1

O HERCEGOVINI

IZ RANIJIH VREMENA

umetak.p65 30.10.2005, 22:001

2

umetak.p65 30.10.2005, 22:002

3

POSTANAK IMENA NASELJA U BEKIJI

Prema uvidu na terenu i po izvorima, većina mjesta u Hercegovinipostala je po prirodnom obilježju kraja, po imenima feudalaca i slobodnihseljaka, neke djelatnosti ljudi, crkvenog svetitelja i po historijskim promje-nama administrativnog karaktera. Tako je selo Vlasnići kod Pologa dobiloime po prezimenu feudalca Ljupka Vlasnića u početku 15. stoljeća. ImeSutorina je nastalo od imena svetiteljke Irene, Sumartina od imena sv.Martina, Đurđevca od imena sv. Đurđa, itd.

Alagovac — Ime sela Alagovac je postalo u tursko doba od imenafeudalca Alage.

Batin — Selo Batin kod Posušja je nastalo u srednjem vijeku. Njegovoime ima slovenski korijen, od riječi baćina, baština ili od riječi Bato.

Bobanova Draga — Ime zaseoka Bobanova Draga je nastalo pobratstvu Bobana. Danas područje kod Popova nosi ime Bobani; i to jeime iz srednjeg vijeka.

Blaževići — Ime sela Blaževići je nastalo od imena porodice Blaževića.Borajna — Ime Borajna je vjerovatno nastalo po obilju borovih sta-

bala, kao što je i Borje u Klobuku dobilo svoje ime.Broćanac — Selo Broćanac se nalazi kod Posušja i nastalo je od

imena plemena Broćanac, Broć, Broćinan. Ovakvi nazivi su česti u Hrvatskoj,Srbiji i Hercegovini (Broćno, Bioćanac kod Neuma).

Cere — Zaselak Cere u Grudama je dobio ime po obilju cerovine ilipo svetištu boginje Cerere iz doba prije doseljenja Slovena. Takav slučaj

umetak.p65 30.10.2005, 22:003

42

sa svim uskocima dolazi vi javiti kako nisam imao nada se pokroviteljanikoga ima godinah 20 osim boga jakoga i pušku u plamenu, i bilo je samnom drugi put uskokah po 200, po 300 i po 500. Gdje god bila kavga,u svaku sam dolazijo s mojom bratjom uskocima. Gdje nije bilo, a i ja samje bratjom uskocima zametao. U to evo se umiriste s Krivošijanim, ali to jane mogu dati, ne mogu da živim od gladi jer sam čoek zlikovac. Samsada, sve Primorje u one berbete (zgode), robiću, palicu, svake ću jadegraditi, jer sam čoek zlikovac, ne mogu da živim, ali ako bi se što dogodilo,nemojte patvoriti Krivošijane, ele ne mogu da živim, ali vi morete, da ja tone činim i da vi dam vjeru za vašu zemlju, ali čisto za Knjaževu zemlju nedavam ni vjeru ni za Tursku. I da ste zdravo, jesam vaš dobročinitelj StojanKovačević s družinom«. Iz ovog pisma se vidi da je družina StojanaKovačevića željela da nastavi hajdukovanje na području turskih krajeva.

Sve hajdučke akcije do 1875. godine i bune raje zbog socijalno bijedesu predigra velikom seljačkom ustanku 1875. godine. Pojedinačne bunesu bile u svim našim krajevima pod turskom upravom. U jednom izvještajuaustro-ugarskog, konzula u Mostaru Relje (Reglia) od 13. 11. 1874. godinegovori se o pretpostavci Selim-paše da su se pojavili hajduci oko Stoca.Konzul misli da se ovdje radi o prolazu nevesinjskih seljaka poslije završenihpoljskih radova u Gabeli. Nevesinjcima je dodijao Salih-aga Forta uNevesinju jer im je tražio poreze i utjerivao ih silom pomoću zaptija i zakupcaStanka Perina. Turske vlasti su zatvorile Fortu u tamnicu u Mostaru. Tada suNevesinjci odlučili da otputuju u Mostar da iznesu svoje tegobe i da sepotuže na Fortine postupke. Konzul Relja (Reglia) ponovo piše svojimvlastima 19. 11. 1874. godine i navodi da se ne radi o »pobuni« nego oprostim demonstracijama protiv Forte. Izvještava da je Fortu pomagaomostarski muftija Kara-beg. Tada je novi paša Mustafa obećao raji da ćeih osloboditi poreza (angarije). Nevesinjci su poslali dva seoska kneza uMostar da izraze pokornost Porti a paši da uruče svoje zahtjeve.

(M. Vego)

umetak.p65 30.10.2005, 22:0042

4

je i s imenom Cerovi Doci. Porodica Cerovina se nalazi u Podveležju i uGornjem Hrasnu, itd.

Čitluk kod Posušja — Ime sela Čitluk je postalo u tursko doba i ozna-čava imanje.

Dole kod Klobuka — Selo Dole je dobilo ime po prirodnom obilježjusela. Vjerovatno se spominje u 10. i 12. stoljeću, i to u grčkim i latinskimizvorima (Dalen, Dol).

Drinovci — Ime sela Drinovci je nastalo od vlastitog imena Drenovacili od stabla drin, drijen.

Ovakvih imena ima i u Hrvatskoj. Srednjovjekovni izvori rijetko govore oprezimenima pojedinih ljudi. Prezime Glavaš se spominje u Dubrovniku1466. godine, vjerovatno porijeklom iz dubrovačkog zaleđa. Kreničko jezerou Drinovcima je dobilo ime po vlasniku posjeda, i to u srednjem vijeku.Vlasnik imanja se zvao Krenac, kao što je i s imenom Krenčić-polja naHvaru. Isti slučaj je s imenom sela Kokorine kod Blagaja gdje se nalazegomile i stećci. U vrijeme kralja Uroša II Milutina krajem 13. stoljeća sespominje vlaško ime Kukor, dok se na Rabu spominje neki Pribe, bratKokorina 1215. godine. Takvih imena Kokorin je bilo i oko rijeke Kupe a imai danas u Varešu.

Dupovci — Ime sela Dupovci u Rakitnu je postalo od porodičnogimena Dup, Dupovac. Kaštelan grada Mićevca kod Trebinja, godine 1456,zvao se Radosav Dup. Fra Bernardin Dupovčić se spominje 27. siječnja1624. godine a nazivom Bosanac. Vjerovatno se ovdje radi o Rakićaku izsela Dupovci.

Dužice — Ime sela je slovenskog porijekla. Možda su Dužice porodičnoime.

Gorica — Ime Gorica je nastalo po prirodnom obilježju kraja. Tu jenekad bila šuma s vinogradima. Slovenska riječ gorica označava kraj sobiljem vinograda. Nema sumnje da su u ovom kraju gajila loza još urimsko doba. U Gorici je bio centar župe Gorice u 12. stoljeću. U jednoj

umetak.p6530.10.2005, 22:00 4

41

Raja iz zapadne Hercegovine se već odavno spremala na ustanakprikupljajući oružje i municiju u Vrgorcu i u Imotskom. O ovom nas izvještavaaustro-ugarska žandarmerija iz Vrgorca 4. 12. 1869. godine. Izvijestila jesvoje nadležne vlasti da su se hajduci pojavili u Imotskoj krajini i da nisunamjeravali da pljačkaju nego da pripremaju raju na ustanak, kao što suradili kotorski hajduci. Zbog toga je žandarmerija u Vrgorcu držala na okunacionaliste iz Vrgorca i okoline, naročito Matka Pervana iz Kokorica,Danijela Martinca, Marka Polića i Martina Franića iz Vrgorca. U Martinčevojkući su se sastajali nacionalisti Hrvati u vrijeme stočnih pazara u Vrgorcugdje su dolazili kršćani iz Ijubuškog kadiluka u svrhu prodaje stoke i kupovanjakolonijalne robe. Komandant žandarmerijske postaje u Vrgorcu AnteČekada je izvijestio svoje nadležne vlasti da je jednog pazarnog danadošao Jozo Bebić pokojnog Luke iz Graba kod Vitine i razgovarao sDanijelom Martincem o kupovanju municije. Komandant žandarmerijskepostaje Čekada je pratio njihov razgovor na pazaru tako da ga Martinacnije vidio. Razgovor je tekao ovako: »Imaš pušku?« Bebić je odgovorio:»Imam«. Martinac je dalje upitao: »Je li ti sigurna?« Bebić je odgovorio:»Jest, ali nema praha«. Martinac je odgovorio: »Ne boj se, kad ti je puškasigurna, biće praha«. Komandant jo pozvao Martinca na odgovornost iukazao mu da je čuo njegov razgovor s Bebićem. Martinac je odgovorioda je razgovarao o kupovini stoke, a nikako o oružju. Komandant je izvijestiosvoje vlasti da Martinac često ide na granicu tursko-dalmatinsku na brdoMijaču gdje se razgovara s rajom o ustanku i o buđenju narodne svijestipo uzoru na don Mihu Pavlinovića, vođu nacionalista Hrvata u Dalmaciji,i na njegova suradnika Stjepana Ivićevića iz Makarske, poslanika u saboruu Zadru.

Iz jednog pisma harambaše Stojana Kovačevića od 24. 1. 1870.godine doznaje se da je Stojan imao 200-500 hajduka koji su napadaliTurke po selima i varošicama. Harambaša Stojan je pisao pismo KostiVučkoviću u Kotor u ime svoje i svoje družine, i to slijedeće sadržine: »Visokoblagorodnom gospodinu Kostu Vukčeviću od mene Stojana Kovačevića

umetak.p6530.10.2005, 22:00 41

5

povelji aragonskog kralja Alfonza V iz 1454. godine se spominje gradNečano. Ne isključuje se mogućnost da je Nečano današnje Nečajnouz grad Pit. Nekad sam mislio da se Nečano nalazilo kod Rabine blizuBlagaja, dok mi se sad čini da je to kod grada Pita, odnosno današnjegbrda Pita.

Grude — U ilirsko doba je u Grudama bilo mnogo gomila od kamenja.Područje Gruda je sastavljeno od stijena, pa se po ovom obilježju seloprozvalo Grudama. Selo Grude se, godine 1363. spominje u Konavlima.Grude u Bekiji se prvi put spominju u jednom turskom izvoru 1575. godinekad je bilo jedno preslušanje pred kadijom u Mostaru. O porodičnimimenima je teško govoriti. U jednom izvoru u Dubrovniku od 1361. godinese spominje Pero Miloš, podanik župana Sanka Miltenovića, porijeklomiz Humske Zemlje.

Kašće — Ime sela Kašće je slovenskog porijekla. Nalazi se kod Šipovačeblizu i Klobuka.

Klobuk — Ime sela Klobuk je postalo od imena brda u Klobuku kojeizgleda poput šešira, klobuka. U srednjem vijeku se kapa nazivala klobu-kom. Isti slučaj je s nazivima Klobuk u Dalmaciji i u istočnoj Hercegovini(grad Klobuk kod Trebinja). Nema sumnje da je selo Klobuk nastalo usrednjem Vijeku gdje se nalaze mnogobrojni stećci. Tu se pronašla velikakoličina bizantijskih zlatnika cara Argira III (11. stolj.). Na brdu nad selomKlobukom se vide ostaci starih građevina gdje je po tradiciji postojalacrkva Svih svetih.

Područje Klobuka je pripadalo srednjovjekovnim feudalcima Radivo-jevićima čiji se ogranak prozvao Petrovićima. Postoji velika vjerovatnoćada su današnji Petrovići potomci starih Petrovića iz druge polovine 15.stoljeća.

Neki članovi porodice Petrović su bili pismeni pa su obavljali diplomatskuslužbu knezovima Radivojevićima-Jurjevićima-Vlatkovićinia, npr. u Dubrov-niku.

umetak.p65 30.10.2005, 22:005

40

Konzul se nada da će austrijski predstavnik u Sarajevu Soretić uspjeti dauvjeri turskog guvernera Safet-pašu u Sarajevu da pošalje redovnu vojsku.Konzul izvještava da je Šimić izvršio jedno ubistvo i ranio jednog Muslimanai katolika, i to u Porimu kod Mostara. Šimić je proširio svoje hajdukovanjena područje Drežnice i Porima. Tada su hajduci iz istočne Hercegovinenapali triput na turski garnizon u Sutorini. Po ovim događajima konzulzaključuje da se hajdučki pokret širi i dobro organizuje. Napominje da ćehajdučki pokret izazvati velike posljedice jer su hajduci omiljeni u narodu,naročito u Srba. Narod je hajduke držao herojima koji se bore za slobodu.Konzul piše da će hajdučki pokret bili koban turskoj carevini ukoliko se nepreduzmu energične vojne mjere. Zbog poraza Francuske u ratovanju sPruskom katolici i Turci su gajili simpatije prema Francuskoj, dok su Srbiizražavali simpatije prema Pruskoj i Rusiji.

Šimićev pokret nije imao velikog uspjeha jer se nije povezao s ostalimhajducima iz istočne Hercegovine gdje je četovao hajduk StojanKovačević. Ograničio se na neka djela koja nisu simpatična s ljudskoggledišta. Bez obzira na ovo, pokret hajduka Andrije Šimića je imao značajza raju jer je raja željno očekivala oslobođenje od turske vlasti. Šimić jesvojim otporom protiv turske vlasti odražavao želju narodnih masa, pa muje narod neka nedjela opraštao. Njegovo hajdukovanje je narod ocijeniopozitivno i stalno održao uspomenu na njegove akcije.

U istočnoj Hercegovini su se u većem broju pojavili hajduci pod vod-stvom Petka Kovačevića i njegova sina Stojana. Turci su uspjeli da uhvatePetka i Stojana i da ih odvedu u mostarsku tamnicu. Turci su objesili namostarskoj tepi hajduka Petka Kovačevića, dok je Stojan Kovačević uspioda pobjegne iz zatvora u rujnu 1872. godine. Kapetan Barbijeri iz Makarskepiše, 11. 9. 1872. godine, da su bjegunci iz mostarske tamnice pobjeglipreko sela Krvavca kod Metkovića 2. rujna i uputili se cestom u pravcuKleka. Prenoćili su kod nekog seljaka u selu Dobranju kod Metkovića. Narodje napadao austrijsku policiju što je tragala za hajdukom StojanomKovačevićem i odbjeglim hapšenicima.

umetak.p65 30.10.2005, 22:0040

6

Kočerin — Selo Kočerin se nalazi između Vranića, Ljubotića, Privalja iGornjih Mamića. Naselje se spominje tek u natpisu Vignja Miloševića izvremena 1404-1411. godine. Dubrovački poslanik je pisao pismo svomuknezu kod Kočerina 1452. godine, u vrijeme borbe hercega Stjepana injegovih protivnika.

Postanak imena Kočerin nije lako objasniti. Korijen riječi može bitislovenski. Možda je ime Kočerina nastalo po prirodnom obilježju sela, i tood riječi košara. Selo izgleda kao neka košara koju okružuju okolna brda.Postoji mišljenje da je ime Kočerin nastalo od latinske riječi collis Cereris(brdo boginje Cerere). Taj brežuljak može biti na današnjoj gradini Budim.

Ledinac — Ime sela Ledinac je slovenskog porijekla. Tu je živjelo plemePojmilić s kućom Marka Petrovića i njegovih 8 sinova i žene mu Divne. Toje moglo biti u 15. stoljeću. Vjerovatno od plemena Pojmilići potječegorička porodica Polunići. Obilje stećaka raznih oblika i veličine dokazujeda je Ledinac srednjovjekovno naselje.

Mamići — Naselje Mamići je dobilo ime po stočarskom bratstvu Ma-mići.

Ploci u Drinovcima — Postanak imena Ploci je teško objasniti. U rimskodoba je postajalo žensko ime Pioce, što se vidi po jednom latinskomnatpisu s drugog područja. Tu su se u Plocima vadile kamene ploče zakuće pa je od toga i selo dobilo svoje ime.

Pogana Vlaka — Ime je vrlo staro i označava dugu njivu (vlaka). Ovakvihizraza ima mnogo na području Jugoslavije. Ovo je sta-roslovenska riječ.Tako je i s prezimenom Pažin. Prezime Pažin je nastalo od slovenske riječipažit, što znači označava livadu (pažini = livadari).

Posušje — Enolozi misle da je ime Posušje nastalo od prirodnog obi-lježja kraja s malo padavina. U jednom objavljenom dokumentu iz 1378.godine se navodi kako su ljudi iz Posušja došli na zbor u Sinj (Rad 311, 222).Bosanski kralj Ostoja je boravio u Posušju 1403. godine. Tu su ga sačekalidubrovački poslanici da mu saopće kneževe želje.

umetak.p6530.10.2005, 22:00 6

39

grijeha i zločina njegove hajdučke družine, a i drugih nepoznatih, pao jena njegovu glavu, jer joj je bio harambaša. To ga je najviše i teretilo iodvelo na doživotnu tamnicu.

Rasprava Širmiću i družini trajala je 22 dana. Osuda je sastavljena ištampana na hrvatskom jeziku. Optuženih je bilo 25, kojima se u grijehpripisalo 86 krivičnih djela. Branilo ih je 6 advokata. Saslušane su stotinesvjedoka«.

Kad se Šimić pojavio na području Ijubuškog i duvanjskog kadiluka, turskiguverner Bosne i Hercegovine Safet-paša poslao je 1869, godine bataIjonlovaca u Ijubuški kadiluk jer je čuo da će hajduci na tursko-auslrijskoj granicinapasti njegovo područje. Njegovim navodima da jedna grupa hajdukapljačka sela na turskom području Austrijanci nisu vjerovali. Austro-ugarskikonzul u Mostaru Melja piše, 18. 5. 1870, namjesniku za Dalmaciju dagrupa Andrije Šimića broji 8—9 hajduka i vodi borbe na području Duvna iLjubuškog. Tada je turski guverner poslao jedan korpus vojske s pandurimai jednom grupom detektiva da uhvate Andriju Šimića i njegovu družinu. Ujednom izvještaju carsko-kraljevskog kapetana kotara imotskog od 20. 9.1870. godine navodi se da se grupa hajduka Andrije Šimića kreće poImotskoj krajini i da je ubila imotskog posjednika Dundića a prije ga ucijenilasa 100 dukata (za njegovo oslobođenje). Vođa hajduka Šimić ugrožavaEvropu pa kapelan kotara imotskog predlaže zajedničku akciju austrijske iturske vojske. Paša je naredio kajmakamu od Ijubuškog kadiluka i kadilukaLivna, mudiru od Duvna da se združe s austrijskom vojskom na imotskojgranici prema Turskoj. Pomenuti turski funkcioneri su se sastali u Viru 16. 9.1870. kamo je došao i imotski kapetan po naredbi austro-ugarskog konzulaiz Mostara. Dobili su zadatak da uglave plan borbe protiv Šimića i njegovedružine. Turci su povjerili svojim pandurima zadaću da uhvate Šimićevudružinu. Austrougarski konzul Melja napominje da turski panduri nisu sposobnida izvrše svoj zadatak jer traže hajduke u selima gdje se oni ne nalaze. Tosu radili bojeći se smrti. O ovom je bio upoznat i mutesarif iz Mostara.Mutesarif je izjavio da nema ovlašćenje o mobilisanju redovne vojske.

umetak.p6530.10.2005, 22:00 39

7

Posušje je glavno mjesto posebne župe Posušje, spomenute u poveljikralja Ostoje 1408. godine. Tada je kralj Ostoja darovao župu Posušjebraći Radivojevićima, gospodarima zapadne Hercegovine. U blizini Posušjaje vjerovatno bio grad Ričani u selu Glavica uz rijeku Ričinu kod Vira, spome-nut 1454. godine. Knez Ivan Nelipić je darivao kćerki Katarini grad Čačvinuu Posušju. Iz ovog podatka se vidi da je posuški župan vladao i Čačvinomu Dalmaciji 1428-1434. godine. Ovdje se sigurno radi o ženidbenimvezama.

Neki izvori stavljaju grad Proložac u župu Posušje, i to povelja aragonskogkralja Alfonza V iz 1444. godine.

Spomenuo sam da se na području današnjeg Čitluka u Dalmaciji, ustarom Burnumu, spominje ime Bakul (10. godine prije nove ere).

Posuški Gradac — Ime Gradac je postalo od imena grada iz rimskogdoba koji se nalazi nad župskim dvorom u Posuškom Gracu. Grad sesigurno upotrebljavao u srednjem vijeku.

Prispa u Ružićima — Po starom nazivu prispa označava nasip, dodatak.Tuda je, kao što sam spomenuo, prolazila rimska cesta, pa se zbog vodemoralo graditi nasip za prelaz. Srednjovjekovni izvori ne spominju Prispu.

Privalj — Izgleda da je ime sela Privalj nastalo još u rimsko doba odlatinske riječi praevalis, što znači isto što i predolje, područje pred dolinom.

Rakitno — Rakitno je široko područje s nekoliko sela: Vrpolje. Potklečani,Desnjovača, Sutina, Petrovići, Dupovci, itd. Ime Rakitno je nastalo poobilju stabala rakita ili po feudalcu Rakiti. Vlastito ime Rakita se spominje uDalmaciji 1305. godine. Neki Stjepan, sin Miroslava iz Rakitema opljačkaoje trogirskog trgovca 1326. godine. Po ovom podatku se vidi da je Rakitno(Rakitema) bilo poznato u 14. stoljeću. Kralj Ostoja Kotromanić je darovaožupu Rakitno braći Radivojevićima 1408. godine. U istom izvoru se spominjei župa Planina, na području Čvrsnice. Jedan turski izvor spominje,16.12.1696. godine, fratra Antonija Bešlića iz Rakitna. I danas Bešlići žive uRastovači i u Rakitnu. U Rakitnu živi porodica Romić. U doba kralja Ostoje

umetak.p65 30.10.2005, 22:007

38

U isto vrijeme pohvataše Andrijinu družinu u Krstaticama. Sve ih od-vedoše u Split, gdje im bude izrečena kazna 31. kolovoza 1872. g. Andrijabude osuđen na doživotnu robiju i otpremljen u Kopar (u Istri) 27. srpnja1873. g. na izdržavanje kazne.

Majka Andrijina i njegva rodbina nisu se mogli pomiriti s njegovomteškom kaznom. Često su molili za njega pomilovanje, ali bez uspjeha.Tek 1901. g., kada je Andrijin sinovac Jozo služio kao austrijski vojnik uBeču, stvar se pomakla s mrtve tačke. On je tada predao dvorskojkancelariji molbu za stričevo pomilovanje. Andrija bude pomilovan i u 68.godini života pusten iz tamnice (16. prosinca 1901. g.) nakon pohvalnogizvještaja Koparske kaznionice o njegovu vladanju. Narod ga je svudaveselo dočekivao i darivao. To je Šimić iskorištavao. Pričajući, obilazio jeDalmaciju i pod stare dane živio od darova. Tako ga vidimo u Dubrovnikuljeti 1904. Za njim hrli staro i mlado. Svak hoće da ga upozna.

U veljači 1905. na svom lutanju nađe se Andrija u Runovićima, u kućisvog izdajnika. Tu nedavno preminu 5. veljače. Narod ga ukopa u grobnjegovih izdajica, od kojih su neki već davno bili istrunuli. Glavni izdajicabio je umro svega dva dana ranije. Položiše ga na leš izdajice. Tako su seispunile njegove riječi: »Moje noge nad vašim glavama bile*. Umro je u74. godini života. Uz njega su našli jednu krunu i dvije pare... Veliki dio

POGLED NA POSUŠJE MOTIV S POSUŠJA

umetak.p65 30.10.2005, 22:0038

8

živio je njegov poslanik Stjepan Hromić 1405. godine, ali se ne možesigumo utvrditi da li je Stjepan porijeklom iz Rakitna.

Rastovača — Ime Rastovača je postalo od prirodnog obilježja krajagdje raste hrast. Ovo ime su upotrebljavali i zapadni Sloveni. Po obiljustećaka se može utvrditi da je selo Rastovača postojalo u srednjem vijeku.Na tu nas možda upućuju i obilni ostaci opeke iz rimskog doba. IzmeđuRastovače i Broćanca je vlaški put.

Ričine — Naselje Ričine pripadaju Čitluku. Tu se nalaze veliki stećcioko katoličkog groblja. U groblju se nalazi omanja glavica sa ostacimaneke vjerovatno crkve.

Ružići — Čini mi se da je ime sela Ružići nastalo od imena feudalcaHlapca Ružića spomenutog u povelji bosanskog vojvode Jurja Vojsalića1434 godine. U dalmatinskom primorju se spominje prezime Ružić. Ružićaima u Poplatima kod Stoca i u Durmitoru. Po obilju srednjovjekovnih stećakau Selinama se može zaključiti da su Ružići postojali u srednjem vijeku.Ružići su obuhvataliviše zaselaka kao i danas.

Seline — Ime Seline označava naselje, posjed. To je stari slovenskiizraz.

Sovići — Riječ Sovići je slovenskog porijekla.Sutina — Riječ Sutina je srednjovjekovna. Selo Sutina je dobilo ime po

porodičnom imenu Sutina. Prezime Cele Sutine se spominje na Rabu1333. godine. Staroslavenski glagol suti znači utemeljiti, osnovati, nasuti.

Šipovača — Ime Šipovača je slovenskog porijekla. U istočnojHercegovini ima naselje Šipovac, Šipovača a ima i takvih prezimena. Poobilju u vezi sa šipkom, grmljem.

Trebistovo — Ime Trebistovo vuče korijen iz slovenskog jezika. Potječeod slovenske riječi riječi trebište, trijeba. Sličnih imena ima u Hercegovini iu Crnoj Gori. Izgleda da je u Trebistovu bilo slovensko žrtvište — trijeba,trebesin. Jedan posjed kod Zagreba se naziva Trebes 1363. godine. Poobilju stećaka se vidi da je naselje Šipovača postojalo u srednjem vijeku.Naziv je stećaka se vidi da je Trebistovo bilo naseljeno u srednjem vijeku.

umetak.p6530.10.2005, 22:00 8

37

družine, koja je od 1869. g. pljačkala ne samo Turke, na teritoriju Bosne iHercegovine, nego i podanike Austro-Ugarske na zemljištu Dalmacije,izazvao je austrijske vlasti. One su ucijenile Šimića i njegovu družinu. Andrija,za uzvrat, tada postade strah i trepet Bosne i Hercegovine i susjednihkotara Dalmacije. Uz Turke Andriju i njegovu družinu gone i panduri iz ImotskeKrajine. Između ronde Studenčana, predvođene od Joke Bilića, i hajdukadođe 4. rujna 1870. g. do krvava okršaja u blizini Studenaca. Tu pogibe 6hajduka, a sedmog, Nikolu Krajinu iz Sinjskog Zastoka, ranjena zarobeStudenčani. Ubrzo je iza toga uhvaćen i hajduk Petar Bašić iz Broćanca, uLjubuškom kotaru. Potraga za Šimićevom družinom povećava se sa svevećom žestinom, naročito od 1870. g. kada se Šimićeva hajdučka družinazamjerila Studenčanima ubivši u Buškom blatu Tomu Bilića. Otada su Bilići,najbrojnije pleme u Studencima, zakleti neprijatelji Šimićeve čete. Kad jeAndrija vidio da je ugrožen položaj njegov i njegove čete, odluči napustilikraj i susjedno područje i pobjeći u Crnu Goru. Plan je bio gotov, samo gaje trebalo ostvariti. Međutim, Studenčani su išli neprestano u potragu zaŠimićem. Nađoše ga u Zagvozdu, kamo se sklonio kod Jakova Prodana.Studenčani s pandurom Jozom Tomičićem iz Zagvozda provališe uProdanovu kuću. U životnoj opasnosti, Šimić se skloni iza žrvnja (11. siječnja1871.). Tomičić opali iz puške na Andriju, ali ga ne pogodi. Andrija uzvratipucnjem na Tomičića i na mjestu ga usmrti. Nakon toga nastane općapometnja, koju Šimić iskoristi, stavi naćave na glavu i pobježe iz kućepucajući iza sebe u cilju odbrane.

Iz Zagvozda uputi se prema Runoviću. Kasno uvečer stigao je u zaseokGarce. Tu ga primi Ante Garavi zada mu tvrdu vjeru, da ga neće odati.Andrija se najede, napije i umoran zaspe. Kad je zaspao, Garci, da bi sedočepali obećane ucjene, pogaze zadanu riječ. Ante Garac, njegovažena Kata i 6 komšija svezaše ga u snu, odvedoše u Imotski i predadosevlastima. Šimić ih je teško proklinjao. Vele, da je često puta uzviknuo:„Moje noge nad vašim glavama bile!“

umetak.p6530.10.2005, 22:00 37

9

Trebižat — Troimena rijeka Trebižat se sastogi od Tihaljine, Mlade isvog donjeg toka. Izgleda da se Tihaljina nekad nazivala Trebižat. U Tihaljinise uz rijeku nalazi neplodna zemlja, zvana trebižat. Možda su stari Sloveniprinosili razne žrtve kod rijeke Tihaljine i njezinih pritoka. To je sve moguće,ali se ne isključuje i druga mogućnost. Godine 1000. u Solinu je postajaoposjed Tribiset sa spomenom Mihajla, sina Tribisete. Iz ovog podatka sevidi, iako povelja nije autentična, da je ime Trebižat vrlo staro i da potječeod slovenskog vlastitog ili općeg imena trebižat, kultnog mjesta starihSlovena ili žreca.

Vir — Ime sela Vir je slovenskog porijekla. Selo je postojalo u srednjemvijeku. Što se vidi po grupama stećaka.

Vinjani — Selo Vinjani vuče porijeklo od slovenske riječi vino. Ime jenastalo po obilju vinograda ili pa imenu feudalca Vinjani. U jednoj latinskojpovelji iz Zadra se spominje Miroslav Viniani 1339. godine. Ovo dokazujeda je u srednjem vijeku postojalo ime Vinjani.

Višnjica — Selo Višnjica u Donjim Mamićima je postalo od slovenskeriječi višnja. Poznato je da je vlastito ime prvog poznatog humskog knezabilo Viša. Ime Višnjica postoji i u Sumetu kod Dubrovnika 1363. godine.Vrlo je vjerovatno da je vlasnik grada Višnjice nosio ime Viša, Višnjica. Kodgradine Višnjica je lokalitet lombarda. Na gradini je bila rimska stražara, amožda i mjesto gdje su se izlijevale ili stajale lombarde u srednjem vijeku.O porodičnim imenima se ne može govoriti nego jedino da se u 14.stoljeću u Zagrebu spominje porodica Palec, čije je ime slično porodičnomimenu Palac u Višnjici.

Vojnići — U selu Vojnićima su, godine 1434, živjeli Vlasi Vojnići, darovaniRadivojevićima od vojvode Jurja Vojsalića, unuka Hrvoja Vukčića. Vojnićisu bili stočari. Iza sebe su ostavili grobne spomenike s ukrasima štitovai mačeva.

Vranić — Ime sela Vranić je slovenskog porijekla. Postoji slično imekod Neuma s nazivom Vranjevo Selo i Vranešije kod Bileće. Po svoj prilici jena Vraniću živjelo bratstvo Vranići koje je živjelo u katunama.

umetak.p65 30.10.2005, 22:009

36

dine. Poslužiću se njegovim podacima i dopuniti ih novim neobjavljenimizvorima iz Državnog arhiva u Zadru. Ujević na 161—163. strani svoje knjigenavodi: »Andrija se rodio u selu Grudama (u komšiluku Alagovcu) Ljubuškogkotara 2. listopada 1833. g. Imao je brata i 5 sestara. Zato ga je otacIvan uklonio iz brojne porodice i već u 10. godini poslao na rad agi Tikviniu Mostar. Bio je agin kmet. Andrija je kod Tikvine ostao 10 godina. Poslijetoga otac ga je odveo kući. Andrija se teško privikao seoskom životu iradu, pa je kod njega izbijalo često nezadovoljstvo. Usto su turske haračlijeteško uznemiravale i jedamput mu oca nemilosrdno opljačkale. Andrijase požali turskom sudu u Ljubuškom, ali uzalud. To pridonese još višenjegovu neraspoloženju, raspali u njemu želju za pravdom i osvetom iodvede ga u hajduke.

Andrija je čuo za poznatog hajduka Jovu Kraljevića iz Glavine kodImotskog i pridružio mu se. Tih godina, na putu iz Mostara u Duvno poginuoje beg Lakišić. Sumnja je pala na njih dvojicu. U jesen 1867. g. u Aržanupoginu Kadijević, a Šimića uhvatiše. Vukli su ga čitavu godinu po tamnica-ma Imotskog, Duvna, Livna i Ljubuškog. Odatle u kolovozu 1868. g. sretnopobjegne. Iza bijega stane Šimić skupljati veću hajdučku družinu: Petra iJovu Sekulovića iz Prološca, Ivana Lončara, Antu i Marijana Jovića iz Vinjana,Ivana Meštrovića iz Studenaca, Antu Mustapića iz Lokvičića i druge. Onisu odmah ili u toku hajdukovanja pritjecali u sastav družine. Andrija je sdružinom plijenio i robio Turke, ali nije štedio ni ostale bogataše, koji su mupali u šake. Pred Božić 1868. g. opljačkaše karavanu Turaka iz Duvna.Ona je nosila agama u Mostar hranu i začinu. U blizini sela Rakitna 8.studenoga dočekaše karavnu bogatog Duvnjaka Derviš-bega Kopčića.Dođe do krvava okršaja, u kome nastrada i sam Kopčić. S njega izranjenahajduci skinuše oružje i odijelo.

Za vrijeme velikog godišnjeg sajma u Duvnu 27. kolovoza 1870. Šimićevadružina zauzme položaj iznad Vinjanske doline i na povratku sa sajmaopljačka preko 200 ljudi. Tom prilikom uhvate i sa 100 zlatnih dukata ucijenebogatog imotskog trgovca Josipa Dundića. Ovakav postupak Šimićeve

umetak.p65 30.10.2005, 22:0036

10

Stari nazivi mjesta i posjeda na području Bekije

Prema katastralnim knjigama mogu se utvrditi slijedeća stara imenamjesta i posjeda: Avtovac, Bandurica (Pandurica), Banica, BanovDolac,baštine, bojište, bojana, Bovan (= balvan), bulog (u značenjuoranice), bradina (šuma) čevlje (posjed), čevo, didovina, dija, dionica,aretuša, glasinac (šuma), granica, grahovište, homolje, jokšenica,katunina, kraljevo guvno, Krupa (potok), lastva, mogorovače, Mukoš (grad,oranica), Muša, Nezdravice, nugo, ormar (šuma), podvornica, piščet,piškule, pivčevina (u selu Grude), Pivčav dolac (u selu Tihaljini), pivčuša (uselu Sovići), Sandaljuša, Seline, selište, starac (oranica), stup (oranica),Svetija Gora (šuma u selu Sovići), trebižat (neplodno zemljište u Tihaljini),ulica, Velija Gora (u selu Gorica), voznik, vrioštica, Višegrad (u selu Sovići),zgon, znamenje, itd.

Društveni odnosi u Hercegovini u srednjem vijeku

U početku ovog rada govorio sam o oblikovanju slovenskih plemena injihovih područja poslije prvih vijekova njihova doseljavanja na Balkanskipoluotok. Arapski pisac Ibrahim-ibn Jakub piše u 10. stoljeću da su Slovenibili razdijeljeni na mnogo plemena koja su smatrali da se s njima po snaziniko ne može izjednačiti.

U doba feudalizma velikoposjednici u Hercegovini su bili glavnadruštvena klasa. Oni su se između sebe razlikovali po vlasti, časti i imanju.Jedni su bili visoki feudalci (boljari, vlastela), ostali niži (vlastelčići i kmetići,itd. ). Kmetovi su im bili podložni tako da su bili vezani za zemlju kojuobrađuju. Nisu imali pravo seljenja sa feudalnih imanja. Slobodnih seljakaje u početku feudalizma bilo mnogo više nego docnije u vrijemerazvijenog feudalnog sistema. Njihov život je bio prilično snošljiv, izuzimajućislučaj ratovanja i zidanja gradova i utvrđenja.

Bilo je crkvenih i svjetovnih feudalaca: jedni i drugi s kmetovima irobovima Stanje kmetova crkvenih feudalaca je bilo nešto snošljivije nego

umetak.p6530.10.2005, 22:00 10

35

U Župi Gorica je bilo ukupno 1867 stanovnika i 254 porodice katolika i 2porodice Muslimana.

Šipovača je imala 24 kuće sa 243 stanovnika. Vojnići — 50 kuća sa295 stanovnika, Dole — 27 kuća sa 163 stanovnika. Klobuk — 107 kućasa 566 stanovnika, Šiljevišta — 23 kuće sa 137 stanovnika.

U župi Posušje je bilo sljedeće stanje: Jukića Mahala — 46 kuća sa301 stanovnika, Rastovača — 88 kuća sa 624 stanovnika, Broćanac —56 kuća sa 537 stanovnika, Posuški Gradac — 70 kuća sa 467 stanovnika,Batin — 35 kuća sa 354 stanovnika, Čitluk — 52 kuće sa 364 stanovnika,Osoje — 42 kuće sa 322 stanovnika, Vinjani — 50 kuća sa 374 stanovnika.Vir — 60 kuća sa 406 stanovnika i Zagorje — 35 kuća sa 220 stanovnika.

U župi Rakitno su bila seja: Potklečani, Sutina, Vrhpolje, Drežnica. UPotklečanima je bilo 38 kuća sa 468 stanovnika, u Sutini — 61 kuća sa462 stanovnika, u Vrhpolju — 53 kuće sa 373 stanovnika a u Drežnici —20 kuća i 163 stanovnika (katolika).

U Kočerinu je bilo 28 kuća sa 185 stanovnika, u Ljubotićima — 44kuće sa 305 stanovnika, u Dužicama — 46 kuća sa 310 stanovnika, uPotkraju u Kočerinu — 3 kuće sa 33 stanovnika, u Rujnu — 21 kuća sa176 stanovnika.

Iz datih podataka se moglo opaziti da su na području Bekije postojalekućne zadruge s velikim brojem članova.

U čitavoj Hercegovini bilo je 1868. godine 182.000 stanovnika (poizvještaju francuskog konzula Rusoa); od tog broja bilo je 50.000 katolika,57.000 pravoslavnih i 75.000 Muslimana.

Hajduci u Hercegovini u drugoj polovini 19. stoljeća

U zapadnoj Hercegovini, kao što sam spomenuo, postojali su hajduciu čitavom periodu turske okupacije. Pored ostalih hajduka i uskoka ističese hajdučki voda Andrija Šimić. Šimićevo djelovanje je lijepo i opširnoopisao Ante Ujević u knjizi »Imotska Krajina« objavljenoj u Splitu 1953. go-

umetak.p6530.10.2005, 22:00 35

11

kmetova svjetovnih feudalaca. Zato su kmetovi svjetovnih feudalacaponekad bježali pod zaštitu crkve. Vladari su to odobravali. O crkvenimvazalima makarske biskupije govori papa Grgur XI u jednom pismu iz 1373.godine.

Posljednju kategoriju podložnika činili su robovi koji su se pribavljaliratovanjem, kupovinom i zaduženjem. Postojao je običaj prodaje ikupovanja robova, bilo od strane privatnika bilo države. Gospodar jemogaorobove osloboditi zbog naročitih zasluga, i to posebnim pismom.Poslije čina oslobađanja, rob se nazivao slobodnjakom. Postajali su zakoniu kasnom srednjem vijeku koji su zabranjivali trgovinu robljem. Cijena robau Dubrovnijku se kretala od 4 do 20 perpera, tako da su muškarci, naročitomladi, bili skuplji od ženske čeljadi. Robovi su se iskorišćavali u trgovini, nazemlji, lađama ili u svojstvu kućne posluge. Gospodari su ponekadsluškinjama davali godišnje po dva perpera. Neki učenjaci misle da surobovi imali pravo svjedočenja na sudovima. Najstariji podatak meni poznato trgovini robljem u nas je iz 876. godine kad je Venecija zbog profitakupovala robova od gusara i lopova. O tom nas obavještava mletačkipisac Andrija Dandolo. Jedan čovjek iz Popova je prodao svoju prilježnicuu Makarsku za jedan oklop, dok je drugi Hercegovac, godine 1468, prodaosvoju ženu u ropstvo.

Po izvorima se može utvrditi da su se robovi kupovali najčešće u Bosnii u nekim dijelovima Hercegovine. Prodavali su se često na trgu Drijevi koddanašnje Gabele. Jedan izvor iz 1282. godine spominje robinju iz Rudinakodd Bileće. Inostrani trgovci su rado kupovali robove, a ponekad i crkve-ni Ijudi. Stjepan Ćučević iz Dabra prodao je, 1318. godine, talijanskomtrgovcu robinju Radostu i njezinu kćerku. Draško Vukoslavić iz Bosne, prodaoje 1361. godine robinju Mojmilu iz Usore. Neki trgovac iz Biograda kodNevesinja, prodao je 1373. godine, robinju i njezina sina u Dubrovnik đa-konu Marinu Saraki. Neki Dionizije iz Bosne prodao je 1379. godine svojusestru, dok je carnik Ivan iz Konjica godine 1381. prodao Marušu, kćerkuRadoslava Grupčića iz Drine (Foče).

umetak.p65 30.10.2005, 22:0011

34

osjećanja katolika u Bosni i Hercegovini, što se vidi po raznim spisima izDržavnog arhiva u Zadru i Dubrovniku. Stalno djelovanje austrijske politikena stanovnike turskih pokrajina u Bosni i Hercegovini ostavilo je dubok pečatu srcima nepismenog stanovništva. Franjevci i narod nisu znali tajne ciljeveAustro-Ugarske prema Bosni i Hercegovini prije bune seljaka-kmetova uHercegovini i Bosni 1875. godine. Austro-Ugarska je stalno vodila turkofilskupolitiku i raznim tajnim sporazumima nastojala da raja ostane mirna. Razvojhercegovačko-bosanskog ustanka je dao na znanje stanovnicima Bosnei Hercegovine da im Austro-Ugarska nije prijatelj nego jedino Hrvati i Srbi uHrvatskoj i Dalmaciji, Srbiji, itd.

Neće bili naodmet ako iznesem stanje o broju stanovnika Hrvala u zapadnoj Hercegovini prije austro-ugarske okupacije. Poslužiću se podacimaiz Sematizma fra Petra Bakule iz 1867. godine. Bakula je iznio broj kuća istanovnika po pojedinim selima. Ledinac je imao 12 porodica sa 226stanovnika (katolika), Medovići (Medvjedovići) — 20 porodica sa 138stanovnika, Mamići — 47 porodica sa 132 stanovnika. Dolac — 12porodica sa 76 stanovnika, Blaževići — 9 kuća sa 83 stanovnika, Alagovac— 17 kuća sa 125 stanovnika, Krištalica (Križtelica) — 4 kuće sa 28stanovnika, Grude Polje — 21 kuća sa 139 stanovnika, Grude Brdo — 23kuće sa 223 stanovnika, Višnjica — 22 kuće sa 133 stanovnika, Dragićina— 43 kuće sa 269 stanovnika, Pogana Vlaka — 24 kuće sa 162 stanovnika.Cerovi Doci — 4 kuće sa 30 stanovnika, Borajna — 6 kuća sa 39stanovnika, Vlake — 4 kuća sa 37 stanovnika. Ružići — 58 kuća sa 434stanovnika, Police — 44 kuće sa 105 stanovnika, Seline — 26 kuća sa180 stanovnika, Tihaljina — 113 kuća sa 864 stanovnika, Zaside — 78kuća sa 446 stanovnika, Sebešina — 11 kuća sa 52 stanovnika, Brdo —18 kuća sa 146 stanovnika. Ploci — 11 kuća sa 122 stanovnika, Bovani —11 kuća sa 122 stanovnika, Drinovci — 92 kuće sa 662 stanovnika, Kongora— 1 kuća sa 5 stanovnika, Gorica polje — 53 kuće sa 327 stanovnika,Sovići — 131 kuća sa 996 stanovnika. Dubrava — 9 kuća sa 76 stanovnika.

umetak.p65 30.10.2005, 22:0034

12

Dubrovčani Utješen i Branko Nikolić su prodali jednom strancu Katalanuroba i 4 robinje kupljene na jednom bosanskom trgu, i to za 67 i podukata. Poslije 15 dana kupac ih je preprodao za 95 di’-kata jednomtrgovcu iz talijanskog grada Mesine. Kao trgovac robljem ističe se godine,1393. Oliver Vitomirović. Vrlo interesantna činjenica jeste da se prodajomrobija bavila Stojislava, kćerka bosanskog kralja Dabiše. Prodavala ih je uBrštaniku kod Opuzena. Stojislava je bila sestra Stane Radivojević,gospodarice sela Valjaka kod Vitine krajem 14. stoljeća. Tada je dubrovačkizliatar Brajan Mikulić kupio patarenku (Bosanku) Dragoslavu.

Dubrovčani su se, u prvoj polovini 15. stoljeća, tužili na trgovinu rob-ljem. Prodaja robova nije izišla iz registra prodajnih artikala ni u novomvijeku.

Naročita etnička kategorija ljudi u srednjem vijeku su bili cigani. Ciganisu porijekliom iz Egipta iako neki učenjaci tvrde da su porijeklom iz tatarskezemlje ili Indije. Već 835. godine se pominju cigani u Bizantiji. Oni mi se izEgipta i Bliskog Istoka preselili na Balkanski poluotok. Spominju se na otokuKreti 1322. godine, a u Grčkoj 1326. godine. Jireček je mislio da su secigani naselili i u Dubrovnik 1423. godine i obavljali dužnosti trgovaca,trubača i bubnjara. Prvi spomen cigana u Dubrovniku je iz godine 1362.Cigani su nosili slovenska imena, pa se po tom zaključuje da su bili uDubrovniku prije dolaska Turaka na Balkanski poluotok. Cigani su plaćaliporez kao i ostali građani. Bavili su se i zanatljiskim poslovima i liječenjemmokraćne bešike. Cigani su dolazili i u Bekiju i obavljali razne zanate.

Pored cigana po Hercegovini su krstarli prosjaci. Iseljavanjepodanika bosanske države na područje Dubrovačke Republike je bilozabranjeno, i to pa starim zakonima koji su vladali između Dubrovčana iHumske Zemlje. Kad SU Humnjaci 1405. godine, upali na područjeStona, Dubrovčani su učinili protest vojvodi Sanadalju Hraniću navodećida su »radi i hotni dobre stare zakone uzdržati«. Kad su prosjaci s područjaHercegovine prešli u Dubrovnik mimo dozvole dubrovačkog kneza, Malo

umetak.p6530.10.2005, 22:00 12

33

od Posušja u Turskoj sa jednu novčanu podporu za novu crkvu. Pre-uzvišenosti! Prenda prepokorni podbileženi nisu podajnici čestite Austrijskekuće, jer Posušje njihovo selo jest turskog carstva, ipak prositelji častni ivruće Ijubiu Austriju a još više zato što najbližim ovim hrvatskim komisijamau miru živu.

Posušje jest dosli veliko selo, neprosvitjno i zapušteno od turske vlade.U njem je starodavna posve maležna pogibeljna crkva, koja budućpohođenu viši broj od Austrianaca iz sela Vinjane i putnika jest potrebapovećanja. Selo što je moglo, to je dalo i daje za jednu i plastionu novucrkvu u radi, ali sva je prilika da radnja neće biti dovršena jer u najlipšadoba neće se imati pomoć. U tursku Vladu nije se uzdati za jednu potporujer ona ne gleda drage volje našu crkvu. Što ostaje sada virnim prositeljimanego obratiti se poznatome blagorodnome srcu Vaše Preuzvišenosti, vrućemoleći da bi blagoizvolili udiliti podbileženim crkovnim upraviteljima jednunovčanu podporu za zidanje spomenute crkve.

Opazit moram da općeljubivi ck, kotarski Poglavar gospodin Dankajednom prigodom neki dan izvolio je prigledati radnju nove crkve od kojeje ostao posve zadovoljan, uvjerivši se od nemogućnosti sela za dovršenjecrkve bez jedne pomoći. Osuđujući se prositelji ufati da će ona molbabiti uslišana, u ime svega sela zahvaljujući Vašoj Preuzvišenosti kličugromovitim živio! Posušje, dne 6 studenoga 1872. Na ime svega crkvenogaDruštva fra Filip Čutura Župnik«. Na molbu je utisnut crkveni pečat. Molbaje bila uvažena i namjesnik je poslao 300 forinti, na čemu se fra FilipČutura zahvalio i potpisao priznanicu u ljeto 1874. godine. Iz datihpodataka se vidi da su austrijske vlasti u Zadru i Beču često pomagaleizgradnju crkava u Hercegovini. Kad su novac slali, nisu nikad davaliprijedloge za osnivanje škola za potrebe naroda. Sad se može razumjetistav franjevaca u Hercegovini prema Austriji. Dajući novčanu potporufranjevcima Austrija je ujedno stvarala podlogu za ispunjavanje svojihpolitičkih ciljeva na Balkanskom poluotoku. Ona je iskorišćavala vjerska

umetak.p6530.10.2005, 22:00 33

13

vijeće je 18. 11. 1416. godine protestovalo i naredilo da se prebacepreko granice.

Bekija u doba turske okupacije

Spomenuo sam da je najmlađi sin hercega Stjepana StjepanHercegović primio islamsku vjeroispovijest i napustio Hercegovinu. Postaoje turski zastavnik u svojstvu sultanova zeta i beglerbeg od Anadolije 1478.godine a veliki vezir 1497. godine. Vršio je dužnost velikog vezira četiriputa, u vrijeme Bajazida II i Selima I. Istakao se u vojničkim poslovimaratujući na području azijsko-afričkih zemalja. Umro je u Anadoliji u dostadubokoj starosti 1518. godine. Iza sebe je ostavio sinove Ali-bega i Mustaj-bega.

Turska uprava — Kad su Turci osvojili Bosnu i Hercegovinu, podijelili sudržavu na beglerbegate, sandžake, kadiluke, nahije i džemate. Sandžakse dijelio na nahije, tj. na krajeve, oblasti. Nahija je upravna jedinica nastalaod srednjovjekovni župa i župica. Zato se pojam nahije redovno poklapaos pojmom župe. Ove političko-teritorijalne jedinice su bile podređenesultanu, beglerbegu ili sandžakbegu, a njima su upravljali vojvode,harambaše kao vojni zapovjednici. Građanskim poslovima su rukovodiliknezovi, primićuri, katunari. Kadiluk je bio sudska jedinica sandžaka za višenahija. Naziv kadiluk je arapska riječ i označava isto što i sudstvo, dok jekadija bio sudija. Turski tituli, godine 1481, bili su: vezir, sandžaci, vojvode,subaše, kadije itd.

Turci su zauzeli područje Foče (Drine) i u njoj uspostavili kadiluk, vjerovatnojoš 1465 godine mada se taj kadiluk prvi put spominje tek 1469. godine.Do godine 1470. nije postojao hercegovački sandžak nego bosanski.Tose vidi po diplomatskim spisima iz Dubrovnika. Hercegovački sandžak sespominje prvi put u siječnju 1470. godine. Upravu u nahijamu su vodilevojvode bosanskog sandžakbega Isa-beg Isakovića. Ahmet-beg je

umetak.p65 30.10.2005, 22:0013

32

Godine 1867. postojali su zidovi crkve sv. Ilije u Tihaljini, dok je župa(parokija) osnovana 1889. godine.

Klobuk je bio u sastavu župe Veljaka do 1873. godine kad je započetagradnja parokijalnog doma. Župsku kuću je započeo graditi fra PavaoPetrović a dovršili su je fra Martin Mikulić i fra Tadija Beljan.

Drinovci su do 1871. godine pripadali župi Ružićima.Župa Grude se otcijepila od župe Posušje 1888. godine. Za župsku

kuću je 1865. godine sakupljeno 77 forinti. To je imalo poslužiti i za isplatuzemljišta na kojem je trebalo izgraditi župsku kuću.

Župa Vir se otcijepila od Posušja 1871. godine a župa Rakitno odSeonice 1845. godine. Tada je fra Rafo Radoš sagradio župsku kuću uSeonici.

Župa Kočerin se otcijepila od Širokog Brijega 1872. godine i oformila uzasebnu župu — parokiju.

U župi Posušje župsku kuću je sagradio fra Jeronim Marojević, dok ježupsku kuću u Posuškom Gracu sagradio fra Nikola Ilić.

U Ružićima je postojala crkva sv. Ivana Krstitelja od starina. Postojiprotokol iz 1778. godine, dok se matične knjige, koliko mi je poznato, nisusačuvale. Narodna tradicija priča da je parokijalni dom bio u Maliču, asamostan na mjestu »fratarski manastir« u zaseoku Police u Ružićima.Parokijalni dom u Ružićima je sagradio, 1836. godine, fra Bono Kraljević,a cisternu fra Andrija Šaravanja 1858. godine.

Fra Filip Čutura, ugledna ličnost u Bekiji, bio je župnik u Posušju i obnašaoneke časti u franjevačkoj kustodiji. On je 6. 11. 1872. godine odlučio dasagradi školu i crkvu u Posušju. Tražio je pomoć od naroda i u inostranstvu.Obratio se austrijskom namjesniku za Dalmaciju u Zadru putem kotarskognačelnika u Imotskom i mostarskog biskupa i austrijskog konzula u Mostaru.Njegova molba glasi: »Presvietlom gospodinu Josipu Danči c. k. kotarskompoglavaru od Imotske za Njegovu Preuzvišenost gospodinu barunu Gabrieluod Rodić o. kr. Namjesniku, itd. Zadar. Molba vieća zgrado crkvenoga

umetak.p65 30.10.2005, 22:0032

14

upravljao jednom nahijom i nije imao rang sandžakbega. Vojvodehercegovačkog sandžaka su bili ljudi bosanskog sandžakbega i kada jeHercegovina bila izdvojena iz bosanskog sandžaka u poseban sandžak.Prvi turski upravitelji Hercegovine su se nazivali vojvodama, a kasnije, krajišniciili sandžakbezima. Prvi hercegovački vojvoda s nazivom krajišnika i nasljednikSmail-bega godine 1475, bio je Bajazid-beg komu su Dubrovčani čestitalipostavljenje i poslali dar u iznosu od 400 perpera.

Kad se turska vlast učvrstila u Hercegovini i organizovala vojne jediniceusmjerila je svoje napade u pravcu Poljica kod Splita. Sultan Bajazid II piše1481. godine hercegovačkom sandžaku Ajazbegu da pusti na miru Poljica,Kučiće i Rogoznicu. Turska vojska je neprestano prodirala u Neretvanskukrajinu i uspjela je da je zauzme 1492/3. godine. Krajina se spominje kaoturski posjed u tursko-ugarskom ugovoru 1503. godine. Tada su nahije(župe) Imotske krajine bile: Buško Blato, Posušje, Imotski, Gorska župa okoVrgorca i Makarsko primorje, sad su one u sudskom pogledu potpadalepod fočanski (drinski) kadiluk. Tada je kasum-beg Kopčić, dobro poznatoprezime narodu Bekije, držao Gradac, Borovac, itd. Izvori spominju da jeImotski imao svoju posadu 1519. godine, dok je nahija Imotski pripadalamostarskom kadiluku. Imotska nahija je imala 4 džemata Vlaha stočara,od kojih je bio najveći Tomasa, dok je džemat sina Radova držao tvrđavuProložac. Tada je Donja Bekija pripadala nahiji Imotski. U turskom defderuiz 1477. godine spominje se nahija Duvno ili Rog. U gradu Rogu je bilaturska postaja s dizdarom Sankurom na čelu godine 1519. Sankur je imaotimar (posjed), dok je posada primala platu u novcu. Rog se priključiomostarskom kadiluku nešto prije 1519. godine. Tada je nahija Broćnopripadala mostarskom kadiluku i takvo stanje je ostalo do kraja turskevladavine. Gorska nahija oko Vrgorca se spominje 1503. godine. Ona jeimala tursku posadu s dizdarom Sulejmanom na čelu.

Kad su Turci učvrstili svoju vlast u Bekiji i Imotskoj krajini, nastojali su daosvoje mletačke gradove Knin i Skradin. Hercegovački krajišnik Mahmud-

umetak.p6530.10.2005, 22:00 14

31

da se Gorica otcijepila od župe Posušje 1834. godine.Temelji samostana na Humcu kod Ljubuškog su udareni 4. 4. 1867.

godine. Dozvolu za njegovo građenje izdao je valija šerif-Osman-paša ikajmakam od Ljubuškog. Crkva je sagrađena 1869. a samostan 1894.godine.

Prije toga, franjevci iz Hercegovine su se otcijeplii od bosanske pro-vincije 1844. godine. To je sultan odobrio sa svoje strane a Ali-pašaRizvanbegović potvrdio. U izvještaju fra Rafe Barišića od 9. 8. 1844. godinese vidi da je Ali-paša poslao kadiju da utvrdi mjesto za crkvu i samostanna širokom Brijegu. Paša je tada izjavio da se crkva gradi i da se sigurnonada da će to sultan potvdriti. Paša je odgovorio da će ferman doći.Temelji crkvi i samostanu na Širokom Brijegu su udareni 23. srpnja 1846.godine. Odredilo se da se u samostan smjesi i sjemenište i novicijat. FraFilip Čulina je za građenje crkve i samostana sakupljao milodare u Italiji.Biskup fra Rafo Barišić, fra Anđeo Kraljević, fra Nikola Kordić i biskupskisekretar fra Marko Kalamut napisali su pismo namjesniku za Dalmaciju 28.6. 1844. godine u kojem mole dozvolu da mogu sakupljati milodare nadalmatinskom području. Napomenuli su da su kupili zemlju za gradnjucrkve i samostana.

ŠKOLA U POSUŠJU IZ TURSKOG DOBA

umetak.p6530.10.2005, 22:00 31

15

beg je stigao pod Klis 1522. godine, i i to s vojskom mostarskog vojvodeHasana. Grad Klis je branio uskočki vođa kapetan Petar Kružić i prisiliotursku vojsku da se povuče u ljeto 1522. godine. Dubrovčani su nastojalida održavaju dobre i tijesne veze s turskim vojskovođama u Mostaru pasu, godine 1527, poslali poslanstvo u Mostar da čestitaju novoimenovanomsandžak-begu Ahmetu Bodirožiću, nazivajući ga »pravednim i poštenim«.

Tromeđa bosanskog, hercegovačkog i kliškog sandžaka poslije 1537.godine je išla do Zec-planine, tako da su u Konjicu sjedjela trojica sudija,svaki za svoje područje. Nahije Ljubuški, Posušje, Imotski, Fraaugustinovazeml|a (od Makarske do Neretve) i gorska nahija pripadale su mostarskomkadiluku do osnivanja imotskog kadiluka 1562. godine. Nahija Posušje jeostalu pod imotskim kadilukom do osnivanja gabeoskog kadiluka prije1598. godine. Gabela je godine 1567. pripadala nevesinjskom kadiluku.Od 1598. godine nahija Posušje je pripadala gabeoskom kadiluku. Takoje ostalo do kandijskog rata u kome su Turci izgubili te predjele 1669.godine.

Do sredine 17. stoljeća Duvno je pripadalo imotskom kadiluku. NahijaLjubuški se spominje 1567. godine u sastavu imotskog kadiluka, do osnivanjagabeoskog kadiluka kome je pripojena. Ljubuški kadiluk se spominje 1633.godine, dok je nahija Posušje ostala pod imotskim kadilukom do 1717.godine, Poslije toga se dio Imotske krajine — Bekija povratio pod turskuvlast. Tada je mletačka okupacija Bekije bila kratkotrajna.

Sjedište sandžak-bega Hercegovine do 1572. godine bilo je u Foči, alisu često boravili u Mostaru namjesnici u prvoj polovini 16. stoljeća. U todoba se sandžak-beg nazivao mostarskim pašom. Privremeno sjedištesandžak-bega u Mostaru spominje se prvi put 6. lipnja 1522. godine.Ljetopisac fra Nikola Lašvanin navodi da je mostarski paša vodio borbupod Jajcem 1525. godine. Mostarski sandžak-beg je prenio svoje sjedišteu Pljevlje tek 1572. godine i tamo su sandžak-bezi ostali do 1833. godine.Sandžak-beg Hercegovine je ovisio o o rumelijskom elajetu do 1580.

umetak.p65 30.10.2005, 22:0015

30

Lištice gdje je živio župnik Nikola Kordić. Mecan je obio vrata i opljačkaokuću u odsutnosti župnika. Tada su Kazanci i Banjani u Crnoj Gori otkazaliisplatu novih poreza — nameta.

Fra Petar Bakula je započeo da zida novu crkvu sv. Stjepana u Gorici1856. godine i zidao ju je 3 godine. Priča da je narod nosio kamen naleđima iz Osoja kod Posušja. Stara crkva je bila duga 15 lakata s okruglomapsidom na svod, dok je nova bila duga 38 a široka 18 lakata. Godine1862. župnik je stanovao u privatnoj kući koju je sagradio fra Stjepan Kalovićiz Kreševa. Tada je župi Gorici pripadalo selo Sovići, Grude i Dubrava. FraPetar Bakula je napisao pismo Franji Josipu I i zamolio ga da pomogneizgradnju, crkve u Gorici. Posmo je napisao na italijanskom jeziku 25. 4.1856. godine; ono u prijevodu glasi: »Veličanstvo! Narod katoličke Goriceu Hercegovini (mjesto granično Imotskom, kod granica dalmatinskih VašegVeličanstva), više od jednog vijeka morao je liti vjerske i neprestane suzenad ruševinama i bijednim stanjem nad paležom svoje parokijalne crkveposvećene sv. Stjepanu mučeniku. Međutim, narod je posvećivaonajveće želje za ponovnom gradnjom crkve, veliki svetac titulom umnožioje svoje najmoćnije učešće kod boga milosrđa...« Bakula, dalje, navodikako je narod dobio dozvolu od sultana da se crkva opravi u prijašnjemstanju. Zato narod moli austrijskog cara da pošalje novčanu pomoć zadovršenje crkve. Austrijski konzul iz Mostara proslijedio je Bakulinu molbunamjesništvu u Zadru tek 6. 10. 1856. godine. Franjo Josip I je poslaopomoć u iznosu od 1500 forinti. Iz jednog spisa carsko-kraljevskogkomesara administratora iz Splita od 21. srpnja 1857. godine vidi se damostarski biskup fra Rafo Barišić iz državne kase prima 400 forinti godišnje(po naredbi od 1. 5. 1847. g.). Crkva je bila pokrivena 24. studenog 1857.godine. Bakula je održao govor u vrijeme crkvene službe i zahvalio seispred naroda austrijskom caru Franji Josipu i na poslatom novcu. Godine1866. Ivan Franković iz Rijeke je poslao slike Putnog križa u Goricu na Bakulinumolbu. Slike su bile rađene u Veneciji. Tada je Bakula za bratovštinu uGorici napravio zastavu. Zvono je nabavljeno 1850. godine. Napominjem

umetak.p65 30.10.2005, 22:0030

16

godine, a poslije toga o bosanskom pašaluku. Bosanski pašaluk je imao 7sandžaka.

Kad su Turci osvojili Hercegovinu, plemići nisu ostali vlasnici zemlje.Davali su timare Muslimanima i kršćanima, vlaškim knezovima (u 16. i 17.st). U 15. stoljeću vlaške starješine su imale veće timare, a kasnije manje.Timari su državne zemlje i mogle su se nasljeđivati prema određenimuslovima. Svaka baština je davala po jedan dukat na godinu (filur).Isplaćivao se u srebrnim akčama, kovanim u Turskoj i u našim gradovima.Po ovom porezu stočari baštinici su se nazivali filurdžijama. To su bili Vlasistočari. Katunari vlaških katuna se spominju i u Poljici kod Splita 1662.godine.Turski posjedi su bili: milć (privatna svojina), državna zemlja, odkoje je sultan uzimao veći dio prihoda a manji davao svojim vazalima, ivakufi (crkvena zemlja). Spahije su imali timare i zijamete i po tome su seprozvali timarnicima i zijamima. Timari su procjenjivani do 20.000 akči azijami do 100.000 akči čistog prihoda. Muslimansko plemstvo je zadržalopredturska imanja iako nije imalo punu vlast nad zemljom. Turska upravaje mijenjala stari sistem nasljeđivanja zemlje i sticanj novih posjeda. U ovomtreba tražiti svako rješenje posjedovnih odnosa u našim krajevima. Porezna glavu su davali kršćani. Rajinska pristojba se zvala spendža, a iznosila je25 akči na svaku glavu. Da bih predstavio davanje poreza i vrijednost uprirodninama, navešću nekoliko primjera. Kilo pšenice vrijedilo je 1530.godne 15 akči a ječma, prosa, raži, heljde, sočiva i boba 10 akči. Porezna dva brava u 15. i 16. stoljeću iznosio je 1 akču i pripadao je državnojblagajni. Ovčarina je bila državni has i sandžak-bega od 1477. godine.Neki ljudi su bili od toga oslobođeni: vojnici do 100 bravi, čuvari klanaca(derbendžije) i vojnici u utvrđenjima. Plaćala se taksa na prodaju vune i zasvaku prodaju se izdavala potvrda. Ovčarina se plaćala do 1878. godinei povećavala se u vrijeme ratovanja. Plaćala se u proljeće u ratama. Odplaćanja ovčarine su bili oslobođeni i knezovi katuna i primićuri, jer supomagali sakupljanje poreza. Selo Rabina kod Mostara bilo je upisano u

umetak.p6530.10.2005, 22:00 16

29

Isušivanje je paša povjerio svom sinu Rizvan-begu, s kojim je austrijski inžinjerLukini obišao teren. U njihovoj-pratnji je bio kapetan od Ljubuškog Sulejman-beg i njegov sin Ali-beg. Lukini je dao sugestije za isušenje rijeke Mlade iTrebižata. Na regulaciji je radila raja o svom trošku. Lukini je savjetovao dase najprije posiječe šuma da bi se kanali lakše izradili. O ovom događajufra Petar Bakula pjeva slijedeće:

“Trebižat je polje omaleno,Topljaše ga rijeka prolazeća,Hoće paša prokop da načinja.Plodna zemlja hranu da mu daje”.

Melioracijom se dobilo 2000 dunuma obradive zemlje u samom seluTrebižatu. Paša je naseljavao ovdje pojedine obitelji iz ostalih krajeva i timstvarao radnu snagu i mogućnost dobijanja novih prihoda. U narodu jeostavio dobru uspomenu zbog svog civilizatorskog djelovanja. U njegovodoba seljaci iz Hercegovine bavili su se gajenjem loze, sijanjem žita raznevrste, sađenjem duhana i pčelarstvom. Naravno, stočarstvo je imaloprvenstvo jer je davalo najveće prihode. Med iz Hercegovine izvozio uAustriju i Italiju. Posrednici u trgovini tu bili mostarski trgovci koji su održavalitijesne veze s tršćanskim trgovcima. Izvozili su sirovine, a uvozili kolonijalnurobu. Oni su snabdijevali i mrsku vojsku. Magazine su imali u Splitu, Makarskoj,Metkoviću, Kleku i Carini kod Trebinja. Kiridžije su bili seljaci sa svojim konjimai mazgama. Isplata kirije je bila u novcu.

Vjersko stanje katolika u Bekiji i okolici u 19. stoljeću — Iz izvještajaokružnog kapetana iz Dubrovnika o stanju katolika u Hercegovini od 22. 5.1844. godine doznaje se da je u trebinjskoj biskupiji bilo 7.400 katolika i 5parokija (župa), dok je u zapadnoj Hercegovini bilo 10.000 katolika i 15parokija (župa). Nema sumnje da je dati broj približno tačan jer se onmože kontrolisati i ostalim crkvenim izvorima: biskupskim izvještajima.Načelnik grada i općine Imotski Velio piše 10. 5. 1843. godine da je nekiefendija Mecan iz Mostara s vojnicima došao u Čerigaj kod današnje

umetak.p6530.10.2005, 22:00 29

17

carski has i oslobođeno od plaćanja filurije u ratama, ali uz uslov da čuvaklance kod Blagaja. Određeno je da selo plaća 3825 akči. Fratri su bilioslobođeni od plaćanja ovčarine i poreza na zemlju, i to po ahdnamisultana Mehmeda II iz 1463. godine. Svaka vlaška kuća je plaćala godišnjepo 83 akče.

Prema popisu u hercegovačkom defderu (poreskoj knjizi) iz 1477/8.godine, u hercegovačkom sandžaku bilo je upisano 107 džemata. Stoč-ni fond je popisan po nahijama na slijedeći način: nahija Mostar (2 sela)po 2 brava 1 akča = 861 akča, nahija Dabar (1 selo) 114 akči, nahijaPopovo i Trebinje (17 sela) 2563 akče, itd. Tu se navodi ovčarina iz Gornjihi Donjih Goranaca u iznosu od 1562 akče. Službenici i knezovi sela popisivalisu stoku da bi se po broju grla odredio porez. U spisima iz toga dobaspominju se razne ispaše oko kojih je bilo svađa i pritužaba. To se ponavljalou čitavom novom vijeku.

Stanje stanovnika u Bekiji u doba turske okupacije

Teško je dati jasnu sliku stanovnika u Bekiji u tursko doba jer su namizvori nepoznati. Trebalo bi raditi dugi niz godina u arhivima da bi se došlodo raznih podataka za pisanje historije ovog kraja. Zato ću se zadovoljitiiznošenjem objavljenih oskudnih izvora, vrlo oskudnih za dobivanje detaljnijeslike o životu stanovnika Bekije.

Kad su Turci obnovili pećarsku patrijaršiju 1557. godine, povlastili supravoslavnu crkvu. Pećska patrijaršija je okupljala narod i budila nacionalnusvijest srpskog naroda. Bila je organizovana na feudalni način i tako postalastup stup turske uprave u našim krajevima. Turci su joj dozvolili da ubirecrkvene takse od svih kršćana, pravoslavnih i katolika (latina). Franjevci sučesto pomoću Dubrovčana uspijevali da se oslobode ovih poreza. Takoje u polovini 1567. godine šerijatski sud odbio zahtjev pravoslavnih iz Gabelei patrijarha Antona da fratri i njihovi vjernici plaćaju porez patrijaršiji.

umetak.p65 30.10.2005, 22:0017

28

služila austrijskoj vojsci pri okupaciji Bosne i Hercegovne. Po izvještaju RikardaErka, u Bosni i Hercegovini je moglo biti oko 600.000 goveda, 3,000.000ovaca i koza. Navodi da se stočarstvo može još više razviti, dok jekonjogojstvo u opadanju.

Odijevanje raje — U jednom zapisu iz Sarajeva oko 1770—1780. godinepiše da kršćani ne smiju pjevati ni teferičiti. Naređeno im je da im ženenose kape na glavi i da se ne gizdaju, naročito ženska djeca. Turci su imprigovarali što nose ćurke na glavi. Ova zapovijed se objavila u crkvama.U maju 1794. godine Husamudin-paša je izdao naredbu o načinuodijevanja kršćana. Dug kalpak, dal-fes, gunj zagarija i postule od kajseraje naročita nošnja janjičara, dok je nošnja kršćana ljubičasta, crna i modradžoka, crne čizmo ili postule i crno odijelo. Ko je ovu naredbu prekršio,dolazio je na sud.

Građenje cesta i isušivanje polja — U izvještaju austro-ugarskog kon-zula iz Mostara, pisanom 17. 8. 1870. godine, navodi se da 3 turskabataljona vojske grade cestu u Jablanici, i to u zajednici s garnizonima izMostara, Duge i Sutorine. Tada je u Hercegovini bilo 17 turskih bataljonavojske s komandantom Hadži-emin-efendijom na čelu. Turci su postavilijoš tri bataljona narodne milicije iz Ljubuškog, Mostara, Nevesinja i Stoca.U svibnju 1870. godine su se pojavili skakavci u Hercegovini. Zato je autstro-ugarski konzul u Mostaru Meglja savjetovao paši da postupi poput Ali-paše koji je plaćao 10 para za svaku skupljenu oku skakavaca. U doba Ali-paše Rizvan-begovića se gradila cesta od Vukova Klanca u pravcu Neumauz pomoć austrijskih inžinjera.

Ali-paša Rizvanbegović je zatražio od dalmatinskog namjesnika jednoginžinjera da bi izvršio regulaciju polja u srpnju 1845. godine, i to u toku dvadana. Tada je paša bio naumio da reguliše rijeku Trebižat. U jednompismu kapetana okruga Makarske, pisanom u Maovcu 7. 9. 1845. godine,navodi se isušenje močvarne i šumovite doline Trebižata koje je već biopoduzeo Ali-paša Rizvanbegović. Na isušenom polju se sijala riža i sijerak.

umetak.p65 30.10.2005, 22:0028

18

U polovini prosinca 1575. godine šerijetski sud mostarskog kadije riješioje spor između hercegovačkog mitropolite Savatija i predstavnika katolikaiz zapadne Hercegovine. U sudskom rješenju na turskom jeziku stoji, uprijevodu: »Alija, sin Mehmedov, kadija mostarski, Mehmed, sin Fetulaha,mula ...« Na suđenje su došli: knez Šimun, sin Grgurev, sa svojim plemićimaiz sela Bukovice u duvanjskoj nahiji... Petar, sin Matijin iz sela Gruda, Nikola,sin Žuje iz sela Vinjana (Vine), Pavao, sin Stjepana, knez od Podbablja, sasvojim seljanima, te knezovi iz kotara i iz bliže okoline Mostara. U vijeće jepozvat Radonja, sin Ivice, i Nikola Radosav iz grada Mostara. Tu se navodida su momci Savatija tražili od svakog sela po 15—20 groša a od ljudi 5—10 groša. Dolazili su i u Uzariće i činili nasilja. Svjedoci su potvrdili da katolicinisu plaćali porez. Zato ih je šerijatski sud oslobodio plaćanja crkvenihtaksa. Svjedoci na rješenju su bili: mula Ahmed, mula Mehmed i HadžiHrami, hatib (pisar).

Izvjesne podatke o stanju stanovnika u Bekiji zabilježili su fratri iz pojedinihsamostana. U popisu župa (parohija) samostana Zaostroga kod Makarske.2. 4. 1599. godine se spominje župa Veljaci sa selima: Orahovlje, Donji iGornji Veljaci, Visoka Kruševica kod Vojnića, Vojnići sa Klobukom, Šiljevišta,Vitina, Utvica, Proboj, Grljevići, Tihaljina, itd. Bijača, Hardomilje i Ljubuški spripadali posebnoj župi sa župnikom na čelu. Zaostrogu je pripadala župaBroćno, prije nego što je bio sagrađen samostan sv. Križa, i selo Kašće,Blato i Mostar. Jedan izvjestitelj papi Grguru XIII, oko 1593. godine, piseda u Bosni i u zemlji sv. Save (Hercegovini) žive pravoslavni i katolici slovenskenacije.

Bosanski biskup fra Franjo piše 1600. godine da je bio u Zaostrogu iposvetio crkvu i groblje. Navodi da je, još 1583. godine, želio putovati uRim, ali su ga Turci oplijenili tako da je jedva ostao živ. Tada je u bosanskojprovinciji bilo 15 samostana, od kojih je ostalo 13. Dva samostana sustradala u vrijeme borbi protiv Turaka protiv Ugra. Bosanski biskup daljenavodi da su u Bosni i Hercegovini jedini svećenici fratri koji imaju školu za

umetak.p6530.10.2005, 22:00 18

27

Marko Leko iz Tihaljine, Marko Šimić iz Ružica, Marko Širić-Petrilj iz Ružica,Makso Jurčić iz Ružića, Marko Širić iz Broćanca, Nikola Širić iz GracaPosuškog, Nikola Pandžić iz Drinovaca, Petar Bošnjak iz Posušja, PetarBošnjak iz Gorice, Petar Ravljić iz Drinovaca. Lahka im zemlja!«

U vrijeme vladanja Ali-paše Rizvanbegovića u Hercegovini gajio seduhan, dud i maslina. Paša se često obraćao dalmatinskom namjesnikugrofu Lilienbergu da mu pošalje veliku količinu dudovih i maslinovih stabala.Namjesnik mu je, godine 1838. poslao 1000 stabala dudova i malu količinumaslina. Ali-paša je sadio dudove na Buni a masline kod Stoca kod Han-Pobrdice (danas Masline).

Ali-paša je u ožujku 1836. godine novačio vojsku u, Hercegovini, ali sukršćani bježali u Dalmaciju. Poslije Ali-paše u Hercegovinu je došao Sarhoš-paša i vladao do 22. 6. 1852. godine. Iza njega je vladao Ismail-paša,zatim Skender-beg Bušatlija do 5. 8. 1854. kad je Hercegovina pripojenaBosni. Pišući historiju Bosne i Hercegovine, u periodu 1864—1869. godine,fra Grga Lozić piše u neobjavljenom rukopisu iz Kupresa da su Turci kupilioružje od raje u vrijeme bune Huseina Gradaščevića i Osmanpaše Latasa.Latas je zatvorio 8 dana franjevce, popove i knezove u Bosni i Hercegovini.Nedžid-paša je udario na svaku kuću po 2 plete dimarine, 2 plete zakotlarinu (pečenje rakije) iako nije bilo šljiva. Naplaćivao je đumruk od prodajegoveda i sitne stoke, i to od 100 brava po 14 groša. Fra Grga Lozićnavodi da je 1862. godine bio velik potres u Livnu, Glamoču, Kupresu i uGrahovu, tako da su se stabla savijala do zemlje. Fra Grga Lozić je starinomiz Ružića. Nekad se zvao Mrkonjić. Umro je u Splitu 20. 2. 1870. godine.

Godine 1865. poriv u Bosni i Hercegovini iznosio je 4,810.913 forinti.Od toga je na desetinu otpadalo 1,800.000 for., opći porez na kuće izemlju 1,540.000, na trećinu 260.000, na bedeliju (oprost od vojne službe)600.000 i na carine 4,550.9913 forinti.

Austrijski generalštabni oficiri su 1863. i 1864. godine izvršili premjer zemljeu Bosni i Hercegovini i tim sastavili kartu 1876. godine. Karta je kasnije

umetak.p6530.10.2005, 22:00 27

19

odgoj mladeži i za njihovo opismenjavanje. Tada su kršćani plaćali porez„telos“ za svaku mušku glavu iznad 5 godina od 5 cekina, trubut, ćesim,od 2 cekina za muškarce. Plaćali su travarinu u uznosu od 1 kune. Ako bineko poginuo u selu, selo je plaćalo 400 talira i novac se davao kadiji iporodici ubijenog. Porez bonać se plaćao u prirodinama. U jednomizvještaju iz 1603. godine navodi se da su se kršćanske žene udavale zaMuslimane, i to silom. Muslimani su tvrdili da imaju na to pravo u svojstvugospodara zemlje. Neki novoislamizirani kršćani držali su islamskuvjeroispovijest jedino na vanjski način, dok su potajno ostali i dalje kršćani.

Turci su ponekad dozvoljavali obnavljanje crkava u starom obliku i veličini.Tako su, kao što sam spomenuo, dozvolili su fra Stjepanu Kuniću da obnovicrkvu sv. Stjepana u Gorici. Makarski biskup Bartolomej Kačić-Žarkovićvladao je u svojoj biskupiji od 1615. do 1645. godine. U njegovo vrijemesamostan u Ljubuškom je bio ponovo srušen od Turaka 1624. godine.Tada je u samostanu sv. Križa u Zaostrogu bilo 13 fratara. Samosatnu supripadale župe (parokije). Blato (kod Lištice), Broćno sa 300 kuća i Primorjesa oko 60 kuća. Bilo je 4 crkve, od kojih su jednu sagradili fratri a 3 supostojale od starine. U Čitluku (Gabeli) je bilo oko 100 kuća, u Zacerju(Međujezero) oko 12 kuća, u Ljubuškom 120 kuća. U samostanu Imoti jebilo 7 svećenika, 2 klerika, 2 laika i 10 đaka. Samostan u Imotskom jeupravljao: Podbabljem, Sovićima, Drinovcima i Kamenim Mostom. Uz tosu bile i 4 kapelice. U pomenutom popisu se navodi da su tri svećenika(popa) vršili službu u crkvi slovenskim jezikom, tj. staroslovenskim. U Rami jepostojao samostan od drveta i crkva od kamena. Ovom samostanu supripadale 2 župe u Duvnu sa 200 kuća i župa u Livnu i jedna u Rami sa 600kuća. Tada je u Roškom polju postojala crkva. U Duvnu je živio duvanjskibiskup Alfonz 1627. godine. Iz datih podataka se vidi da je tada na područjuDuvna i Rame bio malen broj stanovnika.

Treba da naglasim da su kršćani nastojali da se oslobode turske vlastikrajem 16. i u početku 17. stoljeća, kada su i Srbi dizali ustanke u Hercego-

umetak.p65 30.10.2005, 22:0019

26

protelale svoj raji carevoj u Hercegovini, koji kad ispune virno, što im sezapovidilo, neka se uklone, i dojdu k mijim zapovidnicima, od koji će bitipomilovani; ako li ne mognu pribignuli k meni, neku se uklone, kud mognu.Tako naređujem i zapovidam, i tako hoću, da se učini“. Na kraju pisma senavodi adresa: »Fratru od Blata u Ercegovini«. Iz ovog se vidi da je francuskaburžoaska revolucija imala odjeka u Hercegovini jer se upravo tada rajapobunila protiv siledžija begova i aga.

Kajmakam bosansko-hercegovački Ali-aga Rizvanbegović odvraća rajuod buna i u tom smislu je 24. 8. 1831. godine napisao pismo u kojempiše: »Od mene, Alijage Rizvanbegovića kajmakana bosanskog ihercegovačkog, zapovid vama parocima i kapelanima od Bekije i NaijeLjubuške, od Ružića, od Posušja i od Roškog polja, i vama svim dvnaestknezovim od iste Naiie i Bekije, i svoj pravoj carskoj raji«. Ali-aga navodi damu je došao kapetan-beg od Ljubuškog kome je dao bujrundiju oimenovanju za zabita kao i prije i preporuča ga raji. Zapovjedio je da uStolac dođe 12 knezova iz Bekije i Nahije Ljubuške, da im dade zapovijed.Ako neko ne bi mogao doći, neka pošalje brata ili sina. Naredio jeparocima i kapelanima da ovo objave raji.

Neki kršćani iz zapadne Hercegovine su ratovali protiv sultanovih prijateljana strani kapetana Ijubuškog kadiluka 1832. godine. U spomen pogibijeraje, Mehmed-beg Kapetanović je podigao spomenik palim borcima izBekije. Natpis je postavljen na, kameni spomenik u Vitini i glasi: »Ovdjepočivaju odsječene glave vjernih i hrabrih naših zemljaka koji pogiboše zasvog dobrog poglavicu Ijubuškog kapetana na Utvici 31. svibnja 1832.godine boreći se protiv zloglasnog Azijata Osman-bega zvanog Manova.Iz ljubavi prema svojim milim zemljacima a i za historički spomen, podižeovaj mali spomenik unuk i potomak narečenog poglavice Mehmed-begKapetanović, načelnik gl. grada Sarajeva, u svom rođenom mjestuplemenitoj Vitini u maju 1894. g.« Ispod natpisa su urezana imena iprezimena poginule raje: »Franjo Bešlić iz Rastovače, Joko Kordić iz Tihaljine,

umetak.p65 30.10.2005, 22:0026

20

vini, Crnoj Gori i Srbiji. Kršćanski glavari su došli u Beograd 1620. godine dabi se dogovorili o oslobođenju Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije iAlbanije. Tu je bio prisutan hercegovački vojvoda Grdan, fra PetarTomašević iz Vrgorca i brat mu knez Tomaš. Knez Tomaš Tomašević jedobio zadatak da sa 6000 ljudi napadne Mostar. Sačinili su plan za svekrajeve i izjavili da će kršćani Hrvati, Srbi i Albanezi moći podići na ustanakoko 150.000 pješaka i 60.000 konjanika.

Župe Sovići, Drinovci, Podbile, Vir i Kameni Most pripadale su 1630.godine samostanu Zaostrogu. U njima je bilo oko 400 kuća. Napominjemda je župa (parokija) Sovići obuhvatala i selo Goricu. U izvještaju fra BartolaKačića iz 1631. godine doznaje se da su neki franjevci bez dozvole biskupaupravljali nekim župama i nisu se htjeli povratiti u samostan. Ponekad sukršćani iz turskih krajeva prodavali Turcima robove iz Dalmacije.

Iz jednog izvještaja franjevca Pavla iz Rovinja iz 1640. godine se do-znaje da je u Zavelimu postojao zvonik od crkve a u selu Bukovici kućnezadruge. Zbog slabe administracije i zapuštanja hercegovačkih katolikafranjevci iz Makarske tražili su 1646. godine da se otcijepe od bosanskeprovincije sa centrom u samostanu u Kreševu. Pod pritiskom Turaka,franjevci su s narodom iz Olova, Livna i okoline bježali 1648. godine napodručje Makarske. Duvanjski biskup piše 1658. godine da je Duvno srušenoi da u njemu ima jedva 2 župe (parokije): u Brišniku i Lipi.

Neki kršćani iz naših krajeva su prodavani u Dalmaciju odakle su daljepreprodavani u Napulj. Kongregacija za širenje vjere u Rimu piše 1668.godine da kršćansko roblje u Napulju treba otkupiti. Neki mladići iz Bekijesu se odgajali u bosanskim samostanima da bi poslije završenih naukapostali župnici. Tako se 1663. godine spominje vijećnik bosanskefranjevačke provincije fra Andrija Sovićanin. Po ovom se vidi da je fraAndrija bio rođen u parokiji ili u selu Sovićima. Tada je gvardijan u Imotskombio fra Filip Ru-nović, rođen u Runovićima.

U Hercegovini je često vladala glad zbog male produktivnosti i suše.Velika glad je bila godine 1666. Tada je nastalo pomračenje sunca i

umetak.p6530.10.2005, 22:00 20

25

da ih obavještava o ispitima. Svaki je morao dopis potpisati. Tada se izBekije potpisao ćirilicom neki fra Miho (8. lipnja 1760. g.). Na kraju dopisase potpisao ovako: »Ja fra Miho primi na okava (osmog, op. p.) juna izBekije i razumi svega«.

Tada su Turci tražili nove poreze od raje. Izdat je ferman 23. 11. 1794.godine o uvođenju novih poreza u hercegovačkim kadilucima: u Foči,Ljubinju, Mostaru, Nevesinju, Bekiji Novoj (kod Herceg-Novog), u Ljubuškom(Nahija i dio imotskog kadiluka), Belgradčiku (Konjicu), Pljevlju, Gabeli i uStocu. Trgovcima je naređeno da prilikom prodaje vune moraju imatipriznanice o plaćenom porezu.

Seljaci u Hercegovini nabavljali su alatke u Mostaru, Kreševu i u Dal-maciji. Godine 1765. jedan malj je vrijedio 4 pare (1 novčić), oka klinaca5 para, oka ćuskija 4 pare, gvozdeni trnokopi i lopate 10 para. Mostar jebio centar za izradu zanatskih proizvoda, o čemu pjeva i narodna pjesmau 18. stoljeću. Pjesnik pjeva o ćordi starine Novaka koju je prisvojio jedanMusliman. Novak kaže: »Od’ otale, tursko momče, nije ćorda babe tvoga,ova ćorda kupovana u Mostaru na pazaru, u Nikole kujundžije«.

Stanje stanovnika u Bekiji i okolini u 19. stoljeću — Kad je Napoleonukinuo Republiku Veneciju 1797. godine, Austrija je dobila Dalmaciju i takopostala susjed Hercegovine, i to kratko vrijeme. Kad je car Napoleonsklopio mir u Požunu 1805. godine, Dalmacija je došla pod vlast Francuske.Napoleon je sprovodio razne reforme u Dalmaciji na ekonomskom,kulturnom i političkom polju. Uspostavio je Ilirske Pokrajine sa centrom uLjubljani 1809. godine. Buržoaske ideje iz Francuske su se širile i u našimkrajevima i davale podstreka narodu da diže bune. Bosanski vezir Ali-pašaizdao je 15. 4. 1814. godine bujrundiju u kojoj se naređuje raji da budemirna. Ali-paša, pored ostalog, piše: »Rajo, spomeni se, da ja ne šaljemmoje vojske protiva raji caru i meni podložnoj, nego šaljem protivno onimzulumćarima, koji su, i čestitom caru i tebi, rajo careva, dodijali. Zapovidammojim podložnicima fratrom od župe Naije mostarske da ovu moju zapovid

umetak.p6530.10.2005, 22:00 25

21

velika vrućina. Nezapamćena glad u Hercegovini je bila 1740. godinetako da je tada oka kukuruzna brašna vrijedila 10 a pšenična 20 dinara.

Hajduci i mletačko-turska ratovanja

Hajduci su u našim krajevima postojali od početka turske okupacije.Imali su posebno oružje koje su naručivali iz Venecije. Krstarili su po selimai organizovali svoje jatake. Sastajali su se na sijela gdje su guslali i pjevali ina taj način budili narodnu svijest. Bili su omiljeni u hrvatskom i srpskomnarodu. Ponekad su pisali razna pisma viđenim Muslimanima i mletačkimprovidurima. Imali su i svoje pečate za pisma. Na jednom hajdučkompismu iz 1665. godine je utisnuto 7 pečata. Hajduka je bilo u grupama do300 drugova. Kad je poslije kandijskog ratovanja sklopljen mir izmeđuVenecije i Turske 1669. godine, hajduci su, godine 1670, pisali mletačkomgeneralnom providuru za Dalmaciju i Albaniju da su dugo ratovali na straniMlečana u posljednjim ratovanjima. U to doba je u borbi protiv Turske bilo1.500 ustanika, od kojih 500 sposobnih za oružje. Bili su se nastanili u Perastui Risnu, pa su tražili da ih providur oslobodi poreza i da im dodijeli mjestoza stanovanje. Na Vran-planini četovao je u 17. stoljeću hajduk VukanSočivica i njegovih 6 hajduka.

Bosanski valija Muhsin-zade Abdulah šalje 1737. godine pismo mletač-kom generalnom providuru za Dalmaciju da se imotski providur potužiona postojeće propise o održavanju reda i mira na granici i izdao naređenjehajducima da pređu na mostarsko, imotsko-bekijsko i duvanjsko područje.Navodi da su u svibnju neki od ovih hajduka opljačkali i ubili 4 trgovca namostarskom području. Kad su se povratili u Imotski, prodavali su opljačkanurobu, i to na pazaru.

Generalni providur za Dalmaciju, Petar Valijer izdao je 1686. godinepriznanicu fra Mati Juranoviću, gvardijanu makarskog samostana, u kojojga hvali što je doveo pod mletačku vlast velik broj kršćana sa turskog

umetak.p65 30.10.2005, 22:0021

24

Neki Muslimani su ometali vršenje crkvenih poslova u Hercegovini. Zatoje Zulfikar-kapetan Rizvanbegović, otac Hadži-bega od Hutova, pisaoćirilske pismo don Filipu Đurišiću, župniku u Smridima u Dalmaciji, 1757.godine, u kojemu se navodi: »Pozdrav dum Filipu od mene Zulfikar-kapetana, zapovjednika od Stoca. A iza toga što si mi pisao, da BečoGlasov tamo po kraju zapovjeđa i da vas bihuzur čini, razumio sam nekoliko;ali ko po sebi hoće da zapovijeda, imaće krepati kao ono bijesan kučaki dok ga ja ufatim, imaću mu kazati, kako će po sebi zapovijedati... Iostajem i zdravo na komšiluku«.

U izvještaju bosanskih franjevaca iza 1760. godine navodi se kako jeunazad dvije godine apostolski vikar uvrijedio kadiju u Posušju. Kadija ga jei njegove fratre optužio u Kreševu kome je Posušje pripadalo navodećida su se tisuće kršćana sakupile na granici s namjerom da ratuju protivTuraka. Zato je gvardijan samostana Kreševa isplatio jednom Muslimanu400 skudi da oslobodi biskupa i župnike koji su se tada s biskupom nalaziliu Posušju. Kad su kršćani plaćali patrijarhu iz Peći jednu krunu po glavi,franjevci su za oslobođenje od toga poreza isplatili paši i kajmakumu 2000i više cekina.

Iz jednog pisma katoličkog naroda iz 1762. godine vidi se da je tadau Blatu bilo 235 katoličkih kuća i 2453 vjernika, u Mostaru 170 kuća i 1535vjernika, u Broćnu 323 kuće i 2888 vjernika, u Ljubuškom (Veljacima) 111kuća i 849 vjernika, u Drinovcima 147 kuća i 1140 vjernika, u Posušju 204kuće i 1979 vjernika. Godine 1798. župa Posušje je imala 1828 vjernika,Broćno 4257, Blato 3526 a Mostar 2186 vjernika (katolika).

Izvjestan broj franjevaca putovao je u Italiju da se izobrazi u bogo-slovnim i filozofskim naukama. Uprkos tomu, mnogi fratri su ostali neuki inisu mogli obavljati svoje dužnosti po crkvenim propisima. Fra MarkoDobretić iz Kreševa pisao je 1760. godine da ga je bosanski biskup ukoriozbog malog znanja franjevaca i predložio mu da se svi franjevci podvrgnuispitima iz moralke. Provincijal Dobretić je napisao pismo svim župnicima

umetak.p65 30.10.2005, 22:0024

22

područja: iz Zagvozda, Župe, Vrhdola, Drinovaca, Runovića, Poljice, Vinjanai Prološca. Fra Mato je s kršćanima pomagao osvajanje Dvarja i omogućioMlečanima pobjedu nad hercegovačkim pašom pod Herceg-Novim.Providur mletačke konjice Zeno piše 27. 10. 1687. godine da su zbogturskog zuluma franjevci iz Rame odlučili da se sklone u Dalmaciju. Preselilisu se u Dalmaciju s izvjesnim brojem kršćana i tu su, s nekad odbjeglimhercegovačkim izbjeglicama oformili 500 pješaka i 100 konjanika, četesu se spremale u borbu protiv turske vojske.

Zbog ovakve situacije i saradnje kršćana — katolika s Venecijom, Turcisu bili ogorčeni i gledali su da umire pravoslavne. Sad je nastao još jačipritisak na kršćane s jedne strane, i privilegovanje pravoslavne crkve, sdruge strane. Pravoslavni hercegovački mitropolit Simeon je dobio fermanod sultana Ahmeta II 6. 4. 1693. godine kojim se mitropolit ovlašćuje dasakuplja crkveni porez od katolika. Poslije godinu dana Mlečani su zauzeliGabelu pomoću dalmatinskih i hercegovačkih kršćana jednog i drugogobreda. Mlečani su utvrđivali grad Gabelu i postavili posebnog upraviteljatvrđave. Poslije izvjesnog vremena i uspjeha mletačkog oružja sklopio semir u Sremskim Karlovcima 1699. godine.

Mir nije dugo trajao jer je Venecija navijestila rat Turskoj 8. 12. 1714.godine. Rat se produžio do 2. 1. 1718. godine. U ovom ratovanju jeučestvovala i Austrija s velikim uspjehom tako da je došlo do požarevačkogugovora o miru. U vrijeme između ova dva rata Mlečani su dijelili svojeposjede na stare, nove i najnovije (zajamčene kandijskim mirom — LineaNani, karlovačkim mirom — Linea Grimmani i požarevačkim mirom —Linea Mocenigo).

Malo prije drugog mletačko-turskog ratovanja (1714) Turci su se nadalida će Venecija otpočeti nova ratovanja, pa su 1713. godine naredilihercegovačkim kadilucima da naplaćuju porez od duhana 40 aspri potovaru u korist vojske u Duvnu. Komandant mletačke vojske Alojz Mocenigoje u lipnju 1717. godine prodro s vojskom u Mostarsko blato. U vojsci su se

umetak.p6530.10.2005, 22:00 22

23

odlikovali Poljičani iz okolice Splita; popalili su Blato i poslije toga zauzeliImotski. Poslije zauzimanja Imotskog, Poljičani su držali utvrđenje uImotskom. Kad su Turci izgubili Popovo, Mlečani su 1717. godine dalikaluđerima samostana Savina neke napuštene muslimanske posjede: uDračevu i Čvaljinama u Popovu. Nahija Posušje je došla pod mletačkuupravu.

Kad je sklopljen mir u Požarevcu 2. 1. 1718. godine između Turske,Austrije i Venecije, Gabela, Neum-Klek, Sutorina i današnja Bekija (općinaGrude i Posušje) pripale su ponovo Turskoj. Mletačka granica prema Tur-skoj je išla preko Velebita, Dinare, Kamišnice, Imotskog polja i Rastokakod Vrgorca. Ostatak od Imotskog kadiluka: Posušje i Donja Bekija došaoje pod tursku vlast. Kako turska riječ beki označava ostatak, okrajak, to sedanašnje područje općina Grude i Posušje nazvalo Bekijom ili imotskomBekijom za razliku od hercegnovske Bekije (Beki-Novi). Tada su neke obiteljiiz Bekije kod Imotskog ostale pod mletačkom upravom u Dalmaciji. Ovose odnosi na obitelji koje su se istakle u borbi protiv Turaka i zamjerili seturskim vlastima. Zbog toga se pojavljuju neka prezimena u Imotskoj krajinii okolici Splita istovjetna sa porodičnim imenima u Bekiji.

Stanje stanovnika u Bekiji u 18. stoljeću — Fra Ivan Krst. de Vietri piše1708. godine da bosanskom kraju i samostanu u Kreševu pripada: Mo-star, Gradac, Blato i Mokro, dok makarskom kraju i samostanu u Imotskompripadaju Gorica i Drinovci. U Gorici je bio župnik fra Augustin Madžarevića u Drinovcima fra Šimo Čamarić. Stanje kršćana, po izvještaju biskupaDragićevića od 1741—1774. godine, bilo je slijedeće: u Čerigaj-Blatu1558 kršćana, u Mostaru 1215, u Veljacima (Ljubuški) 618, u Posušju 1610,u Gracu 1878 i u Ružićima 1056. Tada je u Hercegovini bilo 7 župa sa11736 vjernika.

Apostolski vikar iznosi 22. 9. 1742. godine razloge ukidanja župe uLjubuškom. Navodi da su se vjernici tužili da im je teško posjećivati crkvu uGornjem Broćnu. Zato je u Ljubuški imenovan kapelan fra Ivan Delivić izKreševa i tim se otcijepio od župe Broćno.

umetak.p6530.10.2005, 22:00 23