npr

Dr. Stefan Kirsch: Rad dva ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu... Prof. dr. Meliha Povlaki: Novo stvarno pravo RS Christian Seger: Lex est quod notamus O uvoenju latinskog notarijata u tranzicijskim zemljama Istone i Jugoistone Evrope

Osim toga:

Aktualnosti iz bh. zakonodavstva i pravne prakse Aktualnosti iz evropskog prava Aktualnosti iz njemakog prava

Deutsche Stiftung fr internationale rechtliche Zusammenarbeit, e.V (1RZ Stiftung) Njemaka fondacija za medunarodnu pravnu saradnjn (IRZ Stiftung)

Teite broja:

Pravniko obrazovanje u SR Njemakoj

Njemako-bosanskohercegovako udruenje pravnika Njemako-bosanskohercegovaka udruga pravnika l l )CMa I IK0-()0CANCK0XEPNEI0NAMK0 YJIPY>KEN.e UPAIHIHKA

Deutsch- Bosnisch! lerzegowinische Juristenvereinigung

Stabilittspakt fr Sdosteuropa Gefrdert durch Deutschland Stability Pact fur South Eastern Europe Sponsored by Germany

1-2/2010 Decembar, 2010, stranice 1-75

I

Potovane itateljke, potovani itaoci, drage kolegice i kolege

Pred Vama se nalazi "pilotsko izdanje" asopisa "Nova pravna revija - asopis za domae, njemako i evropsko pravo". Ovaj naslov, koji se da objasniti genezom ovog asopisa, istovremeno predstavlja i njegov program.

Istoriju nastanka, u ijem sreditu stoje njemako-bosanskohercegovaka pravna razmjena i djelatnost Njemake fondacije za meunarodnu pravnu saradnju (kratko: IRZ-fondacija) u Bosni i Hercegovini, mogue je kratko saeti na slijedei nain: u okviru djelatnosti IRZ fondacije u Bosni i Hercegovini se ve od 2000. godine odravaju seminari, na kojima se redovito susreu bosanskohercegovaki i njemaki pravnici radi razmjene miljenja i ideja. Ovo je prije nekoliko godina dovelo i do osnivanja Njemako-bosanskohercegovakog udruenja pravnika (kratko: DBHJV), to je posebno bilo podrano i od strane Ambasade SR Njemake u Bosni i Hercegovini, naroito od strane tadanjeg djelatnika Ambasade gospodina Niels von Redecker-a.

U vremenu koje je slijedilo IRZ fondacija i DBHJV su, djelimino uz uee i drugih suorganizatora kao naprimjer Udruenja za unapreenje njemako-bosanskohercegovakih privrednih odnosa, realizirali zajednike manifestacije, na kojima je takoe u sreditu bila njemako-bosanskohercegovaka pravna razmjena miljenja. Pritom se brzo dolo do spoznaje, da sadraji tih manifestacija nisu od interesa samo za uesnike svake od tih manifestacija. Stoga se tragalo za mogunostima da se referati i rezultati odranih seminara i radionica uine pristupanim jednom irem krugu pravnika. Od ovog razmiljanja do ideje o jednom novom strunom pravnom asopisu je nakon nekoliko razgovora izmeu predstavnika DBHJV i IRZ Fondacije, odnosno jednog od autora ovog predgovora trebalo prei jo samo jedan veoma kratak put.

Tokom diskusija povodom ove ideje pronalazilo se sve vie daljnjih razloga, koji su ili u korist etabliranja jednog takvog asopisa.

Kao prvo to je mali broj postojeih pravnih publikacija u Bosni i Hercegovini. Ovo samo za sebe ve predstavlja problem, poto u nedostatku odgovarajuih medija u Bosni i Hercegovini gotovo da se trenutno i ne moe odrati neki spomena vrijedan javni pravniki diskurs, a koji je sada potrebniji nego ikad. Bez jednog takvog diskursa pak ne moe biti ni pravnog strunog usavravanja niti ujednaavanja prava. Osim toga, gotovo potpuni nedostatak pravnog medijskog pejsaa u Bosni i Hercegovini ima negativne posljedice za mlade generacije pravnika. Openito bi za mlade pravnike pluralitet pravnih publikacija bio poeljan, poto podstie na raz -miljanje o pravnim pitanjima izvan miljenja koje im je posredovano od strane vlastitih institucija. Nadalje, za mlade naunike iz oblasti prava nedostatak mogunosti objavljivanja oteava vlastito profesionalno napredovanje.

Nadalje, postojala je saglasnost o tome, da bi jo jedan pravni asopis u Bosni i Hercegovini takoe iz sadrajnih razloga bio vie nego poeljan.

Prema shvatanju inicijatora ovoga projekta u Bosni i Hercegovini kao zemlji sa mnogo nerijeenih praktinih pravnih problema, ija budunost moe biti samo u Evropskoj uniji, potrebno je teite pravnih publikacija staviti na teme relevantne za praksu. Osim toga bi evropskom pravu i njegovim uticajima na nacionalno pravo

1

2 NOVA PRAVNA REVIJA asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

i onih drava, koje jo nisu lanice Evropske unije, trebalo dati iroki prostor. Pogled bi se nadalje trebao usmjeriti i na ona nacionalna prava pojedinih drava koja su za Bosnu i Hercegovinu u trenutnoj fazi tranzicije od posebnog znaaja. U ta prava, s obzirom na pravnu tradiciju, spada prije svega njemako pravo. Kao drugo, u to spadaju i pravni sistemi neposrednih susjednih drava i drugih drava, s kojima se do poetka 90-ih godina prologa stoljea BiH nalazila u zajednikoj dravi. One su se naime susretale sa istim pitanjima, s kojim se jo i danas susree Bosna i Hercegovina, pri emu su, naroito u vrijeme neposredno nakon disolucije, imale u velikoj mjeri identino pravo. Stoga je BiH nuno upuena na iskustva drugih zemalja regiona i to pogotovo onih koje su dalje odmakle u svome pribliavanju EU tako i ukupno u modernizaciji svoga pravnog sistema.

Iz do sada reenog za ovaj asopis proizlaze razliite posebnosti, kako u pogledu njegovog sadraja i puta distribucije, tako i u pogledu saradnika.

U pogledu sadraja cilj je da se pokriju svi pravni sistemi navedeni u naslovu. Sigurno je pri tome, da ovo ve iz prostornih razloga nee uspjeti ravnomjerno u svakom izdanju. Meutim, izdavai imaju za cilj da opisanu raznolikost tema pokriju barem u srednjoronom periodu. U svakom sluaju bi ipak u svakom broju po jedan odvojen prilog trebao ukratko posebno skicirati pravni razvoj u Bosni i Hercegovini, Njemakoj i Evropskoj

Nadalje bi tampani prilozi trebali imati to je mogue veu praktinu relevantnost. Ovo ne treba da se zaustavi samo na izboru tema. tavie, takoe se tei ka tome, da se obrauju ne samo praktino relevantne teme, nego da se objavljuju prilozi, koji mogu ponuditi neposrednu podrku pri svakodnevnom praktinom radu. Tako su naprimjer za neko od narednih izdanja planirani prilozi sa praktinim uputama u vezi sa oblikovanjem ugovora, komentari modela ugovora, te prilozi u vezi sa njemakom pravnom terminologijom, a to je naroito vano za njemako-bosanskohercegovaki pravni promet.

Naslov "Revija", u smislu pregleda, panorame, je izabran svjesno, poto se time, barem u njemakom razumijevanju, moe asocirati "osvrtanje oko sebe" ili "gledanje preko ruba vlastitog tanjira". "Nova pravna revija - asopis za domae, njemako i evropsko pravo" stoga ne bi trebala samo izvjetavati o pravu drava regiona, nego bi u tim dravama trebala biti i itana, s obzirom na to da se jezici u slubenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini razumiju gotovo u cijelom regionu.

Distribucija asopisa je jedno prvenstveno logistiko pitanje. Da bi se trokovi u vezi s tim drali to je mogue niim, inicijatori su se odluili da "Nova pravna revija - asopis za domae, njemako i evropsko pravo" izdaju ne samo kao tampano izdanje nego da saine i besplatno pdf-izdanje. Do planiranog uspostavljanja vlastite internet-stranice ovog asopisa, ovo pdf-izdanje e se moi naruiti preko e-maila pod e-mail adresom: [email protected].

Naravno da e cijenjene itateljke i itaoci ovoga asopisa prilikom lektire naii na poznate i ugledne autorice i autore. Meutim, izdavai se istovremeno ve iz spomenutih razloga nadaju, da e sa ovim asopisom to veem broju mladih strunih autora dati priliku za publikovanje vlastitih radova. Osim toga, izdavai se nadaju da e i iz itateljstva pridobiti daljnje autore. U vezi s tim bismo se radovali ne samo prilozima koji zadovoljavaju naune zahtjeve, koji bi odgovarali kriterijima javnog poziva odtampanim na kraju asopisa, nego i kratkim prilozima, takoe i putem e-maila. To mogu biti s jedne strane kratki, rado i kritiki komentari u vezi sa asopisom i prilozima u njemu, ali i informacije i kratki komentari u vezi sa presudama, novim zakonima ili praksom primjene prava od strane nadlenih organa.

Redakciji i asopisu bi bila velika ast i zadovoljstvo, ako bi se u buduim izdanjima moglo pojavljivati jo vie priloga o pravu Bosne i Hercegovine i drava regiona. Stoga posebno molimo autore iz tih zemalja za priloge.

Ovaj asopis ne bi bio mogu bez angamana cijelog niza pojedinanih osoba, koje se navode u popisu urednika i ostalih saradnika. Njima se ovim putem od srca zahvaljujemo. Osim toga, izlazak ovog asopisa ne bi bio mogu, da IRZ fondacija nije izrazila spremnost, da bar za neko izvjesno poetno vrijeme snosi trokove tampanja i druge trokove. Ovo opet ne bi bilo mogue bez finansijske podrke koju IRZ fondacija dobiva iz njemakih budetskih sredstava, za ta se mi ovim putem srdano zahvaljujemo.

mailto:[email protected]

NOVA PRAVNA REVIJA asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

Njemako-bosanskohercegovaka pravna saradnja, za iji uspjeh je nova potvrda ovaj asopis, samo je jedan dio brojnih veza, koje postoje izmeu Njemake i Bosne i Hercegovine na najrazliitijim politikim, ekonomskim, drutvenim i ljudskim nivoima. Poto pravo stvara okvirne uslove za upravo navedene nivoe, to pravnoj saradnji pripada poseban znaaj.

Stoga se treba nadati da asopisu "Nova pravna revija-asopis za domae, njemako i evropsko pravo" predstoji duga i uspjena budunost.

Redakcija napominje da je ovo prvo i pilotsko izdanje asopisa "Nova pravna revija - asopis za domae, njemako i evropsko pravo". Svjesni smo da je ovo izdanje samo prvi korak, jedan eksperiment i daleko je od toga, da ve sada bude u svim dijelovima perfektno. Izdavanje potpuno oblikovanog i u svim dijelovima detaljno definiranog asopisa meutim, nije ni bilo cilj ovog prvog izdanja. Cilj ovog prvog izdanja jeste, da se itaocima i itateljkama omogui prvi uvid u koncept ovog asopisa. Poto koncept ovog asopisa poiva na to je mogue veem ueu italaca, nadamo se, da e taj uvid itaoce motivirati da ubudue dostavljaju vlastite priloge i svojim prijedlozima u pogledu osnovne koncepcije i eventualnih daljih rubrika doprinose razvoju ovog asopisa. Cilj asopisa NPR je, da svoje itaoce i itateljke aktivno ukljui u oblikovanje asopisa, pa budui kvalitet i uspjeh ovog asopisa u velikoj mjeri zavise i od njih samih. Stoga molimo ne samo da ovaj asopis itate paljivo, a rado i kritiki, nego i da nam aljete Vae prijedloge i priloge (vie informacija se nalazi u pozivu za dostavljanje radova na kraju ovog izdanja).

Dr. Meliha Povlaki Profesor pravnog fakulteta u Sarajevu

Njemako-bosanskohercegovako udruenje pravnika

Dr. Stefan Prner Rukovodilac Projekta

IRZ fondacija

NOVA PRAVNA REVIJA asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010 4

Sadraj

LANCI Dr. Stefan Kirsch, Rad dva ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu : Pokuaj podvlaenja bilansa 7 Prof. dr. Meliha Povlaki, Novo stvarno pravo Republike Srpske 13

Christian Seger, Lex est quod notamus : O uvoenju latinskog notarijata u tranzicijskim zemljama Istone i Jugoistone Evrope 21

AKTUELNOSTI IZ BOSANSKOHERCEGOVAKOG ZAKONODAVSTVA I PRAVNE PRAKSE

Vesna Softi, Ugovor o doivotnom izdravanju - problem dvostruke forme 30

Mr. sc. Vildana Vranj, Krivine sankcije prema maloljetnicima u duhu novog Zakona o zatiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivinom postupku u Bosni i Hercegovini 34

AKTUELNOSTI IZ EVROPSKOG PRAVA

Dr. Stefan Puerner, Razvoj EU openito 40

Doc. dr. Zlatan Meki, Nepravednost odredbi potroakih ugovora o kreditu

sa promjenjivom kamatnom stopom 43

Dr. Stefan Puerner, Aktuelni pojmovi iz evropskog prava: "Zelena knjiga" 45

AKTUELNOSTI IZ NJEMAKOG PRAVA

Dr. Stefan Puerner, Pravno-politike diskusije i zakonodavstvo 46

PRAVNIKO OBRAZOVANJE

Mr. sc. Elvedin Sedi, Damir Banovi, Izvjetaj o kursu pravne terminologije pri Goethe institutu u Bonu 48

Emina Libi, Izuavanje pravnih nauka na postdiplomskim studijima "Privatno i javno ekonomsko

pravo" na Univerzitetu u Jeni 49

Vesna Merdanovi, Izvjetaj o hospitaciji u Njemakoj 51

Naida ehi, Semper apertus : Kako se izuava pravo na jednom od najstarijih univerziteta Evrope. Jedno lino iskustvo 53

PROPISI I MATERIJALI

Dr. Stefan Puerner, Propisi, materijali, tekstovi 56

Pravilnik za edukaciju pravnika i odravanje ispita (PEPI) 60

Drugi pravni dravni ispit 2008/1 64

RAZNO

Petra Fortuna, Anja Roth, dr. Stefan Prner, Iz djelatnosti IRZ-a u regionu i ire 72

Dr. Stefan Prner, Pravo na internetu 73

Dr. Stefan Prner, Znaajni njemaki pravnici 74

Call for Papers - Poziv za dostavljanje radova 75


lanci

Rad dva ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu

- Pokuaj podvlaenja bilansa -1

Dr. Stefan Kirsch2

Jedan od bitnih aspekata kod ocjene rada dva ad hoc tribunala za Jugoslaviju (ICTY) i Ruandu (ICTR) ini pitanje, da li, i u kojoj mjeri, postupak ovih sudova obezbjeuje da se provjera hipoteze sumnje tuilatva izvri iskljuivo na osnovu mjerila objektivne istine. Pri tome analiza procesnog prava i na njemu zasnovane procesne prakse otkriva znaajne deficite, jer pred oba ad hoc tri-bunala odbrana redovno nije u stanju da u dovoljnoj mjeri izvri svoju dunost nezavisnog utvrivanja injeninog stanja i kritike provjere hipoteze optube, to je u adverzativnom postupku pred ovim tribunalima u njenoj nadlenosti. Meutim, na ovaj nain tuilatvo, zbog nedo-statka efikasne kontrole odbrane i suda, dolazi u poziciju u kojoj moe u injeninom pogledu diktirati rezultate postupka.

Prema trenutnim planovima Ujedinjenih nacija, dva ad hoc tribunala za Jugoslaviju (ICTY) i Ruandu (ICTR) koja su ustanovljena 1993. i 1994. godine, trebaju da do kraja 2008. godine zavre sve prvostepene postupke, a time i obimne glavne rasprave u vezi sa ovim postupcima, dok se albeni postupci protiv odluka prve instance trebaju okonati do kraja 2010. godine ("completion strategy" / "strategija okonanja").3 Tribunali se oigledno trude da postupke u toku ubrzano privedu kraju ili da ih proslijede nacionalnim krivinim sudovima mada je sporno da li se ovaj cilj moe postii, osobito u sluaju Krivinog tribunala za Ruandu.

Sa ovakvom pozadinom ne treba oekivati da e orga-nizacija ili postupak ova dva ad hoc tribunala koji nisu u vezi sa "strategijom okonanja" i ne slue dodatnom ubrzanju postupka u periodu koji im je jo preostao za rad,

1)1 Ovaj prilog predstavlja pismenu verziju referata koji je autor drao na seminaru za IRZ-fondaciju 6. 6. 2008. godine u Sudu BiH.

2) Advokat i advokat za strunu oblast krivinog prava, Frankfurt na Majni.

3) Vidi Rezoluciju 1503 (2003) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija od 28. avgusta 2003. godine (S/RES/1503 (2002)).

doivjeti temeljite promjene.4 ini se da je time dolo vrijeme da se rad oba tribunala paljivo svede pod prvi bilans.

1.

Ocjena rada dva ad hoc tribunala se moe izvriti na brojne naine i iz raznih perspektiva.5

Iako tribunalima do sada nije polo za rukom da dou do svih optuenih za teke ratne zloine i zloine protiv ovjenosti u nadlenosti tribunala, veliki broj visokih dravnika, vojnih lica i politiara morao je ili mora odgo-varati pred jednim od ova dva suda.

Stoga, nijedan od tribunala u svakom sluaju nije pod-bacio u svom neposrednom zadatku - provoenju postupaka protiv navodno odgovornih lica. Vjerovatno je, nasuprot tome, znatno tee odrediti sam doprinos rada oba ad hoc tribunala u pogledu izmirenja i prevladavanja zajednikih konflikata u bivoj Jugoslaviji i u Ruandi.6 No, istovremeno je nepobitno da je uspostavljanje ova dva tribunala prije svega uticalo na buenje meunarodnog krivinog prava iz dubokog sna u koji je zapalo poetkom hladnog rata, te da je uspostavljanje Meunarodnog krivinog suda u Den Haagu 2002. godine gotovo nezamislivo bez rada ova dva tribunala. Konano, svoenje bilansa o radu oba tribunala trebalo bi uzeti u obzir i okolnost da se oni unato u velikoj mjeri slinih struktura, signifikantno razlikuju u odree-nim, za kvalitet primjene prava vrlo znaajnim oblastima poput efikasnosti dotine administracije ili profesionalne kompetencije njenih zaposlenika.

S obzirom na raznolikost svih ovih perspektiva koje mogu da budu osnov za svoenje bilansa o radu oba ad hoc tribunala, potrebno je utvrditi mjerilo na osnovu kojeg se moe izvriti vrednovanje. Pri tome bi, dodue, ne samo

4) Kao u: Eser, Vorzugswrdigkeit des adversatorischen Rechts-systems in der internationalen Strafjustiz? Reflektionen eines Richters, u: Mller-Dietz et al. (Izd.), Festschrift fr Heike Jung, Baden-Baden 2007, 167 (168).

5) Mogua perspektiva, koju zbog nedostatka veze sa radom tribunala kao takvih ovdje neemo dalje slijediti je ona, koja pod sumnju stavlja ve samu pouzdanost instituta dva ad hoc tribunala. Vidi, naprimjer, argumente koje je u tom smislu iznio Prosecutor v. Tadic (IT-94-1-AR72), Decision on the Defence Motion for Interlocutory Appeal on Jurisdiction, 2. 10. 2005, 5 i dalje.

6) O jednom od centralnih podaspekata ovog pitanja, kvaliteta, odnosno, uvjeta prihvaenosti primijenjenog prava, Darcy, Imputed Criminal Liability and the Goals of International Justice, u: Leiden Journal of International Law, 20 (2007), 377 i dalje.


skeptici mogli biti skloni tome, da takvu ocjenu, koja impli-citno ocjenjuje "uspjeh" ili "neuspjeh" rada nekog krivinog suda - to ova dva tribunala u prvom redu ele da budu -okarakteriu kao besmisleno. Naime, ne samo skeptici s pravom ukazuju na to, da se empirijsko dejstvo odreivanja kazne, mimo onog na koga se ona direktno odnosi, teko moe obuhvatiti raspoloivim instrumentarijem i da, konano, ova okolnost mora uticati i na razumijevanje djelovanja jednog suda.

Koliko god da je ova primjedba moda i ispravna, ipak je istovremeno isto toliko oigledno, da ona ne smije do-vesti do toga, da se zahtjevi za ocjenom rada kao takvi odbijaju i da se rad dva ad hoc tribunala na taj nain oslobaa od bilo kakve kritike. Meutim, jednako nepri-mjereno bi bilo i kad bi se samo bazirali na dejstva koja je mogue kvantificirati i statistiki obuhvatiti, poput, na-primjer, broja osuda, visine priznatih kazni, ili trajanja pojedinih postupaka. Naprotiv, potraga za "pravnim" mjeri-lom za ocjenu rada ovih tribunala mora poeti na nivou koji se nalazi izmeu pitanja o dejstvima kazne kao takvih i pukog brojanja donesenih presuda.

Kao jedan takav nivo se nudi onaj, na kojem se razmilja o funkciji i svrsi, te o ciljevima krivinog postupka. Disku -sije voene u toj oblasti, uprkos svim razlikama u shvata-njima, ukazuju na jedan zajedniki kriterij koji je dostupan u pogledu prikupljanja i procjene podataka, i time moe posluiti kao osnova za ocjenu. Kod ovog kriterija se radi o pitanju historijske istinitosti utvrenih injenica7 kao osnove za donoenje odluke suda ili, tanije reeno, o pita -nju, da li, i u kojoj mjeri se od strane tuilatva vri provjera hipoteze o krivici u skladu sa mjerilima objektivne istine.

Kod utvrivanja injeninog stanja koje odgovara stvarnosti, se bez sumnje ne radi o osnovnoj svrsi krivinog postupka, koja se moe posmatrati8 sa aspekta ostvarivanja dravnog monopola na izricanje kazne9 ili uklanjanju i razrjeenju nekog konflikta.10 Ipak je cilj rekonstrukcije stvarnog injeninog stanja u obje alternative neizostavan, jer se tek na osnovu njega moe odgovoriti na pitanje o pravednoj sankciji,11 odnosno, postizanju trajnog mira12

izvan okvira samih stranaka u postupku. Ovo vai i u pogledu prigovora, da, prije svega okrivljeni nije nuno voen interesom nalaenja istine, a osim toga istina se u krivinom postupku moe istraiti samo sredstvima i nainima koji e potovati prava okrivljenog, ali i svih

7) Vidi LR-Khne (26. izdanje), uvod u odlomak B (Einl. Abschn. B), Rdn. 20.

8) Instruktivno Damaska, The Faces of Justice and State Authority, 1986, 88 ff.

9) Vidi KK-Pfeiffer (5. izdanje), uvod (Einleitung), Rdn. 1. 10) Vidi LR-Khne (26. izdanje), uvod u odlomak B (Einl.

Abschn. B), Rdn. 31. n) Vidi LR-Khne (26. izdanje), uvod u odlomak B (Einl.

Abschn. B), Rdn. 20. 12) Vidi Weigend, Die Reform des Strafverfahrens, u: ZStW 104

(1992), 486 (503).

ostalih uesnika u postupku13 to esto stoji na putu sve-obuhvatnog razjanjenja.14 Iako ouvanje prava uesnika u postupku mora biti centralni zadatak svakog sudskog postupka, ovo ne smije iskriviti pogled i prava u postupku dovesti u najmanju ruku u isti rang sa fundamentalnom garancijom da niko ne smije biti osuen na osnovu neisti-nite pretpostavke o injeninom stanju.

Ukoliko eventualni kriterij za ocjenu rada ova dva ad hoc tribunala lei u pitanju, da li, i u kojoj mjeri su ovi tribunali u stanju da svoje odluke donose na temelju historijske istine, onda se zamisliv put za poduzimanje odgovarajue ocjene moe sastojati u tome, da se na osnovu drugih dostupnih historijskih izvora, provjeri injenina podloga odluka ovih dvaju tribunala. No, prikaz koji slijedi e, ne samo zbog nedovoljne raspoloivosti upotrebljivog materijala za uporedbu, koji e se u okviru daljnjeg histo -rijske obrade u narednim godinama i decenijama tek morati prikupljati i analizirati, ipak ii jednim drugim putem -analizom procesnog prava i na njemu zasnovane prakse postupanja tribunala radi utvrivanja da li, i u kojoj mjeri se obezbjeuje rekonstrukcija stvarnog injeninog stanja. U odnosu na poreenje "rezultata", ovakva metodika poka-zuje prednost, jer moe, ukoliko je to potrebno, uzeti u obzir i ogranienja utvrivanja istine imanentna krivinom postupku, a koja proizlaze iz potrebe zatite okrivljenog i ostalih uesnika u postupku.

2.

Upeatljivo za izgled postupka pred oba ad hoc tribunala u prvom redu je napeti odnos izmeu modela krivinog postupka anglo-amerikog common law-a i modela kri-vinog postupka kontinentalno-evropskog civil law-a. Karakteristino za ovaj potonji je slika profesionalnog suca, koji kako u istranom postupku, tako i u glavnoj raspravi, po slubenoj dunosti istrauje injenino stanje koje slui kao osnova za njegovu odluku, a koji pri tome naelno nije vezan za prijedloge ili inicijative tuilatva, odnosno okriv-ljenog ili njegovog branioca. Takva aktivna uloga sudije je nepoznanica za anglo-ameriko procesno pravo. Tamo u pravilu obim izvoenja dokaza odreuju samo strane u postupku, tuilatvo i okrivljeni, odnosno, njegov branilac, a sudija vodi rauna, naroito u "model" sluaju postupka sa porotom, jedino o tome, da se dokazne injenice koje uvode uesnici u postupku, porotnicima formalno-pravno prezentiraju na pravilan nain. Stoga se jedan takav proces nerijetko naziva adverzativnim, dok se rimsko-germanski procesni model naziva (reformisano-) inkvizitorskim.

Istina, oni koji su uestvovali u izradi nacrta i stvaranju krivinog-procesnog prava Meunarodnih sudova u Den Haagu i Arushi su pokuali da, uprkos jasnim obiljejima

13) Tipino je da se u ova prava ubrajaju pravo na nedavanje informacija i pravo na nedavanje iskaza u svojstvu svjedoka koja imaju potencijalni svjedoci.

14) Vidi Meyer-Gofiner (50. izd.), uvod (Einl.), Rdn. 50.

Stefan Kirsch, Rad dva ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu 7

anglo-amerikog prava,15 stvore procesne strukture koje e apsorbirati elemente oba modela. Nerijetko se stoga u odgovarajuoj literaturi moe nai i tvrdnja, da krivino procesno pravo ad hoc tribunala karakterie mijeani ili hibridni procesni model sui generis.16 U pogledu takvih tvrdnji ispravno je, meutim, samo da se u procesnim poslovnicima oba krivina tribunala ustvari nalaze elementi adverzativnog postupka, kao i elementi koji su tipian instrumentarij inkvizitorskog krivinog postupka. Nasuprot tome pogrena je pretpostavka, da sama mjeavina razliitih procesnih modela moe izroditi odriv, procesni model sui generis u oblasti meunarodnog krivinog procesnog prava. U sutini nema alternative17

jednoznanom dodjeljivanju odgovornosti u pogledu odreivanja dokaznog materijala u glavnoj raspravi bilo sudiji, odnosno sudijama, bilo strankama. Na kraju odgovornost moe biti samo na jednoj ili drugoj strani, i zavisi od toga, da li je u sutini rije o inkvizitorskom ili adverzativnom postupku.18

Ova alternativnost postaje posebno jasna kod pitanja, koje mogunosti u okviru nekog pravnog sredstva stoje na raspolaganju, ako se neki relevantni dokaz nije uveo u glavnu raspravu, iako je bio poznat i raspoloiv: Ako je, kao u inkvizitorskom postupku, obaveza suda da ocjenu dokaza po slubenoj dunosti proiri na sve okolnosti koje su neophodne za utvrivanje istine,19 onda je nedvosmisleno pravni propust, ukoliko sud nije nikako, ili je samo nedo-voljno ispunio ovu obavezu (opomena zbog nedostatnog

15) Instruktivno i Schwarz/Degen, Zwischen angloamerika-nischem Sendungsbewusstsein und kontinentaleuropischer Tradition: Das neue Strafprozessrecht in Bosnien und Herzegowina, ZStW 117(2005), 458.

16) Vidi Ambos, Internationales Strafrecht, Mnchen 2006, 285. 17) Kao i: Weigend, Die Reform des Strafverfahrens, u: ZStW 104

(1992), 486 (498). 18) Vidi Kirsch, Verteidigung in Verfahren vor dem Interna-

tionalen Strafgerichtshof fr das ehemalige Jugoslawien, u: StV 2003, 636 (638). Dodue, praktino znaajna modi-fikacija adverzativnog procesnog modela bi se mogla sastojati od toga, da se sud obavee da istrai zahtjeve stranaka za podnoenje dokaza; vidi: Kirsch, The Trial Proceedings before the ICC, u: International Criminal Law Review 6 (2006), 275.

19) U njemakom krivinom procesnom pravu odgovarajua obaveza postoji u 244 st. 2 StPO (Zakona o krivinom postupku, prim. prev.). Vidi naprimjer BGH, odluka (Beschl) od 13. 6. 2007. - 3 StR 162/07: "Soweit nicht das Gesetz selbst aus Opportunittsgrnden eine Beschrnkung des aufzukl-renden Sachverhalts zulsst (...), ist es daher unzulssig, dem Urteil einen Sachverhalt zu Grunde zu legen, der nicht auf einer berzeugungsbildung unter vollstndiger Ausschpfung des Beweismaterials - nach Umfang und Beweiskraft -beruht". (prim. prev.: Ukoliko sam zakon zbog oportunizma dozvoljava ogranienje injeninog stanja koje treba raz-jasniti (...) stoga je nedopustivo da se kao osnov za presudu uzme injenino stanje koje se ne zasniva na formiranju ubjeenja uz potpuno iskoritavanje dokaza - prema obimu snage dokaza).

razjanjavanja injenica). Na to se mogu pozivati kako tuilatvo tako i odbrana. Nasuprot tome, u modelu adver-zativnog postupka, nedovoljno razjanjenje injeninog stanja u okviru prvostepene instance moe, u okviru naknadne provjere prvostepene odluke, po pravnom lijeku, biti izbalansirano samo time to e uesnici u postupku naknadno podnijeti dokaz i - eventualno, uz objanjenje da odbrana nije bila efikasna ("ineffective assistance of counsel")20 - obrazloiti, zato taj dokaz nije podnesen ve u okviru prve instance, u kojoj su utvrivane injenice. No, u takvom procesnom modelu teko da moe doi do pravne greke suda.

Brojne posljedice teze o naelnoj nespojivosti inkvi-zitorskog i adverzativnog procesnog modela se odraavaju prije svega u tome, to veliki, ako ne i preteni dio poje-dinosti u vezi sa ureivanjem procesa - moe neminovno da se izvede iz naelne odluke za jedan ili drugi procesni model. Ovo se moe slikovito pokazati na postojanju nekog spisa. Ukoliko porota ili sudija donesu odluku o nekoj injenici samo na osnovu sadraja dokaza koje su uli na glavnoj raspravi, onda njima, jednako kao ni drugim uesni-cima u postupku nije potreban spis, tavie, takav jedan spis, odnosno poznavanje njegovog sadraja bi ak moglo pot-krijepiti strah da se odluka ne zasniva samo na zbiru inje-nica sa glavne rasprave, nego na sadraju spisa. Nasuprot tome, sudija u inkvizitorskom postupku je nezaobilazno upuen na poznavanje dokumentacije o toku i rezultatima istranog postupka, jer u suprotnom uope ne bi znao koje bi dokaze trebao uiniti predmetom glavne rasprave.

3.

Imajui ovo u vidu pokazuje se da oba ad hoc tribunala, uprkos postojanju elemenata kontinentalno-evropskog inkvizitorskog postupka, u biti slijede adverzativni krivino-procesni model,21 jer niti njihovi statuti, niti njihova pro -cesna i pravila podnoenja dokaza ne poznaju obavezu suda da po slubenoj dunosti proiri izvoenje dokaza na sve okolnosti koje su neophodne za utvrivanje istine. U skladu s tim je u postupcima pred ad hoc tribunalima samo i iskljuivo u nadlenosti uesnika u postupku - tuilatva i odbrane - da u postupak izvoenja dokaza uvedu dokaze koji su neophodni za utvrivanje istine, odnosno dokaze koje oni smatraju "pogodnim" dokazima.

Pri tome se osnovno usmjerenje adverzativnog postupka ne dovodi u pitanje time to je sudijama doputeno da se pitanjima svjedocima ili nalaganjem podnoenja dodatnih dokaza bave razjanjavanjem injeninog stanja.22 Jer, tu je rije samo o ovlatenju, ali ne i o obavezi, a neiskoritavanje

2 0 ) Instruktiv U. S. Supreme Court, Strickland v. Washington, 466 U.S. 668 (1984).

2 1 ) Vidi i u: Zahar/ Sluiter, International Criminal Law, Oxford 2008, 43.

2 2 ) Vidi: Rule 98 RPE-ICTY ("A Trial Chamber may order either party to produce additional evidence. It may proprio motu


tog ovlatenja, drukije nego kod neispunjenja pravne oba-veze, ne zasniva greku u postupku, na koju bi se u okviru revizije pred nekom albenom instancom moglo pozvati. Stoga u pravilu ostaje preputeno sluaju - tanije reeno, "pravno-kulturolokom" porijeklu sudije - da li e svjedo-cima postaviti dodatna pitanja, ili naloiti podnoenje dodatnih dokaza. Mimo toga nije prepoznatljivo, na osnovu ega sudija moe iskoristiti dato ovlatenje, jer on naelno nema saznanja o sluaju koja bi izlazila izvan okvira sadra-ja do tada izvedenih dokaza. I konano, treba uzeti u obzir da bi se materijalne intervencije nekog sudije u postupku sa dvije suprotstavljene strane, trebale izbjegavati ve i zbog toga, to makar i nenamjerno mogu jednu od stranaka dovesti u loiji poloaj, i na taj nain izazvati sumnju u nepristrasnost suda.

U skladu s tim, ni ovlatenje suda, da pitanjima svjedo-cima, ili nalaganjem podnoenja dodatnih dokaza vri razjanjenje injeninog stanja, ne moe promijeniti praksu, ad hoc tribunala, prema kojoj je u konanici jedino u nadlenosti tuilatva i okrivljenog, odnosno njegove odbrane, da pronau i u postupak izvoenja dokaza unesu one dokaze koje oni smatraju znaajnim u pogledu odluke 0 krivici ili u pogledu pravnih posljedica.

U skladu sa ovim modelom, tuilatvo pri ad hoc tribu-nalima, kod sumnje da postoji krivino djelo iz nadlenosti tribunala, istrauje samo optereujue okolnosti koje pot-krepljuju pretpostavku sumnje, dok se centralni zadatak okrivljenog, odnosno njegovog branioca u okviru pripreme za glavnu raspravu sastoji u tome da sa svoje strane istrai injenice i utvrdi dokaze koji su za njega povoljni, kako bi se mogli prezentirati na glavnoj raspravi.

Utvrivanju stvarnog injeninog stanja, odnosno pro-vjeri, da li hipoteza tuilatva o postojanju sumnje odgovara objektivnoj istini, slui takav adverzativni postupak - s izuzetkom posebnog sluaja sporazumne dispozicije u pogledu pojedinih dijelova injenica ili cjelokupne hipoteze optube23 - koji e objema stranama u postupku, tuilatvu 1 okrivljenom, s jedne strane omoguiti da prezentira inje-nino stanje koje smatraju istinitim i da u glavnu raspravu uvedu odgovarajue dokaze, a s druge strane provjeriti dokaze suprotne strane.24 Gledano iz obrnute perspektive, kvalitet rezultata, tj. utvrivanje ili pribliavanje istinitom injeninom stanju, time u odluujuoj mjeri zavisi od sposobnosti stranaka da iskoriste mogunosti koje im stoje na raspolaganju.

Kako e se u nastavku teksta pokazati, ova pretpostavka

summon witnesses and order their attendance") odn. Rule 98 RPE-ICTR ("A Trial Chamber may proprio motu order either party to produce additional evidence. It may itself summon witnesses and order their attendance").

2 3 ) Vidi: Damaska, Strukturmodelle der Staatsgewalt und ihre Bedeutung fr das Strafverfahren, u: ZStW 87 (1975), 713 (720).

2 4 ) Vidi: Langbein, The Origins of Adversary Criminal Trial, Oxford 2003, 338.

je u procesnom pravu i u procesnoj praksi u oba ad hoc tribunala samo nedovoljno obezbijeena.

4.

Dodue, tuilatva oba krivina tribunala, u Den Haagu i Arushi - za razliku od istranih organa pojedinih zemalja - ne raspolau direktnim ovlatenjima za vrenje istrage, ali je na osnovu preuzete obaveze o suradnji lanica Ujedi-njenih nacija25 u velikoj mjeri obezbijeeno provoenje neophodnih istraga. Inae, tuilatva se sa materijalnog i kadrovskog aspekta ine dobro opremljenim, tako da su u stanju da ispunjavaju zadatke iz svoje nadlenosti, osobito u okviru utvrivanja injeninog stanja.

Nasuprot tome, odbrana je, posebno u pogledu izuzetno kompleksnih injeninih stanja, koja lee u osnovi postu-paka pred ad hoc tribunalima, jedva u stanju da ovaj zadatak ispuni onako kako joj je to dunost, jer, u pravilu, ne raspolae ni materijalnim, niti kadrovskim resursima, kako bi mogla provesti neophodna utvrivanja injeninog stanja. Ako su - kao naprimjer zbog politike situacije u Ruandi - potencijalni svjedoci i dokazni materijal odbrane redovno rasuti na vie kontinenata, onda bi neposredno trebalo biti jasno, da provoenje odgovarajuih istraga, od strane jednog jedinog branitelja, koji u pravilu ne govori maternji jezik potencijalnog svjedoka, uprkos eventualne podrke dvojice istraitelja, predstavlja logistiki nadljudski izazov, koji se u najboljem sluaju moe samo u nekim njegovim dijelovima zadovoljavajue obaviti.

Imajui u vidu okolnost da kadrovski i materijalni nedostaci odbrane26 ne bi trebali da iznenade, jer se iz oiglednih razloga ne moe uspostaviti "jednakost u oruju" sa tuilatvom, moda udi injenica da procesno pravo oba tribunala ne obezbjeuje garancije koje bi bile podobne za kompenziranje ili barem ublaavanje tekoa prilikom ispunjenja zadataka odbrane, a koje su rezultat njihove nedovoljne opremljenosti. Utoliko vie iznenauje, meutim, da tijela koja donose odluke u oba tribunala,27

procesno pravo esto interpretiraju na nain koji dodatno

2 5 ) Vidi: Schomburg, Die Zusammenarbeit mit den Interna-tionalen Strafgerichtshfen, u: Kirsch (Hrsg.), Internationale Strafgerichtshfe, Baden-Baden 2005, 129 (130).

2 6 ) Pri emu se ovi nedostaci esto produbljuju nedostatkom kompetentnosti ili spremnosti da se pozabave specifino-stima procesnog prava Tribunala. Sami Tribunali se u tom smislu ponaaju potpuno ambivalentno, tako to se, istina, ale na navedene nedostatke, ali kao razlog za razne probleme koji su preteno domai proizvod navode - kao naprimjer, duinu trajanja postupaka - s druge strane se - kao u sluaju Prosecutor v. Halilovic (IT-01-48) - "izbore" za nekadanje zaposlenike Suda kao branioce, kojim zbog neposjedovanja odobrenja za rad u svojstvu advokata ve nedostaje formalna kvalifikacija za preuzimanje mandata odbrane.

2 7 ) Bez obzira na pitanje u kojoj mjeri je za ovo kriva "ishitrena poslunost" sa aspekta postojeih ili navodnih politikih oekivanja, pokazuje iskustvo - u Arushi i vie nego u Den Haagu - da veliki broj sudija koji rade na tribunalima samo

Stefan Kirsch, Rad dva ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu 9

oteava ili dijelom ak potpuno onemoguava nezavisnu istragu injeninog stanja i provjeru dokaznih sredstava tuilatva od strane odbrane.28

Za efikasno utvrivanje injeninog stanja od strane odbrane se kao negativna okolnost pokazalo, naprimjer, da tubeni navod ili navodi u pogledu injeninog stanja esto ostanu nejasni do duboko u glavnu raspravu.

Sadraj informacija optunice ("indictment") tuilata-va na ad hoc tribunalima se u pravilu ispostavlja oskudnim, jer sadri samo formalnopravni opis djela za koje se optu-eni tereti, i ogranien je na prepriavanje obiljeja djela, i pretpostavki krivino-pravne odgovornosti, a ne konkre-tizira osnove injeninog stanja individualne optube za poinjeno djelo.29 Ovo postaje jasno osobito u velikom broju onih postupaka u kojima tuilatvo djelo za koje se optueni tereti, zasniva na "ueu" optuenog u "zajed-nikom kriminalnom poduhvatu" ("Joint Criminal Enter-prise"), jer upravo u tim sluajevima zbog pripisivanja krivino-pravne odgovornosti30 koja nema ni granica ni kontura, nedostaje detaljan opis injeninog stanja u pogle-du "upletenosti" optuenog. Osim toga, optunice redovno sadre mnotvo alternativnih oblika odgovornosti31 - koji se nerijetko meusobno iskljuuju. Ne pomae ni okolnost da optunice ne navode dokazna sredstva.

Istina, obaveza tuilatva, prema pravilniku o voenju postupka tribunala, u cilju pripreme za glavnu raspravu (da?) odbrani preda ili omogui uvid ("Disclousure")32 u dokazni materijal, to treba kod odbrane otkloniti informa-cione deficite. No, u praksi je ovaj cilj esto u najveoj mjeri promaen. Jer, ukoliko odbrana eli da ostvari svoja prava na "sveobuhvatno informisanje",33 onda je redovno zatrpaju takvom koliinom nesreenog materijala - preteno upitne

uvjetno ispunjavaju zahtjeve koji se pred njih postavljaju. Instruktiv: Bohlander, The International Criminal Judiciary Problems of Judicial Selection, Independence and Ethics, u: Bohlander (Hrsg.), International Criminal Justice - A Critical Analysis of Institutions and Procedures, London 2007, 325.

2 8 ) Vidi: Zahar / Sluiter, International Criminal Law, Oxford 2008, 294.

2 9 ) Vidi: Boas, The Milosevic Trial, Cambridge 2007, 108 ff. 3 0 ) Vidi: Zahar / Sluiter, International Criminal Law, Oxford

2008, 221 ff. 3 1 ) Vidi naprimjer Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I),

Indictment, 22. 3. 2004; Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I), Amended Indictment, 23. 9. 2007.

3 2 ) Vidi o tome Mller, Das Vorverfahren im Strafprozess vor dem Internationalen Straftribunal fr das ehemalige Jugoslawien ("Pre-Trial and Preliminary Proceedings", u: Kirsch (Hrsg.), Internationale Strafgerichtshfe, Baden-Baden 2005, 19 (35)).

3 3 ) Vidi: Rule 66 (B) RPE-ICTY ("The Prosecutor shall, on request, permit the defence to inspect any books, documents, photographs and tangible objects in the Prosecutor's custody or control, which are material to the preparation of the defence, or are intended for use by the Prosecutor as evidence at trialor were obtained from or belonged to the accused") bzw. Rule 66 (B) RPE-ICTR ("At the request of the Defence,

relevantnosti - to onemoguava da se jedna takva koliina sistematino i temeljito pregleda, a naroito da se izdvoje oni materijali, koji su znaajni za dalju obradu sluaja i preduzimanje vlastitih istraga. Pri tome ni injenica da je za komunikaciju sa klijentom, koji se redovno nalazi u pritvoru, najee potrebna pomo prevodioca, ne djeluje ba poticajno. Takav vid komunikacije posebno je podloan grekama i u svakom sluaju oduzima jako puno vremena, to nije potrebno posebno objanjavati. No, upravo okol-nost da tuilatvo ne prevede sve dokumente koje preda i na maternji jezik klijenta, ili da u trenutku, u kojem odbrana dobije "originalnu verziju" ne postoji prevod na jedan od slubenih jezika tribunala, a nekada upravo i obrnuto, ne-rijetko neophodno usaglaavanje sa klijentom ini pitanjem sree. No, u svakom sluaju, samo sreivanje i pregled dokumentacije koju preda tuilatvo ili dokumentacija koju ono stavi na uvid, za odbranu predstavlja zadatak kojeg ona jedva moe rijeiti na zadovoljavajui nain, ako se uzme u obzir razumno koritenje resursa.

No, ukoliko se odbrana odrekne prava na "sveobuhvatno informisanje", onda izbjegava bespotrebno razbacivanje vlastitih resursa, ali se dovodi u opasnost, da se sa vanim materijalima nee nikako, odnosno, da e se tek kasno upoznati. Tako pravilnik o postupanju predvia, da tui-latvo odbrani, bez obzira na to da li ona koristi svoje pravo na "sveobuhvatnu informaciju", u svakom sluaju mora predati, izmeu ostalog, materijal koji je predoen sudu u cilju potvrivanja optunice ("supporting material"),34

pismene iskaze onih svjedoka koje tuilatvo namjerava sasluati na glavnoj raspravi,35 te sav materijal koji bi mogao da rastereti okrivljenog.36 No, u praksi se ove obaveze primjenjuju krajnje restriktivno. Materijal koji tuilatvo predoava sudu u cilju potvrivanja optunice je u pravilu predmet primjene klauzule o zatiti svjedoka i stoga u velikoj mjeri zacrnjen ili na neki drugi nain promijenjen.37

U vezi sa pismenim iskazima moguih svjedoka optube,

the Prosecutor shall, subject to Sub-Rule (C), permit the Defence to inspect any books, documents, photographs and tangible objects in his custody or control, which are material to the preparation of the defence, or are intended for use by the Prosecutor as evidence at trial or were obtained from or belonged to the accused").

3 4 ) Rule 66 (A)(i) RPE-ICTY / RPE-ICTR. 3 5 ) Rule 66 (A)(ii) RPE-ICTY / RPE-ICTR. 3 6 ) Rule 68 RPE-ICTY / RPE-ICTR. 3 7 ) Vgl. etwa Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I), Decision on

Prosecution Motion for Protective Measures, 18. 9. 2007. Ovom odlukom, u vezi koje nije doputena alba (vidi: Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I), Decision on Defence Motion for Certifcation to Appeal Protective Measures, 5. 10. 2007) Vijee suda je sve svjedoke tuilatva stavilo pod zatitu, nakon to su mu predoeni iskazi svjedoka koji nisu bili "zacrnjeni". O tome: Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I), Motion for Recon-sideration / Application for Certification to Appeal Decision on Defence Requests to lift confidentiality of Filings, 12. 11. 2007.


tuilatvo se redovno poziva na minimalne rokove38 koje je ili odredio sud ili su predvieni u pravilniku o voenju postupka i podnoenju dokaza ICTR, tako da odbrana odgovarajuu dokumentaciju dobije tek u vrijeme kada se vie ne mogu provesti svrsishodne istrage. Konano se, eventualno rastereujui materijal stavlja na raspolaganje i uvid odbrani samo onda kada negiranje da je tuilatvo u posjedu odgovarajueg materijala vie nema smisla, jer je, primjera radi, postojanje dotinog materijala u okviru nekog drugog postupka ve dospjelo u javnost.

Konano se od slabe pomoi nastojanjima odbrane da provede ciljano utvrivanje injeninog stanja i provjeri hipotezu optube tuilatva esto pokae i okolnost, da je tuilatvu mogue mijenjati optunicu do neposredno pred poetak ili ak nakon poetka glavne rasprave. Ovu mo-gunost tuilatva - uz saglasnost tijela koja donose odluku - esto koriste, i teko se oduprijeti utisku da se i ovdje radi o taktikoj mjeri koja u prvom redu slui tome, da sluaj tuilatva ostane fleksibilan ("moving target") i da se, mimo toga, to je mogue due dri podalje od kritikog pogleda odbrane. Jer, iako izmijenjene optunice redovno sadre nove injenice, tribunali odbijaju da postupke vrate u odgo-varajue stanje i na taj nain okrivljenom oduzimaju pravo ponovnog "prvog sasluanja" ("initial appearance"), te mo-gunosti koritenja odgovarajuih, s time povezanih prav-nih sredstava.

Svi ovi informacioni deficiti imaju brojne posljedice, jer se istrane radnje odbrane po prirodi stvari grade na osnovu informacija o hipotezi optube tuilatva, a to manje infor-macija o tome odbrani stoji na raspolaganju, utoliko joj je tee svoja istraivanja ograniiti na stvarna "teina pitanja" optunice, i utoliko je vea opasnost da se izgubi na spo-rednim mjestima koja, meutim, tek prekasno prepozna kao takva. Osim toga, nedovoljno informisanje odbrane poveava rizik kasnijeg "prepada" ("trial by ambush") od strane tuilatva.

Opisani informacioni deficiti se, meutim, pokazuju kao smetnja efektivnom utvrivanju injeninog stanja prvenstveno zbog toga to je odbrana u okviru svojih nastojanja da obavi istragu, upuena na dobrovoljno uee osoba koje mogu pruiti informacije i dokaze, i stoga u velikoj mjeri zavisi od analize materijala koji se nalaze u posjedu tuilatva. Ako, naprimjer, neki mogui svjedok kae da nije spreman razgovarati sa braniocem ili njegovim istraiteljima, ili da se ne eli pojaviti pred sudom, odbrana moe u pojedinim sluajevima iskoristiti pomo suda ("subpoena order"),39 ali je koritenje te pomoi zbog velikog utroka i visoko postavljenih zahtjeva u pogledu obrazloenja potrebe za tom mjerom, jedva pogodno za kompenziranje strukturalnog deficita u kojem se odbrana u tom sluaju nalazi. Isto vai ukoliko se odbrani ne dozvoli

38 Vidi: Rule 66 (A)(ii) RPE-ICTR. 39 Vidi o tome: Kirsch, The Trial Proceedings before the ICC, in:

International Criminal Law Review 6 (2006), 275 (282).

uvid u dravne arhive ili druge zbirke dokumenata. Pored sluajeva nedovoljne spremnosti za saradnju, nastojanja odbrane da obavi istragu, pri tome se i ciljano ometaju. Veliki broj takvih sluajeva je, naprimjer, u Ruandi, gdje su istraitelji hapeni i gdje je protiv njih pokretan krivini postupak samo zato to su radili za jedan tim odbrane u Arushi. Vrhovni sud u Tanzaniji do sada ni u jednom takvom sluaju nije uloio protest protiv takvog ponaanja, niti je poduzeo ikakve korake kako bi i na teritoriji Ruande omoguio nesmetanu istragu odbrani.

U pravilu je odbrana u nepovoljnom poloaju i u pogledu mogunosti provjere sluaja tuilatva i prezen-tacije vlastitog sluaja na glavnoj raspravi. Neka na ovom mjestu budu dovoljna sljedea dva aspekta kao primjer, iako se upravo na glavnim raspravama u razliitim fasetama - od primjene formalnosti, do discipliniranja pojedinih aktera -pokazuje, koliko su nejednake anse i mogunosti strana za prikazivanje svog sluaja:

S jedne se strane kod sasluanja svjedoka tuilatva nerijetko pokazuje da tuilatvo nije predalo sve protokole sa sasluanja dotinog svjedoka ili neke druge vane doku-mente koji su u vezi sa iskazom svjedoka. Umjesto da od tuilatva izriito zahtijeva da potuje svoje procesnopravne dunosti i da se po spoznaji takvih okolnosti sasluanja odmah prekinu, tijela koja donose odluke redovno nastav-ljaju sasluanja i prisiljavaju time odbranu na unakrsno ispitivanje na osnovu oito nepotpunih informacija. Garan-cija koja se daje reda radi, prema kojoj e svjedok biti ponovno pozvan, ukoliko odbrana nakon upoznavanja sa nedostajuim materijalima, obrazloi potrebu nastavljanja sasluanja, teko da moe popraviti nastalu tetu. Moda upravo zbog toga to i sudije to znaju, takve garancije uglavnom ostanu bez posljedica.

Drugi znaajan aspekt sputavanja odbrane se nalazi u dodjeljivanju vremena koje se stavlja na raspolaganje za izlaganje i ispitivanje svjedoka. Tako bi ve u startu trebalo biti razumljivo da vrijeme koje se braniocu dodijeli za unakrsno ispitivanje ne moe iskljuivo zavisiti od vremena koje tuiteljstvo iskoristi za ispitivanje svjedoka. Gotovo groteskne su pri tome odluke, u kojim se braniocu za unakrsno ispitivanje jednog od ukupno est saoptuenih precizno daje jedna estina vremena u kojem je predstavnik tuilatva na roitu uspio da ispita relevantne podatke od strane dobro pripremljenog svjedoka.

Stoga odbrana koja djeluje pred ova dva ad hoc tribu-nala, ne samo zbog kadrovskog deficita i nedostatka mate-rijalne opreme, nego upravo zbog procesne prakse koju su formirala tijela koja donose odluke, redovno nije u stanju da ispuni svoj zadatak da utvrdi injenino stanje i da hipoteze optube podvrgne kritikoj provjeri, na nain kako se to od nje oekuje.40 Na taj nain, meutim, otpada bitna

Neke naznake govore u prilog tome da se jo i odbrana pred Meunarodnim vojnim tribunalom u Nirnbergu (Nrnberg) nalazila u slinoj situaciji. Vidi naprimjer: Kranzbuhler, Nuremberg Eighteen Years Afterwards, in: DePaul L. Rev. 14


pretpostavka, da e "takmienje stranaka" u imanentno adverzativnom postupku dovesti do pronalaenja istine ili barem priblino najvieg stupnja historijske istine. tavie, tuilatvo dospijeva u poziciju, u kojoj zbog nedostatka efektivne kontrole putem odbrane, a s obzirom i na adver-zativnu strukturu samog sudskog postupka, moe da u injeninom smislu diktira rezultate postupka.41

Ovo utoliko prije, ukoliko sudska praksa oba tribunala, uprkos osnovnom adverzativnom usmjerenju postupka ne slijedi u common law sistemu utvrena stroga mjerila za izricanje osuujue presude, na osnovu kojih tuilatvo mora podnijeti "dokaz koji je izvan razumne sumnje" ("proof beyond reasonable doubt"), a prema kojim bi odbrana mogla sprijeiti donoenje osuujue presude, ako bi uspjela obrazloi postojanje "razumne sumnje", nego se, naprotiv,42 kao mjerilo dokaza uzima "odrivost" sudske odluke.43

5. Kritika provjera procesnog prava i na njemu zasno-

vane prakse ova dva ad hoc tribunala prema svemu izloenom daje osnova za znatnu sumnju u to da provjera hipoteze o postojanju sumnje tuilatva u postupcima pred ova dva ad hoc tribunala slijedi mjerila objektivne istine, odnosno da injenina stanja koja ine osnovu za odluke ovih tribunala odgovaraju objektivnoj istini. Ukoliko bi se ove sumnje pootrile - naprimjer na osnovu rezultata kritikih historijskih istraivanja koja jo predstoje - na rad oba tribunala pala bi teka sjena. U svakom sluaju nesigurnosti koje su ovdje prikazane trebale bi predstavljati povod za kritiku provjeru procesnog prava i prakse Meunarodnog krivinog suda, jer se ovdje poinju pojavljivati odgovarajui deficiti.44

(1964-1965), 333 (337) ("The picture unfolded to the court was thus one-sided and incomplete") i Laternser, Looking Back at the Nuremberg Trials with special consideration of the Processes against Military Leaders, u: Whittier Law Review 1986, 557 (561).

4 1 ) Pri tome moda "ishitrena poslunost" u vezi sa predstojeim ili postojeim eventualnim oekivanjima mogu da takoer igraju ulogu, isto kao i elja dotinog predstavnika tui-teljstva, da "dobije" svoj sluaj.

4 2 ) Vidi i kritike procjene kod: Fairlie, The Marriage of Common and Continental Law at the ICTY and Its Progeny Due Process Deficit, u: International Criminal Law Review 2004, 243 ff.; McIntyre, Equality of Arms - Defining Human Rights in the Jurisprudence of the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, u: Leiden Journal of International Law 2003, 269 ff. i Wilson, Assigned defence counsel in domestic and international war crimes tribunals: The need for a structural approach, u: International Criminal Law Review 2002, 145 ff.

4 3 ) Vidi: Wirth, Das Appeal Verfahren, u: Kirsch (Hrsg.), Inter-nationale Strafgerichtshfe, Baden-Baden 2005, 75 (81) sa pogovorom.

4 4 ) Vidi u vezi s tim: Kirsch, Finding the Truth at International Criminal Tribunals, u: Kruessmann (Hrsg.), ICTY: Towards a Fair Trial?, 2008.

Novo stvarno pravo Republike Srpske

Dr. Meliha Povlaki*

1. Uvod - stanje zakonodavstva u oblasti stvarnog prava u BiH Nadlenost za reguliranje stvarnog prava u BiH pripada

entitetima i Brko Distriktu BiH, a ne dravi. Sigurno ima veoma jakih argumenta da bi, neovisno o politikim pita-njima, bilo oportunije stvarno pravo regulirati jedinstveno za cijelu zemlju,1 ali ovaj se kratki prilog nee baviti tim prvenstveno politikim i ustavnopravnim pitanjem. Data situacija je takva, da trenutno u ovoj oblasti postoje dva nova zakona koja znae reformu stvarnog prava. To su Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Brko Distrikta BiH (ZV BDBiH)2 i Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske (ZSP RS).3 U Federaciji BiH je stvarno pravo jo uvijek regulirano Zakonom o vlasnikopravnim odnosima iz 1998.4 (ZOVO). Ovaj zakon, iako je donesen gotovo dvadeset godina nakon prethodno vaeeg Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima iz 1980.5 (ZOSPO)6, nije znaio sutinsku reformu stvarnog prava.

Zakoni o stvarnim pravima Republike Srpske i Brko Distrikta BiH su identine provenijencije, budui da su slijedili isti uzor, a to je Zakon o vlasnitvu i drugim stvar-nim pravima Republike Hrvatske,7 odnosno rjeenja austrijskog prava, te se i u velikoj mjeri podudaraju. U svojoj ukupnosti predstojea reforma stvarnog prava stoji pod velikim utjecajem austrijskog prava. Kao to je to 1996. godine uinio hrvatski zakonodavac, tako su i zakonodavci Brko Distrikta BiH i oba entiteta donijeli odluku, da se u stvarnom pravu slijedi pravna tradicija tj. austrijsko pravo. Takvo opredjeljenje ne treba da udi, jer je na prostoru BiH vaio Austrijski graanski zakonik koji je u razliitim formama utjecao na pravo u ovim dijelovima bive SFRJ, odnosno na pravo u BiH: u periodu od Berlinskog kongresa do aneksije BiH primjenjivao se via facti, zatim je do 1941. godine vaio kao pozitivno pravo, utiui u tom periodu

* Autorica je vanredna profesorica na Katedri graanskog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

1)1 Jedan od argumenata lei i u tome da i pored postojanja tri neovisna stvarnopravna sustava nije u planu donoenje inter-lokalnih kolizijskih normi kojima bi se regulirao eventualni sukob zakona u meuentitetskim pravnim odnosima.

2) Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH 11/01, 8/03, 40/04. 3) Slubeni glasnik Republike Srpske 124/08, 58/09. 4) Slubene novine Federacije BiH 6/98, 29/03. 5) Radi se o zakonu koji se donesen u bivoj Jugoslaviji (Slubeni

list SFRJ 6/80, 36/90, 38/03). 6) Ovaj je zakon vaio u Republici Srpskoj sa jednom izmjenom

(Slubeni glasnik Republike Srpske 38/03) sve do poetka primjene ZSP RS.

7) Narodne novine Republike Hrvatske 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09.


odluujue na zakone Kraljevine Jugoslavije (npr. Zakoni o zemljinim knjigama iz 1930/31. godine su znaili potpuno preuzimanje austrijskog zakonodavstva), a nakon Drugog svjetskog rata primjenjivala su se pravna pravila sadrana u ovom zakoniku, to je u manjem obimu i danas sluaj. Odluka da nova kodifikacija slijedi austrijski model utoliko je logina, ali i problematina jer se radi o kodifikaciji graanskog tj. stvarnog prava, koja je, i pored svih naknadnih izmjena i novela ipak stara 200 godina.

Prije donoenja Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske dva su entiteta imala gotovo identino stvarno pravo, a sada je slinost uspostavljena izmeu Republike Srpske i Distrikta; u Federaciji u BiH je ve nekoliko godina predloak budueg zakona o stvarnim pravima (bez-uspjeno) u proceduri donoenja.8 Ako navedeni zakon bude usvojen u Federaciji BiH, onda e i Federacija BiH uspostaviti paralelan sistem stvarnog prava kao i druga dva dijela BiH.9

Primjena ZSP RS zapoela je zvanino 1. 1. 2010.,10 a jo je prerano da bi se govorilo o efektima koje je on proizveo za praksu; ovdje e se stoga dati samo najoptiji prikaz karakteristika ovog zakona.

U ovom e kratkom prilogu biti dat pregled sistematike i kratka naznaka najnovijih rjeenja zakona (2), a zatim e neto detaljnije biti izloene najmarkantnije novine Zakona (3).

2. Sistematika zakona i kratki pregled najznaajnijih novina Zakon obuhvata 357 lanova, a podijeljen je na pet dije-

lova. Prvi dio (l. 1. - 16.) obuhvata ope odredbe, odredbe o predmetu i sadraju stvarnih prava, te o pravima stranih lica. Drugi dio je posveen pravu vlasnitva (l. 17. - 138.), trei dio stvarnim pravima na tuoj stvari (l. 139. - 322.), a etvrti posjedu (l. 303. - 323.). Peti dio sadri brojne i detaljne prelazne (l. 324. - 343.) i zavrne odredbe (l. 344. - 357.).

Poseban znaaj za definiranje cilja Zakona ima prvi dio koji sadri osnovne odredbe o stvarima i stvarnim pravima, od kojih su neke i ustavnopravne provenijencije (npr. garancija i ogranienja prava vlasnitva, jednovrsnost prava vlasnitva - l. 2. i 3.). Zatim slijede odredbe o stvarima kao objektima stvarnih prava pri emu je ova materija po prvi put ureena u stvarnom pravu BiH ili Republike Srpske (l.

8) Od februara 2007. godine je taj predloak u Federalnom ministarstvu pravde.

9) Za sada je vidljiva razlika meu entitetskim ureenjima u pogledu reguliranja zemljinog duga, koji u Republici Srpskoj nije usvojen u definitivnom tekstu Zakona. U meuvremenu su u Federaciji BiH predloena neka redakcijska poboljanja, naroito u pogledu reguliranja etanog vlasnitva.

10) Prvobitno je poetak primjene bio predvien za 1. 7. 2009., ali je izmjenom Zakona pomjeren na 1. 1. 2010. (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stvarnim pravima, Slubeni glasnik RS 58/09).

5. - 14.). Slijede odredbe o subjektima stvarnih prava. Bu-dui da je naelno opredjeljenje da je pravo vlasnitva jedno bez obzira na njegovog titulara, nema potrebe posebno regulirati poloaj pojedinih subjekata, tako da su u ovom dijelu date samo odredbe koje se tiu stjecanja stvarnih prava u Republici Srpskoj od strane stranih fizikih i prav-nih lica (l. 15. - 16.), novina je potpuna liberalizacija pravnog reima stjecanja od strane stranaca.

Ukratko izloena sistematika Zakona na prvi pogled nije bitno drugaija od sistematike ZOSPO-a. Meutim, veliki zahvati u sistematici su uinjeni u drugom dijelu posveenom pravu vlasnitva. Osim osnovnih odredaba o vlasnitvu i njegovim modalitetima (suvlasnitvo i zajed-niko vlasnitvo), ovaj dio je podijeljen na odredbe koje reguliraju pravo vlasnitva na nepokretnostima i na dio koji regulira pravo vlasnitva na pokretnostima, to je novina u pravnom poretku Republike Srpske. Ovu novinu treba pozdraviti jer unosi jasno razgranienje izmeu pravnog reima pokretnosti i nepokretnosti. Nakon toga slijede odredbe zajednike i pokretnim i nepokretnim stvarima (prestanak i zatita prava vlasnitva). U dijelu koji regulira vlasnitvo na nepokretnostima sadrane su odredbe o eta-nom vlasnitvu i susjedskim pravima. Prvi institut je do sada bio reguliran posebnim zakonom,11 a susjedska prava nisu bila regulirana uope.

Trei dio posveen je ogranienim stvarnim pravima i sadri ve na prvi pogled znaajne novine u odnosu na ranija rjeenja. Nova kodifikacija stvarnog prava predvia dva nova prava u pravnom poretku Republike Srpske a to su pravo graenja (l. 286. - 302.) i pravo realnih tereta (l. 264. - 285.). Osim toga su regulirane line slunosti koje ZOSPO nije regulirao.12 Redoslijed reguliranja ogranienih stvarnih prava u treem dijelu ne odraava znaaj koja bi ona trebala imati u savremenim odnosima. Tako je prvo regulisano zalono pravo, to odgovara privrednom znaaju toga prava, a pravo graenja tek na kraju, iza realnih tereta, koji sasvim sigurno nisu odraz novih trinih odnosa. Nesrazmjerno veliki broj zakonskih odredaba je posveen pravima slunosti, kako stvarnim tako i linim. Naroito mnoge regulisane stvarne slunosti nemaju vie veeg praktinog znaaja (slubenost pae, provoenja tekuina, pravo kapnice i sl.). Pozitivno je to su u gotovo 30 zakonskih odredaba (l. 186. - 213.) data pravila zajednika za obje vrste slunosti.

etvrti dio zakona koji je posveen posjedu/dravini ne sadri znaajne novine u pravnom ureenju ovog instituta.

11) Zakon o svojini na posebnim dijelovima zgrade, Slubeni list SR BiH 35/77.

12) Budui da je ZOSPO regulirao samo osnove vlasniko-pravnih odnosa, to je bilo posljedica podjele ustavnih nadlenosti izmeu savezne drave i federalnih jedinica u ranijoj SFRJ, neka pitanja tim zakonom nisu bila ureena i bila su ostavljena za budue republike i pokrajinske zakone koji nikada nisu bili doneseni. Na line slunosti su se primje-njivala pravna pravila Austrijskog graanskog zakonika.

Meliha Povlaki, Novo stvarno pravo Republike Srpske 13

Zakon ovdje uvodi kao novu kategoriju samostalni posjed. Samostalni posjednik je kategorija koju nisu eksplicitno predviali ni ZOSPO ni ZOVO, a kojeg ZSP RS definira kao posjednika koji stvar posjeduje kao da je njen vlasnik.13

Povezana sa ovom zakonskom odredbom je odredba zako-na prema kojoj je za dosjelost neophodan i samostalan posjed (l. 58.). Meutim, ne radi se o novom uvjetu za dosjelost. ZOSPO je definirao savjestan posjed odredivi da je to onaj posjed kod kojeg posjednik ne zna niti moe znati da stvar koju posjeduje nije njegova.14 Na taj nain je kroz pojam savjesnosti definiran samostalni (ili vlasniki) posjed. Takvo odreenje savjesnosti nije bilo korektno, jer je na taj nain samo samostalni posjednik mogao biti savjestan, a svaki posjednik koji bi stvar drao po nekom drugom prav-nom osnovu (npr. plodouivalac, zakupac, zalogoprimac i sl.) bi se tretirao kao nesavjestan posjednik, jer zna da stvar koju posjeduje nije njegova. Proirenjem kategorije savjes-nih posjednika, od kojih svi nisu podobni za stjecanje dosjelou, zakonodavac je morao formulirati posebnu ka-tegoriju posjednika koji mogu stjecati dosjelou - to su savjesni, zakoniti i neviciozni posjednici, to je bilo i dosa-danje rjeenje, koji posjeduju kao da je stvar njihova, ime je kao novina odreen samostalni posjednik. Meutim ova novina ne trai od dosjedatelja nita vie nego to su pretho-dne norme traile, ve samo savjesnost posjednika raspore-uje izmeu savjesnosti i samostalnosti posjeda; kao savjestan posjednik on opravdano vjeruje da ima pravo na posjed, a kao samostalan on vjeruje i da ima pravo vlasnitva.

Naroit znaaj imaju detaljne i brojne prelazne i zavrne odredbe; bosanskohercegovako pravo ne poznaje mogu-nost donoenja uvodnog zakona kod temeljnih reformi, ali bi ovim prelaznim odredbama moglo biti dano to znaenje. Kao u hrvatskom pravu, ove odredbe ne trebaju samo raz-dvojiti primjenu novog i starog prava, nego omoguiti ponovnu uspostavu pravnog jedinstva nekretnine kao i ukinuti preostale socijalistike odnose konanom pretvor-bom drutvenog u privatno vlasnitvo.15 U ZSP RS je izraena namjera da se donoenjem ovog zakona u potpunosti dovri pretvorba drutvenog vlasnitva, tako to e se sva prava koja izviru iz drutvenog vlasnitva i koja su kao takva upisana u zemljinu knjigu danom stupanja na snagu zako-na smatrati pravom vlasnitva.

13) l. 304. st. 1. ZSP RS, 316. st. 2 Radnog nacrta ZSP FBiH. 14) l. 72. st. 2. ZOSPO, l. 77. st. 2. ZOVO. 15) Ove prelazne i zavrne odredbe su krojene prema hrvatskom

modelu. Vie o hrvatskim prelaznim odredbama vidi kod J. Breanski, Prijelazne i zavrne odredbe Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, vol. 18, Nr. 1, 1997, str. 145 i dalje; N. Gavella, Novo hrvatsko stvarno pravo u funkciji prilagodbe pravnog poretka Republike Hrvatske europskome u: Das Budapester Symposium, Beitrge zur Reform des Sachenrechts in den Staaten Sdosteuropas/Budimpetanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u dravama jugoistone Evrope, Gesellschaft fr Technische Zusammenarbeit GmbH (Hrsg.), Bremen, 2003, str. 28 i dalje.

Prelazne i zavrne odredbe buduih entitetskih kodifi-kacija stvarnog prava imaju za cilj definitivno ukidanje socijalistikih odnosa po uzoru na hrvatsko pravo. Problem predstavlja injenica da su u Republici Hrvatskoj prethodno doneseni propisi koji reguliraju pitanja restitucije i naknade za oduzetu imovinu, to je ve dovelo do razrjeavanja odreenih odnosa, a u BiH nisu. Problematino je i dalje to su prelazne odredbe u Republici Hrvatskoj 1996. znaile pretvorbu drutvenog vlasnitva (tako je bilo i u Brko Distriktu BiH), a to se vie od deset godina kasnije u isto-vjetnom sadraju donose u Republici Srpskoj, gdje su u meuvremenu vreni drugi zakonodavni zahvati (pretvorba drutvenog u dravno vlasnitvo)16 i to prelazne odredbe 0 tome ne vode rauna.

3. Poseban osvrt na neke najznaajnije novine u ZSP RS 3.1. Novine u pogledu objekata, subjekata i

sadrine prava vlasnitva

Prvi dio Zakona regulira vrlo razliite sadraje, koje je teko svesti na zajedniki imenitelj, a ovdje e se istai one odredbe u kojima su izraena naelna opredjeljenja nove kodifikacije stvarnog prava u Republici Srpskoj. Na prvom mjestu treba istai garanciju prava vlasnitva, jednovrsnost prava vlasnitva i socijalnu vezanost prava vlasnitva.

Do sada je u BiH, odnosno u Republici Srpskoj izostala potpuna reforma vlasnikog poretka. Da je to tako, svjedoi 1 injenica da Dejtonski ustav, osim u Preambuli, gdje su kao jedni od osnovnih motiva njegovog donoenja nazna-eni afirmacija privatnog vlasnitva i promocija trine ekonomije, ne sadri norme koje bi se mogle okarakterisati kao privredni ustav, odnosno ne sadri norme o drutveno-ekonomskom ureenju. Niz normi Ustava Republike Srpske koje su regulirale osnove drutveno-ekonomskog ureenja proglaene su neustavnim.17 Centralne norme drutveno-ekonomskog ureenja, a to su garancija prava vlasnitva, trina privreda, socijalna vezanost vlasnitva i jednak tretman javnog i privatnog vlasnitva18 nisu u potpunosti dole do izraaja u ustavnim tekstovima, ali su zato izraene u lanovima 2. - 4. ovog zakona, ime je definitivno dat okvir za reformu vlasnikih odnosa.

Na osnovu opredjeljenja izraenih u Preambuli Dej-tonskog ustava nije moglo biti vie dilema oko trine orijentacije i garancije prava vlasnitva, a ovo je podcrtano i katalogom ljudskih prava garantiranih ustavom meu kojima je i pravo na imovinu.19 Osim toga Ustav odreuje

16) Zakon o prenosu sredstava drutvene u dravnu svojinu, Slubeni glasnik Republike Srpske 4/93, 9/95 (Ustavni sud), 8/96, 20/98 (Ustavni sud), 74/2007.

17) Odluka Ustavnog suda BiH 5/98 od 18. i 19. 2. 2000. 18) Ch. Rother, Immobilienerwerb und Kreditsicherungsrecht in

Ungarn, in: Herwig Roggemann (Hrsg.), Eigentum in Osteuropa, Berlin, 1996, str. 303.

19) l. II.3.k Ustava BiH.


da Evropska konvencija o ljudskim pravima ima prednost pred nacionalnim pravnim poretkom.20

Odredba lana 2. ZSP RS regulira mogunost ograni-enja prava svojine, na nain koji je usklaen sa Evropskom konvencijom i Ustavom BiH. Ovaj lan nije direktno izra-zio garanciju prava vlasnitva, ve samo njegova ograni-enja. Meutim, o tome nema sumnje kako iz ustavnih odredaba, tako i zbog injenice da se opravdani izuzeci (ogranienja) mogu propisati samo ako postoji osnovno pravilo (garancija prava vlasnitva). Ogranienja su mogua samo u javnom interesu i pod uslovima predvienim zakonom, u skladu s principima meunarodnog prava. Zakonom se, u javnom interesu, a naroito radi zatite pri-rodnih bogatstava, okoline i kulturno-historijske batine i sl., moe ograniiti ili posebno urediti nain koritenja i raspolaganja odreenim stvarima. Ovdje se radi o ograni-enjima koja pogaaju sve vlasnike odreene kategorije stvari i to temeljem zakona. Ovu odredbu treba povezano tumaiti sa odredbom lana 8. Zakona koja definie dobra od opteg interesa kao i vezi sa odredbom lana 19. Zakona koji govori o posebnim ogranienjima prava vlasnitva, a prema kojoj vlasnik ne smije izvravati svoje pravo preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na osnovu ovog zakona ili posebnog zakona, a radi zatite interesa i sigurnosti Republike Srpske, prirode, ivotne sredine i zdravlja ljudi.

I dok su se garancija prava vlasnitva kao i opravdana ogranienja prava vlasnitva, te opredjeljenje za trinu privredu mogle izvesti iz Preambule Dejtonskog ustava, kao i iz kataloga ljudskih prava garantiranih ustavom, nedo-stajala je izriita ustavna odredba na nivou drave BiH o jednakosti svih oblika vlasnitva, odnosno o jednakosti dravnog i privatnog vlasnitva. U mnogim zakonskim tekstovima koji su bili doneseni u ranijem periodu, a koji su jo uvijek na snazi, dolazio je do izraaja poseban poloaj drutvenog/dravnog vlasnitva. esto su zanemarivane tekovine reforme provedene Amandmanom LXIII na Ustav SRBiH kojima su, izmeu ostalog, izjednaeni svi oblici vlasnitva.21 Ustav Republike Srpske sadri normu identi-nog sadraja kao i Amandman LXIII na Ustav SRBiH, prema kojoj su svi oblici prava svojine ravnopravni.22 Isto-vremeno, meutim, Ustav RS sadri posebne odredbe o drutvenoj svojini koje ukazuju na njenu posebnu zatitu.23

2 0 ) l. II Ustava BiH. 2 1 ) Vie o tome M. Povlaki, Transformacija stvarnog prava u

Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009, str. 32. i dalje. 2 2 ) l. 54. Ustava RS. 2 3 ) l. 58. Ustava RS. Ova odredba je bila ocjenom ustavnosti,

ali je Ustavni sud ovdje izrazio vrlo ambivalentan stav. S jedne strane je tu odredbu tretirao kao nekompatibilnu sa "unapreenjem trine privrede" s obzirom da stvara, u teoriji i u praksi, ozbiljne prepreke u svakom procesu privatizacije, ali je s druge strane utvrdio da ju je mogue tumaiti kao obino zakonsko ovlatenje, ili pak kao ustavnu obavezu za zakonodavstvo RS, da prenese svu drutvenu imovinu u

Odreene nedoumice koje su dovodile do favoriziranja dravnog vlasnitva u odnosu na privatno vlasnitvo su definitivno otklonjene propisivanjem naela jednovrsnosti prava vlasnitva,24 prema kojem je pravo vlasnitva jedno, bez obzira na nositelja prava vlasnitva (lan 3. st. 2. ZSP RS). Odredba Zakona koja odreuje da postoji samo jedna vrsta prava svojine, bez obzira ko je nosilac prava svojine, predstavlja jednu od kljunih reformskih odredaba ovog zakona. Ova zakonska odredba se ne smije posmatrati izolovano, nego u vezi sa prelaznim odredbama iji je cilj uspostava sistema jednovrsnosti prava svojine (v. l. 324). Naelo jednovrsnosti prava svojine nalo je izraza i u odred-bi lana 22. koja govori o svojini javnopravnih subjekata i odreuje da ti subjekti kao vlasnici imaju isti poloaj kao i drugi vlasnici, osim ako posebnim zakonom nije drugaije odreeno.

U pravnom poretku BiH, kao i u pravnom poretku bive SFRJ nedostajalo je normativno cjelovito ureenje materije opeg dijela graanskog prava koje bi, izmeu ostalog, reguliralo pitanja objekata subjektivnih graanskih prava uope, a tako i stvari kao objekata stvarnih prava. ZSP RS je popunio navedenu pravnu prazninu potpuno regulirajui pitanje stvari kao objekata stvarnog prava (lan 7. - 14.).25 I dok se odreenje odreenih vrsta stvari naslanja na definicije koje je do sada davala doktrina, pojam nepokretne stvari se odreuje na potpuno nov nain u odnosu na dosadanji tretman nekretnina u pravu Republike Srpske (v. 3.2.).

3.2. Uspostavljanje pravnog jedinstva nekretnine

Jedna od temeljnih novina sadrana je u definiciji nekretnina (l. 6/2, 14/1). Umjesto dosadanje odredbe, prema kojoj se zemljita, zgrade, stanovi i poslovne zgrade smatraju nepokretnim stvarima, sada se samo zemljita smatraju nekretninom sa svim to je s njima iznad ili ispod povrine povezano.26 Iza ovog izmijenjenog pojma nekret -nine stoji jedna od osnovnih planiranih izmjena stvarnog prava u entitetima. Time se ponovo uspostavlja pravno jedinstvo nekretnine i dejstvo naela superficies solo cedit sa dalekosenim posljedicama po niz stvarnopravnih instituta. Posljedica ovog rjeenja je da se samo zemljite smatra nekretninom, osim ako je zakonom drugaije propisano.

Novi pojam nekretnine te uspostavljanje pravnog jedin-

druge oblike imovine. Drugo tumaenje ne bi bilo protivno Ustavu BiH, pa je Ustavni sud zauzeo stav da osporenu odredbu treba podrati dok god ju je mogue tumaiti na nain saglasan sa Ustavom BiH, a to je da on stipulira ustavnu obavezu za transformaciju drutvene imovine (v. ta. 17 - 19. Odluke 5/98 Ustavnog suda BiH od 18. i 19. 2. 2000. g.).

2 4 ) Vie o ovom naelu T. Josipovi, Stvari u vlasnitvu drave i drugih osoba javnog prava (javno vlasnitvo), Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, (1991) v. 22., br. 1. (2001), str. 96, N. Gavella u: Gavella (Red.), Stvarno pravo, Svezak 1., Zagreb, 2007., str. 379. i dalje.

2 5 ) ZV BDBiH je gotovo na isti nain regulirao ovo pitanje. Vidjeti l. 6. - 15. ZV BDBiH.

2 6 ) l. 14. st. 1. ZSP RS.


stva nekretnine i principa superficies solo cedit e nuno utjecati na izmjenu niza instituta stvarnog prava. Tako je npr. izmijenjen institut stjecanja prava vlasnitva graenjem na tuem zemljitu. Navedena promjena znaajno utjee i na konstrukciju etanog vlasnitva. Nee biti mogue vidjeti stan kao posebnu nekretninu, a zemljite (i zajednike dije -love zgrade) kao njegov pripadak, kao to je to bilo u dosadanjem pravu. Kod odreenja etanog vlasnitva e se nuno morati krenuti od zemljita; suvlasnitvo u cijeloj nekretnini, a to je zemljite i sa njim povezana zgrada e biti osnova i za vlasnitvo na posebnom dijelu zgrade. Novi e zakon etano vlasnitvo nuno rijeiti kao posebnu suvlasniku zajednicu, kao to je to prihvaeno i u uporednom pravu. Navedeni koncept je ve bio vidljiv iz odredaba Zakona o zemljinim knjigama RS o nainu uknjibe etanog vlasnitva,27 ali se on bez odgovarajueg rjeenja u stvarnom pravu nije mogao primijeniti nakon donoenja ZZK RS 2003. pa do nove kodifikacije stvarnog prava. Na nju se, meutim, ekalo est godina. Suprotnost odredbe lana 30. ZZK RS sa rjeenjima vaeeg stvarnog prava i tekoe u knjienju etanog vlasnitva, uz injenicu da je postupak reformi nepotrebno dugo trajao, doveo je do toga da je zakonodavac u zadnjem asu, mjesec dana pred donoenje Zakona o stvarnim pravima, izvrio izmjenu lana 30. ZZK RS. Nakon donoenja ZSP RS odredbe materijalnog i zemljinoknjinog prava opet divergiraju.

"Prevod" starog koncepta etanog vlasnitva na novi e se ispostaviti problematinim. Upis prava vlasnitva na stanu i suvlasnikog udjela na zemljitu povezanog sa zasebnim vlasnitvom na stanu zahtijeva tano zemljinoknjino odre-enje stana. Pretpostavka za to je provedba izjave o etai-ranju. Veina stanova, meutim, ak nije obuhvaena ni katastrom, a time ni zemljinom knjigom u kojoj je eventualno upisano samo zemljite kao gradsko graevinsko zemljite u dravnom vlasnitvu. Provedba etairanja e znaiti veliki vremenski i finansijski troak.

ZSP RS predvia da pored zemljita posebna nekretnina bude pravo graenja.28 Entitetsko zemljinoknjino pravo je propisujui nain knjienja prava graenja, ve anti-cipiralo ova rjeenja. Nakon upisa prava graenja (pogreno u ZZK RS nazvanog pravo koritenja - l. 26. i 29.) u teretni list nekretnine koja se optereuje (bilo je optereava?), po slubenoj dunosti se otvara poseban zemljinoknjini uloak za pravo graenja. Pravo graenja se tako pojavljuje u dvojakoj ulozi - kao stvarno pravo na tuoj stvari, ali i

2 7 ) l. 30. ZZK RS. Navedeno je rjeenje neposredno pred donoenje Zakona o stvarnim pravima izmijenjeno kako bi bilo usaglaeno sa tada vaeim konceptom etanog vlas-nitva (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljinim knjigama, Slubeni glasnik RS 119/98). Meutim mjesec dana kasnije doneseni Zakon o stvarnim pravima usvojio je rjee-nja u pogledu etanog vlasnitva koja su bila u suprotnosti sa rjeenjima izmijenjenog ZZK RS.

2 8 ) l. 74. ZV BDBiH, l. 286. st. 2. ZSP RS.

kao posebna nekretnina. Osnivanje prava graenja vlasniku zemljita koje se optereava omoguava trino iskorita-vanje zemljita (ubiranje naknade) bez gubitka prava vlasnitva, a titularu prava graenja, graenje bez pribav-ljanja skupog graevinskog zemljita. Budui da se smatra posebnom nekretninom i da se upisuje u poseban zem-ljinoknjini uloak, pravo graenja se moe opteretiti npr. hipotekom i time finansirati gradnja. ZZK RS je antici-pirajui ureenje ovog budueg stvarnog prava definirao njegov sadraj (pravo imati u vlasnitvu graevinu na tuem zemljitu), karakteristike (stvarno pravo koje je prenosivo i nasljedivo), kao i nain upisa (pravo graenja se smatra ogranienim stvarnim pravom koje se upisuje u C-listu optereenog zemljita, ali istovremeno i kao samostalna nekretnina za koju se po slubenoj dunosti otvara novi zemljinoknjini uloak).29 ZSP RS ovdje nije donio suprotnu regulativu, ali je institut uredio detaljnije.

3.3. Novine u pogledu stjecanja prava vlasnitva

U pogledu odreenih mogunosti stjecanja vlasnitva ZSP RS unosi novine i to kako u pogledu stjecanja pokretnih stvari, tako i u pogledu stjecanja nepokretnih stvari, pri emu je ovo posljednje bilo predmetom znaajnih promjena.

3.3.1. Stjecanje od nevlasnika

Kod stjecanja pokretnih stvari najkrupnije promjene su se desile u pogledu stjecanja vlasnitva od nevlasnika. Kod ovog instituta su dosljednije nego u ZOSPO-u preuzeta rjeenja njemakog prava, te je ovo mjesto gdje ZSP RS odstupa unekoliko od svog uzora. Identini su ostali zah-tjevi u pogledu savjesnosti stjecatelja, mogunosti ovakvog stjecanja samo na pokretnoj stvari i naplatnosti pravnog posla (l. 111/4) ili, krae reeno, ope pretpostavke stje-canja od nevlasnika nisu se izmijenile, ali jesu posebne. Ranije je ZOSPO definirao tri mogue situacije u kojima je stjecanje doputeno (od lica koje stvari stavlja u promet u okviru svoje redovne djelatnosti, na javnoj drabi, i od lica kome je vlasnik povjerio stvar po nekom pravnom osnovu koji nije podoban za stjecanje prava vlasnitva - l. 31/1 ZOSPO). Time su dosadanja rjeenja znaila recepciju rjeenja kakva su postojala u Srpskom graanskom zako-niku i Austrijskom graanskom zakoniku.30 Stjecanje od nevlasnika bilo je ogranieno na tri mogue situacije, ali su bila izostavljena ogranienja koja su se ticala naina kako je vlasnik bio lien posjeda stvari. Naime, nisu postojala ogranienja u sluaju da je stvar bila izgubljena ili ukradena odnosno da je bez volje vlasnika izala iz njegovog posjeda. Po uzoru na njemako pravo izriito je propisano, da stjecanje od nevlasnika nad takvim stvarima nije mogue, osim ako se radi o stjecanju gotovog novca, papira od

29 l. 29 ZZK FBiH/ZZK RS. 3 0 ) Vidjeti 221. Srpskog graanskog zakonika i 367. Austrij-

skog graanskog zakonika. Vie o tome D. Stojanovi/D. Pop-Georgijev, Komentar Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, Beograd, 1980, str. 89-90.


vrijednosti koji glase na donosioca, ili bilo kojih stvari ali na javnoj prodaji (l. 111/4). U austrijskom pravu, a sljed-stveno tome su to doputala i ranija rjeenja ZOSPO-a, bilo je mogue stjecanje od nevlasnika i na izgubljenim ili ukradenim stvarima bez ogranienja. Stjecanje izgubljenih ili ukradenih stvari bilo je mogue kod stjecanja od lica koje takve stvari stavlja u promet kao i kod stjecanja na javnoj prodaji. Po prirodi stvari to nije bilo mogue u treoj zakonom predvienoj situaciji, jer je tu vlasnik dobrovoljno predao stvar licu kojem je vjerovao.31

Kod stjecanja od nevlasnika novinu predstavlja i regu-liranje pitanja sudbine stvarnih prava koja su postojala na stvari koja se stjee od nevlasnika. Usvojen je princip besteretnog stjecanja, osim ako je stjecatelj znao za posto-janje ogranienih stvarnih prava. U sluaju da su bila upisana u javni registar vai pretpostavka da je stjecatelj znao za ta stvarna prava i iz zakonske dikcije ak slijedi da se radi o neoborivoj pretpostavci (l. 111/5. i 6.).

Novina je i ureenje stjecanja nalazom tue stvari i na-lazom blaga (l. 120. - 125.), jer ovo pitanje do sada nije bilo regulirano u pravu Republike Srpske (BiH ili bive SFRJ).

3.3.2. Stjecanje prava vlasnitva na nekretninama

Posebno su znaajne novine u pogledu stjecanja vlas-nitva na nekretninama, kako na osnovu pravnog posla, tako i na osnovu zakona (npr. na novi je nain ureen institut graenja na tuem zemljitu). Kod stjecanja nekret -nina dolazi do preklapanja rjeenja ovog zakona sa Zako-nom o zemljinim knjigama koji je takoe uredio ovo pitanje i to u pogledu naela upisa i zakonitog naina stje-canja prava na nekretninama.

Odredbom lana 33. ZOSPO primjena naela upisa izriito je bila ograniena samo na stjecanja na osnovu pravnog posla. Jedna od temeljnih novina koju je uveo ZZK RS ogledala se u tome da je odreeno da upis u zemljinu knjigu ima konstitutivno dejstvo u svim sluajevima stjeca-nja, osim na osnovu nasljeivanja.32 Ova odredba u prin-cipu nije odredba proceduralnog zemljinoknjinog prava, ve materijalnog stvarnog prava, te je ovakva radikalna izmjena nuno morala biti praena izmjenama i drugih normi stvarnog prava. To se, meutim, godinama nakon donoenja Zakona o zemljinim knjigama Republike Srpske nije desilo, tako da su pravila o stjecanju stvarnih prava sadrana u zemljinoknjinim propisima i propisima koji reguliraju stvarno pravo bili suprotni. U ZSP RS odgo-varajue norme o stjecanju stvarnih prava na nekretninama u osnovi su ostale identine rjeenjima ranijeg ZOSPO-a.

3 1 ) Vidjeti kod Koziol/Welser, Brgerliches Recht, Band I, 12. Auflage, Wien, 2002., str. 299.

3 2 ) l. 5. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama Federacije BiH (dalje i: ZZK FBiH), Slubene novine Federacije BiH 58/02, 19/03; l. 5. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama Republike Srpske (dalje i: ZZK RS), Slubeni glasnik RS 74/02, 67/03.

To znai da se navedena diskrepanca izmeu odredbi zem-ljinoknjinog i stvarnog prava u pogledu stjecanja stvarnih prava na nekretninama nije otklonila.

Ukoliko se stjecanje upisom u zemljinu knjigu ogranii samo na situaciju stjecanja temeljem pravnog posla, logina konsekvenca jeste mogunost stjecanja vlasnitva bez upisa, vanknjinim putem. Ukoliko se pravo vlasnitva ili druga stvarna prava stjeu nasljeivanjem, na osnovu odluke nad-lenog organa ili na osnovu zakona, momenat stjecanja prava se ne podudara sa momentom upisa u zemljinu knjigu. Tako se na osnovu nasljeivanja prava stjeu mo-mentom smrti ostavioca, na osnovu odluke nadlenog organa u momentu njene pravosnanosti odnosno ko-nanosti, na osnovu zakona ispunjenjem zakonom propi-sanih pretpostavki. Eventualni naknadni upis nema konstitutivno dejstvo. ZSP RS odreuje da lice koje je steklo pravo vlasnitva na temelju nasljeivanja, zakona ili odluke nadlenog organa ima pravo ishoditi upis u zemljine knjige. Iz toga slijedi da su stjecanja bez upisa mogua, to je bila pozicija i ranijeg stvarnog prava, ali ne i vaeeg zemljinoknjinog prava u Republici Srpskoj.

Novinu predstavlja i ureenje stjecanja predbiljebom (l. 54.) kao i ureenje viestrukog stjecanja nekretnine pravnim poslom (l. 57.). Predbiljeba nije do imple-mentacije propisa koji reguliraju notarijat imala nikakvu praktinu ulogu (a bila je predviena samo kao institut zemljinoknjinog prava). Uloga notara u pravnom pro -metu nekretnina revitalizirala je ulogu ovog instituta koji moe znaajno doprinijeti kako sigurnosti kupca, tako i sigurnosti prodavca, te ima veliku ulogu u pogledu sigur-nosti transakcija nekretninama.33

U pravu Republike Srpske do sada nije bila ureena situacija u kojoj je zemljinoknjini vlasnik viestruko otuio nekretninu. Ovakva praksa je ranije u BiH bila veoma esta i dodatno je destabilizirala zemljinu knjigu; djelatnost notara i upis predbiljebe e znaajno reducirati ovakvu mogunost u praksi. Ipak, zakonodavna rjeenja u pogledu viestrukog otuenja ne zasluuju pozitivnu ocjenu, jer nije sasvim dosljedno provedena ideja da prednost uiva savjesno tree lice koje je prvo podnijelo zahtjev za upis u zemljinu knjigu. Istovremeno je u odredbi koja regulira viestruko otuenje predvieno i pravno sredstvo za bri-sanje pogrenog upisa. Samo zakonsko rjeenje je takvo da e nuno otvoriti pitanje pravne prirode predviene tube kao i njenog dejstva prema treim savjesnim licima.

Jedna od veoma znaajnih novina je i izriito reguliranje stjecanja prava vlasnitva povjerenjem u zemljinu knjigu. Iako je odstupljeno od strogog dejstva naela upisa i ponovo otvorena mogunost vanknjinog stjecanja vlasnitva, tree savjesno lice je konsekventnije zatieno i ne moe trpjeti tetne posljedice (l. 55. i 56.); naelu

3 3 ) Vie o predbiljebi kod M. Povlaki, Transformacija stvarnog prava u BiH, str. 85. i dalje.


pouzdanja u zemljinu knjigu dat je vei znaaj nego je to bio sluaj sa ranijim rjeenjima. Lice koje je pravo steklo vanknjino ipak ne moe svoje pravo suprotstaviti pravu treeg savjesnog lica koje je pouzdavajui se u zemljinu knjigu izvrilo upis svog prava, odnosno iji je zahtjev za upis podnesen prije zahtjeva lica koje je pravo ve steklo, ali se nije upisalo u zemljine knjige.34 Zajedno sa odredbom prema kojoj se niko nee smatrati nesavjesnim samo zato to nije istraivao vanknjino stanje,35 ova e odredba sigurno doprinijeti veem potovanju naela prvenstva i naela pouzdanja, nego je to bio sluaj u dosadanjem pravu, te je tu mogue uoiti bitnu razliku u odnosu na ranije vaei sistem stjecanja stvarnih prava na nekretninama.

3.3.3. Stjecanje vlasnitva graenjem na tuem zemljitu

Graenje na tuem zemljitu je nesumnjivo jedan vid prirataja. Ako bi se primijenila opa pravila o prirataju, onda bi zbog injenice da se u novom stvarnom pravu zemljite tretira kao glavna stvar, a sve ono to je sa njim povezano kao sastavni dio zemljita, proizlazi, da u sluaju graenja na tuem zemljitu izgraeni objekti pripadaju vlasniku zemljita. Meutim, upravo kod graenja na tuem zemljitu naelo superficies solo cedit ne dolazi u potpunosti do izraaja, te se ine odreeni ustupci i moe se desiti da vlasnik zemljita ne postane i vlasnikom objekta. Ukratko bi se razlika izmeu starih i novih rjeenja sadranih u lanu 59. ZSP RS mogla saeti u ocjeni, da je manji broj situacija u kojima se prednost daje graditelju.

Rjeavajui odnose izmeu vlasnika zemljita i graditelja ZOSPO nije polazio od primarne zatite vlasnika zemljita na ijem se zemljitu intervenira, ve je pravnu situaciju primarno razrjeavao primjenom naela savjesnosti, a ne na osnovu garancije prava vlasnitva i naela superficies solo cedit na osnovu kojih bi prednost trebalo dati vlasniku zemljita. U odreenim je situacijama ZOSPO bio veliko-duan prema graditelju i u principu je vie titio graditelja nego vlasnika zemljita, bilo je ak mogue da u odreenim situacijama nesavjestan graditelj stekne vlasnitvo na zem-ljitu i objektu, to je ovaj institut inilo upitnim sa stano-vita kako ustavne tako i konvencijske garancije prava vlasnitva. U situaciji da je graditelj nesavjestan, savjesni vlasnik zemljita je imao pravo izbora - on je mogao zahtije-vati ruenje objekta i vraanje u prvobitno stanje, ili da mu graditelj isplati prometnu vrijednost zemljita, ili da mu pripadne vlasnitvo nad objektom uz isplatu. Sud je, me-utim, mogao ograniiti pravo izbora vlasnika zemljita, i ne dozvoliti ruenje izgraenog objekta, ako njegovo rue-nje, s obzirom na okolnosti sluaja (vrijednost objekta, ponaanje vlasnika zemljita i graditelja za vrijeme izgrad -

3 4 ) l. 52. st. 2. ZSP RS, l. 52. st. 2. Radnog nacrta ZSP FBiH. 3 5 ) l. 55. st. 3. ZSP RS, l. 55. st. 3. Radnog nacrta ZSP FBiH. 3 6 ) l. 28. st. 2. ZOVO, l. 25. st. 2. ZOSPO.

nje i sl.), ne bi bilo opravdano.36 Vlasnik zemljita je bio slabije zatien u odnosu na graditelja i time to je na nizu mjesta zakonodavac ograniavao vremenski njegov izbor.

U Republici Srpskoj je ovaj institut pretrpio znaajne promjene i principijelno titi vlasnika zemljita, to je izra -eno odredbom da zgrada koju neko sagradi na tuem zemljitu pripada vlasniku zemljita, a mogunost stjecanja graenjem na tuem zemljitu se doputa samo iznimno i to jedino u situaciji da vlasnik zemljita nije bio savjestan (znao je za gradnju ali se tome nije usprotivio), a graditelj bio savjestan (nije znao niti mogao znati da gradi na tuem zemljitu). Prema ZSP RS vlasnik zemljita ima pravo traiti predaju zemljita i zgrade u posjed, uz obavezu da graditelju plati naknadu prema pravilima obligacionog prava. Nave-dena odredba je posljedica dejstva naela superficies solo cedit, ali kako je ve reeno, nije mogua samo primjena ovog naela u situaciji graenja na tuem zemljitu, jer izgradnja zgrade nije obian prirataj. Ako je graditelj pri tome nesavjestan, vlasnik zemljita ima jo dvije dodatne mogunosti - da trai od graditelja da o svom troku uspostavi prijanje stanje, ili da otkupi zemljite po trinoj cijeni, pri emu i u jednom i u drugom sluaju ima pravo na naknadu tete, to svjedoi o jaoj zatiti vlasnika zemljita. Njegovo pravo izbora, za razliku od ranijih rjeenja, niim nije ogranieno. Samo ako je graditelj savjestan (a kako e nie biti reeno veoma je upitno koji to graditelj moe biti savjestan), a vlasnik zemljita nesavjestan, graditelj stie izgraeno zemljite, a vlasniku zemljita pripada naknada.

Za razliku od ranijih rjeenja, ZSP RS ne regulira situaciju stjecanja kada su obojica savjesni, gdje je u prin-cipu vie titio graditelja cijenei vrijednost objekta prema vrijednosti zemljita, stambene potrebe graditelja, ponaa -nje u vrijeme izgradnje, pri emu su se navedena rjeenja, prema stanovitu doktrine, analogno primjenjivala i na situaciju kada su obojica nesavjesna. Navedene situacije nisu uope vie mogue. Ako je vlasnik zemljita savjestan, irelevantno je da li je graditelj savjestan ili ne, jer je to situacija u kojoj je prednost data vlasniku, a ako je graditelj nesavjestan prema ZSP RS je irelevantno kakav je odnos prema injenici gradnje na njegovom zemljitu imao gra-ditelj; nesavjestan graditelj nee nikada moi postati vlasnik zemljita i objekta.

Navedena rjeenja zasluuju pozitivnu ocjenu jer redu-ciraju ovu mogunost stjecanja.37 Dalju redukciju mora nainiti sudska praksa. Naime, savjesnost graditelja mora biti stroije promatrana, savjestan je samo onaj ko ne zna niti moe znati da gradi na tuem zemljitu, ime bi primje-na navedenog instituta trebala biti bitno ograniena u sluaju bespravne gradnje.

Novinu osim toga predstavljaju i odredbe koje reguliraju graenje tuim materijalom (l. 60.), dogradnju,

3 7 ) U Brko Distriktu BiH nije uope predviena mogunost stjecanja vlasnitva graenjem na tuem na zemljitu.


nadziivanje, preureenje i ulaganje (l. 61.), koje slijede stavove izraene u su

npr

Documents