Noviglas 12015

časopis Hrvatskoga akademskoga kluba

broj 01 - 2015

sadrŽaj

Vlasnik i izdavačHAK. Hrvatski akademski klubSchwindgasse 14 /4. 1040 Beč

Tel: 0043 (0)1 - 504 63 54 Fax: 0043 (0)1 - 504 63 54 9 E-mail: info@hakovci.org

Glavni urednikiViktoria WagnerFlorian Wagner novi.glas@hakovci.org

SuradnikiFlorian WagnerLydia NovakDavor FrkatHomes FatalesViktoria WagnerKonstantin VlasichMichael HirschlerKatja WukovitsMatthias WagnerHanna HerbstKatarina Kinda

KorekturaZrinka Kinda

LayoutNikola Znaor

TisakÖko-Druck GmbH.Stoob-Süd 32A - 7344 Stoob

Ekspedit Motivirani HAKleri

Gefördert aus den Mitteln der Volksgruppenförderung des Bundeskanzleramtes

Uvodni članak

Od drivne do električke table

Autohtone manjine u masovni medija

Interview: Petar Tyran

Danas rodjen, sutra projden

Filmski večer

KSŠŠD vs. HAK, 5.3.2015.

Zašto je život u sredini 20-ih ponekad zajeban

Gradišćanski Hrvat: Narod analfabetov?

Na kratki

hommes fatales

Urotne teorije kod Gradišćanskih Hrvatov

Dan mladine 2015

Cure - Život druge

Umjetničko naticanje T-Shirt DM2015

Ljetni tečaj Hrvatskog jezika u Puli

03

04

07

08

13

14

14

15

17

18

19

20

21

22

23

24

IMPRESUM

02

UvOdne riči GlavniH UrednikOv nOvOGa Glasa

Draga štiteljica, dragi štitelj!

(Gradišćanski Hrvati i) medije. Ljeto 2015. je jubilarno ljeto za Austri-ju. Svečujemo 60 ljet potpisivanja Državnog ugovora. I za nas Gradišćanske Hrvate je to poseban jubilej. Mi svečujemo 60 ljet od realizacije manjinskih prav, ka su zapisana u Članu 7 Državnog ugovora. Uz dvojezično školstvo, topografi je i manjinski jezik kot službeni jezik, ta Član 7 i dozvoljava, da manjine imaju pravo na medije u svojem jeziku. Mi smo zato posvetili ovo izdanje Novoga glasa novinarstvu i medijam uopće, i to naravno s fokusom na gradišćanskohrvatsko novinarstvo. S tim u vezi nam Michael daje kul-turno-povijesni pregled o razvitku novinarstva kot mali uvod u ovu opširnu tematiku.Za ovo izdanje smo i peljali velik interview s Petrom Tyranom, glavnim urednikom tajednika Hrvatske novine. Razgovarali smo o početku njegove 35-ljetne karijere kot Mr. Hrvatske novine, politčkomu uticaju, ali i o tom, kako bi se novine u budućnosti mogle razviti.Viktoria si je pogledala kakovu ulogu imaju masovni mediji na autohtone manjine. Za Novi glas je napisala pledoaje za već člankov o Gradišćanski Hr-vati i u nimški medija.Ali mediji već dugo nisu samo novine, radio i televizija. Katja se je interesira-la za to, kako socijalni mediji diktiraju naš svakidanji žitak.Hakovski žitak. Prva tretina ljeta 2015. je opet mimo, a novi odbor, koga smo vam predstavili u NG 4/2014., je bio jako aktivan. Imali smo zanimljiv fi lmski večer s diskusijom i večer igre s našimi prijatelji iz KSŠŠD-a, društva slovenskih študentov i študentic u Beču. O tom pišu Kati i Davor.Dan mladine će biti ovo ljeto po prvi put u Vulkaprodrštofu. Prve informa-

cije i sve o umjetničkom naticanju za motiv majice Dana mladine morete viditi na strani 21! Ne zabiti pogledati na zadnju stran! Onde ćete viditi sve informacije o HAKovskom tečaju u Hrvatskoj. Ako i vi kanite u ljetni prazniki ležati na plaži, svečevati s prijatelji i uz to naučiti hrvatski jezik još bolje, najavite se!200 riči bez pogrišak? Florian se je bavio s gradišćanskohrvatskim jezi-kom i s našom jezičnom kompetencijom.Cure. Ne, ovo nije članak o Danu žen, koga smo svečevali 8. marca. Filmski festival Frauen.Film.Tage 2015 se je od 26.2. do 5.3. jur malo prije bavio tematikom „žene i fi lm“. U tom okviru su i pokazali fi lm „Cure“, hrvatsko-švi-carsku ko-produkciju iz ljeta 2006. Zašto je vridan da si ga pogledate, piše Lydia.Urotne teorije. U internetu kurzira nekoliko urotnih teorijov – o tajnoj vladi velikoga kapitala do navodne istine o 9/11. I u vezi s gradišćanskimi Hrvati postoju urotne teorije. Naš anonimni informant nam je pisao u svojem (sati-ričnom?) članku o jednoj teoriji.„Kooperacija“ s časopisom VICE Hanna Herbst je za časopis vice.com napisala šalan članak, zašto je žitak s 20 ponekad i zajeban. Dozvolila nam je da ga publiciramo i u Novom glasu.Nova rubrika. Mi imamo i novu rubriku u Novom glasu. Hommes fatales se bavu vašimi problemi u vezi s ljubavom. Gdo su oni?Last but not least: Na kratki informira o novosti u našoj sceni. Ili i ne?

Vaši,Florian i Viktoria

03

Od drivene dO elektrOnične tablice

– a med tim se najde papir

kratak kulturno-povijesni pregled o razvitku novinarstva od staroga vijeka do danas

U ovom izdanju Novoga glasa, ki je posvećen „novinarstvu“, se po mo-jem mišljenu i isplati i je i važno, da se spomenemo povijesti ovoga važnoga polja u našem svakidanjem životu . Mi dandanas živimo u

jednom času, u kom se dogadja velika revolucija na informatičkom i novi-narskom području. Klasičnim medijem novinarstva, kot su to novine, tele-vizija, radio ili i časopisi, se je pridružila u zadnji desetljeti i jedna nova vrst - a to je internet. Je bilo prije još normalno, da se jutro ili navečer čitaju no-vine, da se putem toga zna, ča se je dogodilo na svitu tokom dana, je danas u našem času po sebi razumljivo pritisnuti nekoliko puti miša na kompjutoru ili tipkati par puti na ekran mobitela ... i jur imamo informacije iz cijeloga svita, aktualno i odmah pred nami na elektroničkom display-u.Još nikada nisu imali mediji ovako velik uticaj na naš život kot u današnjem vrimenu. Internet kao medijum ki uokviruje cijel svit, nije samo revolucio-nirao izvještavanje (Berichterstattung), nego i prijenos informacijov (Nach-richtenübertragung). Još nikada u povijesti človika nije bilo moguće, da se ovako ljuto i u ovako kratkom času moru poslati informacije od jednoga mjesta na svitu do drugoga. Tako smo mi svi informirani o različiti dogadjaji na cijeloj zemlji, a to u najkraćem vrimenu. Jer ne samo televizija omogućuje modernimi sateliti za komunikaciju da se prinosi emitiraju uživo i direktno

od mjesta dogadjaja u cijeli svit, nego i internet služi kao platforma, na koj se moru povezati ljudi iz svih zemalj svita i tako biti u stalnom kontaktu, prez skrbi zbog daljine, granic ili vrimena. Ali ov dandanašnji medijski i infor-macijski luksuz, koga moremo koristiti i u kom moremo uživati, nije nastao od jednoga dana na drugi, nego je rezultat velikoga procesa, čiji korijeni se moru jur najti u času Staroga vijeka.

Usmeno daljedavanje informacijov i novosti je jur tako staro kao samo človičanstvo. Prve dokaze, da su se novosti i poruke u pismenom načinu dalje dale, imamo iz Mezopotamije (krajina med Eufratom i Tigrisom u današnjem Iraku i u Siriji) i iz staroga Egipta jur iz 3. i 2. tisućljeća pr. Kr. Ma-terijal za pisanje su ončas bile glinene ploče ili i papirus (pisalo se je zapravo i na driveni tablica, kosti, tekstilu ili na oguljenoj životinjskoj koži, ča je per-gamenat). Širenje informacijov pismenim putem je ali bio samo bogatim i plemenitim ljudem kao i trgovcem moguće. Narod je doznao o aktualni dogodjaji ili službeni odluka kroz glasnike, ki su u seli i varoši te informacije usmeno širili. U staroj Grčkoj a kasnije onda kod starih Rimljanov je bilo uobičajeno napisati političke novosti na bijele drivene tablice (gr. σανίδες/sanides), ke su onda bile obišene na važni trgi pojedinoga mjesta (najvećim dijelom su to bila mjesta kade su i bili sajmi, gr. ἀγορά/agorá, lat. forum). Osebito u vrimenu Rimljanov je i bilo uobičajeno, da se napišu ili namažu kratke informacije na vanjski zid stanov (lat. dipinti).

Stari Rim je on varoš, ki se more zvati kao „rodno mjesto“ novinarstva. Nig-

1 Kako jur naslov veli, kanim dati u sljedećem prinosu samo mali i kratak pregled o novinarstvu. Zbog toga sam nek mogao predstaviti mali broj fazof raz-vijanja, a to i nek s posebnim gledišćem na Europu i u daljnjem na Sjevernu Ameriku. Pokidob mi je bilo važno, da se bavim s nadregionalnom povijesti, nisam u ovom prinosu stavio težišće na gradišćanskohrvatsko novinarstvo. Za pregled na tom polju preporučujem knjige kao npr. N. BENČIĆ (izd.), Novine i časopisi Gradišćanskih Hrvatov, Knjiga XXXVIII Hrvatskoga štamparskoga društva (Željezno 1985); M. BERLAKOVIĆ, 100 ljet Hrvatske novine. Nastanak i razvitak gradišćanskohrvatskoga tajednika i njegovo značenje za jezik, kulturu i identitet gradišćanskih Hrvatov (Željezno 2011); K. ZVONARIĆ, Kalendari Gradišćanskih Hrvatov od 1806. do 2012. Popis i prikaz kalendarov od 1806. do 1942. s tematskom analizom sadržajev od 1946. do 2012., Gradišćanskohrvatske studije 8 (Trajštof 2013.). Za ov članak sam posebno koristio sljedeće publikacije: E. BOLLINGER, Pressegeschichte, Öffentliche soziale Kommunikation, Reihe Werkpapiere 29 2(Freiburg 1999/2000); J. K. CHALABY, The Invention of Journalism (New York 1998); S. HØYER, Newspapers without Journalists, Journalism Studies 4,4 (2003), str. 451–463; J. SEETHALER, Österreichische Tageszeitungen – über 100 Jahre alt, Arbeitsberichte der Kommission für historische Pressedokumentation 2, 2. überarbeitete Version (Beč 2005, v. http://www.oeaw.ac.at/cmc/epubs/KMK_Arbeitsbericht_No_2.pdf [zadnji put vidio 20. marca 2015.]); M. WELKE (izd.), 400 Jahre Zeitung. Die Entwicklung der Tagespresse im internationalen Kontext (Bremen 2008); J. WILKE, Grundzüge der Medien- und Kommunikationsgeschichte 2(Köln 2008). Uzato su mi i pomogli članki u Wikipedija (s. v. Geschichte des Journalismus; Geschichte der Zeitung) i Presse in K. u. K.-Monarchie na Internet-stranici od derstandard.at (zadnji put vidio 20. marca 2015., v. http://derstandard.at/2202022/Presse-in-KuK-Monarchie).

04

dor drugi nego Gaius Iulius Caesar je osnovao u 59. ljetu pr. Kr. takorekuć prethonika naših modernih novin pod naslovom populi acta diurna. Po prvi put je bio zaposlen velik broj urednikov sa zadaćom da informira narod već ili manje dnevno o politički i društveni dogadjaji u Rimu. Vjerojatno su se i te novine obisile na državni trgi. Kasnije u dobi rimskih cesarov su se vandavale i još jedne druge novine, imenom acta urbis, kade su sada i stale senzacionalne i zanimljive štorice o cesarskoj familiji (takozvani prvi dokaz za Žuti tisak/Regenbogenpresse). Naravno je ta medijum cesarom služio i za propagandu (kot su to novine i u kasniji vrimeni bile). Kroz velik broj literarnih dokazov znamo, da se te acta diurna nisu štale samo u Rimu nego i zvana varoša, još i u različni pokrajina Rimskoga Carstva (ada jako nadregionalno). Konac publiciranja je bio tokom 3. stoljeća po Kr., kad se je i počeo raspadati Imperium Romanum.

U sridnjem vijeku su ljudi opet samo znali o lokalni novosti, ke su se us-meno dalje davale. Dijelom je aktualne novosti ili gospodarske informacije razglašavao jedan izvikivač (Ausrufer) na sajmi ili trgovački mjesti. Ali samo čisto malo ljudi je znalo, ča se dogadja u udaljeni krajina. Uzato je bio i ma-terijal za pisanje ča jako rijetkoga, jer papir je još bio jako drag.Poznato je, da se je pojavio papir po prvi put u Kini, oko 150. ljeta po Kr. Odanle su Arabi preuzeli tehniku proizvodnje papira, i to ča to po 750. ljetu po Kr. U dobi okupacije Pirenejskoga poluotoka (Iberische Halbinsel, početo od 711. ljeta po Kr.) su onda Arabi doprimili to znanje u Europu, kade se je počeo proizvoditi papir od 12. stoljeća po Kr.Ali velik uticaj na ljuto i bezgranično objavljivanje porukov je imao izum tis-karstva kroz Nimca Ivana Gutenberga (Johannes Gutenberg, 1397.–1468.) sredinom 15. stoljeća. Ovo se tiče ali samo Europe, jer Kinezi su jur od 8. stoljeća početo hasnovali mehaničku metodu za razmnožavanje različnih vrstov pisanih tekstov. Za narode u sridnjovjekovnoj Europi je tiskarstvo na kulturnom i znanstvenom polju značilo velik korak najpr u novu budućnost: Knjige i teksti se već nisu pravali mučno pisati rukom, nego sada je nastalo moguće, da se čuda laglje i ljutije napravu i razmnožavaju. Knjige već nisu bile dragocijene stvari, ke je nek moglo imati nekoliko plemenitih ljudi. Sada su si je mogli i jednostavniji ljudi kupiti. Tako je tiskarstvo bilo i važan temelj za kulturnu, političku, socijalnu i vjersku promjenu u Europi. Letke su mogli ljuto u velikom broju dati tiskati i podiliti med ljude, ča je omogućilo da se nove (npr. političke) ideje ljutije proširu (tako npr. nisu samo humanis-ti uspješno koristili tiskarstvo za širenje svojih idejov i naukov, nego i Martin Luther je znao dobro hasnovati prednosti tiskarstva za vjersku reformaciju). Ipak, do tiskanja i razvitka novin u našem modernom smislu, su još veliki koraki bili potribni ...Važna osoba u vezi s novinarstvom je Ivan Carolus (Johann Carolus, 1575.–1634.), ki je živio kao tiskar u Strasbourgu. On je zaposlio neke dopisnike, ki su živili u važni varoši onoga vrimena (kao npr. Köln, Beč, Prag, Venecija ili Rim) i kim je dao nalog, da mu pošalju svaki tajedan najvažnije novosti iz tih gradov. Carolus je onda to sve vlašćom rukom skupa spisao i pomnožio. Potom je te informacije slao svojim naručiteljem, ki su zvećega bili bogati trgovci. Pokidob svoja dugovanja (Waren) nisu prodavali samo u bližoj nego i u daljnoj okolici (i u inozemstvu), im je bilo važno, da znaju svenek, ča se tako dogadja u Europi, osebito uzduž trgovačkih cestov (Handelswege). 1604. ljeta je dostao Ivan Carolus mogućnost, da si kupi tri tiskarske stroje

(Druckerpresse), kimi je sada mogao publicirati svoje poruke i na tiskanom putu.

Prve novine, ke su – ča se tiče sadržaja – jur jako slične našim današnjim egzemplarom, je osnovao jedan Francuz, imenom Théophraste Renaudot (1586.–1653.). Sadržaj je bio šarolik, jer Renaudot je svojim štiteljem nudio velik broj temov: i to ne samo komentare o politiki ili gospodarstvu, nego i o kulturi (npr. poeziji i muziki). Isto tako je bilo i smišic i skandalnih štoric iz svakidanjega žitka. Ove novine, pod naslovom La Gazette (kasnije Gazette de France), su bile prvi tajednik u povijesti i su izašle od 1631. do 1915. ljeta.

Ov koncept izvještavanja se je ljuto proširio i u drugi varoši i država – a to ne samo u Europi, nego npr. i u britanski kolonija u Sjevernoj Ameriki (iz kih će kasnije postati prvi dio Sjedinjenih Američkih Držav/SAD, USA). Jedne od najpoznatijih novin u 18. stoljeću u Sjevernoj Ameriki su se zvale Pennsyl-vania Gazette, ke je utemeljio Samuel Keimer 1728. ljeta. Ljetodan kasnije je ali preuzeo Benjamin Franklin (1706.–1790., dobro poznat kao filozof, izumitelj i jedan od autorov Amerikanske deklaracije o neovisnosti [Ameri-kanische Unabhängigkeitserklärung]) uredničtvo tih novin. Pod njegovim peljanjem su se novine jako uspješno razvijale. Tajednik je sadržavao kratke visti iz politike i gospodarstva, prinose i oglase o različni priredba i – a to je bila velika novost – pisma čitateljev (Leserbrief). Sada su i ljudi imali mogućnost, da objavu svoje mišljenje o bar koj temi. U prispodobi s današnjom situacijom je bilo tiskanje i prodavanje novin ali ipak još drago (zvana toga je bio i papir drag, ča je isto povišilo cijenu za novine). Ta činjenica se stoprv minja tokom 19. stoljeća: Novim načinom tis-kanja i većom automatizacijom je tiskanje novin nastalo čuda lakocjenije. Ali i napredak na polju tehnologije (kot su to bili izum telegrafije ili telefona) je omogućio onu dob ljutiji transfer informacijov. Tim se da reći, da je 19. stoljeće on čas, kada su imale novine svoju prvu zlatnu dob razvijanja. Velik broj novin je izašao, ke dijelom dandanas još postoju, kao npr. The Guardian (od 1821., UK), Le Figaro (od 1821., FR), The New York Times (od 1851., SAD/USA) ili The Wall Street Journal (od 1889., SAD/USA). Posebnim pogledom na novinarstvo u Austriji se vidi, da je broj novin i časopisov med 1848. i

U Starom vijeku su se novosti pisale na bijele drivene tablice, ke su bile obišene na važni trgi, kao npr. na agori u Ateni.

05

1918. ljetom isto jako narasao. Važan uzrok za to je sigurno ukidanje cen-zure 15. marca 1848. ljeta, ča se more ocijeniti velikim uspjehom revolucije, jer sada vlast već nije mogla zabraniti tekste i sadržaje, ki joj nisu odgovarali. Najstarije austrijanske novine su Wiener Zeitung, ke postoju još i danas (os-novane 1703., a od 1813. ljeta izlazu dnevno). Drugi poznati dnevniki su se osnovali u dobi austro-ugarske monarhije (Die Presse [1848. odnosno 1864.], Kronen Zeitung [1900.], Kleine Zeitung [1904.]). Osobito uspješno su cvale onu dob lokalne i regionalne novine i časopisi (npr. su i današnje Hrvatske novine osnovane za vrime monarhije 1910. ljeta, ončas još pod naslovom Naše novine). Druga veća faza osnivanja je bila po Drugom svit-skom boju (Salzburger Nachrichten [1945.]) ili za vrime okupacije (Besa-tzungszeit, npr. Kurier [1954.]).U prvoj polovici 20. stoljeća su se klasičnim novinam pridružile i dvi vrste novih medijev, ke su preminjile i revolucionirale novinarstvo: i to radio i televizija. Sada je naime bilo u kratkom vrimenu moguće, da se poruke i informacije lako i ljuto emitiraju med ljudi. Od 1950. ljeta početo se je min-jao fokus izvještavanja kod „klasičnih, pismenih“ i takozvanih „modernih“ medijev: Radio i televizija su nastali mediji za informativno novinarstvo (in-formativer Journalismus), jer se informacije širaju na ljutom i kratkom putu. Obadvimi mediji ada informiraju u kratki prinosi, jer ljudi vidu i čuju emisiju u radiju ili na televiziji samo jednoč u kratkom vrimenu. Potom slijedi opet drugi prinos. Zbog toga kratkoga časa smo u stanju da zapametimo samo jedan ograničen broj informacijov. Na drugoj strani su novine svoje težišće stavile na interpretativno novinarstvo (interpretativer Journalismus, Mei-nungsjournalismus), pri kom za novine nije samo važno da čitatelje samo informiraju o različiti dogodjaji, nego da se bavu i u većem krugu intenzivno temami: Poruke i novosti se stavu u jedan kontekst i se analiziraju (interpre-tiraju), kako bi nastale razumljivije za čitatelje. Novine (i časopisi) imaju ada mogućnost da tiskaju duže i mnogovrsne prinose, ke si ljudi moru preštati u miru– a ako ne razumu i si ne zapametu veljek sve po prvi put, imaju mogućnost da si prinose još jednoč preštu. Uzavo se je i razvila treta vrst, a to

je istraživačko novinarstvo (investigativer Journalismus), ča znači da mediji točnim istraživanjem otkrivaju i javljaju teme (osobito iz politike), ke su bile do toga časa ljudem/javnosti nepoznate.

Jedna nova dob u novinarstvu, ka se i u svoji dimenzija ne da prispodobiti s nečim, ča je jur bilo, je počela tokom 1990. ljet i se je pojačala početom ovoga novoga milenijuma. Onda je naime jedan novi medij našao svoje pute u naš žitak i se je u jako kratkom vrimenu proširio okolo svita: Internet. Kroz internet je nastalo još već moguće, da se more svaki od nas informirati o aktualni dogodjaji iz svih dijelov zemlje, a to još i u realnom vrimenu (in Echtzeit). Ali ne samo to, nego s internetom je povezana još jedna velika novost: World-Wide-Web omogućuje svakomu pojedinomu od nas, da po-stavi u internet prinose ili izvještaje (ili pismeno ili kao video) o bar koj temi ili o bar komu dogodjaju. Svaki nestručnjak, ki ima vezu k internetu, ima tako mogućnost se „igrati novinara“ i nazvistiti dogodjaje (spominjamo se npr. na bunu u Iranu 2009., pri koj su mladi ljudi sa svojimi mobiteli snimili kako oštro se je vlast borila protiv demonstrantov. Te snimke su publicirali u internetu, kako bi cijelomu svitu pokazali, ča se dogadja u njevoj zemlji).

Moderna tehnologija ali ipak čudakrat spominja na prošlost: Su si ljudi prije još čitali informacije na glineni ili driveni tablica, si danas čitaju novine na mobiteli (ča isto jur većkrat izgleda kao mala tablica) ili pak na elektronički tablica (iPad). One se moru praktično svakamor sobomzeti i omogućuju, da se veljek i aktualno more doznati za neograničen broj informacijov i novosti iz cijeloga svita – zahvaljujući internetu. Svejedno kade smo – je li doma ili u tramvaju ili na brigu, ako imaš internetsku vezu, onda imaš vezu doga-djajem na cijelom svitu.

Koncem konca moremo se pitati: Je moguća još bolja informacija? Ili smo jur na koncu jednoga tisućljetnoga razvitka? Će se jednoga dana prekinuti tiskanje novin i ćedu se novosti daljedavati samo još elektroničnim putem?

Kako će biti, novinarstvo će nas o tomu sigurno informirati ...

Michael Hirschler

06

U Austriji živi šest autohtonih narodnih grup. Uz Gradišćanske Hrvate su to Čehi i Slova-ki u Beču, Slovenci u Koruškoj i Štajerskoj,

Gradišćanski Ugri i Romi. Nažalost ova činjenica austrijskoj većini nije tako poznata.Večina Austrijancev kod autohtonih manjin mis-li na Koruške Slovence, ki su poznati za konfl ikt okolo seoskih tablov i političarov, ki držu govore u parlamentu na slovenskom jeziku ili se na dru-gi način prezentiraju u medija. Ali i Romi su po-znati kao autohtona manjina - tragičan uzrok za tu popularnost su atentati Franza Fuchsa 1995. ljeta. Da su još svenek tako poznati, to je i zaslu-ga predsjednika društva Romov u Austriji, Rudija Sarközija. Kroz njegovo djelovanje u javnosti su Romi dobili mjesta i prezentnost i u najveći aus-trijski mediji.Dokle su Norbert Darabos i Nikolaus Berlakovich bili ministri, su novine ponekad tematizirale njevu gradišćanskohrvatsku pozadinu. Ali i brati Rešetarić ili Terezija Stojšić su ponekad dostig-nuli, da austrijska većina opazi egzistenciju Gra-dišćanskih Hrvatov.Ada, dobre teme ke polariziraju, katastrofe ili po-pularni ljudi u kombinaciji s dobrim PR-om su kl-juč da dojdeš u masovne medije. To nije nikakova novina. Da je za manjine važno, da se tematiziraju i u masovni medija, su znanstveniki jur otkrli u istraživanju medijov pred svim u vezi s migranti. Publicist Roland Burkart, profesor na bečanskom sveučilišću, piše, da masovne medije moraju in-formirati o manjina i je tako reprezentirati. Tako moru fungirati kao pomoćniki pri integraciji, pri stvaranju identiteta, ali i u borbi za manjinska prava.Purkarthofer, Rainer i Rappl pišu, da je važno za manjine, da većina vidi manjine već kao dobitak a ne kao pogibel. To se more dostignuti, ako veći-na upozna kulturu, narodne običaje i životni stil - tako bi vidila, da kultura većine zbog manjine nije ugrožena, nego da se dopunjava. Ako većina akceptira, da postoju u Austriji uz nimški i drugi materinski jeziki, je učinjen velik korak na putu k toleranciji.Burkart razlikuje tri glavne funkcije masovnih medijev: političnu, socijalnu i ekonomsku funk-ciju. Socijalna funkcija medijev znač, i da mediji pomažu pri socijalizaciji, orijentaciji i integraciji. Mediji tradiraju norme, vridnosti i uzore, kot i pute mišljenja i ponašanja, a tako omogućuju da

društvo funkcionira i se razvija. Da bi društvo zais-ta funkcioniralo, se moraju sve partije integrirati. Masovni mediji moru agirati kot posredniki med partijami. To je integrativni proces polag Burkar-ta: gajenje mirnoga zajedničkoga žitka u moder-nom, multikulturalnom društvu.Politička funkcija polag Burkarta znači, da mediji stvaraju javnost, mogućnost artikuliranja, politič-koga obrazovanja, kritike i kontrole političkoga sistema.I nimški publicisti Pöttker i Geißler su stavili fokus svojega istraživanja na ulogu masovnih medijev kod integracije etničkih manjin. Oni vidu medijal-nu integraciju kot ljudski put med segregacijom i asimilacijom. Njev koncept bazira na tri principi: prvič, većina i manjina živu skupa na bazi zajed-ničkoga jezika, zajedničkih pravil i vridnosti. One se medjusobno respektiraju i akceptiraju socijal-ne i kulturalne posebnosti drugoga, tako dugo dokle te posebnosti ne kolidiraju sa skupnim.Drugo je, da sve etničke grupe imaju iste šance. Svi imaju mogućnost sudjelivati u važni sektori društva i njevi institucija, znači i u javnosti i u medija. One su ada različne, ali iste - different but equal. Treta točka je, da većina akceptira migraciju i in-tegraciju. Iako pripadniki autohtonih manjin u Austriji u tom smislu nisu migranti, se ov koncept ipak more dobro prihvatiti, ar su autohtone ma- njine isto manjine s vlašćim jezikom i kulturom. One se moraju tematizirati u javnosti, zato što se svenek boru za svoja prava i su ugrožene od gubitka.Gradišćanskohrvatska publicistkinja Petra Her-czeg je u odnosu na ovo pisala o „stari“ i „novi“ manjina. Ona se je bavila s problematikom „veći-na – manjina“ iz pogleda komunikacijske znanos-ti. Na primjeru Gradišćanskih Hrvatov je opisala stvaranje identiteta autohtonih manjin pomoću masovnih medijov. Za Herczeg je razlika med migranti kao „novom manjinom“ i autohtonimi manjinami kao „starom manjinom“, da su stare akceptirane i priznate od većine, dokle nove još svenek nisu akceptirane, a u medija prevlada agresivno izvješćavanje. Polag Herczeg je izvješći-vanje o obadvi manjina stereotipno. To znači da - s iznimkom Koruških Slovencev (a od 1993. vjero-jatno i Romov) - masovni mediji u vezi s autoh-tonimi manjinami pišu samo o kulturi i folkloru. Herczeg ali i ističe da ova teza nije znanstveno

potvrdjena. Zbog ovoga jednodimenzionalnoga pogleda dibok medijalni diskurs o narodni grupa nij moguć. Ako autohtone manjine, tako Herczeg, ne prestanu komunicirati samo unutar manjine i ne počnu komunikaciju izvan svojega okvira, ne moru preživiti, ar ne moru obdržati svoj etnički identitet niti se moru razvijati.ORF-zakon potribuje, da svaka autohtona narod-na grupa ima misečno nekoliko minut programa. Od manjine do manjine je to drugačije uredjeno. Tako manjine moru konzumirati barem nekoliko minut programa u manjinskom jeziku u javnoj te-leviziji. Ali i to more biti jedna mogućnost, kako se prezentirati većini. Pomoću podtitulov bi i nimš-kogovoreća publika mogla slijediti što se dogadja u manjinskoj sceni. Romi, Čehi, Ugri i Slovaki to i nudjaju.Gradišćanski Hrvati imaju čuda časopisov na vlašćem jeziku. Imaju dva tajednike (HN i Crik-veni glasnik), TV-emisiju svaku nedilju i dnevne radio-emisije. To je dobro i važno. Ali nije dost. Ako mi kao autohtona manjina kanimo, da poli-tika priznaje naša prava, ako ne kanimo da nas javnost vidi samo kot folklornu grupu, ako ne ka-nimo da nam mediji daju negativan pečat steroti-pov ili ako kanimo da nas uopće upamet zamu, bi se morali i već trsiti za medijalno djelovanje izvan narodne grupe, u javnosti, u većini.

Literatura:Burkart, Roland (2002): Kommunikationswissenschaft. Grundlagen und Problemfelder. Umrisse einer interdis-ziplinären Sozialwissenschaft. 4. predjelano i aktuali-zirano izdanje, naklada UTB, Beč, Köln.

Geißler, Rainer/Pöttker, Horst (2009): Massenmedi-en und die Integration ethnischer Minderheiten in Deutschland. Naklada transcript, Bielefeld.

Herczeg, Petra (1992): Mehrheiten - Minderheitenver-hältnis - ein kommunikativesMißverhältnis? Kommunikationswissenschaftliche Überlegungen zu einem komplexen Problemam Beispiel der Kroaten im Burgenland, Medien und Zeit Lj. 7, str. 12-17.

Purkarthofer, Judith/ Rainer, Maria/ Rappl, Anita: Me-dienlandschaft der autochthonen Minderheiten in Österreich. U: Wiener Linguistische Gazette, Institut für Sprachwissenschaft, Universität Wien, 72 (2005): 1-66

Viktoria Wagner

autohtone manjine u masovni medijaZašto je važno da se prezentiramo i u većinski mediji

07

Petar TyranInterview

Iz susjedske sobe se čuju tambure, u pivnici tanca Kolo-Slavuj. Utorak na-večer su se u Hrvatskom centru sastali tri u medijski posli zainteresirani Hakovci, da se pominaju s TIM NOVINAROM Gradišća — Petrom Tyranom.

On će ljetos navršiti 60 ljet. Flankiran je s obadvih stran. On nosi črno — sako, hugo-boss-polo, cord-hlače. Jedino cipele su iz kafecke kože. Pije špricer, si-gurno zna, da će ov intervju durati već od jedne ure.

Novi glas: Petar, ti si preuzeo funkciju glavnoga urednika 1984. ...Petar Tyran: … zapravo sam jur počeo krajem 1983., onda je glavni urednik još bio Tome Schneider, a plaćati su me počeli 1984. ljeta.

NG: Kakovi su bili onda uvjeti? Se još znaš spomenuti na tvoj prvi radni dan?PT: Na prvi dan ne, ali na zadnja 32 ljeta se znam spomenuti. Počelo je tako, da sam jur ljeta prije počeo pisati za Hrvatske novine, a to sve redovitije.

Pred svim, kad sam bio referent za kulturu u HAK-u, kašnje i predsjednik. Znači, ja sam onda počeo pisati o dogodjaji u Beču i u vezi s HAK-om. Mi smo imali svaki tajedan HAK-ovski večer i kad sam mislio, da je to zanimljiva tema i za širju publiku, sam o ti priredba pisao i poslao glavnomu uredniku Schneideru. Onda sam i počeo pisati o Kolo-Slavuju. Ov hrvatski folklorni ansambl je u tu dob bio jako aktivan i na manjinskopolitičkom području — biti Koloslavujac je značilo biti angažiran Hrvat. Ne velim, da to sada već nije tako, ali onda je to bilo eksplicitno.

NG: To znači, tvoje djelo je išlo jako paralelno tvojemu djelu u HAK-u ...PT: U početku da. Ja sam na primjer pisao o manjinski tema, a sam imao cije-lu seriju u Hrvatski novina u koj sam npr. intervjuirao Tichoga. Heinz Tichy je tada bio nadležni činovnik u Saveznom kancelarstvu za sve narodne grupe. U ta čas, koncem 1970-ih, smo i počeli opet posebnu suradnju s koruškimi

08

Slovenci. To je bila vrlo plodna dob, kad smo se vozili u Celovac i kanili kupiti staru tiskaru u Mohorjevoj založbi, dokle smo pak uptili, da je to 50 tonov samo željeza, a mi nismo znali kako ćemo to doprimiti u Beč ili u Željezno. Zato ju nismo kupili, drugačije bi ju Jurica i ja bili kupili.A onda su odgovorni u Hrvatskom štamparskom društvu vjerojatno vidili da je ovde negdo ki piše i kani pisati, i onda su me pitali. U tom ljetu sam za HAK organizirao Symposion Croaticon II, a po simpoziju su me Mirko Ber-laković i Klaus Čenar pitali, je li bi si mogao predstaviti pisati novine. Malo sam bio presenećen. Pred tim sam jur bio pokrenuo i uredjivao hrvatski kul-turni časopis iz Gradišća Pokus, ali to je bio periodikum, to nisu bile tajedne novine! Dakle, ja u to vrime uz moj studij nisam imao fi ksnoga posla. Onda sam je pitao, je li je to i plaćeno. Rekli su, da ćedu pokusiti da mi ča platu. Pred manom je Jurica Čenar bio plaćen glavni urednik, ali po tim je opet bio Tome Schneider. On je bio zaposlen kod Pošte i je uredjivao Hrvatske novine volontarno uz neku odštetetu. A onda su mi rekli, da ćedu mi ča platiti. Ne znam već točno kada su me najavili. Ja sam dostao od blagajnika Štamparov na ruku par tisuć šilingov i to sam morao potpisati, da sam je dostao. Pak su rekli da ćedu pokusiti najti dugoročnije rješenje.To je bila dob Sinovca i Kreiskoga. Ovi su si tada bili izmislili model, tako-zvane „žive subvencije“. Živa subvencija znači da je dotična osoba negdje zaposlena, ali poslodavac te nekomu drugomu stavi na raspolaganje. A to je tada bilo jako prošireno, samo mi Hrvati je nismo imali. U vojski su je imali, u športu je bilo bezbroj tih živih subvencijov. Onda je bila politička klima takova, da su rekli: Moramo ča djelati! Sinovac je bio ministar kulture, a Kreisky kancelar. A John Müller, kao predsjednik HKD-a črni, i Robak, kao predsjednik Prezidija črljeni. Oni su si to takorekuć politički shodili — a to po tada i danas još uvijek uhodanom principu proporca: ako ti, onda i ja. Paralelno je i HKD sa sekretarom Matom Klikovićem dostao isto takovu „živu subvenciju“ a Prezidij s Gerhardom Mihalićem.Sada sām već ne znam koga su prije zaposlili, Matu ili mene. Znam samo to, da sam si to uglavnom morao sām shoditi. To je bilo jako teško, jer nisam imao iskustva i sam morao svim govoriti, kako sam ja važan, kako sam ja super, da to dostanemo. I slušajte, nije tote bilo nikakovoga modela za nas. „Peter Tyran ist anzustellen? Wo? In welche Schublade?“. Znači za mene nije bilo planskoga mjesta. Onda su se dogovorili da će dvi trećine platiti Mi-nistarstvo za podučavanje i jednu tretinu Zemlja Gradišće. Ali moram reći, da Zemlja nije bila tako točna s plaćom. Hvala Bogu sam imao tote koga nutri siditi, to je bio bivši Koloslavujac Erwin H., ki mi je ponekad dao neki tip. To je bilo u Zemaljskom školskom savjetu, kad onde su konačno bili nadležni za mene. Znači, tamo sam si morao pojti po bolesnički listić, toga danas već nije, ali toga hvala Bogu nisam nikad tribao. Ja u mojoj karijeri nisam bio niti jednoč na bolesničkom odmoru, i ne bi ni mogao, kad onda ne bi bilo novin. Jednoč ili dva put sam bio kratko u bolnici i sam od onde načinio novine, pak mi je hvala Bogu Agnjica Schuster pomogla. A dva, tri pute, kad sam kanio na odmor, smo odlučili da novine moraju izjati i za vrime mojega odmora.Bilo je pak i takoo, da skoro svaki put kad ja nisam uredio novine, sam potom morao pred sud.

NG: A zašto?PT: No, kad se je nešto pisalo, ča je u očima nekih išlo predaleko i su se išli tužiti. Kod novinarstva je umjetnost, da ideš do „simo“, do odredjene crte, a ako ideš dalje, onda ćedu te zgrabiti. Dvakrat sam morao pred sud, ali to je relativno dobro prošlo.Konačno, krajem 1984. ljeta sam nastao živa subvencija, po mojoj defi niciji parašutist, padobranac: Ne znaš kada ćeš van skočiti iz zrakoplova, ne znaš će se padobran otvoriti, ne znaš kamo ćeš pasti. Znači, bez zaledja si, ne mo-reš se nikamo nasloniti nimaš i nikakovo zaviće, od svih stran moru striljati na tebe. Hvala Bogu sam imao simpatizante, vjerojatno u svi politički logori.

NG: A kako je tehnički izgledalo?PT: To je bilo tako, da sam počeo pisati na pisaćem stroju Erika, koga ni-sam od moje majke ukrao, ali sam joj ga zeo. Ja sam još počeo s tiskanjem olovom. Ali samo kratko. Onda je došao fotoslog. To znači, ja sam pisao na

papir, a s tim sam se na pandiljak odvezao u tiskaru, u Matrštof. A u tiskari sam pandiljak i utorak slagarici dao moje članke i ona je je otpisivala. To je bila Nimica, ali ona je znala hrvatski tipkati perfektno. Ta je još i falinge našla. Na primjer rič „sveučilišće“: ona je znala da tote mora bit „š“ pak onda „ć“, i ako toga nije bilo, je znala, da je to falinga. To je pak došlo van na foto-papiru, a ta papir sam onda rizao na stupce. Te stupce sam onda nalipio na papir, naslove ekstra, a to sve po točnoj mjeri, a to se je onda fotografi ralo. Iz te fotografi je se je negativ načinio na metalne ploče, a te metalne ploče su išle u rotacijski stroj, ki je pak izbacio velike arkuše novin, ča je pak tribalo još rizati, skititi, etiketirati i konačno ekspedirati.

NG: Kako danas izgleda tvoj tajedan?PT: Pandiljak i utorak su za mene udarni dani. Ali ja načinjam novine sedam dan u tajednu. To je moj poseban pristup, i ja sam svenek na putu, išćem teme, ideje, ča bi mogao pisati. Dakle nedilja, pandiljak i utorak ide od 0 do 24. Utorak navečer se novine završavaju i montiraju. Uz gotovo prelomljene novine šaljem i slike Anti Pranjiću, ki je montira i iz toga načinja PDF. A ta PDF online šaljemo tiskari. Srijedu se tiskaju novine, a četvrtak idu na poštu. S tim, ako sve dobro ide, idu iz Željeznoga u Beč, a iz Beča u sela. U najboljem slučaju su novine petak kod štiteljev, kod naših pretplatinkov. Uglavnom je tako, jer tako bi tribalo i biti.Hvalabogu mi se nigdar u mojoj karijeri nije stalo, da novine nisu bile točno gotove. Tri, četire puti u minulih 32 ljeta mi se je stalo, da je tiskara bila „kriva“ da je imala tehničke poteškoće. Uglavnom je Pošta kriva ako novine ne dojdu. Ali stoji u ugovoru s Poštom, a tako smo i potpisali: Pošta ima tri dane lazno, da raznaša ovakove novine kakove su na priliku naše. Drugačije nažalost ne ide.

NG: Ti zagovaraš dnevne novine za Gradišćanske Hrvate. Ako su HN ionako djelo za cijeli tajedan, se to onda uopće more realizira-ti?PT: Imam viziju, ka bi bila i za ostvariti. Mislim, da bi bili u stanju — u pogledu na sadržaj - popuniti dnevne novine. Kad smo s radijom začeli, smo imali jednoč u tajednu emisiju. S nekih stran su rekli: „Ča ćete, vi ništ nimate za govoriti, to će crknuti, ništ nije ovde.“ Onda smo ipak dostali dnevne emisije. A svagdir se tužu: „Ovo nije bilo va radiji, i to ne.“ A ista stvar je s novinami. Mi bi sigurno od temov, od toga ča se dogadja — ne samo domaći glasi, gdo se je kade ženio/odala, narodio, a gdo je kada umro — mogli napraviti dnevne novine. Ali nažalost to ne znači samo sedam urednikov. To potribuje i drugu strukturu. O potribni pinezi se neću ni pominati. A raspačivanje novin bi takaj moralo drugačije funkcionirati. Kurier i Krone imaju posebnu distri-buciju, ali njim se to i isplati. Ali i to je ostvarljivo. Druge manjine to imaju. Na zapadu Europe imamo manjine, ke su po broju manje od nas i ipak imaju dnevne novine. Dakle to ide, ali kod nas je sada ta ultima ratio, da imamo tajednik — ki je od nekad 32 stranic u medjuvrimenu reduciran na 20. A ni to skoro već nije za fi nancirati. A mene Štamparsko društvo uopće ne plaća. Ja si i plaćam auto s kim se vozim kih 5000 km u misecu na priredbe po cijelom Gradišću i izvan. To od mojega nasljednika ne bi mogli potribovati, da se mora svojim autom toliko voziti, bez da ima odštetu. Da mora projti petak u KUGU na Bruje i u subotu na priredbu u Pinkovac u novu dvoranu a nedilju na Hate na foklorni festival. To znači: nimati ni petka ni svetka! Ljudi normalno u petak napodne prestanu s djelom, s poslom, ako su djelači, či-novniki… Ne moreš potribovati od nekoga da obavezno djela na vikend, to dotilna osoba mora i kaniti. Novinarski posao nikad nije gotov. Ako idem Pinkovac u dvoranu, znam da će mi na primjer Raimund reći „Slušaj, u Cikljinu bi sad bila adventska svetačnost.“ Naravno se vozim i tamo. A u Cikljinu će mi reći Franjo Ostović, da hrvatski aktivist Djulo Talijan danas svečuje svoj 60. rodjendan i da bi tote još mogao i morao pogledati mimo, jer imaju veliko svečevanje. Ali je u isti čas još koncert u crikvi u Čembi. Znači domino-efekt. Odvezao sam se u Pinkovac, a domom sam prik Cikljina, Bandola i Čembe došao s četire stvari. Pitanje je naravno, ča ću s tim? Kod 20 stranic, je to sad moj (veliki) problem. Bio sam negdje, a ljudi s punim pravom očekuju da o tom i pišem. A nima-mo mjesta za sve to. Sada — s tim da smo zastupani u internetu — se otvara

09

partijskopolitički tako jaki, da ćedu te razmeljiti i razdrobiti. Znači, čim više zgora triba biti usi- dreno to plansko mjesto, najbolje u nadležnom ministarstvu ili Kancelarstvu, kade takorekuć nisi direktno ovisan o dnevnoj partijskoj politiki.

NG: Hrvatske novine imaju webstranicu i Facebook-kanal. Kako izgledaju plani u Social media području? Kanite to dalje for-sirati? Publicirati članke, ki u print-izdanju na primjer nisu publicirani?PT: To si naravno znam predstaviti, a to djelomi- čno jur i djelamo. Mi imamo nevjerojatan pristup u prispodobi s drugimi mediji iste razine, jer smo relativno aktualni po ocjeni naših pohodnikov, ki su u jako velikoj mjeri i iz prikoceanskih zemalj, jako čuda iz Hrvatske i susjedni zemlja, naravno i iz naših sel u Gradišću, iako prosječno manje. To si znate lako predstaviti, jer teta Mare i tetac File još nimaju interneta. A ti ki imaju internet, su znamda već oni, ki su vani i ki morebit nimaju print-izdanje ili ki kanu čitati moj komentar jur utorak navečer ili srijedu. Znači, to ćemo izgraditi, to na svaki način. Ipak mislim da je tiskana varijanta Hrvatskih novin još svenek potribna i da će biti nadalje potribna, znači, to je moj kredo. Je li sam u pravu, ćemo vi-diti za par ljet. Ali ja mislim da je to nešto drugo

novi oblok, prostor, na primjer i za slike, fotografi je. To stavljamo na internet-portal, na domaću web-stranicu www.hrvatskenovine.at. Slike su jako važne, ne samo za televiziju nego i za novine. Imamo štitelje, ki nimaju tako visoku jezičnu kompetenciju. Ovi si pogledaju slike, jer svaki rado gleda slike. Ali ipak moraju pročitati barem naslov, da bi znali o čemu je govora. Isto tako je sa športom. Zašto imamo šport, ako to dva ili tri dan pred nami jur imaju Krone, BF i BVZ? Zato, kad si ti dičaki u Filežu i Mjenovu ili drugi seli ipak gledaju, „ča su Hrvatske novine o nami pisale“. To je ponekad —znam to iz bogatoga iskustva — ponekad jedini kontakt, koga imaju s tiskanom hrvat- skom riču.

NG: Ali onda ipak moram pitati, ako su jur svi bali bili jednoč u novina, zašto je ov tajedan na primjer bila opet retrospektiva o svi bali?PT: Tote se varaš, to su bili ti bali, ki još nisu bili u novina. Hrvatski Jandrof na primjer još nismo imali, a AHKZ u Beču isto još ne, jer smo zbog aktualnosti obavijestili opširno o kulturnoj nagradi za Štefana Geošića. A imamo samo te dvi stranice. Tako to pokušavam riješiti. A s kim pravom o ovom ili onom velikom i uspješnom hrvatskom balu ne bi izvijestili? „O svi si pisao samo za nas ne!“ To čuješ u svakom selu — iako objektivno pravoda ne štima. Ali ipak subjektivno već gdo ima tu ćut. Što je ali na drugom kraju opet jako poziti-van feedback, jer ljudi to kanu štati: o sebi i o svojem selu, o svojem društvu, o svojoj regiji. Zato tvrdim: Ljudi bi podnosili i već hrvatskoga štiva, domaćih, susjedskih i stranjskih informacijov. Uvjeren sam, ljudi bi i svaki dan štali novine na hrvatskom jeziku, ako bi je imali. Mislim da smo u tom pogledu na dolnjem limitu, manje ne ide! A mislim da to nije cilj, biti na dolnjem limitu. Zato se od početka za to zalažem, da ne ostanemo na dolnjem limitu? A moramo se pitati, kade je sad ta ne samo od mene nego i od puno drugih očekivani napredak?

NG: Kako izgleda budućnost Hrvatskih novin? Što ako Petar Tyran ide u penziju?PT: Ako me jadaju, ću još 20 ljet djelati. Ako me jako jadaju, još 25 ljet. To je sada naravno malo u šali. Ali ne znam, kako dugo ću moći. Ljetos ću nastati

60 ljet, iako se tako naravno ne ćutim. Vi me sad prisiljujete da o tom ra- zmišljam glasno. U tihom sam to pravoda jur već krat učinio. Idealan slučaj bi bio ta, da bi se sada stvorilo takozvano plansko mjesto — bilo kade, bilo u koj instituciji ili uredu — za drugoga plaćenoga urednika ili urednicu uza mene. Ali za to fali nažalost politička volja. Mi gradišćanski Hrvati, i kad smo bili politički još jači — kad smo „imali“ još i dva ministre — nismo dalje zašli ni u tom pitanju. Morebit se i ljudi nisu dost zalagali za to, jer ljubomornost med društvi dalje postoji, po geslu „Zač ta, a zač ne ja?“. Dakle idealan slučaj bi bio, ako bi nam se stavila na raspolaganje druga osoba na to plansko mjesto. Pak da tu osobu upeljam u posao, da ne mora skočiti tako u mrzlu vodu kako sam svojčas morao ja. Ja sam hvala Bogu bio Hakovac i sam bio uza to i u Kolo-Slavuju i sam tako poznao cijelo Gradišće i prik granic, ali do neke mjere i Hrvatsku. To je bila moja prednost. Ako sada negdo dojde, ki to ne zna, kako dugo će tribati, da to sve upozna? Zato bi mogao koga školovati, ki bi, kad ja odstupim, mogao preuzeti novine bez kakovih bolnih prelomov i problemov. Zato je potribna politička volja. Ali ne znam, ne vidim kade se shranja ta volja. Sada se uopće svaki izgovara da mora šparati i čujemo na sve kraje „Ča kanite, ionako vam nismo subvencije skratili!“. Ali u zadnji ljeti je to sve manje nastalo u realnoj vridnosti, iako je svota ostala ista. Ali i svotu subvencijov su smanjili! Tote bi morala druga društva van stati iz svojega gnjazda i novine viditi kao skupnu platform, za-jedničko gnjazdo. Drugačije ne znam kako će biti. Bit će jako teško, jer znam iz iskustva, da ljudi čekaju novine. Naravno ljudi čitaju i internet. Ali tiskana rič za neki dio naroda ima drugu važnost. Naravno ćeš najti ljude, ki tiskanu rič već ne čitaju i se informiraju samo prik interneta, ali dio naših ljudi u tom još nije up-to-date, moram reći. Iako imamo jako puno pametnih ljudi, naši ljudi jezično nisu dobro školovani. I to je naš stalni u vjekovječni problem. Mi jezično diskutiramo o Joži Ficku, a to je bilo pred daleko već od 150 ljet — uvijek ista diskusija.Ja potribujem da bi se društva i partije morale složiti u tom da najdu poli- tičko rješenje za daljnje uredjivanje Hrvatskih novin. A gdo je rekao, da to samo smi biti jedna osoba? Takovoga bedaka ćeš si teško najti, ki ima iz doma takove zalihe, da si ov job more „lajstati“, priuštiti. To bi se moralo institucionalizirati, a tote se mora paziti da nije kakovoga partijskopoliti- čkoga uticaja. Znači, moj kredo je: Čim više gori se to mora usidriti tim bolje, daklene u kotarskom poglavarstvu ili u Zemlji, onde si izgubljen, onde su

Fact 1: Vrijednost podupiranjaOva grafi ka kaže razvitak podupiranja za hrvatsku narodnu grupu u zadnji ljeti. Plava linija kaže nominalnu vridnost podupiranja u pojedini ljeti - tako-rekuć broje, koliko pinez se je stavilo na raspolaganje. Ljubičasta linija kaže vridnost pojedinih svotov 2014. ljeta. To znači, ljubičasti broji kažu, kako vi-soka bi morala biti pinezna svota 2014. ljeta da bi imala istu realnu vridnost kot u ljeti kad se je isplatila. Vidimo, da je vridnost podupiranja med 2002. i 2013. spala za oko 25%.

10

ako imaš tiskane novine u ruka. U internetu i čuda prelistaš. Ta tsunami in-formacijov je nevjerojatan.

NG: Iako Hrvatske novine nisu tsunami informacijov, ipak si svaki ne pročita svaki članak.PT: To je sad drugo pitanje. Ja ću ti reći da je dost ljudi, ki si preštu Hrvatske novine od A do Ž. To znam iz iskustva i iz feedbacka. Onda znam, kako sam jur rekao, ljude, ki si samo preštu kako se je njeva momčad u nogometu ili kegljanju igrala. To su ti naši „ekstremi“. A još k zadnjem pitanju: Naravno premišljavamo i idemo u ta smir, da publiciramo članke samo online. Ali pitanje je, kako ćemo to personalno ostvariti. Jer pisati novine, biti nazočan na priredba i „krmiti“ svaki dan internet, ako kaniš biti aktualan, znači, da je zato potribno dodatno djelatno mjesto.

NG: Je moguće da i tvoj nasljednik nastane živa subvencija, ili je to vezano na tvoju peršonu?PT: Po sadašnjem stavu vam moram odgovoriti, da prestaje „živa subvencija“ s mojim umirovljenjem ili, ne daj Bog, s mojom uranjenom smrću. Imamo primjer Mate Klikovića: On je prošao u mirovinu pak je to plaćeno mjesto bilo izgubljeno. Kako si HKD sada tajnika financira, ne znam, ali „žive subvencije“ za HKD već nije. A to su i meni dali na znanje, dakle „živa subvencija“ se neće produžiti. Ta je vezana samo uz moju osobu. Dakle, nažalost ne uz funkciju, nego uz osobu.

NG: A ako bi onda opet ki prošao u Kancelarstvo, kako si to ti onu dob?PT: To je bila druga situacija. To je bila politička volja. Onda su od Kreiskoga i Sinovca znali, da će gdo dojti i nadležni visoki činovniki su si morali izmisliti kako i kade ćedu me zaposliti. Znači, ti vrhovni činovniki to nisu kanili, ali po-litička volja je bila ovde i zato su morali. Ovu političku volju danas ne vidim! Darabosu i Berlakoviću sam to bio rekao, mi sada moramo za naša hrvatska društva najti rješenje — a ne ide samo za mene; i HKD, Crikva (Pastoralni ured Hrvatske sekcije) i Prezidij imaju „žive subvencije“. HKD ima sada dru-go rješenje. Ako sam iskren, ne znam kako si financiraju novoga tajnika, ali ako si ga moraju platiti iz redovnoga budžeta, ti pinezi moraju kade drugdir faliti. Ako bi me Štampari morali platiti iz subvencijov saveznoga lonca, već ne bi imali dost pinez za tiskanje novin, a kamo li za druga izadnja.

NG: Onda bi imali urednika, ali ne i novine?PT: Malo je karikirano, ali tako bi bilo. Imaš urednika, ali ne moreš si „lajstati“ novine. Ili novine, ali već ne urednika. Obadvoje je No Go.

NG: Onda bi jedini prostor za HN bio online...PT: A gdo će to djelati?

NG: Urednik! Ja si to ne željim, ali...PT: Da, da, ali ćeš narod siliti da si nabavi internet, da Hrvatske novine samo tako čitaju? Slušaj, to je naravno jedan worst case, najgorji slučaj. Jedan mo-gući je to izlaz, ali ja sam još svenek za to, da postoji i tiskana varijanta, iako znam, da je novinarstvo jako ovisno od novih medijov.

NG: Glavni urednik bi morao biti neovisna osoba, ka mora objek-tivno za sve pisati. Sada si ti u Centru aktivan — što je i dobro. Ali kako razlikuješ svoj privatan angažman i svoje djelo i vidiš li onde ponekad probleme?PT: Prvo kad sam bio predsjednik HAK-a, su črljeni naravno mislili, da to ne

Fact 2: Kako HKD danas financira sekretaraSekretar HKD-a, Matthias Wagner, nam je napisao ov statement: „Kroz ukidanje žive subvencije, se je HKD-u napravila velika škoda. Najveće društvo Gradišćanskih Hrvatov (3500 članov) je moralo kompenzirati ukidanje djelatne snage za 40%.Sekretarijat se sada financira isključivo pomoću subvencijov Kancelarstva. Okvir djelatne snage se je reducirao od razine za vrime Mate Klikovića na danas za 20%. Ostala sredstva su morali nabaviti kroz redukciju kod projektov. Ne smi se zabiti, da HKD i mora platiti zbočne stroške plaće (Lohnnebenkosten). Ako se prispododobi broj članov i broj zaposlenih u sekretarijatu, onda dojde na već od 1000 članov samo jedna sekretarica. Obrnuto, HKD dostaje – polag predloga savjeta za narodnu grupu – za jedan član najmanju svotu subvencije.HKD je ovo sve mogao pretrpiti samo zato, jer ima motivirane funkcionare (ki su pripravni čuda toga besplatno djelati), jer se je pazilo na pineze i jer je najeficijentnije društvo Gradišćanskih Hrvatov.“

11

ide. Hakovci su za te notrične asimilante bili na krivi puti: die Verrückten, die Extremisten, die Schmierer, die Bombenwerfer. Dakle, nekim to nije pa-salo. Centra onda još dugo nije bilo, jer je stoprv 20 ljet star. Predstavite si, da bi bio došao iz nekoga partijskopolitičkoga kuta. To bi raščihnulo našu zajednicu. Partijskopolitički sam bio oduvijek neodvisan. Drugačije, čvrsto sam uvjeren, da ne bi mogao ispuniti ove zadaće. Ali sam, naravno, stao na dosta jaki manjinskopolitički temelji, zahvaljujući pred svim HAK-u i mojim prethodnikom u HAK-u i angažiranim suaktivistom. Predstavite si da ne bi imao pojma o ničem u hrvatskoj, manjinskoj sceni, kako da bi pisao a još manje kako bi uredjivao novine? Bez mojega angaž-mana u manjinskoj politiki najvjerojatnije ne bi ni došao do ovoga posla, ki je za mene manje posao, nego zvanje, nač se ćutim pozvan. To je za mene dosljedno i čisto ligično.Trudio sam se svenek za objektivnost i bili su mi svenek svi isto važni, ki su se zalagali za hrvatsku zajednicu, za opstanak i daljnji razvitak jezika i kulture. Ali o tom naravno sudi i čitalačka publika. Do sada sam bio 41 ljeto neprestano aktivan u različni manjinskopolitički funkcija, dost dugo i na čelu ili u predsjedničtvu, a to sam još uvijek. A mene to nije bludilo. Meni je to bilo na korist. U manjinski posli sam dijelom cent-ralist. Ja mislim, da se neke stvari moraju centralno riješiti, drugačije ćedu se raspasti. Ali sam svenek zastupao gradišćanskohrvatsku, a u širjem kontek- stu i hrvatsku cjelinu. Za mene je to jur svenek značilo: i prik granic. Za mene je to uz ostalo dakle i Petrovo Selo u Ugarsjkoj, Hrvatski Jandrof u Slovačkoj, Frelištof u Češkoj, Mundmitar u Italiji, Varaždin u Hrvatskoj, a ako potribno i Linz, Wels ili Graz u Austriji. A moja prednost je svenek bila, mislim barem, da sam poznavao skoro sva sela. U bar ko selo sam došao, svenek sam došao

k svojim. To sam i zbog mojih manjinskopolitičkih funkcijov svenek iskori- stio za ta sela, u njevu korist i njevu promociju. Svenek sam mislio pri sebi, da zastupam pravu stvar u ovom pogledu, iako sam se od dana u dan učio, a to dan danas nije drugačije. Naime, da kanimo biti gradišćanski Hrvati, da to kanimo ostati, da kanimo poboljšati uvjete i da se kanimo povezati, danas bi rekli umrižiti. Da je ta spektar jako širok, to nikada nisam tajio, ali je naš cilj da obdržimo jezik, od toga neću odstupiti, u bilo koj sam funkciji. Da se to tiče nas svih je jasno, svejedno su li naši ljudi črni, črljeni, plavi, zeleni i neosi itd. Bilo gdo, ako se zalaže za našu zajedničku stvar, tribao bi imati mjesta ne samo u novina, nego u mediji uopće. Ja vidim pravoda i problem. Ča ćemo, ako plavi dojdu zaista u odlučujuće pozicije u politiku? Ča ćemo? Ćemo reći, mi se nećemo s njimi pominati? Ako nam mora Strache potpisati subvenciju, ćemo reći, mi ju nećemo zeti? Zaista jako prekerna situacija. Ali to je jur i pri-je bilo tako. Neki su rekli „s črljenimi još niti razmišljati nećemo“. Ali su imali ljude u politiki. Pak su bili mnogi kancelari črljeni. Smo dakle suradjivali s njimi. Tako je bilo i obrnuto, suradjovali smo i s črnim kancelarom, iako su neki rekli i glasili „s njim i s ovom vladom nikako ne kanimo“. Ili sada u naj-novije Team Stronach: Najednoč se Herbert Kliković javlja i potribuje »Kruh nebeski«! Na tu ideju još nisu bili došli nijedni zastupniki drugih političkih stranak.O objektivnosti i pitanju koliko je to muguće bi volio odgovoriti tim, da se držim poznatoga austrijskoga novinara Karla Krausa, izdavača vrlo kritičkoga časopisa Die Fackel početkom 20. stoljeća. On je jednoč odgovorio na pitanje, kako da more izdržati sve te teške kritike, dijelom još i fizičke napade: „Dokle svi po meni tuču, znam da idem pravim putem!“

NG: Što je tvoj najveći novinarski highlight?PT: Ja sam zapravo svaki tajedan zadovoljan, kad imam produkt u ruka. To je takova srića, tu nima svaki u svojem jobu. Ja svenek imam tu ćut, da sam najbolje dao — to ne znači, da se ne bi moglo bolje djelati — ali u principu imamo svaki tajedan jedan produkt u ruka, koga sam ja načinio. Ja znam i vidim, zač sam djelao. Kritike dojdu i projdu, to ću izdržati. Jednostavno, highlight je, ako dojdem u selo i mi ki veli „Tyrane! Opet nisu došle novine! Ja ću je otpovidati!“ Onda znaš, naravno je neće otpovidati, jer je čeka. To je meni feedback, da ljudi svaki tajedan čekaju Hrvatske novine. Za te ljude je vridno djelati, se za nje zalagati i se za nje boriti. Jedan daljnji je highlight, da se i vi mladi zanimate za Hrvatske novine, da morebit med vami sidi budući urednik ili glavni urednik ili urednica.

NG: Gdo izabere vice za HN?PT: Ćemo tako reći, ja sam odgovoran za nje. Ja je ne morem sve napisati i u medjuvrimenu dostajem jako čuda vicov iz našega naroda, ki su i jako grubni. Ja to pokušavam tako riješiti, da moraju imati „cunta“, ali ne smiju biti rasistični — što nije tako lako, kad — ako zameš Muju i Hasu — je to jur rasistično? Ili, ako zameš vice iz židovskih knjig, pak ti ljudi velu da si anti-semit, a zeo sam puno njih iz knjige Salcije Landmann. Smiju samo Židovi povidati židovske vice ili i drugi? Ali još jednoč: Vic mora imati „cunta“, ali ne smi nikoga tako zbantovati, da me ne bi došli drugi dan ustriljiti. Ne bi željio reakciju s „Je suis HN“ aludirajući na nedavne strašne dogodjaje u Francuskoj — upravo zbog vicev i karikaturov!

Intervju su peljali Viktoria Wagner, Florian Wagner i Konstantin Vlasich.

12

DANAS RODJEN SUTRA PROJDEN

U današnjoj, od socijalnih medijov diktiranoj omladinskoj kulturi nije čudo, da se trendi razvijaju kao brbljanje u nekom malom

gradišć ansko - hrvatskom selu. Još i KTM („Kopf-tuchmafi a“) ne more tu brzinu dostignuti, kom se socijalni mediji momentano vozu.Ali najprije: Što je zapravo jedan trend? Trend nije samo jedan austrijanski ekonomski magazin. Trend je izraz iz sociologije, ki opisuje minjanje i struje (Strömungen) na svakom polju u današ- njem društvu. Najvažniji su trendi na polju mode i lifestyle produktov. Moda diktira te produkte, a i obratno. Jedan dobar primjer su smartphoni i drugi produkti jednoga poduzeća s jabukom iz Silikon Valleya. Zato kad je poduzeće jedan od tržišnih liderov (Marktführer) na polju smartpho-nov, se je i modna industrija (i neke druge indust-rije kao muzična, fi lmska, itd.) po tom redila. Sada svako veliko i manje modno poduzeće načinja samo takove taške i druge dodatke, ki odgovaraju dimenzijam toga smartphona. Jedan trend diktira drugi trend, a i mediji temati-ziraju trende, a tako nastaju konačno novi trendi.To je takorekuć jedno kolo, ko se ne prestaje vrtiti..

Ali trendi ne nastanu samo ovako, nego odvisu i od toga, kako društvu ide, kako se ekonomija drži i kako je momentana politička situacija. Jedan primjer za to je rublje, ko su naši praoci i naše pra-majke nosili. Zapravo to nije bio jedan trend kako ga poznamo u današnjem vrimenu, nego situaci-ja ka diktira držanje jednoga društva. Jer kadakoč nij bilo dosta sukna/štofa, i ljudi su morali svaki mali kusić sukna iskoristiti za svoje rublje. Rezu-ltat te situacije su izgled i način izrade (Machart) nošnje. To se more najti u svakoj kulturi po cije-lom svitu. Zapravo je svaki produkt i svaki od toga rezultiran trend, odvisan od socioloških aspektov. Jedan trend, ki zapravo nije bio trend, se je ali i ončas – i bez današnjih socijalnih medijev - brzo razvio, jer, prvič nije bilo socijalnih medijev, a dru-gič su to ončaš bile jedine metode, kako riješiti one sociološke probleme.Današnja situacije je čisto drugačija - to je jasno. Živimo jedan, ugodan, ali i brz životni stil. Imamo dost pinez, da konzumiramo ponude ke defi nira-ju ta životni stil, naše socijalno stanje. Novi trendi se rodu, ki ali sutra opet pomoću Facebooka, Twit-tera i Instagrama moru biti opet mrtvi. Danas dik-

tatori 21. stoljeća velu, što je „in“ i što je „out“. Ko piće je zdravo, biologično i supercool, jer je ma-nekenka iz New Yorka zbog toga još lipša nastala. Diktiraju se trendi i jilišem. Blogeri pišu kako zdravo je, se na veganski način hraniti. Trend i novi životni stili su rodjeni. Nekim blogerom je i moguće od bloganja u internetu živiti. Iz nepoz-natih nastanu poznati - ki su morebit danas „in“, a za jedno ljeto „out“. Moru to i biti idoli iz mu-zičke idustrije, ki cvrkutaju (zwitschern) nešto na Twitteru, stavu par sekundov kašnje jedan kipic na Instagram, i još nazadnje velu na Facebooku „Da vam predstavim novoga muža u mojem žitku: Louis is Francuske! <3 xxx #lovemylife #loveshop-ping #newhandbag“.Follower-i (sljedbeniki) su oduševljeni. Svi ljubu tu istu torbu. Modna industrija počinje producira-ti lakocjene duplikate te torbe. #TRENDJERODJEN Ljudi daju, kako se u Zagrebu veli, „zadnju kunu za modu!“. Industrija profi tira od besplatne rekla-me, muzički idol profi tira od besplatne propagan-de a mladi „follower-i“ su gubitelji te situacije. Što slijedi je jedna lanč ana reakcija: rezultat, da svaki ne more sudjelivati kod toga trenda. Što slijedi je diskripanca u društvu, nezadovoljsto i velik društ-veni pritisak. Ima jur dost analizov toga fenome-na. Mogli bi knjige napuniti o tom, što socijalni mediji s današnjim društvom stvaraju, što su kon-zekvencije trendov u socijalni medija i kako utiču na ponašanje omladinske kulture.Iako su nam te negativne konzekvencije jasne, mi još ipak nadalje hasnujemo socijalne medije, kot su to Twitter, Instagram i Facebook. Znatiželj- na sam, u ki smjer ćedu se socijalni mediji u dojdućih pet do deset ljet još razviti. Ali sve to je irelevantno, jer sutra sve more biti mrtvo, iz naših glav projdeno, kad neki drugi veli da ima što još boljega, lipšega i da se na primjer mora nešto bojkotirati. #R.I.P #TREND Mislim, da nam pri hasnovanju socijalnih medijev i u sudjelovanju kod trendov mora biti jasno, da se sami ne zgu-bimo u digitalnom svitu iluzije. #BIGBROTHERIS-WATCHINGYOU

Wukovits Katja Theresa

ili kako brzo trend u socijalni medija diktira naš zivot i kako brzo je zopet projden iz naših glav

Postoji šansa, da ova kombinacija GH nošnje i današnje mode postane novi trend?

13

Na HAKovskom večeru pod temom „filmski večer i diskusija o crikvi“ smo povezali jednu jako interesantnu ali i kontroverznu temu s

humorom. U Hrvatskom Centru se je prikazao film „Svećenikova djeca“ Mate Meršića i Vinka Brešana. Pokidob je film u Hrvatskoj bio jako dobro poiskan, se je prikazao još i u austrijski kini i kazališći. U filmu je govor o mladom svećeniku, ki pelja malu župu/faru i ki ima posebnu ideju, kako povećati broj vjernikov: s vlasnikom kioska počinje bušiti/preškuljastiti prezer-vative, ča pelja do čuda neočekivanih dogadjajev. Ča se u filmu jako dobro vidi, je, da Crikva u hrvatskom otočnom selu ima jako veliko značenje. Iz moje pers-pektive je hrvatski narod kroz povijest imao poseban odnos prema katoličanskoj crikvi. Film naravno ne opisuje iste probleme kao u Gradišću (zvana da je sve manje vjernikov), ali na neki način humoristično karakterizira društveni uticaj Katoličanske crikve kao institucije, ali i u malom seoskom okruženju. Prem-da je vjera dio osobnoga izbora, je crikva čudakrat i

važan dio seoskoga i socijalnoga života. I u Gradišću ima Crikva posebnu ulogu, tako da je to peljalo do pitanja, ku ulogu ima Katoličanska crikva kod Gra-dišćanskih Hrvatov i Hrvatic. Meni je bilo jasno, da bi s ovom diskusijom za prvi HAKovski večer pod mojim predsjedništvom mogao dobiti kritiku s više stran. No pokidob imamo i u HAKu različna mišljenja na ovu temu, sam bio jako znatiželjan, kakova će diskusija biti. Velik broj gosti se je odazvao pozivu HAKa. Dis-kusija je bila planirana kao opuštena/ležerna disku-sija po filmu, bez podija, no bila je intenzivnija nego zamišljeno. U njoj je bilo zanimljivo viditi, kako se razlikuju mišljenja kroz generacije, različnu pozadinu ali i osobno iskustvo. Bilo je interesantno, dobiti uvid u konzervativnije i otvorenije odnosno liberalnije po-glede sudionikov diskusije.Ako i ti kaniš ča dodati na tu temu, napiši mi par redov i pošalji na davor@hakovci.org.

PS: Film je nedavno izašao i na nimškom jeziku, ča je sigurno dobar dar za one, ki nažalost ne govoru hrvatski ;)

Davor Frkat

Prvi Hakovski četvrtak u ljetnom semestru je stao pod geslom „KSŠŠD vs. HAK“. To znači, da se je „Klub Koruških Slovenkov i Sloven-

cev u Beču“ igrao društvene igre protiv „Hrvats-koga akademskoga kluba“.Koruške Slovenke i Koruški Slovenci se družu jur duglje s gradišćanskimi Hrvati i Hrvaticami u Beču. KSŠŠD organizira čudakrat priredbe za štu-dentice i študente ali i za mlade i starije kot i HAK! Ovu priredbu su ovi dva klubi skupa organizirali jur po treći put.HAK je nudio otprte igre, ke su se mogle igrati cijel večer, a uz to su još bile neke igre, ke su se mogle igrati u timu. Ov put su stale na programu dobro poznate igre kao Iskanje lonca ali i pozna-te igre s novimi pravili, i to na primjer UNO ili Človiče, ne jadaj se! Pri toj igri se ne igra obični-mi figurami nego Klopferi. To je dalo večeru jako šalan kik!

Zvana toga su se timi mirili u različni disciplina. Za igre je bila potribna šikanost, dobri refleksi i strpljenje.Cilj ovih igar u timu je bio dobri skupni početak novoga semestara. Uz to kani HAK obdržati i ojačati suradnju s KSŠŠD-om. Sve u svemu je na ov večer došlo oko 30 ljudi. Večer je bio jako uspješan, s dobrom zabavom a i po igranju se je još dugo svečevalo sa slovenski-mi prijateljicami i prijatelji.Sigurno će se održati još već ovakovih zabavnih večerov, i to ne samo zbog činjenice, kad svi dva klubi tvrdu da su dobili igre!

Svaki je srdačno pozvan. HAK se svenek veseli vašemu pohodu!

Katarina Kinda

Filmski večer

http://www.moj-film.hr/film/info/svecenikova-djeca

ksŠŠd vs. Hak, 5.3.2015.

14

Ov članak je po prvi put izašao na www.vice.com/alps.

Ja sam svečevala ovo ljeto moj 24. rodjendan, što za sve, ki su prik 18 ljet stari, vjerojatno ne gluši strašno. Ali bar kako bi morao izgledati zreo životni stil, moj životni stil je koliko je nek moguće od toga udaljen.

Moja majka me je rodila, kad je bila tako stara kot sam ja sada, moja baba je moju majku rodila kad je bila 21, a moja prababa je imala šest dice i je rodila moju babu s 21 kad je bila na bigu u Drugom svitskom boju. A u tom času su i sve žene jur bile odane i su jur ljeta dugo djelale. Moje družice i ja kumaj dospenemo da idemo na neki date - i to i u normalni okolnosti. Što imamo mi u naši 20-i? Malo za pokazati, ali zato najveća potribovanja na našu budoćnost i kako ju kaninmo doživiti.

Svaki, ki je prik 30 ljet star će ti reći da su 20-e najlipši čas u životu i da “imaš još cijel žitak pred sobom” - odvisno od tvojega aktualnoga emocion-alnoga stanja je to najlipša ili najstrašnija rečenica, ku ćeš danas ćuti. Mi bi mogli putovati kroz svit, početi novi študijum na drugom kraju svita, svaki dan izlaziti, upoznati nove ljude, početi šparati za jedan dom ili za penziju ili konačno biti zadovoljni s onim što imamo. Ali svejedno kako se odlučis, kasnije ćeš požaliti da nisi učinila to drugo. A da se ne odlučimo za krivo, se ne odlučimo za nijedno i se bavimo sa svakidanjimi problemi – zbog kih ćemo za deset ljet maksimalno s glavom mahati, ali ki nam u naši 20-i do-bro kvaru žitak.

Dating i vezeTi se morebit već ne zaljubljuješ u dečke, ki se kod tebe ne javu, ali ipak se ne zaljubiš u one, ki se svenek javu. Ta, u koga se kaniš sljedeći put zaljubiti, bi konačno morao i biti pravi. Još se čisto ne bojiš, da ćeš ostati sama, ali i nimaš volje da ideš dva pute u tajednu na date, na kom sidiš uljudno dvi ure a na koncu večera si moraš premisliti, kako se oprostiti da ta dečko ne misli, da kaniš s njim prčkati. Zato imaš svenek na neki način ljubavne boli, ali sama si kriva zato, što tvoja potribovanja nisu za ispuniti.

Zvana toga: odjavi se od Tindera - sada! Naravno da ga imaš na tvojem mo-bitelu. Applicatio diabolica: Vražja applikacija, ka te želji osvidočiti, da bi svi muži morali poticati od neke kasnije žene Adama, ka nije stvorena iz njego-vih rebar, nego iz njegovoga prstenastoga mišića, kad ga zbog analne kon-tinencije ionako već nij mogao hasnovati. I zašto nijedan muž na Tinderu ne more izraziti svoje misli na drugi način nego “xD” ili riči med zvjezdicami!? Ne, ne pravam punjenje, hvala. *seufz*.

15

BolestiU krugu tvojih poznancev i prijateljev se najednoč dijagnosticira kod svih ljudi neka bolest. A kad si bila mala, nigdar nisi čula za nju, ili ju je imao neki tudji ili jako stari imao. Multipla skleroza, epilepsija, dijabetes, depresija. Dostani koč takovu diagnozu i projdi domom u tvoju stambenu zajednicu da tvoje novo propisane medikamente - ki napravu iz tebe vrak - vržeš u hladnjak med boce od vodke tvojih sustanarov.Zvana toga se tvoj vračitelj već ne veseli tvojimi parametram jatrov u sliki krvi, kot je to još djelao kad si bila 18, a tvoj okulist ti veli da tribaš očalje, samo zato što si par puti pozdravila tudje ljude na cesti. A ako si bolesna (ili dva dane mamurna, što se već puti stane), onda sama ležiš u postelji, si misliš da će svit propasti a i nigdor ti ne nosi juhu, ili ti veli da će sve opet nastati dobro dokle visiš povraćajući nad WC-školjkom.Pak reci: Odakle su najednoč došle sve te alergije? Prlje koč sam gledala na alergije kot na problemčiće ljudi bez problemov. A najednoč već ne morem piti vina. Gdo se na meni osvećuje/fanti i zašto?

VlasiNajednoč dostaješ vlase na mjesti na ki prije nikad nisi imala niti jedan vlas. Naravno, ti imaš družicu sa škurom kosom, ka zdvaja jur pokle je 11 ljet stara za vlase, ki se na tebi još u tom načinu nisu pojavili bili. Najednoč ih je ali - a to nij lipo. Kao kod one stare žene, ka te je prije na autobusnoj stanici pitala za jedan euro, ali ti joj nisi mogla odgovoriti zato kad si fascinirano i puna oduranja gledala na nje mustaće. Ti si se svenek pitala, je li ženska tijela

takošto zaista moru. Moru.

PrijateljiJur prije se je dililo u dvi grupe: U one, ki su u vezi, i u one, ki kod izlaskov išću vezu. Ali ti pari, ki se sada najdu, se uopće već ne trudu živiti ta turoban životni stil sin-glov. Oni ne izlazu, ali te pozivaju jednoč u misecu na teleće obraze iz biološkoga gajenja, sous vide skuhana sa zelenom jabukom, moussline od lišnjaka s bengal-iskim paprom. Ako ste koč bili velika grupa, ka je sidila u svojem najdražem lokalu, organizirala večere igar ili se je skupa vozila na Dunaj, onda se ta grupa sada smanjuje na čvrstu jezgru (harter Kern), na te ljude, ki se ne ufaju odseliti (a da bi bilo

samo u Währing).

OdgovornostTi si sada sama odgovorna za svoje odluke. Ako ne platiš račun ili ako ne ideš k zubaru i dostaneš karijes, nije tvoja mama kriva za to. Ne, ti si sama kriva. Stroške opomene moraš sama platiti, a i tvoj karijes ide na tvoj račun – pro-tivno k pinezu tvojih roditeljev.Uopće je puno stvari, ke bi sada morala znati bolje: Da se hlače ne kupuju kod Zare, ar se pratež za to poduzeće producira pod najčemernijimi uvjeti i da se prodaju političko sumljive stvari. Ili da bi se morala zdravije hraniti i već (vode!) piti, da tvoje tijelo za deset ljet ne bi rebeliralo ili da tvoji bubrigi ne bi prestali djelati. Ali o tomu se premišljava samo u dibokom razgovoru s prijateljicom iz čuvarnice pri nediljnom bio-welness-brunchu.A kad dojdeš drugi dan navečer po predavanju ili po djelu domom, ipak opet obličeš svoje hlače za bižanje od H&M-a i nimaš puno volje da kuhaš. Ne lezi se sada opet s pizzom na sofu dokle išćeš po Tinderu. Deinstaliraj tu

vražju aplikaciju sam rekla!

Študijum i djeloPineze vjerojatno već ne dobivaš od države, zato imaš dvi opcije: Ili još študiraš - i si (barem dijelom) odvisna od svojih roditeljev - ili djelaš tako da si moreš platiti sama svoje račune. U obadvi scenariji nimaš pinez. Ako se študiraš, imaš stres, jer misliš da ćeš biti na koncu tvojih 30-ih dokle počneš konačno zasluživati vlašći pinez. A ako djelaš, misliš, da već nikad nećeš imati privatan život (izlaski pri tajednu već nisu mogući). Ali najgorje je, ako djelaš i se študiraš. Svisno i samovoljno se nigdo ne odlučuje za tu kombi-naciju, zato što je to velika pogriška! Puno sriće kod završetka študijuma.

Hanna Herbst1 normalo piše o drugi stvari, ali morala se je malo osloboditi nekih stvari – bolje rečeno, izrigati. Ponekad i na Twitteru: @hhumorlos

1 Ili, kako ju Hrvati zovu, Hana Jesen

16

Imam jednu zadaću za Vas: Napišite mi neki hrvatski tekst s 200 riči bez falingov. Kako smo vidili u prošlom izdanju Novoga glasa to nije tako lako. Med štitelji Novoga glasa je mnogo ljudi ki se čuda bavu s jezikom i ni-

maju problem napisati onakov tekst, ali za većinu gradišćanskih Hrvatov to nije laka zadaća. Osebujno onda ako je školska izobrazba jur dugo završena i se jezik pismeno već dugo nije koristio. I u ovom članku je morala naša lektorica nekoliko falingov ispraviti (hvala Zrinka! ;-) ). Kot jur napomenu-to, i štručnjaki si nisu uvijek čisto složni. Dobro, imamo gramatiku, imamo rječnik: Mogli bi reći, naš jezik je normiran i da i lektori za nimški jezik ne bi korigirali jedan tekst na isti način. Ali ipak smo vidili, da su lektori bili u neki slučaji medjusobno čisto drugoga mišljenja. Zašto je pisanje po hrvatsku tako teško za nas? Ta slučaj se ne da reducirati na jedan aspekt. Hoću dva nabrojiti.Jedan aspekt je, kako, kade i kada se učimo hrvatski. Od osnovne škole do glavne škole odnosno do doljnih razredov gimnazije učimo gradišćanskohr-vatski. Svi ki po osmom stepenu idu dalje u gimnaziju, počnu učiti hrvatski standardni jezik, jezik kako je normiran u Hrvatskoj. Ja, na primjer, sam se samo učio gradišćanskohrvatski jezik do četvrtoga stepena. Kroz daljnju školu i študijum sam postao multilinguist druge vrsti («pričam» C, Java, VB, Python i još neke druge «jezike» - ali to je čisto druga priča J), ali moj jezični nivo u hrvatskom jeziku u HTL-u nisam mogao poboljšati. Pisao sam u pro-šlom izdanju o mogućnosti da se uči hrvatski i po maturi. No, poiskao sam i ja gradišćanskohrvatske vježbe na sveučilišću Beč, da bi poboljšao moj jezič-ni nivo (mislim, da mi se je to i uglavnom ugodalo). U vježba je uvijek bilo i študentov i študentic, ki su prije pohodili gimnaziju. A u svakom semestru se je dogodila ovakova ili slična situacija: Nekadašnji gimnazijast ili neka-dašnja gimnazijastica nešto piše ili govori i pomiša standardnohrvatske riči s «našimi» riči. Apsurdna situacija: Neodvisno od školske karijere imali smo svi naše probleme koristiti gradišćanskohrvatski jezik bez falingov.Drugi aspekt je, da ne koristimo naš jezik u istoj mjeri kot i nimški jezik. Naša okolica je zvećega nimška. Mislim, da će mi svaki pravo dati ako velim: jezična praksa je najbolji put da naučimo jezik. Podučavanje u škola nije dosta, da bi se onde naučili dosta dobro hrvatski. Svako dite uči engleski jur od osnovne škole sve do konca školovanja. A vidimo i onde da na koncu ne govorimo engleski kot native speakeri. Sada bi velik broj mogao reći: «Ali mi se doma pominamo hrvatski, mi imamo praksu u govoru». Da, štima. Ali važno je u tom slučaju i opomenuti, da se u praksi najveć nauči, ako moj sugovornik govori bolje od mene. Što s tim mislim? Svako dite ima oko sebe

odrašćene, ki govoru – ćemo reći – perfektno nimški. Dite čuje, kako gluši ta jezik i počne razvijati znanje jezika. Ovo nam u hrvatskom govoru nažalost čudakrat fali. Iako se dica pominaju s odrašćenim po hrvatsku, se i dite ne more naučiti perfektno ta idiom, ako ta odrašćeni jur ne govori perfektno hrvatski. Važno i lipo je, ako se dica pominaju po hrvatsku, ali ovako nećedu moći razviti sličan jezični nivo, kot u nimškom.Mogao bi nabrojiti i puno drugih aspektov, u prvom redu i socijalne aspekte (sramovanje za hrvatsko, nije hrvatskih dičjih jaslic itd.).Ako premišljavam o našem jezičnom nivou, ponekad mislim: Mi gradišćans-ki Hrvati smo narod analfabetov, ne vladamo pismeno našim vlašćim jezi-kom. Morebit je tomu i kriva opomenuta apsurdna praksa, da učimo osam ljet jedan jezik (ki je teško za naučiti, ar se malo govori), a potom počnemo učiti «novi» jezik. Morebit i kroz našu nimšku okolinu nije moguće razviti sličan jezični nivo kot u nimškom (ako pomislim, kako se dica gastarbajterov u tramvaju pominaju, čujem da neki od njih isto već ne vladaju hrvatskim jezikom kot Hrvati, ki živu u Hrvatskoj).Dokle se situacij a ne preminji, Novi glas nadalje podupira četire puti u ljetu industriju za črljene olovke.

Florian Wagner

Gradišćanski Hrvat:narod

analfabetov

17

Na kratki

Novi distribucijski kanal

Hrvatsko štamparsko društvo išće nove pute distribucije Hrvatskih novin. Po uzoru bes-platnih novin Heute (po hrvatsku: Danas)

neka Hrvatske novine stoju svakomu besplatno na raspolaganje. Pilotni projekt je već počeo, sva-ki četvrtak se dilu Hrvatske novine u Hrvatskom centru u Beču.

Južna hrvatska sela još dalje na jugu

Pinkovac i Nova Gora su još dalje na jugu nego je do sada bilo poznato. Grupa geodetov iz sridnjega Gradišća se je otpravila na put u

južne kraje Gradišća. Ali po Geschriebensteinu nisu našli Pinkovac. «Na onom mjestu, kade smo do sada mislili da su Pinkovac i Nova Gora, nismo našli ona sela» veli peljačića ekspedicije Helga R. Izvidili su, da su ona sela još oko 30 kilometarov odaljena. «Ceste u ovoj krajini nisu tako dobro iz-gradjene kot kod nas, zato nam je iz ove krajine još malo poznato». Štručnjaki se slažu s tim, da je za ljude onih sel ponekad naporno voziti se pre-ma sjeveru u Beč ili Željezno.

Kazne za ne-integriranost

Zemaljski poglavar Gradišća je predložio, da se kaznu ljudi, ki nimaju volju da se integriraju (In-tegrationsunwillige). U hrvatski seli Gradišća će sada početi pilotni projekt. Svi doseljeniki, ki se ne nauču hrvatski moraju računati s konzekven-cijami.

Plagijarizam u hrvatskoj medijskoj sceni

Napomena u vlašćem interesu: u četvrtom izdan-ju Novoga glasa je izašla med drugim rubrika «Na kratki – Novosti iz scene». Mislim da je svakomu štitelju bilo jasno, da je to bio samo plagijat! Samo mi – Kratka redakcija – pišemo na kratki i cijenimo visok nivo rešerše. Sve pod našim poz-natim geslom «Brzo, kratko, bez informacije!».

GHINO: Gradišćanski Hrvati išću najbolje odlikovanje

Svako ljeto dodilu gradišćanska društva odliko-vanja različnim osobam za njeve zasluge za našu narodnu grupu. Novo formiran odbor «Prezidij umjetnikov iz hrvatskih i mišovitih sel» je raspisao naticanje GHINO, kratica za «Gradišćanski Hrvati išću najbolje odlikovanje». Rok je otvoren do konca maja. Pobjednička nagrada je ovlašćena peljati dodatak «najbolja nagrada gradišćanskih Hrvatov».

Našla se je Sveta gitara iz Antiohija

Dugi čas se je mislilo da je zgubljena, ali pred misec dan je Cvijetko K. našao Svetu gitaru iz An-tiohije, dokle je spravljao svoju sobu. «Htio sam urediti ormar i odstraniti stare stvari. Ali pod njimi sam našao nešto žutoga». Pokazalo se je, da je K. našao gitaru, ka se je bila izgubila po koncertu benda «Stara Škola» u Čajti. Budućnost gitare nije riješena. Bend «Stara Škola» već ne postoji, a uz to su Zemaljski muzej i Muzej za povijest umjetnosti najavili interes, da bi preuzeli gitaru.

Nova imena za hrvatska sela

Jezična komisija ZIGHa je normirala imena hrvatskih sel u Gradišću. U vezi normiranja su dobila neka sela nova imena. Selo s nimškim imenom Schachendorf – do sada poznato pod imenom Čemba – će dobiti ime Šandrof. „Istota-ko kot Pandrof ili Cindrof se ime sela neka naslo-ni na nimško ime. Zvana toga, se ovo ‚novo’ ime ionako jur ljeta dugo upotribljava u Pinkovcu i Novoj Gori“, veli govoračića za štampu komisije. Po istoj intenciji se minja ime Čajta – Schachen-dorf – u Šohindrof.Ali i druga seoska imena se mi njaju. Celindof – Zillingtal – će dobiti po uzoru Longitolja ime Celintolj. Frakanava postaje Frankanava.

18

O nama - wer sama

'hommes fatales' su dva mladi, zgodni, pametni, iskusni gra-dišćanski Hrvati, koji hte se u budućnosti skrbit za vaš ljubavni život.Kroz dugoljetno obrazovanje su nastali stručnjaci na ovom po-dručju i kanu sada svoje znanje dalje dati i pomoći gradišćanskim Hrvatima u ljubavi. ____________________________________________________

Naše osnovno načelo je:Hoćemo vam pomoći ako imate ljubavne probleme,

hoćemo odgovoriti na pitanja o ljubavi i gradišćanskim Hrvatima,hoćemo pomoći naći gradišćansko-hrvatskog dečka ili gradišćansko-hrvats-

ku curu,hoćemo dati tipe kako se upoznati, ljubakati (fl irten) i zaljubiti,

i tako hoćemo se skrbiti zato da gradišćansko-hrvatska narodna skupina ne izumre.

____________________________________________________

Dobili smo već mnoga pitanja na koja hoćemo dati profesionalan odgovor. I vi nam možete poslati pitanja o vašim problemima i brigama. Rado ćemo vam pomoći i sigurno najti dobar odgovor. šaljite na: hommesfatales@hakovci.org

Moj drogi me ne pusti tancat kod Stinjačkog kola, jer su onde dečki tako lipi. Ča ću sada dilat?Prvič, ako je tvoj dragi gradišćanski Hrvat, budi sretna, zahvali se Bogu, skrbi se da se vrijeda vjenčate i najmanje troje djece porodite – pošaljite je u dvojezični vrtić (čuvarnicu), dvojezičnu školu, i tako dalje.Drugič, neka lagat, kod Stinjačkoga kola nema lipih dičakov! Važno je da gajiš gradišćansko-hrvatsku kulturu, tako da mi preporučujemo da počneš svirati tamburicu kod Stinjačkoga kola, tako da se tvoj dragi ne mora skrbit, da ti kod tancanja neki stari junak na rit popipne.

Moj problem je da se moj dečko ne zna s mojom babom pominat kad ju ne razumi, ali prebedav je da se nauči po stinjačku pomi-nat.Kako je to moguće da se zaljubiš u Nijemca? - Sram te bilo. Jesi li sigurna da nikada neće naučiti stinjački govor? Važno je i da preuzme stinjački mentalitet i životni stav. Ako si sigurna da nikada neće naučit pričati „po stinjočki“ onda nam je žao, ali moramo ti reći, da vaša ljubav, po našem mišljenju, nema budućnosti.

Za pokoru da si se zaljubila u Nijemca izmoli 3 Očenaše, 3 Zdravemarije, sljedeće 4 nedelje moraš dojt pred mašom molit, i farnika na objed pozvat.

Moja supruga ne kani u HAK pojt. Je to uzrok za rastavu?U prvom redu moram razlikovat o kojem HAK-u pričamo. Ako ne kani u bečanski HAK je to razumljivo i rekli bi da tvoju suprugu moraš podupirat i njezinu odluku respektirati. Sigurno ne kaniš da tvoja supruga ide u neki klub gdje se sve, što nije sjeverno, isključuje. Novo osnovan „HAK Graz“ je možda prava destinacija za vas. Možda je to Hrvatski akademski klub za SVE gradišćanske Hrvate, vidit ćemo..U principu nije važno da je član HAK-a nego da aktivno u svakidašnjem životu živi gradišćansko-hrvatsku kulturu.

Ja sam djevojka iz južnog Gradišća, a moj dečko je iz sridnjega Gradišća i ja ga zaista ljubim. Moj problem je da me ne pustu u Kugu.Možda nije bio tvoj rod problem nego si samo bila prepijana. Normalno pustu i južne Gradišćane u Kugu samo: Neka se auffi rat kotno zodnji Stin-jok!

Ja sam uvijek pohodila gradišćansko-hrvatske priredbe da bi našla pravoga gradišćanskoga Hrvata. I pogodila sam, ali sad sam vidila da uopće ne zna hrvatski, on je samo iz hrvatskog sela. Kako ću mu razložit da sam ga samo zbog hrvatstva zela?Uzorno je da ideš na hrvatske priredbe, svaka ti čast. Reci mu:Ja sam dobra Hrvaticalijepa kao divna ptica,ti si samo glupi Nimacružan kao pijan pivac.

Vaši hommes fatales

hommes fatales

19

U današnjem vrimenu se putem interneta more širiti puno informacijov. Tako se i širu urotne teorije (Verschwörungstheorien).

Najpoznatije med njimi su "Chem-Trails", odbija-nje cipljenja i "lažna štampa", ka je pod kontro-lom establišmenta.

50 ljet po smrti Lovre Karalla se po prvi put ufam pisati o najvećoj uroti Gradišćanskih Hrvatov, ka se zove "Robak-urota": HKD je skupa s katoličans-kom crikvom, ka je kroz svoje farnike imala čuda uticaja u djelovanje HKD-a, potkapao Socijalde-mokratsku stranku kroz duploga agenta Miru Slavića, ki se je od toga dana zvao "Fritz Robak".

Po Drugom svitskom boju su dvi glavne stranke u Austriji medjusobne odnose novo definirale. Obećali su si u koncentracijski logori, da se već nećedu boriti jedan protiv drugoga, ako preživu nacionalsocijalizam. Katoličanska crikva se je bo-jala za svoj status, koga je imala pod Dollfußom i Schuschniggom za vrime Austrofašizma.

Da Gradišćanski Hrvati ne bi zašli u kruge socija-listov, ki su prez vjere, su HKD i Crikva inscenirali anti-hrvatsku agitaciju od strane socijalističke stranke. Plan je počeo tim, da je pravi Fritz Robak umro u Drugom svitskom boju i da su namjesto njega poslali bivšega tajnoga agenta Nezavisne Države Hrvatske, Miru Slavića, na njegovo mjesto "domom". "Doma" u Gradišću je počeo sudjeliva-ti u ponovo formiranoj Socijalističkoj stranki.

Nije dugo duralo, dokle je počeo prvi put vabiti za asimilaciju, koj su se HKD i Crikva naravno su-protstavili. Kroz točno definiranoga "neprijatelja" je HKD lako mogao vabiti sve vjerne Hrvate za svoju agendu. Geslo "Si naš ili si njegov?" je razu-mio svaki bedavi seljak. Čim duglje je ov igrokaz durao, tim već su urotniki istraživali granice toga, što ljudi još vjerjuju. To je rezultiralo u pamfletu u vezi s "Minderheitenfeststellung" 1976. ljeta, koga je izdao Prezidij pod peljanjem "Robaka". Tekst je tako apsurdan, da nisu mislili, da ćedu ga ljudi primiti u ozbiljnom smislu.

Kad se je početkom 1990ih konačno konstituirao

Savjet za narodnu grupu, je Miro Slavić, ada Fritz Robak, kanio otkriti ovu urotu, ka je u medjuv-rimenu jur trajala desetljeća dugo. Samo kroz njegovu pomoć je HKD bio moralično u stanju tako dugo bojkotirati Savjet. Onda, kad su pravi ljudi pod peljanjem Martina Ivančića došli u prvi red stranke, ka se je onda jur zvala socijaldemo-kratska, je uticaj Fritza Robaka nastao sve manji, i HKD već nije imao toliko moći. Tako i nadalje nisu mogli prepovidati Gradišćanskim Hrvatom, da se uču nimški. Martin Ivančić još dan danas ima nezahvalan posao, da mora u medija relativirati izreke "Robaka". Ta posao nikako ne more služi-ti vlašćoj reputaciji, ali on ga mora izvršavati, ar nima dokaza za urotu.

Kroz otkrivanje ove urote bi HKD zgubio cijelo povjerenje, i bi se vjerojatno raspao. Ki vjeruje, da je dan smrti "Fritza Robaka" slučajno spao na dan generalne sjednice HKD-a u "Robakovom domaćem selu“ u Štikapronu, ta i vjeruje da spušćanje na Misec nij bilo inscenirano u študiju.

Po Robakovoj smrti Hrvatsko kulturno društvo nije prestalo sa svojimi igrami. Kroz novu televi-zijsku emisiju "Dobar dan Hrvati" su nastale nove mogućnosti manipulacije ljudstva kroz masovne medije. Skupa s partneri od lažne štampe (Lügen-presse) su na primjer minjali kontekst jednoga intervjua, s načelnikom Cindorfa, Walterom Prio-rom. U emisiji se ima utisak, da se je Prior zalagao za glasovanje u kom su se ljudi mogli odlučiti za ili protiv dvojezičnih tablic. Zahvaljujući manipu-lacijam HKD-a, je svaki gledatelj mislio, da je Prior suprot hrvatskih natpisov. A u istini je Prior kanio jednojezične tablice, ali samo po hrvatsku!

Slično su i manipulirali kod izvješćivanja o noveli-ranju Zakona za narodne grupe 2012.: Zapravo je od 55 stavov u vezi s nacrtom za noveliranje Zako-na za narodnu grupu bio samo jedan negativan, ta od HKD-a. U mediji se stalno pišu krivi broji, ar su i mediji dio ove urote.

Koliko moći HKD i Crikva imaju, pokazalo se je 1999./2000. ljeta: Kancelar Viktor Klima, svim poznat kao aktivist za manjinska prava, je veljek

po tom - kad je preuzeo peljačtvo vlade - kanio postaviti dvojezične seoske tablice. Kad je napi-sao odgovarajuću naredbu, je HKD orkestrirao njegov odlazak iz službe. Skupa s Katoličanskom crikvom, ka ima uticaja u ÖCV-u (Österreichischer Cartelverband) su organizirali minjanje vlade. Novi kancelar je nastao Wolfgang Schüssel od ÖVP-a (stranka, ka svoj personal tradicionalno re-krutira iz redov ÖCV-a).

Tako je HKD mogao prodati narodu dvojezične seoske tablice kao produkt svojega zalaganja.

Iako na vajnski pogled izgleda, da bi HKD bilo jako zastareno društvo, to nikako ne odgovara istini. Zapravo je to samo prikrivanje za gibanje u pivnici HKD-a. Stan u ulici dr. Lovre Karalla (je ime ulice isto opet samo slučaj?) ima samo jedan kat. Pet katov ispod zemlje se shranja velika in-frastruktura za prisluškivanje svih suprotivnikov HKD-a. Tako HKD zna točno, ki planira kakove pro-jekte i sve svote. Naravno se i prisluškuju privat-ni telefoni i digitalni promet svih Gradišćanskih Hrvatov. Tako ima HKD nešto u ruki, ako tribaju prisiliti neku osobu.

Prisluškivanje naroda je i pravi smisao aplikacije "Zajačimo si" za mobilne telefone i tablet-komp-jutore, ku je razvio HKD. Ova aplikacija je zapravo trojanski konj, ki kontrolira cijel digitalni promet aparata. Ovomu projektu se je jedino Martin Ivančić heroično suprotstavio, ali u Savjetu za nar-odnu grupu nima šance protiv moći HKD-a.

Ako ove plane digitalnoga prisluškivanja naroda ne vjerujete, onda mi recite, ki smisao ima zapos-lenje jednoga stručnjaka za informacijsku tehno-logiju u uredu HKD-a? Za podučavanje tamburic sigurno ne...

Isto tako sam doznao od informanta iz Mjenova, da je spomenuti sekretar u toj grupi i na stručnoj visokoj školi, ka se bavi iskorišćavanjem nedostat-kov u sigurnosti kompjutorskih sustavov.

Posjeti ovoga "sekretara" u uredu HKDC-a sigur-no ne služu poboljšavanju odnosev ovih društav nego su priprava za digitalnu provalu.

Morem vam, dragi štitelji, samo dati tanač, da ne vjerujete ništ, što vam Hrvatske Novine, ORF a posebno i Glasilo povidaju. Slike od tečajev, GRA-JAM-a i ostalih aktivnosti HKD-a su manipulirane. Ove priredbe se nikad nisu održale. Ovi "izvješća-ji" služu samo tomu, da se vkanjuje Kancelarstvo i da se opet dostane pinez za gajenje tajne infra-strukture...

Napomena redakcije: Autor ovih redov ostaje zbog straha od HKD-a anoniman. Članak smo dostali putem takozvanoga "mrtvoga poštansko-ga ormarića" na tajnom mjestu u kanalizaciji u Beču kroz jednu tretu osobu.

Urotne teorije kod Gradišćanskih Hrvatov

20

21

Filmski festival „FrauenFilmTage 2015“ nudio je mogućnost u bečanskom Filmcasinu viditi film na hrvatskom jeziku, i to „Cure – Život druge“. Ova hrvatsko-švicarska ko-produkcija je drugi film redateljice Andreje Štaka, po nje prvom uspjehu 2006. ljeta. Skoro svenek kad se produciraju filmi, ki igraju u Dalmaciji ili u dalmatinskom zaledju, onda su to u većini komedije. Odnosno u bilo ki žanr spada film, poslužuju i gaju se na neki način dalmatinski stereotipi, i svenek je jedna uloga jasno definirana: žuto sunce i plavo morje. U ovom filmu je sve drugačije. „Cure“ igraju (većinom) u Dubrovniku, ali od toga turističkoga centra i poznatoga flaira nije čuda za uptiti. I to manje zbog mjest i lokacijov, ke su u filmu za viditi, nego zbog cijele atmosfere i štimunge. Gdo su te „Cure“ uopće? Dijelom se temelji ov film na stvarnom dogodjaju: redateljica Andrea Štaka je oduvijek čula od svoje staramajke, da su pred nekoliki ljeti išle dvi mlade divičice na brig

odnosno na skalinu, i samo jedna je došla opet domom. A tako je i u filmu. Družice Eta (Lucija Radulović) i Linda (Sylvie Marinković) , ka se je stoprv nedavno bila opet vrnula iz Švicarske najzad u Dubrovnik (još za vrime boja 1993.), idu na brig, i samo Linda dojde živa opet domom. Eta je od skaline spala u morje, i se zatopila.

Za vrime žalovanja se Linda prebližava Etinoj obitelji, majki (Marija Škaričić) i staramajki (Mirjana Karanović). S časom prihvaćaju Lindu kao dio obitelji, i ne samo kao dio, nego kao Etu. Linda u isto vrime išće i uživa tu ulogu, ali ju i odbija. A pitanje, ko si svaki stavlja kroz cijeli film, ostaje neodgovoreno: Je Eta zaista spala? Ju je Linda sunula od skaline, da bude i ona dio prave obitelji? Iako se to nikada ne artikulira jasno, ipak mislim, da ta scenarij odnosno to pitanje triba razumiti metaforično i simbolično. Film je kao dio ekspresionizma krize identiteta, odnosno kao cijelo izraz i metafora za potragu za vlašćim identitetom u tinejdžerski ljeti žitka. U tu metaforu paše i ta jako škuri melos grada Dubrovnika, kako se ovde prikažuje. Pred svim i kamera Austrijanca Martina Gschlachta doprinaša čuda k tomu, da je slika grada nekako i zrcalo emotivnoga Lindinoga svita. Emocija odnosno misao, ka je vjerojatno u svakom pubertetu dominantna, valja i po završetku filma: ništ nije jasno. Svakako se dojam mora takorekuć „sjesti“. Na svaki način, ako imate predvidjeno si pogledati ov film – ča jako preporučujem –, zam’te si po tom lazno za skupnu diskusiju, uz jedno do tri piva. ;-)

Lydia Novak

PATHÉ FILMS PRESENTS CURE – THE LIFE oF ANoTHER AN oKoFILM ŽIVA DEBLoKADA PRoDUCTIoN A FILM BY ANDREA ŠTAKA

SYLVIE MARINKoVIĆ LUCIA RADULoVIĆ MIR JANA KARANoVIĆ MARIJA ŠKARIČIĆ FRANJo DI J AK LEoN LUČEVCASTING L ISA oL ÁH CINEMAToGRAPHER MARTIN GSCHL ACHT MUSIC MILICA PARANoSIĆ EDITED BY ToM L A BELLE CoSTUME DESIGNER L INDA HARPER PRoDUCTIoN DESIGNER SU ERDT MAKEUP AND HAIR MARINA AEBI

SoUND MIXER PREDRAG DoDER DoCo SoUND DESIGN PETER BRÄKER LINE PRoDUCER BRUNo WAGNER Co-PRoDUCERS SRF SWISS RADIo AND TELEVISIoN ZDF/DAS KLEINE FERNSEHSPIEL IN CooPERATIoN WITH ARTE PRoDUCED BY THoMAS IMBACH ANDREA ŠTAKA Co-PRoDUCED BY DAMIR IBRAHIMoVIĆ J ASMIL A ŽBANIĆ LEoN LUČEV WRITTEN BY ANDREA ŠTAKA THoMAS IMBACH MARIE KREUTZER DIRECTED BY ANDREA ŠTAKA

WITH THE SUPPoRT oF BUNDESAMT FÜR KULTUR ZÜRCHER FILMSTIFTUNG EURIMAGES HRVATSKI AUDIoVIZUALNI CENTAR FoNDACIJ A ZA KINEMAToGRAFI JU SARA JEVo SUISSIMAGE

© 2014 oKoFILM ⋅ Z IVA ⋅ DEBLoKADA ⋅ SRF ⋅ ZDF/ARTE

Press materijal

cUreŽivOt drUGe

slike

: http

://ww

w.cu

re-film

.com/

down

loads

.html

dan mladine 2015. i umjetničko naticanje

22

dan mladine 2015. i umjetničko naticanje

dan mladine 2015. će se održati vulkaprodrštofi , na poljanci.

po prvi put su se prodrštofska društva, pod peljanjem folklorne grupe poljanci, odlučili, da ćedu organizirati ov najveći susret gradišćansko-hrvatske mladine.

datum je 18. - 20.9.2015. tvoja umjetnost na t-shirtu/majici za dan mladine!Ovo ljeto smo po prvi put raspisali umjetničko naticanje za motiv majice za dan mladine.

rok biži do 31.05.2015.

sve je dozvoljeno: moljanje, crtanje, grafi ka i kiparstvo.tema je slobodna.djelo dobitnika će kinčiti majice.kriterij odluke: ko djelo izgleda najbolje na majici?Odlučujući komite: odbor Hak-a.

djela pošaljite prosim na: naticanje@hakovci.orgschwindgasse 14/10, 1040 bečnapišite svoje ime, ali i neki pseudonim.

slika

: http

://ww

w.cre

ative

kids.i

e/

23

P.b.b.Nr.: GZ02Z032501M

Erscheinungsort: Beč/WienVerlagspostamt: 1040 Beč/Wien

TEČAJ HRVATSKOG JEZIKA

Već informacija & formular za prijavu: davor@hakovci.orgwww.hakovci.org

limitirana mjesta! od ±16 do ±26 ljet