od ugovora o djelu do ugovora na neodređeno - cin.ba · za ulazak u državnu službu nisu dovoljne...

- 1 -

Od ugovora o djelu do ugovora na neodređeno Za ulazak u državnu službu nisu dovoljne samo kvalifikacije i godine iskustva . CIN-ovo istraživanje je

pokazalo da je sigurniji put poznanstvo sa zvaničnicima te angažman po ugovoru o djelu.

Objavljeno: 17.8.2012. godine

Jedino pitanje koje se nametalo bilo je – koja će od nas tri dobiti posao?

Tri novinarke Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su početkom godine konkurisale za posao novinara u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u Bosni i Hercegovini (BiH). Uvjeti su bili univerzitetska diploma, poznavanje engleskog jezika te dvije godine iskustva na istim ili sličnim poslovima.

Izgledalo je nemoguće da jedna od novinarki CIN-a ne dobije posao, jer svaka ima najmanje osam godina iskustva u novinarstvu, govori engleski jezik, dvije od nas posjeduju titulu magistra, a treća je diplomirani ekonomista.

Međutim, poziciju je dobila osoba koja nije diplomirala novinarstvo niti je ikada radila taj posao. Posjeduje iskustvo od dvije godine volonterskog staža u Internacionalnoj asocijaciji kriminalista i Upravi za policijsko obrazovanje u Banjoj Luci, a na testu je osvojila maksimalan broj bodova.

U konkursima se traže obrazovanje i iskustvo koji bi u igri trebali ostaviti samo najbolje kandidate. Ipak, ispunjavanje uvjeta na konkursu nije uvijek garant da

ćete dobiti posao. Istraživanje CIN-a je pokazalo da ovakvo iskustvo pri traženju posla u državnoj službi u BiH nije rijedak slučaj.

Na osnovu podataka koje je CIN prikupio iz 33 državna ministarstva,

direkcije i agencije, u posljednjih pet godina najmanje 260 osoba je već radilo na pozicijama za koje je konkurs raspisan naknadno. One su prije raspisivanja konkursa već radile na tim radnim mjestima, po osnovu ugovora o djelu ili ugovora na određeno.

Za veliki broj ljudi u BiH zapošljavanje u državnoj službi predstavlja bacanje novca poreskih obveznika i vremena kandidata. Nekvalitetan proces zapošljavanja otvara mogućnosti za nepotizam, korupciju i slabi povjerenje građana u rad državnih institucija.

Jedini koji imaju koristi od zapošljavanja u državnoj službi jesu “novi” zaposlenici i članovi komisija koji zarađuju i do 300 KM za provjeru kandidata - unaprijed osuđenih na neuspjeh.

Država kao najbolji poslodavacPosao u državnoj službi znači redovnu

plaću, dobre radne uvjete, sigurnost i zagarantovanu penziju. Za mnoge građane koji se više od dva desetljeća suočavaju sa nesigurnim političkim okruženjem, nezaposlenošću i uništenom ekonomijom, država je idealan poslodavac.

Newsletter Centra za istraživačko novinarstvo Broj 22 | 23. januar 2013. godine

Dolina 1171 000 Sarajevo

Bosna i Hercegovina

+387 33 560 [email protected]

Oglas za posao u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u BiH za poziciju Viši stručni saradnik - novinar sa minimum dvije godine iskustva na istim ili sličnim poslovima.Foto: CIN

- 2 -

Newsletter Centra za istraživačko novinarstvowww.cin.ba

Stoga, nije čudno da se na svaki objavljeni oglas prijavi više desetina kandidata za jednu poziciju. Konkurencija je često prividna – paravan kojim se prikriva činjenica da je pozicija već popunjena ili rezervisana za nekoga. Najbolji način da dobijete posao u državnoj službi nije da konkurišete na javni oglas, već da uđete u instituciju preko ugovora o djelu ili ugovora na određeno vrijeme za koje nije obavezno raspisivanje konkursa.

Stručnjaci za ljudske resurse se slažu da je osoba koja već radi na poziciji za koju je raspisan konkurs u prednosti u odnosu na kandidate izvana te ima veće šanse da dobije posao.

Fuad Kasumović, zamjenik državnog ministra finansija, ide i korak dalje, navodeći da kandidati za koje se raspisuju formalni konkursi često dolaze i do pitanja koja će biti na testu.

Ako je unaprijed poznato ko će dobiti posao, procedura zapošljavanja stvara nepotrebne troškove za državu.

Istraživanje CIN-a za period između 2006. i 2011. godine pokazuje da su desetine hiljada maraka budžetskih sredstava potrošene za objavu oglasa i naknade članovima komisija za izbor novih uposlenika.

CIN-ovo istraživanje o zapošljavanju u državnoj službi

Novinari CIN-a su na 54 adrese državnih institucija poslali zahtjeve za slobodan pristup informacijama, tražeći imena i prezimena državnih službenika i zaposlenika te vrstu ugovora koju su imali u periodu od 2006. do 2011. godine.

Cilj je bio da se na osnovu vrste i datuma sklapanja ugovora dobije slika o tome koliko je državnih službenika i zaposlenika imalo privremene ugovore prije raspisivanja javnih konkursa koji su im omogućili da dobiju stalno zaposlenje.

Neke državne institucije su odbile dostaviti ove podatke, pravdajući se da time štite privatnost svojih zaposlenika. Zbog toga je CIN tužio Agenciju za državnu službu (ADS) i dobio presudu u svoju korist.

Državni sud u presudi navodi da građani imaju pravo znati ko su državni službenici i da su to javne informacije koje se po zahtjevu moraju dostaviti na uvid.

I pored presude, tek 33 institucije su dostavile djelimične ili potpune podatke u skladu sa zahtjevom CIN-a. Podaci pokazuju da institucije često raspisuju konkurse za već popunjene pozicije.

Na primjer, od 17 osoba koje imaju ugovor na neodređeno vrijeme u Agenciji za policijsku podršku BiH, njih sedam je prije objavljivanja konkursa već radilo na tim pozicijama.

Rahmija Hodžić, direktor Agencije, u razgovoru sa novinarima CIN-a kaže da su ljudi koji su radili na osnovu ugovora o djelu primljeni na neodređeno vrijeme, nakon što je ADS raspisao konkurs za te pozicije. On kaže da se nije miješao u proceduru izbora namještenika.

“Sve je išlo preko ADS-a”, kaže Hodžić i dodaje da nema ništa nezakonito u cijeloj proceduri.

Direkcija za civilnu avijaciju BiH, koja nadzire i regulira civilni aviosaobraćaj,ima 54 stalno zaposlene osobe. Njih 17 je već ranije radilo po osnovu ugovora o djelu ili na određeno. U ugovorima u koje je CIN imao uvid stoji da važe do raspisivanja konkursa za te pozicije.

Za ovu direkciju je i Ured za reviziju institucija BiH utvrdio da 17 lica (11 sa visokom stručnom spremom i 6 sa srednjom) ima zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme. Iz dokumentacije koju su dostavile institucije se ne može utvrditi da li je prije angažovanja zaposlenika raspisan konkurs i na koji način je izvršen izbor kandidata.

Revizori navode da prilikom zapošljavanja treba ispoštovati zakonsku regulativu i princip transparentnosti.

Slična situacija je i u Fondu za povratak, u čijoj nadležnosti je, prije svega, finansiranje povratka izbjeglica u BiH. Od

jedanaest stalno zaposlenih, četvero je na svojim pozicijama radilo u Fondu i prije raspisivanja konkursa.

Od 123 stalno zaposlene osobe u Sekretarijatu Parlamentarne skupštine BiH, njih 32 je bilo angažovano na pozicijama za koje je naknadno raspisan konkurs.

U Ministarstvu pravde BiH je trećina trenutno zaposlenih već radila na pozicijama za koje su konkursi raspisivani naknadno, u periodu od 2006. do 2011. godine.

U Ministarstvu civilnih poslova BiH taj broj iznosi oko 20 procenata, a u Ministarstvu sigurnosti BiH oko 40 procenata.

Zanimljiva je situacija i u Uredu za zakonodavstvo Vijeća ministara. Ovaj ured daje pravno mišljenje o materijalima koji se upućuju Vijeću ministara. U ovom uredu od 2007. godine je zaposleno šest osoba. Njih pet već je radilo na tim pozicijama.

Objavljivanje konkursa forme radi košta državu

ADS nije CIN-u poslao podatke o tome koliko je koštalo objavljivanje oglasa za državne službenike koji su već radili na tim pozicijama, ali jesu neke druge državne institucije.

Tako je Direkcija za civilnu avijaciju potrošila 3.500 KM za oglašavanje za dvije pozicije koje su već bile popunjene.

U Agenciji za policijsku podršku 2010. godine se na radna mjesta portira, čistačice, vozača i referenta za vođenje protokola i arhive prijavilo preko dvjesto kandidata. Na tim mjestima već su radile osobe po ugovoru o djelu. Za objavu ovog konkursa Agencija je potrošila 1.500 KM naknade članovima komisije te oko 2.000 KM za objavljivanje oglasa.

Direktor Agencije za policijsku podršku BiH kaže da se nikad ne miješa u izbor kandidata te da taj posao prepušta Agenciji za državnu službu.Foto: CIN

Više od pola miliona ljudi u BiH traži posao, a država je jedan od idealnijih poslodavaca.Foto: CIN

- 3 -


U prosjeku, objava u novinama i plaćanje naknada članovima komisije košta državu oko 2.000 KM po oglasu. Naknade članovima komisije zavise od broja prijavljenih kandidata, a ako ih je više od 30, iznose i do 300 KM po članu.

Društvene posljedice nepravednog procesa zapošljavanja

Enver Išerić je bivši direktor ADS-a Federacije BiH. On kaže da zapošljavanje državnih službenika koji već rade po ugovoru o djelu nema pravnog osnova. Ugovori o djelu, kaže Išerić, mogu se koristiti za one povremene poslove za koje sistematizacijom nije predviđeno radno mjesto, kao što je krečenje prostorija.

Kasumović, zamjenik ministra finansija, upozorava na nepravilnosti prilikom zapošljavanja u državnoj službi. On objašnjava da budući državni službenici prvo dobijaju ugovor na određeno, a zatim se za njih raspisuje konkurs da se zadovolji forma. Način na koji rukovodilac institucije bira s kim će sklopiti ugovor na određeno je stvar lične preferencije, kaže Kasumović:

“Apsolutno lične preferencije, rođačka i stranačka linija.”

Rudo Vidović je trenutni zamjenik ministra u Ministarstvu prometa i komunikacija BiH. U prethodnom mandatu bio je ministar. Jedan od njegovih savjetnika je sin stranačke kolegice i susjede Slavice Josipović.

Vidović kaže da je savjetnika odabrao na osnovu njegovih kvalifikacija, a ne na osnovu stranačkih ili susjedskih odnosa.

Bilo kako bilo, ministar ima pravo da bez konkursa primi savjetnika. Da li će ta činjenica kasnije biti odlučujuća u obezbjeđivanju namještenja u državnoj službi na osnovu zasluga, drugo je pitanje.

Dejan Majkić, sin Dušanke Majkić, visoke dužnosnice Saveza nezavisnih socijaldemokrata i zastupnice u Parlamentarnoj skupštini BiH, je odlukom Vlade Republike Srpske (RS) 2011. godine imenovan za pomoćnika direktora Poreske uprave RS-a. Njen drugi sin Ognjen također radi u Poreskoj upravi RS-a kao pripravnik.

Spomenka Ljubić je dobila posao u Regulatornoj agenciji za komunikacije u vrijeme kada je njen otac Božo bio ministar komunikacija i prometa.

Danilo Petrović je savjetnik svome puncu Nebojši Radmanoviću, članu državnog Predsjedništva.

Prema Kasumovićevim riječima, veze, nepotizam i politička podobnost su glavni

aduti za ulazak u državnu službu. Tek jedno ili dvoje od sto kandidata može biti te sreće da dobije posao bez intervencije.

Na pitanje zašto se ništa ne čini da se ovakva praksa zaustavi, Kasumović kaže:

“Ko će reagirati? Onaj koji prima? Nije lud. On voli da ima širinu da može netransparentno (...) nekad će ga neko zamoliti, ili stranački ili rodbinski, da ga zaposli.”

Erol Mujanović je stručnjak za razvoj ljudskih potencijala. On radi za Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) na projektu obuke mladih ljudi u traženju zaposlenja. Radio je i kao direktor firme koja se bavila izborom najboljih kandidata za poslodavce.

Prema njegovom mišljenju, ako su kandidati koji već obavljaju te pozicije prije raspisivanja konkursa najbolji, onda u suštini problem i nije toliko veliki, osim što treba biti fer i ne trošiti vrijeme i novac kandidata koji konkurišu. Međutim, ako se ne radi o najboljim kandidatima, onda je to pogubno.

„Ako su kandidati nekompetentni, to je srednjoročno i dugoročno pogubno po organizaciju koja ima takvu politiku regrutiranja i takvu politiku upravljanja ljudskim resursima, jer će nas negativna selekcija dovesti prije ili kasnije do grčkog sindroma”, odnosno do protesta nezaposlenih i razočaranih mladih iz te zemlje.

Kandidat koji nije dobio posaoAdisa Okerić Zaid, prevodilac

sa desetogodišnjim iskustvom u međunarodnim organizacijama, Haškom sudu i finansijskom sektoru, odustala je od pokušaja da pronađe posao u državnoj službi.

Nekoliko puta je zamalo dobila posao prevodioca, ali je gubila od onih koji su već radili na tim pozicijama prije

raspisivanja konkursa.

„Prva je reakcija, kad to krene, javi se neka nesigurnost. Onda kasnije frustracija. Na kraju sam odustala, ima već godina dana. (...) Čovjek previše energije uloži u to“, kaže Okerić Zaid.

Direktor ADS-a Neven Akšamija ne vidi da postoji problem u zapošljavanju državnih službenika. On kaže da su tri agencije za državnu službu koje postoje u BiH ispunile svoju svrhu.

CIN-ove novinarke nisu dobile posao

Tri novinarke CIN-a su se u februaru prijavile na poziciju Viši stručni saradnik- novinar u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH.

Tri mjeseca nakon oglasa jedna od njih je obaviještena da nije položila javni ispit, a druge dvije su pozvane da izađu na stručni ispit.

Ispit se sastojao od deset pitanja, uglavnom, iz Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH i zakona koji regulišu rad Direkcije. Odgovorile su tačno na osam od deset pitanja te su pozvane na usmeni ispit koji se sastojao od pitanja poput: “Da li ste nervozni?”, “Šta je intervju?” Šta su kolporteri?” i “Šta je press clipping?”

Na kraju, posao je dobila Nataša Sikimić koja je 2009. godine diplomirala na Visokoj školi unutrašnjih poslova u Banjoj Luci.

Sikimić ima volontersko iskustvo u Asocijaciji kriminalista i u Visokoj školi unutrašnjih poslova u RS, a i ranije je konkurisala za poslove u policijskim agencijama u BiH. Prema njenim riječima, ranije nije radila u medijima.

Zajedno sa jednim od zamjenika direktora Direkcije, Urošom Penom, objavila je rad pod naslovom Uloga i značaj Interpola u međunarodnoj policijskoj saradnji. Pena je predavač na Visokoj školi unutrašnjih poslova u Banjoj Luci i zajedno su učestvovali na istim konferencijama.

U intervjuu za CIN Sikimić je rekla da se pripremala oko dva mjeseca za testove na kojima je dobila maksimalan broj bodova. Međutim, u razgovoru sa novinarkom CIN-a nije znala navesti tačan naziv Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH iz kojeg je i bila većina pitanja na testu.

Na pitanje da li joj je Pena pomogao da dobije ovaj posao, odgovorila je:

“Ovaj razgovor je završen.”

Adisa Okerić Zaid ima deset godina iskustva u prevođenju za međunarodne organizacije u BiH, finansijski sektor i sud u Hagu. I pored brojnih pokušaja, to iskustvo joj nije bilo dovoljno da dobije posao u državnoj službi.Foto: CIN

- 4 -



Od početka 2009. do kraja prošle godine se na konkurse za posao kod države – najpoželjnijeg

poslodavca u Bosni i Hercegovini (BiH) – javljalo skoro pet hiljada ljudi godišnje. Institucije BiH su samo tokom 2011. godine raspisale 107 konkursa.

Na neke od njih su se više puta javljale i sagovornice Centra za istraživačko novi-narstvo (CIN) iz Sarajeva: Adisa Okerić Zaid, Almina Omeragić, Dušica Nikolić i Emza Fazlić. Sve četiri dijele slična iskustva: uprkos obrazovanju i iskustvu, nijedna nije uspjela dobiti posao, svaka je bar dva puta bila drugoplasirana i, nakon svega, one vjeruju da je bez „veze“ nemoguće proći konkursnu proceduru koju u ime institucija sprovodi Agencija za državnu službu (ADS).

Ne pomažu ni žalbe na neobjektivno ocjenjivanje članova komisije. Postojeća zakonska pravila ne dopuštaju mogućnost propitivanja odgovornosti pojedinačnih članova komisije - zbog čega su i na koji način ocijenili kandidate.

Mnogi od onih koji se javljaju na konkurse za državnu službu, kao i sagovo-rnice CIN-a, se nakon prvobitnih frus-tracija vremenom pomire sa činjenicom da nikada neće dobiti posao u državnim institucijama.

Državna služba – posao za već zaposlene

Sarajka Almina Omeragić je tokom 2010. godine na konkursima za posao bila četiri puta među troje najboljih: nakon pokušaja u Komisiji za zaštitu spomenika i Ministarstvu finansija i trezora, krajem godine se prijavila na konkurs koji je ADS raspiso za Ministarstvo pravde BiH.

Do posla u institucijama BiH se dolazi polaganjem javnog i stručnog ispita. Nakon što ADS, koji rukovodi procedu-rom zapošljavanja, objavi oglas za posao u instituciji i kandidati pošalju tražene doku-mente, oni koji ispunjavaju uvjete idu na testiranje znanja. Prvo se polaže javni ispit na kojem se provjerava znanje kandidata o uređenju i funkcionisanju zemlje. Svi koji znaju bar 28 odgovora od 42 postavljena pitanja javni ispit više ne moraju polagati do kraja karijere.

Nakon toga slijedi provjera stručnog znanja koju čini pismeni i usmeni dio. Na kraju testiranja kandidat može imati najviše 130 bodova.

Vječito drugiPosao u državnoj službi BiH svake godine pokuša naći skoro 5.000 osoba, ali tek svaka dvanaesta u tome

uspije. Veliki broj „pobjednika“ je prije konkursa već radio u instituciji koja je raspisala oglas.

- 5 -


Omeragić je na pismenom dijelu stručnog ispita u Ministarstvu pravde ocijenjena sa 90 bodova i nalazila se od-mah iza dvojice kandidata koji su osvojili maksimalnih 100 bodova. CIN je otkrio da su obojica već tada radila u Minis-tarstvu pravde BiH i imala ugovor o radu na godinu dana, koji je isticao dva mjeseca nakon što je raspisan konkurs. Omeragić kaže da je za to saznala nakon pismenog dijela stručnog ispita, kada je njena sestra nazvala Ministarstvo i zatražila da razgov-ara sa jednim od njih dvojice. Odgovorili su joj da je na odmoru.

Nakon pismenog, Omeragić je na usmenom testu osvojila maksimalan broj bodova, baš kao i obojica kandidata koja su već radila u Ministarstvu. Kada je izašla konačna lista na kojoj je bila na drugom mjestu, Omeragić se odlučila žaliti Odboru državne službe za žalbe na proceduru konkursa i vrednovanje rezultata.

Zakonom o državnoj službi je određeno da tročlano vijeće Odbora razmatra sve odluke Agencije ili institucije koja traži uposlenike, ukoliko neko od kandidata to od njih zatraži, sumnjajući u regular-nost sprovođenja konkursa na kojem je učestvovao.

Omeragić je u žalbi napisala da su dvojica najboljih kandidata već zaposlena u instituciji, što nju i ostale kandidate stavlja u neravnopravan položaj.

„Nemoguće je da komisija za izbor djel-uje profesionalno i nepristrasno ukoliko

već poznaje osobe zaposlene u navedenom Ministarstvu“, napisala je u žalbi.

ADS i Odbor za žalbe – čuvari ulaza u državne institucije

Petnaest dana kasnije Odbor je njenu žalbu odbacio, objasnivši da je Komisija za izbor imenovana i radila u skladu sa zakonom te da „paušalno osporavanje objektivnosti članova Komisije prilikom ocjenjivanja ne može biti razlog za žalbu“.

To što su najbolji na konkursu već radili u instituciji koja je raspisala konkurs nije predstavljalo prepreku za njihovo učestvovanje, piše u rješenju Odbora državne službe za žalbe.

Po zakonu, Omeragić je imala pravo da se žali na legalnost konkursne procedure i da traži izuzeće bilo kojeg člana ili cijele komisije, ako za to ima razlog. Ona to nije učinila, već se po završetku cijele procedure žalila zbog ocjena koje su joj dodijeljene.

Članica Vijeća ove institucije Branka Kolar Mijatović je za CIN detaljnije objas-nila ovu odluku i rekla da postojeći zakoni ne dopuštaju ni Odboru niti bilo kojoj drugoj instituciji da propituje razloge zbog kojih su članovi Komisije dali kandidatima određenu ocjenu:

„Ako ustanovimo da je procedura pro-vedena po zakonu, mi nemamo pravo da budemo policijski istražitelji koji će ući i reći ‘a zašto ste ovo ovako’. U ovom trenut-ku, mi nemamo to zakonsko ovlaštenje.“

U Zakonu o državnoj službi piše da ADS imenuje članove nezavisne komisije koja bira kandidata za državni posao. De-taljnija pravila o radu komisije je odredio ADS u Odluci o načinu polaganja javnog i stručnog ispita, u kojoj piše da „pojedine ocjene ne mogu biti razlog izjavljivanja žalbe, niti se preispitivati u postupku po pravnim lijekovima“.

Prema istim pravilima, Odbor je ovlašten samo da provjeri da li je komisija formirana u skladu sa Zakonom, da li je procedura otvaranja koverata pri javljanju na konkurs prošla legalno i da li postoji zapisnik o njihovom otvaranju i o broju prispjelih, prihvaćenih i odbačenih ko-verti te da nadzire sve slične akcije tokom provođenja procedure.

Nakon što je dobila odgovor od Od-bora, u martu 2011. godine Omeragić je odlučila da ovu instituciju tuži Sudu BiH. Iznenadila se kada joj je krajem godine stigla presuda u kojoj piše da Državni sud uvažava njenu tužbu, odgovor Odbora za žalbe poništava i vraća cijeli postupak na ponovno razmatranje.

Odbor je tako i uradio već krajem januara ove godine. Nakon razmatranja

Odbor je ponovo odbacio njenu žalbu, ne obazirući se na mišljenje Suda da su prethodni razlozi za odbacivanje žalbe bili paušalni, proizvoljni i bez oslonca u zakonima.

Omeragić kaže za CIN da ju je iskustvo sa ADS-om uvjerilo da se ne može regu-larno dobiti posao u državnoj službi. Zato je krajem januara ove godine na drugo rješenje Odbora uzvratila drugom tužbom. Na ovu presudu još čeka.

“Koliko god se trudila, vidjela sam da regularno ne ide, pa sam se odlučila da vidim šta će sud da kaže, mada ja ni u ovaj sud ne vjerujem puno, ali dobro“.

Sudija Suda BiH Jadranka Brenjo kaže da se u ovakvim slučajevima tužba može napisati jednom ili dva puta. Nakon toga, ona bi željela vidjeti da sud poništava izbor kandidata. Međutim, prema podacima iz Suda BiH, nijedan od 46 riješenih pred-meta nije završen na taj način, jer nije bilo slučajeva da je neko u jednom predmetu podnosio tužbu dvaput, kao što je to učinila Omeragić.

Brenjo kaže da su najveća prepreka kandidatima koji žele zaštititi svoja prava upravo zakonska rješenja koja umanjuju značaj žalbe kao glavnog mehanizma zaštite.

„Žalba ne obavezuje instituciju koja je raspisala natječaj da postupi odmah i ne izvrši prijem tih ljudi koje je ona odabrala. Po meni, van pameti“, kaže sudija Brenjo, objašnjavajući da bi izmjena ove odredbe olakšala posao sudijama, ali da je ta odluka u rukama zakonodavaca.

Almina Omeragić je Sudu BiH dvaput tužila Odbor državne službe za žalbe zbog konkursa za posao u Ministarstvu pravde BiH.Foto: CIN

Branka Kolar Mijatović objašnjava da Odbor državne službe za žalbe nema zakonsko pravo da pita članove komisija zašto su kandidate ocijenili jednom, a ne nekom drugom ocjenom.Foto: CIN

- 6 -


Članovi komisije nisu dužni objašnjavati svoj rad

Iskustvo sa drugim mjestom, porazom od kandidatkinje koja je već radila u insti-tuciji i odbijenom žalbom imala je i Adisa Okerić Zaid, prevodilac sa desetogodišnjim iskustvom u međunarodnim institucijama u BiH. Okerić Zaid je na dva konkursa tokom 2010. godine bila drugoplasirana. I prije tih iskustava je izlazila na konkurse za posao u državnim institucijama, ali nijednom uspješno.

U julu 2010. godine, dok je radila u Raiffeisen banci, javila se na konkurs na kojem je Ministarstvo finansija i trezora BiH tražilo prevodioca u Odsjeku za pri-premu budžeta institucija. Na pismeni dio stručnog ispita izašlo je 13 kandidata.

„Kad sam došla na taj pismeni, bio je prevod kreditnog ugovora, što ja radim svaki dan, bukvalno isto, tako da mi je to bilo toliko jednostavno“, kaže Okerić Zaid.

Međutim, kada su izašli rezultati, usli-jedilo je iznenađenje. Okerić Zaid su dva člana komisije dala po 90 bodova, treći 95, dok je ostalo dvoje smatralo da uopće nije zaslužila prolaznu ocjenu te su joj dali po 65 bodova. Sa ovakvim ocjenama je bila na drugom mjestu - za 0,66 bodova iza prvoplasirane kandidatkinje. Okerić Zaid kaže da joj je malo trebalo do posla:

„Da su mi dali minimalnu ocjenu, 75, bila bih prva.“

Tada je napisala žalbu koja je krajem decembra 2010. godine stigla na adresu Odbora državne službe za žalbe. U njoj je napisala da je evidentno da su joj ocjene dodijeljene isključivo radi „namještanja“ rezultata u korist druge kandidatkinje.

Nakon intervjua, sa 1,16 bodova pred-nosti, na prvom mjestu je bila kandidat-kinja koju je Okerić Zaid pomenula u žalbi. Međutim, Odbor je, kao i u slučaju Omeragić, rekao da ocjene komisije ne mogu biti razlog izjavljivanja žalbe.

„Kad bi neko samo htio pitati – na osn-ovu čega 65 poena? Hajde, pokažite šta ste našli! Ali, to niko nikada nije uradio. Zar njima samima nije sumnjivo da između dva člana komisije ima 30 poena razlike“, kaže Okerić Zaid.

Ovakve sumnje je nemoguće otkloniti. U to su se uvjerili novinari CIN-a koji su od ADS-a zatražili obrasce sa pojedinačnim ocjenama članova komisije. Stanislavka Ilić, pomoćnik direktora ADS-a, koja bira tri od pet članova komisije, objasnila je da ti podaci više ne postoje.

Svaki član komisije nakon ispita upisuje svoju ocjenu na „neformalnom obrascu“ – komadu papira koji predaje sekretaru

komisije, koji je potom upisuje u zbirnu tabelu rezultata. Potom svi iz komisije potpisuju tabelu, bez redoslijeda imena i ocjena, i tako potvrđuju njihovu tačnost. Rezultati se po unosu u zbirnu tabelu ocjena uništavaju i ne čine sastavni dio zapisnika.

Korak do posla – dva od samo-pouzdanja

Ekonomista Dušica Nikolić je svojevrsni rekorder među sagovornicama CIN-a. U periodu od 2009. do 2011. godine ona je na konkurse za posao u državnim insti-tucijama izlazila 17 puta; četiri puta je bila na korak od posla, a tri puta treća. Za CIN je kratko izjavila da je nedavno našla posao u privatnoj firmi i da ne želi govoriti o vremenu kada je izlazila na konkurse za državnu službu.

„Ne bih da imam ništa više sa ADS-om. Zaista. Ljepše mi je kad ne mislim na njih“, kaže Nikolić.

CIN je pronašao da su najuspješniji kan-didati na bar tri konkursa – u Ministarstvu finansija i trezora BiH 2011. godine i Ministarstvu komunikacija i prometa BiH 2010. godine – tamo radili već mjesecima, uglavnom po jednogodišnjim ugovorima. Nekoliko mjeseci prije isteka njihovih ugovora institucije su objavljivale pozive na konkurse. Procedure su bile završene neposredno prije isteka ovih ugovora.

Sve sagovornice CIN-a kažu da ovakva iskustva stvaraju osjećaj bespomoćnosti i nesigurnosti u sopstveno znanje.

„Onda kasnije frustracija i frustracija. Na kraju sam odustala, ima već godina dana, i više se nisam nigdje ni prijavljivala. Čovjek

previše energije uloži u to. Osjećam da je to jedan zid koji se ne može preći“, kaže Adisa Okerić Zaid.

Slično osjećanje dijeli i Emza Fazlić, novinarka sa pet godina iskustva koju krajem godine čeka diploma magistra međunarodnih odnosa i ekonomske diplo-matije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Tečno govori dva strana jezika.

„Osjećam se grozno. Sve te procedure, konkursi, dovedu vas u takvu situaciju da se vi osjećate nesposobnom, mutavom. Uvjere vas i da ste i glupi, i ludi. Nemam više živaca da se time bavim“, kaže Fazlić.

Ona je tokom 2010. godine bila četiri puta drugoplasirana na konkursima za posao u trima državnim institucijama. Među njima je bio i konkurs za stručnog saradnika u Odsjeku za istraživanje i analizu Direkcije za evropske integracije. Bolja od Fazlić je bila samo kandidatkinja za koju su novinari CIN-a saznali da je u Direkciji zaposlena od 2008. godine - prvo kao pripravnik, a potom na određeno vrijeme, upravo na poziciji za koju je bio raspisan konkurs za stalni posao. Drugi ugovor na određeno joj je isticao 9. juna 2010. godine, pet dana nakon što su izašli konačni rezultati konkursa.

Fazlić kaže da ju je sve jako pogodilo, jer je u konkursu navedeno da se radi o upražnjenom mjestu, a ona je tri puta bila plasirana iza osobe koja je prethodno već radila u službi. Mislila je da se žali Odboru, ali to nije uradila jer joj se činilo da nije vrijedno truda:

„Nisam mogla više da gubim vrijeme, jer me strašno to nerviralo, jer sam vidjela da je sistem tako ustrojen i da ne možete protiv toga. Oni će naći obrazloženje, i ovako i onako, da je onaj bolji, jer već ima osiguranu poziciju. Tako da se zabadava žaliti.“

Fazlić kaže da je prije ovih iskustava vjerovala da ima šansu za posao u državnoj službi. Nakon dvije godine izlazaka na konkurse vjeruje da je to moguće samo ako „imate vezu“.

Sve sagovornice CIN-a koje su imale iskustvo vječitog drugog mjesta kažu da su u nekom trenutku razočarenja pomišljale da potraže vezu za siguran posao u državnim institucijama, ali da sa ljutnjom prođu i ovakve misli.

„Možda bih našla štelu da sam je tražila. Možda sam mogla povući za rukav nekog ministra, funkcionera sa kojima radim, sa kojima sam u svakodnevnom dodiru kao novinar. Možda sam mogla reći: znate, mo-gli ste mi naći neko savjetničko mjesto pa ću ja nešto raditi, nešto ću piskarati. Ali, to ne može preko mojih usta“, kaže Fazlić.

Emza Fazlić je tokom 2010. godine četiri puta bila druga na konkursima za posao u državnim institucijama.Foto: CIN

- 7 -


Objavljeno 30.8.2012. godine

Neven Akšamija, direktor Agencije za državnu službu BiH (ADS), i njegovi saradnici kažu da svoj

posao obavljaju profesionalno i da nikada nikome nisu pomogli da se zaposli, niti u svoju instituciju, niti u drugu. Ipak, primjeri nekih službenika koji su primljeni u radni odnos u Agenciji izazivaju nedou-mice – i tužbe.

Zaposlenici ove institucije odlučuju ko će dobiti radno mjesto u prestižnoj državnoj službi. Prema Zakonu o državnoj službi, Komisiju za izbor državnih službenika čini pet ljudi – dvoje iz insti-tucije koja traži kandidata i troje sa liste eksperata koju sastavlja Agencija. Na listi se trenutno nalaze imena 360 profesion-alaca iz cijele države, uključujući i neke od zaposlenih u ADS-u.

Agencija imenuje nezavisnu komisiju, a Vijeće ministara BiH na prijedlog njenog direktora donosi pravila o visini naknada članova. Članovi potom bi-raju predsjedavajućeg Komisije i donose poslovnik o radu. Prilikom ocjenjivanja kandidata, javno se objavljuje samo zbirna ocjena, ali ne i pojedinačne ocjene svakog od članova Komisije. Ni ADS, ni bilo koja druga institucija se ne može miješati u rad Komisije niti dovoditi u pitanje pojedinačne ocjene njenih članova.

Direktor Akšamija i Kemal Bajramović, šef Grupe za informacione tehnologije u ADS-u, bili su članovi Komisije kada je ADS u maju prošle godine tražio višeg stručnog saradnika za obradu i upravl-janje informacijama - radno mjesto koje se nalazi u Bajramovićevom odsjeku. Najuspješnija na konkursu na kome su četiri osobe izašle na pismeni ispit je bila Aldijana Gušić koja je u ADS-u od 15. februara 2006. godine radila na mjestu referenta za održavanje informacionih tehnologija.

Bajramović kaže da im nije bio cilj zaposliti nekoga koga znaju, već najboljeg kandidata za to radno mjesto.

Akšamija je objasnio da je Gušićeva 2006. godine došla konkursnom procedu-rom za zaposlenike u državnoj službi, sa srednjom i višom stručnom spremom. U međuvremenu, 2009. godine je diplomi-rala i rukovodstvo firme je odlučilo da je

zadrži. U to vrijeme nisu imali mjesto za državnog službenika koje podrazumijeva fakultetsku diplomu, ali jesu prazno mjesto izvršnog asistenta direktora. Akšamija kaže da se tada obim posla povećavao, ADS je trebao radnika pa je rukovodstvo sa Gušićevom potpisalo novi ugovor.

Od 1. maja 2009. do 30. juna 2011. godine Gušićeva je samo formalno bila izvršni asistent direktora, dok je, ustvari, nastavila obavljati posao u Grupi za infor-macione tehnologije.

“Mi smo, dakle, fino profitirali zato što smo imali diplomiranog inžinjera za platu referenta”, kaže Akšamija.

U međuvremenu, 9. maja 2011. godine, ADS je oglasio da traži IT stručnjaka.

“Kad je imala određeni broj godina staža da se može prijaviti, mi smo za nju raspisali oglas”, objasnio je Akšamija.

Gušićeva je 29. juna 2011. godine pola-gala drugi dio stručnog ispita, pred komisi-jom u kojoj su bili njeni šefovi i saradnici u prethodnih pet godina. Proglašena je najuspješnijom kandidatkinjom.

Drugim riječima, dan nakon što je istekao njen prethodni ugovor i dalje je radila u Agenciji, ali ovaj put kao državna službenica sa svim povlasticama. U oglasu piše da je neto plaća za ovo radno mjesto 1.170 KM, istovremeno kada je prosječna plaća u državi bila 813 KM. Uz to, ADS redovno plaća poreze i doprinose za svoje službenike, što se ne može reći za veliki broj drugih poslodavaca u BiH.

U državnu službu se teško ulazi, a iz nje još teže izlazi

Najmanje 267 ljudi je u posljednjih pet godina već radilo na pozicijama u 33 državne institucije i prije nego što je za njih raspisan konkurs, podaci su koje su prikupili novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva. Komisije su u svim ovim slučajevima smatrale da su za posao najsposobniji upravo oni kandidati koji su već u instituciji.

Na konkurse koje je organizovao i sproveo ADS u prethodne tri godine izašlo je skoro 15 hiljada drugih kandidata bez prethodnog iskustva u državnim instituci-jama.

Neki su bili samo na korak od uspjeha i za CIN su izjavili da činjenicu što ljudi već rade na mjestima za koje je raspisan konkurs doživljavaju kao prepreku koju ne mogu preći i da se u državnu službu može zaposliti samo “preko veze“.

Odbor državne službe za žalbe je odba-cio žalbe kandidata da članovi komisije ne mogu davati objektivne ocjene ako znaju neke od kandidata ili sa njima već rade.

Sve žalbe o favoriziranju kandidata Od-bor je odbacio zbog nepreciznih ospora-vanja objektivnosti članova Komisije.

Konkursi za provjerene službenikeAgencija za državnu službu imenuje komisiju koja odlučuje o zapošljavanju državnih službenka.

Direktor Agencije za državnu službu Neven Akšamija ne krije da se i u ovoj instituciji zapošljavalo prvo preko ugovora, a potom su raspisivani konkursi za državne službenike.Foto: CIN

Kemal Bajramović iz Agencije za državnu službu kaže da je znanje jedini kriterij po kojem ocjenjuje kandidate.Foto: CIN

- 8 -


Akšamija kaže da drugi učesnici jesu hendikepirani na konkursima na koje se prijavljuju kandidati koji već rade u insti-tuciji, ali da se po zakonu neće smatrati diskriminacijom što negdje neko već radi i ima neko znanje ili iskustvo: „Jer, mi bi-ramo najstručnije. Zakon je tako podešen”.

Osim Gušićeve, od 2004. do 2009. godine je u ovu instituciju na sličan način došlo još četvero ljudi. Dvije državne službenice su u ADS-u radile prvo kao pri-pravnice, potom na određeno, a zatim su se zaposlile za stalno - kad je raspisan oglas za mjesta na kojima su već radile.

Treći službenik je došao po ponudi same Agencije, jer su ga, prema riječima ruko-vodstva, upoznali kroz konkurse za druge institucije i kroz njegova česta obraćanja Agenciji za savjete u vezi sa dokumentaci-jom za zaposlenje.

Akšamija otvoreno govori o načinima na koji su ovi ljudi došli do posla u Agenciji koju vodi i još kaže da su oni „sami sebi bili najbolja štela“, jer su dobro radili.

Zatvorska kazna nije prepreka za državnu službu

Bojan Golić je nekadašnji direktor Akcijskog fonda RS-a i vršilac dužnosti direktora Investiciono-razvojne banke Re-publike Srpske (IRB RS) koji je takođe bio pripravnik u ADS-u. On je krajem juna 2010. godine priznao krivicu za nesavjes-tan rad u službi, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora od četiri mjeseca.

Golić je u ADS primljen kao pripravnik,

2004. godine, kada je ova institucija raspisala oglas za prijem pripravnika. Godinu dana kasnije ADS je raspisao oglas za državnog službenika na koji se Golić prijavljuje i ostvaruje najbolji rezultat. Do 5. juna 2008. godine je promijenio dvije pozicije u ADS-u – primljen je kao viši stručni saradnik za rješavanje sukoba, a godinu dana kasnije je premješten na mjesto višeg stručnog saradnika za prijave i obavještenja. Na ovom mjestu je bio do 5. juna 2008. godine, kada je zatražio odsus-tvo iz državne službe.

„2008. sam otišao u Banja Luku. Imao sam rješenje u skladu sa zakonskim propi-sima o neplaćenom odsustvu, od tadašnjeg direktora Jakoba Fincija, do isteka man-data ili prekida ugovora”, kaže Golić.

Golića je Vlada RS-a 2008. godine prvo imenovala za direktora Akcijskog fonda, a godinu dana kasnije ga je Nadzorni odbor IRB-a postavio za vršioca dužnosti direktora. Međutim, nepunu godinu dana nakon imenovanja Golić je uhapšen zbog nesavjesnog rada u službi. Nakon tri mjeseca pritvora priznao je krivicu i bio osuđen na četiri mjeseca zatvora.

Prema sporazumu koji je potpisao sa Specijalnim tužilaštvom RS-a, Golić je priznao da je sredinom jula 2009. godine objavio javnu ponudu za preuzimanje koje je IRB uputio akcionarima banjalučkog društva Medicinska elektronika. Mjesec dana kasnije sazvao je sjednicu Uprave IRB-a na kojoj je odlučeno o kupcu 35 posto akcija ovog preduzeća. Golić je ovim potvrdio da je glasao, a zatim i dao

ovlaštenje da se 3,3 miliona akcija Medi-cinske elektronike proda Mili Radišiću po cijeni od 0,0554 KM po akciji.

U Sporazumu piše da Golić nije znao da je stvarna vrijedost akcija skoro deset puta veća. Ovom prodajom je budžet RS-a oštećen za najmanje 1,3 miliona KM.

Među četvero optuženih bio je i Mile Radišić, kum predsjednika RS-a Milorada Dodika. Međutim, Okružni sud Banja Luka ih je u oktobru prošle godine oslobo-dio optužbi.

Nakon što je priznao krivicu i dobio presudu, Bojan Golić je Akšamiji napisao molbu za vraćanje na staro radno mjesto i već početkom decembra 2010. godine je nastavio sa poslom državnog službenika za komisije za izbor i testiranja u ADS-u.

Sve ovo je u skladu sa pravilima. Po za-konu, svi nerukovodeći državni službenici imaju pravo na odsustvo iz državne službe, ukoliko se imenuju na neki drugi položaj, kakav je bio slučaj sa Golićem. To odsustvo može trajati od dana imenovanja na novo radno mjesto do prekida te funkcije ili isteka mandata. U roku od mjesec dana nakon toga imaju pravo da traže povratak na isto ili slično radno mjesto sa kojeg su zatražili odsustvo.

Međutim, deset mjeseci prije Golićevog povratka ADS je raspisao konkurs za mjesto višeg stručnog saradnika za komisije za izbor i testiranja. Kao najuspješnija kan-didatkinja izabrana je Sanja Nurkić, koja je počela raditi 1. maja 2010. godine.

Nakon što je Golić najavio svoj povratak u ADS, direktor Akšamija premješta Nurkić “autoritativnim rješenjem ruko-vodioca” na drugo radno mjesto, a Golića stavlja na njeno.

No, ubrzo je Golić unaprijeđen.

Akšamija kaže: „Javio se naš bivši službenik koji traži svoje zakonito pravo. Mi smo njega vratili na tu poziciju. Pošto mi u tom trenutku nije trebao viši stručni saradnik, ali mi je trebao šef, a vratio mi se čovjek koji je bio na poziciji direktora, mi smo odlučili da ga unaprijedimo na, zako-nom propisan način, mjesto šefa Odsjeka”.

Tako je Golić internim konkursom unaprijeđen u šefa Grupe za prijave i testiranje i jednog od rukovodećih ljudi Agencije.

Činjenica da je Golić osuđen na četveromjesečnu kaznu zatvora zbog nesavjesnog rada nije bila prepreka za rad

Bojan Golić se nakon presude za nesavjestan rad u Investiciono-razvojnoj banci RS vratio u Agenciju za državnu službu.Foto: CIN

Džana Sokolović je zbog konkursa za Ministarstvo finansija i trezora BiH tužila Odbor državne službe za žalbe Sudu BiH.Foto: CIN

- 9 -


i napredak u karijeri, jer u državnoj službi ne može raditi jedino čovjek koji je osuđen na najmanje šest mjeseci zatvora ili se pro-tiv njega trenutno vodi krivični postupak.

Zamjenik ministra protiv direk-tora Agencije

Fuad Kasumović, zamjenik ministra finansija i trezora BiH, je u oktobru 2011. godine poslao Tužilaštvu BiH prijavu u kojoj je izrazio sumnju da su uposleni u ADS-u i članovi Komisije za izbor državnih službenika zloupotrijebili položaj prilikom procedure zapošljavanja pet službenika u ovom ministarstvu u maju 2011. godine.

Kasumović u prijavi piše da je unaprijed određeno koji će kandidati biti primljeni, na štetu drugih, i da su u tome učestvovali Akšamija i članovi Komisije za izbor: Anka Šešlija, Dženana Selimović, Tamara Čapelj, Azem Krajinić i Njegoš Pavlović.

Na konkurs se javilo oko 200 kandidata, ali je ADS o izlasku na polaganje pismenog dijela stručnog ispita 15. septembra 2011. godine propustio da obavijesti 125 njih. Zbog toga su oni prvi dio ispita polagali 20 dana kasnije.

Tri dana prije ispita Kasumović je napisao dopis Akšamiji u kojem ga obavještava da ima informacije da je konkurs namješten i da se zna da će posao dobiti Tanja Minić, Manuela Stjepanović, Ana Drmić, Jasmina Putica i Mithad Čolaković. Oni su u Ministarstvu radili od aprila 2010. godine. Prvu godinu su bili pripravnici, a od maja 2011. godine su svi postali stručni saradnici. Ti ugovori su im isticali 15 dana nakon završetka testiranja za stalni posao.

Kasumović je zahtijevao poništenje imenovanja Komisije za izbor državnih službenika i ponovno provođenje konkursne procedure.

Akšamija je potvrdio da mu se Kasumović obratio te da mu je odgovo-rio kako Agencija nema ovlaštenja da poništava rješenje o imenovanju Komisije.

U Tužilaštvu BiH nisu htjeli davati nika-kav komentar na CIN-ovo pitanje dokle je došla provjera prijave zamjenika ministra.

Kasumović nije jedini koji je od pravo-sudnih organa zatražio rješenje ovog slučaja.

Džana Sokolović je bila kandidatkinja za jedno od pet mjesta u ovom minis-tarstvu i nakon pismenog dijela stručnog ispita imala je najbolji rezultat. Međutim, na intervjuu nije osvojila maksimalan broj bodova pa je posao dobila Manuela Stjepanović, jedna od petero prozvanih. Zbog toga je Sokolović odlučila da se žali Odboru državne službe za žalbe. Nakon odbijene žalbe, u decembru 2011. godine je tužila Odbor Sudu BiH. Kaže da još nije dobila presudu:

„Može (Sud BiH) da odbaci ili da vrati na ponovno postupanje pa da Odbor odbaci kao nedopušteno. Ali, ja ću ih onda opet tužiti. Za duševnu bol, za propuštene plate. Dokle god. Neću odustati.”

Konkurs je završen 14. oktobra 2011. godine, polaganjem usmenog dijela ispita. Posao su dobila četiri kandidata na koje je Kasumović upozorio ADS. Ana Drmić, peta kandidatkinja, bila je neuspješna već u prvom dijelu ispita, kao i ostalih šest kandidata koji su konkurisali za istu poziciju, pa na ovo radno mjesto u Minis-tarstvu finansija i trezora BiH još niko nije primljen.

Presuda u korist CIN-aPrvostepena presuda u korist CIN-a.


Agencija za državnu službu BiH (ADS) je prvobitno odbila odgovo-riti na Zahtjev za slobodan pristup

informacijama koji su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) uputili na adresu ove institucije, u sklopu istraživanja o zapošljavanju u državnoj službi.

Novinari CIN su tražili od ADS-a da dostavi podatke o imenima i prezimenima uposlenih u ovoj agenciji, kao i vrstu ugovora koji su imali u periodu od 2006. do 2011. godine, sa ciljem da se vidi koliko je osoba bilo angažovano u Agenciji prije raspisivanja zvaničnog konkursa za njihove pozicije.

CIN je u toku istraživanja saznao da je najmanje 260 osoba iz 33 institucije na državnom nivou i prije raspisivanja konkursa već radilo u tim institucijama po osnovu ugovora o djelu ili ugovora na određeno za koji nije potrebno raspisivanje javnog oglasa.

ADS je u prvom odgovoru CIN-u odbio dostaviti imena i prezima osoba

angažovanih u Agenciji, smatrajući to povredom njihovog prava na privatnost, te navodeći da za to ne postoji javni interes.

Ranije je Agencija za zaštitu ličnih podataka u BiH dala mišljenje kojim se odobrava javno objavljivanje imena i prezi-mena uposlenika u državnoj službi, kao i vrsta i trajanje ugovora koje imaju.

CIN, koji iza sebe ima iskustvo u borbi za slobodu pristupa informacijama, odlučio je tužiti ADS pred Sudom BiH. Prvoste-pena presuda je donesena u februaru ove godine. Agenciji je naloženo da u roku od 30 dana dostavi CIN-u tražene informacije te plati sudske troškove od 700 KM.

„Proces zapošljavanja u državnoj službi mora biti javan i mora se zasnivati na obavezi javnog objavljivanja konkursa, odnosno oglasa“, navodi se u presudi. „Informacije o kandidatima za rad u državnoj službi, po bilo kojem od zako-nom utvrđenih osnova, obavezno sadrže i podatke o imenu i prezimenu, kao i druge lične podatke učesnika koji su neophodni za provođenja takvog procesa zapošljavanja”.

Međutim, ADS se žalio Sudu BiH, tražeći preispitivanje ove odluke.

U svom zahtjevu ADS navodi da „namjera tužitelja nije da hvali, nego da ‘blati’ državne organe“ te je nagađao kako će CIN u negativnom kontekstu objaviti imena i prezimena službenika, navodeći koje su osobe prvo imale ugovor o djelu, nakon kojeg su primljene u radni odnos.

ADS smatra da je Sud pogriješio i pono-vo iznio tezu da će objavljivanje imena i prezimena u medijima u negativnom kontekstu ugroziti privatnost državnih službenika. Agencija se, također, žalila na visoke sudske troškove.

Sud BiH je odbacio zahtjev za preispiti-vanje sudske odluke kao nedopušten.

ADS je, konačno, u martu ove godine, nakon sedam mjeseci od zahtjeva, dostavio CIN-u tražene podatke. Iz dostavljene dokumentacije se vidi da je od 18 državnih službenika njih 4 već radilo u Agenciji prije raspisivanja konkursa.

od ugovora o djelu do ugovora na neodređeno - cin.ba · za ulazak u državnu službu nisu dovoljne...

Documents