7/27/2019 Osho - O Prosvjetljenju

1/7

1

Osho O prosvjetljenju

Sjeam se sudbonosnog dana, 21. marta, 1953. Radio sam tokom mnogih ivota- radio sam na sebi, borio se, inio sve to moe da se ini - a nita se nijedogaalo.

Sada razumijem zato se nita nije dogaalo.

Sam taj napor je bio prepreka, same ljestve su spreavale, sam nagon za traganjemje bio prepreka. Ne da ovjek moe dospjeti bez traganja. Traganje je potrebno, ali ondadoe trenutak kada traganje mora biti odbaeno. amac je potreban da bi se prela rijeka,ali onda doe trenutak kada morate izai iz amca i potpuno zaboravite na njega inapustite ga. Napor je potreban, bez napora nita nije mogue. A takoer, jedino sanaporom, nita je mogue.

Upravo pred dvadesetprvi mart 1953, sedam dana ranije, ja sam prestao raditi nasebi. Doe trenutak kada vidi svu uzaludnost napora. Uinio si sve to moe, a nita sene dogaa. Uinio si sve to je ljudski mogue. to drugo onda moe uiniti? U istojbespomonosti, ovjek odbacuje svako traganje.

I onog dana kada je traganje prestalo, onog dana kad nisam tragao za niim,onog dana kad nisam oekivao da se neto dogodi, poelo je da se dogaa. Podiglase nova energija. To nije dolazilo iz nekog izvora. To je dolazilo ni iz ega i niotkudai odasvud. Bilo je u drveu i u stijenama i nebu i suncu i zraku - bilo je svuda. A ja samtragao tako mukotrpno, i mislio sam da je to veoma daleko. A bilo je tako blizu i takoblisko. Ba zbog toga to sam neumorno tragao, bio sam postao nesposoban da vidimblizu. Traganje je uvijek za dalekim, traganje je uvijek za udaljenim - a to nije bilo udaljeno.Bio sam postao dalekovid, bio sam izgubio kratkovidost. Oi su bile postale fokusirane naono daleko, horizont, i bile su izgubile kvalitetu da vide ono to je sasvim blizu, to teokruuje. Onoga dana kada je prestao napor, ja sam takoer stao. Jer ne moe postojatibez napora, i ne moe postojati bez elje, i ne moe ivjeti bez stremljenja.

Pojava ega, sebstva, nije stvar, to je proces. To nije supstanca koja sjedi tu u tebi, ti tomora stvarati u svakom trenutku. To je kao okretanje pedala na biciklu. Ako okreepedale, on ide sve dalje, ako ne okree pedale, on stane. Moe ii malo zbog prologimpulsa, ali onog trenutka kad prestane okretati pedale, zapravo, bicikl pone da sezaustavlja. On nema vie energije, nema vie moi da ide bilo kuda. On e se sruiti ikolabirati.

Ego postoji zato to nastavljamo okretati pedale elje, zato to nastavljamoteiti da dobijemo neto, zato to skaemo ispred samih sebe. Upravo to je fenomenega - skok ispred sebe, skok u budunost, skok u sutranjicu. Skok u ono to ne

postoji stvara ego.Zbog toga to potjee iz nepostojeeg, on je nalik na fatamorganu. To se sastoji

od elje i niega vie. To se sastoji samo od ei i nieg vie. Ego nije usadanjosti, on je u budunosti. elja i ego postoje u suradnji, oni koordiniraju. Akosi u budunosti, tada je, ini se, ego vrlo supstancijalan. Ako si u sadanjosti, ego jeopsjena, poinje iezavati. Onog dana kada sam prestao tragati... i nije ispravno rei dasam ja prestao tragati, bolje e biti da se kae: onog dana kada je prestalo traganje.Stvarnost se dogaa samo kada elja prestane. Dakle, ovo je dilema. to da se radi? eljaje tu, a prosvijetljene osobe stalno govore da elja mora biti zaustavljena, i nastavljajuodmah zatim govorei da ne moe zaustaviti elju. Pa to da se radi? Ostavlja ljude u

nedoumici. Oni su u elji, sigurno. Kae da ona mora biti zaustavljena - u redu. A ondakae da ne moe biti zaustavljena. to onda treba uraditi? elja se mora razumijeti.

7/27/2019 Osho - O Prosvjetljenju

2/7

2

Ti je moe razumjeti, potrebna je neposredna percepcija, i potrebno je neposrednoprodiranje. Pogledaj u elju, samo vidi to je to, i vidjet e lanost toga, i vidjet e da tone postoji. I elja padne i, istovremeno, u tebi neto pada. Ego ne moe postojati bezelje, elja ne moe postojati bez ega. elja je projicirani ego, ego je introprojekcija elja.Oni su zajedno, dva aspekta iste pojave.

Onog dana kada je prestalo eljenje, osjetio sam se vrlo beznadeno i bespomono.

Nema nade, jer nema budunosti. Nema se emu nadati, jer se pokazalo da je svakonadanje uzaludno, to ne vodi nikuda. Ide u krugovima, to nastavlja da se njie predtobom, to nastavlja da stvara nove opsjene, stalno te poziva: 'Hajde, tri bre, stii e.' Alikoliko god ti brzo trao, nikada ne stie. Zbog toga, Buda to zove iluzijom. To je kaohorizont koji vidi oko Zemlje. On se priinjava, ali ne postoji. Ako krene, on se stalnoudaljava od tebe. to bre tri on se bre udaljava. to sporije ide, on e se sporijeudaljavati. Ali jedna stvar je sigurna - rastojanje izmeu tebe i horizonta ostaje apsolutnoisto. ak ni za jedan jedini pedalj ne moe smanjiti rastojanje izmeu sebe i horizonta. Nemoe smanjiti rastojanje izmeu sebe i svoje nade.

Nada je horizont. Ti pokuava premostiti sebe do horizonta, do nade, do

projicirane elje. elja je most, most od sna - jer horizont ne postoji, ne moepraviti most ka njemu, moe samo sanjati o mostu.

Ne moe biti udruen sa onim to ne postoji. Onog dana kada je elja prestala, onogdana kada sam pogledao u nju i shvatio, ona je bila jednostavno uzaludna. Bio sambespomoan i bez nade. Ali ba u tom trenutku neto je poelo da se dogaa. Poelo jeda se dogaa ono isto na emu sam kroz mnoge ivote radio, a nije se dogaalo. U tvojojbeznadnosti je jedina nada, a u tvojoj bezeljnosti je jedino tvoje ispunjenje, a u tvojojogromnoj bespomonosti, odjednom itavo postojanje pone ti pomagati. Ono eka. Kadvidi da radi svojevoljno, ono ne smeta. Ono eka, moe da eka beskonano, jer zanjega nema urbe. Ono je vjenost. Onog trenutka kada nisi svojevoljan, onog trenutkakad padne, onog trenutka kad iezne, itavo postojanje jurne ka tebi, ulazi u tebe. I poprvi put stvari ponu da se dogaaju. Sedam dana sam ivio u vrlo beznadeno ibespomonom stanju, ali u isto vrijeme, neto je uskrslo. Kad kaem beznadean, ja nemislim na ono to ti podrazumijeva pod beznadenim. Prosto hou rei da nije bilo nadeu meni. Nada je bila odsutna. Bio sam sretan zapravo, bio sam vrlo smiren, tih i pribran iusrediten. Bez nade, ali u potpuno novom smislu. Beznadenost je bila apsolutna ipotpuna. Nada je bila iezla i sa njom njen parnjak, beznadenost, takoer je bila iezla.Bilo je to jedno potpuno novo iskustvo - biti bez nade. To nije bilo negativno stanje. Moramkoristiti rijei - ali to nije bilo negativno stanje. Bilo je apsolutno pozitivno. To nije bilo tekodsustvo, osjetilo se prisustvo. Neto se prelijevalo u meni, mene je prelijevalo. A kadakaem da sam bio bespomoan, ja ne podrazumijevam rije u rjenikom smislu.

Ja prosto kaem da sam bio bez sebe. To je ono to mislim kada kaembespomoan. Prepoznao sam injenicu da me nema, tako ne mogu zavisiti od sebe, takone mogu stajati na svom sebe tlu - nije bilo tla ispod. Bio sam u ambisu... ambisu bez dna.Ali nije bilo straha zato to nije bilo nieg to bi trebalo zatititi. Nije bilo straha, jer nijebilo nikoga tko bi bio uplaen. Tih sedam dana su bili dani ogromne transformacije,totalne transformacije.

A posljednjeg dana, prisustvo jedne totalno nove energije, novog svijetla inovog ushienja, postalo je tako intenzivnoda je bilo skoro nepodnoljivo - kao dasam eksplodirao, kao da sam letio od blaenstva. Bilo je nemogue tome dati bilo

kakav smisao, to se dogodilo. Bio je to jedan vrlo ne-smisleni svijet - teko za shvatiti,teko da se stavi u neke kategorije, teko, teko da rijeima, jezikom moe objasniti. Svi

7/27/2019 Osho - O Prosvjetljenju

3/7

3

sveti spisi su izgledali mrtvi i sve rijei koje su koritene za ovo iskustvo izgledale su vrloblijede, anemine. Ovo je bilo tako ivo.

Bilo je kao val plime blaenstva. itav dan je bio udan, divan, i to je biloslamajue iskustvo. Prolost je iezavala, kao da nikada nije bila pripadala meni, kaoda sam o njoj negdje bio itao, kao da sam bio sanjao o njoj, kao da je to bila neija tua

pria koju sam uo i kao da mi je netko priao. Oslobaao sam se prolosti, iskorjenjivaosam se iz svoje povijesti, gubio sam svoju autobiografiju. Postajao sam ne-postojanje, onoto Buda zove anata. Granice su iezavale, razlike su iezavale.

Um je iezavao; bio je milionima milja daleko. Bilo je teko dohvatiti ga, on jejurio sve dalje, a nije bilo nagona da se on zadri blizu. Bio sam prosto indiferentanna sve to. To je bilo u redu. Nije bilo nagona da se ostane u kontinuitetu sa prolou. Doveeri je postalo tako teko to podnositi - boljelo je, bilo je bolno. Neto je bilo vrloizvjesno, neto je trebalo da se dogodi. Bilo je teko rei to je to - moda e to biti mojasmrt - ali straha nije bilo. Bio sam spreman na to. Onih sedam dana su bili tako lijepi dasam bio spreman umrijeti, nita drugo nije bilo potrebno. Oni su bili tako neizmjerno

blaeni, bio sam tako zadovoljan, da ako je smrt dolazila, bila je dobrodola. Ali neto jetrebalo da se dogodi - neto kao smrt, neto vrlo drastino, neto to e biti ili smrt ili novoroenje, raspee ili uskrsnue - ali neto od ogromnog znaaja bilo je tu odmah iza ugla. Ibilo je nemogue drati oi otvorene.

To stanje spavanja nije liilo na spavanje. Sada mogu razumjeti ono toPatanali misli kada kae da su spavanje i samadhi slini. Samo sa jednom razlikom- to si u samadhiju potpuno budan i spava takoer. Usnuo i budan istovremeno,itavo tijelo oputeno, svaka stanica tijela potpuno oputena, svako funkcioniranjeoputeno, a ipak svjetlost svijesti gori u tebi... jasno i bez dima. Ostane budan a ipakrelaksiran, oputen ali potpuno svjestan. Tijelo je u najdubljem moguem snu, a tvojasvijest je na svom vrhuncu. Susreu se vrhunac svjesnosti i dolina tijela. Zaspao sam. Bioje to vrlo udan san. Tijelo je usnulo, ja sam bio budan. To je bilo tako udno - kao da jeovjek bio rastrgan u dva smjera, dvije dimenzije; kao da je polarnost postala potpunofokusirana, kao da sam bio obje polarnosti zajedno... sretali su se pozitivno i negativno,sretali su se spavanje i svijest, sretali su se smrt i ivot. To je trenutak kad moe reisreu se stvoritelj i stvoreno. To je bilo neobino. Po prvi put te to okira do samihkorijena, poljulja tvoje temelje.

Nikada ne moe biti isti nakon tog iskustva; ono donosi novu viziju tvomivotu, novu kvalitetu. Negdje oko dvanaest, oi su mi se iznenada otvorile - ja ih nisam

bio otvorio. San je prekinulo neto drugo. Osjetio sam neko veliko prisustvo oko sebe usobi. Bila je to veoma mala soba. Osjetio sam pulsirajui ivot svuda oko sebe, velikotreperenje - gotovo nalik na uragan, veliku oluju svjetlosti, radost, ekstazu. Davio sam se utome.

To je postalo tako neizmjerno stvarno da je sve postalo nestvarno. Zidovi sobesu postali nestvarni, kua je postala nestvarna, moje vlastito tijelo je postalonestvarno. Sve je bilo nestvarno jer je sada po prvi put bila stvarnost. Zato, kadaBuda i ankara kau da je svijet maya, iluzija, nama je teko to razumijeti. Jer mipoznajemo samo ovaj svijet, nemamo nikakvu predodbu. Ovo je jedina stvarnostza koju znamo. O emu to ovi ljudi govore - ovo je maya, iluzija? Ovo je jedina stvarnost.

Ako ne saznate ono stvarno realno, njihove rijei ne mogu biti shvaene, njihove rijeiostanu teorijske. One slie na hipoteze. Moda ovaj ovjek predlae filozofiju - 'Svijet jenestvaran.' Kada je Beerkli na Zapadu rekao da je svijet nestvaran, etao je sa jednim od

7/27/2019 Osho - O Prosvjetljenju

4/7

4

svojih prijatelja, vrlo loginim ovjekom; taj prijatelj je bio gotovo skeptik. Podigao je kamensa puta i jako udario Berklija po nozi. Berkli je kriknuo, krv je jurnula, i skeptik ree: A sad,svijet je nestvaran, a? Kae da je svijet nestvaran? - zato si onda kriknuo? Ovaj kamenje nestvaran? - zato si onda kriknuo? Zato onda dri nogu i zato iskazuje toliku bol imuku na svom licu? Prestani sa tim. To je nestvarno.

Sada ovaj tip ovjeka ne moe razumjeti to Buda misli kada kae da je svijetopsjena. On ne misli da moe proi kroz zid. On ne kae to - da moe jestikamenje i da ne pravi nikakvu razliku jede li kruh ili kamenje. On ne kae to. Onkae da ima jedna stvarnost. Jednom kada je spozna, ova takozvana stvarnostprosto izblijedi, prosto postane nestvarna. Sa viom stvarnou u vienju, javlja seusporedba, inae ne. U snu, san je stvaran. Ti sanja svake noi. San je jedna od najveihaktivnosti koju stalno ini. Ako ivi ezdeset godina, dvadeset godina e spavati i skorodeset godina e sanjati. Deset godina u ivotu - nita drugo ne radi tako mnogo. Isvakog jutra kae da je to bilo nestvarno, i opet nou kad sanja, san postane stvaran.

U snu je jako teko sjetiti se da je to samo san, ali ujutro je to tako lako. to sedogaa? Ti si ta ista osoba. U snu postoji samo jedna stvarnost. Kako usporediti? Kako

rei da je to nestvarno? U usporedbi s im? To je jedina stvarnost. Sve je nestvarnoonoliko koliko i sve ostalo, zato nema usporedbe. Ujutro, kada otvori oi, tu je drugastvarnost. Sada moe rei da je sve to bilo nestvarno. U duhu sa ovom stvarnou, sanpostane nestvaran.

Postoji buenje - u duhu sa TOM stvarnou TOG buenja, itava ova stvarnostpostane nestvarna. Te noi sam po prvi put razumio znaenje rijei maya. Ne danisam bio znao tu rije ranije, ne da nisam bio svjestan znaenja rijei. Kao to si tisvjestan, ja sam takoer bio svjestan znaenja - ali nikada ranije nisam to biorazumio. Kako moe razumjeti bez iskustva stvarnog vienja? Te noi, jo jednastvarnost je otvorila svoja vrata, jo jedna dimenzija je postala dostupna. Iznenada je bilatu, ta druga stvarnost, odvojena stvarnost, ono stvarno stvarno, ili kako god eli da tonazove - nazovi to bogom, nazovi to istinom, nazovi to dhamma, nazovi to tao, ili kakogod hoe. To je bilo bezimeno. Ali to je bilo prisutno - tako neprozirno, takotransparentno, a ipak tako vrsto da ga je ovjek mogao dodirnuti. To me je gotovo uguilou onoj sobi. To je bilo previe i jo nisam bio sposoban to apsorbirati. U meni se pojavioduboki nagon da izjurim iz sobe, da odem pod nebo - guilo me je. To je bilo previe! Toe me ubiti! Da sam ostao jo nekoliko trenutaka, to bi me bilo uguilo - tako je izgledalo.Izjurio sam iz sobe, izaao sam na ulicu. Postojao je veliki nagon samo da se bude ispodneba sa zvijezdama, sa drveem, sa Zemljom... da se bude sa prirodom. I onda kada samizaao, osjeaj guenja je iezao. Bilo je to jedno suvie malo mjesto za takvu veliku

pojavu.ak i nebo je malo mjesto za tu veliku pojavu. To je vee od neba. ak ni nebo

nije granica tome. Ali onda sam se osjetio spokojnijim. Iao sam ka najbliem vrtu. Toje bio potpuno nov hod, kao da je gravitacija bila iezla. Hodao sam, ili sam trao, ili samprosto letio; bilo je teko razluiti. Nije bilo gravitacije, osjeao sam se besteinski - kao dame je uzimala neka energija. Bio sam u rukama neke druge energije. Po prvi put nisam biosam, po prvi put vie nisam bio pojedinac, po prvi put je dola kap i pala u ocean. Sada jeitav ocean bio moj. Ja sam bio ocean. Nije bilo ogranienja. Pojavila se ogromna mo,kao da mogu uiniti bilo to. Mene nije bilo, postojala je samo ona mo. Dospio sam dovrta u koju sam imao obiaj ii svakog dana. Vrt je bio zatvoren, zatvoren preko noi. Bilo

je suvie kasno, bilo je skoro jedan sat po ponoi. Vrtlari su vrsto spavali. Morao sam uiu vrt kao lopov. Morao sam se penjati na vrata. Ali neto me je vuklo ka tom vrtu. Nije bilou mojoj moi spreavati sebe. Prosto sam plutao.

7/27/2019 Osho - O Prosvjetljenju

5/7

5

To je ono to mislim kada kaem ponovo i ponovo 'plutaj sa rijekom, nemojgurati rijeku.' Bio sam oputen, bio sam relaksiran. Mene nije bilo. 'To' je biloprisutno, nazovi to bogom - bog je bio prisutan. Htio bih da to nazovem TO, jer bogje previe ljudskarije, pa je postala previe prljava od prevelike upotrebe, zagadiloje jako mnogo ljudi. Krani, hindusi, muhamedanci, sveenici i politiari - svi oni suiskvarili ljepotu te rijei. Zato mi dopusti da to nazovem TO. TO je bilo prisutno, a ja sam

samo bio noen... noen valom plime. Onog trenutka kad sam uao u vrt, sve je postaloosvijetljeno, bilo je to po itavom tom mjestu - blagoslov, blagoslovljenost. Mogao samvidjeti drvee po prvi put - njihovo zelenilo, njihov ivot, sam njihov sok koji tee. Cijeli vrtje spavao. Drvee je spavalo. Ali ja sam mogao vidjeti cijeli vrt iv, ak i sitni listovi travesu bili tako lijepi. Pogledao sam okolo. Jedno drvo je bilo neizmjerno svijetlo - drvomolrija. Ono me je privuklo, vuklo me je ka sebi. Ja ga nisam bio odabrao, sam bog ga jeodabrao. Otiao sam do drveta, sjeo sam ispod drveta. Kada sam sjeo tamo, stvari su sepoele smirivati.

itav univerzum je postao blagoslov. Teko je rei koliko dugo sam bio u tomstanju. Kada sam se vratio kui, bilo je etiri sata ujutro, pa mora da sam bio prema

vremenu na satu najmanje tri sata - ali to je bila beskonanost. To nije imalo nikakve vezesa vremenom na satu. To je bilo bezvremeno. Ta tri sata su postali itava vjenost,beskrajna vjenost. Vremena nije bilo, promicanje vremena nije bilo; bila je to nedodirljiva,nemjerljiva stvarnost.

I toga dana se dogodilo neto to se nastavilo - ne kao kontinuitet - ali se jouvijek nastavljalo kao neka podstruja. Ne kao permanentnost - svakog trenutka tose dogaalo ponovo i ponovo. udo je bilo svakog trenutka. Te noi... i od te noi jauope nisam bio u tijelu. Ja lebdim oko njega, postao sam neizmjerno moan iistovremeno i vrlo slab. Postao sam vrlo snaan, ali ta snaga nije snaga Muhameda Alija.

Ta snaga nije snaga stijene, ta snaga je snaga ruinog cvijeta - tako krhkog u svojojsnazi... tako slab, tako osjetljiv, tako delikatan. Stijena e postojati, cvijet moe nestatisvakog trenutka, no ipak, cvijet je jai od stijene, zato to je ivlji. Ili, snaga kapi rose, navlati trave koja samo blista na jutarnjem suncu - tako lijepa, tako mila, a ipak moeskliznuti svakog trenutka. Tako neusporediva u svojoj milosti, ali moe doi mali vjetri ikap rose moe skliznuti i izgubiti se zauvijek.

Prosvijetljeni imaju snagu koja nije ovozemaljska. Njihova snaga je potpuno odljubavi... Kao ruin cvijet ili kap rose. Njihova snaga je vrlo krhka, ranjiva. Njihova snaga jesnaga ivota, a ne smrti. Njihova mo nije od onoga to ubija; njihova mo je od onoga tostvara. Njihova mo nije od nasilja, agresije; njihova mo je mo milosti.

Ali nikada vie nisam bio u tijelu, samo lebdim oko tijela. I zbog toga kaem da je tobilo ogromno udo. Svakog trenutka sam iznenaen to sam jo uvijek ovdje. Ne trebambiti ovdje. Trebalo je da odem svakog trenutka, jo uvijek sam ovdje. Svakog jutra otvorimoi i kaem: 'Dakle, opet sam tu?' Jer skoro se ini nemoguim. udo je bilo kontinuitet. Jasam lomljiv, delikatan i osjetljiv. To je moja snaga.

Ako baci kamen na cvijet, kamenu se nee nita dogoditi, cvijet e nestati. Ali ipakne moe rei da je kamen moniji od cvijeta. Cvijet e nestati zato to je cvijet bio iv. Akamen - njemu se nita nee desiti zato to je on mrtav. Cvijet e nestati zato to cvijetnema snagu unitavanja. Cvijet e prosto nestati i ustupiti mjesto kamenu. Kamen imamo da uniti jer kamen je mrtav.

Upamti, od toga dana ja stvarno uope nisam bio u tijelu; samo neka delikatna nit me

povezuje sa tijelom. I stalno sam iznenaen da cjelina nekako hoe da sam ovdje, jer javie nisam ovdje svojom osobnom snagom, nisam vie ovdje po svojoj volji. Mora biti da

7/27/2019 Osho - O Prosvjetljenju

6/7

6

me cjelina zadrava ovdje, da mi doputa da se jo malo zadrim na ovoj obali. Modacjelina eli da podijeli neto sa tobom kroz mene.

Od tog dana svijet je nestvaran. Otkriven je jo jedan svijet. Kada kaem da jesvijet nestvaran ne mislim da je nestvarno ovo drvee. Ovo drvee je apsolutnostvarno - ali nain kako vidi ovo drvee je nestvaran. Ovo drvee je stvarno samo

po sebi - ono postoji u Bogu, ono postoji u apsolutnoj stvarnosti - ali onako kako gati vidi, ti ga uope ne vidi; ti vidi neto drugo, fatamorganu. Ti stvara svoj osobnisan oko sebe i ako se ne probudi, nastavit e sanjati. Svijet je nestvaran jer je svijet kojipoznaje svijet tvojih snova. Kada snovi otpadnu i ti se prosto sretne sa svijetom kojipostoji, tada stvarnim svijetom.

Ne postoje dvije stvari, bog i svijet. Bog je svijet, ako ima oi, bistre oi, bez ikakvihsnova, bez praine snova, bez izmaglice sna; ako ima bistre oi, jasnou, percepcije,samo Bog postoji. Onda, Bog je negdje zeleno drvo, a negdje drugo, bog je sjajnazvijezda, a negdje drugo, bog je ptica kukavica, a negdje drugo, bog je cvijet, a negdjedrugo, dijete, a negdje drugo, rijeka - onda samo Bog jeste. Onog trenutka kada ponegledati, samo Bog jeste.

Ali upravo sada, to god vidi nije istina, to je projicirana la. To je znaenjefatamorgane. im vidi, ak i na jedan jedini tren, ako moe vidjeti, ako moe sebidopustiti vidjeti, ustanovit e kako je svuda prisutan ogroman blagoslov, svuda - uoblacima, na suncu, na zemlji. Ovo je divan svijet. Ali ja ne govorim o tvom svijetu, jagovorim o svom svijetu. Tvoj svijet je jako ruan, tvoj svijet je tvoj svijet koga je stvorilosebstvo, tvoj svijet je projicirani svijet.

Ti koristi stvarni svijet kao ekran i na njega projicira svoje osobne ideje. Kadakaem svijet je stvaran, svijet je neizmjerno lijep, svijet je svijetao sabeskonanou, svijet je svjetlost i ushienje, to je slavlje, mislim na svoj svijet - ilina tvoj svijet, ako odbaci svoje snove.

Kada odbaci svoje snove, vidi isti svijet kako ga je svaki Buda uvijek vidio.Kada sanja, sanja privatno. Da li si to opazio? - da su snovi privatni. Ne moe ihpodijeliti ak ni sa svojom voljenom osobom. To nije mogue. San je privatna stvar, zbogtoga je on iluzoran, on nema objektivnu stvarnost. Bog je neto univerzalno. im izae izsvojih privatnih snova, to je tu. Uvijek je bilo tu. im su ti oi bistre, iznenadnaosvijetljenost - odjednom si preplavljen ljepotom, velianstvenou i milou. To je cilj, toje sudbina.

Dopusti mi da ponovim.Bez napora, nikada nee to postii, sa naporom to nitko nikada nije postigao. Trebate ti veliki napor, i samo tada doe trenutak kada napor postane uzaludan. Ali on postaneuzaludan samo kada si doao do samog njegovog vrhunca, nikada prije toga. Kada sidoao do samog vrhunca svog napora - sve to moe uiniti ti si uinio - tada, odjednomnema potrebe da se ini bilo to vie. Odbaci napor. Ali nitko ga ne moe odbaciti nasredini, on se moe odbaciti samo na samom kraju.

Zato, idi do same krajnosti, ako eli to odbaciti. ini koliko god moe napora, uloi unjega cjelokupnu svoju energiju i totalno srce, tako da jednog dana moe vidjeti - sadame napor nee odvesti nikuda. I toga dana nee biti ti onaj koji e odbaciti napor, onpada sam od sebe. A kada on padne sam od sebe, dogaa se meditacija.

Meditacija nije rezultat tvojih napora, meditacija je dogaanje. Kada tvoji naporiotpadnu, odjednom meditacija je tu... Njen blagoslov, njena blagoslovljenost, njena slava.Ona je tu kao prisustvo... svjetlost, okruuje tebe i okruuje sve. To ispunjava itavu

7/27/2019 Osho - O Prosvjetljenju

7/7

7

Zemlju i itavo nebo. Ta meditacija ne moe biti stvorena ljudskim naporom. Ljudski naporje suvie ogranien. Ta blagoslovljenost je tako beskrajna. Ne moe time manipulirati.

To se moe dogoditi samo kada si u ogromnoj predanosti. Kada tebe nema,samo tada se to moe dogoditi. Kada si ne-ti - bez elje, ne ide nikuda - kada si samoovdje-sada, ne ini nita posebno, samo postoji, to se dogodi. I to dolazi u valovima i ti i

val postanu kao plima. To dolazi kao oluja, i odnosi vas u jednu potpuno novu realnost.Ali najprije mora uiniti sve to moe, a onda mora nauiti ne-injenje. injenje ne-injenja je najvee injenje, a napor nenapornost je najvei napor. Tvoja meditacija kojustvara pjevajui mantru ili tako to sjedi miran i tih silei sebe, jako je osrednjameditacija. To stvara ti, to ne moe biti vee od tebe. To je napravljeno kod kue, astvoritelj je uvijek vei od stvorenog. Stvorio si to sjedei, inei joga poloaj, pjevajui'rama, rama, rama' ili bilo to - 'napamet, mehaniki' - bilo to. Prisilio si um da bude tih. Toje prisilna tiina. To nije onako tiho kao to doe kada tebe nema. To nije ona tiina kojadolazi kada skoro ne postoji. To nije ono blaenstvo koje se sputa na tebe poput goluba.

Kae se kada je Isusa krstio Ivan Krstitelj u rijeci Jordanu, Bog se spustio na njega,svijetli duh se spustio na njega kao golub. Da, to je tono tako. Kada te nema, mir se

sputa na tebe... kao golub... dospijeva u srce i ostane tamo, ostane tamo zauvijek.

Ti si svoja propast, ti si prepreka. Meditacija je kada nema meditatora. Kada umprestane sa svim svojim aktivnostima - shvaajui da su one uzaludne - tadanepoznato ulazi u tebe, skrha te. Um mora stati da bi bog postojao. Znanje mora stati dabi postojalo spoznavanje. Ti mora ieznuti, mora ustupiti mjesto. Mora postati prazan,samo tada moe postati ispunjen.

Te noi ja sam postao prazan i postao sam pun. Postao sam nepostojei ipostao postojanje. Te noi sam umro i ponovo se rodio. Ali onaj koji je ponovo roennema nikakve veze sa onim to je umrlo, to je nepovezana stvar. Na povrini izgledapovezano, ali je nepovezano. Onaj koji je umro, umro je potpuno; nita od njega nijeostalo. Vjeruj mi, nita od njega nije ostalo, ak ni sjenka. To je umrlo potpuno, apsolutno.

Nije da sam samo modificiran, transformiran, modificirani oblik, transformiranioblik starog. Ne, nije bilo kontinuiteta.

Toga dana, dvadesetprvog marta, osoba koja je bila ivjela mnogo, mnogo ivota,milenijume, prosto je umrla. Drugo postojanje, apsolutno novo, koje uope nije povezanosa starim, poelo je bivati. Religija ti samo daje potpunu smrt. Moda sam zbog togaitavog dana koji je prethodio tom dogaaju osjeao neku hitnost nalik na smrt, kao da uumrijeti - i stvarno sam umro. Spoznao sam mnoge druge smrti, ali one nisu bile nita u

usporedbi sa ovom. To su bile djelomine smrti. Nekad je umrlo tijelo, nekad je umro diouma, nekad je umro dio ega, ali to se osobe ticalo, to je ostalo. Obnovljeno mnogo puta,

ukraeno mnogo puta, malice promijenjeno tu i tamo, ali to je ostalo, kontinuitet je ostao.Te noi smrt je bila potpuna. Bio je to sastanak sa smru i Bogom istovremeno.

- Osho -