Ne znam što je lošije: škola bez paradigme ili paradigma bez škole

Zoltan Baračkaii

KLUČNE RIJEČI: ABDUKTIVNA PARADIGMA, HIGH-TOUCH DOŠKOLOVANJE, POSLOVNI NARATIVI

Sažetak

Prije Kuhnovogii pojma o paradigmama, smatralo se kako se znanje postupno akumulira (gradnja

piramide od temelja). Ako netko kreira novo znanje koje dovodi u pitanje osnove paradigme, rađa se

revolucija, ali nije sigurno da će ona uspjeti. Da bi bila uspješna, mora ponuditi novu paradigmu i

porušiti temelje stare. Paradigme se pojavljuju u razvijenim disciplinama, odnosno kad se prikupi

dovoljno znanja da bi paradigma mogla izniknuti. Bitno je shvatiti da se nova paradigma ne prihvaća

zbog dokaza da je bolja od prethodne, već zato što ju netko uspije nametnuti nekoj zajednici. Hoće li

zajednica prihvatiti ono što danas pišu Talebiii, Martin

iv ili Anderson

v? Sva trojica pojavili su se prvi put

među najutjecajnima 2009. godine, kao da svijet razmišljanja o menadžmentu ide u ovim smjerovima.

Zapravo, moje je pitanje puno jednostavnije od toga: Hoćemo li u doškolovanju na poslovnim školama

predavati znanja koja su u suprotnosti sa starom paradigmom “kauzalnosti“, odnosno s učenjem M.

Porteravi i harvardske škole pozicioniranja? Predlažem jednu abduktivnu

vii paradigmu.

Problem

G. Hammelviii

piše: „Vašom tvrtkom u velikoj mjeri trenutno upravlja mala skupina odavno preminulih

teoretičara i praktičara koji su izumili pravila i konvencije modernog menadžmenta još ranih godina

20. stoljeća.“ Njihove preporuke su oruđe oblika “učini to i to na ovaj ili onaj način“. Dopustit ću si da

za svako oruđe (recepti i kuharice) koristim riječ pribor, a za svaki „propisani način rada“ koristim

riječ metoda. Pođimo od ovoga: ako neki postupak rabimo u više navrata, onda to nazivamo

metodom. Jake metode djelotvorne su u užem području jedne discipline. Unutar jedne discipline,

metoda izgrađena od filozofija više metoda može vrijediti i za šire područje discipline, premda neće

imati snagu. Da bismo imali jasnu sliku odredit ću i pojam modela. Razlika između sistem-inženjera i

karikaturista je u tome da prvi stvara model koji ne izgleda kao zbilja, ali slično funkcionira (E=mc2),

dok drugi stvara sliku koja je nalik zbilji, ali ne funkcionira tako. Poznata slika: „Ovo nije lula“ (Ceci

n'est pas une pipe), nego samo njena slika (René Magritte) je upečatljiv primjer. Drucker kaže:

„Tehnologija nije oruđe nego način na koji ljudi rade i razmišljaju“. Vrlo je važno upozorenje

Mintzbergaix: „...bili su više zaokupljeni priborom za razmišljanje nego samim razmišljanjem".

Hipoteza: High-tech izvoznici uvoze medicinske sestre

Vrhunska tehnologija se temelji na do u detalj opisanim procesima, što znači da složene procedure

razlome na onakve djeliće kakve može napraviti priučeni radnik. Oni koji su uspjeli „high-tech“

dovesti do savršenstva, zanemarili su „strateško razmišljanje“ i „međuljudske odnose“ i tim

procesima prišli kao složenom procesu, pa su ih rastavljali. Međutim, strateško razmišljanje i

međuljudski odnosi nisu složeni, nego kompleksni (uglavnom kaotični procesi ne podnose

rastavljanje kao složeni). D. Pink kaže da ulazimo, ili već jesmo, u konceptualno doba kada strateško

razmišljanje, kao nerastavljiv kompleksni proces donosi „high-concept“. U posljednje vrijeme se

govori: High-tech izvoznici uvoze medicinske sestre, odnosno „high-touch“ procese.

Kolega mi priča kako je njegova kći koja studira matematiku u SAD-u, otišla jedan semestar studirati u

Firencu, gdje je uzela kolegij „Kušanje vina“ i za to dobila 3 ECTS boda. D. Pinkx u svojoj knjizi piše:

Američki fakulteti su shvatili da stručna znanja nisu dovoljna. Studenti medicine sveučilišta Yale

slušaju jedan semestar na Yale Center for British Art i tamo u galerijama proučavaju detalje slika,

kako bi shvatili razmjere. Umjetnost, bilo da se radi o prepričavanju najljepše literature ili analiziranju

skulptura najvećih svjetskih kipara, ima veliku snagu, prije svega zato što pruža uvid u cjelinu.

Istovremeno je prepuna detalja, ali nudi objašnjenja zašto je nešto baš tako i od čega je sastavljeno.

Na brojnim umjetničkim studijima, obavezni predmeti se sastoje od analiza djela, bilo glazbenih,

likovnih ili filmskih. Umjetnost je itekako potrebna, ali nije svemoćna i ne bi ju trebalo takvom

predstavljati. Senzibilitet potreban za razumijevanje umjetničkih koncepata ne može se „uliti u glavu”

poput tablice množenja niti naučiti bez dugogodišnjeg izučavanja. Ono što danas nedostaje je

shvaćanje da svijet umjetnosti nije elitni klub: svima treba omogućiti pristup i svatko bi trebao

pokušati. S. Denning postaje sve markantnija figura poslovnog obrazovanja. U uvodnom dijelu svoje

knjige kaže: „Pozornost sam ponajprije usmjerio na narativnost, djelomično zbog njezine izrazite

sposobnosti povezivanja uma i srca, a djelomično zbog njene neprisutnosti u organizacijama.“xi Ako

ne znamo nečiju cijelu priču, njegovu kulturološku pozadinu i njegovu mentalnu mapu u kojoj se slažu

njegova životna iskustva, naša interpretacija odluke ne može biti „ubojita“. Tu ne pomažu činjenice,

jer ne znamo kojem kontekstu (big picture) će se prilagoditi i kako. Znači, temelj „high-touch“

međuljudskih odnosa jesu narativi. Strateško razmišljanje, ili kako R.L. Martin kaže: „Design Thinking“

i da je to zapravo abduktivno razmišljanjexii

. Taj proces pretstavlja sljedećim modelom:

„Organizacija je zajednica ljudskih bića, a ne skup ’ljudskih resursa’. Ima li boljeg načina za

uništavanje zajednice i obeshrabrenje organizacije od otpuštanja tolikog broja ljudi? Oni koji su ostali,

s izgubljenim povjerenjem u svoje lidere, prisiljeni su spustiti glavu, pokriti se ušima i gurati dalje sve

dok ne pregore ili budu otpušteni. Zovite to produktivnošću ako vam nimalo nije stalo do ljudskih

bića u organizaciji.”, kaže Mintzberg. Da, duboko se slažem da ljudsko biće treba razlikovati od

resursa. Takva ljudska bića neće biti „karaoke majmuni“ i slijepo vjerovanje u kauzalnost će zamjeniti

heuristikom. Takva bića neće željeti biti priučeni bijeli ovratnici u čvrsto strukturiranim „high-tech“

procesima poslovanja. Model koji se pojavljuje poslije 2008. sve više se temelji na „high-touch“.

Ovaj termin skovao je John Naisbittxiii

ranih 1980-ih u svom tadašnjem bestselleru Megatrends.

Naisbitt je istaknuo manjkavost automatizacije svake poslovne transakcije, objasnivši da je nemoguće

izbjeći ljudsku interakciju u nekom trenutku. Ne postoji zamjena za osobni kontakt.

Slika 1: Abduktivna paradigma u „high-touch školi“ za strateške partnere

Uzaludno je uporno raditi na dokazivanju zakonitosti tamo gdje ih nema. Tako su sve hipoteze, koje

polaze od toga da u poslovanju možemo naći i dokazati zakonitosti dolaska do izvjesnog uspjeha,

nedokazive. Očekujem da će mnogi odustati od bezizgledne nade definiranja „high-tech“ procesa

poslovnog odlučivanja i prepustiti to intuitivnim ljudima koji će svoje zamisli ubacivati „high-touch“

narativima.

„Kukavičje jaje“ ili „plavi ocean“ u poslovnom doškolovanju

1987. godine, profesori Stjepan Han i Zvonko Fijan obišli su nekoliko velikih organizacija, uglavnom u

Zagrebu i Sarajevu. Od njih sam učio zanat izrade koncepata za poslovne škole. Prvi put sam u

Mostaru 1990. vodio poslijediplomski smjer za IT-menadžere – to je bila verzija 1.0., a 1997. godine u

Budimpešti, u školi za HR-menedžere isprobao sam verziju 2.0. Uslijedila je verzija 2.1. na MBA

studiju, a potom sam 2007. u školi za coaching isprobao verziju 3.0. Danas upravo krećem sa školom

za strateške partnere gdje radim prema verziji 4.0. Algoritam sada izgleda ovako:

1. Visoke škole u Srednjoj Europi doškolovanje rade po istom modelu po kojem su nekada radile

„dopisne škole“ (u smanjenom opsegu daju isto kao i redovnim studentima) polazeći od

pretpostavke da su oni došli po diplomu. U jednom ovakvom svijetu treba naći mjesto za

jedno „kukavičje jaje“.

2. Pogledaj na top-listi koji su novi, čime se bave i napravi mapu novih ključnih riječi

3. Pogledaj u čemu je velika ponuda tj. što rade morski psi u crvenom oceanuxiv

poslovnog

obrazovanja

4. Nađi šest do osam duhovitih predavača (profesionalaca) koji su stavili u svoj kontekst ono što

si našao na top listi, a koji dolaze s jezičnog područja u kojem pokrećeš školuxv

. Bitno

upozorenje: čuvaj se celebrityja.

5. Napravi mapu znanja „8-4-2“xvi

ključnih riječi iz točke 2 i 4 i napravi „ako...onda“ veze među

njima

6. Princip „svaki tjedan jedna knjiga“ - studenti nastavu slušajuxvii

16 subota, što znači da između

dvije subote čitaju po jednu knjiguxviii

)

7. Napiši o tome jednu knjigu, kako bi se „škola sastala u jednoj glavi“

8. Napiši 3-4 stranice o školi. Ne treba se bojati ubacivanja novih znanja putem novih pojmova.

Najbolje je kada čitatelj kaže: ne znam o čemu piše, ali imam dojam da je to jedna cjelina.

9. Koristi društvene medije! Napravi nekoliko jednominutnih filmova u kojima će svaki od

nastavnika govoriti o svome mjestu u „školi“. Naravno, stavi na You Tube i pokreni virusni

marketing.

Handyxix

se u svojoj knjizi The New Alchemists pita: „Trebamo li samo čekati da se poduzetnici

slučajno rode ili možemo promijeniti neke od uvjeta u društvu kako bismo potaknuli stvaranje više

njih?“ Odmah daje i odgovor: „Alkemija ne bi trebala imati mjesto u dobro organiziranoj tvrtki ili

društvu, kažu neki; ili bi barem trebala znati svoje mjesto“.

Oni koji neće iznenada promijeniti svjetonazor, proći će kao mali Bušman u filmu „Bogovi su pali na

tjeme“, kada je uporno trčao kako bi stigao na kraj svijeta i bacio natrag bocu od Coca-Cole.

i 35 godina predaje po raznim fakultetima. Autor je 16 knjiga. Posljednja knjiga: Dileme donositelja poslovnih odluka:

Sinergija, Zagreb ii Kuhn, Thomas: Struktura znanstvenih revolucija. Zagreb, Jesenski i Turk , 1999.

iii Na listi najutjecajnih mislitelja menadžmenta (http://www.thinkers50.com/results) 2009. bio je na 40. mjestu. Zanimljiva

nam je njegova knjiga Crni Labud, Jesenski i Turk, Zagreb, 2009. iv

Na listi najutjecajnih mislitelja menadžmenta (http://www.thinkers50.com/results) 2009. bio je na 32. mjestu. Zanimljiva

nam je njegova knjiga Design of Business. v Na listi najutjecajnih mislitelja menadžmenta (http://www.thinkers50.com/results) 2009. bio je na 35. mjestu. On se

probio s knjigom Dugi rep. No, meni je zanimljivija njegova knjiga Free: The Future of a Radical Price. vi

Na listi najutjecajnih mislitelja menadžmenta (http://www.thinkers50.com/results) 2009. bio je na 11. mjestu. vii

A. Peirce je abdukciju identificirao pojmom pukog odgonetanja, odnosno intuitivnom sposobnošću pri čemu je intuicija

„premisa koja sama po sebi nije zaključak“ http://en.wikipedia.org/wiki/Abductive_reasoning viii

Na listi najutjecajnih mislitelja menadžmenta (http://www.thinkers50.com/results) 2009. bio je na 10. mjestu. Njegova

knjiga Budućnost menadžmenta, Mate, Zagreb 2009. proglašena je knjigom godine na najutjecajnijem skupu AOM 2008.

(http://www.aomonline.org/) ix Na listi najutjecajnih mislitelja menadžmenta (http://www.thinkers50.com/results) 2009. bio je na 33. mjestu. Njegova

knjiga Strateški Safari, Novi Sad. x http://www.danpink.com/whole-new-mind

xi S. Denning: Tajni jezik Liderstva. Lider press Zagreb, 2009.

xii http://tesugen.com/archives/05/08/inductive-deductive-abductive

xiii 2010. godine objavio je knjigu China's Megatrends: The 8 Pillars Of A New Society.

xiv Metafore plavi i crveni ocean uveli su Kim i Mauborgne. Na listi najutjecajnih mislitelja menadžmenta

(http://www.thinkers50.com/results) 2009. bili su na 5. mjestu. W. Chan Kim, Renee Mauborgne: Strategija plavog oceana,

Poslovni dnevnik, Masmedia, 2007. xv

Materinji jezik slušatelja, nastavnika i predavanja mora biti isti. Znam da s ovim nisam baš „trendy“, no 35 godina iskustva

govori mi da pravo konstruktivističko učenje ne može biti kada se neki jezik govori tečno ili slabije od toga. Ovo ne isključuje

gostovanje nekoga iz Top 50, odnosno poneko predavanje na engleskom nastavnika kojem je to materinji jezik, ali

konstruiranje pojmova (makar i neprevedenih) mora biti na materinjem jeziku. xvi

8 predmeta, 4 predavanja po svakom predmetu, dvije ključne riječi po bloku predavanja od 4 sata xvii

Naglasak je na slušanju predavanja. Generacije koje su u visokom školovanju bile preplavljene studijama slučaja i

samostalnim prezentacijama, željne su dobrih predavanja. xviii

Ove godine knjige dijelim u četiri grupe. Klasici (B. Russell, U. Eco), New-Top-Thinkers (M. Gladwell, N. Taleb, R. Martin,

C. Anderson), Stabile-Top-Thinkers (H. Mintzberg, C. Handy, C. K. Prahalad, G. Hamel, J. Kotter) i TED-stars (D. Pink, D.

Ariely). Napomena: Izuzev Charlesa Handyja i Dana Pinka, gotovo svi ostali prevedeni su u prošlom desetljeću. xix

Na listi najutjecajnih mislitelja menadžmenta (http://www.thinkers50.com/results) 2009. bio je na 43. mjestu.