8. 7. 2017.

�om Marina Držić� - �ouse of Marin Držić

STVARANJE MOSTO�ABUILDING BRIDGES

Travelling �ith Marin Držićfrom Milan to Dubrovnik

Putovanj� s Marinom Držićemod �ilana do �ubrovni�a

Izložba jedinih sačuvanih primjeraka prvotisaka (editiones principes) Držićevih djela iz 1551.,

pohranjenih u Nacionalnoj knjižnici Braidense u Milanu

An exhibition featuring only surviving copies of the first printed editions (editiones principes) of Držić’s works from 1551, stored at the Braidense National Library in Milan

Poštovanii dragi prijatelji,

Grad Dubrovnik i Grad Milano su iznimno povezani putem pisane riječi. U Milanu, u čuvenoj Nacionalnoj knjižnici Braidense, čuvaju se tri raritetna izdanja Držićevih djela.

Radi se o dva prvotiska, iz 1551. godine, Tireni, drami u pet činova, pisanoj dvostruko rimovanim dvanaestercima (1690 stihova).Prvi je put objavljena 1551. u Veneciji: Tirena, komedija Marina Držića, prikazana u Dubrovniku godišta MDXLIII, u kojoj ulazi boj na način od moreške i tanac na način pastirski (sign. Racc. Dramm. 2049), u tiskari Andree Arrivabenea, čije se ime ne pojavljuje na naslovnici, nego samo pseudonim „Al segno del Pozzo”.

Drugi prvotisak PIESNI MARINA, | DARXICHIA VIEDNO | STAVGLIENE | SMNOSIM | DRVSIM LIEPIM | STVARMI | M. D. L I (sign. Racc. Dramm. 2048) objavljen je u Veneciji u tiskari Niccolòa Bascarinija također 1551. godine.

Dear friends!

There is an exceptional connection between the City of Dubrovnik and the City of Milan established through the written word. There are three rare editions of Držić’s works that are being kept in the famous Braidense National Library in Milan.

We are talking about two first printed edi-tions dating from 1551: Tirena, a five-act dra-ma, written in double-rhymed dodecasyllable (1690 verses).It was published for the first time in 1551 in Venice: Tirena, comedy by Marin Držić, performed in Dubrovnik in 1543, representing the battle in a moreška style and dancing in a pastoral style (sign. Racc. Dramm. 2049), in the Andrea Arrivabene’s printing house, whose name does not appear on the cover, but only his pseudonym “Al segno del Pozzo”.

The other first printed edition PIESNI MARINA, | DARXICHIA VIEDNO | STAVGLIENE | SMNOSIM | DRVSIM LIEPIM | STVARMI | M. D. L I (sign. Racc. Dramm. 2048) was published in Venice in the Niccolò Bascarini’s printing house also in 1551.

Ta izdanja koja su se dugo smatrala izgubljenima pronašao je gospodin Ennio Stipčević 2007. u milanskoj Biblioteci Nazionale Braidense.

Treća knjiga, od ranije poznata, Tirena, komedija Marina Držića, tiskana je u venecijanskoj tiskari Marca Ginammija 1630. godine (sign. Racc. Dramm.2045.).

S osobitim ponosom ističem kako je Ustanova u kulturi Grada Dubrovnika Dom Marina Držića uspostavio iznimno dobre i prijateljske odnose sa Nacionalnom knjižnicom Braidense iz Milana na čelu sa ravnateljicom gđom. Mariom Goffredo te dogovorio posudbu ovih triju vrijednih izdanja. Vrhunac i rezultat suradnje je dozvola Ministarstva kulture Talijanske Republike za posudbu ovih triju vrijednih izdanja i njihov dolazak u Dom Marina Držića u Dubrovniku.

Upravo ovakvi projekti međunarodne suradnje imaju za cilj brendirati Držića kao jednog od najistaknutijih hrvatskih pisaca uopće i najvažnijih autora europske renesansne komediografije. To je mjesto koje mu nedvojbeno pripada i upravo s projektima zajedničke suradnje

These editions, that were considered lost for a long time, were found by Mr. Ennio Stipčević in 2007 in Milan’s Biblioteca Nazionale Braidense.

The third book, known from before, Tirena, a comedy by Marin Držić, was printed in Venice in Marco Ginammi’s printing house in 1630 (sign. Racc. Dramm. 2045.)

I am particularly proud to emphasize that the Dubrovnik’s cultural institution House of Marin Držić has managed to establish an exceptionally good cooperation with the Braidense National Library in Milan and its director Maria Goffredo, who have together arranged for these three valuable editions to be borrowed. The culmination and the result of the said cooperation is the authorization given by the Italian Ministry of Culture to borrow these three valuable editions and the fact that they will be arriving to the House of Marin Držić in Dubrovnik.

It is precisely these projects of international cooperation that aim to brand Držić as one of the most eminent Croatian writers in history as well as one of the key authors of the European Renaissance comedy. That is a title that he undoubtedly deserves, and it is

poput posudbe tri raritena izdanja Držićevih djela iz čuvene milanske Biblioteca Nazionale Braidense, jesu prozori u svijet i afirmacija hrvatske kulture kroz Marina Držića.

Na ovom putu prepunom izazova ko-ristim priliku zahvaliti se iznimnim osobama koji su vjerovali u ovaj pro-jekt i koji su nesebično pomagali kako bi se knjige našeg najvećeg hrvatskog komediografa vratile u njegov rodni grad Dubrovnik.

Veliko hvala Gradu Dubrovniku, ravnatel-jici Nacionalne knjižnice Braidense gđi Marii Goffreddo, hvala na snažnoj po-dršci Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Milanu i generalnoj konzulici gđi. Ivi Pavić, iznimno hvala istinskom prijatelju Dubrovnika i Republike Hrvat-ske, milanskom odvjetniku, gospodinu Cristianu Pambianchiju.

Ovaj dan posvećen Republici Hrvatskoj, Dubrovniku i našem Marinu Držiću, rezultat sinergije hrvatskih i talijanskih institucija, Grada Dubrovnika i brojnih prijatelja iz Milana, ostavit će u Hrvatskoj i Italiji trajne tragove i dodatni je zalog za buduće mostove između dva grada, Dubrovnika i Milana i dvije susjedne i prijateljske zemlje, Italije i Hrvatske.

Nikša Matić, ravnatelj Doma Marina Držića

precisely the projects of mutual cooperation like the borrowing of three rare editions of Držić’s works from the famous Milan Braidense National Library that represent our opening to the world and affirmation of Croatian culture through the figure of Marin Držić.

On this journey full of challenges, I would like to take the opportunity to thank the exceptional people who believed in this project and who have unselfishly helped to bring the books of our greatest Croatian playwright back to his hometown of Dubrovnik.

I would like to give special thanks to the City of Dubrovnik, the director of the Braidense National Library, Mrs. Maria Goffreddo and to the Consulate General of the Republic of Croatia in Milan for their strong support. In addition, thanks go to the Consul General Mrs Iva Pavić, and to a true friend of Dubrovnik and the Republic of Croatia, a lawyer from Milan, Mr. Cristiano Pambianchi.

This day devoted to the Republic of Croatia, Dubrovnik and our Marin Držić, which is the result of synergy between Croatian and Italian institutions, the City of Dubrovnik and numerous friends from Milan, will leave permanent marks both in Croatia and in Italy. It also represents a strong foundation for all the future bridges between the two cities, Dubrovnik and Milan, and two neighboring countries, Italy and Croatia.

Nikša Matić, director of the House of Marin Držić

Marin Držić najveći je hrvatski komediograf svih vremena, jedan od najistaknutijih hrvatskih pisaca uopće i najvažnijih autora europske renesansne komediografije. Rođen je u Dubrovniku 1508. godine. Živio je dijelom u Italiji, dijelom u rodnome gradu, a najvećim dijelom negdje između, putujući po Europi od Beča do Carigrada. Umro je u Veneciji 1567. gdje je i pokopan u bazilici Svetih Petra i Pavla, poznatijeg imena Zanipoli.

Marin Držić is the greatest Croatian playwright of all time, one of the most eminent Croatian writers in history, as well as one of the key authors of the European Renaissance comedy. He was born in Dubrovnik in 1508. He lived partly in Italy, partly in his hometown, and mostly somewhere in between, traveling around Europe, from Vienna to Constantinople. He died in Venice in 1567, where he was buried in the Basilica di San Giovanni e Paolo, better known as San Zanipolo.

DOM MARINA DRŽIĆA

HOUSE OF MARIN DRŽIĆ

Umro je kad su Shakespeareu bile tri godine. Moliere se rodio čitavo jedno stoljeće poslije. Od njegove smrti do pojave Carla Goldonija proteklo je jedno i po stoljeće.Ustanova u kulturi Grada Dubrovnika Dom Marina Držića, ustanovljen 1989. g., posvećen je životu i djelu velikana hrvatske komediografije. Smješten je uz crkvu Domino, u zgradi izgrađenoj nakon potresa 1667. g., i to dijelom na mjestu razrušene kuće i crkve prijašnjeg titulara Svih svetih, u kojoj je Držić prema obiteljskom pravu bio rektor.

Stalni postav Doma Marina Držića zamišljen je kao mjesto sjećanja na dubrovačkoga renesansnog književnika, koji je zbog svojih višekratnih putovanja, poglavito u Italiju, potom u Beč i u Istan-bul, bio blizak europskoj kulturnoj bašti-ni, ali je cjelokupno njegovo književno djelo utemeljeno na tradiciji njegova gra-da-države iz kojega je ponikao.

Uz pomoć različitih tehnika interpretirani su toponimi iz Držićeva života: godine iz biografije (1508. - 1567.) zabilježene na stubištu, obiteljsko i rodoslovno stablo, Držićeva urotnička pisma, rekonstrukcije zbirki predmeta na osnovi sačuvane Držićeve zadužnice, naznake autorovih kazališnih karaktera na temelju kostima, čime se od mjesta

He died when Shakespeare was three years old. Molière was born a whole century after him. A century and a half passed from his death until the appearance of Carlo Goldoni.The House of Marin Držić, institution in culture of the City of Dubrovnik, was founded in 1989 and has been dedicated to the life and work of this great Croatian playwright. It is located adjacent to the Domino Church in a building erected after the earthquake in 1667, partly on the site of the destroyed house and previous All Saints Church, in which Držić was a rector in accordance to family law.

The permanent exhibition of the House was conceived as a place of memory of this Dubrovnik Renaissance writer who, due to his multiple journeys – mainly to Italy and then to Vienna and Istanbul – was close to the European cultural heritage, but his whole literary work was based on the tradition of the city-state he originated from.

The toponyms of Marin Držić’s life are here interpreted by different techniques: years from his biography (1508 – 1567) are marked at the staircase; family and genealogical tree; Držić’s conspiratorial letters; reconstructions of object collections made on the basis of Držić’s promissory note; references to the author’s theater characters through costumes – all that in

an attempt to transform the place where Držić had passed some of his time to a place of inspiration for the visitors of the House.

Apart from theater programs, posters and photographs based on Držić’s works, the museum collection of the House of Marin Držić is comprised of portraits of contemporary painters, small format sculptures and objects of applied arts.

The activities of the House of Marin Držić are as follows: collection, studying and further enrichment of theater material; presentation of the collected theater documents, posters, programs and photographs of the staged Držić’s plays in Croatia and around the world; technical

na kojemu je Marin Držić boravio pokušao ustanoviti prostor inspiracije za posjetitelje Doma.

Osim kazališnih programa, plakata i fotografija utemeljenih na Držićevim djelima, muzejska zbirka Doma Marina Držića sastoji se od slikarskih portreta suvremenih slikara, skulptura malih formata i predmeta primijenjene umjetnosti.

Djelatnost Doma Marina Držića obuhvaća: skupljanje, proučavanje i daljnje obogaćivanje teatrološke građe, prezentaciju prikupljene teatrološke građe, plakata, programa i fotografija Držićevih izvedbi u Hrvatskoj i

svijetu, stručnu i znanstvenu obradu i sistematizaciju zbirke teatrološke i muzejske građe vezane uz život i djelo Marina Držića, trajno zaštićivanje teatrološke građe i dokumentacije, njezino neposredno i posredno predočavanje javnosti putem stalnih i povremenih izložbi, objavljivanje podataka i spoznaja o teatrološkoj građi i dokumentaciji putem stručnih, znanstvenih i drugih manifestacija u svezi predmeta poslovanja, vođenje stručne knjižnice i izdavačku djelatnost kao i muzejske suvenirnice.

and scientific analysis and systematization of the collection of the theater and museum documents regarding Marin Držić’s life and work; permanent protection of theater material and documentation, their direct and indirect presentation to the public by means of permanent and occasional exhibitions; publication of data and findings on theater material and documentation by means of technical, scientific and various other programs concerning the business activity; managing the technical library; publishing; and managing the museum gift shop.

Dom Marina Držića prezentacijom vlastitog fundusa (stalni postav) i novih sadržaja (izložbeni program) u cilju razvoja muzejske djelatnosti i prezent-acije umjetničkog stvaralaštva vezanog uz lik i djelo Marina Držića mjesto je gdje se vizualnim putem i tekstovima posjetitelji mogu upoznati sa značajem renesansnog književnog autora a kroz svoje edukativne programe posebnu pažnju posvećuje pedagoškoj djelatnos-ti i važnosti edukacije kroz iskustveno doživljajno učenje.

U 2017. godini Dom Marina Držića nizom raznovrsnih programa obilježava 450 godina smrti našeg najvećeg hrvatskog komediografa Marina Držića (1567.-2017.) čime želimo ukazati na činjenicu kako je to jedinstvena prilika kako bi se u potpunosti ispunila vizija i misija ove ustanove u kulturi Grada Dubrovnika.

Dom Marina Držića teži postati znanstveno istraživački centar za proučavanje lika i djela najvećeg hrvatskog komediografa Marina Držića, mjesto svojevrsnog spomenika najvećem hrvatskom komediografu Marinu Držiću, mjesto u kojem će se svaki posjetitelj Doma Marina Držića vremenski vratiti u renesansu i osjetiti život tadašnjeg Dubrovnika.

Izvor: Dom Marina Držića

By presenting its own holdings (permanent collection) and the new content (exhibition program) in order to develop museum activities and present artistic creativity related to the life and work of Marin Držić, the House of Marin Držić is a place where visual props and texts help visitors to learn about the importance of this Renaissance writer, and through its educational programs it pays special attention to the pedagogical activities and the importance of education through experiential learning.

In 2017, the House of Marin Držić will be presenting a series of diverse programs to mark the 450th anniversary of the death of the most famous Croatian playwright Marin Držić (1567-2017), thus pointing out the fact that this is a unique opportunity to successfully fulfill the vision and mission of this cultural institution in the City of Dubrovnik.

The House of Marin Držić aims to become a science and research center for studying the life and work of the greatest Croatian playwright Marin Držić, a kind of monument to the greatest Croatian playwright Marin Držić, a place where every visitor of the House of Marin Držić can go back in time to the Renaissance and feel the atmosphere in Dubrovnik in that era.

Source: House of Marin Držić

Sve dok 2007. Ennio Stipčević nije obznanio da je u milanskoj Biblioteci Nazionale Braidense pronašao dvije do tada nepoznate Držićeve knjige (Otkrivena prva izdanja Držićevih djela u Milanu, 2007), vjerovalo se da se editio princeps zauvijek zagubio.

Ivan Kukuljević Sakcinski jedini je u Bibliografiji hrvatskoj (1860) točno naveo da postoje dvije Držićeve knjige iz 1551, različita sadržaja, tiskane kod dva različita tiskara. Tvrdnju je iznio

Up until 2007 when Ennio Stipčević announced that he had found two previously unknown Držić’s books in the Milan Braidense National Library (First printed editions by Držić discovered in Milan, 2007), it was believed that editio princeps had been lost forever.

Ivan Kukuljević Sakcinski was the only one who had precisely stated in his Croatian bibliography (1860) that there were two Držić’s books dating from 1551, with different content, printed in two different printing houses. Either

IZDANJA EDITIONS

na osnovi pouzdanog izvora ili je poznavao neki primjerak Držićevih knjiga. Stipčević je do Držićevih knjiga došao internetskom pretragom. Naslovnica prve izgleda ovako: TIRENA COMEDIA | MARINA DARXICHIA | PRIKASANA VDV | brouniku godiſcta. M. D XLVIII | V KOIOI VLASI BOI NA NACIN | od morescke; i Tanaz Na | Nacin pastirschi; | IN VI[NE]GIA AL SEGNO | [DEL] POZZO MDXLVII | M. D. LI (sign. Racc. Dramm. 2049). Izišla je u Veneciji u tiskari Andree Arrivabenea. Druga, iako i ona ima status prve, ima naslovnicu: PIESNI MARINA, | DARXICHIA VIEDNO | STAVGLIENE | SMNOSIM | DRVSIM LIEPIM | STVARMI | M. D. L I (sign. Racc. Dramm. 2048). Izišla je u Veneciji u tiskari Niccolòa Bascarinija.

Doduše, i prije Stipčevićeva otkrića bili su poznati Držićevi tekstovi uključeni u editio princeps, no rekonstruirani su na osnovi poznatih, a postumno objavljenih izdanja iz 1607. i 1630. te sačuvanih prijepisa. Držićevu knjigu, a ne knjige, iz 1551. spominjali su gotovo svi stariji hrvatski knjiž. historiografi.

O njoj su u XVIII. st. govorili Serafin Marija Crijević u djelu Bibliotheca Ragusina (»Primum Venetiis typis edita fuit anno MDLI ac Marino Puteo ab

he made that claim based on a reliable source or he was familiar with a copy of one of Držić’s books. Stipčević managed to find those Držić’s books through an Internet search. The cover of the first one contains the fol-lowing text: TIRENA COMEDIA | MARI-NA DARXICHIA | PRIKASANA VDV | brouniku godiſcta. M. D XLVIII | V KOIOI VLASI BOI NA NACIN | od morescke; i Tanaz Na | Nacin pastirschi; | IN VI[NE]GIA AL SEGNO | [DEL] POZZO MDXLVII | M. D. LI (sign. Racc. Dramm. 2049). It was printed in Venice in the Andrea Arriva-bene’s printing house. The cover of the sec-ond one, although also considered as hav-ing the status of the first one, is as follows: PIESNI MARINA, | DARXICHIA VIED-NO | STAVGLIENE | SMNOSIM | DRVSIM LIEPIM | STVARMI | M. D. L I (sign. Racc. Dramm. 2048). It was printed in Venice in the Niccolò Bascarini’s printing house.

However, even before Stipčević’s discovery, there were known Držić’s texts included in the editio princeps, but they were reconstructed on the basis of known and posthumously published editions from 1607 and 1630 as well as preserved transcripts. Držić’s book (not books) from 1551 was mentioned by almost all older Croatian literary historians.

It was mentioned in the 18th century by Serafin Marija Crijević in his Bibliotheca Ragusina (“Primum Venetiis typis edita fuit anno MDLI ac Marino Puteo ab ipso

na osnovi pouzdanog izvora ili je poznavao neki primjerak Držićevih knjiga. Stipčević je do Držićevih knjiga došao internetskom pretragom. Naslovnica prve izgleda ovako: TIRENA COMEDIA | MARINA DARXICHIA | PRIKASANA VDV | brouniku godiſcta. M. D XLVIII | V KOIOI VLASI BOI NA NACIN | od morescke; i Tanaz Na | Nacin pastirschi; | IN VI[NE]GIA AL SEGNO | [DEL] POZZO MDXLVII | M. D. LI (sign. Racc. Dramm. 2049). Izišla je u Veneciji u tiskari Andree Arrivabenea. Druga, iako i ona ima status prve, ima naslovnicu: PIESNI MARINA, | DARXICHIA VIEDNO | STAVGLIENE | SMNOSIM | DRVSIM LIEPIM | STVARMI | M. D. L I (sign. Racc. Dramm. 2048). Izišla je u Veneciji u tiskari Niccolòa Bascarinija.

Doduše, i prije Stipčevićeva otkrića bili su poznati Držićevi tekstovi uključeni u editio princeps, no rekonstruirani su na osnovi poznatih, a postumno objavljenih izdanja iz 1607. i 1630. te sačuvanih prijepisa. Držićevu knjigu, a ne knjige, iz 1551. spominjali su gotovo svi stariji hrvatski knjiž. historiografi.

O njoj su u XVIII. st. govorili Serafin Marija Crijević u djelu Bibliotheca Ragusina (»Primum Venetiis typis edita fuit anno MDLI ac Marino Puteo ab

he made that claim based on a reliable source or he was familiar with a copy of one of Držić’s books. Stipčević managed to find those Držić’s books through an Internet search. The cover of the first one contains the fol-lowing text: TIRENA COMEDIA | MARI-NA DARXICHIA | PRIKASANA VDV | brouniku godiſcta. M. D XLVIII | V KOIOI VLASI BOI NA NACIN | od morescke; i Tanaz Na | Nacin pastirschi; | IN VI[NE]GIA AL SEGNO | [DEL] POZZO MDXLVII | M. D. LI (sign. Racc. Dramm. 2049). It was printed in Venice in the Andrea Arriva-bene’s printing house. The cover of the sec-ond one, although also considered as hav-ing the status of the first one, is as follows: PIESNI MARINA, | DARXICHIA VIED-NO | STAVGLIENE | SMNOSIM | DRVSIM LIEPIM | STVARMI | M. D. L I (sign. Racc. Dramm. 2048). It was printed in Venice in the Niccolò Bascarini’s printing house.

However, even before Stipčević’s discovery, there were known Držić’s texts included in the editio princeps, but they were reconstructed on the basis of known and posthumously published editions from 1607 and 1630 as well as preserved transcripts. Držić’s book (not books) from 1551 was mentioned by almost all older Croatian literary historians.

It was mentioned in the 18th century by Serafin Marija Crijević in his Bibliotheca Ragusina (“Primum Venetiis typis edita fuit anno MDLI ac Marino Puteo ab ipso

ipso authore inscripta« – »Komedija je prvo izdanje doživjela 1551. godine u Mlecima, a sam ju je autor posvetio Marinu Puciću«) i Sebastijan Slade Dolci u knjizi Dubrovačka književna kronika (Fasti litterario-Ragusini, 1767: »Inter ista Comaedia ejus, cui titulus Tyrrhena, pluries typis data est; primum anno 1551. deinde per Franciscum Barilettum 1607. tandem /Venetiis semper/ per Marcum Ginamum 1630.« – »Među tim je komedijama i ona s naslovom Tirena, koja je više puta bila tiskana, uvijek u Mlecima: prvi put 1551. godine, zatim 1607. kod Francesca Bariletta i napokon 1630. kod Marca Ginammija«), ali ju nisu

authore inscripta” – “The comedy was first published in 1551 in Venice, and the author himself dedicated it to Marin Pucić”) and by Sebastijan Slade Dolci in his Dubrovnik Literary Chronicle (Fasti litterario-Ragusini, 1767: “Inter ista Comaedia ejus, cui titulus Tyrrhena, pluries typis data est; primum anno 1551. deinde per Franciscum Barilettum 1607. tandem /Venetiis semper/ per Marcum Ginamum 1630.”  –  “Among these comedies there is one entitled Tirena, which has been repeatedly printed, always in Venice: first in 1551, then in 1607 by Francesco Bariletto and finally in 1630 by Marco Ginammi”), but they had not seen it. The same can be said for Franjo Maria

vidjeli, a isto se može kazati i za Franju Mariju Appendinija, koji je znao za Držićev editio princeps jer ga spominje u knjizi Bilješke povijesnokritičke o starini, povijesti i književnosti Dubrovčana (Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, II, 1803): »La Tirrena favola boscherreccia stampata in Venezia nel 1551., e nuovamente nel 1607. da Francesco Bariletto, e nel 1630. da Marco Ginami«), jednako kao i Šime Ljubić u Biografskom rječniku uglednih Dalmatinaca (Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, 1856), u kojem prijašnja bibliografska saznanja rezimira, s tim što krivo prepisuje Ginammijevo ime i prezime (Mano Ginami).

Te dvije knjige jedini su sačuvani knjiž. artefakti koji su nekoć pripadali piscu. S grafičkoga stajališta knjige unose nova znanja u ikonografiju koja se povezuje s Držićem. Na naslovnici Tirene otisnut je antropomorfni grb sa slikom bunara u podnožju, a na koricama je Pjesni slika pauna raširena repa s realistički nacrtanim pandžama.

Kod spomenutih izdavača knjige su objavljivali i drugi Hrvati, ali ta su izdanja bila na latinskom i tal. jeziku: primjerice, kod Bascarinija su tiskana

Appendini, who was familiar with Držić’s editio princeps because he mentioned it in his Historical-critical notes on the antiquity, history and literature of Dubrovnik people (Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, II, 1803): “La Tirrena favola boscherreccia stampata in Venezia nel 1551., e nuovamente nel 1607. da Francesco Bariletto, e nel 1630. da Marco Ginami”), as well as Šime Ljubić who, in his Biographical dictionary of illustrious Dalmatian men (Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, 1856), summarized previous bibliographic information, but incorrectly transcribed Ginammi’s name (Mano Ginami).

These two books are the only surviving literary artifacts that once belonged to the writer. From a graphical viewpoint, these books deliver new insights into the iconography associated with Držić. On the cover of Tirena there is an anthropomorphic coat of arms with a picture of a well at the bottom; and on the cover of Pjesni there is a picture of a peacock with spread feathers with realistically drawn claws.

Other Croats published their books at the aforementioned book publishers as well, but those editions were in Latin and Italian: for example, Klement Ranjina from Dubrovnik

djela Dubrovčanina Klementa Ranjine i Bokelja Dominika Buće, a kod Arrivabenea tal. gramatika Zadranina Franje Sriće. U izdanjima iz 1551. ima i zanimljivih kronoloških noviteta pa i rješenja nekih nepoznanica. Tako na izdanju Tirene stoji podatak da je izvedena 1548, a u lenti ispod grba otisnuta je godina 1547, koja je, čini se, označavala neki podatak povezan s aktivnošću tiskara koju je on na naslovnicama svojih izdanja bilježio. Zanimljivo je da na prvotisku Tirene stoji didaskalija koju mlađa izdanja nisu poznavala, a koja kaže da izvođači trebaju povesti računa o činjenici da se na sceni bije boj na način od moreške i izvodi tanac na način pastirski. Akcentiranje borbenih i plesnih elemenata svakako je potaknuto iskustvima u srodnim sienskim pastirskim dramama koje su ostavile traga u Držićevoj poetici i pripada Držiću samom, a nije dodatak tiskara ili redaktora.

Oba izdanja iz 1551. posjeduju ugl. sve otprije poznate tekstualne elemente koji se nalaze i u mlađim izdanjima. Izdanje Pjesni iz 1607. na naslovnici ima otisnutu zemaljsku kuglu s oznakom glavnih kontinenata u duhu tadašnjih geogr. znanja, a u primjerku pohranjenom u knjižnici HAZU u Zagrebu (sign. R–769) s Pjesnima je uvezana i Tirena, koja ima zasebnu paginaciju. Izdanje Tirene iz 1607 – bez naslovne stranice – pohranjeno je u zbirci rijetkosti

and Dominik Buća from Kotor printed their books at Bascarini’s and Franjo Srića from Zadar printed his Italian grammar at Arrivabene’s. There are some interesting chronological novelties and solutions to some riddles in the editions from 1551. The Tirena edition contains the information that it was performed in 1548, while the sash below the coat of arms says 1547, which seems to be indicating some information associated with the activity of printing houses which they noted on the covers of their editions. What is interesting is that in the first printed edition of Tirena there is a stage direction that is not present in newer editions, saying that performers should take into account the fact that, on the scene, one should battle in a moreška style and dance in a pastoral style. The accentuation of the battle and dance elements was certainly inspired by similar Siena pastoral dramas that had influenced Držić’s poetics and it is a genuine Držić’s contribution, and not added by the printer or the editor.

Both editions from 1551 mostly have all known text elements that are found in newer editions as well. The edition of Pjesni from 1607 has a cover with a printed globe with major continents marked in accordance with the geographical knowledge of that era, and a copy stored in the library of the Croatian Academy of Sciences and Arts (sign. R–769) consists of Pjesni bound together with Tirena, which has a separate pagination. The edition of Tirena from 1607 – without the cover page – is stored in the Collection of Rarities of the

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (sign. R II C – 16° – 166). God. 2008. u Biblioteci Comunale degli Intronati u Sieni pronađen je primjerak Tirene iz 1607. U izdanju iz 1630. zajedno su tiskane Pjesni i Tirena: TIRENA | COMEDIA | MARINA | DARXICHIA. | Con Licenza de’ Superiori,& Priuilegio. | IN VENETIA, M DC XXX. | Preſſo Marco Ginammi. Primjerci te knjige čuvaju se u Arhivu Male braće u Dubrovniku (sign. 36–I–30) i knjižnici HAZU (sign. R–226). Zanimljivo je da je uz Akademijin primjerak uvezano i izdanje Suza sina razmetnoga Ivana Gundulića iz 1703, izišlo u venecijanskoj tiskari Bartola Occhija.

National and University Library of Zagreb (sign. R II C – 166). In 2008, a copy of Tirena dating from 1607 was found in the Biblioteca Comunale degli Intronati in Siena. In the 1630 edition, Pjesni and Tirena were printed together: TIRENA | COMEDIA | MARINA | DARXICHIA. | Con Licenza de’ Superiori,& Priuilegio. | IN VENETIA, M DC XXX. | Preſſo Marco Ginammi. Copies of this book are kept in the monastery archives of the Friars Minor in Dubrovnik (sign. 36–I–30) and in the library of the Croatian Academy of Sciences and Arts (sign. R–226). It is interesting to note that the Academy’s copy is bound with the edition of Tears of the Prodigal Son by Ivan Gundulić from 1703, printed in Venice in the Bartolo Occhi’s printing house.

Izdanje iz 1630. gotovo je identično onomu iz 1607, a sadrži kanconijer s prigodnim dodacima i stihovane drame Tirena, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Novela od Stanca. Varijacije su ponajprije tiskarske pogreške ili njihove korekcije pa se može reći da i nije bilo razlika između izdanja objavljenih za Držićeva života i onih objavljenih pola stoljeća nakon njegove smrti. Do danas se poznati korpus Držićevih stihovanih drama i kanconijera temeljio isključivo na mlađim izdanjima, koja Držić nije vidio niti ih je sam dao tiskati. Sva cjelovitija izdanja (Franjo Petračić, Djela Marina Držića, Stari pisci hrvatski, VII, 1875; Milan Rešetar, Djela Marina

The 1630 edition is almost identical to the one from 1607, and contains also a song book with additions and verse dramas Tirena, A Story of the Goddess Venus Falling in Love with Adonis the Fair and The Tale of Stanac. Variations are primarily typographical errors and their corrections, so we can say that there was no differences between the editions published during Držić’s life and those published half a century after his death. To date, the known collection of Držić’s verse dramas and songbooks has been based solely on newer editions, which Držić nerver saw nor had them printed. The more complete editions (Franjo Petračić, Works of Marin Držić, Old Croatian Writers, VII, 1875; Milan Rešetar, Works of Marin Držić, Old Croatian Writers, ²VII, 1930;

Consolato Generale della Repubblica di Croazia

Milano

Držića, Stari pisci hrvatski, ²VII, 1930; Frano Čale, Marin Držić: Djela, 1979) bila su, što se kanconijera i stihovanih drama tiče, redovito temeljena na mlađim venecijanskim izdanjima iz 1607. i 1630. Po starijem od njih priredio je 1989. Slobodan P. Novak reprint, i to na osnovi oštećenoga primjerka koji se čuva u knjižnici HAZU. Od posebne je važnosti u pripremanju Rešetarova kritičkog izdanja bio rukopis iz kojega je Đuro Matijašević ekscerpirao Držićeve tekstove pa tako i ne sluteći neke od njih spasio od potpuna zaborava (Pjerin, Džuho Krpeta), a u kojem su sačuvane glavne Držićeve prozne komedije.

Autor: Slobodan P. NovakIzvor: Digitalno izdanje

„Leksikona Marina Držića”

Frano Čale, Marin Držić: Works, 1979) were, as far as songbooks and verse dramas are concerned, regularly based on newer Venetian editions dating from 1607 and 1630. In 1989, Slobodan P. Novak used one of the earlier editions to make a reprint on the basis of a damaged copy kept in the library of the Croatian Academy of Sciences and Arts. In the process of preparing Rešetar’s critical edition, a particularly important element was the manuscript from which Đuro Matijašević had excerpted Držić’s texts and thus rescued some of them from complete oblivion (Pjerin, Džuho Krpeta), and in which Držić’s main prose comedies were preserved.

Author: Slobodan P. NovakSource: Lexicon of Marin Držić,

digital version