o nušićevoj autobiografiji

2
1. Predgovor svojoj „Autobiografiji“ Nušić vrlo promišljeno i pažljivo uobličava. Osim što je kao zasebna strukturalna jedinica komplementaran poetici čitavog dela, što je, dakle, neka vrsta inicialno izložene implicitne autopoetike, predgovor pruža čitaocu širi uvid u problem verodostojnosti biografskih sastava. Na najočevidnijem planu, on je postavljen kao humorno intornirano opravdanje za pisanje autobiografije, uz uobičajene napomene o njenom opsegu i osnovnom ustrojstvu. Jedna od prvih teza iz predgovora višestruko je značajna po kasniji model pripovedanja u „Autobiografiji“. Reč je o doživljavanju čovekovog života (od rođenja do ženidbe) kao jednog istorijskog perioda sačinjenog od mnogih potperioda. U konkretnom spisateljskom postupku ovo će se realizovati načinom na koji Nušić sukcesivno izlaže mnoštvo epizoda, semantički raspoređenih po naslovljenim poglavljima. Za autorov nadasve nezlonamerni, ali krajnje inteligentan, na dosetkama zasnovan a katkad i subverzivan humor, kakav se sprovodi kroz najveći deo „Autobiografije“, posebno je ilustrativan odeljak iz predgovora koji se odnosi na sudbinu lirskog pesnika N. N. Njime kao da se anticipira preovlađujući mehanizam humora u sledećim poglavljima, baziran na refleksivnoj tezi koja se obrazlaže komičnim primerima ili zgodama. Da se opisani model humora boji i pomalo lucidnim zamislima, vidljivo je sporadično u predgovoru i u većem delu Nušićevog pogovora. U tom smislu svakako valja tumačiti sprdnju sa metodima za koje se opredeljuju biografi, na mestu kada se spominje biografija po kojoj pokojnik, što će reći njen glavni junak, uopšte nije ni postojao. Još više se ovo odnosi na završnu viziju intervjua sa mrtvacem. 2. Poseban osvrt na autorovo shvatanje sopstvene ličnosti kroz tripartitno ustrojstvo:

Upload: milan-vurdelja

Post on 06-Nov-2015

6 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

1.Predgovor svojoj Autobiografiji Nui vrlo promiljeno i paljivo uobliava. Osim to je kao zasebna strukturalna jedinica komplementaran poetici itavog dela, to je, dakle, neka vrsta inicialno izloene implicitne autopoetike, predgovor prua itaocu iri uvid u problem verodostojnosti biografskih sastava. Na najoevidnijem planu, on je postavljen kao humorno intornirano opravdanje za pisanje autobiografije, uz uobiajene napomene o njenom opsegu i osnovnom ustrojstvu.Jedna od prvih teza iz predgovora viestruko je znaajna po kasniji model pripovedanja u Autobiografiji. Re je o doivljavanju ovekovog ivota (od roenja do enidbe) kao jednog istorijskog perioda sainjenog od mnogih potperioda. U konkretnom spisateljskom postupku ovo e se realizovati nainom na koji Nui sukcesivno izlae mnotvo epizoda, semantiki rasporeenih po naslovljenim poglavljima.Za autorov nadasve nezlonamerni, ali krajnje inteligentan, na dosetkama zasnovan a katkad i subverzivan humor, kakav se sprovodi kroz najvei deo Autobiografije, posebno je ilustrativan odeljak iz predgovora koji se odnosi na sudbinu lirskog pesnika N. N. Njime kao da se anticipira preovlaujui mehanizam humora u sledeim poglavljima, baziran na refleksivnoj tezi koja se obrazlae kominim primerima ili zgodama.Da se opisani model humora boji i pomalo lucidnim zamislima, vidljivo je sporadino u predgovoru i u veem delu Nuievog pogovora. U tom smislu svakako valja tumaiti sprdnju sa metodima za koje se opredeljuju biografi, na mestu kada se spominje biografija po kojoj pokojnik, to e rei njen glavni junak, uopte nije ni postojao. Jo vie se ovo odnosi na zavrnu viziju intervjua sa mrtvacem.2.Poseban osvrt na autorovo shvatanje sopstvene linosti kroz tripartitno ustrojstvo:1. Ja poniklo iz prvog plaa - - - - - - kljuni kvalitet: empatija2. Ja poniklo iz prve zbilje - - - - - - kljunu kvalitet: istrajnost, upornost3. Ja poniklo iz prvog smeha; njegov supremativni poloaj u odnosu na prethodnike (jedino videlo ivot) - - - - - kljuni kvalitet: uvianje dvostrukih osobina pojavaNa koncu, razmatrajui Nuievu autobiografiju, potrebno je uzeti u obzir i problem njene anrovske identifikacije. Pri tom se valja kretati izmeu sledeih knjievnih vrsta:1. Autobiografija ivotopis, opis sopstvenog ivota od roenja do trenutka pisanja ili samo odreenih etapa ivota (npr. detinjstvo, ili mladost). Bliska je memoarskoj i dnevnikoj prozi.2. Autobiografski roman slobodnija obrada i kombinovanje doivljaja iz kraeg ili dueg perioda pievog ivota, putem davanja autoportreta u liku glavnog junaka. Ich-form.3. Roman ukratko, velika prozna fikcionalna vrsta sa epskim, narativnim diskursom. Obino poseduje razvije fabulu i mnotvo karaktera.