opeka, crijep, polimeri, staklo

8/18/2019 Opeka, Crijep, Polimeri, Staklo

1/21

1

1

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE Zimski semestarGRADITELJSKI ODJEL 2015/16

OSTALI GRAĐEVINSKI MATERIJALI

OPEKA, CRIJEP, POLIMERI, STAKLO

2

KERAMIČARSKI PROIZVODI

Keramički materijali su proizvodi izrađeni od gline (grč . keramos = gl ina ) ili sličnih tvari, koji se oblikuju u tekućem, plastičnom,poluplastičnom, suhom ili praškastom stanju, a zatim suše i peku

(pale) na visokoj temperaturi da bi dobili potrebna mehanička svojstva.

Prema tehničkim svojstvima imamo: grubu i finu keramikuPrema fizikalnim karakteristikama: poroznu i neporoznu keramiku

Gruba keramika: opeka crijep, drenažne cijevi, posuđeFina keramika: glazirane i ne glazirane pločice, sanitarni proizvodi,porculan


2/21

2

3

GLINA

Osnovna plastična sirovina za proizvodnju keramike je GLINA.Glina nastaje trošenjem i dekompozicijom kiselih alumo-silikatnihstijena, kao što su feldspati, graniti i gnajsi.

Sastoji se od čestica minerala manjih od 0,05 mm.Gline sitnog zrna imaju veću plastičnost od krupnozrnih.

Čista glina je plastična (masna), a nečista mršava (posna).

Masne gline sadrže veći postotak kaolina, mogu upiti puno više vode i

vrlo su plastične. Posne gline imaju velik broj primjesa, naročito pijeska,pa upijaju manje vode. Masnija se glina skuplja više od posne jer upijaviše vode.

Plastičnost je naročito svojstvo gline da pomiješana s vodom daje tijestokoje se pri oblikovanju ne kida i ne puca, a zadržava formu i nakonsušenja i pečenja.

4

GLINA

U tehničkoj praksi glina se dijeli na: porculansku, lončarsku i opekarsku.

Porculanska glina se sastoji uglavnom od kaolina s vrlo malo primjesa,

upotrebljava se kao sirovina za dobivanje najfinijih keramičkih proizvoda.Lončarska glina je također čista kaolinska glina, ali s nešto više primjesa.Može biti bijele, sive, žute ili crvenkaste boje.

Opekarska glina sadrži relativno malo kaolina, ali još uvijek dovoljnoplastična da se može primjenjivati kao sirovina za izradu opeke i crijepa.Crvene je boje.

Dodaci koji se dodaju glini kako bi se dobila određena svojstva su:- glinenci - za sniženje temperature taljenja gline i- kvarcni pijesak - za reguliranje plastičnosti.

Prema vatrostalnosti dijeli se na: niskovatrostalnu i visokovatrostalnu.


3/21

3

5

GLINA

Glinena smjesa za proizvodnju mora imati:

- sposobnost oblikovanja keramičkih proizvoda u sirovom stanju,- sposobnost sušenja bez iskrivljavanja i pucanja,- dovoljnu otpornost na toplinska naprezanja tijekom stapanja i pečenja,- određenu vatrostalnost,- tražena fizikalna svojstva i- estetski izgled.

Tehnološki postupci proizvodnje gline razlikuju se po pripremi mase:- za grubu keramiku i

- za finu keramiku

i prema načinu oblikovanja:- prešanjem,- tokarenjem,

- lijevanjem.

6

OPEKA

Sirovina za proizvodnju opeke je opekarska ili ciglarska glina

odnosno ilovača s dodacima. Najčešći dodaci su: kremeni pijesak,vapnenac ili laporasta glina, te željezni hidroksid.

PROIZVODNJA OPEKE:

- iskop gline- skladištenje gline- sirovine se miješaju i melju u mlinovima-izvodi se razbacivanje, odležavanje i ujednačavanje sastava(homogeniziranje) u odležavalištu s dovoljno vlage- potom se glina ponovno melje finim mlinovima

- oblikovanje proizvoda se izvodi u vakuumskoj preši- cilindar preše je zatvoren usnikom (alatom za oblikovanje) kojim sedefinira oblik, veličina i raspored šupljina, te oblik i vanjske dimenzijeproizvoda.

- vakuum preša daje beskonačnu traku koja se razrezuje na posebnimrezačim stolovima (rezanje se izvodi napetim žicama).


4/21

4

OPEKA

- nakon rezanja sirova opeka se slaže na vagone za sušenje nakojima se otprema u sušaru

- sušenje opekarskih proizvoda u sušarama odvija se pomoćuvrućeg zraka

- zbog sporijeg kretanja vlage iz jezgre elementa i bržegisparavanja s površine mora se odvijati postupno, po posebnoutvrđenom režimu, koji se utvrđuje prema sastavu i svojstvimagline

- nakon izlaska iz sušare opeka se preslaguje na vagone i šalje seu peć (kružne ili tunelske)

7

8

ZIDNI ELEMENTI

Zidovi su složeni i heterogeni sustavi. Sastavljeni su od mortova iopeke ili betonskih elemenata ili kamena.

U zidne elemente ubrajamo, prema normi HRN EN 771-1:2005.:Opečne zidne elementeVapnenosilikatne zidne elemente

Betonske zidne elemente

Zidne elemente od porastog betona

Zidne elemente od umjetnog kamena

Zidne elemente od prirodnog kamena

Gipsane blokove


5/21

5

9

OPEČNI ZIDNI ELEMENTI

Zidni element izrađen od gline ili drugog glinovitog materijala s pijeskom ilibez njega, s gorivim ili drugim dodacima pečen (paljen) na dovoljnovisokoj temperaturi da se postigne keramička veza

Prema normi HRN EN 771-1:2005 opečni zidni elementi dijele se u dvaosnovna tipa:

Opečni elementi “male” bruto volumnemase 1000 kg/m3 (HD units) - za uporabu u nezaštićenom zidu izaštićenom zidu

10

OPEČNI ZIDNI ELEMENT


6/21

6

11


KOD OPEČNIH ZIDNIH ELEMENATA ISPTUJEMO :- Dimenzije i odstupanja,

- Oblici zidnih elemenata,

- Volumenska masa, bruto i neto,

- Tlačna čvrstoća, čvrstoća na savijanje, posmična čvrstoća,čvrstoća prionljivosti,

- Toplinska svojstva,

- Određivanje aktivnih soli- Otpornost na smrzavanje i odmrzavanje,

- Vodoupojnost,

- Djelovanje topljivih soli i slobodnog vapna- Kretanje vlage,

- Reakcija pri požaru- Paropropusnost.

12


TLAČNA ČVRSTOĆAIspituje se na 10 elemenata za LD i HD

PRIPREMA POVRŠINE: nanošenjem sloja za

izravnavanje ili brušenjem uzorka sve dok nisuispunjeni zahtjevi za ravnošću ili paralelnošćuSKLADIŠTENJE: vlažnevreće ili klima komora

(rel. vlažnost veća od90%), mort mora dostićinajmanju propisanu

čvrstoću


7/21

7

13


Određivanje sadržaja aktivnih soli:- određivanje količine topivih magnezijevih, natrijevih i kalijevih ionakoji bi mogli imati štetno djelovanje na cementni mort ili zidni elementkoličina uzoraka: min 10 komada- uzorci za ispitivanje ne smiju biti izloženi vodi koja bi im moglaoduzeti topive soli

reprezentativni uzorak :50-250 g koji se melje

vrste ispitivanja: određivanje instrumentalnim ilialternativnim postupcima

Otpornost na smrzavanje

- uzorak za ispitivanje: izrada zida od opeke, min. površine 0,25 m2,

opeka odležana u vodi sa sljubnicama ispunjenim trakovima odpjenaste gume ili opeka+brzo stvrdnjavajući mort-ispitni zid se natopi vodom i toliko dugo hladi dok se sva upijena

voda ne smrzne

- ispitni zid se ispituje na 100 ciklusa smrzavanja i odmrzavanja

- treba ustanoviti početno ljuštenje površine

14


Upijanje vode

-se ispituje na 10 uzoraka,

- sušenje do stalne mase (0,1%), Mdry,s na 105 °C- izmjera površine koje će biti uronjene u vodu

-proračun bruto površine, As- lica elemenata uranjanom u vodu do dubine 5±1 mm- stalna razina vode se mora održavati-vrijeme močenja u skladu s odgovarajućomspecifikacijom, tso

-nakon isteka vremena močenja,uzorak važemo mso,s


8/21

8

15


DJELOVANJE TOPLJIVIH SOLI

- ispituje se na uzorcima prethodno zasićenim vodom i ocjenjuje naosnovi količine- iscvjetavanja soli na površini opeke (kod velikih iscvjetavanjaispituje se i sadržaj soli u opeci ili bloku posebnim propisanimkemijskim postupkom)

DJELOVANJE SLOBODNOG VAPNA

- ocjenjuje se prema izgledu uzoraka zasićenih vodom i držanih 14dana u vlažnoj komori na temperaturi +20°C.

16

OPEČNI CRIJEPNajrašireniji pokrovni materijal.

Tehnologija proizvodnje crijepa ista je kao i kod opeke.

Razlikujemo ih po tehnologiji oblikovanja i po formi.

Mogu imati prirodnu boju pečene gline ili mogu biti obojeni.

Glina za proizvodnju crijepa mora imati veću plastičnost od gline zaproizvodnju opeke.

Prema tehnologiji oblikovanja dijele se na: vučeni i prešani.

Vučeni crijep oblikuje se istiskivanjem keramičke mase krozodgovarajuće usnike koji mu daju željenu formu.Vrste:

- vučeni crijep s jednostrukim žlijebom- vučeni biber crijep koji nema žljebova


9/21

9

17

OPEČNI CRIJEPPrešani crijep oblikuje se prešanjem keramičke mase posebnim prešama. Danasprevladava u primjeni.

Dva osnovna tipa su:

prešani crijep s jednostrukim žlijebom iprešani crijep s dvostrukim žlijebom

SVOJSTVA KOJA SE ISPITUJU KOD CRIJEPA SU:

- dimenzije i odstupanja

- vodonepropusnost

- čvrstoća na savijanje- smrzavanje i odmrzavanje

Određivanje geometrijskih karakteristika

- mjerenje se obavlja na 10 ispitnih uzoraka koji se sastoje od deset crijepova sizuzetkom

Određujemo:izmjere u uzdužnom i poprečnom pravcuduljinu i širinu pokrivanjapravocrtnost

vitopernost

jednoličnost poprečnog presjeka

18

OPEČNI CRIJEP

VODONEPROPUSNOST

Prvi ispitni postupak:

- osniva se na određivanju količine vode koja za 48 sati, pri tlaku visine10 cm vode, isteče po cm2 površine crijepa. Nivo vode prilikom ispitivanja

je potrebno održati stalnim.Ispituje se 10 crijepova, ako se radi o tekućoj kontroli, broj crijepova možebiti promijenjen pratimo promjene nivoa vode, računamo faktor nepropusnosti za svaki uzorak, najveću pojedinačnu vrijednost na temeljukojih određujemo razrede nepropusnostiDrugi ispitni postupak:

- ispitivanje u cilju određivanja vremena prije kapanja prve kapi prilikomdjelovanja vodenog tlaka na površini crijepa obično izloženogatmosferilijama

Ispituje se 10 crijepova, ako se radi o tekućoj kontroli, broj crijepova možebiti promijenjen trajanje ispitivanja:20 h pratimo pojavu prve kapi s

točnošću ±15 min


10/21

10

19

OPEČNI CRIJEP

20

OPEČNI CRIJEPIspitivanje otpornosti na smrzavanje

Ispitna metoda A: (met od a A se ne p rim jen ju je u našim područjima)Ispitivanje se radi u uvjetima izmjeničnog smrzavanja i odmrzavanjaodabrani prema stastističkim načelima, pripremljeni ispitni uzorci izloženisu djelovanju smrzavanja (gornja strana), odmrzavaju se

prskanjem toplom vodom i potapanjem u vodu ciklusi se ponavljaju doeventualne pojave oštećenja ili do 150 ciklusaIspituje se 10 crijepova, ako se radi o tekućoj kontroli, broj crijepova možebiti promijenjen smatra se da je uzorak zadovoljio ako nema nedopuštenihpromjena

Ispitivanje čvrstoće na savijanjeIspituje se mogućnost podnošenja koncentriranog opterećenja prilikomčega je crijep oslonjen na dva ležajaIspitivanje se vrši na deset ispitnih uzorakasila sloma je aritmetička srednja vrijednost 10 rezultata u kN prati senajmanja i srednja vrijednost


11/21

11

21

OPEČNI CRIJEP

FINI KERAMIČKI MATERIJALI

Fini keramički proizvodi proizvode se od teško taljive masnegline s raznim dodacima i peku pri visokim temperaturama pri

kojima se razmekšaju i tale lako taljivi sastojci.

U građevinarstvu se primjenjuju

- sanitarni materijali- keramičke pločice

SANITARNI MATERIJAL I

Oblikuju se lijevanjem glinene suspenzije razrijeđene vodenimstaklom i još nekim dodacima u kalupe od gipsa, koje imaju šupljiprostor jednak vanjskom obliku proizvoda.

Sanitarna keramika se peče nakon glaziranja pa se istovremenopeče i glazura, koja zbog sve oštrijih higijenskih uvjetaeksploatacije i sve agresivnijih sredstava održavanja mora biti svekvalitetnija.

22


12/21

12

FINI KERAMIČKI MATERIJALI

KERAMIČKE PLOČICE Primjenjuju se za unutarnje i vanjsko oblaganje zidova i podova.

Prema načinu oblikovanja dijele se na: prešane i vučene.

S vidljive strane su glazirane ili neglazirane.

S unutarnje strane su hrapave ili brazdane.

Mogu biti jednobojne ili glazurom različito obojane.

Propisana ispi t ivanja su:

-upijanje vode,

-zvonak zvuk,

-tvrdoća po Mohsu,

-čvrstoća na savijanje.

glazura mora b i t i otporna na:

-vlasavost,

-nagle promjene temperature,

-na kiseline i lužine

- mrlje

-pločice za vanjsko oblaganje ispituju se na mraz u 25 ciklusa.23

POLIMERI

Polimeri su složeni organski spojevi koji se dobiju kemijskomsintezom jednostavnijih makromolekula koje se nazivaju MONOMERI.

Polimeri se dijele na prirodne i umjetne.Prirodni su: proteini, celuloza

Umjetni (o kojima ćemo govoriti): smole (polietilen, bitumen, prirodnikaučuk)

Prema fizičkim svo js tv ima polimeri se dijele na elastomere, vlakna iplastične mase.

Elastomeri Među makromolekulama vladaju male intermolekularneprivlačne sile. Radi toga imaju malimodul elastičnosti i to 1 - 10 MPa.Na sobnoj temperaturi mogu se elastično istegnuti najmanje dodvostruke početne dužine.

24


13/21

13

POLIMERIVlakna Među molekulama vladaju jake intermolekularne privlačnesile, jer postoji visoki stupanj usmjerene prostorne orijentacije

molekula i visok stupanj kristalne strukture. Modul elastičnosti vlakanaiznosi 103 – 104 MPa. Većina mehaničkih svojstava neovisna je otemperaturi, unutar intervala od -50°C do 150°C.

Plastične mase Plastične mase imaju djelomično kristalnu strukturu,a intermolekularne sile su srednje veličine. Po svojstvima zauzimajumjesto između vlakana i elastomera.

25

POLIMERI

Prama načinu prerade, polimeri se dijele na termoplastične itermostabilne.

Termoplastični polimeri Pri zagrijavanju omekšaju, tako da se moguprerađivati i oblikovati, a nakon hlađenja ponovo očvrsnu. Postupakzagrijavanja i hlađenja može se ponoviti više puta. Međutim, ukoliko

se prekorači određena temperatura, dolazi do nepoželjnih kemijskihreakcija, a time i znatne promjene svojstava polimera. Termoplastičnipolimeri imaju malu toplinsku postojanost i malu tvrdoću, a neki odnjih relativno malu otpornost na djelovanje kemikalija, posebno

kiselina.

Najpoznatiji polimeri ove vrste su: polietilen, polistiren, polipropilen

Termostabilni polimeri Nakon zagrijavanja i hlađenja nepovratnoočvrsnu u netaljiv i netopiv polimer. Ova svojstva nastaju kaoposljedica kemijskih reakcija umreženja koje nastaje kod zagrijavanja.Imaju veću čvrstoću, tvrdoću i bolju toplinsku postojanost negotermoplastični polimeri, a otporni su prema kemikalijama.

Najpoznatiji termostabilni polimeri su: epoksidi, fenolformaldehidi,

poliesteri

26


14/21

14

POLIMERI

TEHNOLOŠKI PROCES PROIZVODNJE POLIMERAOsnovne sirovine za proizvodnju polimera su zemni plin, nafta i ugljen.

Kemijskim i fizikalnim procesima kao što su oksidacija, filt riranje,

centrifugiranje, destilacija, iz osnovnih sirovina dobivaju se organske kemikalije- monomeri, kao što je npr. etilen, vinilklorid i sl.

Polimerizacija se sastoji od niza kemijskih procesa sinteze monomera. Postoji

više načina polimerizacije. Taj složen proces može početi jedino kada seosnovnoj masi doda inicijator-kemikalija koja inicira proces sinteze.

Pri procesima prerade, najčešće na određenoj temperaturi, mijenja senadmolekulska struktura, a u određenim slučajevima i strukturamakromolekula.

27

POLIMERI

TOPLINSKA SVOJSTVA POLIMERA

Specifična toplina polimera je znatno veća nego kod većine drugih tvari. Iznosi0.9 - 2.1 J/gK.

Toplinska vodljivost Općenito, polimeri su loši vodiči topline; dakle imajusvojstva izolatora. Vodljivost topline im se kreće u području λ = 0.17- 0.71J/Kms.

Koeficijent toplinskog rastezanja polimera je velik u odnosu na koeficijent kod

drugih materijala i iznosi α =5 ⋅10-5 - 15 ⋅10-5 K-1.

Toplinska stabilnost Toplinska stabilnost je sposobnost materijala da kroz

određeno vrijeme zadrži svojstva koja se zahtijevaju u datim uvjetima primjene.Mjera toplinske stabilnosti je gornja granična temperatura kod koje materijalgubi najviše 10 % svoje prvobitne čvrstoće. Polimeri imaju malu toplinskustabilnost zbog toga što na visokim temperaturama dolazi do cijepanja iliodvajanja manjih segmenata makromolekule. Gornje granične temperaturečvrstoće polimera su relativno niske:

polivinilklorid ili polistiren ................................ do 80°C

poliester............................................................do 150°C

epoksidne smole........................................... 125 - 290°C

polipropilen......................................................do 200°C28


15/21

15

POLIMERI

Zapaljivost polimera usko ovisi o njihovoj toplinskoj stabilnosti. Što je nižatoplinska stabilnost, tim veća je zapaljivost polimera.

S obzirom na zapaljivost, materijali se klasificiraju u slijedeće grupe:

Zapaljiv - materijal koji se lako zapali i pod prirodnom uvjetima gori brzo i burno.

Negoriv - tu spadaju polimeri anorganskog porijekla.

Samogasiv - materijal koji je lako zapaljiv, ali nakon uklanjanja vanjskog izvora

plamena trenutno dolazi do gašenja, jer se u procesu izgaranja razvijaju plinovikoji ne dopuštaju pristup kisika k materijalu.

Točka zapaljivosti većine polimera leži u području 300 - 400°C. Radi usporedbe,papir izgara na 230°C. Neki od polimera izgaraju eksplozivno, a neki razvijajuškodljive plinove pri izgaranju.

Danas se većinom izrađuju polimeri koji su nekorodirajući i samogasivi.

Samogasivost se postiže dodacima koji sprečavaju proces izgaranja.

29

POLIMERI

MEHANIČKA SVOJSTVA POLIMERA

Kod polimernih materijala ispituju se sljedeća mehanička svojstva:

a) Trenutni odnosi naprezanja i deformacija. Ispitivanje se vrši na čist i vlak, nasavijanje, na pritisak. Ovdje spada i ispitivanje udarne žilavosti.

b) Ispitivanje odnosa deformacija - vrijeme (ε - t dijagram). Ispitivanje se vrši uzkonstantno naprezanje(puzanje) ili uz konstantnu deformaciju (relaksacija

naprezanja).

c) Ostala ispitivanja: trajna statička čvrstoća materijala, umornost, tvrdoća,habanje.

30


16/21

16

POLIMERI

MEHANIČKA SVOJSTVA POLIMERAOblik σ - ε dijagrama polimera u mnogo većoj mjeri ovisi o brzini nanošenjaopterećenja nego kod ostalih građevinskih materijala. Što veća je brzinaopterećivanja, tim manje je područje puzanja, veći modul elastičnosti itd.

31

POLIMERI

Dobra svojstva :

⎯ mala gustoća,

⎯ lako oblikovanje,

⎯ otpornost prema atmosferilijama i kemikalijama,

⎯ otpornost prema koroziji i gnjiljenju,

⎯izolatori topline i elektriciteta,

⎯ sposobnost prigušivanja zvuka,

⎯ lako se bojaju.

Loša svojstva :

⎯ mala čvrstoća,

⎯ dimenzionalana nestabilnost,

⎯ mala toplinska otpornost, lako zapaljivi,

⎯ sklonost starenju i razgradnji.

32


17/21

17

POLIMERI

PRERADA POLIMERA

Gotovi proizvodi od polimernih materijala često se nazivaju „plastične mase”.Sastoje se pretežno od polimera, te manje količine dodataka (aditiva) kojipoboljšavaju ili modificiraju svojstva polimernog materijala.

Najčešći dodaci u toku prerade su slijedeći: omekšivači, stabilizatori, dodaci zasprečavanje gorenja, antistatici, pjenila, pigmenti i bojila, punila i ojačala.

Omekšivaći snizuju temperaturu staklišta i time olakšavaju preradu polimera.Druga vrsta omekšivaća su oni koji povećavaju rastezljivost, savitljivost ižilavost.

Stabilizatori produžavaju vijek trajanja gotovog proizvoda. Najčešće seupotrebljavaju toplinski stabilizatori i svjetlosni stabilizatori, koji povećavajutoplinsku stabilnost, odnosno otpornost prema djelovanju svjetlosti, posebno

ultraljubičastih zraka.

Dodaci za sprečavanje gorenja sprečavaju proces izgaranja, su aluminijevoksid i silicijev dioksid. Spojevi halogenih elemenata (klor, brom, jod) stvaraju

zaštitni sloj na površini gotovog proizvoda izloženog plamenu.

Ant istat ic i sprečavaju nabijanje površine polimera statičkim elektricitetom.

Pjeni la stvaraju veliku količinu zatvorenih ili otvorenih pora i mjehurića upolimernom materijalu.

33

POLIMERI

PRERADA POLIMERA

Pigmenti i b oj i la daju boju gotovom proizvodu. Mogu biti organskog ili

anorganskog porijekla.

Punila su inertni dodaci u obliku praha ili kratkih vlakana koji se dodaju

polimerima u količini do 25 % ukupnog volumena.

Ojačala u obliku vlakana ugrađuju se u polimernu osnovu u količini 50- 80 %ukupnog volumena i bitno poboljšavaju mehaničke karakteristike proizvoda.Najčešće se upotrebljavaju staklena i ugljikova vlakna.

POLIMERNI KOMPOZIT

Miješanjem polimernog materijala s punilom ili spajanjem više vrsta materijala,dobije se kompozit koji ima poboljšana svojstva, odnosno specifična svojstva zaprimjenu u određenim uvjetima. (kompozit s punilom i lijepljeni kompozit)

34


18/21

18

POLIMERI

REAKCIJSKE SMOLE

Pojavljuju se na tržištu kao dvokomponentni sistem u oblikupolufabrikata. Jedna komponenta je djelomično umrežentermoplastičan polimer, otopljen u nekom organskom otapalu ili bezotapala. Druga komponenta je inicijator umreženja na hladno(katalizator). Miješanjem na mjestu primjene, nakon kemijske reakcije,dobije se termostabilan umrežen polimer. Kod lakova kao katalizator djeluje zrak u kontaktu s premazanom površinom.

Najčešće se primjenjuju epoksidi, poliesteri, poliuretani i fenolne smole.

U građevinarstvu se primjenjuju kao vezivo za izradu betona zasanacije, kao sredstvo za li jepljenje i za injektiranje pukotina, kao

premazi i obloge za zaštitu od korozije, kao dekorativni premazi itd.

35

STAKLO

Staklo je materijal koji se dobiva topljenjem kvarcnog pijeska kod temperature

od 1700° C.

Staklo je prozirni, amorfni, izotropni, čvrsti, krti i kemijski postojani materijal.Glavni sirovinski materijal za proizvodnju stakla su kvarcni pijesak, glinica,

alkalijski i još neki oksidi. U pijesku za proizvodnju prozorskog stakla ne smijenpr. biti više od 0,05% željeznih oksida. Što viši postotak SiO2 mu povećava iotpornost na povišenje temperature i kemijsku postojanost.

POSTUPAK PROIZVODNJE STAKLA:

Sirovinski materijal se najprije usitnjava i homogenizira, a nakon toga u

komadima (briketama) ubacuje u peć za topljenje. Peći su najčešćekontinuiranog djelovanja, a mogu biti i periodičkog. Mogu biti radnog volumenado 600 m3 i proizvodnog kapaciteta preko 1500 tona stakla dnevno. Topljenje

sirovina je osnovna faza proizvodnje stakla. Vrši se pri temperaturi 1400-1600°C

Otopljena masa se najprije hladi do viskoznosti optimalne obradivosti i nakon

toga oblikuje u željene oblike. Očvršćavanje oblikovanih proizvoda ostvaruje sedaljnjim hlađenjem. Građevinsko staklo se oblikuje izvlačenjem, prešanjem,valjanjem i lijevanjem.

36


19/21

19

STAKLO

Valjanjem se oblikuje ravno staklo. Hlađenje se mora provoditi postepeno, jerzbog slabe vodljivosti topline pri naglom hlađenju mogu se u oblikovanimproizvodima pojaviti unutarnja naprezanja.

Mehanička svojstva stakla ovise o nizu faktora:

-sastavu

-načinu proizvodnje,

-vrsti obrade

-debljini

-stanju površine

Tlačna čvrstoća stakla je vrlo visoka (700-1000 N/mm2),a vlačna znatno niža(30-60 N/mm2). Na uobičajenim vanjskim temperaturama u rasponu od -500C

do +700C mehanička mu se svojstva ne mijenjaju.Ima visok koeficijent krtosti (omjer između modula elastičnosti i vlačne čvrstoće),vrlo malu plastičnu deformaciju i veliku brzinu širenja pukotina kroz materijal.Karakteristična su optička svojstva stakla:

-propuštanje

-lomljenje

-raspršivanje zraka svjetlosti37

STAKLO

VRSTE STAKLA:

Ravno prozorsko staklo se proizvodi u raznim (standardiziranim)

dimenzijama. Mora biti bezbojno, ravnih rubova i pravih kutova. Propuštanjesvjetla mora biti najmanje 87 %. Ugrađuje se u drvene, metalne i plastičneokvire. Danas se mnogo primjenjuje dvostruko (vakuumirano) prozorsko

staklo koje je dobar termo izolator. Za ostakljivanje unutarnjih neprozirnih

pregrada i vrata primjenjuje se tzv.

Mat (zatamnjeno) staklo sa sposobnošću difuznog raspršivanja svjetla.Dobiva se pjeskarenjem ugrijane površine ili horizontalnom površinskomobradom običnog ravnog prozorskog stakla.

Armirano staklo se primjenjuje na površinama uvjetovane povećanemehaničke otpornosti kod koje se ne traži velika propusnost svjetla. Običnose armira mrežama od kromiranih ili nikliranih čeličnih niti.

Fasadno staklo je ustvari obično prozorsko ravno staklo povećanih debljina(5-6mm obično i do 12 mm fino polirano). U suvremenoj arhitekturi semnogo primjenjuje za ostakljivanje velikih fasadnih površina, ulaznih vrata iizloga robnih kuća i slično.

38


20/21

20

STAKLO

Kaljeno staklo je staklo poboljšanih mehaničkih svojstava, koja sedobivajupostupkom posebne toplinske obrade (zagrijavanjem do 550-650°Ctokom 3-5 mini brzim, ali jednolikim hlađenjem u struji zraka). Kali se ukomadima izrezanim na konačni oblik. Čvrstoća na udar mu je 4-6 puta većaod čvrstoće na udar običnog prozorskog stakla, a vlačna čvrstoća nasavijanje 5-8 puta. Pri lomu se raspada na velik broj malih komada tupih

rubova što mu povećava sigurnost pri korištenju. Najviše se primjenjuje zaostakljivanje transportnih vozila, a u posljednje vrijeme i vrata i kabina dizala

po zgradama.

Vlaknasto staklo se dobiva neprekidnim izvlačenjem i valjanjem (ponekadzajedno s metalnim mrežama). Primjenjuje se za ostakljivanje krovnihpovršina, sportskih dvorana, željezničkih stanica i sličnih objekata.

39

STAKLO

PONAŠANJE STAKLA KOD POVIŠENIH TEMPERATURA

PROZORSKO JEDNOSTRUKO STAKLO = ono vrlo brzo puca kod povišenihtemperatura , te na taj način omogućuje dovod svježeg zraka koji pospješujegorenje, izlaz dima i vatre iz prostorije.

IZO STAKLO = sastoji se od dvije ili više staklenih površina a između kojih senalazi zračni sloj. Ponašanje u požaru je slično kao i kod jednostrukog stakla .

VATROOTPORNO STAKLO = prozirno višeslojno staklo ,čiji se slojevi kodpovišenih temperatura šire i pretvaraju u čvrsti i kompaktni štit , koristi se u svimobjektima koji moraju osigurati vatrootpornost.

STAKLENA OPEKA = sve više zauzima mjesto kao dekorativni materijal

KALJENO STAKLO = proizvodi se kaljenjem na određenoj temperaturi , aprilikom visokih temperatura mijenja strukturu i te kod razbijanja se mrvi u

manje komadiće, a ne u krhotine (smanjuje mogućnost ozljeda ) .

40


21/21

LITERATURA:

- Predavanja predmet „GRADIVA” Građevinski fakultet

- Poznavanje gradiva; Ukrainczyk V.

41

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE Zimski semestarGRADITELJSK I ODJEL 2015/16

opeka, crijep, polimeri, staklo

Documents