OPASNEVEZEILIUMIJEEZAVOENJAG. Lanson i M. Tuffrau u svojoj poznatoj povijesti francuske knjievnosti(ManuelIllustredhistoiredelaLittraturefranaise)dijelekulturno-socijalnupovijest Francuske 18. stoljea na dva osnovna razdoblja: prvo razdoblje poe-lo je smru Luja XIV. (1715.) i koje traje do otprilike sredine stoljea, a drugorazdoblje see do izbijanja Francuske revolucije 1789. Kaoto autori navode, uprvom razdoblju tradicionalni knjievni oblici i vrste joimaju veliki ugled, adrutvena i druga kritika (u djelu Montesquieua i ranogVoltairea) jo je razm-jerno umjerena. U drugom razdoblju, s pojavom Diderota, Rousseaua, te kas-nijeg Voltairea, kritika postaje otrija i nepotednija,a apsolutistika kraljevavlast zapada u sve dublju krizu.Vladavina Luja XV. (1723.-1774.) i Luja XVI. (1774.-1792.) obiljeile sudrugo razdoblje, koje je naposljetku zavrilo revolucijom. Luj XV. vodiojenekoliko ratova, od kojih je najvei i za Francusku najpogubniji bio vjerojatnotzv. Sedmogodinji rat (1756. 1763.). U tom sukobu, koji se po svojim razm-jerima moe smatrati svjetskim ratom, Francuska je u saveznitvu sAustrijomi Rusijom ratovala protiv Engleske i Pruske. Pretrpjela je tekeporaze na moru ikopnu te izgubila dobar dio svojih prekomorskih posjedau Sjevernoj Americi iAziji (Indiji). Trokovi tog rata i rastronost dvora financijski su iscrpili zemljupasezaLujaXV.veecininaizjava:Nakonmenepotop(Apresmoiledel-uge)premda,navodno,izrekanepotjeeodnjega.Ipak je vano istaknuti da se ivot najveeg dijela francuskog puanstva,tj. seljatva, u to doba (otprilike izmeu 1730. i 1770.) poboljao. Taj se bolji-takpripisuje unapreenju poljoprivredne proizvodnje, izmeu ostaloga iuvoenjem eljeznoga umjesto drvenog pluga, novom krmivu, obradi livadatepoveanim prinosima kukuruza, to je omoguilo mnogo vei uzgojstoke.Uinci tih novosti bile su znatne. Prema povjesniaru A. Mandrouu,poboljanje prehrane zbog poveane proizvodnje itarica - a kruh je bio bitanelement puke prehrane - dovelo je do znaajnog pada (...) gladi, kuge, smrt-nosti. Dok je smrtnost djece ostala manje-vie nepromijenjena, poboljanjesebitno odrazilo na duljinu prosjenog ljudskog vijeka koji je sada uprosjekupremaio 25 godina.No dvadesetak godina prije Revolucije, 1789., poela je stagnacija, to je,u sprezi s financijskim i gospodarskim nedaama, dovelo do teke i opas-nekrize. Nakon etrdesetak godina boljitka uslijedio je niz meteorolokih pore-meaja, pa su etve i berbe znatno zaostale za boljim godinama. Prema Man-drouu, u petnaest godina vladavine Luja XVI. zaredale su sve vrstepoljoprivrednih nesrea: nedovoljne etve itarica, loe godine uvinogradarstvu, biljne bolesti i sue, sve do vrlo loih godina 1788. i 1789. Za-otrili su se socijalniodnosi i poveale napetosti. Seljaci su sve tee podnosilinamete i poreze plemstva tako da se reakcija vlastele za Luja XVI. inila mnogobeutnijomodslinihreakcijau17.stoljeu.ImaosvrtanatepojaveiuOpas-nimvezamakadaValmont,ueljidaimpresioniragospouTourvel,toboevelikodunonudi novanu pomo seljacima kojima prijeti izbacivanje iz kueakoneplateporeze.IRousseauusvojimIspovijestima(1779.)pieodrskostivlastele uodnosu prema seljacima:Vidiosam,naime,kakovelikai,usvojojtrcizauivanjem,muejadnesel-jake,kojisumoralitrpjetitetutojedivljananosinjihovimpoljima,anisuseusuivaliodnjebranitidrukijenegotakodapravehuku,pasumoraliprovoditinoiusvombobuiligraku,lupajuiukotlove,bubnjeveizvonadabiodagnaliveprove.NasvojesamoividiokakogospodingrofdeCharlaissurovoigrubopostupa s tim jadnicima, pa sam negdje pri kraju Emila napao tu surovost.(J.J.Rousseau,Ispovijesti,preveoRadovanIvi,Zagreb,1999.,str.651.)Krize i nepravde rasle su prema prijelomnom trenutku za vladavine LujaXVI. (1774. - 1792.), koji je vjerojatno bio suvie prosjean da bi mogaoovla-dati tekom krizom koja je potresala Francusku. Vie ga je zanimao lovi rad unjegovoj bravarskoj radionici nego voenje dravnih poslova. Mijenjaoje min-istre, a svojim novanim i materijalnim upletanjem u ameriki rat zaneo-visnost samo je poveao ve ionako golemi dravni dug. U elji da potrair-jeenje, sazvao je 1788. tzv. Narodnu skuptinu, u kojoj su bila zastupljenatriosnovna stalea u tadanjoj Francuskoj - plemstvo, sveenstvo i graanstvo.Trei je stale tada, uz potporu pojedinih predstavnika nieg plemst-va,proglasio sebe nacionalnom skuptinom, i nakon toga je izbila Revoluci-ja.Ustanici su na juri osvojili zloglasnu tamnicu Bastilleu u elji da oslo-bodezatvorenike i da se domognu oruja. To je bio poetak dogaaja koji supromijenili tijek europske i svjetske povijesti.Ipak valja podsjetiti da je to kretanje prema drutvenoj krizi i konanojrevoluciji neto ega smo svjesni iz nae dananje perspektive, dakle to jepogled unatrag iz naega kasnijeg iskustva, dok se - izuzmemo li samo manjin-uotroumnih kritiara - suvremenicima u 18. stoljeu Francuska vie ini-lavrstim sreditem i aritem svjetske kulture. Tako je 1783. Pruska akademi-jau Berlinu raspisala natjeaj za studiju koja bi odgovorila na pitanje zatojefrancuski postao univerzalni jezik. Nagradu je osvojio francuski knjievnikiurnalistAntoinedeRivarolsvojimradomDiscourssurluniversalitedelalanguefranaise,ukojemujeustvrdiodajejedinstveniuniverzalniugledfrancuskog jezika rezultat povoljnoga zemljopisnog poloaja Francuske,drueljubivosti naroda koji u njoj ivi, zbog politikog prestia te, napose,izvanrednejasnoe francuskog jezika!Nije udno da su u sklopu takve (prividne) stabilnosti tradicionalni kn-jievni oblici imali izniman ugled, a na novosti se gledalo s mnogo sumnje.Tako je roman onoga vremena imao velik broj itatelja, no ugled i prestiro-mana kao knjievnog oblika bio je nizak. Godine 1777. opat de la Portepri-hvatiosezadatkadasastavionotojenazvaoKnjinicomovjekadobrogukusa,gdje uvodi prikaz romana ovim rijeima: Bilo bi nam drago kadabismo mogliiskljuiti tu cijelu granu knjievnosti; znamo kako je beskorisnai kako je opas-na.akjeiRousseauupredgovorusvojeNoveHlosenapisao:Nikadanijebilo kreposne djevojke koja je itala romane. A ipak je upravofrancuski ro-man (iz pera Prevosta, Diderota, Rousseaua, Laclosa i drugih)ona grana fran-cuske knjievnosti koja je preivjela svoje vrijeme i pripada jo danas podrujusvjetske knjievnosti, za razliku od francuske tragedije i epa onoga vremena,koje danas itaju jo samo malobrojni specijalisti za to doba.U drugoj polovici 18. stoljea mijenjaju se konvencije prozne kn-jievnosti: pikarski je roman u opadanju, dok je osjeajnost, sentimentalnostsve izrazitija, a za tu novu vrstu knjievnosti idealan je medij bio tzv. episto-larniroman. Jer, to moe biti prirodnije nego da se u pismu povjeri, ispov-jedi,izjada svom bliskom prijatelju ili roditelju. Roman u pismima bio jedobropoznat ve u 17. stoljeu, no ta vrsta dobiva svoj novi smisao netokasnijeu 18. stoljeu, kada je prolo vrijeme fantastinih i junakih pria uprozi.Zbog toga smatramo da je razdoblje najveeg procvata epistolarnogromanabiloonoizmeuSamuelaRichardsona(tj.njegovePamele,1740.)iChoderlosadeLaclosa(Opasneveze,1782.),ukljuujuiRousseauovuNovuHlosu(1761.)teGoetheovaWerthera(1774.)kaonajveimromanimaupismi-mau razdoblju od 40-ih do 80-ih godina 18. stoljea.Epistolarni je roman blii dramatizaciji od drugih proznih vrsta. Naime,autor romana u pismima nalik je na dramaturga, on skriva svoj glas i pripov-jedaku svemo te dokida svoje ocjene i komentare. Perspektiva je krajnjesubjektivna, esto iskrivljena, nasuprot stabilnosti utemeljenoj na nepristra-nompristupu sveznajueg pripovjedaa. U svojoj knjizi o Laclosu HenriBlanctakav roman, zbog viestrukog pristupa (pisma raznih korespondenata),naziva polifonijskim romanom.Pismauepistolarnomromanuuglavnomnezapoinjuabovo,negoveusrednekekriznesituacije(sjetimosesamopoznatihprvihrijeiizWerthera:Wiefrohbinich,dassichwegbin!-Kakomijedragodasamotiao!).Tobonjiredaktor rasporedio je i napravio izbor meu (toboe) pronaenim pismima.Pritome e takav fiktivni redaktor uvijek paziti da ne nedostaje napetosti ineizvjesnosti,tj.onenasvojnainreiraticijelupriu.TakoOpasnevezepoinjupismom naivne Cecilije prijateljici iz samostana, odakle je upravodola, da biuslijedila pisma glavnih pokretaa zapleta, sofisticirane markize deMerteuil ivikonta Valmonta. Pisma takoer mogu posluiti autom da se neogranii samona svijest glavnih likova, nego mogu obuhvatiti mnogo iriraspon tumaenjai reagiranja na isti dogaaj. O prednostima koje pruaju pis-magovoriDanceny(jedanodlikovauOpasnimvezama):Pismojeportretdue, ono nije, poputhladne slike, nepokretno i tako udaljeno od ljubavi, onose podaje svim naimpokretima (...) ono se uzbuuje, ono uiva, ono seodmara...IChoderlosdeLacloszamisliojesvojjediniroman,Opasneveze(1782.)kao zbirku pisama meu kojima je redaktor napravio izbor te ih sada ob-javljuje. A kako je zavodnitvo i spletkarenje, dakle moralna pokvarenost,temaromana, autor u napomeni izdavaa izraava dvojbu jesu li se ti dogaajiuope mogli dogoditi u njegovo vrijeme, uz sumnju da se sve zbilo nanekimdrugim mjestima i u nekim drugim vremenima. I tobonji redaktor usvompredgovoru upozorava na problematinost pisama, jer uvijek postojimogunost zloupotrebe, on mladei ne preporuuje itanje ovih pisama te,dapae,dri kako je vrlo vano skloniti od nje svaku lektiru ovakve vrste.Kako smo ve naveli, glavni su likovi inteligentni, sofisticiranipokvareni vikont Valmont i markiza de Merteuil.Markiza se zbog povrijeene tatine eli osvetiti grofu Gercourtu te raditoga nagovara svog prijatelja Valmonta da zavede mladu Ceciliju s kojom biseGercourt trebao (prema elji Cecilijine majke) vjenati. No Valmont je uto do-ba ve bio zauzet zavoenjem kreposne gospoe Tourvel. Ispoetka oklijeva,ali se naposljetku ipak laa zavoenja obiju ena i o svom napretku izvjetavamarkizu. Nakon uspjeha kod obje ene, gospoa Tourvel, naputena ipre-varena, umire u oaju, a Cecilija trai utoite u samostanu. PrevareniCecilijinudvara, mladi Danceny, ubija u dvoboju Valmonta, a markiza,ostarjela i un-akaena nakon boginja, umire odbaena od uglednoga parikogdrutva.Suprotstavljene su strane markiza i Valmont kao predstavnici zla(spletkarenje, egoizam, cininost) te Cecilija i Danceny (uz gospou Tourvel)kao predstavnici naivnosti i lakovjernosti. Ostali likovi djeluju kao protivniciilipomagai na jednoj ili drugoj strani.Moda je najjasniji dojam romana lakoa i uvjerljivost kojom se fabularazvija, kao i majstorska ironija to je autor postie efektnim rasporedompisama i sueljavanjem razliitih gledita. Cecilijino uvodno pismo otkrivanjezinunaivnost i nepoznavanje svijeta. Za postolara kojega je njezina majkanaruilada uzme mjeru za cipele, Cecilija je pomislila da je Gercourt. Prirodnoi uvjerljivo djeluje i daljnje dopisivanje izmeu markize i Valmonta - rije je orazmjeni pisama izmeu dvoje starih prijatelja za koje nije neobino da sedopisuju.U drugim romanima likovi se esto dopisuju naprosto zato to jeposrijediepistolarniroman.PrimjericeuNovojHlosiJulijaiSaint-Preuxnekosu vrijemepod istim krovom, no oni se ipak dopisuju! Za razliku od prijanjihepistolarnihromana,pismauOpasnimvezamauvijekimajusvojeopravdanje-uz komentare, rije je o nekoj obavijesti, prijedlogu, zahtjevu, estitci ili pi-tanju. Suprotnonjima, pisma Richardsonovih junakinja esto su tako dugakada su kritiariizraunali kako bi trebalo barem deset sati da se napie takvopismo, a kako biPamela, sluavka, imala toliko vremena - pitanje je koje ostajebezodgovora.ISaint-PreuxuNovojHlosipieizParizaJulijidugakapismakoja su izravniRousseauovi pogledi na drutvo i kulturu. Nasuprot tome, pis-mauOpasnimvezamaprimjerenasulikukojiih(toboe)pie-uirokomrasponu od djetinjaste Cecilije do rafinirane markize. Pisma slue (kao topokazuje Cecilijinopismo) da otkriju karakter njegova autora i ubrzaju radnju.

Osim toga, pisma su tako poredana da pokazuju postupni porast nes-noljivosti izmeu markize i Valmonta, koja na kraju prelazi u otvoreno nepri-jateljstvo. No ipak je moda najsnaniji dojam ironije, napose u odnosimameu glavnim likovima romana.TakoCecilijasmatramarkizuosobompunogpovjerenja,svojomconfi-dente,aonajeeliupropastitinagovarajuiValmontadajezavede.UCecilijuzaljubljeni Danceny potuje Valmonta i ne slutei da je on zaveo njegov-udragu. Gospoa de Tourvel donosi odluku da e sve rtvovati zaValmontovusreu gotovo neposredno prije nego to je on beutno naputa.Cecilijinamati predstavnica je konvencionalnoga francuskog visokog drutva idokrajadonkihotski ne shvaa zato je njezina ki potraila utoite usamostanu. Nakraju i sami glavni protagonisti - markiza i Valmont - postajurtve vlastitetatine i neutaive elje da manipuliraju sudbinama drugih ljudi.Markiza,koja potie sve spletke i eli upravljati tuim ivotima, sve vie posta-je instrument Valmontovih planova, dok on sam ne moe podnijeti Markizinnajnoviji odnos s mladim Dancenyjem. Navijestili su tada jedan drugomeratkoji ih je nakraju oboje upropastio. Fabula, dakle, zavrava peripetijom-obratom suprotnim poetnome - kada glavni manipulatori postaju rtve svo-jegaspletkarenja.JedinilikhorsdecombatstarajeRosemonde,kojaosta-jeizvan spletki to ine glavninu fabule. Njezina je uloga nalik na ulogu zbo-rau antikoj drami koji komentira, suosjea i savjetuje.Fabula prua izvanredne ironine prizore; npr. Valmont pie ljubavnopismo gospoi Tourvel zaklinjui se na vjenu ljubav drei pri. tome papir naleima svoje ljubavnice Emilije, koja se od srca nasmijala kada ju je Val-montupoznao sa sadrajem svog pisma. Naivna gospoa Tourvel prima teizjavezdravo za gotovo te u svom odgovoru tjei Valmonta kako e u Parizunaiutjehe i zaboraviti na nesreu to nije u njezinu drutvu! Spomenimo jokasniju epizodu kada Valmont uspijeva dogovoriti sastanak s gospoomTourvelpod izlikom da e je posjetiti kao pokajnik u namjeri da se ispria zasvojeprijanje neasno ponaanje. No na samom sastanku drsko zavodibespomonu nesretno zaljubljenu gospou Tourvel i o tome pobjedonosnopiemarkizi. A Rosemonde, kojoj se gospoa Tourvel ve pohvalila da joj Val-mont dolazi kao pokajnik, estita joj na dobrim vijestima, uz uvjerenje dajesam Bog pomogao njezinoj estitoj prijateljici. Puni ironini uinak proistjeeiz injenice da je to pismo stiglo do gospoe Tourvel nedugo nakon toje onapodlegla Valmontovoj zavodnikoj podlosti.No Valmont i markiza ipak nisu potpuno bezosjeajna udovita zla.Tono je da Valmont uiva u mukama gospoe Tourvel koja se sva lomiizmeu do tog vremena neupitne brane vjernosti i neodoljive zaljubljenosti uValmonta, no ni on ne ostaje potpuno hladan. Kao to pie u jednom pismu-markizi, mune su ga dvojbe gospoe Tourvel ganule te dodaje: Neu nainisree ni mira ne budem li imao tu enu, koju jednako mahnito i mrzimi lju-bim. Ni markiza nije najvea zlobnica i spletkarica bez razloga. Laclosje biosuvie inteligentan da bi stvorio tako ploan lik. U jednome od najdulji-hpisama ona opisuje svoju ranu mladost navodei kako ju je ivotnoiskustvonauilodasepretvara(mappritencoreadissimuler)(81.)tedaosjeakako jeroena da osveti svoj (enski) i ukroti muki rod. I njoj je kao Cecilijimajkaodredila mua, a kakav je to brak bio, najbolje se vidi po markizinukomentaru da je nagonski osjetila da se vlastitom muu najmanje smije pov-jerovati.ar je romana u tome to itatelj ima uvid u cjelokupnu situaciju te jesvjestanzabluda i zaslijepljenosti pojedinih likova iji je vidokrug suenvlastitim poloajem i svjetonazorom.anrovskapripadnostOpasnihvezanijetakojednoznanakaotobiseu prvi as moglo initi. Jasno je da je to roman, zahvaljujui ovom polifoni-jskuslogu, u kojemu se autor ne javlja nego je rije preputena sudionicimaprie,to ga ini bliim drami. Stalno je na djelu izmjena pisama koja imajufunkciju dijaloga, jer je rije o nagovaranju, pristajanju ili odbijanju, pitanjuiodgovoru. Kuju se planovi, izraavaju nade i bojazni, obeava se ili prijeti,-dakle, govori se uglavnom o budunosti, a to je, prema klasifikaciji knjievni-hrodova Emila Staigera, karakteristino za dramu.IpakbibiloapsurdnoustvrditidasuOpasnevezedrama.Vesmospom-injalimarkizinopismoonjezinojranojmladosti;posrijedijeflashbackilianalepsa kakva je tipina za roman (premda je, znatno manje, ima i u drami).U drami se analepsa obino izrie u monologu koji mora biti vrloekonomianda ne bi nastao zastoj u radnji. U tom smislu, prednost romana jevea elastinost i podatnost slobodnoga proznog stila, koji je izvanredno prik-ladan zaanalizu i samoanalizu karaktera. A u takvim su analizama Valmont imarkizapravi majstori. Njihova su pisma, napose u prvom dijelu romana izvjetajii komentari o onome to su postigli i to kane uiniti. Kada Valmont(b o d e n) poinjezahtijevati da markiza postane dio njegovih pothvata, a onapred njim tajisvoju vezu s mladim Dancenyjem, njihova pisma postaju kraada bi na krajuzavrila ve spomenutom najavom meusobnog rata. Umjestota dva korespondenta, gospoa de Volanges, Cecilijina mati, postaje vaniji au-tor pisamana kraju romana. Njezin je vidokrug omeen krutim normama njez-ina drutva, i dok je itatelju jasna sva istina o odnosu izmeu Valmonta iCecilije,njezina je mati na potpuno pogrenom tragu i sumnja samo uDancenyja.Apelira na gospou Rosemonde da joj kae istinu i dodaje kako e,znati sepotvrditi njezine najgore sumnje izostane li njezin odgovor. U kratkojfusnotitzv. redaktor nas obavjetava da je ta molba gospoe Volanges ostalabez odgovora.Sva je pozornost u pismima usmjerena na unutarnji ivot sudionika, nanjihove namjere, nade i strahove, radosti i tugu. Premda je roman pisan udobakadasunaznakenovogaknjievnograzdobljavebilevidljive,Opasnevezebliesufrancuskomklasicizmu17.stoljea,naposeRacineu.Snanestrasti i dvojbemue junake i dovode ih u teke krize. I stil je svojstvenklasinom razdobljufrancuske knjievnosti: to su jasnoa i uravnoteenereenice s razmjerno malimbrojem metafora. Dodajmo da u romanu nemaopisa prirode, a vrlo je maloi opisa interijera jer je sva pozornost usredo-toena na opaanja (i samoopaanja),na ponaanje i motivaciju reakcija poje-dinih sudionika u fabuli.Dananja nas teorija upozorava da emo relevantnu kritiku esto nai nasamim rubovima djela, na tzv. pukotinama, gdje se kritika pojavljuje go-tovomimosvjesneautorovevolje.UOpasnimvezamanatakvuemokritikunajee naii u naivnim primjedbama bezvezne Cecilije. Mui je to to joj-majka ne doputa vezu s Dancenyjem kojega voli, za razliku od Gercourta,zakojega je majka prisiljava da se uda jer je on bolja partija. Cecilija (u pis-musvojoj prijateljici) upozorava na dvostruki moral svog odgoja: Tolikonampreporuuju da trebamo imati dobro srce! A onda nam brane da slijed-imoono za ime nas (srce) nadahnjuje, kada se radi o nekom ovjeku! Dastvaribudu jo gore, majka joj nita ne govori o ovjeku s kojim bi Cecilijatrebaladijeliti svoj ivot. O tome moe razgovarati samo s markizom, osobomkojajoj od sveg srca eli napakostiti, a ega naivna Cecilija, naravno, nijesvjesna.No to je drutvo u kojemu osjeaji nisu vani i u kojemu se ljudskiivotitrebaju prilagoditi konvencijama to ih odreuje vladajua klasa. Cecil-ijina jemajka izrazita predstavnica takvog naina miljenja, a sve se svodi na todaneke stvari valja, a druge ne valja initi: Cela se fait, cela se ne fait pas.Z-abranjuje kerki sastanke s Dancenyjem, ak joj oduzima pero i papir kakosene bi mogla dopisivati s njime. Zaslijepljena svojim konvencionalnim uvjeren-jima, uope ne vidi da se pred njezinim oima dogaa seksualna veza izmeunjezine keri i Valmonta. Po svojoj funkciji gospoa Volanges djelujepoputoca u brojnim djelima svjetske knjievnosti: ona otjelovljuje prisilu izakon inajoitiji je predstavnik klase koja je bila u sve veem raskoraku sastvarnou,a koja je malo kasnije bila tako znakovito iskazana u poznatompitanju MarijeAntoanete kada je, suoena s gladnim pukom, navodno uskliknula: Ako ne-maju kruha, zato ne jedu kolae? Ovaj odlomak moemozavriti rijeimaHenrijaBlanca:NakonOpasnihveza,kaonakonFigara,revolucijajemoglapoeti.Neposredni uspjeh romana nakon objavljivanja 1782. bio je golem, ali tojebiouspjehvezanzaskandal(tzv.successdescandale)iizazvaojebrojnenegativne kritike, poput one da je to udovite nemorala, djelo koje valjamrziti i sl. Kasnije su roman mnogi smatrali kritikom i dokazom pokvarenostifrancuskog drutva onoga vremena koje je nezadrivo kroilo premaRev-oluciji, kao to smo ustvrdili na poetku ovog napisa. Zanimljivo je daromankasnije nije izazvao vee zanimanje kritiara pa tako R. Vailland ve1953. tvrdikakosejodanas(...)Laclossvrstavameuminornepisce,aOpasnevezemeu kuriozitete na rubu knjievnosti. No u posljednjih etrdesetak godinaoivjelojezanimanjezatodjelo,oemugovoreietiriekranizacijeOpasnihveza.GodineI960,poznatifrancuskireiserRogerVadimsnimiojeosuvre-menjenu verziju Laclosova romana s tada slavnim GerardomPhilipom uglavnoj ulozi. Stephan Frears 1988. i Milo Forman svojim sufilmskim verz-ijama 1989. prikazali roman u kontekstu 18. stoljea. Naposeje Formanovaverzija s Johnom Malkovichem i Michelle Pfeiffer pobudilaosobitu pozornost,anajnovijaekranizacijareiseraRogeraKumblea,snaslovomOkrutnenamjere,smjestila je radnju filma u dananji New York, i tomeu mlade bogatogaamerikog drutva.U nas se o Ladosovu romanu nije mnogo pisalo, no roman je ve 1955.preveo Dane Smiiklas. Njegov je prijevod za ovo izdanje s izvornikom us-poredila i temeljito redigirala Mia Pervan.MIROSLAV BEKER