Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Svi mi imamo neku osobu koju nam je Bog oduzeo. Osobu koja je bila tu za nas u svakoj nesreći i sreći, u tuzi i smijehu, koja bi izmamila osmijeh na lice svojim osmijehom.

Ta osoba fizički s nam više nije prisutna, ali svojom dušom je. Mi tu osobu nosimo u srcu i u duši iako je više nećemo vidjeti. Ta osoba je možda s nama htjela ostati dulje, ali Bog uzme što je srcu drago. Ali mi moramo znati da je toj osobi sada i bolje na drugome svijetu, da ih Bog čuva. Ožalošćeni se mogu utješiti time da je toj osobi bolje kada su tamo s Bogom, nego ovdje s lošim ljudima. Bolje im je tamo gdje ih Bog može utješiti i shvatiti, dok neki ljudi samo se prave takvima.

Mogu se utješiti time da je njima sto puta bolje s Bogom i da će se i oni jednog dana opet sresti s tom osobom.

Hvala ti BožeHvala ti Bože na svemu što si mi dao. Hvala ti za moj život, koji bez tebe ne bi bio potpun. Mnogo puta nisam bila onakva kakvu bi me ti htio, ali ja sam čovjek. A ljudi griješe. Zahvalna sam ti što mi svakog puta oprostiš. Nikada nisam razmišljala o tome što bi bilo da nemam prijatelje, da nemam osobe koje me vole i koje ja volim. Što bih ja bez njih? Zato, hvala ti i za njih. Što me trpe, što me vole ovakvu kakva jesam i što me ne osuđuju. Hvala ti za zdravlje i sreću koju mi daješ, za teške lekcije koje pomažu da budem bolja osoba, za dobre stvari koje dobivam, za lijepe dane koje proživljavam. Hvala što me čuvaš unatoč svim mojim pogreškama, što me voliš bez obzira na moje slabosti i mane. I hvala što ne zaboraviš probuditi me svako jutro.

HVALA TI BOŽE

HVALA TI BOŽE za ovaj predivan svijet, za ove predivne prijatelje, za roditelje, za obitelj, za školu, za životinje, za sve ti zahvaljujem. Ti si taj koji si nas stvorio, ti si taj koji nas najvise voli. I zato ti moram iz sveg srca zahvalit, jer gdje bi ja sad bila, gdje bi ostali bili, šta bi bilo sa ovim svijetom. Da, naravno neki nevjeruju u tebe, u tvoju ljubav prema drugima, ali ti ih Bože koliko god oni nevjerovali u tebe, ti njih voliš. Hvala ti Bože što mogu trčati, plesati, pjevati, skakati, što te mogu slaviti na svetoj misi, hvala ti za sve! HVALA TI BOŽE,HVALA.

Adriana Ugljarević, 7.c

Ivana Perković 7.c

Hvala ti Bože

Hvala ti Bože na svemu.Hvala ti na brizi koju mi pružaš i na vjeri koju mi daješ.Hvala što si uvijek tu za mene i što me voliš.Hvala ti što smo mi tvoja djeca Božja i što nam daješ priliku da budemo ono što jesmo.Hvala ti i na mami i tati koji nam pružaju svu ljubav i krov nad glavom.Bože HVALA TI!

Hvala oče i majko

Hvala oče i majko, hvala vam od sveg srca na brizi i ljubavi koju mi svakodnevo dajete.Svakodnevno mi dajete sreću i veselje,a uzimate tugu i bol.HVALA VAM!

„Blago čistima srcem“, oni će Boga gledati.

To je jedno od Isusovih blaženstava. Ono samo po sebi govori da naše srce treba biti „čisto“. To znači da u njemu nema mjesta za mržnju, ljubomoru niti išta slično tome. Ono treba biti ispunjeno ljubavlju i dobrotom, da činimo dobra djela, da ne mislimo drugima loše. Ako je naše srce „čisto“ tada smo blizu Bogu. Isus nas samo podučava kako trebamo biti dobri vjernici dostojni Božjeg Kraljevstva.

Magdalena Radi, 6.c

Moja vjera mi daje...

Prije, vjeronauk je za mene bio samo predmet na kojemu sam se dosađivala, ali se i trudila za što bolje ocijene. To je sve bilo do četvrtog razreda. Kada sam došla do petog razreda, sve se; baš sve promijenilo. Već sam vam ispričala, što za mene znači priča "Gorući grm". Ona je u meni potaknula znatiželju i veće zanimanje za vjeronauk. Svaki puta kada legnem u krevet, ma koliko god bila umorna, uvijek razmišljam o tome što se događa "tamo gore"? Zašto postojimo? Koja je moja uloga u ovom dijelu vremena u kojem živim? Da li postoje oni koji se moraju "tjerati" da odu u Crkvu ili na vjeronauk? Da li ih možda "tjeraju" roditelji? Na ta pitanja se pomalo rastužim jer na neka već znam odgovore, a ti me odgovori užasavaju. Kao da me ti odgovori udaraju i uništavaju moje srce. Tada sam tužna. Ne zbog toga što mene udaraju, već zbog njih, onih ljudi koji su lijeni pred Bogom. Njihova vjera im, samo nagađam, ništa ne daje. Moja vjera nije takva. Mene ne treba "tjerati" da odem u Crkvu ili na vjeronauk. Moja mi vjera daje, ali i učvršćuje, prijateljstvo, slobodu i mirnu dušu. Prijateljstvo; zato što uvijek, barem s jednim prijateljem ili prijateljicom slavim Svetu misu. Slobodu; jer svaku molitvu koju iz dubine duše izmolim, oslobađa me. A mirnu dušu; jer svaki put kada nešto dobro napravim i povjerujem u ono što je Bog rekao, nekim čudom, kao da nestanu svi moji grijesi. Moja vjera je, nadam se , prava vjera i daje mi sve najpotrebnije.

Martina Brekalo, 6.d

Moja vjera mi daje…

Vjernik sam, i drago mi je što su i moji roditelji. Odlazim u Crkvu iz razloga što mi Bog daje snagu da preživim svaki dan, što me nikada neće napustiti. Kada sam u njegovoj prisutnosti to jest u Crkvi uvijek se osjećam sigurno, jer znam da će me uvijek razvedriti iako je tužan dan. On mi je poput brata, čak i više od toga. Kada se uplašim znam da sam siguran jer je uz mene. Neki se ljute jer se moraju moliti, ali ja znam da je molitva još jedan ljepši razgovor. Malo je ljudi što kuže, ali ja osjećam Boga i vuče me k sebi. Kada se molim zatvorim oči i osjećam se neopisivo, tolika snaga, čak me tjera da prođem kroz sve probleme i poslušam sve što mi je rečeno. Koliko puta legnem u krevet i razmišljam da nitko nije uz mene, ali znam da ima ta jedna osoba o kojoj nitko ne razmišlja- kako je njemu, a to je Bog. Razmislim i kažem si „njemu je opet teže, ali je stalno tu, iako smo ljuti, radimo loše stvari ili slično“. To je moje mišljenje, možda je nekome smiješno, glupo, ali ne znam da to neću povući!

Moja vjera mi daje…Moja vjera mi daje snagu i sreću u mnogo slučajeva. Kada imam problema ili u teškim trenucima imam potrebu da se pomolim i zamolim Boga da mi da snagu da prijeđem preko tih problema. Nakon molitve odmah mi bude lakše i kada svi teški trenuci prođu sjetim se da je Bog poslušao moju molitvu. Kada idem na svetu ispovijed nakon nje se uvijek osjećam lakše i slobodnije, a takve trenutke osjetim i na misi, najčešće kada primim svetu hostiju.

Toni Jakovljević, 8.a

Blago siromasima

Blago siromasima jer koliko god u duši bili siromašni, jednoga će dana biti bogati. Kada dođu u Kraljevstvo Božje, u raj.

Tada će biti najbogatiji. Zato neka se ne boje! Jer dobrota njihova će se isplatiti. Oni sada pate, nemaju nikoga, plaču, ali u Kraljevstvu Božjem nema tuge… samo svjetlost, sreća, radost, veselje i odmor. Bit će jednoga dana najbogatiji… bit će. Isplatit će im se sav trud, sva muka, sva patnja… jer ugledat će svjetlost i oličenje dobrote… Boga. Bit će tada oni još bogatiji. Bit će ispunjeni dobrotom jer dobrota je bogatsvo. Kada ugledaju svoje pretke i prijatelje, bit će bogati jer sreća je bogatstvo. Ljubav, obitelj i prijatelji su bogatstvo. Da… bit će tada najbogatiji. Bit će ispunjeni… bogatsvom. Bit će… jednoga dana. Trebaju samo strpljenje.

Jer strpljenje će ih do raja odvesti.

Patrick Orešković 6.c