novelealije nametka ili poetika podnoŠenja sudbine22

8/7/2019 NOVELEALIJE NAMETKA ILI POETIKA PODNOŠENJA SUDBINE22

http://slidepdf.com/reader/full/novelealije-nametka-ili-poetika-podnosenja-sudbine22 1/10

ĐćčžNOVELEALIJE NAMETKAILI POETIKAPODNOŠENJASUDBINE

AlijaNametak pripada meduratnoj generaciji bošnjackih novelist:a,ali je u književnost stupio pocetkom tridesetih godina.Rcx.1enu Mostaru 7. marta 1906, on je, nakon završene gimnazije. produžioškolovdIljena jugafuvaid irananis:id u ZagrebJ. Naporedo sa službom srednjc).iblskogprofesora, on je pisao proze iskljucivo iz bošnjackog života svoga zavicaja i Sarajeva i Bosne, književnohistorijske clanke, a bavio se i urednickim poslom. Aknjiževna vezanost ovog pisca za vlastitisvijeti njegovu p.~ihologiju,u kojoj se intimni porivi, starenicki patrijarhalnimentalitet i drw,"tvena~l.lvremenQ5tnovo doba dodiruju,sudaraju i splicu u egzistencijalna cvorišta, došla je doizražaja u njegovim novelistickimzbirkama Bciframžrtava(~-greb, 1931) i

Dobri Bošnjani(Z:agreb, 1937),

Za obraz(Z:agreb,

1942) i kasnije.Trava zaboravka(Zagreb, 1966) Ramazanskeprice('&ardjevo,1967), teTutumzaišehMeco(ZagrrlJ,1978).Zbirka Bajram Ž11avaizraz je NametkovenCHalgicno-estetskeintime kojom on atmosfericki zaokružava i stvaralacki prožimanjene novele. Vec uvodna novela Kmet navješcuje pišcevo shvacanje života, kako u njegovim odredenll11lokalno-vremenskin1 relacijama, tako i u njegovoj opcoj datosti, koje jeizraz tradicionalnog mentaliteta njegovih junaka i njihov odnos prema suvremenim životnim pojavnostima.Satim njihovimnaziranjem i ponašanjem pisac se po~10vjecuje, preobražavajucinjihove životne trpnje i iskušenja u tihu žalbu nad prošlimvremenll11ai nad sudbinom koja ih je snašla, i, ujedno,uocavajuci ljudsku p<Nojanostkoju ni ta promijenjena vremena345nisu nacela. U isjecku društveno-politickih odnosa nastalih godinom1878. Nametak je prikazao duševnost kmeta Ahmeta,kojisvome agi Džankicu, s kojim ga je nevolja izjednacila, nositrecinu, te Džankicev ponos koji to, uspravnog stava, otklanja jer nije spao na to da mu se milostinja dijeli. Te crte ponosa, iskromnosti i poniznosti, ali moralne postojanosti, ovaj pisac pripovjedacki prati u meduratnom vremenu agrarne refonnel:x2ikakvogfinancij$ag dNecer1jazemIjq:n;jednika,kqa dovOOido krupnih moralno-ekonomskih preobrazaja i lomova u p0-rodicama hivših aga i begova. Neke od ovih povijesti, kao što je pripovijetka o Aljahegovicima ili niz novela oDuranicima,koje se realistickoestetski mogu podnijeti samo kada su predocavanje životnihslika,predstavljajusažete rocijalno-p,iholaike povijesti ovog svijeta. Ako je, medutim, novela do kraja cinjenicki ogoljena, ona se izvrgava u reportažu i udaljava od književnosti.A i to se kod Nametka dogada, osobito kada pripovijedao neposrednoj suvremenosti jezikom intelektuaIca s0-



ciologa. A kada svoju prozu otopli pricom junaka, u prvomlicu, zaiskri u njoj moralna estetika muslimanske tradicije, cak i u pregaranju zlocina: »Eto, samo kad bi ljudski likovi iZb1llbilivucje duše - priželjkuje s uzdahom žena iz jame Golubinke,Asimaginica Bakšica - kad bi se u svim ljudima p0-novo rodila ljudska duša, onda bi im se moglo reci da su ljudi."(S onu stranu).!\linije..ov.ajpisac samo kronicar istrošenog zivota bivšeg-pletp.-eni1:aškog ~loia, on je i životni S\Jputnik i duševni istovijetnik Q1110štva maliI, u sebe i ~9ju sudbinu zatvorenih ljudi. on piše Qtes'kOCamanjihove meduratne suvremena<,ti,o životnoj~tvarnostiu stalnom sukobu sa tradicionalnim mentalitetom,ali je o.sjecajno okrenut prošlosti i njenim vrijedna.1ima. Tu je njegova umjetnicka kontroverza u kojoj je sadržan dramatican potencijal,utišanmoralnom n<Nalgijomkao nekom vrstomkatarse. za ovog pisca je vec receno da je pjesnik staroga ha-5njackog života, bošnjacke obitelji i njenih patrijarhainilI, tradicijomutvrdenilI odnosa, shvacanja i obicaja. Izmedu dva rata je, medutim, isticano, osobito u povodu njegove zbirke DobriBošnjani,da j-e-o-n pisac socijalnog tona. U ~L1Štionvi e dvi-346I. je strane njegove stvaralacke osjecajnosti kao da su se pomirivaleu njegovojprozi, stvarajucijednu historijsko-spiritualnu~ J

rezonancu sudbinebošnjackogsvijeta,kojunasilno ruše zbivanja,obicajii odnosi novogvremena. Novavremena su iu Namet:kovimnove1amazla sudbina &ar'oguglecta: IX@uštva-imoci, tema poznata iz bošnjackaknjiZevn05tiausrougarskogdom. Unoveli Njegovaosuda,ta ila sucibfua

se, pod utiskom skmavljenja kule i imena, u On1eru preobražavau moral koji nije moguce preživjeti. To je poenta tragicne povijesti On1erove i njegovih predaka u njoj. Svjecnom cese sramotom spominjati moje ime, odlucuje se On1er kad cujeda mu bivši kmet u njegovoj kuli svetogrdno prolijeva vinoi koljekrmace u Muhamed-aginoj odaji,da bi je zar;illioi izgoriosnjom. Neštohereditarnokao necistakrvi zasluženakOOpritiskuje,medutim, ovaj životni konac glavnog junaka, a u isto vrijemec.Yelujei ljudski tragicno, kao nešto što on nije mogao izbjeci.Cak ni pisac ne zali za njim, vec ga posmatra bez agona1ne priSran05tiu ovommoralnom suceljenju,bez zaobi1aženjagrijeha prošlosti, posmatra s razumijevanjem šta ga je stiglo i što nije

mogao, ni znao, mimoici. 'JQjebilo 1Evo knj!ž~VQ.99Siecagjenispona društvene historijeBašnjaka, konkretizirano, <Dbjek-(tivno, suOCenof sa nelijepim, neljudskim, nepodobnim."NeSnalaienjei propadanje pod plimom novih životnih oblika Nametak nastavljakao motivbošnjacke proze ranijeg razdoblja.Ali, dok je bošnjacka proza iz austrougarskog perioda izražavalaživot Bošnjaka turskog vremena i osobito iz vremena od prevrata 1878,»novih vremena", kako je to razlikovao Mulabdic,iznoseci povijestio nesnalaienju, zaostajanju i propadanju muslimanskog



svijeta - meduratna je to prikazivanje nastavila.Govorila je o drugom svjetskom ratu i vremenu poratnom uDržavi SHS,o propadanju bošnjackih porodica i pojedinaca,o siromašenju i beskucništvu, o socijalnim nedacama urbanizacije,o lumpenproletarijatu, prostituciji, i to sa provalom uduši junaka: nekad se bilo nešto, danas ništa. .9!9US-Q..~nicima,zapravonacrtjednog rocijalnogromana, najOOIjeizražavaT\rametK6vQnaStavljanje te muslimanske socijalne:rapsodije.Tako je njegov junak Ibrahim Duranic, potomak osiromašene347~govske porcxlice, svjestan da ce bez ijednog komadica zemlje,koju bi mogao» zagrliti..., pomiješati svojim prstima", uginutikao» cvijet u vazk Stoga su clanovi obitelji Duranic, koja je prekonoci ostala bez posjeda, prisiljeni da ne biraju sredstva radi svogaodržanja. Ali materijalno propadanje prati i kolebljivost u odnosu prema tradicionalnim nacelima (Hasna u noveliizvanokvira)ilicak moralni pad pojedinih clanova, Nedrete, na primjer.Drugi NametkcM.~aGi medutim, sadrže ~Ði dovoljno

životnesnag~j prirodnGgnag"Qrm da-ponovouspo~;ta~rv::re~QporempcPnI] maralou ra..vnotežuinadll ~vojemjestouJivotu. Njegovajunakinja Ha~na(iz novele Preporuka), posliježivofnihlskušenja po~1ajeradnica u tvornici duhana, prihvacajucito kao životno rješenje, po cemu su Nametka ponekad~vrstavaliimedl:l-piSEe-tzvS;OGijalnelitemture.Ukontekstu Nametkove proze taj cin, medutim, predstavlja ponovno nalaženje starih, ranije odbacenih, moralnih nazom. s kojima~ Hasnasupro~1avljanemoralu opceg i beza<.,1atnogiskorišcavanja,pracenognajsramnijim ucjenama. Tako ~ pokazuje da, LIJ1YojQL_ ~ecajnC?i i1J1Qr(ilnQodj anosti prošlim vremenima bo~njackQt.Lživota, Nametak ne žali za onim $toje u njima bil()negativno

ili nedovoljno ljudsko, ve< talLza pGz-iti\lnimmoralnim i-ž-ivotnimwijoonestima, za-cestitei!el:lilicnim po~enj@m,zarav.;;..noteZQIDetickih n(izora, za skladnim odnosima medu ljudimai razumijevanjem tudih sudbina, za životnom sigurnošcuifDvjerenjemu tuduCTIcRIC&lPnutjezajedno~~vojimjunacimašt0-j@..~vega toga-preko noci nestalo, ~tosu ~1ariživotni oblicinasilno uništeni. Kao patrijarhalno-starenicka moralno-~1etskasuper~1ruktura, izvija se iz nekill njegovih proza i jednaIdublja licna tragika njegovih junaka, kada, na primjer, Omer " Alajbegovic (u noveli Njegova osuda), prodaje plemicku kulu,simbol ga<.,podstvai ugleda njegove porodice, ~vjestanda~vojimpotomcima ne ~1avlja ništa od uspomene ~vojih~1arenika, ali ne može podnijeti da novi vlasnik vrijeda sjecanje nanjih. Postoji u Nametkovim novelama ove vrste jedna huma-A1izacijaS0Gijalnopritbnutih junaka, skrenutih sa životnog puta, jedna POetizacija, koja ako nije trans bezumlja, je~1enajce.'>cene~to kao san, neko ma~tensko razmek.'>avanjestvarna5ti, neka vizija za necim lijepim, cistin1,kao urodena katarsa. ili se javlja cvrst moralni stav,ponos pojedinca, kao iz epskih vremena, cak do..<.,10janstbviojede, kao onih cvršcih, realnih p0- jedinaca koji ne mogu ma~10mnadoknaditi stvarnost života.



Slijedeci, tako, s toplom evokativnošcu prema prošlim starenickin1vremenima, unutarnje prijelome i moralne'postojanostiilispU~1anjasvojil1junaka, ovaj pisac je, narocito u zbirci DobriBošnjani,ctkrivaoarhetip;keetnopfuoldke ate IxN1jackognaroda, izražene u narodnim legendama i praznovjerju, i tako jacao stilsko-emocionalnu prijelazn~1 realnog svijeta svo je proze prema svijetu b-ajoslovlja.Trava zaboravka je, reci-~mo, sva zasnovana na snovidenjima, koja ~ lelujavo uvlaceu život kao sudbina. Izmedu bajke i stvarn~1i, prica je ovo oSalihu~os-ade na travuzaroravku izmedu dvijeprividenedjevojkei izgubi svijest gdje ~ nalazi. Ali, u njemu prevlada ona nježna, tanahna, s dobrotom duše Emina, nad snažnom i zdravomSekanom, ~10nojoj» rukavi puni ruku, k~"ulja puna njedara irokova«.Iokrenuga zamm zauvijek.PonekadjeN1rnetkutaj folklorni elemenat bio potreb-an radi alegoricne aluzivnoi:>1nia politicke dogadaje meduratnog dolYa(Umetaljkai Skokaiz custek.a),ali je opcenito folklorni motiv,nanos ilislojprodubljavao psihQIQg!junjegovihjunaka i ma.~ovitom pr~1odušn~u bojio njihov duševni život. U noveli Ispod planinskihvrhova,nijema ljudeskara Mujo, za kojeg ~ vezala prica da je sin colYanicei ~l.lInskogmededa, rastrgao je u sladostrasnom bezumlju najkrupniju djevojku u ~lu. »Pa to je kraj gdje nicei živi lYajka«,uzvikuje ~l.Idacu njoj. U Zacaranom ogledalu,u Sekani ponovno bukne potisnuta strast prema ilijiGaloži prisan10mpogledu na ogledalokojejojje fD~onio. Takoove proze putem bajoslovnog magicnog motiva otkrivaju že.'itokenagonenekil1Nametkovilijunaka, kod jednil1animalno-~zumne, koddrugih biološki teško savladive, iz cije je nepodobnosti mogucizlaz jedino u odluci o udaji ili ženidbi koja ~, po silini unutat'njenapet~1i, dono~i naprecac, bez llcešca dubljeg i promiš] jenijeg osjecanja(San covjeka Božjega).Ali je nesumnjivoda je u toj odluci da ~ uda kod Sekane i da se oženi kodDerivš-age i te kako sucijelovaotradicionalni islamskimoral da348 349se sprijeci grijeh.OJ ovakvebezumne eraske sra.si, kaonajvitalnijegna~napona, ova oblastživota Nametkovihjunaka izražava se u nizumekših nijansi žudnje i cežnje, i snatrenja kao zanosa nad spiritualnomi cistom ljepotom ženskoga tijela. Dok u Fatimi, unoveli Krik,duboka i produhovljena ljubavna emocija izaziva požar strasti u kome ona izgara kao žrtva vlastitesrece, dok Hamida, u noveli Napast,koji je nakon becarskog lakoumIjamladih dana doživio moralni preobražaj posredstvom unutarnjespoznaje, izbezumIjujeNedreta kao neodoljivademonskanapast, u noveliSuncekrovopokrivac Salih ugleda mladu ženu kako se naga sunca u dvorištu i pred njim se u opojnomzanosu nad njenom ljepotom pokazuje citav njegov život uslici nepotpunosti, banalnosti, prikracenosti i nesavršenstva, au isto vrijeme se i tradicionalne predstave griješnosti u njemumoralno procišcavaju spoznajom o božanskom porijeklu savršenstvai svrhovitosti te ljepote. Salihov doživljaj mlade nage



strankinje dat je u dijapazonu jednog psihološkog stanja kadse sanja otvorenih ociju, kada on gleda, a misli da sniva: odcudenja kako se ne stidi, preko prebacivanja sebi što je takvugleda i molbe Bogu da mu oprosti zbog toga grijeha, dovlastitogpravdanjasapozivanjemnaBoga(n Tadao simi oci danjima gledam, a dao si i nju da i nju gledam.«), preko samosažaljenjazbog vlastiteprikracenosti nad takvom ljepotom, do pomisli da ga ta žena namjerno zavodi, muci, želi da ubije, ido samosaznanja:n pa ja sam vec i ubijen«.Ufatalnom umišljajuda ga ta žena, znajuci za njegovo divljenje, zove i mamik sebi, SaIihu padu s krova_nalazi~ j>Q[ednje, postajucižrtva zagonetnih sila u sebi, koje su magicno izokrenule cionjegov svijet, život i SUdbinu.Uoceno je u kritici, s razlogom, da se u pregledu Nametkova pripovjedackog stvaranja isticu novele psihološke analize iatmosfere sredine ili covjekova unutarnjeg stanja, koje prožimacijelu prozu moralno-estetskim fluidom jednog osobenogmentaliteta. Druge novele se svcx:lemu na anegdotu ili su izrazogranicene socijalne tendencije(Pola konjske snage, Preporuka),i u njima se a;jeca spu~je i pcx:lredivanje es:etske razine. Nametakje~S\T99n<~v~d prverlSYeno narativac-!pri{X)vjedacdoga~ja.-~ u atmciferick!mi~pla%:im {Xl5aŽimau,njeganem.a..~bnih opk;aprircx:le,niti ima portreta licnosti. Nematzv. $tatickil:Lmotiva,sve su dinamicki, kretanje price u radnji,u vremenu. I ima jedno blago narastanje tenzije, psihološke,sudbinske, životne, do završetka, koji je novelisticki brz,{X)nekadneocekivan, katkad anegdotalni obrt, izražen naprecacs težnjom efekta.U tom svome pripovijedanju Nametak1ici na narcx:lnogpri-{X)vjedaQll o~~g koji pripQvijeda,a ne onog kojiopL"uje~Azlx?g primata radnje, i stilmu je pretežno glagolski. Nema kod njegamiQj~xsk<?gstilakoji je karakteristika opisiv?Qja.Taj stil tece tako da se ima utisak da to dobar pripovjedac neposredno prica. I sav j~ u tn~~~mJicu, i pripovjedackom relativu. osimdijal~Ll<9jfuD~gta pnt1Q,koji su po svojoj prirodi u indikativu.UtL"kuo Nametku kao narodskom pripovjedacu doprinoseuveliko narodne umotvorine, bajke, legende, praznovjerice, narodne pjesme, izreke, za koje nije dovoljno reci da suvješto interpolirane ili cak funkcionalno iskorišcene u njegovim prozama. Jer, to je Nametkov pripovjedacki realan svijetu kome narodne umotvorine ~tvarno žive, u kome su one prirodani organski dio, egzotican samo za strance i nemuslimane.One stoga nL<;nl\Ufunkciji« UNametkovim pripovijetkama, jer bi takvo nešto bilo vještacko, traženo. One su tu spontanekao i život, koji je duhovno, ~tet:ski i psihološki autentican. Na liniji toga autenticnog života i duha Nametkovih prozanalazi se i jezik ovogpripovjedaca.za mene jennajljepši naš jezik - jezik bosanskohercegovackih Muslimana«, isticao jeKrleža s nepogre.~vim osjecanjem.nUzmite na primjer Skendera



Kulenovica, te Derviša Sušica, Mešu Selimovica, pa Alijulsakovica ili Nametkaili Hamzu Humu ili, ako hocete i oneMuslimane kojise javljaju ranije, još a;amdesetih gcx:lina,možemisliti o tome tko što hoce, ali ako se tome jeziku doda još italent, onda je to literatura srca.«Rijeci nliteratura srca«treba posebno istaknuti kao izraze ~tvaralacke iskrenosti, izvornostii spontanosti. One uveliko pripadaju iNametku. A u toj sferi treba shvatati i doživljavati!i turcizrne, koji su u Nametkovu350 351 jeziku autentican izraz imanentnog !Jošr!jackog.životai duha. pisca i njegova svijeta. oni su ispoljenje s1avensko-islamskog bica Bošnjaka. Oni Nametkovu jeziku daju posebnu aromu,onu istukojom emanira i duh njegova svijetau tradicionalnomknjiževnom stvaranju Bošnjaka. Turcizmima imenicama se ikod Nametka dodaju glagolibiti, ciniti- kao i u alhamijado-literaturi, dok su turcizmi glagoli inace tradicionalno manjefrekventni. I u Nametka su turcizmi ~tetn9 ufunkdjiizražavanjaemociooalnogra."{rioženjaid~og$Jnja niegovih junaka, i u tome je njihov stilskiznacaj. Ali, oni u našem jezikuimaju i civilizacijsko znacenje, dok su Bošnjacima zapravo,nužan dio njihova izraza. Pri tome otp-adasvaki prigovor turcizmima kao tudicama u našem jeziku. jer, postavlja se pitanjeda li su u našem jeziku prije 1463. uopce postojale našenarodne rijeci kao adekvati za turcizme iz civilizacijske, društvene,kulturne, duhovne cblasti. Ako nisu, znaci da ni ti predmetimaterijalne civilizacijeiduhovne ktdture, zatim društvene institucije- nisu postojali u životu zatecenog stanovništva koje je primiloislam. Tako da su oni prirodno ll.;liu naš jezik kako jedan od njegovih civilizacijskih slojeva. Kod Bošnjaka je to bilo još bitnije i znacajnije, jer je Orijent predstavljao povijesnodvilizacijskukomponentu njihova bica. Stoga su i turcizmi u Nametkovu..najljepšem našem jeziku«izvoran, prirodan i adekvatan izraz bošnjackog pripovjedaca bošnjackog života kao..literature srca«.To ucešce bosansko-muslimanskog bica u duhu i estetici Nametkove proze može objasniti fenomen ambivalentnog odnosakriticara, odnosno citalaca prema ovome piscu. Pregledkritike o Nametku na liniji Balentovic-Frndic-:Telcic to lije po ilustrira. Ali se mora istaknuti da se u interpretaciji ovoga problema Jelcic možda najviše približio fenomenu recepcije Nametkove proze. jer, radi se, zapravo, o horizontu ocekivanja,odnosno o recepcijiNametka i njegovadjela,u cemu pa;tojerazlike zavisno od nacionalno-kulturnog ipovjesno-duhovnogkaraktera citalacke publike, odnosno samih kriticara. Bošnjackicitalac ci kriticar) doživljava Nametka kao svog pisca i njegovodjelo kao sliku i izraz bošnjackog svijeta i života. Andrica,koga jeJelcicuzeo u poredenje, injegovu slikutog svijeta,odbijakaoneizvomu, nedcbronamjemu, lažnu i tendencioznu, asamog pisca kao covjeka kome je taj svijet tud, zato opterecen psihopatskimlikovima i manijakainim postupcima, stranim njegovu



katolicko-evropskom duhu i senzibilitetu.Hrvatski kriticar (i citalac), na drugoj s:rani, JXNll<ltrajud Nametkau sklopu hrvatske književna<,1i,zamjera mu zbog folklorizma,kojim on oznacava sve ono orijentalno-islamsko i bošnjackokqeje bitna:tovoga~vijetanasJprct hrvatš<o-katolickcmp,rigovaramu zbog regionalnog prikazivanja.samo života Bošnjaka, zbognostalgicne okrenuta<,1iprema prošlom, zbog idilizma i idealizacijenekadašnjeg bošnjackog svijeta,njegova patrijarhalnogmentaliteta i islamske etike, što je, zapravo, hrvatskom citaocu,i kriticaru, daleko i tude, što on ne razumije i emocionalnone prihvaca jer nije u duhovnom skladu sa njegovim bicem,!;10je za njega romanticarski daleka egzotika, iako želida Nametka promatra u sklopu hrvatske književnosti. Stogasejelcicu Andric i Nametak i postavljaju objektivno kao antipodi,što je sasvimprirodno pronicanje, alise u daljnjoj redukcijiisti odnos postavlja i izmedu hrvatskog kriticara i samog Nametka,zbog dva videnja bošnjackog ~vijeta,koji je za hrvatskihorizont ocekivanja sasvim ezoterican i egzotican po svojoj

osjecajnosti i etici, po na<,1algijiza onim !;toje iZgllbljeno.Stoga napomene, ili cak primjedbe, da je Nametak sentimentalnovezan za bošnjacki ~vijeti njegovu prošlost, da je njegovanovelistika žal i uzdah za vremenima kojih više nema, zavrlinamakqe su cbilježjetihvremena,treh1shvatitikao konstatacijeknjiževne osobenosti ovog pisca. jer, cemu prigovarati emocionalnomodnCRlpiscaprema jednom životu,i tomu zamjeratisa pozicija ir1telektualno-idejnograzbiranja, ilikroz optiku jednedruge nacionalne književnosti,drukcijeg senzibilitetai osjecanjaljepote? Pa upravo to licno nagnuce ~tvaralackg duha i jesteestetska struktura ako je postala izraz.To što je Nametak osjecajno vezan za stari patrijarhaini život

ne iznenaduje onoga koji ima jasnu i nepo~Tednu recepcijutoga svijeta i života, a koja je, uz to, posljedica Nametko-352 353ve pripovjedacke umjetnosti. Jer, kcxltakvog je citaoca ostvarenaestetska komunikacija na relaciji djelo-receptor, cxlnosnokonzument. Ali,zacuduje intelektualno, racionalno rezonovanjenad onim njegovim novelama koje imaju socijalnoobilježje kako u njima nema otvorenog protesta i pobune, kaoda je književno djelo socijalna studija, a ne umjetnicki doživljaj.Ono što se u Nametkovoj prozi ove vrste može uociti jeste put kojim su prošli mnogi Nametkovi junaci, u prijelomnimi burnim vremenima, cxlmaterijalnog propadanja i moralnih

klonuca do preobražaja. A taj preobražaj je bio moguczahvaljujuciupravo CVTItimoralnim nazorima kqi su naslijedeniiz prošlosti.Utome se nalazi strukturni moral Nametkoveproze,aliumjetnicki izvoran, spontan, estetskioplemenjen. Tu se etika preliva u estetiku, i obratno, uzajamno. Ali je u ovom kompleksuestetski snažnija inverzivna situacija kada se cvrsti karakter i ponos junaka, koji on nosi kao pozitivnu tradiciju starenika, javljaju, u promijenjenim vremenima i društvenoj situaciji,kao socijalno-moralni apsurd. Tako dolazimo do este



tike inverzije kao bitne simbolicno-strukturne postavke u Nametkovimprozama, bileme erotskeilimjalne. A,ona refXIDekadotkrivaiznenada, kao paradoks,SlSVirnu skladu~ novelistickomformom proznog kazivanja, cini najdublju suštinu Nametkove poetike.Poeticki se Nametak, vidjeli smo, ne može porediti sa Andricem,ali re mOže JXX"ecMtiSlsvojimprethodnicima, Mulalxlicen1,OrnanOO1-AziZamS,arajlicemu, S1}islupriIXJVjedackreazvojnaii bošnjacke socijalne proze, i još više, u oblasti pripovjedackeerotike, ~ svojimsuvremenicima Ahmedom Muradbegovicem,Hamzom Humom, te ~ Skenderom Kulenovicem,kojice slijeditiHumu i Nametka i prethodne pošnjac~e pripovjedace sudbinana razmedima svjetova ivremena. Unevelikom ciklusu Nametkoviherotskih novela može se uociti jedna linija u raspQnucxllirske ustreptalosti do dramatike strasti.Unoveli-P~dne)culnost se pokazuje kao lirski impresionizam u naporedenju~ slicnim Huminim prozama, u kojima se manifestira prenapregnutaculna;t kao opsesijaekspresionistickogizraza, ai erotika je u njoj cednija nego kcxl Hume, ali obojica imaju misao o prolaznosti. Ipak, kada se cita ova Nametkova novela misli sena HuminG!J&4~.!lin'Ekot,i po erotskom senzibilitetu, i po paru mladih junaka, i po stilu, elipticnim recenicama, po slikamamladosti, radosti i ljepote. U noveliSlPl~se poredbenost~ Humom nastavlja. Hll1l!Qse, medutim, cxl Nametkova junaka razlikuje po tome što ne traži kao on oprosta cxlBoga, zadivljen i zanemocao pred ljepotom žene. I kcxlHume,kao i kcxlNametka, postoji simbol sunca,»sunce se smi je«,ali Nametak ovim simbolom svjetlostiide u mistiku: junak njegove novele postaje sunce koje ce obasjati i obujmiti ženu,a onda nestati u njoj, slicno sufijskoj metafori o leptiru i svije6, ili kapljici i moru.»Ona ce se rastopitii bitce jedna kapkažeSalili.- I ja cu postati jedna kap, pa cemo se oboje dicinegdje i otici izvan toga.«U Nametkovoj noveli Napast,najzad,ljuoovnaStraS: je data dramaticno-psihološki,u dogadajnomi unutarnjem zbivanju, dok je Humina strast uvijek opsesija,ali data pojavno, manifestaciono, kliktavo lirski. Postoji uz toi kcxlNametka erotika plcxlnosti, slicna Humi i, kasnijem Kulenovicu,u kojoj se sve daje elementima prircxle, panerotski,u cistim nepomucenim bojama i simbolima(San coljeka Božijeg). Neke erotske Nametkove proze vezuje ~ slicnim Muradbegovicevim novelama ekspresionisticka dramatika strasti. Kada je Mušan, u noveli Bojicka,neosnovano posumnjao da Aišanosi tude dijete, ona, dotada pcxlredena i predana sudbini, progovaramuradbegovicevskižestoko:»Qda Bogdo ni~ovaj cas živa docekala da me ovako pitaš! Meni više ni onakonema života kad ti i trunku jednu sumnjaš u moj namus. -Ustala je i s police dohvatila veliki nož. - Zakoljime! Halal ti bila moja krv. Ja nemam više rašta živjeti.«Ali je u toj dramaticiležalo moralno naslijede predaka kao svetinjau koju se nijesmjelo pa5U11111jantie, psihoanalitickareakcijapotisnute strasti.Stoga moguca ref1eksijao Aiši kao tragicnoj heroini, neobicnoj



u svojoj vjernosti mužu i poslije njegove smrti kao da seništanijepromijenilo,može egzis:irati~o u današnjojrefleksiji,u primijenjenom civilizacijsko-kulturnom ambijentu i velikomrazmaku, i osobito u recepciji onoga koji ne poznaje bošnjac-354355ki moral 00 starine. A uz tu refleksiju vezuju se i tradicionalnenemuslimanske predstave o muslimanskoj ženi kao mucenicizatvorenoj iza mušebaka.Iza svega toga nalazi se nerazumijevanje bošnjackog svijetai njegova stoickog pcxlnošenja sudbine. Jer, šta bi se u vezi satakvom moralnom postojanošcu koja prelazi u OOricanjeodživota, koja i od smrti pravi stalnost, moglo reci za one ponosnei tvrdokorne Bo.šnjake koji, kad je došla Austrija, više nikadnisu izišli iz kuce na sokak samo da ne vide mrskog Švabu,ili za one stare Bošnjakinje koje, kad je donesen zakon ozabrani zara, nikad nisu izišle na ulicu? To je zapravo jednavrsta reaktivne etike, cvrstine tradicionalnog karaktera i uvjerenja, koju danas ne mogu razumjeti oni koji nisu živjeli u tomevremenu, osobito oni koji ~;1l izvan muslimanskog kulturno- povijesnog kruga. I dok se u Ai..ši, pored te moralno-dramaticnereakcije ogleda i snaga duhovne ljubavi i beskrajneodanosti mužu, Subhija u Nametkovoj pripovijeci Inocavelikudšnonadrasta sebe, muža i sredinu kada donosi OOlukudaga oženi drugom, koja ce mu rOOitidijete i uciniti ga sretnim.A on, moralno tronut, osjeti kako u njemu izviru» suze iz nekog izvora u duši kojemu nije znao imena«. A da ne govorimoo Ibišu, u pripovjeciCjepar,koji, ponosan, dostojanstveni pošten,»nije prosio, a bio je vec prosjak«, nije pružao ruku,vec je strpljivo, naslonjen na kozu, cekao kraj Careve cuprijevjerujuci da ce ga neko, starca, pozvati da mu iscijepa drva.Stogativelikii ponosniNametkovijunacii junakinjemaju simboliljudskog dostojanstva na onom prijelazu kad se etika pretapau estetikucistogsrca,makar iu ffiCijalnomparadoksu, iliu pon05U bez pokrica kao u pripovijeci Kmet,u kojoj aga Džankic 00- bija da 00 bivšeg kmeta primi trecinu, koju doživljava kao sadaku...Zato je daleko 00 istine teza da je Nametak prikazivao. paYiErl1alno-idilicni bošnjacki život. Nametak takav životne izražava u sVojimprozama, vec upravo suprotno. To je _~votna prepr~k.<l!na~ali u koj@ffiS@moralno-duhovnomkatarsom, psihološki postupnom ili prelomnom, postiže unutarnjaravnoteža u dušama junaka. Njegovi su junaci osjecajni

i prkosni, pokorni pred sudbinom i ponosni, OOanii pGS!0-356t. jani, koji teturaju, posrcu i padaju, ali i ustaju, pcxlnose i traju.Ali, Nametak u t;udbinama svojih likova umjetnicki sugeriraoslobadanje 00 stvarnosnog i duhovnog pritiska i strijepnje pristajanjemna posljedice, na život ma kakav bio, da bi se osjetilo olakšanje, ravnoteža i mir u duši i nastavila ljubav prema



najbližem(Bojicka).»Slobcxludaj onima kojimasije uzeo, iu duši ceš osjetiti oslobodenje. Osjetit ceš rah progovara glasu snu Derviš-agi(San covjeka Božjega).Jer, Nametkovo djeloje prožeto postojanim moralom u doživljavanjuživota, i istocnjackomfilozofijom u njegovu osjecanju, sve ovisno od prirode junaka koji se s njime no.<;id,a li je on u ravnoteži otpora prem životu iliu pomirenju sa životom u Božijem odredenju.DervišPolovinase pet puta na dan penjao na munaru»da javiljudima neka se ne zanose suviše ovim prolaznim svijetom,neka ostave zacas svoje svagdašnje poslove, neka umiju OOredene dijelove tijela, pa kad stanu u džamiji jedan pored drugoga, pred Boga, oprat ce dušu i biti cisti i nevini kao L<;tomrodena djeca«(Otmjeni prosjak).Za nemuslimanskog citaocato je egzotika, za muslimanskog to je duhovno-povijesnoOOredenje imanentno njegovu bicu. Ali,i za jedne i za druge, Nametkova novelistika predstavlja bošnjacki svijet malih ljudi,koji u životnim nedacama i iskušenjima nalaze ravnotežui spJkoj, ljepotu irdda5tunutar sebe,u skladubica,vjere isudbine.Svako iskakanje ovog pisca u socijalni angažman i društveneuzrocnosti remeti estetsku harmoniju njegove proze, koja se pretace izmedu bajke, sna i stvarnosti, izmedu predanja i života,raspinje izmedu nagona i morala, nasilja i dobrocinstva,i smiruje u pomirenju sa samim sobom. Neka je mir u njima,s vama i u meni! - tb je stvaralacka poruka Nametkova njegovim junacima, citaocima i samom sebi, što magicno rezoniranakon citanja ovih novela, i zari kao tiha svjetlost iz daljineu nama.(991)357

novelealije nametka ili poetika podnoŠenja sudbine22

Documents