ona je more - pjesnici-ane-horvat.net · radio je kao ribar, činovnik u općini, urednik...
TRANSCRIPT
Roko Dobra
ONA JE MORE
(pjesme izabrala Ana Horvat)
Nevenka Macolić NAJLJEPŠI SAM
Roko Dobra / ONA JE MORE
HRVATSKA LJUBAVNA LIRIKA u izboru Ane Horvat
nakladnik VERGL
za nakladnika Zvonko Novosel
urednica Ana Horvat
2013.
Roko Dobra
ONA JE MORE
(pjesme izabrala Ana Horvat)
Nevenka Macolić NAJLJEPŠI SAM
7
PUSTIO SAM TE... Aleni Hrvoić
Pustio sam te, a ne znam još kako,
mada ti mrsih svilenkastu kosu;
pustio sam te, a grlih te jako,
mada si tek vlat u zlatnom otkosu.
Pustio sam te, a bilo je jasno
da se noć bliži i da se već mrači;
pustio sam te, a bilo je kasno
da te pronađu sustali tragači.
Pustio sam te, a nebo, gle, kišom,
sve ovo vrijeme, nemilo prijeti;
pustio sam te, a more, gle, krišom
potapa lađe čineć me umrijeti.
Pustio sam te, a ne znam još kada;
pustio sam te, a zavjesa - pada!
8
RUJ U PLAVOM Anki
u meni ćeš naći vedrinu iz snova
u meni ćeš otkrit snove o vedrini
samo ako li se navratiš iznova
diveći se sa mnom nebeskoj modrini
u meni ćeš čuti tihi let leptira
u meni ćeš vidjet leptire u letu
samo ako li se s radošću satira
znaš približit srcem i pčeli i cvijetu
u meni ćeš nazret plavetnilo noći
u meni ćeš doseć i noći plavetne
samo ako li se osmjeliš mi doći
samo ako li su naše duše sretne
il' ako smo sebi ni više ni manje
još jedino, avaj, rame za plakanje!
9
ONA I MORE „Hanibale, ona je more"
Igor Šipić
kad bi ko otočje što ih more grli
zagrlio srcem baršun njena struka
i kad bi mi ikad njen dah neumrli
dodirnuo duh moj kao Božja ruka
pristao bih biti zgaženi list cedra
val razbijen o hrid na kruništu pjene
razvlašteni brodar ispod neba vedra
samo da sam stalno sjena njene sjene
ostao bih tamo dok me se ne sjeti
sve do kraja svijeta dokle more seže
sve dotle ću čekat sve dotle ću htjeti
iskru njenog svjetla, mada tmine reže
jer more je ona, jer ona je more -
(kako već ti reče, pravedni Igore!)
10
IZAZVAN SJENAMA (sonetni vijenac)
I a ti zvijezdo moja prestat ćeš mi sjati ako mi te gavran crnim krilom skrije
i ako te zatim grakćuć bude zvati
u pustinji ovoj gdje gorčina zrije
hoćeš li odmrznut usne moje ledne
i ozarit tamne soneta mi zvuke
ili ću bit leptir što varci nasjedne
kad umjesto slavlja podvali mu muke
vječnost već su ruke prazne ogoljene
vječnost već je duša u pravednu gnjevu
na putu užasa zbog nade slomljene
da neće čut cvrčke u zanosnu pjevu
i da bi se moglo tu još svašta zbiti
ne htjedneš li sa mnom sve do groba biti
11
V cilj je moga puta samo kamen grubi
zbog čega mi srce i danas krvari
oplakanu ljubav nečastivi ubi
još u strahu drhte i bića i stvari
otkako su kiše istočile sjetu
duboku ko more plodeć ove rime
čađave od splina i bliske zlom cvijetu
(neka me i takve u okrilje prime)
ako li na vrijeme ne uspiješ doći
i rubine rujne donijet na usnama
uštap će od stida u nepovrat poći
a ja ću zaurlat: što će biti s nama?
znaš li išta o tom? reci nešto! slaži!
i nikoga nigdje da poraz ublaži
12
IX ali zašto sam te tako lijepu snio
izmučen sav bolom zbog kamene šutnje
i zašto sam kamen ja ganuti htio
dok vihori huje i gromovi tutnje
besmisla mog praha podno tvojih nogu
pa dubinu slutim u vrtlogu vira
ni anđele evo dozvati ne mogu
sve je bila igra pustolovna hira
sve je bilo moja sanjarija pusta
isteklo je vrijeme za plovidbe mašte
demoni mi straha zaledili usta
ramena ti tapšu samo ruke tašte
kada im zazvoni tvog ushita cijena
žuči puna čašo do dna ispijena
13
XII vjerujući da je duša opijena
mirisima voća što ti resi grane
ne znah da si došla svilom ovijena
uzburkati moje i noći i dane
bijah glupa riba u mreži tvog hira
što uzaman vabi daleka prostranstva
za me ovdje nema spokoja ni mira
zatočenik sad sam opustjela carstva
a jedino k meni anđeo moj smije
mada ga uporno Erinije prate
jer radosti nema gdje i patnje nije
kao ni proljeća gdje laste ne svrate
ali tebi znadem svejedno je za to
i med i žuč bje mi! što još reći na to?
14
SILAZAK U SEBE (sonetni vijenac)
I
s tvojim su tad glasom umirale ptice
u dubini mene u srcu gorčine
bez tebe su sveci i moje svetice
izdisali lament pod omčom tišine
i gaslo je sunce i purpur obzorja
bez tebe su vatre trnule na dlanu
kojima te grijah ispod hladna borja
a sada su evo i prijetnja jablanu
s tobom dan nestaje u rasprslu staklu
bez tebe noć biva i crnja od slutnje
sve smo dalje raja a sve bliži paklu
dok su moje pjesme glas napukle lutnje
bez tebe i nada posvema oklijeva
a usahle grane ostale bez pjeva
15
MAGISTRALE (silazak u sebe)
s tvojim su tad glasom umirale ptice
a usahle grane ostale bez pjeva nebo je u sivo tad bojilo lice
kad su me tješili arhanđeli gnjeva
osakaćen za san mjeseca u kosi
molio sam more da dozove jedra
bol nek kormilari i neka prkosi
ludom krdu vjetra dok kopita njedra
ali varljiv klokot dušu ne napaja
žednog kaplje zdravlja s vječnih izvorišta
ej, da si bar znala da nas zlo razdvaja
verige bi pukle onkraj uporišta
i tlapnje bi brže stizale do tebe
ćutim evo stoga - silazak u sebe
16
DALJINE (sonetni vijenac u akrostihu)
III
evo te čekam sred ove nizine,
spojen s tišinom na način pun čuda;
ona me laže, vjeruj mi, čim zine,
da nemaš više ti tražit me kuda.
a ti se javljaš dimnim signalima,
paleći kose mrtvih mi ljubavi
poput leptira, krhkih, po žalima,
dokle smo oprez da nam ne zaglavi
uštap suputnik u drhtavoj vodi,
i da vedri dan magla ne ugasi
na rubu nade, u prvoj im zgodi
kada se sretnu lađe i užasi
na putu kojim i ja u snu brodim,
nasljeđem težak, al' srebrnih vlasi...
17
ČUJEM TE, ANĐELE... Angeli
čujem te, anđele, prilaziš mi s vjetrom
još snenim od noći, još toplim od želje,
a rosne gle kapi sve blistaju spektrom
dok travu dotičeš unoseć veselje
u otočje bola silama pralijeka
ispod sivog neba od rođenja mora,
zarobljenog u snu ptica izdaleka,
kojih lepet slutim: zadnja ti je hora!
sve si bliža pjesmi, sve si bliža cvijetu,
mada jesen stablo, kiteć, obmanjuje;
svejedno otimam ovom grubom svijetu
još iskru mu svjetla u mraku oluje.
čujem te, anđele, i vidim u letu
kako hrliš duši što te očekuje ...
18
SONET ZA TAMARU (u akrostihu)
s tobom se dani i dok sunce spava
tamnim oblakom preko mu zjenica,
al’ tvoje nebo, puno dobrih ptica,
modrinu nudi da zablista java.
ametist kamen ukras je tvog lika,
ruža pred kim se i gorda postidi;
opijaš duhom, kao u etidi,
majstora slavnog sklad nebeskih slika.
šum mora slušam u tvom baršun-glasu,
odjekom kojeg zadivljuješ grudu;
lijepu te gledam u vijornu klasu,
evo, još uvijek, zahvalan usudu,
tebe što stvori u sretnome času
i anđela tvog u vremenu hudu;
ćutim: Rafael s Lili i s tobom sad su ...
19
NE DAJ VIOLINU Angeli
izronila kad si onog jednog trena
iz surova mora, između dva vala
violinu, jao, tad nisi dozvala
u rumeno jutro, a bila si žena
za žuđen let orna u notama ptica,
i bila si iskra što u krvi plane;
zaigrana srna i umilno lane,
a pratilja bje ti zvijezda repatica.
slušam tvoje srce u usnuloj luni
dok zvucima sjetnim violina svira
i dokle ih vjetri nose do uvira ...
ali, tek prah zvijezda nebo na nas truni
Partita for Solo Bachova kad plamti...
ne daj violinu mraku da je pamti,
nit' pauku da je paučinom kruni!
20
MAGISTRALE
a ti zvijezdo moja prestat ćeš mi sjati
ne htjedneš li sa mnom sve do groba biti
kad zastaju ptice kad im se ne jati
isto vjetri mogu s njima psinu zbiti
cilj je moga puta samo kamen grubi
i nikoga nigdje da poraz ublaži
bar da trak tvog sjaja sjajnošću je rubi
lakše bi mi bilo u dolini laži
ali zašto sam te tako lijepu snio
žuči puna čašo do dna ispijena
ej, čime te nisam sve tad zamijenio
vjerujući da je duša opijena
i med i žuč bje mi! što još reći na to?
ćutim u venama: rastače se zlato
22
Bilješka o pjesniku
Roko Dobra, pjesnik i prozaik, rođen je
1930. na otoku Žirju - umro je 2017.
godine u Zadru. Školovao se u Žirju i
Šibeniku, a u Zadru je diplomirao
hrvatski jezik s jugoslavenskim
književnostima i povijest umjetnosti.
Radio je kao ribar, činovnik u općini, urednik književnog
časopisa, novinar-književni kritičar i profesor hrvatskog jezika u
višim razredima osnovnih škola.
23
Objavljena pjesnička djela:
Zvijezde nad raskršćem, 1955.,
Vrisak krvi, 1961.,
Nakon brodoloma, 1969.,
Dozivanje mora, 1980.,
Upornost hodanja, 1984.,
Zadarska ogrlica, 1987.,
Zatočenik mora, 2003.,
Zlato moga praha, 2008. i
Dah sunca, 2010.
25
Kazalo PUSTIO SAM TE... 7
RUJ U PLAVOM 8
ONA I MORE 9
IZAZVAN SJENAMA 10
I 10
V 11
IX 12
XII 13
SILAZAK U SEBE 14
MAGISTRALE (SILAZAK U SEBE) 15
DALJINE 16
ČUJEM TE, ANĐELE... 17
SONET ZA TAMARU 18
NE DAJ VIOLINU 19
MAGISTRALE 20
BILJEŠKA O PJESNIKU 22
Roko Dobra ONA JE MORE
(pjesme izabrala Ana Horvat)
www.pjesnici-ane-horvat.net
HRVATSKA LJUBAVNA LIRIKA
nakladnik VERGL d.o.o.
Zagreb, Trpimirova 7
za nakladnika
Zvonko Novosel
urednica Ana Horvat
vinjeta Nevenka Macolić
Tehnička podrška i oblikovanje Valentina Viskov
e-mail [email protected]
copyright Ó Ana Horvat i Nevenka Macolić
ISBN 978-953-7886-14-1