (infarkta) mozga. Neadekvatan dovod kisika i glukoze u podruju infarcirane zone mozga uzrok je modanog udara (laga), koji se manifestira naglim neurolokim deficitom. Ovo se najee deava kao posljedica tromboze (formiranje krvnog ugruka) unutar krvnog suda ili od embolusa (krvnog ugruka koji dopliva putem krvi ) iz nekog udaljenog organa ili doe do prskanja krvnog suda, kao posljedica arteroskleroze, kao i poveanog krvnog pritiska (cerebrovaskularni akcident). Modani udar obino ima upozoravajue predznake poznate kao mini udar ili tranzitorni ishemiki atak (TIA). Ovisno o lokaciji ishemikog procesa, ove manifestacije ogledaju se u oteanom govoru, privremenoj slabosti ili oduzetosti ekstremiteta, vrtoglavici, nejasnom vidu, gubitku sluha itd.

Anastomoze izmeu veih superficijalnih ogranaka fizioloki su efektivne, tako da okluzija jedne od njih nema reperkusija na snabdijevanje modanog tkiva. Kod okluzija unutar grana Willisovog prstena, kolateralna cirkulacija je adekvatna za obskrbu nervnog tkiva, a naroito u sluajevima kada se okluzija deava postepeno na inkrimiranom krvnom sudu, prije javljanja modanog udara. Nasuprot tome, kod okluzija ogranaka distalno od Willisovog prstena, postoje brojne varijacije, kolateralna cirkulacija nije adekvatna i okluzija krvnog suda dovodi do modanog infarkta. Postoje brojne anastomoze i na kapilarnom nivou izmeu susjednih arterija unutar modanog tkiva, ali okluzija odgovarajue arterije dovodi do neurolokog deficita, koji odgovara distribuciji ogranaka dotine arterije. Ovo se deava zbog toga to anastomoze nisu suficijentne da omogue dovoljan protok krvi koji bi zadovoljio visoke metabolike potrebe nervnog tkiva.Okluzija prednje cerebralne arterije dovodi do oteenja paracentralnog lobulusa gdje se nalaze elementarna motorna i senzorna area, to ima za posljedicu parezu donjih ekstremiteta i smanjenje opteg senzibiliteta (hypoaesthesia) sa kontralateralne strane. Okluzija a. calacarinae, koja predstavlja granu zadnje cerebralne arterije i snabdijeva elementarni vizuelni korteks, rezultirae kontralateralnom hemianopsijom. Okluzija malih ogranaka zadnje cerebralne arterije (snabdijeva zadnji talamus) dovodi do talaminog sindroma. Modani udar nastao kao posljedica rupture i krvarenja strijatalnih arterija, ogranaka srednje cerebralne arterije (snabdijeva kapsulu internu i okolne strukture), dovodi do oteenja centralnog motornog neurona, to ima za posljedicu paralizu lica, gornjih i donjih ekstremiteta suprotne strane tijela, udruene sa senzornim poremeajima. Podruja mozga koja se nalaze na granici izmeu vaskularnih zona dvije susjedne arterije oznaene su kao marginalne zone. Kod pada pritiska, ove zone su naroito osjetljive i moe doi do rubnog ili graninog infarkta.

Selektivno proputanje materija iz krvi preko zidova modanih kapilara u intercelularni prostor mozga, zove se hemato-encefalina barijera. Ovu barijeru predstavljaju endotelijalne elije krvnih kapilara i to tako da djeluju kao sekretorne elije i omoguavaju difuziju odreenih supstanci iz krvi u intercelularni prostor mozga. Endotelijalne elije su meusobno spojene nepropusnim vezama, formirajui fiziki nepropusnu barijeru. Astrociti svojim noicama formiraju glijalni omota oko zidova kapilara. Endotelijalne elije kapilara posjeduju veliku koncentraciju mitohondrija, to govori o intenzivnim oksidativnim procesima u eliji, neophodnim za aktivni celularni transport od krvi do intercelularne tenosti. Ovo objanjava zato velike molekule serumskih proteina, kao i penicilin, ne mogu da prou ovu barijeru to oteava terapiju u sluajevima odreenih neurolokih ili drugih procesa u centralnom nervnom sistemu. HEMATO-ENCEFALINA BARIJERA

Opijati lagano prolaze ovu barijeru djelujui na nervne elije. Lipidi poveavaju propusnost kroz ovu barijeru, kao i liposolubilne supstance (kisik, ugljen dioksid ili neki lijekovi). Mnoge esencijalne supstance kao glukoza, aminokiseline, laktati, ribonukleozidi i neki vitamini, penetriraju ovu barijeru zahvaljujui njihovoj modifikaciji koja im omoguava laki transport. Ovo je omogueno zahvaljujui specijalnim membranskim sistemima, koji vezuju supstance u krvi i prenose ih preko elije u ekstracelularni prostor. Ovaj transport nije ovisan o potronji energije, jer se radi o difuziji zbog razlike u koncentracijama odreenih supstanci. Na ovaj nain, transportni sistem prebacuje molekule u oba pravca, bez potronje energije, izmjenjujui neke hemijske supstance izmeu krvi sa jedne strane, te mozga i cerebrospinalne tenosti sa druge strane. Olakana difuzija je idealna za transport glukoze i drugih hranjivih materija koje u mozak moraju doticati kontinuirano i u dovoljnoj koliini. Ako je mozak neadekvatno snabdjeven glukozom i kisikom, dolazi do gubitka svijesti i smrti.

Truncus cerebri Modano stablo (truncus cerebri) je intrakranijalni segment centralnog nervnog sistema koji povezuje kimenu modinu sa meumozgom. Lei gotovo vertikalno u stranjoj lubanjskoj duplji proteui se od foramen magnum-a potiljane kosti do dorsum-a sellae turcicae na klinastoj kosti. Modano stablo ine: produena modina (medulla oblongata), modani most (pons) i srednji mozak (mesencephalon). Medulla oblongata i pons nastaju iz rombencefalinog modanog mjehura. Iz upljine rombencefalinog mjehura nastaje etvrta modana komora. Mesencephalon nastaje iz posebnog, mezencefalinog modanog mjehura. Kroz njega prolazi uzani kanali, aqueductus cerebri koji povezuje treu i etvrtu modanu komoru. 123451. produena modina 2. most3. srednji mozak 4. etvrta komora5. aqueductus cerebri

CEREBRUMVolumen od 750 ccm do 2100 ccm

Sadri gotovo 98% nervnog tkiva u ljudskom tijelu

Prosjena teina oko 1.4 kg

CerebrumCerebellumDiencephalonMesencephalonPonsMedulla oblongata

Cerebellum Drugi najvei dio mozgaKoordinira motornu aktivnost2 hemisfere i centralni dio - vermisPokriven cerebelarnim korteksom

CerebellumLociran dorzalno od ponsa i medullae oblongatae, a ispod okcipitalnih renjeva velikog mozga

Sa modanim stablom gradi etvrtu modanu komoru

Sa mostom i produenom modinom gradi angulus pontocerebellaris u kojem se nalazi osam kranijalnih ivaca i odreene krvne ile najee mjesto patolokih procesa u stranjoj lubanjskoj jami

Smjeten u stranjoj lubanjskoj jami

ini 11% modane mase

Anatomija cerebellumaDvije bilateralno simetrine hemisfere povezano medijalno neparnim dijelom zvanim vermis ili crv malog mozgaPovrina pomou brazdi (sulci cerebelli) podjeljena na transverzalne vijuge oznaene kao foliae cerebelliSvaka hemisfera podjeljena na tri renja: flokulonodularni, prednji i stranjiGraa siva masa (cortex et nuclei cerebelli) i bijela masa (aferentni i eferentni putevi koji prolaze kroz pedunkule)Pedunculli cerebellares ga povezuje sa susjednim dijelovima CNS-a (donji sa produenom modinom, srednji sa mostom i gornji sa srednjim mozgom)

Mali mozak (cerebellum) je glavni koordinator miine aktivnosti, a igra i veoma vanu ulogu u procesima motornog uenja. On usklauje kontrakcije pojedinih miia unutar i izmeu odgovarajuih miinih grupa modulirajui njihove reakcije, tako to regulie i gradira miini tonus. Osim toga, cerebellum uestvuje i u odravanju ravnotee, te na nesvjesnom nivou obrauje senzibilne informacije vezane za trenutnu motornu aktivnost. Uz gore pobrojano, najnovija istraivanja ukazuju na mogunost da mali mozak uestvuje i u nekim kognitivnim funkcijama. Smjeten je u stranjoj lubanjskoj jami ispod potiljanih renjeva velikog mozga, a iza modanog stabla sa ijim je sastavnim dijelovima povezan pomou tri para svojih krakova (pedunculi cerebellare superiores, medii et inferiores). Kod odraslog ovjeka teina mu varira od 130 150 grama.

Mali mozak se, na osnovu nekoliko kriterija dijeli na tri razliita naina:

Longitudinalno posmatran, mali mozak ima jedan mediosagitalni dio (vermis cerebelli) i dvije simetrine polovine (haemispheria cerebelli).

Transverzalno posmatran, cerebellum se sastoji od tri renja. Svaki od njih ine odgovarajui dijelovi vermisa i hemisfera.

Lobus flocculonodularis je najmanji reanj malog mozga. On je filogenetski najstarija cerebelarna struktura, pa se jo naziva i archicerebellum. Posjeduje reciprone veze sa vestibularnim jedrima zbog ega se naziva i vestibulocerebellum. Glavna funkcija ovog dijela malog mozga jeste odravanje ravnotee i poloaja tijela, zahvaljujui prije svega uticaju na aksijalnu muskulaturu.Lobus anterior zauzima dio gornje strane malog mozga. Lobus anterior je filogenetski mlai dio malog mozga, pa se jo naziva i paleocerebellum. Prima eksteroceptivne i proprioceptivne informacije iz kimene modine zbog ega se naziva i spinocerebellum. Ukljuen je u regulisanje miinog tonusa. 12341. mali mozak 2. srednji mozak3. modani most 4. produena modina

Lobus posterior je najvei reanj malog mozga. On obuhvata cijelu donju i dvije treine gornje strane malog mozga. Lobus posterior je filogenetski najmlai dio malog mozga, pa se jo naziva i neocerebellum. Prima aferentna vlakna iz cerebralnog korteksa preko relejnih jedara u bazilarnom dijelu ponsa zbog ega se naziva i pontocerebellum (u anglosaksonskoj literaturi zovu ga cerebrocerebellum). Vaan je kod planiranja i programiranja pokreta tijela i udova, naroito pokreta ake.

Cerebellum - Lobusi

DiencephalonDiencephalonTHALAMUS EPITHALAMUS METATHALAMUS SUBTHALAMUS HYPOTHALAMUS

DiencephalonIntegrira senzorne informacije i motorne komande Thalamus, epithalamus, metathalamus, subthalamus i hypothalamus Pinealna lijezdaHipofiza

DiencephalonMeumozak je dio mozga koji lei iznad mezencefalona, a izmeu obje hemisfere velikog mozga. Njegovu centralnu upljinu ini trea modana komora. Sastoji se od: talamusa, hipotalamusa, subtalamusa, epitalamusa i metatalamusa. Talamus (1) je najvea struktura meumozga. Ovalnog je oblika. Desni i lijevi talamus omeuju treu modanu komoru. Ima brojne funkcije u osjetnom i motornom sistemu.Hipotalamus (2) je dio meumozga koji lei ispod talamusa. Gradi pod tree komore. Povezan je morfoloki i funkcionalno sa hipofizom (3), pomou peteljke ili infundibuluma (4). Ima znaajnu ulogu u endokrinom sistemu, a u njemu su i mnogobrojni centri vezani za regulaciju apetita, sitosti, ei, termoregulaciju itd.Subtalamus se nalazi ispod talamusa, a lateralno od hipotalamusa. Predstavlja, morfoloki produetak srednjeg mozga.1234

ThalamusParna, ovalna struktura sa dva kraja i etiri zida

Sadri 5 skupina jedara anteriornu, lateralnu, medijalnu, intralaminarnu i retukularnu

Jedra su povezana sa modanim korteksom

Epitalamus predstavlja stranji dio meumozga. Gradi stranji zid tree komore. Njemu je pridodata i mala lijezda nazvana epifiza.

Epifiza (glandula pinealis) je mala lijezda koja po obliku podsjea na iarku bora, po emu je i dobila ime (lat. pinus bor). Opisana je u poglavlju o endokrinim lijezdama.Metalamus ine dva izboenja nazvana koljenasta tijela (medijalno i lateralno). Ova izboenja se nalaze lateralno od srednjeg mozga. U metatalamusu se nalaze strukture vezane za vidni i sluni sistem. 123EpitalamusEpifizaMetatalamus

Strukture Hypothalamusa (Lei ispod thalamusa) Mamilarna tijelaInfundibulumTuberalna areaOgranien naprijed sa chiasma opticum, lateralno sa tractus optici, a straga sa corpora mammillaria

Funkcije hypothalamusa

Kontrolira autonomne funkcijeKoordinira aktivnost nervnog i endokrinog sistema3. Secernira hormone:antidiuretski hormon (ADH) - nucleus supraopticusoxytocin (OT) - nucleus paraventricularis4. Uestvuje u emocionlnim i bihejvioralnim odgovorima:Centar za hranjenje (glad)Centar za uzimanje vode (e)5. Koordinira voljne i autonomne funkcijeRegulira tjelesnu temperaturu:preoptika area 7. Kontrolira circadijane ritmove (ciklus dan-no): nucleus suprachiasmaticus

Hipotalamika jedra

Hipofiza (hypophysis s. glandula pituitaria) predstavlja glavnu endokrinu lijezdu koja je nadreena gotovo svim ostalim endokrinim lijezdama. Lei u turskom sedlu na gornjoj strani trupa sfenoidalne kosti. Ima veoma vane odnose sa kavernoznim sinusima, unutranjim karotidnim arterijama, modanim ivcima (III, IV, V1 i VI) te vidnim ivcima i njihovim krianjem. Zato patoloki procesi na hipofizi, prvenstveno tumori mogu biti praeni brojnim simptomima, zbog zahvatanja susjednih struktura. Mada je teka svega 0,5 grama, ona je od izuzetnog funkcionalnog znaaja. Hipofiza ima dva osnovna dijela: glandularni i neurogeni. Glandularni dio se zove adenohipofiza, a neurogeni je poznat pod nazivom neurohipofiza.

Hipofiza je funkcionalno povezana sa hipotalamusom sa kojim ini tzv. hipotalamo-hipofiznu osovinu. U hipotalamusu se lui vei broj hormona koji reguliraju (stimuliui ili inhibiui) aktivnost adenohipofize, a osim toga u njegovim jedrima se stvaraju i dva hormona neurohipofize. Hipotalamus i adenohipofiza su povezani krvotokom (tzv. portalni krvotok), dok su hipotalamus i neurohipofiza povezani nervnim putevima koji prolaze kroz peteljku hipofize ili infundibulum.

Neurohipofiza ili stranji reanj hipofize obuhvata: infundibulum i pars nervosa ili lobus nervosus. Neurohipofiza ne lui sama hormone, ve ih dobija iz hipotalamusa, putem hipotalamo-hipofiznog snopa koji prolazi kroz infundibulum.Prvi hormon je antidiuretski hormon koji pospjeuje reabsorbciju vode iz bubrega i u veim koliinama uvjetuje suavanje krvnih sudova.Drugi hormon je oksitocin koji pospjeuje kontrakcije materice prilikom poroaja, a nakon poroaja djeluje na dojku pospjeujui izbacivanje mlijeka.

Adenohipofiza lui vei broj hormona, i to:

Somatotropni hormon ili hormon rast

Tireotropni hormon koji upravlja radom titne lijezde

Adrenokrtikotropni hormon koji upravlja radom kore nadbubrene lijezde

Prolaktin, koji uvjetuje razvoj dojki za vrijeme trudnoe i njihovu pripremu za luenje mlijeka po roenju djeteta

Gonadotropni ili spolni hormoni (luteinizirajui i folikulostimulirajui hormon), koji upravljaju funkcijom polnih lijezda (testisa i ovarija) te utiu na reproduktivne karakteristike mukaraca i ena

Poremeaj luenja pojedinih hormona adenohipofize uzrokuje razliite simptome, kako pojedinih organa ili lijezda na koje hormon djeluje, tako i cijelog organizma. U sluaju pojaanog luenja hormona rasta u vrijeme puberteta nastaje gigantizam (prikazan na lijevoj strani slajda), a nakon puberteta pretjerano luenje ovog hormona uvjetuje akromegaliju (rastu nos, ui, brada, ake i stopala desna slika na slajdu).

Epifiza (glandula pinealis) je mala lijezda koja po obliku podsjea na iarku bora, po emu je i dobila ime ( lat. pinus bor). Pinealna lijezda je ukljuena u cikline ritmove organizma ovjeka i ivotinja i lui hormon melatonin. Postoje dva osnovna ciklina ritma u aktivnosti organizma: cirkadijalni, koji iznosi priblino 24 sata i cirkumanualni koji predstavlja period od jedne godine i u vezi je sa sezonskim aktivnostima i ponaanjem ivotinje uvjetovanih smjenom godinjih doba. Oba ritma zavise od prisustva svijetlosti u okolini. Funkcija melatonina u ljudskom organizmu nije sasvim jasna. Kod ivotinja on regulie koliinu i distribucija melanina u koi, a ima i ulogu u svjetlosno uvjetovanim reproduktivnim ciklusima kod ptica i sisara.

Kod viih ivotinja i ovjeka melatonin utie na energetski metabolizam, termoregulaciju, unoenje hrane i funkcije gastrintestinalnog trakta, te na funkcije jetre i bubrega. Ima supresivno djelovanje na luenje gonadotropina, pa tumori epifize koji unitavaju njen parenhim uzrokuju pubertax praecox (prijevremeni pubertet). epifiza

Veliki mozak - telencephalonVeliki mozak je najrazvijeniji kod ovjeka, prvenstveno u funkcionalnom pogledu. Sastoji se iz dvije polutke ili hemisfere (hemispherium cerebri), koje nepotpuno razdvaja duboka uzduna pukotina (fissura interhemispherica). Hemisfere su povezanu velikom strukturom koja je smjetena na dnu interhemisferine fisure i oznaena je kao corpus callosum. Centralnu upljinu desne i lijeve hemisfere ini lateralna modana komora. Povrina hemisfera je naborana u modane vijuge (gyri cerebri) izmeu kojih se nalaze modane brazde (sulci cerebri).Na svakoj hemisferi opsujemo tri strane, i to: vanjsku (facies superolateralis), unutranju (facies medialis) i donju (facies inferior).Veliki mozak-superolateralna strana

Veliki mozak pogled na medijalnu i donju stranu desne hemisfere

Veliki mozak-facies inferior ili basis cerebri (donja strana hemisfera)

Na svakoj hemisferi opisujemo 5 renjeva ili lobusa, i to:

eoni (lobus frontalis)Tjemeni (lobus parietalis)Potiljani (lobus occipitalisSljepooni (lobus temporalis)Ostrvo (insula)

Na superolateralnoj i medijalnoj strani vide se etiri renja (eoni, tjemeni, potiljani i sljepooni), koji su odvojeni odgovarajuim brazdama.

Insula je peti, skriveni reanj hemisfere. Pokrivena je dijelovima frontalnog, parijetalnog i temporalnog renja koji se nazivaju operkulumima.Na donjoj strani hemisfere vidljivi su dijelovi frontalnog te temporalnog i okcipitalnog renja.

U svakom renju nalaze se odgovarajui centri koji upravljaju pojedinim tjelesnim i psihikim aktivnostima u najirem smislu te rijei. U frontalnom renju su tzv. vii centri (za miljenje, memoriju, psihike i emocionalne aktivnosti, centar za govor), te motorni centri koji kontroliraju aktivnost skeletne muskulature. Tjemeni reanj posjeduje centre za primanje osjeta sa povrine tijela i njihovu kvalitativnu obradu. U ovom renju je centar za okus. Potiljani reanj sadri vidne centre,a sljepooni slune. Insula predstavlja asocijativni centar za govor.

LateralizacijaFunktionalna razlika izmeu desne i lijeve hemisfere

Hemispheric LateralizationEach cerebral hemispherePerforms certain functionsNot performed by the opposite hemisphere In most people, left brain (dominant hemisphere) controls:reading, writing, and mathdecision-makingspeech and language Right cerebral hemisphere relates to:senses (touch, smell, sight, taste, feel)recognition (faces, voice inflections)

*Everything you need is either in your lecture slides or handouts.This tutorial aims to clear up a few confusing issues that are touched on during the course. *There are twelve pairs of cranial nerves; they are attached to the brain and are transmitted through foramina in the base of the cranium. The different pairs are named from before backward as follows:The area of attachment of a cranial nerve to the surface of the brain is termed its superficial or apparent origin. The fibers of the nerve can be traced into the substance of the brain to a special nucleus of gray substance. The motor or efferent cranial nerves arise within the brain from groups of nerve cells which constitute their nuclei of origin. The sensory or afferent cranial nerves arise from groups of nerve cells outside the brain; these nerve cells may be grouped to form ganglia on the trunks of the nerves or may be situated in peripheral sensory organs such as the nose and eye. The central processes of these cells run into the brain, and there end by arborizing around nerve cells, which are grouped to form nuclei of termination. The nuclei of origin of the motor nerves and the nuclei of termination of the sensory nerves are brought into relationship with the cerebral cortex, the former through the geniculate fibers of the internal capsule, the latter through the lemniscus. The geniculate fibers arise from the cells of the motor area of the cortex, and, after crossing the middle line, end by arborizing around the cells of the nuclei of origin of the motor cranial nerves. On the other hand, fibers arise from the cells of the nuclei of termination of the sensory nerves, and after crossing to the opposite side, join the lemniscus, and thus connect these nuclei, directly or indirectly, with the cerebral cortex.

*Autonomic supply of the eye:PS: fibres originate from the Edinger-Westphal nucleus in the pretectum and are carried by the occulomotor nerve into the eye to supply the sphincter pupillae and the cilliary muscleS: Fibres from T1 originate from the superior cervical ganglion, they run into the carotid plexus and travel alongside the ophthalmic artery. Branches supply the dilator pupilae, tarsal muscle (LPS) and blood vessels.****Nerves of the orbit, and the ciliary ganglion. Side view..

*Overview The trochlear nerve has only a somatic motor component: Somatic motor (general somatic efferent)Somatic motor innervates the superior oblique muscle of the contralateral orbit. The superior oblique muscle is one of the six extraocular muscles responsible for the precise movement of the eye for visual tracking or fixation on an object. See the occulomotor nerve (CN III) chapter for a discussion of eye movements and the interaction between the three nuclei and nerves that innervate the extraocular muscles. Figure 4-1. Anatomic overview of the trochlear nerve. Overview The trochlear nerve has only a somatic motor component: Somatic motor (general somatic efferent)Somatic motor innervates the superior oblique muscle of the contralateral orbit. The superior oblique muscle is one of the six extraocular muscles responsible for the precise movement of the eye for visual tracking or fixation on an object. See the occulomotor nerve (CN III) chapter for a discussion of eye movements and the interaction between the three nuclei and nerves that innervate the extraocular muscles. Figure 4-1. Anatomic overview of the trochlear nerve. Overview The trochlear nerve has only a somatic motor component: Somatic motor (general somatic efferent)Somatic motor innervates the superior oblique muscle of the contralateral orbit. The superior oblique muscle is one of the six extraocular muscles responsible for the precise movement of the eye for visual tracking or fixation on an object. See the occulomotor nerve (CN III) chapter for a discussion of eye movements and the interaction between the three nuclei and nerves that innervate the extraocular muscles. Figure 4-1. Anatomic overview of the trochlear nerve. **Overview The trochlear nerve has only a somatic motor component: Somatic motor (general somatic efferent)Somatic motor innervates the superior oblique muscle of the contralateral orbit. The superior oblique muscle is one of the six extraocular muscles responsible for the precise movement of the eye for visual tracking or fixation on an object. See the occulomotor nerve (CN III) chapter for a discussion of eye movements and the interaction between the three nuclei and nerves that innervate the extraocular muscles. Figure 4-1. Anatomic overview of the trochlear nerve. Overview The trochlear nerve has only a somatic motor component: Somatic motor (general somatic efferent)Somatic motor innervates the superior oblique muscle of the contralateral orbit. The superior oblique muscle is one of the six extraocular muscles responsible for the precise movement of the eye for visual tracking or fixation on an object. See the occulomotor nerve (CN III) chapter for a discussion of eye movements and the interaction between the three nuclei and nerves that innervate the extraocular muscles. Figure 4-1. Anatomic overview of the trochlear nerve. Overview The trochlear nerve has only a somatic motor component: Somatic motor (general somatic efferent)Somatic motor innervates the superior oblique muscle of the contralateral orbit. The superior oblique muscle is one of the six extraocular muscles responsible for the precise movement of the eye for visual tracking or fixation on an object. See the occulomotor nerve (CN III) chapter for a discussion of eye movements and the interaction between the three nuclei and nerves that innervate the extraocular muscles. Figure 4-1. Anatomic overview of the trochlear nerve. *The hypoglossal nerve (Figs. 794, 795) is the motor nerve of the tongue.1Its fibers arise from the cells of the hypoglossal nucleus, which is an upward prolongation of the base of the anterior column of gray substance of the medulla spinalis. This nucleus is about 2 cm. in length, and its upper part corresponds with the trigonum hypoglossi, or lower portion of the medial eminence of the rhomboid fossa (page 779). The lower part of the nucleus extends downward into the closed part of the medulla oblongata, and there lies in relation to the ventro-lateral aspect of the central canal. The fibers run forward through the medulla oblongata, and emerge in the antero-lateral sulcus between the pyramid and the olive.2The rootlets of this nerve are collected into two bundles, which perforate the dura mater separately, opposite the hypoglossal canal in the occipital bone, and unite together after their passage through it; in some cases the canal is divided into two by a small bony spicule. The nerve descends almost vertically to a point corresponding with the angle of the mandible. It is at first deeply seated beneath the internal carotid artery and internal jugular vein, and intimately connected with the vagus nerve; it then passes forward between the vein and artery, and lower down in the neck becomes superficial below the Digastricus. The nerve then loops around the occipital artery, and crosses the external carotid and lingual arteries below the tendon of the Digastricus. It passes beneath the tendon of the Digastricus, the Stylohyoideus, and the Mylohyoideus, lying between the last-named muscle and the Hyoglossus, and communicates at the anterior border of the Hyoglossus with the lingual nerve; it is then continued forward in the fibers of the Genioglossus as far as the tip of the tongue, distributing branches to its muscular substance.3

FIG. 795 Plan of hypoglossal nerve. (See enlarged image)

Branches of Communication.Its branches of communication are, with the4Vagus. First and second cervical nerves.Sympathetic. Lingual.The communications with the vagus take place close to the skull, numerous filaments passing between the hypoglossal and the ganglion nodosum of the vagus through the mass of connective tissue which unites the two nerves. As the nerve winds around the occipital artery it gives off a filament to the pharyngeal plexus.5The communication with the sympathetic takes place opposite the atlas by branches derived from the superior cervical ganglion, and in the same situation the nerve is joined by a filament derived from the loop connecting the first and second cervical nerves.6The communications with the lingual take place near the anterior border of the Hyoglossus by numerous filaments which ascend upon the muscle.7Branches of Distribution.The branches of distribution of the hypoglossal nerve are:8Meningeal. Thyrohyoid.Descending. Muscular.Of these branches, the meningeal, descending, thyrohyoid, and the muscular twig to the Geniohyoideus, are probably derived mainly from the branch which passes from the loop between the first and second cervical to join the hypoglossal (Fig. 795).9Meningeal Branches (dural branches).As the hypoglossal nerve passes through the hypoglossal canal it gives off, according to Luschka, several filaments to the dura mater in the posterior fossa of the skull.10The Descending Ramus (ramus descendens; descendens hypoglossi), long and slender, quits the hypoglossal where it turns around the occipital artery and descends in front of or in the sheath of the carotid vessels; it gives a branch to the superior belly of the Omohyoideus, and then joins the communicantes cervicales from the second and third cervical nerves; just below the middle of the neck, to form a loop, the ansa hypoglossi. From the convexity of this loop branches pass to supply the Sternohyoideus, the Sternothyreoideus, and the inferior belly of the Omohyoideus. According to Arnold, another filament descends in front of the vessels into the thorax, and joins the cardiac and phrenic nerves.11The Thyrohyoid Branch (ramus thyreohyoideus) arises from the hypoglossal near the posterior border of the hyoglossus; it runs obliquely across the greater cornu of the hyoid bone, and supplies the Thyreohyoideus muscle.12The Muscular Branches are distributed to the Styloglossus, Hyoglossus, Geniohyoideus, and Genioglossus. At the under surface of the tongue numerous slender branches pass upward into the substance of the organ to supply its intrinsic muscles.

*