OD NEOLITA DO VJEČNOSTI !

Knjiga: PRAPOVIJEST - Zagreb 1998.g.

autori: Stojan Dimitrijević, Nives Majnarić Pandžić, Tihomila Težak Gregl

KOSTOLAČKA KULTURA - pred Vučedolska kultura (3.700. - 2.900. g. pr. Kr.)

3.500 g. pr. Kr. sa područja Aralskog jezera (porječja Amur Darje i Sir Darje) u porječje Eufrata i

Tigrisa se doseljavaju Sumerani, Huriti, Hetiti i sl. Tako se u Zakavkazju spominju plemena Urw-

urduv – vjerojatni preci kasnijih Hurita, Hetita, Urartua i Kurda (Hrvata, kod kojih nalazimo prvu

poznatu banovinu Urkiš (između Harana i Čogar – Bazara).

HURU KULTURA (URW-URDUV - zapadna Mezopotamija) oko 4.000. g. pr.Kr. (askos napravljen bez lončarskog

kola)

SARVAŠ – GRADAC = Vučedolska kultura (2.900. - 2.200.pr.Kr.) „Povijest Hrvata“ - Ferdo Šišid, str. 50.

Njemački arheolog Robert Rudolf Schmidt (1882. - 1950.), na Vučedolu kod Vukovara 1938. g. je iskopao

poznatu keramičku kultnu posudu u obliku ptice, poznatu vučedolsku golubicu/jarebicu. (Postoji njegova

monografija „Die Burg Vučedol“, 1945.).

Poslije Vučedola je tijekom 1942./43.iskopavao lokalitet Gradac u Sarvašu (nedaleko Osijeka), o

tragovima života razvijene civilizacije. Za vrijeme II svjetskog rata Schmidt je morao prekinuti

iskopavanja, a 1944. i sam napušta Osijek, sudjelujudi a u otuđenju nalaza u ratnom vihoru, kršivši

zakone i stručnu etiku. Svi nalazi tada su prevoženi na izložbe diljem Evrope, a poslije rata podijeljeni su

na čuvanje Muzeju Slavonije u Osijeku ( oko 6.000 komada) i manji dio Arheološkom muzeju u Zagrebu.

STAROST zatečenih nalaza u Sarvašu. Sarvaš- Gradac pripada redu višeslojnih lokaliteta, a bio je

nastanjen od razdoblja mlađeg kamenog doba (neolita), do srednjeg vijeka.

Najviše keramičkih ostataka pripada vučedolskoj kulturi od 2.900. - do 2.500. g. pr. Kr. (Ističu se zdjela i

lonac, kao i jedinstveni obredni žrtvenik sa geometrijskim ukrasima (motivom „šahovnice“). Pored osta

lih svakodnevnih predmeta i kalupa, ističe se jedan ulomak keramike s jedne velike posude s prikazom

ženskog lika iz 6. tisučljeća pr.Kr. u doba starčevadke kulture, a vede posude i zdjele obilježile su život

ljudi u doba badenske i kostolačke kulture od 3.370. - 2.900. g. pr. Kr.

Vučedolski kalendar ?

Knjiga: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara - Ferdo Šišić (str.50) Vučedol - mlađe kameno doba

Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara - Ferdo Šišić (str. 54. ) Butmir - mlaĎe neolitsko doba

Rekonstrukcija : nalazište Butmir kraj Sarajeva - Neolitsko doba! (izvor slika: Internet)

U prilogu su prikazani arheološki nalazi kod Sarvaša, Gradeca -Vučedolska kultura i

Butmira kod Sarajeva (2.900. - 2200. g. pr. Kr.) i arheološki nalaz kod Kostolca -

Kostolačka pred Vučedolska kultura (3.700. - 2.900. g. pr. Kr.)

PALEOLITIK - NEOLITIK

(prijelaz iz starijeg kamenog - ledenog doba u mlaĎe kameno - post ledeno doba) prema djelu:

„POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARA“ - Ferdo Šišić.

„…Tjelesnih preostataka paleolitskog čovjeka našlo se na više mjesta u Evropi, najviše

u Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj, a i ovdje jasno se i sigurno opaža razlika izmeĎu čov

jeka iz ranijeg paleolitskog razdoblja Neandertal - Spy i čovjeka iz mlaĎega Sapiens fo

ssilis. MeĎu najvažnija nalazišta paleolitskog čovjeka u Evropi ubraja se naseobina

koju je 1899. g. otkrio profesor zagrebačkog univerziteta Gorjanović na pristranku

Hušnjakova brda u Krapini. Po istraživanju Gorjanovića ta je naseobina cvala preko

8.000 godina. U paleolitsko doba današnji su naši zapadni krajevi bili rijetko gdje

naseljeni od nekolikih skupina nomadskih lovaca.. . .

. . .Neki arheolozi i geolozi drže, da su Evropu na prijelazu iz Paleolitskog (ledenog) u

Neolitsko post-ledeno doba iznenada zatekle velike klimatske promjene, za kojih

propadne paleolitski čovjek zajedno sa svojom kulturom i tek poslije mnogih vjekova,

kad Evropa opet postade podesnom za stan ljudski, naseli je novo žiteljstvo s istoka, iz

srednje Azije, noseći sa sobom sve preduvjete više kulture.“

(Porijeklo tog novog razvijenijeg neolitskog čovjeka do dana današnjega znanstvenost

nije odgonetnula.)

Nessebar- Crno more

Huru Israel 1400-1300. g. pr. Kr. Bugarska

I krenuo taj novi čovjek (Sapiens fossilis), prvo u obiteljskim grupama, zatim plemenima,

pa rodovima, spajajući se u narod, ne samo na zapad, duž obala Crnog mora i tako

dragih meĎurječja (Dona, Dnjepra i Dnjestra, Save Drave i Dunava), već i na jug u

meĎurječje Inda i Sarasvati-a, Eufrata i Tigrisa, sve do Nila, da bi pritisnut povijesnim

zbivanjima, najposlije u Antici nastanio obale Egejskog, Tirenskog i Jadranskog mora

ostavljajući neprestano za sobom materijalne dokaze i tragove svog identiteta i

svjetonanazora

Zdjela - krater iz sredine 4. st. pr. Kr. Grčka vaza iz Tebe oko 430. g. pr. Kr.- Odisej i sirene

(prikaz bitke, a 2. str. Odisej osljepljuje kiklopa (Motiv lairinta i „šahovnice“ dovoljno govore o autoru)

Tronožni koton (oko 570. pr. Kr.) u korintskom stilu s prikazom rođenja Atene iz glave Zeusa.(„šahovnica i pleter“)

Amfipolis u Tesaliji - grčka Makedonija, nalaz 2015. g. u Amfipolisu (motiv šahovnice i svastike)

Kada su naposljetku ti novi ljudi, Vedoevropljani - Sapiens Fossilis (Kromanjonci?), koji su toliko držali do

svojeg svjetonazora i njegovih simbola, a i oni drugi, drugačiji, naposljetku stigli u Evropu, naseljavali su

okružja prema svojim sklonostima, znanju i svjetonazoru.

Primjerice,germanska plemena naseljavala su šumsko, močvarno i planinsko okružje na sjeveru uz Baltičko

more u znaku vjerovanja u boga Thora, ratovanja i oblikovanja metala, dok su hrvatska i njima srodna

plemena - „djeca sunca i voda“ od najranijih vremena naseljavala nizinska područja u okružju rijeka i obala

toplih mora (Jadran, Egejsko, Tirensko more), donoseći u Evropu znanje o poljoprivredi, navodnjavanju,

konjima, pomorstvu, oblikovanju metala (bakar, bronca, željezo), pojam plemenitosti i slobodoljubivosti.

Naseljavanje Evrope ti novi ljudi vršili su počevši od neolitika (4.000. pr. Kr.),pa do pada Zapadnog Rimskog

carstva (623. g. po Kr.), kroz četiri pravca: 1.) uz obale Crnog mora i preko Karpata. 2.) iz Male Azije kopnom

preko Bospora. 3.) Egejskim morem i preko Peloponeza do Jadrana, te 4.) Tirenskim morem i preko

Apeninskog poluotoka do Jadrana.

Tako su postupno naselili srednju i istočnu Evropu, uključivši današnju Ukrajinu do rijeke Don u Mramornom

moru (Tanais). Cijelo to područje od oko 2. st. pr. Kr. do oko 3. st. po Kr. nazivalo se Velika Hrvatska ili kako

tvrde najnovija ruska istraživanja povjesničara Majorova Velikaja Horvatija (na ruskom jeziku), u kojoj je pos

tojalo više samostalnih kraljevina u suživotu.

Grb Velike Moravske 9.st. Hačkar-krajputaš najstariji iz 1. st. po Kr., Armenija

Njemačka (Otona I) i hrvatskih zemalja Prostiranje Velike Moravske u 9. st. po Kr.

Taj pojam Velike Hrvatske u pogrdnom smislu, kao i nazive: barbari, pogani i sl. nameću nam već od 1.000-te

g. neki elitni evropski i domaći kroatofobni političari i njihovi znanstveno - politički uhljebi.

U XI. st. udruženi ubijaju nam kraljeve: Krešimira, Zvonimira na vrhuncu razvoja hrvatske državnosti, ukidajući

nam pravo na državu, prisiljavajući nas na tzv. Hrvatsko - Ugarsku Uniju, sa MaĎarskim i drugim tuĎinskim

kraljevima. U 16.st. u jeku osmanlijske agresije na tu Uniju prepuštaju Hrvate samostalnoj obrani, govoreći

nam, da smo „PredziĎe kršćanstva“.

1664. g. ubijaju nam voĎu ideje za osloboĎenje od Habzburškog apsolutizma, bana N. Š. Zrinskog (izmišljajući

napad vepra u lovu), a potom 1671. pogubljuju P. Zrinskog i K. Frankopana (nasljednike ideje za osloboĎenje)

i njihove obitelji, plijeneći svu njihovu (hrvatsku) imovinu. I tako dalje . . .Važno je znati svoju istinitu povijest,

radi vlastitog opstanka!

Svi oni, kao i neki danas željeli su negirati hrvatski identitet i porijeklo, ne bi li u nekom pogodnom trenutku

opet otkinuli komad njena teritorija, govoreći potom: mala Zemlja, mali narod, Slaveni, balkanci, rigidni,

paterjahalni, nacionalisti i sl.

U stvari oni ne znaju povijest, ili ne žele znati, posebno ne hrvatsku, a naročito ne onu od Neolita, a sve zato,

jer miroljubivi Hrvati nikad nisu osvajali druge narode, nisu vodili ni kolonijalne ratove radi grabeži, već su

čvrsto čuvali svoj slobodarski identitet, svjetonazor i njegove simbole, braneći tako svoju opstojnost kroz 6.000

godina.

POSLIJEDNI SUD ŠAKTI RISI HARAHVATI ŠAKI crtež Nikal Pisani vječno kretanje

(južni Ural 500. pr.Kr.) . (južni Ural 4.500.pr.Kr.) keramika iz Samarije iz 3.000.pr.Kr.

.

To prepoznaje i poznati pjesnik i (iz Subotice ) - Jovan Jovanović Zmaj u pjesmi:

Hrvat se ne bori

da šta otme kome, /

Čuva sveti oganj

Na ognjištu svome /

I dok tako čini, i

Najteži dani / i

Bog i pravda

Na njegovoj su strani./

A kad će „tuđin“ - zar da se dade putu,

/ na kom nema

Zakona ni pravde?

(Napomena: Parafrazirajući originalnu pjesmu, na mjestu riječi „tuđin“ originalna riječ je Srbin.)