nicholas thomas wright, bog - svetlost istine€¦ · nicholas thomas wright, “jesus and the...

BOGOBJAVLJEN U TRIMA BIBLIJSKIM MEGANARATIVIMA

D r a g u t i n M a t a k“Ironija je što je židovsko misaono okružje i značenje bilo pogrešno shva-ćeno i tako brzo zaboravljeno unutar Crkve dok su se crkveni oci hrabro trudili izraziti istinu, ali s jednom rukom, jer im je druga, ona biblijska, bila zavezana na leđima.“

Nicholas Thomas Wright, “Jesus and the Identity of God”, Ex Auditu, 1998/14, 46.

Ovaj sažeti studij uvodi u biblijski koncept Trojednoga Boga zasnovan na trima biblijskim meganarativima. U drugom poglavlju je skiciran presudni utjecaj grčke klasične fi lozofske misli na kršćanski nauk zbog neade-kvatnog pristupa crkvenih otaca judeo-kršćanskim izvorima. Od srca je preporučujem svima koji žele razumjeti ovu veoma važnu i u isto vrijeme kompleksnu teološku tematiku koja je ovdje objašnjena na jasan i čitljiv način.

Redoviti profesor Novoga zavjeta, dr. sc. Ranko Stefanović, Sveučilište Andrews, Michigan, SAD

U prvom poglavlju na osnovi narativa Mojsijeva susreta s Bogom kod go-rućega grma (Izlazak 3), autor ističe potrebu za ukazivanjem respekta prema Bogu. Zatim opisuje utjecaj helenističkog svjetonazora na obliko-vanje kršćanskih doktrina o čovjeku i Bogu. Glavni se dio knjige bavi tri-ma pričama (meganarativima) unutar cjelokupne povijesti spasenja u ko-jima se objavljuje Trojedni Bog. Ovu knjigu valja pročitati i nekoliko puta.

Dr. sc. Igor Lorencin, dekan Adventističkog teološkog visokog učilišta u Maruševcu

Dr. sc. Dragutin Matak predavač je Novog zavjeta na Adventističkom teološkom visokom učilištu u Maruševcu.

DR

AG

UT

IN

M

AT

AK

•

T

RO

JE

DN

I

BO

G

BOG

1

Dragutin Matak

TROJEDNI BOGOBJAVLJEN U TRIMA

BIBLIJSKIM MEGANARATIVIMA

2 • TROJEDNI BOG

NakladnikAdventistiËko teoloπko visoko uËiliπte

Maruπevec 82, 42 243 MaruπevecE-mail: [email protected] • www.atvu.org

Copyright ∂AdventistiËko teoloπko visoko uËiliπte

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoæavatibez nakladnikova pisanog dopuπtenja.

UrednikDragutin Matak

LekturaMiroslav VukmaniÊ

KorekturaBranka VukmaniÊ

NaslovnicaKreπimir Godina

TisakZnaci vremenaZagreb, 2015.

3

Dragutin MatakDragutin MatakDragutin MatakDragutin MatakDragutin Matak

TROJEDNI BOGTROJEDNI BOGTROJEDNI BOGTROJEDNI BOGTROJEDNI BOGOBJAVLJEN U TRIMAOBJAVLJEN U TRIMAOBJAVLJEN U TRIMAOBJAVLJEN U TRIMAOBJAVLJEN U TRIMA

BIBLIJSKIM MEGANARATIVIMABIBLIJSKIM MEGANARATIVIMABIBLIJSKIM MEGANARATIVIMABIBLIJSKIM MEGANARATIVIMABIBLIJSKIM MEGANARATIVIMA

AdventistiËko teoloπko visoko uËiliπteMaruπevec, 2015.

4 • TROJEDNI BOG

CIP zapis je dostupan u raËunalnome kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 000901149

ISBN-13 978-953-6033-26-3

Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovinavedeni su iz Jeruzalemske Biblije.

Ova je knjiga posveÊenasvima koji promiπljaju

o Trojednom Bogu.

5

PredgovorPredgovorPredgovorPredgovorPredgovor

Potaknut rastuÊim zanimanjem za promiπljanje oTrojednom Bogu, tijekom proπle godine odræao sam de-setak seminara u adventistiËkim crkvama u Hrvatskoj,NjemaËkoj i Sloveniji. Ta sam predavanja i objavio uAdventistiËkom pregledu u πest nastavaka od srpnja doprosinca 2014. godine. Uz odreena proπirenja i prila-godbe ovaj popularno napisan tekst sada objavljujemoi kao knjigu Trojedni Bog — objavljen u trima biblijskimmeganarativima (priËama).

Knjiga ovog opsega moæe biti samo uvod u tako va-ænu i opπirnu temu. Ona je samo prijedlog i smjernicakako prilaziti prouËavanju najvaænije biblijske teme —nauku o Bogu. Slijede glavne tvrdnje (teze) koje vjeru-jem da ovo πtivo podræava:

1. Promiπljati o Bogu bez poπtovanja prema Njemuje arogantno i naivno. Okvir za teologiziranje o Bogunalazimo u Knjizi Izlaska 3. poglavlju, u opisu Mojsije-vog susreta s Bogom kod goruÊeg grma. Tu se definiraBoæja transcedentnost, jer Bog inzistira na “odmaku”izmeu sebe i Mojsija i kao da mu kaæe: “Mojsije, ti ija nismo zajedno ovce pasli. U mojoj prisutnosti skinisvoju obuÊu.” Meutim, veÊ u sljedeÊem trenutku Bogkao da ga grli oko ramena i kaæe: “Mojsije, imam povje-renja u tebe i zato te izabirem za svojega suradnika.Hajdemo zajedno spasiti moj narod Izrael iz egipatskogropstva.” Tu je Bog blizak Mojsiju kao otac sinu — ima-

6 • TROJEDNI BOG

nentan. Prema nauku Svetoga pisma, ova dva Boæja obi-ljeæja proæimaju se i nadopunjuju i nikada se oπtro neodvajaju. GrËki filozofi nauËavali su suprotno ovome;za njih su bogovi Ëisti duhovi koji su radikalno odmak-nuti od ostale materijalne stvarnosti.

2. Crkveni oci, ili krπÊanski teolozi prvih pet stolje-Êa, pod utjecajem grËkog svjetonazora obavili su polo-viËan posao u oblikovanju krπÊanskih uËenja — pose-bice nauka o Bogu, ali i o Ëovjeku. N. T. Wright koristizornu usporedbu i kaæe da su crkveni oci teologiziralis jednom rukom, dok im je ona druga, biblijska, bilazavezana na leima. Iz raznih razloga crkveni su ocizanemarili judeo-krπÊansku objavu Starog i Novog za-vjeta, i veÊi dio njih je bolovao od kompleksa manjevrijednosti u odnosu na æidovske korijene krπÊanstva,dok su se æurno usuglaπavali s filozofskim smjerovimasvojega vremena.

3. Prema judeo-krπÊanskom svjetonazoru i biblijskomkontekstu, Bog se objavljuje uvijek i samo sa spasonos-nim namjerama, i to u tri biblijska meganarativa (priËe).U svakom od njih Bog se objavljuje primjereno stvar-nim povijesnim potrebama svojega naroda/Crkve. Po-glavlja 3, 4, i 5 ukratko saæimaju Boæja djelovanja upovijesti prema istom obrascu — od krize ka spasenju.U prvoj priËi objavljuje se Jahve, Bog Abrahama, Izakai Jakova; u drugoj Bog, Mesija Isus; a u treÊoj BogSveti Duh. U prvoj je priËi srediπte duhovnosti ©ator iPrvi hram; u drugoj to je Drugi hram; dok u treÊojpriËi apostol Pavao kaæe vjernicima u Korintu: “Hramste Boæji…” (1 KorinÊanima 3,16) Bog se objavljuje uokviru povijesti spasenja i neprimjereno je postavljatipitanja na koja Sveto pismo nema odgovora.

4. Pitanja: Tko je prvi u Trojstvu? Tko drugi, ili treÊi?Koje su naravi? Tko iz koga proizlazi? — nisu biblijskapitanja, veÊ neoplatonistiËka, po uzoru na Jednoga iz ko-

7

jeg sve emanira, kako je uËio grËki filozof Plotin. Pro-miπljati o Boæjoj naravi i hijerarhiji na taj naËin je, naj-blaæe reËeno, nepristojno. Dok nas Bog spaπava u povi-jesti primjereno naπim potrebama, mi Mu “brojimo krv-na zrnca” i razglabamo o pitanjima koja nam nisu ob-javljena niti bismo ih shvatili i da nam kaæe πto o tome.

6. Sveto pismo objavljuje Boæju narav i osobnost, alisamo u kontekstu Boæje ljubavi i Duha — Bog je Ljubavi Bog je Duh. Bît Boæje naravi je Njegova ljubav i Nje-govo djelo — “Bog je ljubav” i “Bog ljubi”. Bog je osobanjer posjeduje potencijal ostvarivanja odnosa sa svojimbiÊima. Kruna te osobnosti je utjelovljeni Spasitelj.Stoga, svaka definicija “osobe”, ona antiËka ili danaπnjapsiholoπka, nisu primjerene analogije pri opisu Boga.

Ovo su samo osnovne tvrdnje tek uvodno obrazlo-æene u ovoj knjizi. Sve veÊe zanimanje za promiπljanjeo Trojednom Bogu na takav naËin ohrabruje, i uvjerensam da Êe potaknuti na veÊe uvaæavanje Boæje objaveu Svetom pismu i izraæavanje hvale i slave TrojednomeBogu.

I na kraju joπ nekoliko napomena: Zahvaljujem vr -snim teolozima, bibliËarima i duhovnim piscima koji sume oduπevili svojim nauËavanjem o Bogu, kao πto su:Ellen G. White, Nikolas T. Wright, Fernando Canale,Miroslav Volf, Gerhard Hasel, Richard Rice, SamueleBacchiocchi, Adalbert RebiÊ, Daniel RanisavljeviÊ, Jac-ques R. Doukhan, Ivan Blaæen, Ranko StefanoviÊ, Ali-ster McGrath, Sigve Tonstad i drugi Ëija su djela nave-dena u knjizi. Hvala i mojim kolegama teolozima i svi-ma koji su podræali nastanak ovoga djela.

Dragutin Matak

AdventistiËko teoloπko visokouËiliπte u Maruπevcu, 2015.

PREDGOVOR •

8 • TROJEDNI BOG

Bog se objavljuje u trima velikim biblijskim“priËama” (meganarativima)

1. ABRAHAM, EGIPAT

2. BABILON

3. CRKVA

KANAAN

MESIJA

NOVA ZEMLJA

Jahve, Bog Abrahama, Izaka i Jakova©ator, Prvi hram

Bog Isus, MesijaDrugi hram

Bog Sveti Duh“Hram ste Boæji...” (1. KorinÊanima 3,16)

Bog izravno djeluje u povijesti spasenja

KRIZA SPASENJE

√

√

√

√

9

11111

Bog goruÊeg grma Bog goruÊeg grma Bog goruÊeg grma Bog goruÊeg grma Bog goruÊeg grma (Izlazak 3)(Izlazak 3)(Izlazak 3)(Izlazak 3)(Izlazak 3)

Bog je dalek i blizak(transcedentan i imanentan)

Bog je jedan. Ovo je srediπnja istina svih monoteis-tiËkih religija — æidovstva, krπÊanstva i islama. Iako sedoæivljaji Boga donekle razlikuju u tim vjerskim sredi-nama, sliËnosti su daleko izraæenije.1 Za Æidove je toBog Abrahama, Izaka i Jakova koji je Stvoritelj i Izbavi-telj iz egipatskog ropstva te Darivatelj ObeÊane zemlje.Za Muslimane je to Alah, ime izvedeno iz arapskog je-zika, a znaËi “jedan jedini Bog”. Alah je Stvoritelj i ne-stvoren, svemoguÊ i milosrdan, koji je preko poslanikaMuhameda slao objave ljudima. Muslimani poπtuju Ab-rahama, Izaka, Jakova i Mojsija, zajedno sa Æidovima,ali i Isusa kao proroka. U muslimanskim sredinama ikrπÊani nazivaju Boga Alahom. KrπÊani pak vjeruju ujednoga i jedincatoga Boga, kao i Æidovi i Muslimani,ali Boga koji se najpotpunije objavljuje u povijesnom

1 “Viπe sam obuzet sliËnostima u krπÊanskom i islamskomrazumijevanju boæanske i ljudske ljubavi, nego razlikama.” Mi-roslav Volf, Allah, Harper One, New York, 2011., 183.

10 • TROJEDNI BOG

Isusu Kristu i u djelovanju Svetoga Duha. RijeË je oTrojednom Bogu ili Svetom Trojstvu. JudaistiËko razu-mijevanje jednoga Boga na pluralistiËki naËin nije stra-no Bibliji Staroga zavjeta,2 dok krπÊani, buduÊi da su“izrasli” iz judaizma, πtuju Boga Abrahama, Izaka i Ja-kova, a u Mesiji Isusu i Svetom Duhu otkrivaju i pre-poznaju istoga Boga.

Neki veÊ spomenuti opisi Boga, kao i sam naslovTrojedni Bog zvuËe nesvakidaπnje. U knjiæevnosti se tastilska figura naziva oksimoron, ili spajanje dvaju ne-spojivih pojmova, kao kad kaæemo kvadratni krug. Iz-gleda sloæeno, ali u odreenom smislu to je i za oËeki-vati, jer Ëovjeku nije jednostavno opisivati Boga. Jedinoπto nam preostaje jest sluæiti se analogijama u kojimausporeujemo nepoznato s poznatim, pa kaæemo: Bogje Otac, ali to ne znaËi da je On sa svojom suprugomimao djecu, ili da je muπkoga roda. Analogije u ovojfunkciji imaju svoja ograniËenja, jer opisujemo stvar -nost koja se otima naπim moguÊnostima shvaÊanja.3

2 Razloge za ovu tvrdnju navest Êemo u jednom od sljede-Êih poglavlja.

3 “Osobe ili druπtvene uloge, koje su uglavnom preuzete izseoskog svijeta starog Bliskog istoka, smatrane [su] prikladnimmodelima za razumijevanje boæanskog djelovanja ili osobnosti.Jedna takva analogija je ona s ocem. No, iskaz da je ‘otac ustarom izraelskom druπtvu prikladan model za razumijevanjeBoga’ nije jednak iskazu ‘Bog je muπko’, ili, ‘Bog je ograniËenkulturnim parametrima staroga Izraela’. … Bogu ne treba pri-dodavati niti muπki niti æenski rod. Jer rod je atribut stvore-noga svijeta za kojega se ne moæe pretpostaviti da izravno kores-pondira s nekim sliËnim polaritetom koji bi se nalazio u BoguStvoritelju.” (Alister E. McGrath, Uvod u krπÊansku teologiju, Teo-loπki fakultet Matija VlaËiÊ Ilirik, Zagreb i Ex libris, Rijeka, 2006.,267.)

11

Stoga je u daljnjem razmatranju ovog predmeta odpresudne vaænosti imati na umu sljedeÊe spoznajne ok-vire:

1. Iako smo kao ljudi kruna Boæjeg stvaranja, kadprogovaramo o Bogu uvijek se mora jasno oËitovati nu-æna odvojenost ljudskog od boæanskog. “Jer misli vaπenisu moje misli i puti moji nisu vaπi puti, rijeË je Ja-hvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti mojiiznad vaπih putova, i misli moje iznad vaπih misli.” (Iza-

i trajanjem, veÊ i ljubavlju, toplinom i nezasluæenomnaklonoπÊu. Koliko nas zadivljuje pogled u nebo (Psa-lam 19), toliko nas zapanjuje i Isusova molitva za Nje-gove ubojice: “OËe, oprosti im, ne znaju πto Ëine!” (Luka23,34) kao i izravni poziv: “Ljubite svoje neprijatelje,dobro Ëinite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one kojivas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.” (Lu-ka 6,27.28) Ono πto je nama nezamislivo i neprihvatlji-vo, Bog s lakoÊom ostvaruje.

ija 55,8.9) Za nas je nepri-hvatljiva tvrdnja da tri mo-gu biti jedan i da ova plu-ralnost ne ugroæava jedi-nost, ali to smo mi — stvo-renja koja promiπljaju oStvoritelju. Gledano s Bo-æjeg stajaliπta, ta “matema-tika” je prihvatljiva i sve jeu redu, jer su Boæje misliiznad naπih.

2. Tajnovitost i nedoku-Ëivost uzviπenog Boga nemora biti izvor nesigurnosti,jer je rijeË o obiljeæjimaOnoga koji nas nadmaπujene samo mudroπÊu, snagom

Tajnovitost inedokuËivostuzviπenog Boga nemora biti izvornesigurnosti, jer jerijeË o obiljeæjimaOnoga koji nasnadmaπuje ne samomudroπÊu, snagom itrajanjem, veÊ iljubavlju, toplinom inezasluæenomnaklonoπÊu.

BOG GORU∆EG GRMA (IZLAZAK 3) •

12 • TROJEDNI BOG

3. Vrijednosti dviju stvarnosti, zemaljske i nebeske,doæivljavamo kao nevjerojatno proturjeËje, paradoks, ia-ko se one proæimaju, nadopunjuju i Ëine neπto novo,nevieno i iznimno — jednu, boæansku stvarnost. »inise da je sve nekako postavljeno naglavce, rekli bismobesmisleno: mali su veliki; slabi su jaki; zadnji su prvi;blagoslovi pripadaju siromaπnima, æalosnima, gladnimai progonjenima, a ne suprotno. (Matej 5,2-12) Takvi separadoksi najbolje i jedino ispravno razumiju ne u ana-litiËkim filozofskim promiπljanjima, veÊ u stvarnom æi-votu usmjerenom prema boæanskoj stvarnosti koja seoËituje u Isusovom æivotu.

StjeËe se dojam da u ovako postavljenim okvirimaniπta ne funkcionira uobiËajeno — tu vaæe neka drugapravila. OËito se pribliæavamo ili neopisivom neredu, ilizadivljujuÊem skladu koji nam je nedovoljno poznat, alikoji vlada u audijenciji kod Vladara svega. Mojsije jedobio uputu kako se u tim prilikama ponaπati: “‘Ne pri-lazi ovamo!’ — reËe. ‘Izuj obuÊu s nogu! Jer mjesto nakojem stojiπ sveto je tlo.’” (Izlazak 3,5) Mojsije je skinuosvoju obuÊu u znak uvaæavanja Boga s kojim se susreo.Dobro bi bilo slijediti Mojsijev primjer kad promiπljamoi zakljuËujemo o Bogu.

Mojsijev susret s BogomMojsijev doæivljaj kod goruÊeg grma moæe posluæiti

kao osnovna smjernica u shvaÊanju Trojednog Boga.Prema biblijskom opisu (Izlazak 3,5), Bog je inzistiraona razmaku izmeu sebe i Mojsija. Traæio je da Mojsijeskine svoju obuÊu, iako se nije nalazio u nekom po-sveÊenom hramu, ili dæamiji, veÊ na bezimenom pus-tinjskom obronku koji je Bog proglasio svetim mjestomili prostorom koji pripada samo Njemu. Bez imalo dvoj-be Mojsije je shvatio da stoji pred vjeËnim, velikim i

13

silnim Bogom. Pritom je Bog razgovarao s Mojsijem bezprevoditelja, jezikom koji Mojsije razumije. ©toviπe, togneuspjelog egipatskog dræavnika, koji je tada bio samopastir, Bog imenuje svojim suradnikom i kaæe mu: “Za-to, hajde! Ja te πaljem faraonu da izbaviπ narod moj,Izraelce, iz Egipta.” (Izlazak 3,10) Ovaj dogaaj zapisanna najranijim stranicama Biblije jasno govori o naravispoznaje o Bogu, kao i o Boæjem odnosu prema Ëovje-ku, i obrnuto. ReËeno na teoloπki naËin, spoznaja oBogu se bavi transcendentnim i imanentnim Bogom,Bogom koji je drukËiji od nas; ali i bliskim, neposred-nim Bogom koji je u vezi s Ëovjekom te na osoban na-Ëin komunicira sa svakim pojedincem.

U takvoj se dvoznaËnosti ostvaruje susret s Bogomu promiπljanju o Njemu i u osobnom iskustvu s Njim.Kad pokuπamo otkloniti tu “napetost” i biti “jasniji ijednostavniji” naglaπavanjem Boæje transcendentnostinasuprot imanentnosti ili obrnuto, nastupaju proble-mi. Naπem je umu i iskustvu strano tvrditi da netkomoæe biti i blizu i daleko, da je netko dokuËiv i nedo-kuËiv, i zato se lako opredjeljujemo za jednu od moguÊ-nosti na raËun druge.

Povijest krπÊanske teologije zorno ilustrira nasto-janja da se ukloni ova napetost izmeu nesagledivog ibliskog Boga. Rezultat su joπ i danas prisutne iskriv-ljene tvrdnje o Bogu, koje su zasnovane ili na izvan-biblijskoj grai ili na pogreπnom Ëitanju Biblije.

Pod utjecajem grËke epikurejske πkole neki su krπ-Êani govorili o Bogu kao “odsutnom Gospodaru” koji jeimpresivno zamislio i stvorio svijet, ali se onda udaljiood njega i sada se bavi neËim drugim. Takav Bog jeuspostavio savrπene prirodne zakone da odræavaju skladu prirodi da se On ne bi trebao baviti svijetom. Nadna-ravna ukljuËivanja u stvarnost naπeg svijeta (Ëuda) ni-su moguÊa niti potrebna. Ovako su nauËavali deisti, a


14 • TROJEDNI BOG

na njihovim postavkama danas æivi evolucionistiËkamisao o postanku svijeta i svemira. “Za prouËavanjeprirode nije potreban Bog, veÊ bolji instrumenti i alatiza znanstveni rad”, kaæu oni. Richard Rice adekvatnozakljuËuje: “DeistiËki je Bog potpuno transcendentalan,dok je panteistiËki Bog potpuno imanentan. … Svakoovo glediπte istiËe jednu odliku na raËun druge. Nasu-prot tome, krπÊanska vjera pripisuje Bogu obje odlike.… Za ovo glediπte o Bogu Ëesto se koristi izraz ‘tei-zam’.”4 Panteizam pak odlazi u drugu krajnost i poisto-vjeÊuje Boga i prirodu — inzistira na Bogu koji je blizu.Bog je pokretaËka sila koja odræava sveobuhvatnu stvar-nost. Ako je Bog isto πto i priroda, Njegov odnos premaËovjeku ne moæe biti osoban. Osim toga, ako je Bog“sve u svemu”, onda je On izvor i zla i dobra — πto jeprvorazredni apsurd.

Dokle god postoji to sveto tlo na kojem se nalazisamo Bog, ali Bog koji skrbi za Ëovjeka i pazi ga kao“zjenicu svoga oka” (Ponovljeni zakon 32,10), Ëovjek jesiguran i zbrinut, jer je blizak Onomu koji sve nadma-πuje svojom snagom i dubinom svoje ljubavi. Stoga iopisi Boæjih odlika i atributa moraju zadræati tu “nape-tost” ili neshvatljivost, jer je rijeË o Bogu. “NemoguÊeje naπim ljudskim, promjenjivim i ograniËenim razumompotpuno shvatiti stvarnost Boæjeg postojanja. »ak i kadse zasniva na biblijskim Ëinjenicama, svaka ljudska tvr -dnja o savrπenom razumijevanju Boga, u konaËnoj ana-lizi, odgovara ne æivom, beskonaËnom Bogu, veÊ prijebogu kojega smo stvorili u vlastitoj maπti.”5 FernandoCanale dalje proπiruje ovu ocjenu ljudskih umnih ogra-

4 Richard Rice, Uvod u krπÊansku teologiju, AdventistiËki teo-loπki fakultet, Maruπevec, 1987., 76,77.

5 Fernando L. Canale, “Nauk o Bogu”, Biblijski pogledi, sv.8, br. 1—2 (2000.): 120.

15

niËenja: “Manjkavost razumijevanja naπeg procesa raz-miπljanja u odnosu na Boga kao predmet istraæivanjane uoËava se samo kad otkrijemo kako je nama nemo-guÊe spoznati Boga bez Njegova samootkrivenja (Job11,7), veÊ i kad shvatimo ograniËenost naπeg razumi-jevanja onoga πto je otkriveno. Takva ograniËenja nisusamo posljedica naπe greπne naravi, veÊ su uglavnomuzrokovana samom naravi Boga, jer ‘nedokuËiva je ve-liËina njegova’ (Psalam 145,3).”6

Joπ se jedna pouka na-lazi u Mojsijevom razgovorus Bogom kod goruÊeg grma.Bog se objavljuje Ëovjeku.On je u potrazi za Ëovje-kom. Na Boæju inicijativuostvaren je susret s Mojsi-jem. Bog je imao glavnu ri-jeË u razgovoru. Mojsije jeuglavnom isticao svoju ne-dostatnost za poslanje nakoje ga Bog poziva. (Vidi Po-stanak 3) Predmet Boæje sa-moobjave Ëovjeku je πirok i zanimljiv, ali spomenimoovdje samo najvaænije: Bog se objavljuje opÊenito u pri-rodi, povijesno u stvarnim dogaajima opisanim u Bib-liji, i osobno u Isusu Kristu. »ini se da Ëovjek u tomprocesu komunikacije redovito teπko shvaÊa, slabo Ëuje,jasno ne vidi, brzo zaboravlja i sklon je scenarijima kojisu saËinjeni izvan izvora Boæje objave. U daljem pro-miπljanju dobro je imati na umu ovu Ëovjekovu naiv-nost kad na temelju svojih podataka, filozofije te logi-ke svojega iskustva nastoji biti pametniji od Boga i Nje-gove objave. Za krπÊane je nauk o Bogu “biblijski”. Bog

Dokle god postoji tosveto tlo na kojem senalazi samo Bog, aliBog koji skrbi zaËovjeka i pazi ga kao“zjenicu svoga oka”(Ponovljeni zakon32,10), Ëovjek jesiguran i zbrinut.

6 Isto.


16 • TROJEDNI BOG

se objavljuje i kroz prirodu naπeg planeta i nesagledivisvemir, ali Stari i Novi zavjet, ili Sveto pismo,predstavlja jedinstveni, povijesni, pisani uvid u Boæjuosobnu objavu Ëovjeku koja je informativna inormativna — opisuje izvornu stvarnost i poziva da unjoj sudjelujemo.

Pri promiπljanju o Trojednom Bogu na osnovi Sve-tog pisma, prijeko je potrebno postavljati pitanja na kojaBiblija odgovara — dakle poπtivati biblijski kontekst. Otome raspravljamo u sljedeÊem poglavlju.

17

22222

Zanemarivanje biblijskogZanemarivanje biblijskogZanemarivanje biblijskogZanemarivanje biblijskogZanemarivanje biblijskogkonteksta naukakonteksta naukakonteksta naukakonteksta naukakonteksta nauka

o Trojednom Boguo Trojednom Boguo Trojednom Boguo Trojednom Boguo Trojednom Bogu

Sukob dvaju svetonazora

Svaki se tekst ispravno razumije u svojem izvornomkontekstu, ili u okruæju vremena u kojem je napisan.Autor, jezik, razlog pisanja, vjerske i politiËke te druπ-tvene prilike odluËujuÊi su u shvaÊanju poruke kojutekst prenosi. Vaæno je utvrditi na koja je pitanja tekstodgovarao prvim Ëitateljima i koje su bile njihove svje-tonazorske vrijednosti, uvjerenja i nade. Nikakve kom-binacije i improvizacije s tekstom i kontekstom ne jamËeuspjeh u razumijevanju sadræaja. Primjerice: neko kine-sko πtivo ne Ëitamo u kontekstu ruske knjiæevnosti, iakosu ti narodi susjedi. Poπtivanje naËela komunikacijskogkonteksta spreËava uËitavanje stranih misli u izvornitekst.

©teta πto se biblijski tekst koji govori o TrojednomBogu ne Ëita na ovako jednostavan naËin. Bez odgova-rajuÊeg poπtivanja judeokrπÊanskog konteksta u Sveto

18 • TROJEDNI BOG

pismo se uËitavaju sadræaji koji se tamo ne nalaze. Raz-motrimo ukratko zanemarivanje izvornog judeokrπÊan-skog biblijskog konteksta u nauku o Trojednom Bogu,kao posljedicu neodoljivog utjecaja grËke filozofije — Pla-tona, Aristotela i stoika. U krπÊanstvu se tradicionalnodræi da je nauk o Svetom Trojstvu oblikovan u prvihpet stoljeÊa. Uistinu, tada je zabiljeæena iznimna aktiv-nost u raspravljanju o ovoj temi, a to je vrijeme kadnauËavaju i piπu crkveni oci. Po njima se i cijelo razdo-blje naziva patristiËkim dobom, prema grËkoj rijeËi pa-ter, otac.

PatristiËko dobaUgledne krπÊanske pisce i teologe do petog stoljeÊa

nazivamo crkvenim ocima. ObiËno ih razlikujemo premajeziku kojim su pisali.1 Svi su se oni izjaπnjavali o he-retiËkim uËenjima2 svojega vremena te su tako obliko-vali svoja uËenja, od kojih su neka na crkvenim sabo-rima proglaπavana dogmama. Na prvom saboru u Ni-ceji 325. godine, kojeg je sazvao rimski car KonstantinI. Veliki, u oblikovanju nauka o Svetom Trojstvu istak-nuo se Atanazije Aleksandrijski u raspravi s libijskimsveÊenikom Arijem. Arijanizam je proglaπen krivovjer-jem i ostao je povodom za sukobe meu krπÊanima u4. i 5. stoljeÊu. I sami branitelji nauka o TrojednomBogu teπko su se usuglaπavali, ili uopÊe nisu, o zna-

1 GrËki su oci: Bazilije Veliki, Grgur Nazirejski, Ivan Zlato-usti, Atanazije Aleksandrijski, Irenej Lionski, Klement Alek-sandrijski i drugi; latinski su oci: Ambrozije, Augustin, Jeronim,Grgur Veliki, Tertulijan, Ciprijan i drugi. Potpuniji spisak crkve-nih otaca vidi u: Juraj PaviÊ i Tomislav Z. Tenπek, Patrologija,Zagreb: KrπÊanska sadaπnjost, 1993.

2 Najprisutniji krivovjerni pravci bili su monarhizam, sabe-lijanizam, subordinacionizam, arijanizam i triteizam.

19

Ëenju izraza kojima su opisivali Boga Oca, Sina i Sve-toga Duha — poznati je primjer izraz Filioque — (iz)Sina. IstoËna crkva uËi da Sveti Duh proizlazi iz Oca,a Zapadna tvrdi da Sveti Duh proizlazi iz Oca i Sina.Jedna i druga strana nastoji izvorno nauËavati o SvetomTrojstvu iz Svetog pisma. Meutim, sama ideja proizla-æenja (emanacije) je neoplatonistiËka, po kojoj sve ema-nira i postoji iz neshvatljivog Jednog.3 Smatralo se dabi “neprecizan novozavjetni govor valjalo zamijeniti pre-ciznijim govorom grËke filo-zofije”4 i stoga su uvoenitermini kao usia (bît, narav,suπtina), homousia (ista na-rav), hipostasis (supstanci-jalna stvarnost) i desetinedrugih. Tko ne bi promi-πljao na takav naËin, sma-trao se neinteligentnim.5 Po-red ovakvih intelektualnihrezervi prema biblijskim iz-vorima, bila je rasprostra-njena i netrpeljivost premaÆidovima.

“Barnaba napadaÆidove na dvanaËina: kleveÊe ihkao narod i liπavanjihova religijskavjerovanja i obiËajepovijesne vrijednostina taj naËin πtoalegorizira njihovoznaËenje.”

3 Smatra se da je primat pape veÊi problem od razliËitograzumijevanja Svetog pisma.

4 Hrvatska enciklopedija, “Trojstvo”.5 “Justinijan i kasniji krπÊani drugog stoljeÊa pod utjecajem

platonizma prihvaÊaju poimanje boæanske transcendencije u smi-slu da se nitko s najslabijom inteligencijom ne bi usudio tvrditida je Stvoritelj svih stvari napustio svoja uzviπena nebeskakraljevstva kako bi sebe uËinio vidljivim u maloj toËkici na Ze-mlji.” (Justin, Dialogue, 92, pogl. 60, Stanford Encyclopedia ofPhilosophy, Supplement to Trinity, http://plato.stanford.edu/en-tries/trinity/trinity-history.html)

ZANEMARIVANJE BIBLIJSKOG KONTEKSTA... •

20 • TROJEDNI BOG

Iako otvorena neprijateljstva prema Æidovima nisupostojala u vrijeme pisanja Novoga zavjeta6, na samompoËetku drugog stoljeÊa rani crkveni oci Ignacije i Bar -naba poËinju javno osuivati judaizam. Samuele Bacchi-occhi temeljito dokumentira stanje u to doba: “Dok Ig-nacije osuuje ‘judaizam’ nekih krπÊana, Barnaba pot-puno odbacuje ‘judaizam’ kao teoloπki i druπtveni su-stav.”7 “Barnaba napada Æidove na dva naËina: kleveÊeih kao narod i liπava njihova religijska vjerovanja i obi-Ëaje povijesne vrijednosti na taj naËin πto alegoriziranjihovo znaËenje.”8 U tom je raspoloæenju otpoËeo i pro-ces zamjene svetkovanja subote za nedjelju. HoÊe li ova-kvo ozraËje utjecati i na oblikovanje patristiËkog uËe-nja o Ëovjeku i Bogu?

Postojao je i odreeni otpor krπÊanskih mislilaca naunoπenje grËke filozofije u krπÊansku religiju. Jedan odnajglasnijih je bio Tertulijan iz Kartage (160.—220.) Onse nije slagao s apologetima koji su “nastojali odgovoritina pitanje ‘kakav je Bog’ pribjegavajuÊi izrazima ono-dobnog srednjeg platonizma. … Nasuprot tome, Tertuli-janov Bog nije Bog kojega se moæe imenovati i spoznati:u tome je njegova teologija rastavljena od svakog plato-nizma i ukorijenjena duboko u biblijsku tradiciju, ob-navljajuÊi æidovsko i krπÊansko shvaÊanje o osobnom iæivom Bogu.”9 Meutim, grËki je utjecaj bio toliko sna-æan da se ni Tertulijan nije uspio dovoljno udaljiti odfilozofije koju je kritizirao i graditi svoju teoloπku mi-sao na æidovskom monoteizmu. U tome su ga spreËavali

6 Richard Rice, The Reign of God, Berrien Springs: AndrewsUniversity Press, 1997., 213.

7 Samuele Bacchiocchi, Od subote do nedjelje. Zagreb: Znacivremena, 1998., 200.

8 Isto, 198.9 Claudio Moreschini, Povijest patristiËke filozofije, prijevod,

Slavko AntunoviÊ, Zagreb: KrπÊanska sadaπnjost, 2009., 179,180.

21

sukobi sa Æidovima i moda gomilanja novih, nebiblij-skih teoloπkih izraza kao posljedica prevladavajuÊegutjecaja grËkog svjetonazora. Njegova formula “jednasupstancija u tri Osobe” pribavila mu je titulu oca latin-ske trinitarne terminologije.10

I danas neki suvremeni znanstvenici istiËu ulogugrËke znanstvene spoznaje u krπÊanstvu: “Ideja da bibilo koji ozbiljan krπÊanski mislilac makar i pokuπaoformulirati svoj svjetonazor samo na temelju Biblije jesmijeπna.”11

Fernando L. Canale iz-ravno opisuje utjecaj svjeto-nazora grËke filozofije nakrπÊansku misao: “Intelek-tualnu podlogu za krπÊan-ski nauk o Bogu dala je gr-Ëka filozofija, posebno Pla-tonov i Aristotelov sustav,zajedno s odreenim utjeca-jem stoika. Platonizam jeneoplatonistiËkom reinter-

“Intelektualnu podloguza krπÊanski nauk oBogu dala je grËkafilozofija, posebnoPlatonov i Aristotelovsustav, zajedno sodreenim utjecajemstoika.”

pretacijom svoje misli izvrπio glavni utjecaj na patris-tiËku misao. Aristotelizam je odigrao kljuËnu ulogu usrednjovjekovnoj teologiji. »injenica je da je do krajadvadesetog stoljeÊa gotovo svuda bilo prihvaÊeno meto-doloπko uvjerenje da se razumijevanje krπÊanske teo-logije treba temeljiti na izvanbiblijskim filozofijama.”12

10 Isto, 186.11 “PatristiËko razdoblje, Srednji vijek i kopernikanstvo —

Preispitivanje povijesnog odnosa znanosti i krπÊanstva”, autori:David C. Lindberg, Ronald L. Numbers, Zavod za povijest zna-nosti, SveuËiliπte Wisconsin; (http://katoliksdnakace.blogspot.com/2012/02/patristicko-razdoblje-srednji-vijek-i.html)

12 Fernando L. Canale, “Nauk o Bogu”, Biblijski pogledi, sv.8, br. 1—2 (2000.): 152,153.


22 • TROJEDNI BOG

Isti autor navodi joπ nekoliko primjera: “U Augustinovimje djelima patristiËka sinteza neoplatonizma i Svetogapisma dosegla najjasniju i najpoznatiju formulaciju. …Na toj osnovi Augustin je doktrinu o Trojstvu formuliraou svojoj knjizi De Trinitate (O Trojstvu).”13 “Teoloπkarazmatranja tijekom srednjeg vijeka na sustavan sunaËin izrazila logiËne posljedice Augustinove sinteze.Meutim, za razliku od Augustina, Toma Akvinski(1225.—1274.), najpoznatiji predstavnik skolastiËketeologije, razvio je svoju teologiju na Aristotelovomfilozofskom temelju.”14 U nekim krπÊanskim sredinamautjecaj grËke filozofije i danas ostaje odluËujuÊi uoblikovanju kljuËnih doktrina.

Kritike patristiËkih nebiblijskih stavova“Nova filozofska kretanja bila su sve kritiËnija pre-

ma platonistiËko-aristotelovskoj tradiciji na kojoj se te-meljilo klasiËno razumijevanje Boga i teologije. Na os-novi Kantove, Hegelove i Whiteheadove misli, liberalniavangardni teolozi stvorili su nova teoloπka tumaËe-nja.”15 Dakle, u naπe vrijeme suvremeni filozofi kritizi-raju stare filozofe te nude svoja rjeπenja, pa se stogapitamo je li se iπta znaËajno promijenilo. »ini se dasmo opet na istom — filozofija uvjetuje teoloπku misaoo Bogu, a izvorni biblijski kontekst se zanemaruje.

Zapaæenu kritiku patristiËkog nauka o TrojednomBogu autoritativno daje jedan od najpoznatijih bibliËa-ra danaπnjice, πkotski teolog Nicholas Thomas Wright.Nasuprot grËke filozofije u krπÊanskoj misli, on uspje-πno dokazuje da je judaistiËki svjetonazor jedina pri-

13 Isto, 156.14 Isto, 157.15 Isto, 159,160.

23

rodna misaona sredina za razumijevanje krπÊanskogbiblijskog uËenja.

“Rani su krπÊani … odbijajuÊi promiπljati o bilo ko-jem drugom bogu osim Bogu Abrahama, Izaka i Jakovabili potaknuti Duhom sluæiti se Isusovim jezikom kojije uzet iz æidovskih naslijea i tradicionalnih naËina Ëi-tanja Pisma. … Pisci Novoga zavjeta ponudili su izvor -nu teologiju Trojstva bez potrebe da se sluæe bilo ko-jim od tehniËkih termina koji Êe biti prihvaÊeni u kasni-

16 N. T. Wright, “Jesus and the Identity of God”, Ex Auditu(1998.), 14,42—56.

jim stoljeÊima. ©toviπe, ka-da razumijemo kako njihovjezik funkcionira, otkrivamoda postiæe daleko bolje re-zultate nego kasnije formula-cije.”16 (Naglasci D. M.)

“Ironija je πto je æidov-sko misaono okruæje i zna-Ëenje bilo pogreπno shva-Êeno i tako brzo zaborav-ljeno unutar Crkve, dok suse crkveni oci hrabro trudiliizraziti istinu, ali s jednomrukom, jer im je druga, onabiblijska, bila zavezana naleima. A sada, krunskaironija: Nakon duge tradici-je ortodoksne teologije koja je ‘daleko od svoga doma’izraæavala krπÊansku istinu na nebiblijski naËin pa-tristiËkim i kasnijim formulacijama, sada se nama kaæe,ako æelimo iÊi u proπlost i utvrditi znaËenje Novoga za-vjeta u njegovom kontekstu — drugim rijeËima, u svi-jetu judaizma Drugog hrama — da Êemo otiÊi ‘daleko

“Ironija je πto jeæidovsko misaonookruæje i znaËenjebilo pogreπnoshvaÊeno i tako brzozaboravljeno unutarCrkve, dok su secrkveni oci hrabrotrudili izraziti istinu,ali s jednom rukom,jer im je druga, onabiblijska, bilazavezana na leima.”


24 • TROJEDNI BOG

od svoga doma’. Kaæu nam da ne budemo smijeπni, jerda su ova znaËenja bila u skladu s Boæjim namjerama,ne bi bila zaboravljena veÊ dvije tisuÊe godina.”17 Ovoje klasiËan primjer transformacije zablude u “svetu” is-tinu. Isti autor opominje i kaæe “da se sistematski teo-lozi bolje snalaze u patristiËkim konceptima i da boljerazumiju tehniËke termine nego biblijske za koje supretpostavili da manje vrijede pri ozbiljnom konstruk-tivnom sistematiziranju. Moæda su im, dok su studirali,to rekli njihovi postprosvjetiteljski biblijski uËitelji.”18

Zapravo, sama upotreba teoloπkih izraza nije tolikiproblem, jer sistematska teologija mora imati svoju ter -minologiju. Problem nastaje u srazu izmeu dvaju svje-tonazora, æidovskog i grËkog, u kojem grËki prevladavai izravno utjeËe na krπÊanski nauk. Isto tako, bilo bigrubo reÊi da su crkveni oci “poganizirali” nauk o Sve-tom Trojstvu, ali su ga liπili bitnih sadræaja zanemari-vanjem stvarnog, povijesnog, judeokrπÊanskog biblijskogkonteksta. Ponovimo: Zduπno su se trudili “izraziti isti-nu, ali s jednom rukom, jer im je druga, ona biblijska,bila zavezana na leima.”19

Sukob dvaju svjetonazoraÆidovski je svjetonazor potiskivan na sve naËine,

da bi se u taj prostor useljavala suvremena, popularnai “znanstvena” misao grËkih filozofa. GrËko gledanje nasvijet postajalo je norma za razumijevanje biblijskog tek-sta kojega su pisali poboæni i Bogom odabrani Æidovi,kao πto su apostoli Petar, Pavao i drugi. Meutim, kadrazmotrimo razlike izmeu biblijskog i grËkog svjeto-

17 Isto.18 Isto.19 Isto.

25

nazora, zanemarivanje izvornog konteksta Svetoga pi-sma postaje jasnije.

Grci su mnogoboπci, a Æidovi strogi monoteisti; zaGrke je Bog Ëisti duh koji nema veze s materijalnim, akod Æidova Bog je Duh, ali i Stvoritelj svega πto postoji,i povrh toga se utjelovljuje; prema Platonu tijelo je tam-nica duπe, a Æidovi i autori Novoga zavjeta opisuju Ëo-vjeka holistiËki, kao biÊe duha, duπe i tijela. Joπ odvremena Staroga zavjeta Boæja zapovijed o izboru hra-

Æidovi se prisjeÊajupovijesnih dogaaja,piπu i pjevaju psalmesvojemu Bogu, dokstari Grci analitiËkislaæu silogizme inadmudruju se uraspravama.

20 N. T. Wright, Surprised by Hope, New York: Harper One,2008., 88.

ne i piÊa jasno govori o va-ænosti Ëovjekovog tijela. Usrazu tih svjetonazora otva-rali su se trajni problemi.©tetni su kompromisi bilineizbjeæni.

Drugim rijeËima: kad suprvi krπÊani svojim grËkimsuvremenicima objaπnjavalibiblijsko, holistiËko razumi-jevanje Ëovjeka, uËeni su ihfilozofi uvjeravali da to nema smisla i da Êe ih obrazo-vani ljudi ismijati, jer “sadaπnji svijet prostora, vremenai materije je svijet iluzija, treperavih sjena u peÊini, aËovjekova najprimjerenija zadaÊa je pribliæiti se istin-skoj stvarnosti koja je s onu stranu prostora, vremenai materije. Prema Platonu, to je stvarnost vjeËnih for-mi.”20 Neoplatonisti, posebice Plotin (204.—270.), nasta-vili su s tvrdnjama kako je ideja bitak, a materija jenebitak, i uËili su da postoji vrhovno Jedno koje je uracionalnom smislu neshvatljivo i nadmaπuje krπÊan-skog Boga. To Jedno je u sebi preobilno i zato moæesamo emanirati — isijavati iz sebe sve πto postoji —


26 • TROJEDNI BOG

najprije ideje i um, a na kraju materiju. Na tim sutemeljima u krπÊanstvu nastale dogme o zagrobnom æi-votu duπe, Ëistiliπtu, posredovanju za mrtve i sliËno.Biblijsko uËenje o smrti i uskrsnuÊu stavljeno je u drugiplan ili je zanemareno. N. T. Wright upuÊuje na nepri-hvatljivost ovakvog uËenja: “Mnogi su ohrabreni sma-trati kako je pobjeda nad smrÊu bijeg duπe iz mrtvogatijela. To je opasna laæ. UskrsnuÊe pobjeuje smrt.”21

Ovako je proπao Ëovjek pod utjecajem grËke filozofijena biblijski nauk. Niπta bolje se neÊe dogoditi ni s Bo-gom. Kad se promiπljalo o Bogu, onda su sljedbenici22

tog popularnog svjetonazora nametali krπÊanima Ëitavniz pitanja na koja Sveto pismo ne daje odgovore.

Pogreπna i neumjesna pitanjaBog se u Bibliji objavljuje osobno u povijesti i stvar-

nome æivotu, dok su grËki filozofi boga stavljali u sferuuzviπene duhovnosti daleko od svakodnevice i materi-jalne stvarnosti. AnalitiËki nastrojene zagovornike grËkefilozofske misli najviπe je zanimala “anatomija” boæan-skoga biÊa, a kombinatorika o Trojednome Bogu po-stala je spekulativna poslastica. U skladu sa svojimsvjetonazorom postavljali su pitanja: Kako Bog moæe bitijedan i trojstven? Na koji su naËin trojica jedan ili je-dan trojica? Jesu li svi iste naravi i tvari? Ako su si

21 Prof. N. T. Wright, “Mind, Spirit, Soul and Body: All forOne and One for All Reflections on Paul’s Anthropology in hisComplex Contexts”, Society of Christian Philosophers: RegionalMeeting, Fordham University, Main Paper, 18. oæujka 2011.

22 Ovaj se svjetonazor razgranao u mnogo smjerova. Gno-stici, manihejci, razni optimisti i “evolucionisti”, krπÊanski i æi-dovski duhovni zanesenjaci, svi su oni u Platonovoj ideji vidjeliput ka besmrtnosti. Gnostici su najviπe ugroæavali izvorno krπ-Êanstvo. Isto.

27

sliËni, kako su si sliËni? Ako su razliËiti, po Ëemu serazlikuju? Tko je prvi u boæanskome triju? Tko je, kadai od koga postao i tko iz koga vjeËno proizlazi? Tko jeod njih osoba, a tko neka vrsta sile? ...

Na ova i njima sliËna pitanja Biblija jednostavnone nudi odgovore, ali kad se, uz pomoÊ Crkve23 Ëita ukontekstu filozofske misli, onda se joπ i da nategnutikoji argument. Meutim, biblijski govor o Bogu je uvijeku okruæju stvarnih povijesnih prilika, te ulazi u æivote

23 NeprihvaÊanje zatvorenog kanona Biblije otvara moguÊ-nost nastavka Boæje objave posredstvom tradicije ili uËenja cr-kvenih otaca koji bi imali jednak autoritet kao i Biblija.

stvarnih ljudi na konkret-nim zemljopisnim mjestima.Brojiti Bogu krvna zrnca iodreivati Njegov genetskikôd krajnje je neprimjereno.Dok je Bog zauzet obnovomnaπeg planeta i uspostavlja-njem izgubljenog ljudskogdostojanstva, Ëovjek Mu nezahvaljuje niti Ga proslav-lja, veÊ Ga rastavlja na sa-stavne dijelove i propitujese o onome πto mu je iona-ko nedostupno. Umjesto dase s poπtovanjem ugleda naBoga, prispodobljuje Ga sebi. Takvim se pristupom Bo-gu ne poπtuje sveto tlo kod goruÊeg grma. (Postanak3) Kad danas raspravljamo o Svetom Trojstvu na patris-tiËki naËin, pleπemo u kolu koje vodi Platonova i Aristo-telova filozofija, a mi moæda Ëak i mislimo da ispravnoËitamo Bibliju. Bez judeokrπÊanskog biblijskog izvoralutamo “daleko od svojega doma”.

Kad danasraspravljamo oSvetom Trojstvu napatristiËki naËin,pleπemo u kolu kojevodi Platonova iAristotelovafilozofija, a mi moædaËak i mislimo daispravno ËitamoBibliju.


28 • TROJEDNI BOG

Biblijski kontekst nauka o Trojednom BoguKako onda promiπljati o Bogu? Zapazimo sljedeÊi

okvir za biblijsko promiπljanje o Bogu: “Objavu koju jeBog o sebi dao u svojoj RijeËi dobili smo da o Njemurazmiπljamo. Mi se moæemo truditi razumjeti Boga. Ali,ne zavirujmo iza toga! I najviπi um bi se mogao napreg-nuti do krajnjih granica, stvarajuÊi razne pretpostavkei nagaajuÊi o Boæjoj naravi, meutim, njegov Êe naporostati besplodan. Ovaj nam problem nije povjeren daga rjeπavamo. Nema tog ljudskog uma koji bi bio spo-soban shvatiti Boæju narav. Neka se nitko ne upuπta utakva nagaanja. ©utnja Êe u ovom sluËaju znaËiti rjeËi-tost. SvemoguÊi Bog ne moæe biti predmetom rasprav-ljanja.”24

Prirodan i jedino prihvatljiv kontekst za razumije-vanje Svetoga pisma je judaistiËki, Isusov i apostolski.Iako se sâm izraz “Trojstvo” ne spominje u Bibliji, nauko Trojednom Bogu je duboko i skladno objavljen u bib-lijskim izvjeπtajima. U poglavljima koja slijede razma-trat Êemo tri velika i jedan opÊi biblijski izvjeπtaj — odRaja do Raja. Tri su velika biblijska izvjeπtaja — priËe:(1) od Abrahama preko Egipta do Kanaana; (2) od Ba-bilona do Mesije; i (3) od osnivanja Crkve do obnovlje-ne Zemlje. U svakom od ovih velikih biblijskih izvjeπta-ja Bog se objavljuje na jedinstven naËin: Kao Jahve,Bog Abrahama, Izaka i Jakova; kao Mesija Isus; i kaoSveti Duh. Takvom shvaÊanju o Bogu strana je speku-lativna filozofska misao, a biblijski se prikazi o Tro-jednom Bogu razumiju u okviru Boæjeg trajnog djelo-vanja na spasenju svega πto je ugroæeno grijehom.

Duboko uvaæavanje Boga osnovna je sastavnica ovo-ga pristupa.

24 Ellen G. White, Sluæba lijeËenja, Zagreb: Znaci vremena,2014., str. 270.

29

Zaπto priËa (meganarativ)?Izraz “priËa” znaËi narativna proza ili opis stvarnih

dogaaja, ponekad u nizu. Upravo biblijski pisci, opi-sujuÊi stvarne povijesne dogaaje iz æivota pojedinaca,obitelji, plemena i cijelih naroda, pripovijedaju stvarnepriËe i otimaju zaboravu æivotne pobjede i poraze kojihse valja prisjeÊati i na njima graditi svoju sadaπnjost.BuduÊi da glavno mjesto u tim priËama zauzima Bog,i da Bog nadahnjuje Ëovjeka da biljeæi tu svetu povi-jest, apsolutna objektivnost je zajamËena. Jedini pro-blem moæe biti nedostatna komunikacija s obzirom nanesavrπenost ljudskog jezika, ali misaono i konceptu-alno sve priËe u biblijskom tekstu su istinite. Tako ob-likovana povijest kraljeænica je stvarnosti æivota, jerbiljeæi vrijeme, mjesta i aktivnosti ljudi. Ona nas πtitiod zamiπljenih, tajnovitih i hipotetskih rekonstrukcijaproπlih dogaaja te nam pomaæe da se suvislije postav-ljamo prema æivotu. Zato se i Bog objavio u povijestipriËom.

Prvi pisci Svetog pisma vjerno su opisivali æivotepojedinaca i skupina ljudi iz Ëijeg se æivota moglo pou-Ëiti o odnosu Boga prema Ëovjeku i obrnuto. Stari surabini bili poznati pripovjedaËi priËa. Isus je nauËavaou usporedbama i priËama. Evanelisti opisuju Isusovovrijeme i prilike. Kad opisuju i objaπnjavaju duhovnevrijednosti i stvarnosti, svi biblijski pisci prenose stvar-ne dogaaje, ili se naslanjaju na stare priËe. Jedan odnajizrazitijih primjera je apostol Pavao, koji svoje teolo-πke misli i poimanja neprestano oslikava i potkrepljujeskorijom ili davnom priËom i dogaajem. Njegova teo-loπka misao poËiva na dogaajima Kristovog æivota (ato su priËe kojima je on bio suvremenikom) i na sta-rim dobro poznatim priËama iz æivota patrijarha, kaoπto je bio Abraham, Jakov i izraelski narod. BibliËari


30 • TROJEDNI BOG

smatraju da se dvije treÊine spisa Novoga zavjeta te-melje na narativima Staroga zavjeta.

Mjesto priËe u biblijskom tekstu nezaobilazno je kadnastojimo proËitati taj drevni tekst i razumjeti ga u su-vremenim prilikama. Navedimo nekoliko korisnih na-voda bibliËara koji se bave tumaËenjem Svetog pisma:

“U suvremenim biblijskim studijima prepoznaje sei istiËe narativna priroda veÊeg dijela Biblije. Iznad sve-ga, Biblija je narativ ili priËa Boæjeg postupanja s Ëovje-Ëanstvom. Velika se priËa sastoji od mnogih pojedinaË-nih priËa i uËenja. Niti jedan ulomak ne moæemo isprav-no razumjeti ukoliko ga ne osvijetlimo cjelokupnom bo-æanskom dramom koja se razvija od Postanka do Otkri-venja, a pritom svaka priËa doprinosi velikoj slici.

Sveobuhvatno nauËavanje (krupni plan) bilo kojegautora uvijek je najbolji vodiË u razumijevanju odree-nih ulomaka njegovog pisanja. Hermeneutika nam nedopuπta koriπtenje izoliranih redaka u dokazivanju biloËega. Velika je slika uvijek najvaænija.”25

“PriËa u kojoj nalazim znaËenje i svrhu postojanjamoæe biti jednostavno priËa mojega æivota, narativ mojegosobnog æivotnog puta. Ali moæe biti i veÊa od toga: tomoæe biti priËa moje obitelji ili mojeg grada; Ëak mojeganaroda ili moje civilizacije. ©to dublje ponirem u zna-Ëenje i smisao svojeg postojanja, u potrazi sam za πi-rim kontekstom.”26

N. T. Wright piπe: “... PriËa je ... najbolji naËin opisi-vanja kakav je zapravo naπ svijet. Glavni je doprinoskrπÊanstva πto nudi priËu koja obuhvaÊa cijeli svijet.Ona je opÊa istina.”27

25 Kevin Giles, Jesus and the Father, Grand Rapids: Zon-dervan, 2006., 96.

26 Alasdeir MacIntyre, After Virtue, Notre Dame, In.: NotreDame Press, 1984., 210.

31

Ova sveobuhvatnost i univerzalnost biblijske priËemoæe izgledati prenaglaπenom, ali fragmentirana Bib-lija u kojoj bismo Ëitali zasebno o Bogu, o Ëovjeku, omoralnim naËelima, o povijesnim dogaanjima, o poje-dincima i o narodima, o ratu i nasilju, o romantiËnojljubavi — kako to samo Salomon moæe pisati u svojojPjesmi nad pjesmama, zasigurno bi vodila u fanatizami zlorabu krπÊanstva. Iscjepkana Biblija proizvodi teo-loπki ortodoksne, moralno ponosne, tople i poboæne ido-lopoklonike.28

Kad je rijeË o velikimpriËama, o meganarativimakoji se sastoje od niza ma-njih priËa i dogaaja, posto-je razna miπljenja o brojutih priËa u Svetom pismu.»ini se da tema kojom sebavimo odreuje i izdvajavelike priËe. N. T. Wrightsmatra da je Biblija priËa upet Ëinova (stvaranje, pad ugrijeh, Izrael, Krist i Crkva); Bartholomew i Gohen dræeda je to drama u πest Ëinova (stvaranje, grijeh, Izrael,Krist, Crkva i novo stvaranje); Gunnar Pedersen vjerujeda biblijska drama ima sedam Ëinova i dodaje pret-hodnom nizu Dan Gospodnji ili Isusov drugi dolazak.

U ovoj knjizi, s obzirom na temu kojom se bavimo,prepoznajemo tri velike priËe ili meganarativa, jer oneopisuju Boæju postupnu objavu Ëovjeku. Iako se Bogobjavljivao ljudima i prije Abrahama, kao primjerice Noi,

SveobuhvatnonauËavanje (krupniplan) bilo kojegautora uvijek jenajbolji vodiË urazumijevanjuodreenih ulomakanjegovog pisanja.

27 N. T. Wright, The New Testament and the People of God,London: SPCK, 1992., 40—42.

28 Vidi, C. Bartolomew i M. Gohen, The Drama of Scripture,London: SPCK, 2006., x.


32 • TROJEDNI BOG

u prvoj priËi Bog na sustavan naËin objavljuje sebepreko Abrahamovog potomstva Izraela i tako namjeravablagosloviti cijeli svijet. Istina je da posebno mjesto pri-pada Abrahamovu Potomku, Isusu Kristu, o kojem oso-bito govori druga priËa. Prva je priËa u znaku spase-nja Izraelaca iz egipatskog ropstva, πto postaje porukada Bog spaπava sve i u sva vremena koji teæe iziÊi izsvojega ropstva. Ta priËa potvruje monoteistiËko vje-rovanje starog Izraela u Jahvu, Boga Abrahama, Izakai Jakova. Druga priËa opet poËinje spasenjem iz babi-lonskog ropstva, a glavna je bît oËekivanje Boga, MesijeIsusa, koji je najsavrπenija Boæja prisutnost u povije-sti. Tu se poËinje osvjeæavati monoteizam prve priËedogaajem Krista kojeg Njegovi sljedbenici dræe Bogom,a pritom ne zanemaruju vjerovanje u velikog Jahvu.TreÊa se priËa nastavlja na drugu, u kojoj se nakonguste duhovne tame u kojoj se javlja Zvijezda Danica— raa i Crkva, Bog Sveti Duh oæivljava, potiËe, pod-sjeÊa, hrabri i usmjerava sve iskrene Ëekaoce Nove ze-mlje u kojoj nema smrti, jer u njoj vlada Bog. Staroza-vjetno vjerovanje u jednoga Boga osvjeæeno je stvar-noπÊu Boga Svetog Duha. Kroz povijest spasenja u trivelike priËe Bog se objavljuje kao Trojedni.

33

33333

Monoteizam Starog zavjetaMonoteizam Starog zavjetaMonoteizam Starog zavjetaMonoteizam Starog zavjetaMonoteizam Starog zavjetau prvoj “priËi”: od Abrahamau prvoj “priËi”: od Abrahamau prvoj “priËi”: od Abrahamau prvoj “priËi”: od Abrahamau prvoj “priËi”: od Abrahama

preko Egipta do Kanaanapreko Egipta do Kanaanapreko Egipta do Kanaanapreko Egipta do Kanaanapreko Egipta do Kanaana

Jahve, Bog Abrahama, Izaka i Jakovau poboænosti ©atora sastanka

i Salomonovog hrama

Uvodno razmatranje o meganarativimaKrπÊanski nauk o Trojednom Bogu zasniva se na

judeo-krπÊanskim izvorima Staroga i Novoga zavjeta, ito ne samo na odabranim redcima i ulomcima koje obi-Ëno navodimo, veÊ na cjelokupnoj biblijskoj objavi ko-ju jednostavno moæemo svesti na tri povijesne “priËe”(ili, kako ih neki zovu, tri biblijska meganarativa) kojenalazimo unutar sveobuhvatne povijesti spasenja pri-kazane od Edena do Edena, od idealno stvorene Zemljedo idealno obnovljene Zemlje. Tri su velike biblijske pri-Ëe: (1) od Abrahama preko Egipta do Kanaana, u kojojse objavljuje Jahve, Bog Abrahama, Izaka i Jakova; (2)od Babilona do Mesije, u kojoj Isus ispunjava sve nadeuspostavljanjem Boæjeg kraljevstva; i (3) od osnivanja

34 • TROJEDNI BOG

Crkve do obnovljene Zemlje, πto je doba Svetoga Duhakoji pokreÊe i oæivljava usnulo i umrtvljeno Boæje stvo-renje. Ovaj niz objava Trojednog Boga moæemo sagledatii u smislu Boæje simboliËke i stvarne prisutnosti meuljudima — u ©atoru sastanka, Salomonovom hramu,drugom Hramu i u Ëovjeku kao “hramu”. Prva priËaodgovara na pitanje: Kakav je Bog?; druga pita: KadaÊe se Bog vratiti u hram?; a treÊa prikazuje kako upripremi za Kristov drugi dolazak ostvarivati predokusnebeskog Kraljevstva na Zemlji. U svakoj od ovih veli-kih biblijskih izvjeπtaja Bog se objavljuje na jedinstvennaËin — ustrajnim djelovanjem na spasenju svega πtoje ugroæeno grijehom. To je prirodni kontekst biblijskognauka o Trojednom Bogu.

Prva nas priËa upoznaje s bogatim i πirokim znaËe-njem æidovskog monoteizma Staroga zavjeta, dok namdruga prikazuje kako je teπko æivjeti bez Boæje prisut-nosti, ali samo do dolaska Mesije. U treÊoj priËi istiBog, objavljen kao Sveti Duh, ili Bog koji oæivljava iudahnjuje novu stvarnost nebeskog Kraljevstva, djelujedo samoga kraja naπe povijesti. Dakle, Ëemu nas pouËa-va prva priËa?

Od Abrahama preko Egipta do KanaanaPovod za prvu priËu, u kojoj susreÊemo Jahvu, Boga

Abrahama, Izaka i Jakova, jest potreba ljudskog rodaza boæanskim spasenjem od buntovnosti i naivne sa-modovoljnosti. »ovjek se priklonio Luciferu i jedino munovi Gospodar moæe podariti oprost, obnovu i slobodu.Bog je taj jedini novi Gospodar koji ne Ëeka da Njegovoodlutalo stvorenje popravi naruπene odnose, veÊ sâmpoduzima prve korake koji vode k pomirenju. Bog skla-pa ugovore ili saveze s Ëovjekom kako bi Njegovo na-stojanje bilo πto vjerodostojnije i ohrabrilo izgubljene

35

na povratak — baπ kao u Isusovoj usporedbi o izgub-ljenom sinu (Luka 15,11-24). Ivan Blaæen piπe: “Boæjase vjeËna namjera za Ëovjekovo spasenje ostvaruje pre-ko Njegovih saveza uËinjenih u protoku vremena. Prem-da Biblija o savezu govori u mnoæini (Rimljanima 9,4;GalaÊanima 4,24; Efeæanima 2,12), u Svetom pismu po-stoji samo jedan osnovni savez spasenja. On je po svo-jem karakteru obeÊanje — Bog daje blagoslove i spase-nje bez zasluga ljudskih biÊa, a od ljudi oËekuje vjeru

U svakoj od ovihvelikih biblijskihizvjeπtaja Bog seobjavljuje najedinstven naËin —ustrajnimdjelovanjem naspasenju svega πto jeugroæeno grijehom.

i posluπnost. Sræ je ovog sa-veza Boæja nepokolebljivaljubav o kojoj je rijeË u cije-lom Svetom pismu i koja jeponekad izjednaËena sa sa-vezom (Ponovljeni zakon7,9; 1. o Kraljevima 8,23;Nehemija 9,32; Daniel 9,4).Oblik mnoæine, savezi, znaËida je Bog svoje spasiteljskenakane objavio ponavlja-njem svojeg saveza na razli-Ëite naËine kako bi zadovo-ljio potrebe svojeg naroda u razliËitim vremenima i situ-acijama. Svaki oblik saveza ima odreenu ulogu u Nje-govoj jedinstvenoj nakani spasenja.”1

“Savez s Adamom odnosi se na Boæje obeÊanje uPostanku 3,15 nazvanom protoevanelje (prva najavaEvanelja), prema kojem Êe, u svojem krajnjem znaËe-nju, Krist sjeme nadvladati Zloga (Rimljanima 16,20).Savez s Noom je obeÊanje milosti i æivota. Bog se zakleoda Êe saËuvati stvoreni æivot na Zemlji (Postanak 6,18-20; 9,9-11).”2

1 Ivan T. Blaæen: “Spasenje”, Biblijski pogledi, 9 (1—2),(2001.), 85.

2 Isto, 86.

MONOTEIZAM STAROG ZAVJETA U PRVOJ... •

36 • TROJEDNI BOG

“Savez milosti s Abrahamom (Postanak 12,1-3; 15,1-5; 17,1-14) temelj je cjelokupnog tijeka povijesti spase-nja (GalaÊanima 3,6-9.15-18). Bog Êe preko Abrahamovasjemena, a to se odnosilo ne samo na njegove bezbrojnepotomke, nego posebno na Jednoga, na Krista (redak16), blagosloviti svijet. Svi koji budu dio Abrahamovasjemena, ustanovit Êe da je Jahve njihov Bog, a oniNjegov narod. Obrezanje Êe biti znak (Postanak 17,11)veÊ postojeÊeg pravog odnosa s Bogom, uspostavljenogvjerom (Postanak 15,6; Rimljanima 4,9-12).”3

Abraham i njegovi potomci — izraelski narod, kaoi Mesija Isus, biti Êe glavni nositelji ove boæanske za-vjetne inicijative. Iz toga je razloga Bog pozvao Abraha-ma: “Idi iz zemlje svoje, iz zaviËaja i doma oËinskog, ukrajeve koje Êu ti pokazati. Velik Êu narod od tebe uËi-niti, blagoslovit Êu te, ime Êu ti uzveliËati, i sam Êeπbiti blagoslov.” (Postanak 12,1.2) Æivotni putovi Abra-hama, njegovog sina Izaka i unuka Jakova nisu — zatoπto ih je Bog pozvao — bili posuti cvijeÊem; veÊ napro-tiv: suoËavali su se sa svojim osobnim problemima iizazovima svojega naroda i vremena. Iako ga je Bog po-zvao na posebnu misiju, Abraham se odluËio lagati uvezi sa svojom æenom Sarom da bi se zaπtitio (Posta-nak 12,13; 20,2), a zaboravio je da Bog bdije nad njim.Isti je problem imao njegov sin Izak (Postanak 26,6), aunuk Jakov je prevario svojega oca i brata da bi sedokopao prvenaËkog nasljedstva (Postanak 27). Meu-tim, svi su ti ljudi, zahvaljujuÊi Boæjoj dobroti i strp-ljivosti, postali pobjednici nad svojim greπnim sklono-stima. Abraham je nazvan Boæjim prijateljem (Jakov2,23) i ocem vjere, a Bog je dao Jakovu novo ime4,

3 Isto.4 “Viπe se neÊeπ zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro

borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.” (Postanak 32,29)

37

Izrael — πto znaËi “on Êe biti knez Boæji”. Duhovno za-vjetno iskustvo ovih triju ljudi postalo je toliko znaËaj-no da se kod goruÊeg grma Bog predstavlja Mojsiju kaoJahve, Bog Abrahama, Izaka i Jakova (Izlazak 3). Onoπto je Bog uËinio za Abrahama, Izaka i Jakova, sadaËini za Izraelski narod — spaπava ga iz egipatskog rop-stva i nastanjuje u Kanaanu, zemlji “kojom teËe med imlijeko” (Izlazak 3,8). Ova priËa nije bajka, nego svetapovijest koja svjedoËi o jednom i jedinstvenom Bogu koji

Boæje spaπavanjeIzraela iz Egiptavrhunska jedemonstracijaNjegovogspasiteljskogdjelovanja i slikaNjegovog spasenja ubuduÊnosti.

spaπava. Ivan Blaæen nasta-vlja:

“Prema Starome zavjetu,spasenje se zbiva u povije-sti; ono nije mit ni obred,kako je to sluËaj u starimreligijama na Bliskom isto-ku. Boæje spaπavanje Izraelaiz Egipta vrhunska je de-monstracija Njegovog spasi-teljskog djelovanja i slikaNjegovog spasenja u buduÊ-nosti. Tvrdnja u Izaiji 43,11da postoji samo jedan Bog i Spasitelj primijenjena je uHoπei 13,4 na izlazak iz Egipta. Boæja skrb za IzraelaoËitovala se u spaπavanju iz egipatskog ropstva, izbav-ljenju kod Crvenog mora, skrbi u pustinji i uvoenju uKanaan (Ponovljeni zakon 6,21-23; 11,3-5; 26,8.9). Izla-zak iz Egipta, ostvaren Boæjom snagom (Ponovljeni za-kon 7,19), bio je srediπte vjere Izraela. Ovu su spasi-teljsku povijest Izraelci ponavljali u izjavama vjere (Po-novljeni zakon 6,20-24; 26,5-9; Joπua 24,2-13), ponav-ljali u preambuli Zakona (Izlazak 20,2; Ponovljeni zakon5,6), povezivali s glavnim blagdanima (Ponovljeni zakon16,1-3.9-12; Levitski zakonik 23,39-43), proslavljali upsalmima hvale (Psalam 66,2-8; 78,11-16; 105; 106;


38 • TROJEDNI BOG

135,8.9; 136,10-16) i rabili kao kljuË tumaËenja zarazumijevanje posebnih obreda u æivotu Izraela (Izlazak13,3-16; posebno redci 8 i 14).”5

Bog stanuje sa svojim narodomU srediπtu poboænosti izraelskog naroda nakon izla-

ska iz Egipta je ©ator sastanka u pustinji i Salomonovhram ili prvi Hram. Bog je bio prisutan na simboliËani praktiËan naËin. “A onda oblak prekri ©ator sastankai slava Jahvina ispuni Prebivaliπte.” (Izlazak 40,34-38)Oblak je danju πtitio izraelski narod od vruÊine, a tije-kom noÊi je svijetlio. U srediπnjem dijelu svetiπta u Sve-tinji nad svetinjama iznad zavjetnog kovËega uzdizalase πekina — sjajni oblaËiÊ.

Ista je simbolika prisutna u Salomonovom hramu.“Kad Salomon dovrπi molitvu, spusti se oganj s neba ispali paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom.”(2. Ljetopisa 7,1) “A kad su sveÊenici izaπli iz svetiπta,oblak ispuni dom Jahvin, i sveÊenici ne mogoπe od ob-laka nastaviti sluæbe: slava Jahvina ispuni dom Boæji!”(1. o Kraljevima 8,10-13)

Boæja prisutnost se nije oËitovala samo u nadna-ravnim zbivanjima u i oko srediπta bogoπtovlja, veÊ dale-ko uËestalije u materijalnim i duhovnim blagoslovimakoji su ispunjavali Izraelovu svakodnevicu i koji su sestapali s religijskim sadræajima. Pasha, srediπnje vjer-sko okupljanje, podsjeÊalo je na izlazak iz Egipta; mana,nebeska hrana koju su Izraelci jeli u pustinji, Ëuvalase u kovËegu zavjeta ispod πekine, zajedno s ploËamaZakona i Aronovom palicom; Zakon na Sinaju je odre-ivao vjerski i civilni æivot; a u kanaanskoj zemlji gotovoda je doslovno tekao med i mlijeko — dakako, u vrijeme

5 Ivan T. Blaæen: “Spasenje”, 83.

39

kad su se Izraelci htjeli druæiti s Bogom koji je meunjima prebivao. Na ovom stvarnom i za sva vremenapouËnom dogaanju temelji se æidovsko vjerovanje i do-æivljaj jednoga i jedincatoga Boga.

Æidovski monoteizam Staroga zavjetaNajprirodnije je poËeti opisivati æidovski monoteizm

ulomkom iz Ponovljenog zakona: “»uj, Izraele! Jahve je

“»uj, Izraele! Jahveje Bog naπ, Jahve jejedan! Zato ljubiJahvu, Boga svoga,svim srcem svojim,svom duπom svojom isvom snagomsvojom!” (Ponovljenizakon 6,4.5)

Bog naπ, Jahve je jedan! Za-to ljubi Jahvu, Boga svoga,svim srcem svojim, svomduπom svojom i svom sna-gom svojom!” (Ponovljeni za-kon 6,4.5) Ova ispovijed vje-re (takozvana πema) bila jeuzvikom radosti æivota i va-paj pri stradanju mnogihÆidova u njihovoj dugoj iizazovnoj povijesti. To nijebila nauËena mantra na us-nama, veÊ duboko iskustvoodanosti i predanosti jednome i jedinome Bogu koji svo-jim blagoslovom obuhvaÊa cijeli Ëovjekov æivot. Spome-nimo tri osnovna vida æidovskog monoteizma:6

1. KreacionistiËki monoteizam. Bog nije samo jedan,On je jedini koji stvara i odræava sve πto postoji (Po-stanak 1). Na ovoj temeljnoj istini poËiva cjelokupnaBoæja aktivnost prema Ëovjeku i svoj stvarnosti te Nje-gova vlast. Osim πto je sve stvorio, On odræava i “svenosi snagom rijeËi svoje” (Hebrejima 1,1-3) uspostavlja-njem naruπenog sklada ili spasenja od uËinaka zla. Po

6 Vidi, N. T. Wright. The New Testament and the People ofGod, London: SPCK, 1995., 248—252.


40 • TROJEDNI BOG

tome πto je jedini Stvoritelj, Bog je i Odræavatelj, Spa-sitelj, jedini dostojni Vladar. Takav monoteizam isklju-Ëuje: a) vjerovanje da postoje drugi bogovi (henoteizam);b) tvrdnju da je Bog sve i u svemu, πto Ga izjednaËavasa stvorenim i dræi odgovornim i za postojanje zla (pan-teizam); c) epikurejsko vjerovanje u krπÊanstvu kako jeBog udaljen od svojega stvorenja (deizam); d) uzvisiva-nje tajne spoznaje koja je dostupna samo odabranimapo kojoj je materijalni svijet stvorilo nadnaravno biÊe,a ne Bog (gnosticizam); i e) vjerovanje da svemir nasta-njuju mnogi bogovi (poganstvo).

Zapazimo da se Sveto pismo ne bavi numeriËkimopisivanjem Boga, veÊ istiËe jedinstvenost i nezamje-njivost u Njegovom djelovanju. BuduÊi da je podruËjeNjegovog djelovanja πiroko i da su aktivnosti raznovr-sne, viπeznaËnost (pluralnost) jednoga Boga nije stranamonoteizmu. Svaki opis Boga otkriva Njegovo najpotreb-nije i najprimjerenije djelovanje u uspostavljanju naru-πenog sklada — spasenja.

2. Providnosni monoteizam (eshatoloπki). PoπtujuÊiËovjekov izbor i slobodnu volju samo je Bog konstruk-tivno i neposredno ukljuËen u tokove povijesti. “On mi-jenja doba i vremena, ruπi i postavlja kraljeve, daje mu-drost mudrima a znanje pronicavima.” (Daniel 2,21)“Blago narodu kojemu je Jahve Bog, narodu koji onodabra sebi za baπtinu! ... Gospodin motri s nebesa igleda sve sinove ËovjeËje. … Oko je Jahvino nad onimakoji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost nje-govu.” (Psalam 33,12.13.18) “On Êe biti sudac narodi-ma, mnogim Êe sudit plemenima, koji Êe maËeve preko-vati u plugove, a koplja u srpove. NeÊe viπe narod dizatmaËa protiv naroda nit se viπe uËit ratovanju.” (Iza-ija 2,4) U monoteizmu Staroga zavjeta jedini Bog u svo-joj providnosti sigurno vodi tokove naπe povijesti sigur-nom i poæeljnom kraju.

41

3. Monoteizam saveza. Usprkos Ëovjekovom prikla-njanju Boæjem neprijatelju Bog sklapanjem saveza po-duzima inicijativu u ponovnom pridobivanju Ëovjeka zasebe. (Postanak 3,15) Adalbert RebiÊ iznosi bît saveza:“Savez je srediπnji pojam Ëitavoga Svetoga pisma, kakoStaroga tako i Novoga zavjeta. Berit [hebrejskli izraz za‘savez’] Boga s ljudima tema je koja objedinjuje i osmi-πljuje svu Bibliju. I nijedan dogaaj svete povijesti neporuËuje u tolikoj mjeri kako je Bog Biblije osobni Bog,

7 Adalbert RebiÊ, “Starozavjetni pojam Saveza s posebnimosvrtom na Ponovljeni zakon”, Bogoslovska smotra, sv. 80, br.1, travanj 2010., 42.

8 Ellen G. White, Put Kristu, Zagreb: Adventus, 2005., 10.

“Bog je trpio sasvojim Sinom. Smrtnaborba u Getsemanijui smrt na Golgoti bilisu cijena koju je srceBeskrajne Ljubaviplatilo za naπ otkup.”

pun dobrote i silaæenja kljudima, kao upravo SavezBoæji s ljudima. On saæimljesræ, bit religije staroga i no-voga Saveza, tako da je pre-ma Daniel 11,28.30 ‘svetisavez’ istoznaËan s religijomIzraela.”7 Bog je jedan i je-dinstven, jer nezahvalnom ibuntovnom Ëovjeku nije sa-mo ponudio ruku pomire-nja, nego i svojega Sina, Sebe, na Golgoti. Ellen G.White objaπnjava: “Otac nas voli, ali ne zbog velike Ærtvepomirnice, veÊ se On za Ærtvu pomirnicu i pobrinuozato πto nas voli. Krist je bio posrednik po kojemu seBoæja beskonaËna ljubav izlila na greπni svijet. ‘Bogbijaπe Onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom…’Bog je trpio sa svojim Sinom. Smrtna borba u Getse-maniju i smrt na Golgoti bili su cijena koju je SrceBeskrajne Ljubavi platilo za naπ otkup.”8


42 • TROJEDNI BOG

Kao izvor blagoslova u ovome Savezu postoji i hori-zontalna dimenzija — Ëovjekov odgovor na Boæju dobro-tu. Nakon poznatog iskaza vjere (πeme) slijedi podsjet-nik na posluπnost Boæjim naredbama i na obeÊanje bla-goslova izraelskom narodu kojega je Bog pozvao da bu-de pronositeljem i svjedokom jedinstvene Boæje zauze-tosti za Ëovjeka. “A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede uzemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izakui Jakovu, da Êe je tebi dati — u velike i lijepe gradovekojih nisi zidao; … pazi da ne zaboraviπ Jahvu koji teizveo iz zemlje egipatske, iz kuÊe ropstva.” (Ponovljenizakon 6,10.12) Sluge i sluπkinje neka ravnopravno su-djeluju na gozbi bogoπtovlja (Ponovljeni zakon 12,18);“prema siromasima valja biti podaπne ruke” (Ponovlje-ni zakon 15,7); a vladari ne smiju imati veliki apetit iteæiti nepotrebnim stvarima (Ponovljeni zakon 17,14-20).Ovako se objavljuje Bog Abrahama, Izaka i Jakova kojije iz egipatskog ropstva izveo svoj narod.

U skladu sa æidovskom misli u Starom zavjetu, Bogdjeluje na razliËite naËine: Boæji Duh lebdi nad vodom;Boæja rijeË stvara novi æivot; Boæji zakon vodi Njegovnarod; Bog prebiva meu svojim narodom u oblaku,stupu od ognja i πekini; Boæja mudrost pokazuje πtoznaËi biti istinski Ëovjek koji odsjajuje Boæji lik. Spo-menimo joπ mnoæinu u izrazu “naËinimo” iz Postanka1,26 i jedninu u retku 27 — “stvori Bog Ëovjeka”. Na-kon pomnjive analize ovog teksta i njegovog konteksta,Gerhard F. Hasel zakljuËuje: “Prijelaz s mnoæine u izra-zu ‘naËinimo’ u retku 26 na jedninu u izrazu ‘stvoriBog’ u retku 27 odraæava sklad, jer pluralnost ‘Osoba’unutar boæanskoga BiÊa stavlja ih sve unutar boæan-skoga statusa i zadræava naglasak na stvaranju krozjednog Boga.”9 Judaizam se nikad ne bavi numeriËkomanalizom Boga, veÊ prepoznaje viπestranost boæanskogdjelovanja bez kompromitiranja monoteizma. Simulta-

43

no se govori o Boæjem suverenitetu i Njegovoj intimnojprisutnosti — i te dvije istine se ne razdvajaju. StruËniteoloπki izrazi “transcendentan” i “imanentan” u judaiz-mu ne pomaæu mnogo.10

Na kraju ove iznimne priËe u kojoj se Bog objav-ljuje kao Spasitelj pojedinaca i naroda, slijedi slavljenjei veliËanje Boga. Jedan od najljepπih primjera radovanjaBogu dogodio se nakon izlaska iz Egipta i Ëudesnogprijelaz preko Crvenog mora. “Tada Mojsije s Izraelci-

9 Gaerhard F. Hasel, “The Meaning of ‘Let us’ in Gn 1:26”,Andrews University Seminary Studies, sv. 13, br. 1, Spring 1975.,66.

10 N. T. “Wright, Jesus and the Identity of God”, Ex Auditu,1998., 14, 42—56.

Judaizam se nikad nebavi numeriËkomanalizom Boga, veÊprepoznajeviπestranost boæan-skog djelovanja bezkompromitiranjamonoteizma.Simultano se govorio Boæjemsuverenitetu iNjegovoj intimnojprisutnosti

ma zapjeva ovu pjesmu Ja-hvi u slavu: ‘U Ëast Jahvizapjevat Êu, jer se slavomproslavio! Konja s konjani-kom u more je survao. Mojaje snaga, moja pjesma —Jahve jer je mojim postaoizbaviteljem. On je Bog moj,njega ja Êu slaviti, on jeBog oca moga, njega Êu ve-liËati.’” (Izlazak 15,1.2)

Bog Abrahama, Izaka iJakova doæivljava se na oso-ban naËin, u stvarnom æivo-tu. U prvoj priËi nitko i nepomiπlja raspravljati o Bo-æjoj naravi, “analizirati”, “se-cirati”, “skenirati” Boga i utvrivati njegov DNK. Umje-sto toga se zahvaljuje, pjeva i poπtuje Boæje sveto tlokod goruÊeg grma. Æidovi piπu i pjevaju psalme svoje-mu Bogu, dok stari Grci analitiËki raspravljaju o svojim


44 • TROJEDNI BOG

bogovima. Ne prispodobljujmo Boga sebi niti Ga rastav-ljajmo na “sastavne dijelove”. Radije zapjevajmo zahval-nost Te Deum πtujuÊi Boga:

Tebe, Boæe, hvalimo!Divna su sva Tvoja djela,MoÊ je Tvoja Ëudesna,Divi Ti se Zemlja cijela!Sjajne zvijezde kliËu Ti:Vladaj, Boæe svemoÊni!

Epilog prvoj priËiPut do Kanaana se oduæio. Umjesto da putuju do

Kanaana najviπe godinu dana, Izraelci su “putovali” Ëe-trdeset godina. Razlog odgaanja naseljavanja u obe-Êanu zemlju bio je otpad u kojem su Boga zamijenilizlatnim teletom. Bilo je to kod sinajskog gorja, nakonπto su primili Toru, Boæje zakone ljubavi i skrbi. Mojsijese nije vraÊao s gore kako su predviali, pa su pobu-njenici poËeli u narodu πiriti neraspoloæenje zbog neiz-vjesnosti i nesigurnosti, unatoË nedavnog iznimnog do-æivljaja kad ih je Bog spasio od EgipÊana. Kad se Moj-sije vratio, Izrael je veÊ duboko posrtao u idolopoklon-stvu. Slijedile su nemile posljedice njihove nevjere ibuntovnosti i doπlo je do bratoubilaËkog okrπaja u ko-jem je stradalo tri tisuÊe ljudi (Izlazak 32,25-28). NaMojsijevo posredovanje Bog praπta svojem narodu i na-stavlja se put u obeÊanu zemlju. U to krizno vrijemeBog se objavljuje Mojsiju kao Bog koji putuje sa svo-jim narodom i kao “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milo-stiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iska-zuje milost tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i prije-stup, ali krivca nekaænjena ne ostavlja, nego kaænjavaopaËinu otaca na djeci — Ëak na unuËadi do treÊega iËetvrtog koljena”. (Izlazak 34,6.7)

45

Nakon primanja Zakona (Tore) podignut je ©atorsastanka kao Boæje prebivaliπte i srediπte bogosluæja.Sada je putovanje bilo u znaku stalne Boæje prisutno-sti, zaπtite i nadzora. “Jer sve vrijeme njihova putova-nja oblak Jahvin danju stajaπe nad Prebivaliπtem, a no-Êu bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domuIzraelovu.” (Izlazak 40,38)

Mojsije nije doæivio ulazak u obeÊanu zemlju. Ta jezadaÊa pripala Joπui, Nunovu sinu.

“Odvaæi se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj,jer kuda god poeπ, s tobom je Jahve, Bog tvoj.” (Joπua1,9) bile su prve Boæje upute Joπui. U svim poteπko-Êama i pobjedama, koje su trajale desetljeÊima, Joπuaje stalno stavljao pred narod sudbonosni izbor: “I zatose sada bojte Jahve i sluæite mu savrπeno i vjerno! Uk-lonite bogove kojima su sluæili oci vaπi s onu stranuRijeke i u Egiptu, i sluæite Jahvi! Meutim, ako vamse ne svia sluæiti Jahvi, onda danas izaberite komeÊete sluæiti: moæda bogovima kojima su sluæili vaπi ocis onu stranu Rijeke, ili bogovima Amorejaca u Ëijoj ze-mlji sada prebivate. Ja i moj dom sluæit Êemo Jahvi.”(Joπua 24,14.15) Ovaj izazov i izbor ostat Êe neprestanopred izraelskim narodom za vrijeme njihovog prebiva-nja u Kanaanskoj zemlji i poslije.

Duhovni posrtaji u Kanaanu opisani su u Svetompismu bez pokuπaja izvrtanja Ëinjenica kako bi se sa-Ëuvao svetaËki lik Boæjeg izabranog naroda, jer je “Bogvelik, jak i straπan, koji nije pristran i ne dâ se podmi-titi” (Ponovljeni zakon 10,17). Zbog poistovjeÊivanja cije-log naroda s istaknutim pojedincem (korporalni iden-titet), nastupilo bi posebno ozbiljno stanje kad bi voenaroda zastranili. PodugaËak je popis odmetanja od Bo-ga, na Ëijem su vrhu kralj Ahab i kraljica Izebela, alispomenimo samo jednog od kraljeva, Joaπa, Ëija je povi-jest tuæna i pouËna.


46 • TROJEDNI BOG

Kralj JoaπDok je Joaπova pomahnitala baka Atalija ubijala

svoje unuke kako bi prigrabila njihovo prijestolje, velikisveÊenik Jojada i njegova supruga Joπeba po cijenu vla-stitog æivota sakrili su maloga Joaπa. Nije ni Ëudo πtoje Joaπ postao dobar vladar. Istina, zapoËeo je vladatisa sedam godina pod pokroviteljstvom Jojade. Meu-tim, tragiËno je ali istinito da na kraju Joaπ nije biobolji od svoje bake Atalije. Na poËetku svoje vladavinesliËio je Mojsiju, jer su i jedan i drugi spaπeni kao djecaod pomahnitalih vladara. Joaπ je mogao biti predslikaIsusa koji je takoer preæivio napad taπtog kralja kojise bojao za svoje prijestolje. Ali Joaπ zavrπava svoj æi-vot kao ubojica i oskvrnitelj Hrama kojeg je tako zdu-πno obnavljao.

Sve je bilo dobro dok nije nastupila kriza, a ondase pokazao pravi Joaπ. »ini se da je Joaπ bio zatvorenu sebe i da je gajio nekakvu samovolju i kompleks ma-nje vrijednosti. Jojadu je morao poπtivati jer ga je do-veo na prijestolje, a bio mu je i zaπtitnik. Narod je po-πtivao Jojadu i bio mu je naklonjen, ali kad je starisveÊenik umro, nadzor je popustio i Joaπa se nije mo-glo prepoznati. Pod utjecajem svojih mlaih savjetnikaknezova brzo je uveo idolopoklonstvo u Judino kraljev-stvo. (2. Ljetopisa 24,17-19)

Jednom je prigodom Jojadin i Joπebin sin Zaha-rija, koji je i sâm bio sveÊenik, opomenuo kralja zbogkrπenja Boæjih zapovijedi, a Joaπ ga je dao zasuti kame-njem u hramskom predvorju. (2. Ljetopisa 24,17-22)Zamislite tu bezduπnost. Ubiti sina roditelja koji su muspasili æivot i postavili ga na prijestolje moæe samo po-vodljiva i nepostojana osoba. U Ëemu je bio Joaπov pro-blem? Kralj Joaπ bio je ærtva drugorazredne i posrednereligioznosti. “Joaπ je Ëinio πto je pravo u Jahvinim oËi-ma dok je bio æiv sveÊenik Jojada.” (2. Ljetopisa 24,2)

47

Joaπu je bilo lako ploviti dok su drugi veslali, ali kadje ostao sâm, odnijela ga je bujica.

Ovaj tragiËan primjer nezahvalnog vladara mogaobi biti obrazac za duhovno stanje cijelog naroda. KaoJojada Joaπa, Bog je pazio, πtitio i odgajao svoj narodIzrael, dok se Izrael lakomisleno priklanjao tuim bogo-vima. Na Boæju dobrotu uzvratio je progonom i ubija-njem Boæjih proroka koji su opominjali kraljeve i narodi usmjeravali ih k slobodi. Izrael je bio povodljiv i patioje od bolesti drugorazredne religioznosti. Posljedice subile neizbjeæne — asirsko i babilonsko ropstvo. U rop-stvu Êe poËeti druga priËa na Ëijem kraju se objavljujeBog, Mesija Isus.


48 • TROJEDNI BOG

Maketa Drugog hrama

49

44444

Osvjeæeni æidovski monoteizamOsvjeæeni æidovski monoteizamOsvjeæeni æidovski monoteizamOsvjeæeni æidovski monoteizamOsvjeæeni æidovski monoteizamu “priËi” od Babilona do Mesijeu “priËi” od Babilona do Mesijeu “priËi” od Babilona do Mesijeu “priËi” od Babilona do Mesijeu “priËi” od Babilona do Mesije

Bog Isus, Mesija, ispunjava oËekivanjaDrugoga hrama

Druga velika “priËa” ili meganarativ u kojoj je ob-javljen Trojedni Bog u liku i djelu Isusa Mesije (Krista)nastavak je prethodne u kojoj je Jahve, Bog Abraha-ma, Izaka i Jakova preko Mojsija izbavio Izraela iz Egip-ta, a u Davidu utvrdio svoj narod u Kanaanu. Abrahamje Boæji odgovor na Adamov propust. U ovoj priËi Bognastavlja svoje djelo spasenja preko Davidovog potomkakneza Zerubabela, velikog sveÊenika Jeπue te Ezre i Ne-hemije.1

Babilonsko ropstvoDruga priËa poËinje poznatom molitvom proroka Da-

niela u ime judejskog naroda u babilonskom zatoËeni-

1 N. T. Wright, The New Testament and the People of God,London: SPCK, 1992., 216.

50 • TROJEDNI BOG

πtvu. Molitva je proæeta priznanjem svojih propusta iveliËanjem Boga: “Jahve, stid na obraz nama, naπimkraljevima, naπim knezovima, naπim oËevima, jer sagri-jeπismo protiv tebe! U Gospoda je Boga naπega smilo-vanje i oproπtenje jer smo se odmetnuli od njega i ni-smo sluπali glas Jahve, Boga naπega, da slijedimo nje-gove zakone πto nam ih dade po svojim slugama, pro-rocima.” (Daniel 9,8-10)

Daniel se poistovjeÊuje sa svojim narodom i æeljnooËekuje obnovu i povratak u domovinu, u svoj grad iu svoj hram u kojem Êe slobodno slaviti svojega Boga.Istina Hram je bio sruπen prilikom treÊeg odvoenja za-robljenika u Babilon oko 587. g. pr. Kr., dok je on do-veden u prvom odvoenju 605. g. pr. Kr., ali Danielovesu nade bile zasnovane na proroËanstvu proroka Jere-mije o povratku Judejaca iz ropstva i obnovi: “Jer ovakogovori Jahve: ‘Istom kad se Babilonu ispuni onih se-damdeset godina, ja Êu vas pohoditi te vam ispunitidobro obeÊanje da Êu vas vratiti na ovo mjesto.’” (Jere-mija 29,10) Osim povratka u njihov zaviËaj, Bog Judej-cima najavljuje i duhovnu obnovu: “Tada Êete me zazi-vati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja Êu vas usliπati.Traæit Êete me i naÊi me jer Êete me traæiti svim srcemsvojim.” (Jeremija 29,12.13)

Meutim, na ovo ispunjenje je trebalo Ëekati, pose-bno na duhovnu obnovu. Jacques Doukhan u svojemukomentaru istiËe poimanje Ëekanja: “Danielova je knjigaproæeta napetoπÊu Ëekanja. Dok je pisao svoju knjigu,Daniel je razmiπljao o ropstvu. Njegova knjiga poËinjeizgnanstvom i svi njegovi izvjeπtaji i vienja dogaajuse tijekom izgnanstva. Daniel i njegov narod Ëekaju ob-novu. ... ZnaËajno je πto je u Danielovoj knjizi sposob-nost Ëekanja opisana kao vrlina mudrosti, s obziromda je mudrost povezana s vremenom Ëekanja.”2 Dok jesa æudnjom oËekivao povratak u svoj zaviËaj, Daniel se

51

hrabrio psalmom: “U Jahvu ja se uzdam, duπa moja unjegovu se uzda rijeË. Duπa moja Ëeka Gospodina viπeno zoru straæa noÊna; viπe no zoru straæa noÊna nekIzrael Ëeka Jahvu.” (Psalam 130,5-7)3

Drugi hramHram koji je sagraen na mjestu Salomonova hrama

naziva se Drugi hram, ili po imenu judejskoga kneza

“ZnaËajno je πto je uDanielovoj knjizisposobnost Ëekanjaopisana kao vrlinamudrosti, s obziromda je mudrostpovezana svremenom Ëekanja.”

— Zerubabelov hram. Za-pravo, cijela druga priËa jesatkana oko Drugoga hra-ma i svodi se na dugo Ëeka-nje da se Jahve vrati u Je-ruzalem. Kad su Babilonciruπili Salomonov hram, pro-rok Ezekiel svjedoËi kako“Slava se Jahvina vinu izgrada…” (Ezekiel 11,23) Napovratak Jahve na Sion tre-balo je Ëekati, ali ne uzalud,jer Bog uvijek ispunjava svoja obeÊanja. N. T. Wrightpiπe: “Veliko pitanje za Æidove Drugoga hrama nije bilo:‘Moæemo li viπe saznati o Bogu?’ — jer su dobropoznavali Boga Abrahama, Izaka i Jakova — veÊ: ‘KadÊe se Bog vratiti u Hram?’”4 U nekoliko navrata, baπkao πto su odvoeni u Babilon, Judejci su se vraÊali usvoju domovinu.

2 Jacques B. Doukhan, “Daniel: Vizija kraja”, Biblijski po-gledi, 1997., 65,66. “Mudrost je upravo ta sposobnost voenjaraËuna o vremenu, odnosno, vidjeti kroz vrijeme i znati πto Êebiti ‘poslije’ (2,21-23.45.47). U tom je smislu Daniel mudar(2,18.19.29.30 i drugi).”

3 Isto.4 N. T. Wright, “How Paul Invented Christian Theology”

http://youtu.be/WkcjFHYIugY.

OSVJEÆENI ÆIDOVSKI MONOTEIZAM... •

52 • TROJEDNI BOG

U vrijeme perzijskog kralja Kira 538. g. pr. Kr. po-Ëinje povratak Judejaca u njihovu zemlju pod vodstvomknezova ©eπbasara i Zerubabela. Kralj Kir je vratio po-vratnicima sve zlatno i srebrno posue5 Salomonovoghrama i objasnio zaπto je tako postupio: “Ovako veliperzijski kralj Kir: ‘Sva zemaljska kraljevstva dade miJahve, Bog nebeski. On mi naloæi da mu sagradim Domu Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god meu vama od sve-ga njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide uJeruzalem u Judeji i neka gradi dom Jahvi, Bogu Izra-elovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu.’” (Ezra 1,2.3) UEzrinoj knjizi slijedi detaljan popis povratnika u Jeru-zalem. Iste godine sagraen je ærtvenik na mjestu gdjeje bio u Salomonovom hramu, a iduÊe su postavljenitemelji Drugoga hrama. (Ezra 3)

Ali, pojavili su se i problemi. Susjedi Samarijanciometali su gradnju i tuæakali ih na perzijskom dvoru,jer im Judejci nisu dopustili da im se pridruæe u gra-dnji. Trinaest godina od poËetka gradnje nastupila supreviranja i u Perzijskom Imperiju. Kad je Darije Velikiponovno uspostavio red, ohrabrio je nastavak izgrad-nje hrama u Jeruzalemu.6 Hram je dovrπen i Pasha jeslavljena 515. godine. (Ezra 6,1.19-22) Meutim, posaojoπ nije bio dovrπen. Trebalo je prije svega reformiratiduhovno stanje povratnika i podiÊi obrambene zidoveu Jeruzalemu. Tu priskaËu u pomoÊ sveÊenik Ezra, kojije zajedno s pomagaËima, a po nalogu perzijskog kraljaArtakserksa I., 458. g. pr. Kr.7 putovao u Palestinu. Ka-

5 Judejski knez ©eπbasar je preuzeo od kraljevog rizniËaraMitredata 5.400 komada srebrnog i zlatnog hramskog sua kojeje vratio iz Babilona u Jeruzalem. (Ezekiel 1,7-11)

6 R. K. Harrison, Old Testament Times, Grand Rapids: Eerd-mans, 1970., 279.

7 Isto, 281.

53

snije se angaæirao i ugledni peharnik na perzijskom dvo-ru, Nehemija. Nehemija je odmah po dolasku u Jeruza-lem po noÊi obilazio zidine i uz molitvu planirao obno-vu. (Vidi Nehemija 1 i dalje) Bog je i preko prorokahrabrio svoj narod da ustraju.

Bog opominje i hrabri preko prorokaBog je opominjao i hrabrio svoj narod i prije nego

πto su odvedeni u ropstvo. Prorok Izaija piπe oko 150

“Veliko pitanje zaÆidove Drugogahrama nije bilo:‘Moæemo li viπesaznati o Bogu?’ —jer su dobropoznavali BogaAbrahama, Izaka iJakova — veÊ: ‘KadÊe se Bog vratiti uHram?’”

godina prije prvog odvoe-nja Judejaca u Babilon. »u-dno je takvo djelovanje uvremenu, ali tako moæe po-stupati samo Onaj koji po-znaje kraj od samoga poËet-ka. Æidovski povjesniËar Jo-sip Flavije smatra da je KirVeliki dopustio povratak Ju-dejaca iz babilonskog pro-gonstva nakon πto je pro-Ëitao πto je Izaija napisao onjemu. (Izaija 45) U srediniIzaijine knjige (28—35 po-glavlje) opisano je πestero-struko jadikovanje nad Jeruzalemom zbog loπih odlukaizraelskih kraljeva koji su se u vremenima krize i neiz-vjesnosti priklanjali ljudskim saveznicima, a ne Jahvi,Bogu Abrahama, Jakova i Izaka. Posljedica takvog opre-djeljenja je ropstvo. Ali Bog je æelio da zatoËeniπtvo budeNjegovom narodu æivotna πkola, a ne trajno stanje, testoga najavljuje i obeÊava izbavljenje iz Babilona. Za-vrπni dio Izaijine knjige poËinje rijeËima utjehe iz 40.poglavlja, koje su tako dojmljivo uglazbljene u Hän-delovom oratoriju “Mesija”: “Tjeπite, tjeπite moj narod,


54 • TROJEDNI BOG

govori Bog vaπ. Govorite srcu Jeruzalema, viËite mu damu se ropstvo okonËa, da mu je krivnja okajana, jer izJahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje. GlasviËe: ‘Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte ustepi stazu Bogu naπemu. Nek se povisi svaka dolina,nek se spusti svaka gora i breæuljak. ©to je neravno,nek se poravna, strmine nek postanu ravni. Otkrit Êese tada slava Jahvina i svako Êe je tijelo vidjeti, jerJahvina su usta govorila.’” (Izaija 40,1-5)

Do kraja knjige slijede opisi Mesije i blagoslova Nje-gove vladavine, jer uzviπeni Bog prebiva meu svojimnarodom. ©teta πto Judejci Drugoga hrama nisu u rop-stvu stekli potrebnu æivotnu mudrost i duhovnu orijen-taciju da bi prepoznali Mesiju u Isusovom djelu. Nisushvatili da Bog spaπava ærtvom, a da Njegova dobrotavodi na pokajanje (Rimljanima 2,4) pa zato nisu shvatiliulogu Jahvinog Sluge koji “Prezren bjeπe, odbaËen odljudi, Ëovjek boli, viËan patnjama, od kog svatko liceotklanja, prezren bjeπe, odvrgnut. A on je naπe bolestiponio, naπe je boli na se uzeo, dok smo mi dræali daga Bog bije i poniæava. Za naπe grijehe probodoπe njega,za opaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade kazna— radi naπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe.” (Izai-ja 53,3-5)

Ono πto povijesnom Izraelu okupljenom oko poboæ-nosti Drugoga hrama nije bilo jasno i ostvarivo, postajetemeljem Boæje spasonosne objave u djelu Isusa Mesije,djelu koje obuhvaÊa sve narode na cijelom svijetu. Idrugi su Boæji vjesnici — proroci — opominjali, tjeπili,hrabrili i najavljivali slavu Drugoga hrama, ali Ëini seda Judejci nisu prepoznavali izvornu narav Boæjih obe-Êanja te su stoga prolazili kroz nevolje koje su mogliizbjeÊi.

Prorok Ezekiel je suvremenik proroka Daniela i od-veden je u Babilon u drugom odvoenju zarobljenika,

55

zajedno s kraljem Jojakinom 597. g. pr. Kr. (Ezra 1,2).On u ropstvu hrabri Judejce usporedbom u kojoj uspo-reuje oporavak odlomljene cedrove granËice s obno-vom Judejaca (17,22-24), najavljuje Mesiju kao Izraelo-vog Pastira (34.35) i detaljno opisuje buduÊi hram (40-48).

Bog preko proroka hrabri i nakon ropstva, naroËitotijekom izgradnje hrama. Hagaj najavljuje: “‘Slava ovogadrugog Doma bit Êe veÊa nego prvoga’ — rijeË je Jahve

©teta πto JudejciDrugoga hrama nisuu ropstvu steklipotrebnu æivotnumudrost i duhovnuorijentaciju da biprepoznali Mesiju uIsusovom djelu.

nad vojskama. ‘I na ovomÊu mjestu dati mir’ — rijeËje Jahve nad vojskama.”(Hagaj 2,9) Zapazimo kakoprorok izravno istiËe da ÊeDrugi hram, taj koji seupravo gradi, biti slavniji odSalomonovog, koji je vaæioza najljepπu graevinu ono-ga doba. Sigurno je takvoobeÊanje ohrabrilo gradite-lje. Prorok Zaharija dirljivoporuËuje: “Hej, Sione, koji æiviπ kod kÊeri babilonske,spasi se! Tko vas dira, dira mi zjenicu oka. … KliËi iraduj se, KÊeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe pre-bivat — rijeË je Jahvina.” (Zaharija 2,11-14) Prikazomslavlja kod ustoliËenja kralja, prorok opisuje dolazakMesije u Jeruzalem: “Klikni iz sveg grla, KÊeri sionska!ViËi od radosti, KÊeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evotebi vraÊa: praviËan je i pobjedonosan, ponizan jaπe namagarcu, na magaretu, mladetu magariËinu.” (Zaha-rija 9,9) Dok se Drugi hram gradio i slavila se prva Pas-ha, Judejci su vjerojatno priæeljkivali neko nadnaravnoBoæje oËitovanje kao potvrdu njihovog religijskog sre-diπta. Ali niπta se od toga nije dogodilo.


56 • TROJEDNI BOG

Problem praznoga Hrama»ini se da je sve bilo na svojemu mjestu i da po-

vratak u Judeju teËe prema planu, ali u Drugom hramunije bilo simboliËkog i stvarnog prikaza Boæje prisut-nosti. N. T. Wright nabraja πto je sve izostalo: “Nikadnismo Ëuli da je stup od oblaka i ognja, koji je pratioIzraelce kroz pustinju, sada vodio narod iz njihova rop-stva. Ni u kom trenutku nismo Ëuli da se YHWH sadaslavno vratio na Sion. Nikada nije Dom bio opet ispu-njen oblakom koji zastire Njegovu slavu. Ni u kom tre-nutku nije ponovno sagraeni hram bio sveopÊe slavljenkao istinsko obnovljeno Svetiπte o kojemu govori Eze-kiel. ZnaËajno je i to da nikada nije izvojevana odluËu-juÊa pobjeda nad izraelskim neprijateljima, niti je usta-novljena opÊeprihvaÊena kraljevska dinastija.”8 Ovaj ras-korak izmeu onoga πto su opisivali i obeÊavali prorocii stvarnoga stanja u hramu i dræavi bio je viπe negozbunjujuÊ. Bilo je onih koji su prema savjetu prorokaDaniela i dalje strpljivo Ëekali i nadali se. Ali najveÊaiznenaenja tek slijede.

Antioh Epifan ærtvuje svinje u HramuDok su Palestinom vladali Perzijanci i EgipÊani,

vjerska je tolerancija bila na visokoj razini. Kad su za-vladali Sirijci, nastojali su uËvrstiti svoju vladavinu na-metanjem helenistiËkog svjetonazora svim osvojenimkrajevima. Tako je Antioh IV. Epifan 168. g. pr. Kr.orobio Hram i natjerao velikog sveÊenika da na oltaruærtvuje svinje. Mnogi su Æidovi radije umrli nego da biobeπËastili svoje svetinje. Ovi su dogaaji znatno utje-cali na povjerenje i nadu Judejaca u duhovnu obnovu

8 N. T. Wright, Jesus and the Victory of God, London: SPCK,1996., 621.

57

hramske poboænosti i obnovu svoje dræave. Neki su seod njih, kao Juda Makabejac, latili oruæja i potjeraliSirijce iz Jeruzalema, da bi 164. g. pr. Kr. slavili hanuke— ponovno posveÊenje hrama. Ali ni tada nije bilo vid-ljivih znakova Boæje prisutnosti u Drugom hramu.

Ellen G. White jasno opisuje njihov osnovni pro-blem: “Premda su æeljeli dolazak Mesije, Hebreji nisupravilno razumjeli Njegovo poslanje. Oni nisu traæiliosloboenje od grijeha, veÊ osloboenje od Rimljana.

9 Ellen G. White, Isusov æivot, Znaci vremena, Zagreb 2009,16,17.

“Premda su æeljelidolazak Mesije,Hebreji nisu pravilnorazumjeli Njegovoposlanje. Oni nisutraæili osloboenje odgrijeha, veÊosloboenje odRimljana.”

OËekivali su Mesiju da doekao osvajaË, da slomi silutlaËitelja i uzdigne Izrael dosvjetskog kraljevstva. Takoje bio pripremljen put daodbace Spasitelja.”9 Teπkoim je bilo ispravno shvatitidojmljiva i odreena proro-Ëanstva koja su obeÊavalacjelovit napredak i dolazakMesije. »inilo se da izlaza izpoteπkoÊa ima sve manje teda je duhovna tama sve gu-πÊa.

Meutim, bez obzira na dugo Ëekanje, silno i slavnoizbavljenje je bilo na pomolu. Sva proroËanstva o slaviDrugoga hrama bit Êe nadmaπena stvarnim dolaskomIsusa Mesije, koji sada doslovno stanuje na Zemlji. Onrjeπava sve dvojbe i tegobe uspostavljanjem Boæjeg/ne-beskog kraljevstva na Zemlji, baπ kao πto se molimo:“Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebutako i na zemlji.” (Matej 6,10)


58 • TROJEDNI BOG

Osvjeæeni æidovski monoteizam u Isusu Kristu,Emanuelu

Dogaaj Isusa Mesije se mogao jasno prepoznati uizvornim oËekivanjima Judejaca Drugoga hrama i toËnolocirati prema odreenim proroËanstvima. Toga koji jenedostajao Drugome hramu, Mesiju, rodit Êe djevica, aOn Êe se zvati Emanuel — “S nama Bog” (Izaija 7,14;usp. Matej 1, 22.23); mjesto roenja bit Êe Betlehem(Mihej 5,1; usp. Matej 2,1); u ranom djetinjstvu Êe bitiu æivotnoj opasnosti (Jeremija 31,15; usp. Matej 2,16-18); zbog toga Êe na neko vrijeme izbjeÊi u Egipat (Ho-πea 11,1; usp. Matej 2,14.15); Mesija dolazi iz JudinaPlemena i sjeda na Davidovo prijestolje (Postanak 49,10;usp. Luka 3,33; Hebrejima 7,14)10 Meutim, to Dijete— Isus — koje sjeda na Davidovo prijestolje ima joπimena. On je “Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni,Knez mironosni” (Izaija 9,5; usp. Matej 25,31; Filiplja-nima 2,9-11; Ivan 1,1; 14,9.11; Koloπanima 1,15.16;Ivan 14,27; Otkrivenje 11,15), πto odreuje duhovnunarav Njegove vladavine. Njegova je misija u uspostav-ljanju Boæjeg ili nebeskog kraljevstva na Zemlji. Ali ovajVladar ne osvaja silom, niti prolijeva krv svojih poda-nika da bi doπao na vlast; On privlaËi bezuvjetnom lju-bavlju svoje, ne podanike, veÊ sunasljednike i lije umje-sto njih svoju krv na stupu srama — kriæu. Ovo je naj-uzviπeniji prikaz posebnosti Mesije Isusa koji je naπirokoopisan u Bibliji.

Stari su proroci najavljivali i opisivali Mesiju, Izba-vitelja Izraelskog naroda i cijeloga svijeta. Umjesto daGa hvale za dobro koje donosi, Mesiju Êe: mrziti bez

10 Biblija sadræi desetine starozavjetnih najava (proroËan-stava) o Mesiji, Ëija su ispunjenja opisana stoljeÊima kasnije uNovome zavjetu.

59

razloga (Psalam 35,19; usp. Ivan 15,24.25); izdati (Psa-lam 41,10; usp. Luka 22,47.48); krivo optuæiti (Psalam35,11; usp. Marko 14,57.58); pljuvati i udarati (Izaija50,6; usp. Matej 26,67); razapeti s kriminalcima (Izaija53,12; usp. Matej 27,38); a On Êe se moliti za svojezloËinitelje (Psalam 109,4; usp. Luka 23,34). Iako suGa ubili, Mesija uskrπava (Psalam 16,10; usp. Matej28,2-7; Djela 2,22-32), uzlazi na Nebo (Psalam 24,7-10; usp. Luka 24,51; Djela 1,9-11) i sjeda s desne stra-ne Bogu kao Bog i Sin »ovjeËji (Psalam 110,1,2; Daniel7,13.14; usp. Marko 16,19; Matej 22,44).

O znaËenju izraza “Sin »ovjeËji” Ellen G. White piπe:“Time πto je uzeo naπu prirodu, Spasitelj se povezao sËovjeËanstvom vezom koja se neÊe nikad raskinuti. Onje povezan s nama kroz svu vjeËnost.”11

Osim ovih pojedinaËnih opisa najavljenog i posvje-doËenog Mesije Isusa, moramo spomenuti Ëetiri pjesmeo Sluzi Jahvinom iz Knjige proroka Izaije od 42. do55. poglavlja, koje izravno opisuju Ëeænju i potrebu svihvjekova, Boga Isusa Mesiju koji osvjeæava æidovski mo-noteizam novom objavom jednoga Boga.

Najavom i prepoznavanjem Boæje samoobjave, uovom povijesnom i spasonosnom okruæju stvarana jeistina o Trojednom Bogu. U tom kontekstu valja i razu-mijevati biblijske tekstove koji govore o odnosu BogaOca i Boga Sina. U ovoj objavi dominira Boæja spaso-nosna aktivnost, dok “anatomske” analize boæanske na-ravi, kao i navodna hijerarhija unutar Trojednog Bogaostaju neprimjerene.

N. T. Wright izvrsno zakljuËuje: “Davno prije negoπto je itko spominjao ‘narav’ i ‘supstanciju’, ‘personu’ i‘Trojstvo’, prvi su krπÊani tiho ali jasno otkrivali da ono

11 Ellen G. White, Isusov æivot, Znaci vremena, Zagreb 2009,12.


60 • TROJEDNI BOG

πto su osjeÊali da moraju posvjedoËiti o Isusu (i SvetomeDuhu), mogu jasno izreÊi kroz æidovski narativ o Bogu,Izraelu i svijetu, i to æidovskim govorom o Duhu, RijeËi,Tori, Prisutnosti/Slavi, Mudrosti i sada Mesiji/Sinu.Izgledalo je da su otkrili Isusa unutar veÊ postojeÊihæidovskih monoteistiËkih kategorija. »inilo se kao dasu te kategorije naËinjene za Njega. One su Mu pristajalekao rukavica ruci … i odgovarale su ljudskom izemaljskom Isusu. Novozavjetni pisci nisu pisali o ne-kom nejasnom ‘Kristu vjere’. Bio je to Jedan i jediniIsus osobno.”12

Prepoznata slava Drugoga hramaSâm po sebi Hram nije mogao zaπtititi od bezboænih

i pogubnih utjecaja, ali je upuÊivao na izvornu duhov-nost kojoj je srediπte jedan Bog. I to se upravo dogodilou djelu Isusa Krista. On je pruæio predokus novog stvo-renja i zorno pokazao πto se dogaa na Zemlji kad Bogvlada i boravi s Ëovjekom. Isus je svojim djelovanjempribliæio Nebo Zemlji. Neprijateljstva izmeu Rimljana iÆidova nestaju. Æalosni su ohrabreni, a o zanemarenimase vodi briga. Slijepi vide, a hromi skakuÊu. Nigdje ne-ma gubavaca. Da ne bi tko pripisivao ove promjene slu-Ëaju ili prirodnim procesima oporavka i napretka, tu itamo — uvijek u svrhu osvjedoËenja — Isus bi ponekoguskrsnuo iz mrtvih, i tako se u Evaneljima niæu nevje-rojatni primjeri i prizori stanja u koja je Bog izravnoukljuËen. Nebo je blizu Zemlji u Isusu Mesiji.

Srediπnji dogaaj u povijesti ljudskoga roda je do-slovni dolazak Boga u liku Isusa iz Nazareta meu ju-dejski narod, a time i meu cijelo ËovjeËanstvo. Simboli

12 N. T. Wright, “Jesus and the Identity of God,” Ex Auditu1998., 14, 42—56.

61

Boæje prisutnosti u izraelskim svetiπtima, kao πekinaiznad zavjetnog kovËega u Svetinji nad svetinjama ©a-tora ili Hrama, sada viπe nisu potrebni, jer sada Bogdjeluje kao Emanuel — “s nama Bog”. (Matej 1,23)

Jedina i najuzviπenija Boæja prisutnost Drugoga hra-ma je Isus, Mesija Ëija je misija u znaku hramskog dje-lovanja. Uistinu, u Njemu slava Drugoga hrama nadma-πuje slavu Salomonovog i svakog drugog svetiπta. Tuslavu Drugoga hrama prepoznali su mnogi Æidovi — kao

Srediπnji dogaaj upovijesti ljudskogaroda je doslovnidolazak Boga u likuIsusa iz Nazaretameu judejski narod,a time i meu cijeloËovjeËanstvo.

πto su Isusovi apostoli, oso-bito apostol Pavao koji jenajopπirnije pisao o tome,tisuÊe drugih Æidova, a kas-nije i ostalih naroda kojipostaju Njegovim sljedbeni-cima jer Ga smatraju Bo-gom. Oni niti ne pomiπljajukompromitirati ili gubiti vje-ru u Boga Abrahama, Izakai Jakova, veÊ je upotpunju-ju. SjeÊaju se Isusovih rije-Ëi: “Filipe, toliko sam vremena s vama i joπ me ne po-znaπ? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti ondakaæeπ: ‘Pokaæi nam Oca’?” (Ivan 14,9)

Nakon Isusovog posebnog roenja, iznimnog æivota,pobjedniËke smrti, uskrsnuÊa i uzaπaπÊa, nitko i ne po-miπlja raspravljati o navodnoj hijerarhiji unutar Tro-jednog Boga i Njegovoj naravi, ili “utvrivati Boæji DNK”.Jedini primjereni odaziv jesu pjesme hvale. Cijelo Nebopjeva. Njegovi sljedbenici pjevaju — i u tamnicama, ina lomaËama, i pred zvijerima, te sa æudnjom oËekujupotpuno uspostavljanje Boæjeg kraljevstva na Zemlji. Sveje u znaku divljenja dragom Bogu objavljenom u drugojvelikoj priËi. Tako se poπtuje Boæje sveto tlo kod goru-Êeg grma.


62 • TROJEDNI BOG

U sljedeÊem poglavlju Ëitajte o joπ jednom osvjeæe-nju æidovskoga monoteizma u objavi Boga Svetoga Duhau posljednjoj velikoj priËi — od osnutka Crkve do ob-novljene Zemlje. Bit Êe to zavrπni motiv u objavi Trojed-noga Boga u povijesti spasenja.

63

55555

Osvjeæeni æidovski monoteizamOsvjeæeni æidovski monoteizamOsvjeæeni æidovski monoteizamOsvjeæeni æidovski monoteizamOsvjeæeni æidovski monoteizamu “priËi” od Crkve dou “priËi” od Crkve dou “priËi” od Crkve dou “priËi” od Crkve dou “priËi” od Crkve do

obnovljene Zemljeobnovljene Zemljeobnovljene Zemljeobnovljene Zemljeobnovljene Zemlje

Bog Sveti Duh se objavljuje u Crkvi

TreÊa “priËa” ili meganarativ obuhvaÊa razdoblje odosnivanja Crkve do obnovljene Zemlje. U njoj Bog SvetiDuh nastavlja osvjeæavati æidovski monoteizam po uzo-ru na Isusa. Kao πto je to bio sluËaj u prethodne dvijepriËe, gdje se objavio Jahve, Bog Abrahama, Izaka iJakova, i Bog Isus Krist, i Bog Sveti Duh se objavljujeu povijesti spasenja. Fernando Canale piπe: “OtkrivenjeSvetoga Duha kao boæanske Osobe postalo je moguÊe ipotrebno tek nakon povijesnog otkrivenja Isusa Kristakao Boga.”1 “To πto se otkrivenje Svetoga Duha kao tre-Êe Osobe Boæanstva javlja nakon otkrivenja Sina i Oca,ne znaËi da je On manje vaæan ili da je u spasiteljskeaktivnosti bio ukljuËen tek od trenutka svojega otkriva-

1 Fernando L. Canale, “Nauk o Bogu”, Biblijski pogledi, 8(1-2), (2000.), 144.

64 • TROJEDNI BOG

nja.”2 Postupnost objave Trojednoga Boga prilagoenaje povijesnim prilikama u kojima se nalazi ËovjeËanstvo,i Ëovjekovim moguÊnostima prihvaÊanja Boæje spasi-teljske objave. Bog se nikad ne objavljuje objavljivanjaradi, ili ne daje nam informaciju o sebi da bismo etoznali neπto o Njemu. Svako upoznavanje s Njim imaspasonosni karakter.3

TreÊa “priËa” poËinje na PedesetnicuDobro je poznato da biblijska knjiga Djela apostol-

ska opisuje raanje Crkve kroz spasonosno djelovanjeSvetoga Duha. Nakon uskrsnuÊa Isus se druæio sa svo-jim sljedbenicima Ëetrdeset dana i ukazivao im na Boæjekraljevstvo koje se ostvaruje na Zemlji. Isus je isticaoduhovne vrijednosti jer im je najavio “krπtenje Duhom”,ali ipak posljednje pitanje koje Mu uËenici upuÊuju biloje: “Gospodine, hoÊeπ li sada obnoviti kraljevstvo u Izra-elu?” (Djela 1,6) Ovo nerazumijevanje naravi Boæje vla-davine nije niπta novo za uËenike. Sve vrijeme boravkas Isusom oni su shvaÊali Njegovu misiju na svjetovannaËin. Sada ih je Isus mogao prekoriti zbog duhovnogsljepila, ali Njegove su namjere oduvijek bile spasiti, ane osuditi (Ivan 3,17). Isus im odgovara: Da, doπao samobnoviti kraljevstvo Izraelovo i cijeli svijet, ali ne na naËinkako vi to zamiπljate. Naime, “primit Êete snagu poπtoDuh Sveti doe na vas, pa Êete mi biti svjedoci ... svedo kraja zemlje.” (Djela 1,8) ObeÊanje Duha bile su po-sljednje rijeËi koje im je Isus uputio. Isus je uzaπao nanebo, a dva su im Ëovjeka u bijelom objaπnjavala πtose dogaa.

2 Isto, 142.3 “Do otkrivenja Boæje trojstvene naravi nije doπlo zbog spe-

kulativnog cilja otkrivanja Boæje naravi, veÊ da ljudska biÊa mo-gu razumjeti Boæja otkupiteljska djela u povijesti.” Isto, 143.

65

Deset dana u gornjoj sobiNakon Isusova uzaπaπÊa svi su se uËenici, nabrojeni

poimence, okupili u gornjoj sobi zajedno s Isusovommajkom Marijom, Njegovom braÊom i joπ nekim æena-ma. Tu su navraÊali redovito deset dana sve do Pedeset-nice ili Duhova. KljuËna misao u ovom opisu je zapis:“Svi su ovi bili jednoduπno ustrajni u molitvi...” (Djela1,14) »ime je odisalo ovo okupljanje u gornjoj sobi?Odgovor je oËit: jednoduπnoπÊu i ustrajnom molitvom. Ka-ko je izgledala ta ustrajnamolitva i jednoduπnost me-u apostolima? Molili su seoni i prije, i to zajedno sIsusom. Molili su i molitvuOËe naπ, koju ih je uËioIsus. Po Ëemu je onda ovamolitva bila drukËija? Ovogse puta molilo u poniznosti,ciljano, za slogu i meuso-bno prihvaÊanje. Ranije suse Isusovi uËenici molili isvaali istodobno, πto zasi-gurno ne ide zajedno.

Postupnost objaveTrojednoga Bogaprilagoena jepovijesnim prilikamau kojima se nalaziËovjeËanstvo, iËovjekovimmoguÊnostimaprihvaÊanja Boæjespasiteljske objave.

Bez obzira πto im je Isus bio UËitelj, uËenici su seËesto sporili oko poloæaja, a kad su sinovi ZebedejeviIvan i Jakov pozvali svoju majku da im kod Isusa ishodiprva mjesta, “ostala desetorica razgnjeve se na dva bra-ta”. (Matej 20,24; Marko 10,35) »ak i na posljednjoj ve-Ëeri “nasta meu njima prepirka tko bi od njih bio naj-veÊi”. (Luka 22,24) Juda je bio zauzet ugovaranjem iz-daje, a Petar je zadovoljan sjedio i mislio kako njemu,najzrelijem i najiskusnijem, pripada Ëelno mjesto u kra-ljevstvu koje Êe Mesija Isus osnovati.

Meutim, Petar je i prije izdaje pokazao svoje pravolice. Kad je na Maslinskoj gori Isus posljednji puta opo-


66 • TROJEDNI BOG

minjao uËenike i rekao: “Svi Êete se vi joπ ove noÊi sa-blazniti o mene. Ta pisano je: ‘Udarit Êe pastira i stadoÊe se razbjeÊi.’” (Matej 26,31) — Petar se uvrijedio ignjevno izjavio: “Ako se i svi sablazne o tebe, ja se ni-kada neÊu!” (Matej 26,33) — unatoË tome πto je Isusnaveo mesijansko proroËanstvo iz Zaharije 13,7. Umje-sto da viπe cijeni πto Isus kaæe i da shvati πto je stariprorok najavio o dogaajima u kojima sada sudjeluje,Petar se oËito smatrao upuÊenijim i od Isusa i mudri-jim od starog proroka. Isus ne kori Petra, veÊ samojoπ podrobnije opisuje πto Êe mu se uskoro dogoditi tespominje tri odricanja prije pjevanja pijetla. Petar je sa-da bio stvarno ljutit i povrijeen, pa onako zajapurengotovo viËe i unosi se Isusu u lice: “Ma kad bih moraos tobom i umrijeti, sigurno te ne bih zatajio.” (Matej26,35) Nakon ove teatralne geste i ostali uËenici su kaopapige ponavljali Petrove rijeËi. Ali za samo nekolikosati Petar se odrekao Isusa tri puta, i nakon toga jegorko plakao potpuno satrven. Ellen G. White gotovopsiholoπki opisuje Petrovo ponaπanje:

“Kad je Petar rekao da Êe slijediti svoga Gospodinai u tamnici i u smrti, on je to mislio svakom rijeËi kojuje izrekao; ali nije poznavao sebe. U njegovom srcu bilisu skriveni elementi zla koje Êe okolnosti probuditi uæivot. ... Spasitelj je u njemu vidio samoljublje i samo-pouzdanje koje Êe nadvladati Ëak i njegovu ljubav premaKristu. U njegovom iskustvu otkrilo se mnogo slabosti,nesvladana grijeha, bezbriænosti duha, neposveÊene na-ravi, nesmotrena ulaæenja u kuπnje. Kristova sveËanaopomena bila je poziv na preispitivanje srca. Bilo je nu-æno da Petar manje vjeruje u sebe, a pokaæe dubljuvjeru u Krista. Da je u poniznosti prihvatio upozorenje,on bi zamolio Pastira stada da Ëuva svoje ovce. Kad jena Galilejskom jezeru gotovo potonuo, povikao je: ‘Go-spodine, pomagaj!’ (Matej 14,30) Tada je Krist ispruæio

67

svoju ruku da uhvati njegovu. Da je i sada povikaoIsusu: ‘Spasi me od mene samoga!’, bio bi saËuvan.Meutim, Petar je osjeÊao da mu se ne vjeruje, pomi-slivπi kako je to vrlo okrutno. VeÊ je bio uvrijeen, paje postao joπ uporniji u svom samopouzdanju.

Isus je sa suosjeÊanjem promatrao svoje uËenike.On ih nije mogao spasiti od kuπnji, ali ih nije ostaviobez utjehe. Uvjeravao ih je da Êe raskovati okove groba

4 Ellen G. White, Isusov æivot, Zagreb: Znaci vremena, 2014.,559,560.

Ali, Ëak i kad ga sePetar odricao, Kristje pokazao svojuljubav za svojegzabludjelog uËenika.Okruæen usredsudiπta onima koji suurlanjem traæiliNjegov æivot, Isus jemislio na Petra,okrenuo se ipogledao ga. U tomje pogledu PetarËitao Spasiteljevuljubav i suosjeÊajnosti plima sjeÊanja ga jepreplavila.

i da Njegova ljubav premanjima neÊe prestati. ‘Ali kaduskrsnem,’ rekao je, ‘iÊi Êupred vama u Galileju.’ (Ma-tej 26,32) Prije odricanjadobili su uvjeravanje o op-rostu. Nakon Njegove smrtii uskrsnuÊa znali su da imje oproπteno i da su dragiKristovom srcu.”4

“Petrova samouvjerenostbila mu je na propast. Onje izazivao Sotonu da ga ku-πa i pao je pod ‘umjetniË-kim’ naletom lukavog zlo-tvora. Kad ga je Krist trebaonajviπe, on je stajao nastrani neprijatelja i javno seodricao svojega Gospodina.

Ali, Ëak i kad ga se Pe-tar odricao, Krist je pokazaosvoju ljubav za svojeg zabludjelog uËenika. Okruæen us-red sudiπta onima koji su urlanjem traæili Njegov æivot,Isus je mislio na Petra, okrenuo se i pogledao ga. U


68 • TROJEDNI BOG

tom je pogledu Petar Ëitao Spasiteljevu ljubav i su-osjeÊajnost i plima sjeÊanja ga je preplavila. SjeÊao seon Kristove milosti, Njegove ljubaznosti i strpljivosti,Njegove njeænosti i strpljivosti prema uËenicima.”5

Ova Boæja dobrota vodila je Petra u pokajanje ili upromjenu misli, stavova i ponaπanja. Joπ uvijek poddojmom Isusovog praπtanja Petar je uπao u gornju sobu.Tamo su se okupili poznati ljudi na koje se znao ljutitii pomalo im zavidjeti. Ali sada ih je promatrao nekakodrukËije. Bili su mu dragi. Smatrao ih je svojima. Osje-Êao je upravo ono πto je kasnije zapisao apostol Pavao:“U poniznosti smatrajte jedan drugoga veÊim od sebe!”(Filipljanima 2,3) Petar je osjeÊao potrebu da se svimaispriËa zbog svoje naglosti i nezdrave samouvjerenosti.Kad je to uËinio, sinovi Zebedejevi su nastavili s ispri-kama. Molili su sve da im oproste πto su i svoju majkuposlali da im kod Isusa ishodi prva mjesta. Toma jejedva Ëekao da se svima zahvali πto su ga potraæili ioduπevili za Isusa kad se veÊ odluËio napustiti i Njegai svoju braÊu i sestre. Tako se to “nadmetanje” u poniz-nosti i ljubaznosti πirilo gornjom sobom. Njihove su mo-litve bile konkretne i ciljane jer su se odnosile na nji-hove osobne slabosti kojih su sada postajali svjesnijiviπe nego ikada prije.

Mnogo se toga dogaalo za tih deset dana zajedni-πtva u gornjoj sobi, ali pitajmo se: »emu nas uËi ovajnarativ? Glavna je pouka ovih dogaanja u objavi djelo-vanja Svetoga Duha koji ispunjava boæanskim sadr -æajima razdoblje treÊe priËe od roenja Crkve do obnov-ljene Zemlje.

5 E. G. White, “Danger Through Self-Sufficiency”, The Reviewand Herald, 16. prosinca 1902.

69

Kako djeluje Bog Sveti Duh?Joπ se nalazimo u gornjoj sobi. Proπlo je deset dana

zajedniπtva u molitvi i nastupio je pedeseti dan, Duhovi.Slijedi opis “primanja” Svetoga Duha:

“Kad je napokon doπao dan Pedesetnice, svi su bilizajedno na istome mjestu. I eto iznenada πuma s neba,kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuÊu u kojojsu bili. I pokaæu im se kao neki ognjeni razdijeljenijezici te sie po jedan na svakoga od njih. Svi se napu-niπe Duha Svetoga i poËeπe govoriti drugim jezicima,kako im veÊ Duh davaπe zboriti.” (Djela 2,1-4)

Na razliËite se naËine prilazi ovome tekstu. Neki supod stalnim dojmom svjetlosno-zvuËnih efekata i naj-vaænije im je pitanje kako ih ponoviti, posebno govore-nje stranim jezicima. Ali “ispunjavanje” Svetim Duhomovisi o usrdnoj molitvi i rodbinskom zajedniπtvu — ostvaranju prostora za odlike dobra. Dokle su god uËe-nici u sebi skriveno gajili zavist jedni prema drugima,Ëuvali su u sebi zlo koje nema veze s Bogom, ali imas avlom. Oni su se trebali odluËivati za nesebiËnost,ljubaznost, poniznost, i to sve po uzoru na svojega UËi-telja. Kad bi se Petar sjetio Isusovog pogleda punog pra-πtanja, bilo mu je lakπe oprostiti svojemu bratu ili sestrikoji su mu uËinili naæao. To je znaËilo “napuniti se”Svetim Duhom. Svaka druga kombinacija je Ëista mis-tika koja ne raËuna sa slobodnom voljom u kojoj iza-biremo dobro, borimo se za dobro, molimo za dobro,Ëinimo bez uvjeta jedni drugima dobro i sliËno. Bitnou duhovnom iskustvu uËenika dogaalo se prije pede-setog dana. A πto reÊi o ovom dojmljivom oËitovanjuhujanja vjetra i sijevanja vatre?

Sveto pismo biljeæi sliËna dogaanja i u drugim pri-godama, kao u kuÊi stotnika Kornelija (Djela 10,44-48;vidi 1. KorinÊanima 12. 13. i 14 poglavlje). Meutim,to su sve nadnaravni dogaaji ili Ëuda, kao πto je i


70 • TROJEDNI BOG

smirivanje uzburkanog mora, lijeËenje bolesnih, podi-zanje umrlih. »uda su zapravo prodiranje nebeskestvarnosti u naπu zemaljsku s odreenim ciljem. Bognikada ne upriliËuje takva dogaanja zbog senzacije,veÊ s ciljem ohrabrivanja i potvrivanja onoga πto jedobro, sliËno dogaaju kad je usliπao Ilijinu molitvupa je vatra siπla s neba (1. o Kraljevima 18,38). Te Boæjeintervencije takoer moæemo smatrati predokusom ne-beske stvarnosti gdje nema mrænje, patnje, bolesti nitismrti. I ovo dojmljivo oËitovanje bila je Boæja potvrdaposlanju sada sloænih ljudi koji su se meusobno uva-æavali i cijenili i koji su bili spremni postati provodni-cima Boæje milosti i ljubavi svojim bliænjima. Neki prak-tiËniji oblici ovog Ëudnovatog dogaanja ostali su s nji-ma duæe vrijeme, kao sposobnost komuniciranja stra-nim jezikom, ali huka vjetra i plameni prikaz nestalisu nakon pedesetog dana. Kad ovako slobodnije misli-mo, Ëini mi se da bi ovo mogao biti dio nebeskog vatro-meta u sklopu slavlja na Nebu, kad se cijelo Nebo rado-valo πto su Isusovi uËenici konaËno shvatili bît istin-ske poboænosti. Shvatili su da kraljevstvo nebesko valjagraditi na Zemlji, meu ljudima, poËevπi od onih naj-bliæih. Ostvarili su ono πto im nije uspjelo dok je Isusbio s njima, ali ih je sada Njegov nasljednik Sveti Duhpoticao na trajno dobro izraæeno konkretno u plodu Du-ha. (GalaÊanima 5,22) I upravo taj plod Duha stavljapred nas ideal duhovnosti.

Iako ne moæemo mikrobioloπki pratiti πto se sve do-gaa u ljudskom umu i biÊu pod “utjecajem” SvetogaDuha ili Boga koji pokreÊe i oæivljava, konaËni “proizvodii rezultati” takvog djelovanja su jasni i odreeni — opi-sani su kao plod Duha: “Ljubav, radost, mir, velikoduπ-nost, usluænost, dobrota, vjernost, blagost, uzdræljivost.”(GalaÊanima 5,22.23) Sâm je Isus stavio naglasak nakonaËne rezultate duhovnosti i uputio uËenike kako da

71

prepoznaju duhovne ljude: “»uvajte se laænih prorokakoji dolaze k vama u ovËjem odijelu, a iznutra su vucigrabeæljivi. Po njihovim Êete ih plodovima prepoznati.Bere li se s trnja groæe ili s bodljike smokve?” (Matej7,15.16)

Kako izgleda duhovan Ëovjek?Ovi atributi ne pripadaju samo Bogu; oni predstav-

ljaju vrline koje Ëine Ëovjeka Ëovjekom. Kad se pitamokako izgleda duhovan Ëo-vjek, odgovor nalazimo uovim konkretnim opisimaËovjekovog uzornog ponaπa-nja. Duhovni Ëovjek nije ne-ki spiritistiËki medij kojemuse πire zjenice da bi vidioono πto obiËni ljudi ne vide.To nije osoba koja je tolikopoboæna da vas ne moæeuobiËajeno pozdraviti i po-priËati o stvarnom æivotu.Postoje “duhovni” ljudi kojisu toliko iskljuËeni iz svojedruπtvene zajednice da ihnitko ne razumije kad govo-re, niti ih slijedi kad æele

Iako ne moæemomikrobioloπki pratitiπto se sve dogaa uljudskom umu i biÊupod “utjecajem”Svetoga Duha iliBoga koji pokreÊe ioæivljava, konaËni“proizvodi irezultati” takvogdjelovanja su jasni iodreeni — opisanisu kao plod Duha.

neπto ostvariti. Takvi Êe privuÊi pozornost sliËnih mi-stika koji su daleko od praktiËne poboænosti.

Nasuprot tome, duhovni Ëovjek je uglaen i æelitega ponovno sresti u æivotu. To je Ëovjek koji bezuvjetnovoli, koji zraËi optimizmom i koji u najteæim prilikamadoprinosi miru, osobito na osobnoj razini. To je Ëovjekod povjerenja, samozatajan, koji se umije obuzdati;jednostavno — dobar Ëovjek. Smisao i pokretaËke motive


72 • TROJEDNI BOG

za takav æivot duhovan Ëovjek nalazi u Isusovom pri-mjeru kojeg posreduje Sveti Duh.

Teologija Svetoga DuhaPojasnimo malo sâm pojam “duh” prema biblijskom

tekstu. Hebrejski izraz ruah i grËka rijeË pneuma zna-Ëe vjetar, dah, i otuda i izraz “duh”. Nema niπta mistiË-nog u puhanju vjetra ili dahu kojeg najbolje vidimo kadje hladno. Istina, kad Bog udahnjuje dah æivota u prvogËovjeka, ili kad puhanjem vjetra ilustrira duhovnu pro-mjenu potrebnu Nikodemu, onda se suoËavamo s feno-menom kojeg ne moæemo u tanËine analizirati i razum-jeti. Najvaænije je uoËiti da se tamo gdje djeluje Duhneπto pokreÊe, mijenja, oæivljava — na djelu je Bog kojipokreÊe i oæivljava — πto bi mogla biti “radna” inaËicaimena Bog Sveti Duh.

Najava dolaska Svetoga Duha u simbolimaPovijesnost naroËite objave Boga Svetoga Duha veza-

na je uz dogaaje na Pedesetnicu, dakle, pedeseti dannakon Isusova uzaπaπÊa u poznatoj gornjoj sobi. (Djela1,13; 2,1-4) Taj dogaaj, zajedno s kasnijim djelovanjemSvetoga Duha, povezan je s Boæjim dosadaπnjim spaso-nosnim djelovanjem posredstvom starozavjetnih simbo-la (tipova) koji su najavljivali dogaaje (antitipove) kojisu se ostvarivali u doba Novoga zavjeta — isto kao πtosu se mesijanska proroËanstva ispunjavala u Isusovomæivotu, smrti i uskrsnuÊu (vidi prethodni Ëlanak u Ad-ventistiËkom pregledu, listopad 2014.).

Fernando Canale pregledno opisuje taj tipoloπki ok-vir razumijevanja objave Boga Svetoga Duha na Pedeset-nicu: “U Starome su zavjetu Pasha i Pedesetnica (Pente-kost) bili tijesno povezani blagdani. Oba su bila uspo-mene i praslike vaænih dijelova Boæjih spasiteljskih dje-

73

la. Pasha (Levitski zakonik 23,5; Brojevi 28,16; Ponov-ljeni zakon 16,1-8) je bila uspomena na Boga kao izvoraslobode prigodom osloboenja Izraela iz egipatskog rop-stva (Ponovljeni zakon 16,1-3). Pedesetnica ili Blagdansedmicâ (Izlazak 23,16; 34,22; Levitski zakonik 23,15-22; Brojevi 29,26-31; Ponovljeni zakon 16,9-12) bila jesjeÊanje na Boga kao izvora svih dobrih darova. Sámoime Blagdan sedmicâ ili Pedesetnica ukazivalo je na us-ku vezu izmeu Pashe i Pedesetnice time πto je izrije-kom istaknuto da meu njima ima pedeset dana (Levit-ski zakonik 23,15.16; 6BC 133,134). Kao πto su Pashai osloboenje iz Egipta bili slika Isusova poslanja (Ma-tej 2,15; usporedi Hoπea 11,1) i smrti na kriæu (1. Ko-rinÊanima 5,7), tako je i Pedesetnicu i Savez sklopljenna Sinaju moguÊe vidjeti kao sliku povijesnog dolaskaSvetoga Duha. Pojavljivanje Svetoga Duha u povijestina Pedesetnicu bilo bi, dakle, antitip sinajskog SavezashvaÊenog kao dobri Boæji dar Njegovom narodu. Kaoπto je prepoznatljiva funkcija sinajskog Saveza bila dakonkretnim razumijevanjem Boæje volje Izrael vodi k iz-bavljenju, tako je dolazak Svetoga Duha namijenjen po-stizanju novih, iznenaujuÊih razina posebnosti i blis-kosti. Kad je uËenicima govorio o pojavljivanju SvetogaDuha u povijesti, Isus je naglasio da Êe ‘Branitelj, DuhSveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËiti vassve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.’ (Ivan 14,26) Nemaprekida izmeu Boæjeg spasiteljskog djelovanja na Si-naju, i otkrivenja i povijesnog dolaska Svetoga Duha,veÊ postoji jasno tipoloπki zamiπljen kontinuitet. No tone znaËi ponavljanje iste istine, veÊ razotkrivanje novihstrana istine koje nisu bile poznate u ranijim objavama.Tako dostiæemo viπu razinu razumijevanja naπe spoznajei doæivljavanja Boæje spasiteljske volje i djelovanja.”6

6 Isto.


74 • TROJEDNI BOG

Isus i apostol Pavao o Svetom DuhuIsusovo obeÊanje Duha povezano je s namjerama i

djelovanjem Boga Oca i Boga Isusa Krista: “A kada doeBranitelj koga Êu vam poslati od Oca — Duh Istinekoji od Oca izlazi7 — on Êe svjedoËiti za mene.” (Ivan15,26) Ovaj kratki “trojstveni” redak pojaπnjen je opπir-nijim tekstom u sljedeÊem poglavlju: “No kada doe on— Duh Istine — upuÊivat Êe vas u svu istinu; jer neÊegovoriti sam od sebe, nego Êe govoriti πto Ëuje i navjeπ-Êivat Êe vam ono πto dolazi. On Êe mene proslavljatijer Êe od mojega uzimati i navjeπÊivati vama. Sve πtoima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojegauzima i — navjeπÊivat Êe vama.” (Ivan 16,13-15) U ovimIsusovim rijeËima nalazimo “trojstvenu isprepletenost”i progresivnost objave Boga koju sadræe tri velike povi-jesne epohe (biblijske priËe). PoËetnu sustavnu objavusilnog Jahvea nalazimo u spasonosnom djelovanju Bo-ga Abrahama, Izaka i Jakova u razdoblju od Egipta do

7 Viπe od tisuÊu godina krπÊani raspravljaju o znaËenju iz-raza “izlazi” (ekporeuetai). To je dio te Ëuvene “Filioque” rasprave— pitanja: “Izlazi” li Sveti Duh iz Oca samo, ili iz Oca i Sina iliiz Oca preko Sina? Fernando Canale piπe: “Izlaæenje Duha odOca i Sina (Ivan 15,26; 14,16.26; Djela 2,33) ne treba razumjetiu ontoloπkom, veÊ prije u povijesnom smislu, kao unutarnju bo-æansku aktivnost povezanu sa slanjem Svetoga Duha kao pred-stavnika Kristove prisutnosti, ærtve i sluæbe na Pedesetnicu. Dru-gim rijeËima, dolazak Duha ne odnosi se na neki unutarnji pro-ces u sræi Trojstva, kako je smatrala klasiËna teologija. Pitanjeizlazi li Sveti Duh iz Oca, iz Oca i Sina, ili iz Oca preko Sina,postalo je bitnim kad su rijeËi ‘roen od Oca’ i ‘izaπao’, πto ihnalazimo u Bibliji, pogreπno shvaÊene kao da govore o unutar-njem, boæanskom procesu koji Ëini samu sræ Boæanstva. Me-utim, dolazak Svetoga Duha biblijski ne pripada ustroju Troj-stva, veÊ Njegovom æivotu buduÊi da se djelo spasenja vrπi povi-jesnim djelovanjem svih triju boæanskih Osoba.” Fernando L.Canale, “Nauk o Bogu”, Biblijski pogledi, 8(1-2), (2000.),145.

75

Kanaana. Prvo osvjeæenje upoznavanja Ëovjeka s BogomStvoriteljem i Spasiteljem je Boæja Prisutnost (Emanuel)Drugoga hrama, Isus Mesija (Krist). Nakon Isusove spa-siteljske misije na Zemlji nastupa drugo osvjeæenje bo-æanske objave: Branitelj, Utjeπitelj, Duh istine, SvetiDuh ili Bog koji pokreÊe i oæivljava. Dragocjeno je uoËitiovu boæansku povezanost u kojoj se ne postavljaju pita-nja: Tko je prvi meu njima u vremenu i autoritetu?Koje su naravi? Jesu li svi istobitni? Bitna je poruka

“Ideja o ‘skromnim’æidovskim poËecimaiz kojih je postupnopostignut ‘napredak’prema direktivamagrËke filozofijepotpuno je pogreπna.Æidovsko misaonookruæje pruæilo jeokvir za cjelovitu‘visoku’ kristologiju ipneumatologiju.”

da su svi, zajedno u povije-sti, na stvaran naËin, beznepotrebne tajnovitosti i ne-dokuËivosti, potpuno zapo-sleni u spaπavanju Ëovjeka.

Kao prvi i najopπirnijipisac u Novome zavjetuapostol Pavao je jasno ipraktiËno iznosio istinu oIsusu i Svetom Duhu. Naukod Isusu i Svetom Duhu bioje potpun i cjelovit u spisi-ma Novoga zavjeta kod Pa-vla i drugih pisaca. Crkvenioci nisu odigrali odluËujuÊuulogu u oblikovanju tognauka. “Ideja o ‘skromnim’ æidovskim poËecima iz kojihje postupno postignut ‘napredak’ prema direktivamagrËke filozofije potpuno je pogreπna. Æidovsko misaonookruæje pruæilo je okvir za cjelovitu ‘visoku’ kristologijui pneumatologiju, a pokuπaj da se ova uËenja ponovoizraze jezikom helenistiËke filozofije, i joπ bez pomoÊikljuËnih æidovskih shvaÊanja, ostavio je dojam o teπkojdoktrini koja je postupno nastajala.”8

8 N. T. Wright, Paul and the Faithfulness of God, London:SPCK, (2013.), 710.


76 • TROJEDNI BOG

Apostol Pavao je razumio mjesto i ulogu Boga Sve-toga Duha u istom povijesnom, spasonosnom kontekstuËetiriju Evanelja i Staroga zavjeta. On je dobro znaokako su Æidovi koji su æivjeli u vremenu Drugoga hramaæeljno oËekivali da Bog u njihovom hramu stanuje (oi-kos) sa svojim narodom. Pavao je prepoznao Isusa kaojedino dostojnu Boæju prisutnost u njihovom hramu,koja nije prepoznata niti adekvatno prihvaÊena. Na svo-jemu odlasku Isus ukazuje na Onoga koji nastavlja Nje-govo djelo, Svetoga Duha. Na osnovi te povezanosti sIsusom, Sveti Duh zauzima kljuËno mjesto u Pavlovimposlanicama. Mjesto djelovanja Svetoga Duha je “hramduπe” gdje je Bog oduvijek æelio biti prisutan bez obzirana zadivljujuÊe svete graevine pune duhovnih podsjet-nika i simbola. Pavao opisuje ulogu Svetoga Duha povi-jesnim motivima i poruËuje da je isti Bog na djelu umisiji spaπavanja, kao onoj kad se Jahve vraÊa na Sion,a Boæji narod izlazi iz Egipta.

Sveti Duh kao nova ©ekina (oblaËiÊ koji simboli-zira Boæju prisutnost u najsvetijem dijelu hrama):

Jedan od najistaknutijih tekstova nalazimo u 1.KorinÊanima 3. i 6. poglavlju, gdje Pavao govori protivkulta personalnosti i bludnosti te navodi πtetne i tra-giËne posljedice koje proizlaze iz takvoga ponaπanja.

“Ne znate li? Hram ste Boæji i Duh Boæji prebiva uvama. Ako tko upropaπÊuje hram Boæji, upropastit Êenjega Bog. Jer hram je Boæji svet, a to ste vi.” (1. Korin-Êanima 3,16.17) “Bjeæite od bludnosti! Svaki grijeh kojiuËini Ëovjek, izvan tijela je, a bludnik grijeπi protiv svo-jega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaπe hram je DuhaSvetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te nistesvoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Bo-ga u tijelu svojem!” (1. KorinÊanima 6,18-20)

N. T. Wright zakljuËuje: “Kad Pavao govori o indivi-dualnim krπÊanima ili cijeloj crkvi kao ‘hramu’ u ko-

77

jem duh ‘prebiva’ za Æidove Drugoga hrama, to moæejedino znaËiti (a) da se Jahve vratio u hram kako jeobeÊao i (b) da je oblik ove dugooËekivane hramske pri-sutnosti Duh.”9

Sveti Duh kao novi Izlazak joπ je jedan motivkoji istiËe apostol Pavao. Spomenimo samo dva tekstau kojima taj motiv prevladava:

“Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo poËe-lima svijeta. A kada doe punina vremena, odasla BogSina svoga: od æene bî ro-en, Zakonu podloæan dapodloænike Zakona otkupi teprimimo posinstvo. I buduÊida ste sinovi, odasla Bog usrca vaπa Duha Sina svogakoji kliËe: ‘Abba! OËe!’ Takoviπe nisi rob nego sin; akopak sin, onda i baπtinik poBogu.” (GalaÊanima 4,3-7)

Povijesni izlazak Izrae-laca iz egipatskog ropstva u15. stoljeÊu prije Krista uNovom je zavjetu slika spa-πavanja od ropstva grijeha.Ulomak iz Poslanice GalaÊa-nima govori o tome. Saæetikomentar daje N. T. Wright:“Ovo je klasiËni narativ æidovskog monoteizma na djelu:Abrahamov Bog izvrπava svoj savez spaπavanjem svoje-ga naroda od ropstva i odvoenjem u njihov dom, unjihovu baπtinu. Bog koji je objavljen u ovom izvjeπtajunovog izlaska je Bog koji πalje Sina, koji πalje Duha.”10

“Kad Pavao govori oindividualnimkrπÊanima ili cijelojcrkvi kao ‘hramu’ ukojem duh ‘prebiva’za Æidove Drugogahrama, to moæejedino znaËiti (a) dase Jahve vratio uhram kako je obeÊaoi (b) da je oblik ovedugooËekivanehramske prisutnostiDuh.”

9 Isto, 711.10 Isto, 719.


78 • TROJEDNI BOG

Isti motiv nalazimo i u Poslanici Rimljanima 8. poglav-lju.

“Ta, oni koji æive po tijelu, teæe za onim πto je tjele-sno; a koji po Duhu, za onim πto je Duhovo: Teænja jetijela smrt, a teænja Duha æivot i mir. Jer teænja je tijelaprotivna Bogu: zakonu se Boæjemu ne podvrgava, a ine moæe. Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogusvidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Boæjiprebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nijenjegov. Tako je Krist u vama, tijelo je doduπe mrtvozbog grijeha, ali Duh je æivot zbog pravednosti. Ako liDuh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u va-ma, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oæivit Êe i smrt-na tijela vaπa po Duhu svome koji prebiva u vama. Da-kle, braÊo, duænici smo, ali ne tijelu da po tijelu æivi-mo! Jer ako po tijelu æivite, umrijeti vam je, ako li pakDuhom usmrÊujete tjelesna djela, æivjet Êete. Svi kojevodi Duh Boæji sinovi su Boæji. Ta ne primiste duh ro-bovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posin-stva u kojem kliËemo: ‘Abba! OËe!’ Sam Duh susvjedokje s naπim duhom da smo djeca Boæja; ako pak djeca,onda i baπtinici, baπtinici Boæji, a subaπtinici Kristovi,kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno snjime i proslavimo.” (Rimljanima 8,5-17)

N. T. Wright saæima svoj komentar u tri misli:“Prvo, cijelo poglavlje odiπe monoteizmom Drugoga

hrama. Osnovna je misao da Stvoritelj Ëije je dobrostvorenje upropaπteno i pokvareno, ali koji je bez obzirana sve odluËan sprovesti svoje davne nakane, planiraizbaviti i obnoviti sve stvoreno. ... Sve je ovo klasiËniæidovski monoteizam koji sadræi mnogo odjeka stvara-nja i izlaska, te obnove i ispunjenja saveza. PrisutnostIzraelovog Boga izraæena je u smislu Duha, Duha Me-sije, te Duha Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih.”11

79

“Drugo. Kao i kod kristologije, Duh nije neko izvan-boæansko lice dodano ‘Bogu’ izvana, ili (joπ gore) nekinovi Bog koji se ukljuËuje u panteon u osnivanju. ...Ono πto je Bog Izraela uËinio prema izvjeπtaju o izlas-ku, i πto je obeÊao uËiniti na kraju (u eshatonu), Pavaouvia da se ostvaruje pomoÊu Duha.”12 Druga priËa odCrkve do obnovljene Zemlje nalazi svoj vrhunac u us-krsnuÊu i djelovanju Duha.

“TreÊe. Dakle, u ovom ulomku, kao i veÊ u GalaÊa-nima 4. poglavlju, vidimo ono πto Ëak i s paæljivim osvr-tom moramo opisati kao nastajuÊi trojstveni monotei-zam. On ne sadræi nikakav zaπtitni znak kasnijih troj-stvenih kontroverzi: ne spominju se ‘persone’, ‘supstan-cije’, ‘naravi’ niti bilo kakve analitiËke ili filozofske pom-pe.”13

Iz mnoπtva dubokih i praktiËnih misli apostola Pa-vla o Trojednom Bogu izdvojimo na kraju joπ ove:

“Nada pak ne postiuje. Ta ljubav je Boæja razlive-na u srcima naπim po Duhu Svetom koji nam je dan!”(Rimljanima 5,5)

“Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajed-niπtvo Duha Svetoga sa svima vama!” (2. KorinÊani-ma 13,13)

11 Isto, 721.12 Isto.13 Isto.


80 • TROJEDNI BOG

“Uistinu, Bog je tako ljubio svijette je dao svoga Sina Jedinoroenca

da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne,nego da ima æivot vjeËni.”

(Ivan 3,16)

81

66666

Trojedni Bog je Spasitelj,Trojedni Bog je Spasitelj,Trojedni Bog je Spasitelj,Trojedni Bog je Spasitelj,Trojedni Bog je Spasitelj,“osoban” i Ljubav“osoban” i Ljubav“osoban” i Ljubav“osoban” i Ljubav“osoban” i Ljubav

Tvrdnja da je Bog “trojedan” nije igra brojevima nitiprikriveno nauËavanje o trima boæanstvima, dakle mno-goboπtvo. Izraz trojedan je oksimoron ili knjiæevna stil-ska figura kojom spajamo dva nespojiva pojma (kao kadkaæemo kvadratni krug), ali ne zato πto smo pjesniËkizaigrani, veÊ stoga πto nastojimo opisati stvarnost kojase otima dosezima naπeg shvaÊanja. Ako se sve ovo Ëiniteπko shvatljivim, to znaËi da smo na dobrom putu jer,uostalom, ograniËeni Ëovjek opisuje neograniËenog Boga.Vjerujem da ne smatramo kako Boga moæemo poisto-vjetiti sa sobom, niti da Ga moæemo “anatomski obra-diti” poput Ëovjeka, æivotinje, biljke ili pojave u prirodi.Svaki govor o Bogu u potpunosti ovisi o onom πto ikako Bog otkriva o sebi.

Kad se Bog objavljuje Ëovjeku i koristi ljudski jezikkoji se temelji na slikama i usporedbama poznatog snepoznatim, onda je nuæno ne primjenjivati doslovnoznaËenje nekog izraza na Boga, kao πto bismo to uËiniliu odnosu na nekog Ëovjeka. Primjerice: Bog je moj Otac,ali ne u potpunom smislu kao πto je to meni moj otacLovro. Poruka je da se Bog odnosi prema meni oËinski,

82 • TROJEDNI BOG

Ëak i viπe oËinski od mojega bioloπkog oca. (Vidi Izaija49,15) Valja uvijek imati na umu tu drukËijost Boga uodnosu na sve πto nije Bog.

Bog se objavljuje kod goruÊeg grmaOpπirnije o tom znaËajnom dogaaju opisanom u

Knjizi Izlaska 3 raspravljali smo u ranijem Ëlanku (Ad-ventistiËki pregled, srpanj 2014.). Ali ponovimo ukrat-ko: Bog je traæio od Mojsija da poπtuje Njegovu nad-moÊnost i vlast i zato mu je zapovijedio da skine svojuobuÊu na “svetom tlu”. U narodu postoji izreka koja seovdje nameÊe, buduÊi da je Mojsije pastir na prijamukod Boga, koji kao da mu kaæe: “Mojsije, mi nismo za-jedno pasli ovce, Ja sam Onaj koji je apsolutno moÊan(Jeremija 32,17); vjeËan (Psalam 90,2); sveznajuÊ (1. Iva-nova 3,20); sveprisutan (Djela 17,27.28); milostiv i do-bar (Psalam 103,8.11).” Mojsije poËinje shvaÊati najvaæ-niju spoznaju u Bibliji Staroga zavjeta koju je kasnije izapisao: “»uj, Izraele! Jahve je Bog naπ, Jahve je jedan!”(Ponovljeni zakon 6,4) Bog se objavljuje ne ponajprijekao brojËano jedan, veÊ kao jedinstven, neponovljiv ineusporediv s izmiπljenim i nestvarnim bogovima. Alitaj Bog koji nadmaπuje (transcendentira) svoje stvorenjeistodobno je blizak i neposredan (imanentan).

Nakon inzistiranja na odmaku izmeu sebe i Ëo-vjeka, Bog se æuri reÊi Mojsiju: “Ja sam Bog tvoga oca;Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.” (Izlazak3,6) Kad kasnije Mojsije pita Boga kako Ga predstavitiIzraelcima, u odgovoru nalazimo istu dvojakost: “Ja samkoji jesam” — JHWH (Jahve), πto upuÊuje na NjegovovjeËno postojanje, i odmah dodaje: “Bog vaπih otaca,Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.” (Izlazak3,14.15) ReËeno drugim rijeËima: Mojsijev, Izraelov i naπBog je Bog Neba i Zemlje, Bog bezvremenske vjeËnosti

83

i ljudske povijesti. Bog se ne objavljuje Ëovjeku zbognjegove znatiæelje, veÊ jedino da bi ga spasio — iz Egip-ta, ili od robovanja nastranostima. To spasiteljsko povi-jesno i teoloπko djelovanje misao je vodilja koja se pro-teæe cijelim Svetim pismom i predstavlja jedini ispravnikontekst za razumijevanje Trojednoga Boga Ëija je osob-nost u neposrednosti i blizini Ëovjeku, dok spasiteljskazauzetost za Ëovjeka izvire iz same bîti Boga koji je Lju-bav. Niti jedan drugi pristup razumijevanju Boga i Ëo-vjeka, koliko god bio logiËan i filozofski skladan, ne po-stavlja odgovarajuÊa pitanja niti na njih daje istinskeodgovore.

Nedostaci u promiπljanju crkvenih otaca oTrojednom Bogu

Najraniji krπÊanski mislioci i teolozi, crkveni oci,imali su odgovornu zadaÊu dok su oblikovali krπÊanskinauk. To u kolikoj su se mjeri uspijevali oduprijeti utje-caju grËkog filozofskog naËina razmiπljanja i grËkog svje-tonazora odluËuje o stupnju utemeljenosti njihovih za-kljuËaka na Svetom pismu. ©teta je πto su iz viπe ra-zloga zanemarili judeoapostolsko misaono okruæje (kon-tekst) i znaËenje svetih sadræaja izraæavali terminolo-gijom grËke filozofije umjesto biblijskim narativom (pri-Ëom) iz stvarnog æivota u kojem Bog djeluje.

Neki autori misle da crkveni oci i nisu napravililoπ posao i kaæu: “Istina je da se osnovne kristoloπkeformulacije sluæe izrazima i pojmovima koji pripadajukontekstu grËke misli, ali su njihove osnovne tvrdnjebiblijski utemeljene.”1

1 Richard Rice, Boæja vladavina — Uvod u krπÊansku teologijuiz adventistiËke perspektive, Maruπevec: AdventistiËko teoloπkovisoko uËiliπte, 2015., 181.

TROJEDNI BOG JE SPASITELJ, “OSOBAN”... •

84 • TROJEDNI BOG

»ini se da ova tvrdnja baπ i nije uvjerljiva, jer kadrazmatramo nauk crkvenih otaca o Ëovjeku i nauk oTrojednom Bogu, nailazimo na znatne probleme. Jedanod njih je pitanje Ëovjekovog stanja nakon smrti. Zah-valjujuÊi platonistiËkom shvaÊanju Ëovjeka, zamisao osvjesnom i aktivnom postojanju duπe na Nebu nakonsmrti postaje crkvenom dogmom. UskrsnuÊe prigodomIsusovog drugog dolaska nije kljuËni dogaaj nakonkojeg poËinje vjeËni æivot na Zemlji, veÊ kozmetiËki za-hvat na besmrtnim duπama koje kane ostati na Nebu,gdje boravi Bog, Ëisti Duh koji se ne mijeπa s inferior -nim materijalnim stvorenjima. Ovaj se nauk ne temeljina Svetom pismu, iako se kao pomoÊ navode biblijskitekstovi.

Gomilanje struËne teoloπke grËke i latinske termi-nologije bilo je nepotrebno, jer je nauk o Kristu i Trojed-nom Bogu bio skladno i potpuno objavljen u Svetomepismu.2 Velika je πteta πto su crkveni oci zbog grËkogsvjetonazorskog pomodarstva i uslijed protuæidovskograspoloæenja marginalizirali judejski povijesni okvir Bo-æje objave u kojoj se jedan i jedinstveni Bog objavljujeu povijesti spasenja u tri meganarativa kao Jahve, BogAbrahama, Izaka i Jakova, te Bog Isus Mesija i BogSveti Duh.3

Tri spasiteljska meganarativa kojima seobjavljuje Trojedni Bog

O ovome smo pisali u treÊem, Ëetvrtom i petom po-glavlju i ustvrdili kako se krπÊanski nauk o Trojednom

2 N. T. Wright, “Jesus and the Identity of God,” Ex Auditu,1998., 14,46)

3 Opπirnije o ovom pitanju vidi AdventistiËki pregled, kolovoz2014.

85

Bogu zasniva na judeokrπÊanskim izvorima Staroga iNovoga zavjeta koje jednostavno moæemo svesti na tripovijesna meganarativa ili “priËe” koje su smjeπteneunutar sveobuhvatne povijesti spasenja prikazane odidealno stvorene Zemlje do idealno obnovljene Zemlje.Tri su velike biblijske priËe: (1.) od Abrahama prekoEgipta do Kanaana, u kojoj se objavljuje Jahve, BogAbrahama, Izaka i Jakova; (2.) od Babilona do Mesije,u kojoj Isus ispunjava sve nade uspostavljanjem Bo-æjeg kraljevstva; i (3.) od osnivanja Crkve do obnovljeneZemlje, πto je doba Svetoga Duha koji pokreÊe i oæiv-ljava usnulo i umrtvljeno Boæje stvorenje.

Ovaj niz objava Trojednog Boga moæemo sagledati iu smislu Boæje simboliËke i stvarne prisutnosti meuljudima — u ©atoru sastanka, Salomonovom hramu,Drugom hramu i u Ëovjeku kao “hramu”. Prva priËaodgovara na pitanje: Kakav je Bog? Druga pita: Kad Êese Bog vratiti u Hram? TreÊa prikazuje: Kako u pripremiza Kristov drugi dolazak ostvarivati predokus Nebes-kog kraljevstva na Zemlji? U svakom od tih velikih bib-lijskih izvjeπtaja Bog se objavljuje na jedinstven naËin:ustrajnim djelovanjem na spasenju svega πto je ugro-æeno grijehom. To je prirodni kontekst biblijskog nau-ka o Trojednom Bogu.

Osnova za nauk o Trojednom Bogu je æidovski mo-noteizam, vjerovanje izraæeno u poznatoj πemi: “»uj,Izraele! Jahve je Bog naπ, Jahve je jedan! Zato ljubiJahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duπomsvojom i svom snagom svojom!” (Ponovljeni zakon 6,4.5)Ovo je izriËaj dubokog iskustva odanosti jednom i jedi-nom Bogu koji sadræi tri osnovna vida æidovskog mono-teizma:4 (1.) KreacionistiËki monoteizam. Bog nije samo

4 Vidi, N. T. Wright. The New Testament and the People ofGod, London: SPCK, 1995., 248—252.


86 • TROJEDNI BOG

jedan, On je jedini koji stvara i odræava sve πto postoji(Postanak 1). (2.) Providnosni (eshatoloπki) monoteizam.PoπtujuÊi Ëovjekov izbor i slobodnu volju samo je Bogkonstruktivno i neposredno ukljuËen u tijekove povije-sti. “On mijenja doba i vremena, ruπi i postavlja kralje-ve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima.” (Da-niel 2,21) U monoteizmu Staroga zavjeta jedini Bog usvojoj providnosti sigurno vodi tijekove naπe povijestisigurnom i poæeljnom kraju. (3.) Monoteizam Saveza.Usprkos Ëovjekovom priklanjanju Boæjem neprijatelju,Bog sklapanjem saveza poduzima inicijativu u ponov-nom pridobivanju Ëovjeka za sebe. (Postanak 3,15) Bogje jedini Spasitelj. “Smrtna borba u Getsemaniju i smrtna Golgoti bili su cijena koju je Srce Beskrajne Ljubaviplatilo za naπ otkup.”5

Prema æidovskom monoteizmu, Boga ne moæemostaviti u kalup i ograniËiti na bilo koji naËin. On jejedan i jedinstven, ali djeluje na razliËite naËine: BoæjiDuh lebdi nad vodom; Boæja rijeË stvara novi æivot; Boæjizakon vodi Njegov narod; Bog prebiva meu svojim na-rodom u oblaku, stupu od ognja i ©ekini; Boæja mudrostpokazuje πto znaËi biti istinski Ëovjek koji odsjajuje Bo-æji lik. Ta pluralnost monoteizma nastavlja se oËitovatiu objavi Isusa Mesije, Emanuela, ili u æeljno oËekivanojBoæjoj prisutnosti u poboænosti Drugog hrama te u BoguSvetom Duhu od osnivanja Crkve pa sve do nove Zem-lje. Za razliku od ©atora sastanka i Salomonovog hra-ma, u Drugom su hramu nedostajali vidljivi znakoviBoæje prisutnosti — ©ekina. Meutim, Boæja prisutnostDrugog hrama je Isus, Mesija Ëije je poslanje u znakuhramskog djelovanja. U Njemu slava Drugog hramanadmaπuje slavu Salomonovog hrama. Mnogi Æidovi,

5 Ellen G. White, Put Kristu, Zagreb: Znaci vremena, 2010.,9.

87

apostoli, naroËito apostol Pavao, prihvaÊanjem Isusa kaoBoga ili Jahve koji se vraÊa u svoj Hram, i ne pomiπ-ljaju kompromitirati ili gubiti vjeru u Boga Abrahama,Izaka i Jakova, veÊ je upotpunjuju. SjeÊaju se IsusovihrijeËi: “Filipe, toliko sam vremena s vama i joπ me nepoznaπ? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti ondakaæeπ: ‘Pokaæi nam Oca’?” (Ivan 14,9)

U treÊem meganarativu Bog Sveti Duh nastavlja sosvjeæavanjem æidovskog monoteizma po uzoru na Isu-sa. BaveÊi se stvarnim æi-votnim izazovima prvih krπ-Êana, apostol Pavao poseb-no istiËe ulogu Boga SvetogDuha u vremenu Crkve. Onje odrastao u vremenu Dru-gog hrama i æeljnog iπËeki-vanja Boæje prisutnosti. Pa-vlovo se obraÊenje pred Da-maskom svelo na prepozna-vanje Isusa kao jedino do-stojnu Boæju prisutnost u

Prema æidovskommonoteizmu, Boga nemoæemo staviti ukalup i ograniËiti nabilo koji naËin. On jejedan i jedinstven, alidjeluje na razliËitenaËine

njihovom Hramu, koji je neprestano ukazivao na Sve-toga Duha koji nastavlja Njegovo djelo. Na osnovi tepovezanosti s Isusom Sveti Duh zauzima kljuËno mje-sto u Pavlovim poslanicama. Mjesto djelovanja SvetogaDuha je “hram duπe” u kojem je Bog oduvijek æelio bi-ti prisutan, bez obzira na povijesne zadivljujuÊe svetegraevine pune duhovnih podsjetnika i simbola. Pavaoopisuje ulogu Svetog Duha povijesnim motivima i poru-Ëuje da je isti Bog na djelu u misiji spaπavanja, poputone kad se Jahve vraÊa na Sion, a Boæji narod izlazi izEgipta ili ropstva grijeha. Postupnost objave Trojedno-ga Boga prilagoena je povijesnim prilikama u kojimase nalazi ËovjeËanstvo i Ëovjekovim moguÊnostima pri-hvaÊanja Boæje spasiteljske objave.


88 • TROJEDNI BOG

Nakon svih tih povijesnih spasonosnih objava Tro-jednoga Boga, koje zadiru u svaki vid Ëovjekovog po-stojanja i potreba, koja je jedina primjerena reakcijaspaπenih, ohrabrenih i ozdravljenih greπnika? Kad sustigli na drugu stranu Crvenoga mora, kako su se po-naπali Izraelci? Nakon Isusovog “uosobljenja” i poseb-nog roenja, iznimnog æivota, pobjedniËke smrti, uskrs-nuÊa i uzaπaπÊa, jesu li se Njegovi uËenici i dalje na-stavili gurati tko Êe biti prvi? Koji je duh zavladao meuvjernima na Duπni dan, Pedesetnicu? U svim tim iz-ravnim iskustvima oduπevljenosti Trojednim Bogom kojinajbolje i najprimjerenije djeluje u povijesti i stvarnomæivotu, nitko i ne pomiπlja raspravljati o navodnoj hije-rarhiji unutar Trojednog Boga. Nitko ne pita: Koje stenaravi? Ne postavlja se pitanje tko je koga stvorio, ilitko je iz koga proiziπao. Ne utvruje se Boæji DNK, nitiGa se rastavlja na sastavne dijelove. Umjesto toga Ëujese pjesma i radovanje, jer je izgubljeni sin na sigur -nom — vratio se u svoj dom. (Luka 15,23) Cijelo Nebopjeva.

Na drugoj strani Crvenog mora Mojsije i Mirijampredvode pjesmu hvale. Oduπevljeni svojim Bogom pje-snici piπu psalme, glazbenici skladaju pjesme, radujuse na dojmljivim bogosluæjima, ali pjevaju i u tamnica-ma, na lomaËama i pred zvijerima te sa æudnjom oËe-kuju potpuno uspostavljanje Boæjeg kraljevstva na Zem-lji. Sve je u znaku divljenja, dubokog uvaæavanja i πto-vanja Onoga koji se u povijesti spasenja objavljuje kaoOtac, Sin i Duh. To znaËi poπtivati Boæje sveto tlo kodgoruÊeg grma. Pitanja koja se bave “anatomijom” Trojed-nog Boga jednostavno su neprimjerena. Pristup Boguovisi o Ëovjekovom svjetonazoru. Æidovi se prisjeÊajupovijesnih dogaaja, piπu i pjevaju psalme svojemu Bo-gu, dok stari Grci analitiËki slaæu silogizme i nadmu-druju se u raspravama o svojim bogovima. Tu razliku

89

Pavao ovako opisuje: “Znanje nadima, a ljubav izgrau-je.” (1. KorinÊanima 8,1)

Trojedni Bog je “osoban” i LjubavRazmotrimo ukratko pitanje pojavnosti i naravi Tro-

jednoga Boga. VeÊ smo ranije upozorili da nismo dora-sli donositi konaËne zakljuËke o Boæjoj naravi i bîti6.Ali prisjetimo se kako su crkveni oci ipak nastojali od-

6 AdventistiËki pregled, Zagreb, kolovoz 2014.

Kad su se crkveni ocitijekom Ëetvrtog ipetog stoljeÊa trudiliopisati kako je Bogtrojedan, stvorili suprostor zaprenaglaπavanjeBoæje jedinosti iprenaglaπavanjeBoæje trojnosti.Kasnije su tekrajnosti osudili iproglasili heretiËkim.

gonetnuti tu tajnu i πto uSvetom pismu Ëitamo o Bo-æjoj naravi i bîti.

Kad su se crkveni ocitijekom Ëetvrtog i petog sto-ljeÊa trudili opisati kako jeBog trojedan, stvorili suprostor za prenaglaπavanjeBoæje jedinosti i prenagla-πavanje Boæje trojnosti. Ka-snije su te krajnosti osudilii proglasili heretiËkim. Je-dni su podredili Sina OcuæeleÊi oËuvati Boæju jedinost(arijanizam), dok su drugiobjaπnjavali Boæju trojnosttako πto Oca, Sina i Duhanisu smatrali Osobama, veÊ samo boæanskim pojavno-stima preko kojih se jedan Bog oËituje (modalizam). »i-nilo se da je rjeπenje u Tertulijanovoj tvrdnji kako jeTrojedni Bog “jedna supstancija, tri Osobe”. Meutim,od ove Ëetiri rijeËi, oko dvije su nastupili problemi. Okoizraza “supstancija” i “osoba” nije bilo sloge. GrËka rijeËousia je particip glagola biti, a latinski je prijevod sub-


90 • TROJEDNI BOG

stantia ili essentia, πto znaËi “supstancija” ili bît neËegaili nekoga. Vodila se i rasprava jesu li Trojedni iste bîti(homoousia), a trebalo je nekoliko stoljeÊa da se “isto-bitnost” prizna Svetom Duhu.

Ni latinska rijeË persona ili “osoba” nije odgovara-juÊa pri opisu Trojednog Boga, jer se u antiËko dobaodnosila na masku koju bi isti glumac stavljao na licedok bi glumio razliËite likove. Bog nije jedan koji ustvarnosti igra trostruku ulogu. Danas izraz “osoba”znaËi neovisno srediπte volje i svijesti, πto takoer nijedovoljno dobar opis za Trojednoga Boga. Trojedni Bognisu Osobe zato πto imaju tri srediπta volje i svijesti(to previπe miriπe na ljudsku psiholoπku definiciju), veÊzato πto se ljubav jedino ostvaruje u izravnom osobnomodnosu, a bît Trojednog Boga je Ljubav.

Osnovno znaËenje “osobnosti” treba sagledavati ukontekstu ljubavi. Opisi osobnosti izvan konteksta od-nosa ljubavi prikazuju Ëovjekova stanja i osobnost, tese stoga ne mogu doslovno i u cijelosti primjenjivatina Boga. Primjerice: “Boga ne moæemo zamiπljati kaotroËlanu obitelj, niti kao odbor koji uvijek izglasavazakljuËke jednoglasno. To bi znaËilo odvajati osobe, πtobi bilo na πtetu Ëinjenice da je Bog jedan.”7 U opisimaTrojednog Boga valja biti na oprezu kad poËinjemoulaziti u “anatomiju” Onoga koji nas svime nadmaπu-je.

OËito je da ne stiæemo daleko kad “analiziramo” Tro-jednog Boga na taj naËin. Ono πto nam je potrebno zaizvorno razumijevanje Boæje bîti i osobnosti jest biblij-ski spasiteljski kontekst. Bog se utjelovljuje da bismoGa izravno doæivjeli kao Spasitelja. I to sve Ëini iz lju-bavi, a ljubav je bît Boæje naravi. Najizravnija dva bib-lijska teksta koji iskazuju bît Boæje naravi jesu: “Tko

7 Rice, Boæja vladavina, 61.

91

ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav.” (1. Iva-nova 4,8) i “Bog je Duh.” (Ivan 4,24)8

Richard Rice to ovako objaπnjava:“Dar Sina i dar Duha dva su najvaænija trenutka u

povijesti spasenja. Oni pokazuju da Bog prilazi svijetuiskazujuÊi mu svoju ljubav na osoban naËin. DajuÊi sesvojim stvorenjima kao Sin i Duh, jedan Bog otkrivasvoju unutarnju bît. On pokazuje da Njegova narav nijejednoobliËna; nije puka neodreena jedinstvenost. Bo-

8 Vidi Wolfhart Pannenberg, Systematic Theology, prijevodGoeffrey W. Bromiley, Grand Rapids, Eermans, 1991.; sv. 1, 395,396) i Rice, Boæja vladavina, 54.

9 Isto, 59.10 Isto.

“Boæja ljubav nijesamo personifikacija,stilska figura za Bogakoji djeluje, veÊOsoba, razapeti iuskrsnuli Isus.”

æje javljanje u Isusu poka-zalo je da su Otac i Sin je-dno, ali istodobno i razli-Ëiti.”9

“Drugi Ëimbenik kojipridonosi razumijevanjuTrojstva jest narav ljubavi.Ljubav je u svojoj bîti dru-πtvena; ona podrazumijevaodnos izmeu onoga koji voli i onoga kojemu je ljubavnamijenjena, predmeta ljubavi. Drugim rijeËima, ljubavzahtijeva predmet oboæavanja. Prema tome, ako je Bogljubav, kako to krπÊani tvrde, ako je ljubav bît boæan-ske stvarnosti, onda nikad nije moglo postojati vrijemekad Bog nije ljubio. On je morao od vjeËnosti pokazi-vati ljubav. Ovo postaje shvatljivo ako razumijemo Oca,Sina i Duha u odnosu ljubavi unutar boæanskog BiÊa.”10

Razmiπljati o naravi i bîti Trojednog Boga na ovajnaËin udaljava nas od potrebe da spekuliramo o na-stanku, “sastavu” i hijerarhiji Svetoga Trojstva. Boæja


92 • TROJEDNI BOG

11 N. T. Wright, Ex Auditu, 1998., 14,47.12 Miroslav Volf, Captive to the Word of God, Grand Rapids:

Eerdmans, 2010., 150.

spasonosna i neuvjetovana ljubav oËitovana u Isusu sa-dræi sve πto je Ëovjeku kao Boæjem stvorenju potrebno.N. T. Wright piπe: “Boæja ljubav nije samo personifika-cija, stilska figura za Boga koji djeluje, veÊ Osoba, ra-zapeti i uskrsnuli Isus.”11

Miroslav Volf zakljuËuje razmiπljanje o odnosu izme-u ljubavi i Trojednog Boga: “Bog je ljubav u samomBoæjem bitku, neovisno od Boæjeg odnosa prema stvo-renju; Boæja ljubav prema stvorenjima izraz je Boæjegbitka i stoga je uvijek ‘prva’ i potpuno neuvjetovana;znamo da je Bog ljubav i kako je Bog kroz Isusa Krista,bezuvjetne Boæje ljubavi, djelovao u povijesti…”12

Nemojmo brojiti krvna zrnca Osobama TrojednogaBoga, veÊ se radujmo πto nam je Stvoritelj i Odræavateljnepreglednog svemira, naπ dobri Spasitelj pun ljubavi,Trojedni Bog na osoban naËin blizu. I ne samo namadanas, veÊ i svim ljudima u povijesti na primjeren na-Ëin.

93

Kazalo autoraKazalo autoraKazalo autoraKazalo autoraKazalo autora

Ambrozije 18

AntunoviÊ, Slavko 20

Arije 18

Aristotel 18, 21, 27

Atanazije Aleksandrijski 18

Augustin 18, 22

Bacchiocchi, Samuele 7, 20

Barnaba 19, 20

Bartolomew, Craig 31

Bazilije Veliki 18

Blaæen, Ivan 7, 35, 3,

Canale, Fernando 7, 14, 21, 63, 64, 73, 74

Ciprijan 18

Doukhan, Jacques R. 7,50, 51

Epikurej 13, 40

Giles, Kevin 30

Gohen, Michael 31

Grgur Nazirejski 18

Grgur Veliki 18

Händel, Friderich G. 53

Hasel, Gerhard 7, 41, 42

Harrison, Roland K. 52

Hegel, Friedrich 22

Ignacije 20

94 • TROJEDNI BOG

Irenej Lionski 18

Ivan Zlatousti 18

Jeronim 18

Josip Flavije

Justinijan 19

Kant, Immanuel 22

Klement Aleksandrijski 18

Konstantin 18

Lindberg, David C. 21

McGrath, Alister 7, 10

MacIntyre, Alasdeir 30

Moreschini, Claudio 20

Numbers, Ronald L. 21

Pannenberg, Wolfhart 91

PaviÊ, Juraj 18

Pedersen, Gunnar 31

Platon 18, 21, 25, 27

Plotin 7, 25,

RebiÊ, Adelbert 7, 41

Rice, Richard 7, 14, 20, 83, 90

StefanoviÊ, Ranko 7

Tenπek, Tomislav Z. 18

Tertulijan 18, 20

Toma Akvinski 22

Tonstad, Sigve 7

Volf, Miroslav 7, 9, 92

White, Ellen G. 7, 28, 41, 57, 59, 67, 68, 86

Whitehead, Alfred N. 22

Wright, N.Thomas 6, 7, 23, 25, 26, 30, 31, 39, 43, 49, 51, 56,60, 75, 77, 78, 84, 85, 92

95

KazaloKazaloKazaloKazaloKazalo

Predgovor ...................................................................... 5

1. Bog goruÊeg grma (Izlazak 3) ................................. 9

2. Zanemarivanje biblijskog konteksta naukao Trojednom Bogu ................................................. 17

3. Monoteizam Starog zavjeta u prvoj “priËi”:od Abrahama preko Egipta do Kanaana .............. 33

4. Osvjeæeni æidovski monoteizam u “priËi”od Babilona do Mesije .......................................... 49

5. Osvjeæeni æidovski monoteizam u “priËi”od Crkve do obnovljene Zemlje ............................ 63

6. Trojedni Bog je Spasitelj, “osoban” i Ljubav ....... 81

96 • TROJEDNI BOG

www.atvu.org

nicholas thomas wright, bog - svetlost istine€¦ · nicholas thomas wright, “jesus and the...

Documents