osmansko carstvo - wordpress.com€¦ · osmansko carstvo. original english edition: cdrsee...
TRANSCRIPT
NASTAVA MODERNE ISTORIJE JUGOISTO^NE EVROPE
Dodatni nastavni materijali
Osmansko carstvo
Original English Edition:
CDRSEE Rapporteur to the Board for the Joint History Project: Costa CarrasExecutive Director: Nenad SebekDirector of Programmes: Sheila CannonProject Co-ordinator: Maria MylonaProject Administrator: Theano SavvaoglouEnglish Language Proofreader: Ruth SuttonGraphic Designer: STEP Pbl.-MAMALAKIS IOANNHS. S.A. - Ethnikis Aminis 13 str., ThessalonikiPrinter: FORUM PUBLISHING HOUSE - „Kosta Novakovic” 16 str., 1000 Skopje
Sponsors: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), the German Ministry of ForeignAffairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe.
Disclaimer: The designations employed and presentation of the material in this book do not imply the expression of any opinion whatsoever on the partof the publisher (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe), nor on the part of the sponsors (the US State Department, USAID, theGerman Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe). This book contains the views expressed by the authors in their indi-vidual capacity and may not necessarily reflect the views of the CDRSEE and the sponsoring agencies.
Copyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE)Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greecetel.: +30 2310 960820-1, fax: +30 2310 960822
email: [email protected], web: www.cdsee.org
ISBN: 86-7055-058-X
Izdava~i: Prosvetni pregled, Beograd i Centar za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi, Solun
Za izdava~e: Biqana Stupar i Nenad [ebek
Naslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials, The Ottoman Empire, Thessaloniki 2005.Prevod sa engleskog: grupa prevodilaca
Lektura i korektura: Ratomir Despotovi}
Prelom i {tampa: Cicero, Beograd
Tira`: 1500 primeraka
Sponzori srpskog izdawa
Potpomognuto i od:
4
MAPA 1: JUGOISTO^NA EVROPA
5
OSMANSKO CARSTVO
6
Upravni odbor Centra za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi (Center forDemocracy and Reconciliation in Southeast Europe, CDRSEE) `eli da zahvali saradnicima
koji su svojim znawem i zalagawem u~estvovali u sastavqawu ove serije priru~nika.
Najve}i doprinos dala je profesor Kristina Kuluri, koordinator i urednik ove edicije,
bez ~ije bi upornosti, stru~nosti, strpqivog rada sa saradnicima, odlu~nosti, ali i
strastvenog li~nog interesovawa ~itav ovaj projekat bio nezamisliv. [estoro prire|i-
va~a, profesori Halil Berktaj i Bogdan Murgesku (Osmansko carstvo), dr Mirela Lumini-
ca Murgesku (Nacije i dr`ave u jugoisto~noj Evropi), profesori Valerij Kolev i Kristina
Kuluri (Balkanski ratovi) i Kre{imir Erdeqa (Drugi svetski rat), neumornim su i po`rt-
vovanim radom savladavali mnoge prepreke na koje su nailazili u protekle dve i po
godine; plod wihovog rada su istorijske ~itanke koje dr`ite pred sobom. Upravni odbor
ovom prilikom `eli da im najsrda~nije zahvali za saradwu i samopregorni rad.
Osim wih, upravni odbor `eli da pomene i one saradnike koji su prikupqali materijal
za ove ~itanke, wih ~etrnaestoro iz jedanaest zemaqa jugoisto~ne Evrope. Najtoplije im
zahvaqujemo za sate i sate koje su proveli pretra`uju}i gra|u po arhivima i biblioteka-
ma i privatnim zbirkama – zahvaquju}i wima i imamo tekstove i ilustracije sabrane u
ovoj ediciji. Poseban dug imamo i prema onim nastavnicima istorije koji su ocewivali i
kritikovali ove priru~nike jo{ dok se na wima radilo, a treba da pomenemo i ~lanove
Komisije za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi,
koji u ovom projektu u~estvuju od samog wegovog pokretawa 1998. godine.
Profesor Robert Stradling, profesor Marija Todorova, profesor Peter Vodopivec i
Ivan Vejvoda dali su stru~nu recenziju i detaqne komentare na sadr`aj sva ~etiri na{a
priru~nika, i time znatno doprineli wihovoj solidnosti i nepristrasnosti.
Kona~no, posebnu zahvalnost upravni odbor duguje i osobqu Centra za demokratiju i
pomirewe u jugoisto~noj Evropi, koje je s ogromnim trudom pratilo ovaj poduhvat od samog
wegovog za~etka pa do kona~nog ostvarewa.
Kostas Karas,
~lan upravnog odbora zadu`en za Zajedni~ki projekt za nastavu istorije
PREDGOVOR
^itanke koje imate pred sobom plod su ideje i neiscrpne energije Kostasa Karasa. Upravni
odbor Centra za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi veoma mu je zahvalan za
predan rad na ovom pionirskom poduhvatu.
Inicijativu Centra za sastavqawe alternativnog materijala za nastavu novovekovne
istorije jugoisto~ne Evrope velikodu{no su podr`ali Agencija SAD za me|unarodni raz-
voj (United States Agency for International Development, USAID) i ministarstvo spoqnih po-
slova Nema~ke, bez ~ije finansijske pomo}i ovaj projekt ne bi ni bio mogu}. Slu`benici
iz ovih donatorskih organizacija u svakom su trenutku bili spremni da nam pomognu i da
nas podr`e. Osim toga, treba pomenuti i ministarstvo inostranih poslova Velike Brita-
nije, koje je Zajedni~ki projekat za nastavu istorije podr`alo na samom po~etku i time
pripremilo teren za daqi rad na wemu. Zahvaqujemo i Paktu za stabilnost, ~iji je speci-
jalni koordinator, dalekovidi dr Erhard Busek, shvatio zna~aj ovog poduhvata i podr`ao
nas u wemu.
Posebno treba pomenuti i firme koje su nas podr`ale, i bez ~ijeg poverewa i velikodu{-
ne finansijske podr{ke ovaj projekt ne bismo mogli da izvedemo do kraja. To su: Coca-ColaHBC, Hyatt Regency Solun i Titan S. A. Na ovom mestu im jo{ jednom zahvaqujemo.
No pre svega, re~i najve}e zahvalnosti moraju biti upu}ene Kostasu Karasu. Wegovom na-
dahnu}u dugujemo i samu ideju za ovaj projekt, a wegovoj posve}enosti i neiscrpnoj energi-
ji izbor saradnika i koordinisawe wihovog rada na ovom pionirskom projektu. Na{ dug
prema wemu je neizmerno velik.
Ri~ard [ifter,
predsednik upravnog odbora
7
PREDGOVOR
8
Koliko znamo, koliko u~imo o pro{losti Balkana? To su neka od pitawa koja su se
postavqala tokom posledwih burnih 15 godina. Pokretani su mnogi projekti da bi se
utvrdilo koliko znamo jedni o drugima, kakvu sliku o susednim narodima sti~emo preko
obrazovawa, ko su nam „prijateqi“, a ko „neprijateqi“? Mnogi stru~waci razmi{qali su
o tome kako mo`emo nau~iti vi{e jedni o drugima, da bismo, putem znawa i obrazovawa,
poboq{ali odnose me|u narodima jugoisto~ne Evrope. Postavqala su se i pitawa o
mogu}nostima i ciqevima u~ewa istorije, kao i o tome da li ona mo`e odigrati pomirite-
qsku ulogu me|u do ju~e sukobqenim narodima.
Kao i u nekim sli~nim slu~ajevima (npr. uxbenik evropske istorije) bilo je jasno da nije
mogu}e napraviti zajedni~ki balkanski uxbenik istorije, jer se u odnosu prema pro{losti
ne mo`e tra`iti konsenzus izme|u, neretko, potpuno suprotstavqenih vi|ewa. Bilo je
tako|e jasno da u stvarawu istorijske i nacionalne svesti daleko va`niju ulogu igraju
predstave o pro{losti nego minuciozne analize priqe`nih nau~nika. Postavilo se zbog
toga pitawe kako se onda stru~no, nau~no i odgovorno mo`e ponuditi novi tip znawa o
pro{losti.
Re{ewe je prona|eno u novom pristupu nastavi istorije - u multiperspektivnosti. Ciq tog
metoda nije da ponudi jednu i za sve prihvatqivu „istinu“ o tome {ta se u pro{losti
dogodilo, ve} da u~enicima ponudi informaciju o tome kako su razli~iti predstavnici
wihovog i susednih naroda videli zajedni~ku pro{lost. Kwige posve}ene Osmanskom
carstvu, nacijama i nastanku nacionalnih dr`ava, balkanskim ratovima i Drugom svet-
skom ratu zasnovane su na tom metodolo{kom i didakti~kom principu. One su rezultat
velikog projekta Centra za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi iz Soluna u kome
su u~estvovali istori~ari iz svih dr`ava regiona. Kwige su u prole}e 2005. godine
objavqene na engleskom jeziku, dok je srpsko izdawe, koje je pred vama, prvo izdawe na
nekom od jezika regiona. Nada svih onih koji su u ovom projektu u~estvovali i koji su ga
podr`ali je da ove zbirke istorijskih izvora mogu pomo}i nastavnicima da lak{e
primene savremene metode nastave istorije, u~enicima da, aktivnim u~ewem, sveobuhvat-
nije upoznaju pro{lost svog i susednih naroda i da, u celini, doprinesu racionalnijem
shvatawu pro{losti, pa samim tim i realnijem do`ivqavawu problema sada{wosti.
Dubravka Stojanovi}
PREDGOVOR SRPSKOM IZDAWU
9
Opis projekta
Sastavqawe alternativnog materijala za nastavu istorije u jugoisto~noj Evropi ambiciozan je i
izazovan poduhvat, naro~ito ako imamo u vidu kako se zajedni~ka pro{lost tuma~i i predaje u
{kolama, i kakvi se `estoki sporovi upravo oko toga vode ne samo me|u zemqama susedima nego
ponekad i u okviru jedne zemqe.
Pa ipak, posle svih novijih analiza ne samo nastavnih planova i programa nego i stavova koji
preovladavaju kod nastavnika i u javnom mwewu, postalo je jasno koliko je potreba za ovakvim
materijalom akutna.
Komisija za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi
otpo~ela je rad na zajedni~kom projektu za nastavu istorije 1999. godine. Posle dve serije seminara
i zbornika radova objavqenih posle wih (Nastava istorije u jugoisto~noj Evropi i Klio na Balkanu.
Politika nastave istorije), komisija je uspela da utvrdi {ta su konkretni nedostaci u nastavi
istorije, u ~emu se pojedini obrazovni sistemi razlikuju, kakvu ulogu u wima imaju resorna mini-
starstva a kakvu `eqe samih nastavnika i, kona~no, kakav je prostor ostavqen novim inicijativa-
ma i inovacijama.
Zato smo i re{ili da se ne zaustavimo na tome da defini{emo probleme i opi{emo aktuelnu
situaciju, ve} da odemo i korak daqe i da formuli{emo konkretan predlog za nastavu istorije koji
ne bi bio plod znawa samo male grupe istori~ara nego {ire mre`e saradnika koji su bili ukqu~eni
u rad na zajedni~kom projektu za nastavu istorije ve} u prvoj wegovoj fazi. Osim glavnih koordina-
tora, koji su bili zadu`eni za strukturu svake kwige i za kona~an izbor dokumenata, u svakoj zemqi
imali smo po jednog ili dva saradnika koji su, u skladu s uputstvima usagla{enim u prvoj fazi,
odabirali istorijska svedo~anstva, tekstualna i vizuelna. Osim toga, kwige koje su sad pred vama
najpre su na nekoliko posebnih susreta odr`anih 2004. godine pregledali i ocenili sami nastavni-
ci istorije. Kona~no, ~itav materijal dat je na stru~nu recenziju stru~wacima iz ove oblasti:
Kostasu Karasu, Robertu Stradlingu, Mariji Todorovoj, Petru Vodopivecu i Ivanu Vejvodi. Oni su
nam dali dragocene sugestije i o razli~itim aspektima istorije jugoisto~ne Evrope i o nekim peda-
go{kim pitawima.
Prilikom koncipirawa projekta uzeli smo u obzir slede}e faktore:
1) razlike u nastavnim programima i etnocentri~nost nastave, uobi~ajenu u svim zemqama ovog
regiona;
2) ~iwenicu da u jugoisto~noj Evrope promene u uxbenicima istorije zavise od resornih mini-
starstava, koja strogo kontrolo{u nastavne programe i uxbenike;
3) `equ samih nastavnika da nastavu dopune materijalom koji }e im biti lako dostupan;
4) uverewe da je nemogu}e sastaviti jedinstven, homogen uxbenik na temu istorije jugoisto~ne Evrope
koji bi se mogao koristiti u svim zemqama.
Zbog svega ovoga smatrali smo da bi najboqe bilo da sa~inimo tematske priru~nike, radne
sveske sa tekstualnim i vizuelnim svedo~anstvima, koji }e mo}i da poslu`e kao dopuna ve} posto-
je}im uxbenicima. Drugim re~ima, nama nije ciq da zamenimo uxbenike iz istorije koji se trenutno
koriste u u~ionicama, kao {to nemamo ni iluziju da }emo mo}i da sastavimo koherentnu povest jugo-
Kristina Kuluri OP[TI UVOD
isto~ne Evrope od XIV veka do dana{wih dana. Mi imamo odre|ene saznajne i moralne ciqeve i
`elimo da predlo`imo konkretne metode i sredstva za nastavu istorije: mi se zala`emo za prist-
up istoriji koji je nov po metodu, a ne po sadr`aju.
Ciqevi i mogu}nosti
Da bismo uop{te mogli da formuli{emo op{te i posebne ciqeve ovog nastavnog materijala i da
odaberemo pojedina~ne dokumente koje }emo uvrstiti u wega, morali smo najpre realno da proceni-
mo stawe u nastavi istorije i mogu}nosti da se ona inovira. Na{i predlozi zasnovani su na novijim
saznawima iz istorijskih nauka i na sli~nim projektima reforme u nastavi istorije, mahom sprove-
denim u Evropi.
Promene koje predla`emo ti~u se dveju stvari:
Promene u istoriografskom pristupu
Nacionalna istorija koja se predaje u {kolama ne treba da bude i nacionalisti~ka istorija.
Znaju}i da se u {koli, po pravilu, predaje upravo nacionalna istorija, a da se i istorija susednih
naroda predaje s etnocentri~nog stanovi{ta, mi ne predla`emo da se nacionalna istorija zameni
nekom drugom, nego da se promeni na~in na koji se ona predaje.
Regionalna istorija jugoisto~ne Evrope ne mo`e se posmatrati izolovano, ve} wu treba pri-
kazivati kao deo evropske i svetske istorije. To zna~i i da predstavu o „specifi~nom“ istori-
jskom razvoju Balkana od samog po~etka treba odbaciti kao stereotipnu i pristrasnu.
Istoriju svakog naroda ponaosob, a ni istoriju regiona u celini ne treba posmatrati kao homogenu
i harmoni~nu. Istorija ovog regiona puna je podela i sukoba o kojima postoje razli~ita tuma~ewa,
ba{ kao {to je puna i zajedni~kih, ujediniteqskih elemenata. Mi ne `elimo da damo la`nu idili~-
nu sliku, ve} da poka`emo kako se u~enicima mo`e skrenuti pa`wa na razlike i sukobe.
Promene u pedago{kom pristupu
Istoriju u~imo da bismo saznali ne{to o na{oj pro{losti i razumeli je. Ako je subjekt istorije
kakva se predaje u {kolama nacija, onda treba pokazati da nacija nije jedini mogu}i okvir za iden-
tifikovawe. U~enike treba motivisati da taj okvir prevazu|u, da otkriju celine koje bi bile {ire
od we ili pak u`e od we, i da prihvate ideju da negde mo`e postojati i vi{e identiteta koji se
me|usobno dopuwuju. Mu{ki ili `enski identitet, lokalni identitet, identitet navija~a ovog
ili onog fudbalskog kluba ili evropski identitet – svi ti identiteti mogu postojati i uporedo,
iako, naravno, nemaju svi isti zna~aj. U~enike zato treba motivisati da saznaju i ne{to vi{e o sebi
tako {to }e horizont pro{losti pro{iriti i van onog {to im politi~ka geografija propisuje.
Razvoj kriti~kog mi{qewa jo{ je jedan bitan ciq nastave istorije. Ovaj ciq najboqe se mo`e
posti}i ako se u~enici suo~e s razli~itim verzijama jednog istog doga|aja, po{to ve} i samo posto-
jawe ve}eg broja svedo~anstava podriva nespornost jedne va`e}e istine.
Radom s istorijskim svedo~anstvima u~enici mogu da steknu uvid i u prirodu istori~arevog
posla. Va`no je da u~enici shvate da se jedan te isti istorijski dokument mo`e tuma~iti na vi{e
na~ina a da to ne podrazumeva nu`no i iskrivqewe ili zloupotrebu tih svedo~anstava.
Kroz nastavu istorije u~enici treba da steknu sposobnost da ocene neki postupak i da donesu
moralni sud. Pod malo~as pomenutim razvojem kriti~kog mi{qewa ne podrazumevamo samo
10
OP[TI UVOD
sumwi~avost: kriti~ko mi{qewe treba da stvori odgovorne gra|ane s izgra|enim sistemom moral-
nih vrednosti, gra|ane kojima niko ne}e mo}i lako da manipuli{e.
Prilikom sastavqawa ove kwige trudili smo se da svi narodi jugoisto~ne Evrope mogu da prepoz-
naju sebe u ovim ~itankama. U te svrhe bilo je neophodno da:
a) ova ~itanka bude kompatibilna s aktuelnim nastavnim programima i aktuelnim uxbenicima; i da
b) sve zemqe jugoisto~ne Evrope budu jednako zastupqene.
U ciqu kompatibilnosti, odabrali smo ~etiri glavne teme moderne istorije koje postoje u svim nas-
tavnim programima zemaqa u regionu jugoisto~ne Evrope:
Osmansko carstvo
Nacije i dr`ave
Balkanski ratovi
Drugi svetski rat
U `eqi da damo uravnote`enu sliku, tra`ili smo istorijske dokumente iz jedanaest zemaqa ne
obaziru}i se na „doprinos“ koji je ova ili ona zemqa dala istoriji ovog regiona i izbegavaju}i svaki
vrednosni sud. Me|utim, iz sasvim razumqivih razloga, relativna zastupqenost svake zemqe u
ovom ili onom priru~niku zavisi}e od same teme: jasno je da }e o Sloveniji biti daleko vi{e govo-
ra u priru~niku o Drugom svetskom ratu nego u priru~niku o balkanskim ratovima. Opet, neke raz-
like u zastupqenosti mogu se objasniti i agilno{}u saradnika koje smo zamolili da tra`e istori-
jske izvore u svojoj zemqi, ali i stepenom razvoja na kom se u svakoj zemqi nalazi istorijska nauka:
u nekim zemqama naprosto postoje boqe organizovani arhivi, postoje redovne publikacije u kojima
se iznose istorijski dokumenti i postoji daleko ve}i broj izvora. Ti su faktori, uprkos na{oj prvo-
bitnoj nameri, ipak neminovno uticali na kona~ni oblik ovih ~itanki i wihovu nepristrasnost.
^etiri teme, jedna koncepcija
Geografski okvir ova ~etiri priru~nika jeste jugoisto~na Evropa, od Slovenije do Kipra, a wihov
vremenski okvir jeste doba od osmanlijskog osvajawa Balkana do dana{wih dana. Trudili smo se da
pokrijemo ~itav ovaj period. Iako se priru~nici vremenski nadovezuju jedan na drugi, na nekim mes-
tima oni se i preklapaju.
Prva ~itanka, Osmansko carstvo, i druga ~itanka, Nacije i dr`ave u jugoisto~noj Evropi, pokri-
vaju dugo vreme od XIV do po~etka XIX veka, odnosno od kraja XVIII do kraja XX veka. Tre}a ~itanka,
Balkanski ratovi, i ~etvrta, Drugi svetski rat, odnose se na kra}e periode, a tema su im dva najve}a
oru`ana sukoba u ovom regionu. Prva i tre}a ~itanka imaju ne{to u`i prostorni okvir, bave se
uglavnom istorijom ovog regiona, dok druga i ~etvrta pokrivaju i evropsku i svetsku istoriju iako
se prete`no bave istorijom jugoisto~ne Evrope.
Nismo zanemarili ni politi~ku i diplomatsku istoriju – naprotiv, rat je glavna tema dvaju od
~etiri priru~nika. Na ovo smo se odlu~ili zato {to su ratovi va`an element u nastavi istorije u
svim zemqama na Balkanu, ali i zato {to smatramo da se pre}utkivawem nekada{wih sukoba nikako
ne mo`e posti}i mir u budu}nosti. Za narode jugoisto~ne Evrope ratovi ~ine zna~ajan deo wihovog
zajedni~kog istorijskog iskustva, pa bi stoga bilo pogre{no da se u projektu ~iji je ciq da afirmi{e
wihovu predstavu o zajedni~koj istoriji ratovi presko~e.
Bilo u svom istinskom, tragi~nom vidu, bilo u idealizovanom herojskom, rat zaista jeste bio pre-
sudan doga|aj u HH veku, i on je sablasno prisutan u se}awima svih generacija. Spomenici, ceremoni-
je, jubileji i grobqa utemequju ovakva se}awa i produ`avaju im vek. A rat je jednako zastupqen i u
11
OP[TI UVOD
istoriografiji. U tradicionalnoj istoriografiji, koja po~iva na bele`ewu doga|aja, rat je i kri-
terijum za vremensko strukturisawe povesti i doga|aj koji dominira u woj. Ve}ina istorijskih
prekretnica i jesu ili politi~ki ili ratni doga|aji. Osim toga, ~itav HH vek mo`e se periodizo-
vati upravo prema ratovima: balkanski ratovi, Prvi svetski rat, me|uratne godine, Drugi svetski
rat, posleratna era i Hladni rat, ratovi u Jugoslaviji. Zata{kavawe je nekad va`ilo kao dobro
sredstvo u pacifisti~kom obrazovawu: na ~asovima istorije ne treba predavati o ratovima i ne
treba afirmisati heroje iz vojne istorije, ve} se treba baviti svakodnevnim `ivotom i ekonom-
skom, dru{tvenom i kulturnom istorijom. Ali zaista, kako predavati i{ta o HH veku, ili o ranijim
vekovima, a ne pomenuti ratove? A ako o tom svakodnevnom `ivotu pri~amo nevezano s politi~kim
doga|ajima, ideolo{kim sukobima i dru{tvenim podelama, zar time u krajwoj liniji ne doprinosi-
mo cementirawu ve} postoje}ih stereotipa? Ako se u nastavi bavimo samo svakodnevnim `ivotom i
kulturom i zanemarujemo osetqiva pitawa, na{i |aci }e odgovore na wih potra`iti (i prona}i)
negde izvan {kole. A pri tom wih upravo nastava istorije treba da osposobi da se odupru stereotip-
nim tuma~ewima pro{losti, proiza{lim mahom iz politi~kih i dru{tvenih sukoba.
Re{ewe bi mogao doneti jedan sasvim nov pristup. O ratu se mo`e predavati i tako da se on ne
veli~a, o wemu se mo`e pri~ati i bez dosadnih detaqa, brojki i podataka. O ratu se mo`e preda-
vati kao o ne~emu {to ~ini sastavni deo na{eg zajedni~kog qudskog iskustva, mo`e se pri~ati o
rovovima i o pozadini, mo`e se pri~ati sa stanovi{ta dece, mo`e se pri~ati o gladi, siroma{tvu,
raseqavawu, o pre`ivqavawu i moralnim dilemama. Upravo smo se za takav pristup odlu~ili pri-
likom sastavqawa ovih ~itanki.
U isto vreme smo se, me|utim, trudili i da damo re~ nemim u~esnicima istorije, naime `enama
i deci, koji u tradicionalnim uxbenicima istorije jedva da i postoje. Ako im i nismo poklonili ono-
liko pa`we koliko smo to prvobitno nameravali, onda je to zato {to u dostupnim istorijskim
izvorima `ene i deca naj~e{}e i imaju tek sporednu ulogu.
Protagonisti ovih priru~nika su i „veliki“ qudi, qudi poznati i izvan okvira nacionalne
istorije, i obi~ni, anonimni qudi iz svih krajeva jugoisto~ne Evrope – qudi kojima, u krajwoj lini-
ji, istorija i pripada. Kad bismo iz tekstova izbrisali imena qudi i mesta, ponekad ne bismo mogli
da znamo o kojoj je ta~no zemqi ili o kom narodu re~. Takva ve`ba na ~asu mogla bi da poka`e koliko
toga zajedni~kog ima u na{em iskustvu i mimo nacionalnih podela i dr`avnih granica.
Trudili smo se da ne uka`emo samo na negativne nego i na pozitivne aspekte istorijskog isku-
stva: na prijateqstva, solidarnost i zabavu. Zato }ete u tre}oj i ~etvrtoj ~itanki prona}i poglavqa
o humanosti i solidarnosti u ratnim vremenima, u vremenima sukoba, mr`we i sebi~nog samo-
odr`awa. S druge strane, opet, trudili smo se i da u predstavu koju narodi jugoisto~ne Evrope imaju
o sebi samima uvrstimo i neke negativne aspekte – {tavi{e, najte`i zadatak mo`da i jeste taj da
prihvatimo da na{a istorija i te kako ima svoje mra~ne, negativne strane.
S ratovima u Jugoslaviji tokom devedesetih, u zapadne izve{taje vratili su se mnogi negativni
stereotipi o „specifi~nosti“ Balkana. U ovoj ediciji priru~nika o novijoj istoriji jugoisto~ne
Evrope `eleli smo da damo jedan mogu} odgovor na takve stereotipe, ali ne i da dokazujemo da
~itav ovaj region ipak ima neku svoju vrednost. Mi smatramo da gra|a sakupqena u ovim ~itankama
mo`e da osvetli takve predrasude i da doprinese stvarawu nove predstave koju }e Evropa imati o
sebi, a u koju }e, zahvaquju}i mogu}nosti pore|ewa, biti ukqu~en i ovaj deo evropskog kontinenta.
Kona~no, odlu~ili smo se za „tradicionalnu“, {tampanu formu. Zato u wemu ima vi{e tekstova
nego slika, pa }e na{e ~itanke mo`da izgledati mawe atraktivno, pa mo`da ~ak i nezgrapno. Ipak,
mnogo je te`e ~itati tekst napisan na nepoznatom jeziku nego „~itati“ sliku iz zemqe ~iji jezik ne
razumemo. Drugim re~ima, glavni problem u komunikaciji koji postoji me|u nastavnicima istorije u
jugoisto~noj Evropi jesu jezi~ke barijere. Wih, me|utim, mo`emo da prevazi|emo putem prevoda, i
onda mo`emo da poslu{amo i glas drugih. Osim toga, konzervativnost nema nu`no veze s medijem:
12
OP[TI UVOD
naravno da se CD-ROM mo`e koristiti na jednako tradicionalan na~in koliko i {tampani materi-
jal, ba{ kao {to se i na internetu mogu na}i problemati~ne informacije koje iskrivquju istorijske
~iwenice i ponavqaju stereotipe i pojednostavqena tuma~ewa.
Struktura i na~in kori{}ewa
Kao {to je ve} re~eno, ove ~etiri ~itanke se me|usobno dopuwuju, iako se svaka mo`e koristiti i
pojedina~no i nevezano s drugim ~itankama.
Sve ~itanke strukturisane su na slede}i na~in:
Op{ti uvodni deo: wega pi{e glavni koordinator projekta, obja{wava u wemu koncepciju ~itanke
i daje nastavnicima metodi~ka uputstva. Ovaj op{ti uvod dat je samo u prvom priru~niku;
Hronolo{ki pregled doga|aja;
Uvod, poseban za svaku ~itanku: wega pi{e koordinator rada na toj ~itanki i on nam predstavqa
wenu temu (definiciju, te`i{ta, nove perspektive);
^etiri do {est poglavqa (tematskih celina) s odeqcima; svako poglavqe po~iwe kra}im uvodom
i sadr`i i tekstualnu i vizuelnu gra|u, s uvodnim ili propratnim obja{wewima, a posle svakog tek-
sta odnosno slike data su konkretna pitawa vezana za wih;
Izvori gra|e, odabrana bibliografija, relevantna za sve zemqe u regionu;
Mape, dve ili tri u svakoj ~itanki.
Dok smo odabirali gra|u, vodili smo se principom da svako svedo~anstvo pro{losti mo`e
poslu`iti kao istorijski izvor. Zato smo se trudili da u ovim priru~nicima obuhvatimo {to {iri
spektar tekstova i ilustracija kako bismo pokrili ekonomske, dru{tvene, kulturne i politi~ke
aspekte istorijskog iskustva i ostavili prostora za {to vi{e asocijacija. Svi tekstovi pred-
stavqeni su prema istom modelu: svaki tekst ima naslov, i svaki prate obja{wewa i pitawa. Osim
toga, na nekoliko mesta se na kraju poglavqa mogu na}i i pitawa op{tijeg tipa. Nastavnici istori-
je mogu koristiti wih, kao {to mogu da formuli{u i neka nova. Tekstovi se mogu birati i horizon-
talno, to jest mogu se kombinovati i tekstovi iz dve ili tri ~itanke, {to je ponekad sugerisano i u
pitawima koja ukazuju na druge ~itanke.
U praksi bi nastavnici istorije mogli imati problema da materijal iz neke druge zemqe stave u
pravi kontekst, po{to im je za to potrebno znawe koje nisu stekli tokom svog formalnog obrazo-
vawa. Zato smo se trudili da za svaki tekst damo {to vi{e informacija, ali tako da time ne
ugu{imo inicijativu samih nastavika. To zna~i da se ovi tekstovi mogu koristiti na dva na~ina:
1) kao informacija o tome kako drugi vide doga|aj s kojim su sami nastavnici, pa i wihovi u~enici,
upoznati preko etnocentri~ne literature, i
2) kao nagove{taj o tome da i qudi iz razli~itih nacionalnih ili etni~kih grupa mogu imati sli~na
ose}awa povodom spornih pitawa i prolaziti kroz sli~na iskustva.
U su{tini, stereotipi se najboqe mogu obesmisliti znawem. Predrasude i stereotipi hrane se
neznawem, kao {to mo`emo videti po predstavama koje imamo o na{im susedima ili o ~itavim peri-
odima na{e istorije. ]utawe je najve}i saveznik stereotipa. Zato ovi priru~nici imaju i saznajnu
dimenziju: u wima smo `eleli da stavimo na raspolagawe informacije o istorijskim doga|ajima u
jugoisto~noj Evropi, ali i da postavimo odre|ena pitawa. Ove ~itanke nisu gotove jednom zasvagda:
dra`e bi nam bilo da ohrabrimo wihove korisnike da sami istra`uju daqe, da kritikuju i da raz-
govaraju.
13
OP[TI UVOD
Ovi priru~nici nameweni su pre svega u~enicima vi{ih razreda sredwih {kola, dakle osobama
15–18 godina, ali ih mogu koristiti i studenti, kako u jugoisto~noj, tako i u zapadnoj Evropi. [to
smo du`e radili na sastavqawu ovog materijala, to smo vi{e shvatali da bi on mogao da bude
interesantan i istori~arima na zapadu, koji nemaju na~ina da se adekvatno bave istorijom na{eg
regiona. Zbirka istorijskih izvora iz svih zemaqa jugoisto~ne Evrope na engleskom jeziku mogla bi
biti od koristi akademskoj publici na zapadu, koja istoriju Balkana poznaje gotovo iskqu~ivo na
osnovu sekundarne literature.
^etiri stanice na putu od XIV veka do danas
Re{ili smo da prvu ~itanku posvetimo Osmanskom carstvu, jer se ovaj period, iako ~ini najve}i
deo zajedni~kog istorijskog iskustva narodâ jugoisto~ne Evrope, naj~e{}e u potpunosti odbacuje.
Iako se o wemu predaje u svim zemqama, perspektiva je uvek etnocentri~na. Zato je znawe o ovom
velikom carstvu koje je vekovima vladalo prostorima jugoisto~ne Evrope i isto~nim Sredozemqem
nepotpuno i neobjektivno. Osmansko carstvo ~as se prikazuje kao napredno, ~as kao nazadno, ~as kao
multikulturni raj, ~as kao represivno, ~as kao polazi{te nacionalnog oslobo|ewa, ~as kao mesto
nacionalne propasti. Ovako razli~ita tuma~ewa mogu se na}i i u istoriogafskim radovima na
zapadu, koji se odnose na ovaj period.
Kad ka`emo da je Osmansko carstvo zajedni~ka istorijska pozadina svih naroda jugoisto~ne
Evrope, time ne `elimo da tvrdimo da je ono nekakvo „zlatno doba“ miroqubivog su`ivota svih na-
roda na Balkanu. Kao {to je ve} re~eno, u zajedni~ko istorijsko iskustvo spadaju i sukobi i su`ivot.
Osim toga, Osmansko carstvo nije bilo stati~no, niti je bilo uniformno. Kao {to je to slu~aj i s
drugim carevinama u kojima je `ivelo vi{e naroda i postojalo vi{e vera, tako je i u Osmanskom
carstvu bilo unutra{wih razlika i sukoba, i ono se razvijalo, prolazilo kroz periode napretka i
periode krize. Kona~no, kad saznamo ne{to vi{e o ovom carstvu, lak{e }emo odbaciti stereotip
ra{iren na zapadu koliko i u hri{}anskom delu jugoisto~ne Evrope, stereotip o wegovoj kulturnoj
„zaostalosti“.
Po~eli smo od XIV veka, kad su se Osmanlije prvi put pojavile u ovom regionu i po~ele da osva-
jaju Balkan. Prvi priru~nik zavr{avamo na po~etku XIX veka iako se Osmansko carstvo nije
zavr{ilo tada: naime, po~etkom XIX veka javqaju se prvi nacionalni pokreti koji }e tokom XIX i XXveka dovesti do stvarawa novih dr`ava na Balkanu. Postepeno slabqewe carevina i stvarawe
nacionalnih dr`ava na wihovim ru{evinama tema je drugog priru~nika, koji se vremenski delom
podudara s prvim, po{to po~iwe od XVIII veka. Osmansko carstvo pomiwe se i u ~itanki o balkan-
skim ratovima – zato smo i pomenuli mogu}nost da se tekstovi u ova ~etiri priru~nika ~itaju hori-
zontalno.
Drugi priru~nik, priru~nik o nacijama i dr`avama u jugoisto~noj Evropi, posve}en je jednom
veoma osetqivom i kontroverznom pitawu. Od prvih za~etaka pokretâ za oslobo|ewe od osmanske
vlasti pa do ratova u Jugoslaviji, sukobi me|u nacijama presudno su uticali na istorijski razvoj
ovog regiona. ^ak i danas vesti o incidentima, ispitivawa javnog mwewa, ali i neki aspekti nas-
tave istorije kazuju nam da su nacionalne strasti i daqe `ive. Onda je jasno da ni mi nismo mogli
da zaobi|emo temu koja ima tako velik zna~aj za modernu istoriju na{eg regiona. Jo{ jedna nedoumi-
ca ticala se ta~ke na kojoj druga ~itanka treba da se zavr{i: da li da to bude kraj Prvog svetskog
rata, ili treba da za|emo i u vreme posle Drugog? Najpre smo mislili da devedesete treba izostavi-
ti iz ovog priru~nika, da bismo potom ipak uvideli da u wega moramo ukqu~iti ovu najsve`iju fazu
nacionalisti~kih pokreta i sukoba, kako bismo boqe razumeli na{u sada{wicu. Kona~no, neke
nacionalne dr`ave u ovom regionu stvorene su upravo tokom te posledwe faze.
14
OP[TI UVOD
Pored tih pojedina~nih tema, u drugom priru~niku uglavnom se dr`imo hronolo{kog pristupa
kako, s jedne strane, ne bismo skrenuli u teorijska razmatrawa o nacionalizmu, ali i kako bismo, s
druge, pokazali: 1) kako se mewala definicija nacije, 2) koji je geografski i hronolo{ki okvir
nacionalisti~kih pokreta, i po ~emu se oni razlikuju me|u sobom, i 3) na kako su se razli~ite na~ine
formirale nacionalne dr`ave u jugoisto~noj Evropi. Vi{e od ostale tri ~itanke, ova druga pogodna
je za prikazivawe razli~itih perspektiva zato {to je wena tema sama su{tina nacionalnog samo-
odre|ewa, ali i zato {to se u woj osporava predstava o specifi~nosti i autenti~nosti nacije.
Najve}i zna~aj priru~nika o nacijama i dr`avama jeste to {to on naciju prikazuje kao istorijsku kate-
goriju, to {to ne koristi aistori~ne predstave o kontinuitetu i jedinstvu. Uz to, u wemu se istorija
jugoisto~ne Evrope sme{ta u kontekst evropske i, {ire, svetske istorije, po{to je nacionalna
dr`ava najbitnija organizaciona celina u novijoj i u savremenoj svetskoj istoriji.
Tre}i priru~nik, priru~nik o balkanskim ratovima, sasvim je mogao da bude i deo drugog, ako
ne i prvog, po{to u wemu razmatramo presudni momenat u stvarawu pojedinih nacionalnih dr`ava
na Balkanu i kona~ni slom Osmanskog carstva. No u isto vreme, balkanski ratovi su u potpunosti
„balkanski“: bez obzira na wihov ishod, wih mo`emo videti i kao dokaz za to da su balkanski naro-
di kadri da sami odlu~uju o svojoj sudbini, bez me{awa evropskih „velikih sila“. Osim toga, balka-
nski ratovi su pokazali i kakav zna~aj vera ima u nacionalnim sukobima: dok se u Prvom balkan-
skom ratu koalicija hri{}anskih dr`ava borila protiv muslimanskog Osmanskog carstva, u Drugom
balkanskom ratu protivnike uop{te nije delila religija.
Tre}a ~itanka najkra}a je od svih, po{to pokriva doga|aje u svega dve godine (iako su u wu
ukqu~eni dokumenti i iz ranijih i iz kasnijih godina). U woj smo se, kao, uostalom, i u ~etvrtoj,
trudili da, osim na politi~ke i vojne doga|aje (o wima ionako govore i {kolski uxbenici), uka`emo
na razli~ite aspekte rata kao kolektivnog iskustva. U tre}em priru~niku dajemo informacije o
doga|ajima iz regionalne istorije koji su na zapadu poslu`ili kao dokaz za „specifi~nost“ ovog
regiona, ta~nije za posebnu nasilnost kojom se u wemu re{avaju svi sukobi. Nije ni ~udo {to se ovak-
vo uverewe, pa ~ak i sam termin „balkanski ratovi“ ~esto mogao ~uti i tokom ratova u Jugoslaviji
devedesetih. U me|unarodnom javnom mwewu preovladavao je stav da su na Balkanskom polustrvu
krvoproli}e i me|unacionalna mr`wa nekakva endemska boqka. Zato bi moglo biti korisno da se
i u u~ionici balkanski ratovi uporede s tzv. Velikim ratom, koji je izbio odmah posle wih i koji je
istinski izmenio i samu definiciju rata.
Posledwi, ~etvrti priru~nik posve}en je najve}em doga|aju svetske istorije, te smo u wemu stoga
1) lokalnu istoriju stavili u globalni kontekst, i 2) posebnu pa`wu posvetili moralnim ciqevi-
ma nastave istorije. Zaista, ako |acima predajemo istoriju kako bismo od wih na~inili gra|ane
demokratske dr`ave, onda }e nam Drugi svetski rat dati najboqe lekcije u tu svrhu. Zemqe jugois-
to~ne Evrope nisu mogle ostati netaknute u`asima ovog „totalnog rata“, {to se jasno vidi po doku-
mentima koje dajemo. Me|utim, istorija ovog dela Evrope u isti mah nam pru`a mogu}nost da ka`emo
na{im u~enicima ne{to o humanosti i moralnim vrednostima, i to tako {to }emo izlo`iti:
1) borbu protiv fa{izma. – Smatrali smo da, iz pedago{kih razloga, treba da naglasimo otpor
totalitarnoj ideologiji i brutalnosti nacizma, otpor koji je u balkanskim zemqama ipak bio maso-
van. Male pri~e o viziji koju su neki qudi imali u jeku najve}e krize zapadne civilizacije mogle
bi na{im u~enicima poslu`iti kao uzor i pomo}i im da steknu jasniju predstavu o moralnoj dimen-
ziji qudskih postupaka.
2) primere solidarnosti i mimo verskih, politi~kih i nacionalnih razlika. – Va`no je
naglasiti pomo} koju su pojedinci ili ~ak ~itavi kolektivi pru`ali tokom rata, dakle u vreme
te{kih moralnih dilema i borbe za goli `ivot.
No istovremeno, koliko god Drugi svetski rat zapravo bio doga|aj od vanrednog zna~aja, patwa u
ratu op{ta je stvar. Razarawem gradova i masovnim ubijawem civila gotovo da je potrta razlika
15
OP[TI UVOD
izme|u fronta i pozadine. Rat postaje nekako poznat, on se prihvata kao bezmalo „prirodni“ deo
politi~kog i dru{tvenog `ivota. U priru~niku o Drugom svetskom ratu `eleli smo da poka`emo da
jugoisto~na, sredwa i zapadna Evropa dele isto iskustvo rata, {to ipak baca novu svetlost na pri~u
o nekakvoj specifi~noj balkanskoj brutalnosti.
S druge strane, s obzirom na to da nam je tema ~etvrtog priru~nika ipak vremenski veoma bliska,
raste i opasnost od potpuno razli~itog ~itawa i tuma~ewa dokumenata koje smo ovde ponudili. Za
neke zemqe jugoisto~ne Evrope vreme posle Drugog svetskog rata bilo je gotovo jednako bolno
koliko i vreme samog rata, tako da je tuma~ewe rata delom obele`eno i posleratnim iskustvima. S
obzirom na kompleksnost i me|unarodni okvir posleratnih doga|aja, odlu~ili smo da ~etvrtu kwigu
zavr{imo trenutkom oslobo|ewa, koliko god da je ono bilo razli~ito u svakoj zemqi. Tako smo
mogli da se zadr`imo kod optimizma zbog sloma nacizma i zbog toga {to je prestala mora rata a da
ne ulazimo u direktne i indirektne posledice koje je on imao za posleratno dru{tvo i u zapadnoj i
u isto~noj Evropi. Osim toga, u periodu Hladnog rata zemqe u regionu jugoisto~ne Evrope krenule su
razli~itim putevima i od jednog trenutka pripadale Isto~noj odnosno Zapadnoj Evropi, u
politi~kom smislu te re~i.
Nastavni metodi
Sastavqa~i ovih ~itanki nisu po{li od toga da }e se wihove kwige bez ikakvih problema koristiti
u u~ionicama. Dok smo radili na ovom projektu, imali smo u vidu ~itav niz ote`avaju}ih okolnosti:
1. vreme koje je u nastavnim programima uop{te i predvi|eno za nastavu istorije veoma je ogra-
ni~eno, zbog ~ega ni inovativnost nastavnikâ ne mo`e da do|e do izra`aja;
2. u~enici se sve mawe zanimaju za istoriju: wihova pa`wa sve je vi{e usmerena na neke druge, „mo-
dernije“ i atraktivnije oblasti, na primer, na nove tehnologije;
3. usavr{avawu nastavnika jedva da se poklawa ikakva pa`wa, tako da oni nemaju gde da obnove
znawe ili da se obu~e za kori{}ewe alternativnog nastavnog materijala. Zato je te{ko re}i u kojoj
}e meri ciqevi nazna~eni na po~etku ovog projekta uop{te mo}i da se ostvare u prakti~noj nastavi.
Nastavnici istorije mo}i }e da koriste ove priru~nike na razne na~ine – ponegde su oni ve} i
u{li u nastavnu praksu. Pitawa navedena posle svakog izvornog dokumenta i posle ve}ine odeqa-
ka prvi su korak ka ne{to kompleksnijim nastavnim metodima poput simulacije, inscenirawa
odre|enih situacija, pisawa samostalnih radova i aktivnog u~ewa. Neke teme pogodnije su za
samostalni rad: Drugi svetski rat, na primer, kod kog nastavnik mo`e da kombinuje metode usmene
istorije i igrane i dokumentarne filmove. U svakom slu~aju, na{e ~itanke treba da omogu}e
kriti~ki pristup postoje}im {kolskim uxbenicima i usvajawe novog znawa putem racionalnog i
kriti~kog bavqewa datom temom. Uspeh ovakvog poduhvata gotovo u potpunosti zavisi od nas-
tavnikove inicijative, snala`qivosti i metodi~kog pristupa.
Pa ipak, kriti~ki pristup postoje}im uxbenicima treba shvatiti na pravi na~in. Uxbenici koji
se koriste u nastavi imaju razli~it kvalitet, i oni nisu ni{ta mawe „autenti~ni“ nego {to je to
zbirka originalnih dokumenata. Time {to smo se odlu~ili za to da na jednom mestu saberemo izvor-
ne dokumente, a ne da se bavimo istoriografijom, nikako ne zna~i da automatski polazimo od objek-
tivnosti ili autenti~nosti tih izvornih tekstova: ciq nam je bio da poka`emo koliko se tuma~ewa
jednog doga|aja, zavisno od stanovi{ta, mogu razlikovati. @eleli smo, drugim re~ima, da afirmi-
{emo komparativni metod i da predo~imo razli~ite perspektive. Kona~no, sasvim smo svesni toga
da na{ izbor nije ba{ sasvim slu~ajan: i on odra`ava specifi~na stanovi{ta i tuma~ewa, na {ta
smo skrenuli pa`wu i u uvodu u svako poglavqe.
16
OP[TI UVOD
Ovo se odnosi i na tekstove i na ilustracije. Naravno, mladim qudima ilustracije }e svakako
biti zanimqivije, jer }e zahvaquju}i wima boqe mo}i da „zamisle“ pro{lost. Znamo, me|utim, da i
slike mogu da zavaraju, pa zato wima treba pristupiti jednako kriti~ki koliko i tekstovima. Kao i
tekstovi, i slike se mogu „~itati“ samo na osnovu kakvog-takvog znawa o (dru{tvenom, kulturnom
itd.) kontekstu u kom su nastale. Trudili smo da damo informacije o ilustracijama koje smo oda-
brali, mada su one naj~e{}e zanimqive upravo u kombinaciji s tekstovima datim u tom poglavqu.
Po{to na{i priru~nici pokrivaju sedam vekova istorije, slike koje smo odabrali po mnogo ~emu su
osobene, pa se moraju i analizirati na razli~ite na~ine: to su fotografije, posteri, karikature,
litografije, slike, ilustracije na rukopisima, oglasi, razglednice, po{tanske markice, nov~anice
itd. Osim neizbe`nog estetskog, kriterijum je bila i sugestivnost slike, wena mo} da do~ara neku
situaciju. Na primer, na osnovu slika tipi~nih predstavnika odre|enih dru{tvenih grupa u Osman-
skom carstvu mo`emo otkriti kakva je predstava postojala o svemu {to je „druga~ije“, s tim {to
moramo imati u vidu da ono {to je „druga~ije“ nije automatski i ne{to „drugo“: ~ak ni me|u savre-
menicima kulturna razlika ne vodi nu`no do sukoba.
Zakqu~ak
Priru~nici ove edicije plod su dugotrajnih rasprava i sporova, ali su i prijatno iznena|ewe: one
nam, naime, pokazuju da istori~ari u svom poslu mogu da prevazi|u granice. Trenutno na Balkanu pos-
toji kriti~na masa nastavnika istorije koji su spremni da promene svoj na~in rada, jer nema sumwe
u to da se nastava istorije u svim balkanskim zemqama trenutno nalazi u krizi. Mi se upravo i
obra}amo onim nastavnicima kojima su za takvu promenu potrebna nova sredstva i nove smernice.
Ti }e qudi mo}i da motivi{u i druge svoje kolege, jer najve}i protivnik u ovom na{em poduhvatu
nije ni politika ni ideologija, ve} apatija.
Zato `elimo da pobudimo interesovawe u~enika za ono {to se de{avalo u regionu kom i wihova
zemqa pripada i da im pomognemo da razumeju kompleksnu sada{wicu u kojoj `ive. Utoliko ovo i
nije samo nau~ni eksperiment: ovo je i odgovor na isku{ewa koja o~ekuju zemqe jugoisto~ne Evrope
na wihovom putu u zajedni~ku budu}nost.
17
OP[TI UVOD
19
Uvod
Hronologija
Prvo poglavqe: [irewe osmanske vlasti u jugoisto~noj Evropi
Ia. Po~eci osmanske dr`ave u Anadoliji
I-1. Orhan se `eni }erkom tekfura od Jar Hisara
I-2. Osvajawe Karaxa Hisara i prvo ~itawe hutbe u gazi-Osmanovo ime
Ib. Osvajawe Balkanskog poluostrva
I-3. Kako su sukobi me|u hri{}anskim dr`avama na Balkanu olak{ali
prodor Osmanlija
I-4. Ferman Murata I kojim se Evrenos-begu potvr|uje pravo da upravqa
ju`nom Makedonijom (1386)
I-5. Uloga lokalnih/doma}ih saradnika u {irewu osmanske vlasti na
Balkanu
Sl. 1. Bajazit I pristi`e u pomo} opkoqenom Nikopoqu uo~i bitke s
krsta{ima (1396); osmanska minijatura (oko 1584)
I-6. Kako se u XIV veku obja{wavala pobeda Osmanlija nad hri{}anima:
Grigorije Palama i Hans [iltberger
I-7. Hri{}ani timarnici u Arvanidu, albanskoj provinciji (1431/1432)
I-8. Srpski despot kao osmanski vazal (1432)
I-9. Kako je palo Novo Brdo (1455)
Sl. 2. Osmanska vojska pobe|uje kod Moha~a (1526); osmanska minijatura
(oko 1588)
I-10. Turska razarawa u Sloveniji, pismo habzbur{kog namesnika u Krawskoj
(1491)
Sl. 3. Zarobqeni stanovnici Beograda (1521)
I-11. Hri{}ani zarobqeni u Bosni (1530)
Iv. Pad Carigrada – osvajawe Istanbula (1453)
I-12. Pad Carigrada, vizantijsko vi|ewe: Georgije Sfrances
I-13. Ponovno naseqavawe Istanbula pod Mehmedom II
Ig. Stanovni{tvo i vera
I-14. Prisilno naseqavawe (sürgun) Balkana stanovni{tvom iz Male Azije
(pred kraj XIV veka)
I-15. [ta su Osmanlije obe}ale bosanskim seqacima: pismo kraqa Stjepana
Toma{evi}a (1461–1463) papi Piju III-16. Joasaf, pravoslavni episkop vidinski, o prisilnom i dobrovoqnom
primawu islama (XV vek)
I-17. Kako je jedan kadija zabele`io slu~aj de~aka bez oca koji prima islam
(1636)
I-18. Molba jednog mladi}a da pre|e u islam (1712)
393940
41
41
42
42
43
44444545
46
464747
484849
49
49
50
50
5050
Sadr`aj
25
27
39
Drugo poglavqe: Institucije Osmanskog carstva
IIa. Sultan i wegov dvor
II-1. Titule koje je Sulejman koristio u prepisci s Ferdinandom I (1562)
II-2. Odlike idealnog vladara u pesmi koju je Xelalzade posvetio
sultanu Selimu II (1566–1574)
II-3. Razli~ita mi{qewa o bratoubistvu na prestolu: hronika Mehmeda
Ne{rija o pogubqewu Mustafe Nejakog (1422)
Sl. 4. Plan Topkapi saraja u Carigradu
Tabela 1: Dvor i centralna uprava Osmanskog carstva
Sl. 5. Carski poslanik na audijenciji kod osmanskog sultana
II-4. Kako je Mustafa I do{ao na presto (1617)
Sl. 6. Carska gozba tokom vojnog pohoda
Sl. 7. Sultan Bajazit II (1481–1512) u lovu nedaleko od Plovdiva
IIb. Dev{irma
II-5. Biv{i jani~ar opisuje dev{irmu
II-6. Hri{}anska kritika dev{irme u @itiju Georgija Novog iz Sofije
(1539)
Sl. 8. Deca popisana za dev{irmu
Sl. 9. Jani~arski aga
II-7. Lutfi-pa{a se prise}a svog `ivota od vremena kad je otet
dev{irmom
IIv. Timari
II-8. Pravila o raspodeli timara
II-9. Popis prihoda koje spahija treba da prikupi sa timara
II-10. Ponovno naimenovawe za posednika sredweg ili ve}eg timara
II-11. Odluke o posednicima timara koji se nisu odazvali pozivu za rat
Sl. 10. Naoru`ani spahija
IIg. Ideologija za{tite podanika i praksa u pravosudnom sistemu
II-12. Saveti Murata I Evrenos-begu, kog je upravo postavio za
namesnika (1386)
II-13. Ferman Mehmeda I, izdat monasima manastira Margarit, u
blizini Sera (1419)
II-14. Kadijina presuda u sporu izme|u jednog hri{}anina i jednog
jani~ara (Sofija, 1618)
II-15. Kadijina presuda u sporu izme|u jednog muslimana i jednog
hri{}anina (Vidin, 1700)
II-16. Zajednica na ostrvu Mikonos odlu~uje da protera kadiju (1710)
II-17. Presuda protiv koxaba{e Todorakija iz Samakoxuka (1762)
II-18. Osmanska poveqa kojom se {tite manastiri u Bosni (1785)
IId. Pokrajine i vazalske dr`ave
II-19. Odredba o statusu Dubrovnika, potvr|ena i ahdnamom Murata III(1575)
II-20. Ahdnama Ahmeda I za Transilvaniju (1614)
II-21. Autonomija Moldavije (1716)
II-22. Francuski putnik Fla{a o posebnom statusu vla{kih kne`eva
(1741)
Tabela 2: Teritorijalna podela u Osmanskom carstvu (XVI vek)
20
SADR@AJ
52
52
53545555565657
5858
585960
60
616161616262
63
63
64
64
64656566
66
666767
6869
51
52
Tre}e poglavqe: Verske institucije, verske zajednice i verski obredi
IIIa. Muslimani
III-1. Natpis na portalu Sulejmanove xamije u Carigradu (polovina XVI veka)
III-2. Dimitrije Kantemir o muslimanskim molitvama
Sl. 11. Xamija u Izniku (Nikeja) iz XIV veka
Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova xamija) u Carigradu (1550–1557)
III-3. Kako jedan musliman obja{wava vezu izme|u Boga i ki{e (1779)
Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Kurana u Staroj xamiji u Jedrenu (XV vek)
Sl. 14. Turska gospa na kamili prilikom hodo~a{}a u Meku
III-4. Muslimanska heterodoksija – {ale o bekta{ijama
Sl. 15. Astronomska opservatorija u Carigradu (oko 1580)
Sl. 16. Narodni junak Nasradin-hoxa
IIIb. Hri{}ani
III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog pravoslavnog patrijarha posle osvajawa
Carigrada (1453)
Sl. 17. Osmanska srebrna ~inija s natpisom na gr~kom, kori{}ena za pravoslavni
crkveni obred (XVI vek)
III-6. Francuski putnik Pjer Leskalopje o manastiru Sv. Save u Srbiji (1574)
III-7. Pavle Alepski o moldavskim crkvama (polovina XVII veka)
Sl. 18. Manastir Voronec u Moldaviji (izgra|en 1488, spoqne freske 1547–1550)
Sl. 19. Tajna ve~era – freska iz manastira Stavronikita, Sveta gora (1546)
III-8. Kozma Etolski poziva hri{}ane da daju decu u {kole
III-9. Kiril Pej~inovi} o sukobima izme|u seqana pravoslavne vere i wihovih
sve{tenika (1816)
IIIv. Jevreji
III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Jedrena, upu}eno Jevrejima u sredwoj Evropi
(polovina XV veka)
III-11. Elija Kapsali o bogatstvu Jevreja u Osmanskom carstvu za vreme vladavine
Mehmeda IIIII-12. Jevrejski mesijanizam: slu~aj Sabataja Zevija (1666)
Sl. 20. Jevrejski lekar, francuska gravira (1568)
IIIg. Me|usobni odnosi verskih zajednica i verska diskriminacija
III-13. Verski dijalog tokom zato~eni{tva Grigorija Palame (1354)
III-14. Zajedni~ki `ivot razli~itih verskih zajednica u osmanskim gradovima (oko
1600)
III-15. Odnosi izme|u pravoslavaca, katolika i luteranaca u Bugarskoj i Vla{koj
(1581)
III-16. Fetva Ebus-suuda {iitima (polovina XVI veka)
III-17. Carska naredba o zabrani „frana~kog“ prozelitizma me|u Jermenima u isto~noj
Anadoliji (1722)
III-18. Osmanske vlasti u Bosni presu|uju u sporu izme|u pravoslavaca i katolika
(1760)
III-19. Carske odredbe za nemuslimane (1631)
III-20. Pogubqewe nepropisno odevenog pravoslavca (1785/1789)
III-21. Carska naredba o crkvi u Stanimaki, kod Plovdiva, izgra|enoj bez dozvole
(1624)
III-22. Netolerantnost hri{}ana prema qudima koji `ive u braku s osobom druge vere
(Kipar, 1636)
21
OSMANSKO CARSTVO
7071727272
7373737474
75
75
757576767677
77
78
78
787980
818182
8283
83
848585
85
86
70
III-23. Odredbe o verskom `ivotu u Transilvaniji (1653)
III-24. Zakqu~ak biskupskog sinoda u Stonu, kraj Dubrovnika,
uperen protiv Jevreja (1685)
III-25. Privilegije za jednog Jevrejina u Dubrovniku (1735)
III-26. Mu~eni{tvo sv. Kirane u Solunu (1751)
Sl. 21. Vaznesewe Hristovo, osmanska minijatura (1583)
^etvrto poglavqe: Tipi~ni predstavnici dru{tvenih
grupa i svakodnevni `ivot
IVa. Elita i obi~an svet
IV-1. Prezir osmanske elite prema Turcima seqacima
Sl. 22. Akinxija
Sl. 23. Spahija
Sl. 24. Jani~ar
Sl. 25. Vojnici u Albaniji, crte` @an-Batista Ilera (1809)
Sl. 26. [ejh el islam
Sl. 27. Visoki osmanski pisar
Sl. 28. Arapski trgovac
Sl. 29. Trgovac iz Dubrovnika
Sl. 30. Osmanski kroja~
Sl. 31. Pastir
Sl. 32. Ribar
Sl. 33. Dervi{
Sl. 34. Jermenski monah
Sl. 35. Pravoslavni patrijarh carigradski
Sl. 36. Veliki rabin Carigradski (kraj XVIII veka)
Sl. 37. Hri{}anski velikodostojnik (XVIII vek)
Sl. 38. ^uveni ajan: Alipa{a od Jawine (1741–1822), slika Luja Diprea
(1819)
Sl. 39. Osmanski mewa~ novca
Sl. 40. Dragoman: Pjer Jamoglu, tuma~ pri francuskom poslanstvu (1787)
Sl. 41. [vedski poslanik (1788)
Sl. 42. Galiot nosi svoje sledovawe vode
IVb. @ivot na selu
IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u Vidinskom pa{aluku (1587)
IV-3. Seqakova obaveza da obra|uje svoje imawe (seoski zakon iz
Karamanije, 1525)
Sl. 43. Bugarska ku}a u Trijavni (XVIII vek)
IV-4. Francuski putopisac Pjer Leskalopje opisuje bugarske ku}e
nedaleko od Ru{~uka
IV-5. Kako izgledaju i kako su odeveni qudi koji `ive nedaleko od
Plovdiva (1553–1555)
IV-6. Hrana i pi}e u Albaniji (oko 1810)
Sl. 44. Soba u Arbanasima (XVIII vek)
IV-7. Putovawe po bugarskim selima (1761)
Sl. 45. @ene peru rubqe (Larisa, po~etak XIX veka)
Sl. 46. Mu{karci i `ene s ostrva Paros sviraju i igraju
22
SADR@AJ
86
87878788
89
898990909191919293939394949595969697
9798989899
9999
99100
100
100101101101102103
IV-8. Drumovi i po{ta u Albaniji za vreme osmanske vlasti (oko 1800)
IVv. @ivot u gradovima
IV-9. Opis Beograda (1660)
Sl. 47. Tur~in ja{e kowa natovarenog velikim ko{evima za vo}e i povr}e
Sl. 48. Povorka pekara u Carigradu (1720)
IV-10. Rezidencija vla{kog kneza Konstantina Mavrokordata, kako je prikazuje
francuski putopisac Fla{a (polovina XVIII veka)
IV-11. Poveqa bakalskog esnafa u Moskopoqu (1779)
IV-12. [egrtski ugovor na ostrvu Skiros (1793)
Sl. 49. Osmanska deca na vrte{ci tokom proslave Bajrama
IV-13. Fetva Ebus-Suuda o zatvarawu kafexinica {irom Carstva (druga
polovina XVI veka)
IV-14. Kafanska pesma iz Sewa
IV-15. Evlija ^elebija o beogradskoj baklavi (1660)
IV-16. Jelovnik [evkija mula Mustafe (Sarajevo, druga polovina XVIII veka)
IVg. @ivot na granici
IV-17. Francuski putopisac Nikola de Nikole opisuje osmanske ratnike, „delije“
Sl. 50. Delija, osmanski ratnik (XVI vek)
IV-18. Institucija bratimqewa na bosanskoj granici (1660)
IV-19. Osmanlije tra`e lekara iz Dubrovnika (1684)
IV-20. Pismo [imuna Kozi~i}a Bewe, modru{kog biskupa, papi Lavu H (1516)
IV-21. Pismo Frawe Krste Frankopana Gasparu ^olni}u (1670)
IV-22. Pesma o Hrvatima koji haraju po Kladu{i
IV-23. Marko Kraqevi} pije vino uz ramazan
IV-24. Uticaj hri{}ana na Albance muslimanske vere (oko 1800)
IVd. @ivot `ene
IV-25. „Carsko“ ven~awe u XV veku
IV-26. @ene u Albaniji (oko 1810)
IV-27. Solidarnost me|u hri{}ankama: mu~eni{tvo sv. Filoteje (1589)
IV-28. Statut `enskog sapunxijskog esnafa u Triki, u Tesaliji (1738)
Sl. 51. Ugledna Atiwanka (1648)
IV-29. Razvod u jednom selu kod Sofije (1550)
Sl. 52. Turkiwa s decom (1568)
Sl. 53. Turkiwa u ode}i za izlazak, francuski crte` (oko 1630)
IV-30. Kadija bele`i slu~aj Kipranke koja se razvodi tako {to prima islam
(1609)
Sl. 54. Devojka iz brdskih krajeva na severu Albanije (po~etak XIX veka)
IV-31. Kadija bele`i slu~aj muslimana koji se razvodi od hri{}anke (1610)
IV-32. Jani~ar ~ini prequbu s muslimankom u Carigradu (1591)
IV-33. Ledi Meri Vortli Montegju o osmanskim `enama (1717)
Peto poglavqe: Faktori krize
Va. „Prirodne“ nepogode
V-1. Glad u Carigradu (1758)
V-2. Zemqotres u Carigradu (1766)
V-3. Kuga u Bukure{tu (1813)
23
OSMANSKO CARSTVO
103
103103105106
106107107107
108108108109
109109110110111111112112113113
113113114114115115115116116
116117117117118
119
119119120121
Vb. Politi~ka kriza u Carigradu
V-4. Re{ewa za krizu osmanske dr`ave u Ko~i-begovim memoarima
(oko 1630)
V-5. Poslanici moldavskog kneza Konstantina Mavrokordata
Vv. Ratovi, pobune i seobe
V-6. Seqani be`e u grad (1665)
V-7. Pobuna Mehmed-age Bojaxioglua na Kipru (oko 1680)
V-8. Izve{taj papi o pobuni u ^iprovcima (1688)
V-9. Srbi be`e u strahu od osmanske odmazde (1690): svedo~ewe |akona
Atanasija Srbina
V-10. Moldavska buna protiv Osmanlija (1711)
V-11. Habzbur{ki oficir u dnevniku opisuje opsadu Dubice (1788)
V-12. Rizici putovawa kroz Albaniju (oko 1800)
V-13. Kako je Hromi Ibrahim provalio u Kazanlik (1809)
V-14. Niz katastrofa u pri~i bugarskog u~iteqa Todora iz Pirdopa kraj
Sofije (1815–1826)
Bibliografija
Bele{ka o koordinatorima projekta
Bele{ka o saradnicima
Nastavnici koji su u~estvovali u seminarima
Mapa: Osmansko carstvo i Evropa 1600. godine
24
SADR@AJ
121
121122
122122123124
125125126126127
127
129
133
135
137
138
25
Uvod
Osmansko carstvo je jedna od glavnih politi~kih sila koje su tokom veoma dugog perioda uticale
na istoriju jugoisto~ne Evrope. Od XIV pa sve do po~etka XX veka osmanska dr`ava bila je najve}a
politi~ka organizacija u ovom regionu.
Me|utim, to nije jedini razlog iz kog prou~avamo osmansku istoriju jugoisto~ne Evrope. Osman-
sko carstvo je va`no zbog na~ina na koji narodi jugoisto~ne Evrope odre|uju svoj identitet. Upra-
vo zato {to su se borili protiv Osmanlija, ovi narodi sebe smatraju delom hri{}anske Evrope.
Osim toga, osmanska vlast ~esto se okrivquje i za ekonomsku zaostalost i haoti~nu politi~ku
situaciju kakve i dan-danas mo`emo zate}i u mnogim zemqama jugoisto~ne Evrope. No, mi ovde
ne}emo razmatrati da li su Osmanlije krive za ove pojave ili nisu: ova i mnoga druga pitawa mo}i
}emo da sagledamo u objektivnijem svetlu ako se pobli`e pozabavimo razli~itim svedo~anstvi-
ma iz osmanskog perioda na{e zajedni~ke istorije.
Postoji jo{ jedan razlog iz kog treba nanovo da se posvetimo osmanskoj istoriji. U posledwih
nekoliko decenija, prou~avawe Osmanskog carstva do`ivelo je neobi~no jak zamah, i to ne samo u
Turskoj i zemqama jugoisto~ne Evrope nego i u zapadnoj Evropi, u SAD, pa ~ak i u Japanu. Istori-
~arima su odnedavno dostupni novi izvori gra|e, kojima se mo`e pristupiti i preko starih i
preko novih metoda, pa je predstava o Osmanskom carstvu sada sadr`ajnija, potpunija i ne{to
objektivnija. Osim toga, neke stvari koje su ranije va`ile za nesporne ~iwenice sada su, zahvaqu-
ju}i ovim novim saznawima, dovedene u pitawe ili su ~ak odba~ene.
^esto se ka`e da je Osmansko carstvo bilo turska dr`ava. Istini za voqu, osniva~i osmanske
dr`ave i dinastije jesu bili turskog porekla, ali se osmanska dr`ava {irila s novim osvajawi-
ma i s vremenom obuhvatala mnoge narode koji su govorili razli~itim jezicima i imali razli~ite
vere. [tavi{e, i samu vladaju}u klasu u Osmanskom carstvu su tokom ve}eg dela wegove istorije
~inili qudi iz razli~itih etni~kih grupa. Od „klasi~nog doba“ Mehmeda II i Sulejmana pa do
ja~awa nacionalizma u XIX veku ~ak su i sami pripadnici vladaju}e klase pod „Turcima“ podrazu-
mevali proste i nepismene seqake iz Male Azije s kojima nisu hteli da imaju ni{ta. Zato pred-
stavnici osmanske vlasti i u~eni qudi svoju dr`avu nikad i nisu zvali turskom, nego devlet-i aliye,
Visoka porta, ili devlet-i ali-Osman, dr`ava Osmanove loze. Kao i u ve}ini drugih sredwovekovnih
i ranih novovekovnih dr`ava, i ovde je lojalnost dinastiji bila va`nija od pripadnosti etni~koj
grupi.
I predstava o „osmanskoj despotiji“ osporena je u novijim istorijskim istra`ivawima. Najva`-
niji argument koji obara tezu o „osmanskoj despotiji“ jeste to {to se osmansko dru{tvo tokom svoje
duge istorije i te kako mewalo. Ta~no je da su sultani, bar tokom „klasi~nog doba“, imali neo-
grani~enu vlast i da su kontrolisali sve {to se de{ava {irom svih osvojenih oblasti. Me|utim,
carevinu koja se prostirala na tri kontinenta nije bilo lako nadgledati, naro~ito s onako
ograni~enim tehni~kim sredstvima kakva su postojala u poznom sredwem veku i na po~etku novog
doba. ^ak je i slavni sistem timara, zahvaquju}i kojem su sultani mogli da kontroli{u najzna~aj-
niji deo vojske, zapravo bio samo sredstvo kakvo se koristilo u svim razvijenijim poqoprivred-
nim dru{tvima s ne{to ve}om teritorijom i stanovni{tvom, sredstvo, dakle, kojim se na lokal-
nom nivou postizalo ono {to se, s obzirom na nizak stepen razvoja nov~ane privrede, nerazvijen
saobra}ajni sistem i nerazvijen sistem komunikacije, nije moglo posti}i na nivou ~itave zemqe –
naime, uspostavqawe vlasti licem ~itave zemqe, a preko grba~e seqaka, kako bi se o~uvali red
i mir i kako bi se obezbedio prenos svakog proizvedenog vi{ka u ruke same vladaju}e elite. Ni
sultanova kontrola nad timarima ni wegov monopol na vatreno oru`je (Osmansko carstvo mo`emo
smatrati „barutnim carstvom“, mada to va`i i za neke druge velike dr`ave na po~etku novog veka)
nisu uspeli da pre`ive krizu kakvu je doneo kraj XVI veka.
Daqe, koliko god da su tvrdili da imaju apsolutnu vlast, i sultani su, kao i ve}ina drugih
samodr`aca u Aziji, Evropi i drugde u svetu, morali da po{tuju ograni~ewa kakva im je nametao
Bo`ji zakon – u osmanskom slu~aju, {erijat. Sultan je o ova ograni~ewa ponekad mogao da se
oglu{i uz pomo} {ejh-el-islama, vrhovnog verskog poglavara, ali to nam samo kazuje da je sultan
i te kako bio svestan toga da ipak nema neograni~enu mo}. Jednostavnije re~eno, „despotska“
vlast osmanskih sultana teorijski je zavisila od Boga, a prakti~no od okolnosti kakve vladaju
me|u qudima.
Razlika izme|u dru{tava i stanovni{tva jugoisto~ne Evrope, s jedne, i osmanskih osvaja-
~a/tla~iteqa, s druge strane, okosnica je mnogih na{ih nacionalnih verzija istorije. Nema nikak-
ve sumwe u to da je i tokom osvajawa i tokom duge osmanske vladavine sukoba bilo mnogo, i da su
vlastodr{ci umeli biti i okrutni. Pa ipak, ~itavu istoriju jugoisto~ne Evrope od XIV do XX veka
ne ~ine samo sukobi. Kao i u mnogim drugim dru{tvima kojima vlada nadnacionalna i multikon-
fesionalna carska dr`ava, qudi se nisu samo opirali ve} su i tra`ili na~ina da se prilagode
istorijskoj situaciji, da stvore boqu budu}nost i za sebe i za zajednicu kojoj pripadaju. Ponekad
je u tom ciqu vaqalo „pregovarati“ s vlastodr{cima, a ponekad i aktivno sara|ivati s wima
kako bi se stekle li~ne ili kolektivne povlastice. Ponekad je vaqalo pokoriti se vlastima, ali
ponekad je trebalo odabrati ovaj ili onaj vid aktivnog ili pasivnog otpora. A to, opet, zna~i da
je svakodnevica ~esto bila va`nija od velikih politi~kih pitawa. Noviji radovi nam kazuju
mnogo toga o prakti~nim aspektima `ivota u jugoisto~noj Evropi za vreme osmanske vladavine, po
~emu vidimo i da je on u velikoj meri bio sli~an svakodnevnom `ivotu u drugim regionima Evrope
istog tog doba, vidimo da unutar jugoisto~ne Evrope postoje mnoge sli~nosti, ali i razlike od
jednog kraja do drugog.
Kad poredimo zakqu~ke do kojih su do{li autori novijih istoriografskih radova, vidimo kako
predstava o istorijskoj „specifi~nosti“ jugoisto~ne Evrope pod osmanskom vla{}u polako gubi
svoj osnov, i sve vi{e otkrivamo sli~nosti na{eg regiona s drugim regionima, ali i s dru{tvom u
kom trenutno `ivimo. Naravno, razlike i daqe postoje, i wih ni ti noviji radovi ne negiraju, ali
wih prosto nema toliko da bismo ~itavu jugoisto~nu Evropu za vreme Osmanskog carstva mogli da
proglasimo nekakvim egzoti~nim rezervatom. Na osnovu tih razlika boqe mo`emo da shvatimo
kompleksnost dru{tava i u pro{losti i u sada{wici, {to u stvari i jeste jedan od osnovnih
zadataka istorijskog znawa, i to ne samo ovde.
U ovom priru~niku `eleli smo da motivi{emo nastavnike, u~enike i nau~nike da istoriju jugo-
isto~ne Evrope za vreme Osmanskog carstva pogledaju na nov na~in. Da bismo izbegli preklapawa
ove kwige s drugim priru~nikom, priru~nikom o nacijama i dr`avama u jugoisto~noj Evropi, ovde
se nismo bavili posledwim vekom Osmanskog carstva, ve} smo se zaustavili na kraju XVIII veka i
naveli svega nekoliko dokumenata s po~etka XIX. No ~ak i uz ovo ograni~ewe, pokazalo se da je na
ovako malo strana gotovo nemogu}e prikazati sve aspekte i pojedinosti pet vekova pozne sred-
wovekovne i rane novovekovne istorije jugoisto~ne Evrope. Morali smo da se dr`imo dogovo-
renih prioriteta i da vr{imo strogu selekciju. Neke smo aspekte, koliko god va`ni oni bili, ili
u potpunosti presko~ili ili smo ih samo ovla{ nazna~ili. U izboru originalnih dokumenata
oslawali smo se na na{e saradnike i trudili se da damo nepristrasnu sliku, i u geografskom i
u tematskom smislu. Pa ipak, znamo da }e neki korisnici ovog priru~nika po`eleti da upotrebe
i druge tekstove i ilustracije. Ako to bude tako, onda }e na{ ciq biti ostvaren – jer mi i `elimo
da motivi{emo nastavnike, u~enike, pa i istori~are od struke da postanu svesni bogatstva i kom-
pleksnosti istorije ovog regiona u vreme osmanske vladavine.
26
UVOD
Politi~ki
procesi
Oko 1300. do
1345. godine:
po~etak
{irewa
osmanske
vlasti na
severozapad
Male Azije, a na
ra~un
Vizantijskog
carstva; u ovom
periodu
osmanski
emirat bori se
za prevlast s
drugim turskim
emiratima u
Maloj Aziji;
ulema, sloj
islamskih
u~ewaka,
polako se
integri{e u
osmanski
politi~ki
sistem
Politi~ki
i vojni
doga|aji
1302 – Osman
odnosi pobedu
nad Vizantijom
kod Bafeona
1345 – Prvi
anga`man
osmanske vojske
u Evropi, na
strani budu}eg
vizantijskog
cara Jovana VIKantakuzina
(vladao
1347–1354)
Teritorija
1326 – Osvajawe
Bruse (Burse),
posle koje
padaju i Nikeja
(Iznik, 1331) i
Nikomedija
(Izmit, 1337)
1345 – Osvajawe
emirata
Karesija,
ukqu~uju}u tu i
isto~nu obalu
Dardanela
Dru{tvo
i
kultura
Vizantijski
gradovi polako
postaju
osmanski
(prete`no
muslimanski);
tokom XIV i XVveka sli~no se
de{ava i u
Maloj Aziji i na
Balkanu
1339 – Orhanova
xamija u Bursi,
prva xamija s
osnovom u vidu
slova T
1346–1347 –
Kuga iz Kafe
sti`e u jugois-
to~nu Evropu i
poga|a velik
deo ovog
regiona
Zna~ajni
doga|aji van
Osmanskog
carstva
1307 – Kraj sul-
tanata Rumskih
Selxuka; turski
emirati u Maloj
Aziji postaju
direktni vaza-
li mongolske
(ilhanidske)
dr`ave u
Persiji
1335 – Raspad
Ilhanidskog
carstva;
osmanski
emirat postaje
nezavisan
1337–1453 –
Stogodi{wi
rat izme|u
Francuske i
Engleske
1341–1354 –
Gra|anski rat u
Vizantiji
1345–1353 –
Velika
epidemija kuge,
crne smrti,
{irom Azije,
Evrope i
severne Afrike
Osman-
ski
sultani
Osman I(1281-1324)
Orhan(1324-1362)
27
OSMANSKO CARSTVO
Hronologija
28
HRONOLOGIJA
Murat I(1362-1389)
Bajazit I(1389-1402)
1402-1413Bajazitovisinovi sebore zavlast
Mehmed I(1413-1421)
1354–1402 –
[irewe
Osmanskog carstva
na jugoisto~nu
Evropu; tokom ovog
perioda, turska
pograni~na pleme-
na tek su po~ela
da se integri{u u
osmanski
politi~ki sistem,
pa su ~esto jo{
uvek ratovala za
svoj ra~un.
Osmanlije su
pribegavale
razli~itim poli-
ti~kim mehanizmi-
ma ekspanzije:
sklapali su ugo-
vore s postoje}im
dr`avama jugois-
to~ne Evrope (koje
su postajale
vazalske), skla-
pali bra~ne
saveze, prosto
anektirali
odre|ene teri-
torije i svojim
ratnicima delili
timare, zemqi{ne
posede, nase-
qavali Turke iz
Male Azije itd. U
posledwoj deceni-
ji XIV veka, sultan
Bajazit sve je
vi{e insistirao
na integrisawu
ovih grupa u
Carstvo, {to je
me|u Turcima u
Maloj Aziji, ali i
me|u drugima,
dovelo do
nezadovoqstva
Postepeno ja~awe i
bri`qivo restauri-
sawe osmanske
dr`ave; ponovna
ali obazriva eks-
panzija i na Balkanu
i u zapadnom delu
Male Azije
1371 – Osmanska
vojska pobe|uje
srpsku na Marici
1389 – Prva bitka
na Kosovu;
Osmanlije odnose
pobedu nad koali-
cijom koju predvo-
di srpski knez
Lazar; Srbija
postaje vazal
Osmanskog carstva
1396 – Bitka kod
Nikopoqa;
Bajazit I nanosi
poraz krsta{koj
vojsci pod
vo|stvom
Sigismunda
Luksembur{kog,
kraqa Ugarske
1402 – Bitka kod
Angore/Ankare;
Timur Lenk
nanosi poraz
Bajazitu I i
zarobqava ga
1419–1420 –
Osmanska osva-
jawa na dowem
toku Dunava;
Vla{ka postaje
vazalska dr`ava
1354 – Osvajawe
Galipoqa
1361–1369 –
Osvajawe Trakije,
ukqu~uju}i tu i
Jedrene
Sedamdesete i
osamdesete
godine XIV veka –
osvajawe
Makedonije i
delova Gr~ke i
Albanije
1390–1391 – Prva
osmanska aneksija
turskih emirata
na jugozapadu
Male Azije
(Saruhan, Ajdin,
Mente{e, itd.)
1396 – Aneksijom
Vidina Bugarska
kona~no pada pod
osmansku vlast
1397–1398 –
Bajazit Idovr{ava osva-
jawe ve}eg dela
Male Azije
1402 – Timur
ponovo
uspostavqa neko-
liko turskih emi-
rata u Maloj Aziji
1419–1420 –
Osvajawe
Dobruxe, \ur|eva
i Turnua
1378–1391 –
Zelena xamija,
Iznik
1403–1414 –
Stara xamija,
Jedrene
1416 – Pobuna
{ejha Bedredina;
porazi}e ga
Mehmed I
1355 – Umire car
Stefan Du{an
(1331–1355),
Srbija po~iwe da
slabi
1370–1405 –
Vladavina Timur-
Lenka
1385 – Savez
Poqske i
Litvanije
Murat II(1421–1451,
s prekidom
1444–1446)
Mehmed II(1444-1446,1451-1481)
Videv{i Ugre s
vatrenim
oru`jem,
Osmanlije i
same po~iwu da
ga koriste, mada
ne sistemati~no
Osmanska
dr`ava postaje
prava organizo-
vana carevina
(„zlatno doba“
Osmanskog
1443 – Ugarski
pohodi na
Balkanu;
uspe{an ustanak
Albanaca pod
vo|stvom
Skenderbega
(\ur|a
Kastriota)
1444 – Novi
ugarski pohodi
na Balkanu,
poraz kod Varne
1448 – Druga
kosovska bitka,
Osmanlije
odnose pobedu
nad ugarskom
vojskom, koju
predvodi Jano{
Huwadi
(Sibiwanin
Janko)
1425–1428 –
Kona~na aneksija
jugozapadnog
dela Male Azije
(emirata Ajdin,
Mente{e, Teke,
Germijan i dr.)
1430 – Solun
pada pod
osmansku vlast
1439 – Osmanlije
prvi put osvajaju
Srbiju
1443 – Osmanlije
predaju Srbiju i
Albaniju
1453 – Osvajawe
Carigrada
1421–1437 –
Muratov
kompleks u
Bursi, ukra{en
keramikom iz
Tabriza
Carigrad postaje
glavni grad
osmanske
dr`ave,
Istanbul;
1439 – Na saboru
u Firenci vizan-
tijski car Jovan
VIII pristaje na
uniju pravo-
slavne crkve s
Rimokatoli-
~kom, a za uzvrat
tra`i krsta{ki
rat protiv
Osmanlija
1453 –
Stogodi{wi rat
zavr{ava se
pobedom
Francuza
29
OSMANSKO CARSTVO
30
HRONOLOGIJA
carstva);
uspostavqawe
stroge dvorske i
dru{tvene hije-
rarhije; pripad-
nici starog
plemstva, koje je
i osnovalo
carstvo, bivaju
razvla{}eni, a
neretko i
pogubqeni, uz
pomo} kapi
kulara, sul-
tanovih robova
koji su primili
islam; najve}i
deo zemqi{nih
poseda prelazi u
vlasni{tvo sul-
tana i deli se
kao timar, feud;
upotreba prve
generacije
vatrenog oru`ja
(Osmansko carst-
vo ~esto se nazi-
va i „barutno“)
1456 – Jano{
Huwadi nanosi
poraz
Osmanlijama kod
Beograda
1463–1479 –
Osmansko-
mleta~ki rat
1473 – Osmanlije
kod Otlukbelija
odnose pobedu
nad Uzun
Hasanom;
u~vr{}ivawe
osmanske vlasti
u Anadoliji
1475 – Bitka kod
Va{luja; mol-
davski knez
Stefan Veliki
(1457–1504)
nanosi poraz
Osmanlijama
1455–1456 –
Moldavija posta-
je vazalska
dr`ava
1459 – Kona~ni
pad Srbije
1460 – Osvajawe
Atinskog vojvod-
stva, Mistre i
ve}eg dela
Moreje
1461 – Osvajawe
vizantijskog
Trapezuntskog
carstva
1463 – Osvajawe
ve}eg dela Bosne
1468 – Osvajawe
Karamanije, u
Maloj Aziji
1470 – Osvajawe
Negroponta
(Eubeje)
1475 – Osmanlije
osvajaju Kafu,
|enovsku koloni-
ju na Krimu;
Tatarski hanat
na Krimu postaje
vazalska pokra-
jina Osmanskog
carstva
1479 – Osvajawe
ve}eg dela
Albanije
1480 – Osmanlije
osvajaju Otrant,
na jugu Italije;
predaju ga 1481.
godine
crkva Svete
Sofije postaje
xamija; grade se
Topkapi saraj
(sve do 1478.
godine), zatvore-
na tr`nica
(bezistan) i
nekoliko xamija
(me|u wima i
Fatihova xamija,
1463–1470)
1454 – Patrijarh
Genadije osniva
Carigradsku
bogosloviju
1476 – Prva
kwiga na gr~kom
{tampa se u
Milanu
(Konstantin
Laskaris,
E°éôoµ¤ ô¸v o·ô¬ôou ëü¦o¶ µ¨±¬v)
1455 – Gutenberg
{tampa Bibliju
1462–1505 –
Bladavina
Ivana III u
Moskvi; on svojoj
kne`evini pri-
paja druge
kne`evine, tako
da Rusija sti~e
nezavisnost od
Zlatne horde
(1480)
1469–1492 –
Vladavina
Lorenca di
Medi~ija u
Firenci;
vrhunac rene-
sanse
Bajazit II(1481-1512)
Selim I(1512-1520)
Smirivawe
unutra{wih
sukoba do kojih
je do{lo za
vreme vlasti
Mehmeda II, uz
o~uvawe cen-
tralisti~ke
organizacije
carstva i wenih
prednosti
O{tro suzbijawe
propersijskog
otpora u
Anadoliji,
znatno
pro{irewe
teritorije ka
Bliskom istoku,
~ime je dodatno
oja~ana islamska
komponenta
Osmanskog
carstva
1499–1503 –
Osmansko-
mleta~ki rat
1514 – Bitka kod
^aldirana,
velika pobeda
Osmanlija nad
Persijancima
1516 – Bitka kod
Marx Dabika,
velika pobeda
Osmanlija nad
Mamelucima
1483 – Osvajawe
Hercegovine
1484 – Osvajawe
Hilije i
Belgoroda
Dwestarskog
(Akermana);
Moldavija gubi
prilaz Crnom
moru
Osvajawe
mleta~kih
upori{ta u kon-
tinentalnom
delu Gr~ke i u
Albaniji
1499–1540 –
Osvajawe Like i
delova
Dalmacije
1514–1515 –
Prisajediwewe
isto~nog dela
Male Azije
1516–1517 –
Osvajawe Sirije,
Palestine i
Egipta; osmanski
protektorat nad
Mekom i
Medinom
1492 – Prote-
rivawe sefard-
skih Jevreja iz
[panije; ve}i
deo wih nailazi
na dobrodo{li-
cu u Osmanskom
carstvu, pa se tu
i naseqava;
1493 – Prva je-
vrejska {tampa-
rija u Carigradu,
osnovali je se-
fardski Jevreji
izbegli iz
[panije;
1493 – Prva slo-
venska {tampar-
ija u jugoisto~noj
Evropi na Ceti-
wu (pod mleta~-
kim uticajem);
tokom XVI veka
slovenske {tam-
parije osnivaju
se i u Vla{koj
(1508), Bosni,
Srbiji i Tran-
silvaniji, ali
ve}ina wih radi
veoma kratko
1505 – Xamija
Bajazita II u
Carigradu
1489 – Kipar
postaje mleta~ka
teritorija
1492 – Kolumbo
otkriva Ameriku
1494 –
Francuski poho-
di na Italiju;
po~etak itali-
janskih ratova
1497–1498 –
Vasko da Gama
otkriva morski
put od Portugala
do Indije
1502 – Osnivawe
safavidske
dinastije u
Persiji; Persija
postaje {iitska
1517 – „95 teza“
Martina Lutera
u Vitenbergu, u
Nema~koj;
po~etak
reformacije
31
OSMANSKO CARSTVO
32
HRONOLOGIJA
Sulejman IZakono-
davac(1520-1566)
Vrhunac
osmanske mo}i;
{irewe teri-
torije i u Evropi
i u Aziji, kombi-
novawem vojne
sile i `ive
diplomatske
aktivnosti; sis-
tematizovawe
osmanskog zako-
nodavstva i
uprave
1526 – Bitka kod
Moha~a, velika
pobeda nad
Ugrima
1529 – Po~etak
osmansko-
habzbur{kog
sukoba u
Ugarskoj; prva
neuspe{na opsa-
da Be~a
1538 – Uspe{an
pohod Osmanlija
na Moldaviju
1541 – Novi
Sulejmanov
pohod na Ugarsku
1519 – Al`ir
priznaje osman-
sku vlast
1521 – Osvajawe
Beograda
1522 – Osvajawe
Rodosa
1534–1535 –
Osvajawe Iraka
1538 – Aneksija
Bendera (Tigine)
1541 – Osvajawe
centralne
Ugarske
(budimske
kne`evine);
Transilvanija
postaje vazalska
kne`evina
1526 – Piri-reis
(1465–1554) pi{e
Kitab-i-Bahriye,
Kwigu o
pomorstvu, u
kojoj sa`ima
ukupno pomorsko
iskustvo svoje
epohe; 1513.
sa~inio je i
detaqnu
pomorsku mapu,
na kojoj je
prikazao i
Severnu i Ju`nu
Ameriku
1538 – Sinan,
poznat i kao
Mimar Sinan
(1490–1588),
postaje glavni
carski gra-
diteq; osmanska
arhitektura
nalazi se na
vrhuncu
1519 – Karlo Vizabran za
rimsko-nema~kog
cara; po{to je od
1516. bio i kraq
[panije, Karlo
V, izdanak loze
Habzburgovaca,
postaje jedan od
glavnih
protivnika
Osmanskog
carstva
1519–1522 –
Magelan po{ao
na prvo puto-
vawe oko sveta
1526 – Po~etak
Mogulskog
carstva u Indiji
1543 – Kopernik
objavquje svoje
delo Derevolutionibusorbium coelestum(O kru`ewu
nebeskih tela)
1545–1563 –
Tridentski kon-
cil, reforme
unutar
katoli~anstva
Selim II(1566-1574)Pijanica
Murat III(1574-1595)
Finansijska
kriza, ak~a
devalvira, veli-
ka inflacija
1555 – Osmansko-
persijski mir u
Amasiji, stabi-
lizuje se isto~na
granica Osman-
skog carstva
1571 – U bici
kod Lepanta
mornarica Svete
lige porazila
osmansku
1578–1590 –
Iscrpquju}i rat
s Persijom
1551–1552 –
Aneksija Banata
1566 – Osmanlije
osvajaju ostrvo
Hios
1570–1571 –
Osvajawe Kipra
Osvajawe
Azerbejxana i
nekoliko persi-
jskih pokrajina
Polovinom XVIveka reformaci-
ja se {iri na
Ugarsku i
Transilvaniju;
Saksonci
nastaweni u
Transilvaniji
primaju luteran-
sku veru, a velik
broj Ugara
kalvinisti~ku
1550–1557 –
Mimar Sinan
gradi
Sulejmanovu
xamiju u
Carigradu
1555 – Prva
kwiga {tampana
na albanskom
jeziku (u
Italiji):
Me{ari, dom
\ona Bazukua
1557 – Obnova
srpske
pravoslavne
patrijar{ije u
Pe}i
1567 – Prva
jermenska
{tamparija u
Carigradu
1569–1575 –
Mimar Sinan
gradi Selimovu
xamiju u Jedrenu
1580 – Po{tuju}i
pritu`be ver-
skih vo|a, sul-
tan daje naredbu
da se sru{i
opservatorija u
Carigradu
1551–1556 – Rusi
osvajaju tatarske
hanate Kazaw i
Astrahan
1555 –
Augzbur{ki
verski mir
1556 – Karlo Vabdicira;
Habzbur{ko
carstvo deli se
na naslednike
iz {panske i
austrijske
nasledne linije
1562–1598 –
Verski ratovi u
Francuskoj
1566 – Po~etak
ustanka protiv
[panaca u
Nizozemqu
1587–1629 –
Vladavina Abasa
I u Persiji,
dinastija
Safavida je na
vrhuncu mo}i
33
OSMANSKO CARSTVO
34
HRONOLOGIJA
Mehmed III(1595-1603)
Ahmed I(1603-1617)
Mustafa I(1617-1618)
Osman II(1618-1622)
Mustafa I(1622-1623)
Murat IV(1623-1640)
Ozbiqna kriza
Osmanskog carst-
va; zbog dugih
ratova protiv
Habzburgovaca i
Persije zemqa
se na{la u
finansijskim
te{ko}ama, a
tradicionalna
vojna organi-
zacija, naro~ito
kowica, po~ela
je da slabi; zato
se sve ~e{}e
pribegava
pla}enicima, a
zemqi{ni zakup
se pove}ava
Zbog poku{aja
unutra{wih re-
formi dolazi do
pobune jani~ara,
koji svrgavaju sul-
tana i ubijaju ga
Stroge mere,
ponovno uvo|ewe
reda i zakona
1593–1606 –
Te`ak, iscrpqu-
ju}i rat protiv
Svete lige,
predvo|ene aus-
trijskim
Habzburgovcima;
pobuna u rumun-
skim kne`evina-
ma (1594)
1602–1612 – Rat
s Persijom
1606 – Mirovni
ugovor kod
@itva-Toroka,
sklopqen s
austrijskim
Habzburgovcima
1620–1634 – Rat
s Poqskom i
Litvanijom oko
kontrole nad
Moldavijom
1623–1639 – Rat
s Persijom;
porazi u bitkama
protiv Abasa I,ratni pohodi
Murata IV,
mirovni spo-
razum u Kasr-i-
[irinu (1639),
Osmansko carst-
vo se vra}a u
granice od 1555.
i 1612. godine
Osmanlije gube
teritorije
osvojene
1578–1590: ovo
su ujedno prvi
ve}i teri-
torijalni gubici
koje }e Osmansko
carstvo
pretrpeti
1583–1586 –
Muratov kom-
pleks u Manisi
1596–1609 – Bune
xelalija u Maloj
Aziji
1609–1616 –
Sultan
Ahmedova xamija
(Plava xamija) u
Carigradu
1627 – Patrijarh
Kiril Lukari
osniva gr~ku
{tampariju u
Carigradu; po
patrijarhovom
pogubqewu,
Osmanlije je zat-
varaju 1638.
godine
1635 – Revanski
paviqon u
Topkapi saraju
1588 – Engleska
mornarica
nanosi poraz
{panskoj Armadi
1598 – Nantski
edikt, kojim se
dozvoqava
kalvinisti~ka
veroispovest
1603 – Umire
Elizabeta I(1558–1603);
Xejms Stjuart,
{kotski kraq,
postaje i kraq
Engleske, ~ime
su ova dva kra-
qevstva kona~no
ujediwena
1613 – Dinastija
Romanovih u
Rusiji
1618–1648 –
Tridesetogo-
di{wi rat
35
OSMANSKO CARSTVO
Ibrahim I(1640-1648)Ludi
Mehmed IV(1648-1687)
Posle nekoliko
godina
unutra{wih
nemira, veliki
veziri iz
porodice
Koprulu
(]uprili}) uspe-
vaju da u~vrste
svoj polo`aj, da
ponovo
uspostave red u
zemqi i da
pokrenu nova
teritorijalna
osvajawa
1645–1669 –
Iscrpquju}i rat
s Mlecima
1656 – Mehmed-
pa{a ]uprili}
imenovan za
velikog vezira i
dobija punomo}
da vlada carevi-
nom
1661 – Fazel
Ahmed-pa{a
]uprili}
nasle|uje svog
oca na mestu
velikog vezira
(1661–1676)
1672–1676 – Rat
s Poqskom i
Litvanijom
1683 – Druga
opsada Be~a;
austrijsko-
poqska vojska
nanosi osmanskoj
te`ak poraz
1684 – Osnivawe
Svete lige, koju
~ine Austrija,
Poqska i
Litvanija,
Venecija i
Papska dr`ava,
a od 1686. i
Rusija
Osvajawe Krita
(okon~ano tek
1669)
Osvajawe
Podoqa
1686–1687 –
Austrijske trupe
osvajaju Ugarsku
i Transilvaniju
1648–1657 –
^uveni osmanski
geograf i
istori~ar Katib
^elebija
(1609–1657) pi{e
zemqopisnu
raspravu
Cihannüma(Karta sveta)
1665–1666 –
Mesijanski
pokret Sabataja
Zevija
1667 – Veliki
zemqotres, u
kom je Dubrovnik
znatno o{te}en
1640 – Po~etak
engleskog
gra|anskog rata
izme|u kraqa i
parlamenta
1648 – Pobuna
Kozaka u
Ukrajini pod
vo|stvom ata-
mana Bogdana
Hmeqnickog;
kriza u Poqskoj
i Litvaniji
1655–1660 – Prvi
nordijski rat
1661 – Po~etak
vladavine Luja
XIV, francuskog
kraqa
1643–1715; vrhu-
nac francuskog
apsolutizma
1685 – Opozvan
Nantski edikt
1687 – Isak
Wutn pi{ePhilosophianaturalis principiamathematica(Matemati~ki
principi
filozofije
prirode)
36
HRONOLOGIJA
Sulejman II(1687-1691)
Ahmed II(1691-1695)
Mustafa II(1695-1703)
Ahmed III(1703-1730)
Posle velikih
monetarnih i
fiskalnih
reformi,
Osmansko car-
stvo ponovo je u
stawu da izdr`i
ratove
1695 –
Reorganizacija
zemqi{nih pose-
da, uvodi se
do`ivotno vlas-
ni{tvo nad
zemqi{tem, tzv.
malikane; zah-
vaquju}i tom
novom sistemu,
plemi}ke
porodice u
provinciji ja~aju
i s vremenom
sti~u velika
nasledna imawa
Tzv. doba lala, u
kom dolazi do
kulturne obnove,
poku{aja
unutra{we
reforme i do
otvarawa prema
zapadu, na ~emu
naro~ito radi
1697 – U bici
kod Sente
Austrijanci
nanose poraz
Osmanlijama
1699 –
Karlova~ki mir
1710–1711 – Rat
s Rusijom
1715–1718 – Rat
s Mlecima i
Austrijom;
Osmanlije
do`ivqavaju
poraz, koji }e
biti zape~a}en
Po`areva~kim
mirom
1688–1690 –
Austrija privre-
meno osvaja
Beograd i druge
delove Srbije
Karlova~kim
mirom Osmansko
carstvo ustupa
Habzburzima
Ugarsku (sa
Slavonijom) i
Transilvaniju,
Mlecima Moreju,
Liku i neke de-
love Dalmacije,
Poqskoj Podoqe
a Rusiji Azov
Osmanlije uspe-
vaju da povrate
Azov
1715 – Osmanlije
osvajaju Moreju,
koja je dotad pod
mleta~kom
vla{}u
1690 – Po{to su
Osmanlije
povratile
Beograd po~iwe
prva velika
seoba Srba s juga
Srbije i Kosova
u Slavoniju i
Ugarsku
1694 – Knez
Konstantin
Bran~oveanu u
Bukure{tu osni-
va Gr~ku
kne`evsku
akademiju; u XVIIIveku sli~na
ustanova osniva
se i u Ja{iju, u
Moldaviji
Oko 1700 –
Dimitrije
Kantemir
(1673–1723),
ina~e i kompozi-
tor, pi{e
raspravu o
osmanskoj muzi-
ci, i objavquje
zapise 353
instrumentalna
komada
1688 – Slavna
revolucija u
Engleskoj,
Engleska postaje
parlamentarna
monarhija
1689 – U Rusiji
Petar I preuzima
vlast
(1682–1725)
1700–1721 –
Veliki severni
rat, velika
pobeda Rusije
nad [vedskom
kod Poltave
(1709)
1701–1714 – Rat
za {pansko
nasle|e
37
OSMANSKO CARSTVO
Mahmud I(1730-1754)
Ibrahim-pa{a
Nev{ehirli
(1718–1730);
me|utim, posle
pobune jani~ara,
Ibrahim-pa{a i
sultan moraju da
abdiciraju
Obazrive
reforme,
naro~ito u
artiqeriji (zah-
vaquju}i fran-
cuskom
stru~waku grofu
De Bonevalu) i
urbanizacija
(vi{e od 60
javnih ~esmi u
Carigradu)
1730–1736 – Rat
s Persijom
1736–1739 – Rat
s Rusijom i
Austrijom,
okon~an
Beogradskim
mirom
1743–1746 – Rat
s Persijom
1716–1718 –
Osmanlije
predaju
Austrijancima
Banat, severnu
Srbiju i
Olteniju (zapad-
nu Vla{ku)
1722–1725 –
Posle nemira u
Persiji, osvaja-
we Gruzije,
Azerbejxana i
[irvana
1730 – Osmanlije
gube Azerbejxan
i [irvan, kojima
odsad vlada
Nadir, persijski
{ah (1736-1747)
Osmanlije gube
Gruziju
Oltenija se vra-
}a Vla{koj, a se-
verna Srbija pod
okriqe Osman-
skog carstva;
Rusija ponovo
dobija Azov
1720 – Kwiga
svetkovina
(Surname-i Vehbi),opis slavqa pri-
likom obreziva-
wa sultanovih
sinova, napisao
pesnik Vehbi,
ilustrovao s 137
minijatura Levni
(1673–1736)
1727 – Prvu
osmansku {tam-
pariju osniva
Ibrahim Mute-
ferika, u Cari-
gradu; {tampari-
ja zatvorena po
wegovoj smrti
1745. godine
1728 – Fontana
Ahmeda III(ispred Topkapi
saraja)
Druga seoba Srba
u Banat i
Ugarsku
1746 – U Vla{koj
knez Konstantin
Mavrokordat
1749. ukida
kmetstvo; 1749.
sli~nu reformu
sprovodi i u
Moldaviji
1722 – Avganci
prodiru u
Persiju, kraj
safavidske vla-
sti
1726–1730 – [ah
Nadir
(1736–1747)
ponovo osna`uje
Persiju
1733–1735 – Rat
za poqsko
nasle|e
1740–1786 – Vla-
davina Fridriha
II u Pruskoj
1740–1748 – Rat
za austrijsko
nasle|e
1748 – Montes-
kje, Duh zakona
1751–1780 – U
Parizu izlazi
Enciklopedija, u
35 tomova, naj-
ve}e dostignu}e
evropskog pro-
svetiteqstva
38
HRONOLOGIJA
Osman III(1754-1757)
Mustafa III(1757-1774)
Abdulhamid I(1774-1789)
Selim III(1789-1807)
Posle du`eg
perioda mira i
neme{awa u
sukobe u Evropi,
Osmansko cars-
tvo upu{ta se u
rat s Rusijom, i
tada na videlo
izlazi sva wego-
va slabost, {to
}e samo jo{
ubrzati wegovo
daqe opadawe;
mo} ajana,
lokalnih ugled-
nika, raste, dok
u provincijama
slabi autoritet
centralne
vlasti
Nastojawa da se
uz pomo} Zapada,
naro~ito
Francuske, pono-
vo oja~a osmans-
ka vojna snaga;
me|utim, ratovi
1787–1792
pokazuju da ovi
poku{aji nisu
urodili plodom
Poku{aji vojne,
finansijske,
administrativne
i politi~ke
reforme (nizam-icedid, novi
sistem); refor-
ma propada zbog
unutra{wih
nemira i zbog
otpora konzerva-
tivnih jani~ara;
u unutra{wosti
zemqe mo} ajana
dosti`e vrhunac
1768–1774 –
Osmansko-ruski
rat; ruska vojska
okupira Krim,
Moldaviju i
Vla{ku, ruska
mornarica
nanosi Osman-
lijama poraz na
Egejskom moru i
podsti~e pobune
u Gr~koj i na
~itavom Levantu
1774 – Ku~uk-kaj-
narxijski mir;
Rusija se u~vr{-
}uje na severnim
obalama Crnog
mora i postaje
glavni za{titnik
pravoslavaca u
Osmanskom
carstvu
1787–1792 – Rat
s Rusijom i Aus-
trijom, Osman-
lije trpe te{ke
poraze; Francus-
ka revolucija i
problemati~na
situacija s
Poqskom spasa-
vaju Osmansko
carstvo ozbiq-
nijih teritori-
jalnih gubitaka
1798–1799 – Fra-
ncuski pohod na
Egipat i Siriju
1774 – Krim
vi{e nije vazal-
ska provincija
Osmanskog cars-
tva
1775 – Osmanlije
predaju Bukovinu
(severozapadnu
Moldaviju)
Austriji
1783 – Rusija
anektira Krim
1788–1792 –
Rusija anektira
Jedisan
1766–1767 –
Osmanske vlasti
ukidaju bugarsku
arhiepiskopiju u
Ohridu i srpsku
patrijar{iju u
Pe}i; gr~ki pat-
rijarh u Carigra-
du dobija crkvenu
vlast nad svim
podanicima pra-
voslavne vere ko-
ji `ive u Evropi
1784 – U
Carigradu se
ponovo otvara
turska {tampa-
rija
1756–1763 – Sed-
mogodi{wi rat
1762–1796 –
Vladavina
Katarine II u
Rusiji
1772 – Prva
podela Poqske
1775–1783 – Rat
za nezavisnost u
Americi
1780–1790 –
Vladavina
Josifa II u
Austriji
1787 – Ustav
SAD
1789 – Po~etak
Francuske revo-
lucije
1793, 1795 –
Druga i tre}a,
kona~na podela
Poqske
I-1. Orhan se `eni }erkom tekfura1 od
Jar Hisara
Deo 13
U ovom delu re}i }u kako su uzeli nevestu,
koja be{e k}er tekfura od Jar Hisara,
kome su je dali i {ta je s wom posle bilo.
Gazi2 Osman3 dade je svom sinu gazi-
Orhanu,4 wu kojoj ime be{e Ulufer Hatun.
A Orhan je tad ve} bio sr~an mladi}. […] A
kad osvoji{e ova ~etiri utvr|ewa [Bile-
xik, Jar Hisar, Inegol, Aja Nikolu], done-
{e pravdu i jednakost toj pokrajini. I svi
qudi [iz tih sela] vrati{e se i nastani{e
1 Tekvur ili tekfur, vlastelin, vladar mawe oblasti hri{}anske vere, ~ija }e zemqa s vremenom biti
integrisana u Osmansko carstvo.2 Gazi(ja), ratnik, junak, borac za veru.3 Osman I, osniva~ osmanske dr`ave, vladao od oko 1281. do 1324.4 Orhan, osmanski vladar 1324-1362.
PRVO POGLAVQE
[irewe osmanske vlasti u jugoisto~noj Evropi
Osmanska ekspanzija otpo~ela je oko 1300. godine sa severozapada Male Azije i nastavila se
sve do poznog XVII veka, ta~nije do 1672. godine, kada je osvojena posledwa zna~ajnija teritori-
ja, Podoqe (koje je u to vreme bilo pokrajina Poqske i Litvanije a sada pripada Ukrajini).
Tako je jedno malo polunomadsko sto~arsko pleme postalo osniva~ ogromne birokratizovane
imperije koja se prostirala na tri kontinenta.
Najve}i deo jugoisto~ne Evrope osvojen je u XIV i XV veku, s tim {to su neki krajevi zauzeti
tek kasnije (na primer Slavonija, Banat, Kipar, Krit), dok neki nikad nisu potpali pod osmans-
ku vlast (na primer Krf, Dalmatinsko primorje, Hrvatska i Slovenija). Za narode u ovom regio-
nu osmanska vladavina predstavqa veoma zna~ajnu istorijsku ~iwenicu, koja je wihov `ivot
odredila i u neposrednom i u dugoro~nom smislu. Istori~ari su o tome imali razli~ita, a po-
nekad i opre~na mi{qewa, ali su istoriju uglavnom pisali sa stanovi{ta nacije, iako nacija
u poznom sredwem veku uop{te nije bila glavni kriterijum razgrani~avawa. Zato oni to doba
uglavnom predstavqaju kroz niz juna~kih podviga, kao hrabru borbu svog naroda protiv nad-
mo}nog neprijateqa, a o osmanskim osvajawima pi{u ili kao o katastrofi za svoj narod, pa i
za ~itavu evropsku civilizaciju, ili pak hvale mir koji je ova centralisti~ka vladavina done-
la. Me|utim, drugi istori~ari skre}u nam pa`wu na to da je ~itav taj proces {irewa bio dale-
ko kompleksniji, da je u wemu nemogu}e jasno razdvojiti etni~ke, verske i kulturne grupe, da je
tokom wega bilo i velikih ratnih pohoda i sitnih ~arki. A u praksi, na samom terenu, nisu
postojale one jasne granice koje su moderni istori~ari tako lako povukli: osmanskim vlasti-
ma je, naime, dobra mre`a saradnika bila jednako va`na koliko i ratovawe. Juna{tvo i po-
`rtvovanost sastavni su deo ove pri~e isto koliko i okrutnost, patwa i prevare.
U ovom poglavqu ne `elimo da damo detaqan prikaz osmanskih osvajawa i/ili otpora koji
su pru`ali pojedini narodi: navodimo ograni~en broj izvornih istorijskih dokumenata, kako bi
u~enici mogli da steknu makar okvirnu predstavu o kompleksnosti tog procesa, ali i o `ivotu
qudi tog vremena i o razli~itim predstavama koje su oni imali o nekim istorijskim doga|ajima.
Ia. Po~eci osmanske dr`ave u Anadoliji
39
gde im je i mesto. @ivot, ~inilo se, posta-
de boqi no {to je to bio pod nevernicima.
Jer ~uv{i kako ovi nevernici sad dobro
`ive, i qudi iz drugih pokrajina po~e{e
da pristi`u. A gazi-Osman htede ven~awe
kako bi svom sinu gazi-Orhanu doveo Ulu-
fer Hatun za `enu. I tako i u~ini. Ulufer
Hatun je gospa koja dr`i tekiju [dervi{ki
manastir] odmah pored bursanske tvr|ave,
nedaleko od vrelâ s toplom vodom. Ona je
izgradila i most preko Uluferinog poto-
ka. A po tom mostu potok je i dobio ime. I
gazija Murat-han5 i Sulejman-pa{a6 weni
su sinovi. Obojici je otac Orhan-gazi. A
kad je gospa umrla, sahranili su je zajedno
s gazi-Orhanom unutar zidina bursanske
tvr|ave.A¦ikpa¦a-zâde, str. 102
A{ik-pa{ina hronika jedna je od pr-
vih hronika osmanske dinastije, ali
ona je nastala u XV veku, dakle, vi{e od sto
godina posle doga|aja koji se u woj opisuju.
Za{to se Orhan-gazi o`enio tekfu-
rovom }erkom? Za{to je odluku o toj
`enidbi doneo wegov otac? Zamisli
sebe u Orhanovom polo`aju.
[ta su, po A{ik-pa{i, glavne osobine
koje jedna osmanska gospa treba da ima?
I-2. Osvajawe Karaxa Hisara i prvo
~itawe hutbe u gazi-Osmanovo ime
Deo 14
U ovom delu re}i }u kako je gazi-Osman
uveo molitvu petkom u svoje ime i kako je
to do~ekano u gradu.
Kad je zauzeo Karaxa Hisar, [mnoge] ku}e u
gradu bile su puste. A mnogi su pristizali
iz Germijana i drugih krajeva. Tra`ili su
od gazi-Osmana da im dâ dom. I tako wima
Osman-gazi dade dom. I grad uskoro po~e
da cveta. I stado{e one mnoge crkve pret-
varati u xamije. Pa ~ak i tr`nicu izgradi-
{e. I taj se narod [kavim, {to mo`e da zna-
~i i pleme] dogovori me|u sobom da obav-
qa molitve petkom, pa ~ak i kadiju zatra-
`i. A be{e tu jedan sveti ~ovek po imenu
Dursun Faki. On je ovom plemenu slu`io
kao imam. I oni se wemu obrati{e. Tada
on ode gazi-Osmanovom tastu Edu Baliju i
re~e mu to. Ali, i pre no {to je uspeo da
zavr{i, do|e gazi-Osman. Ovaj ga upita to
isto. Osman je razumeo {ta pleme ho}e.
Gazi-Osman re~e: „[ta god da imate a da
treba da se uradi, uradite to.“ Dursun
Faki re~e: „O hane, treba nam sultanova
dozvola.“7 Gazi-Osman na to re~e: „Ja sam
ovaj grad osvojio sabqom. [ta je sultan
imao s tim da sad wega treba da pitam za
dozvolu? Isti onaj Bog koji je wemu dao
sultanat meni je dao moju snagu i moj hanat.
A ako mi zbog ovog barjaka {togod zamera,
neka zna da sam ja nosio svoj barjak u borbi
protiv nevernika. I ako mi ka`e da je on
od loze Selxuka [Âl-i Salçukvan], ja }u mu
re}i da sam ja sin Goka Alpa. I ako ka`e
da je u ove krajeve stigao pre nas, re}i }u
mu da je moj ded Sulejman-{ah ovde stigao
i pre wega.“ I tako pridobi onaj narod
[pleme]. Dursunu Fakiju dade zvawe kadije
i pravo da dr`i molitvu. Prva hutba ~ita-
na je na Karaxa Hisaru. Tamo pro~ita{e i
molitve za Bajram.A¦ikpa¦a-zâde, str. 102-103
40
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
5 Murat I, osmanski vladar (1362-1389).6 Sulejman-pa{a, najstariji Orhanov sin, poveo Osmanlije na prve pohode po Balkanskom poluostrvu i osvo-
jio Galipoqe 1354; umro 1357.7 Dozvola selxu~kog sultana od Konije (Ikoniona), koji je formalno bio nadre|en ratnicima iz pograni~-
nih podru~ja kakav je Osman.
?
I-3. Kako su sukobi me|u hri{}anskim
dr`avama na Balkanu olak{ali
prodor OsmanlijaPre`iveo je samo Amorat,8 koji je bio mlad i
neobuzdan i koji se svom silom borio protiv
Bugara. Tra`io je od Grkâ da ga propuste, ali
su ga zaustavili mnogi brodovi i ~amci koje je
Kantakuzin9 imao i odr`avao kako bi obezbe-
dio sebi prolaz do Galipoqa. Amorat, kao
{to smo rekli, morao je da krene preko mora.
A kad je Kantakuzin uvideo da ne mo`e da
hrani vojnike na brodovima zato {to nije
bilo dovoqno hleba ni sviwetine i {to je
carska riznica svakim danom bivala sve
praznija, {to je dukata i srebrwaka bilo sve
mawe, porazmislio je o ovome i poslao glas-
nike u Trnovo, bugarskom caru Aleksandru,10 i
zatra`io od wega da mu pomogne da nahrani
vojsku kako bi mogao da sa~uva prolaz do
Galipoqa. No ~uv{i ovo, Bugari stado{e da
se rugaju i da ismevaju Grke, da ih vre|aju i da
im psuju `ene i majke, i tako ih odbi{e. Kad
je to doznao, Kantakuzin zapade u te{ku brigu
i posla glasnike srpskim vladarima Uro{u,
despotu Ugqe{i i kraqu Vuka{inu ne bi li
od wih dobio pomo} za svoju mornaricu. No i
ovi, ~uv{i to, stado{e da se rugaju i da isme-
vaju Grke, da ih vre|aju i da im psuju `ene i
majke, i tako ih vrati{e nazad ne dav{i im
ni{ta. Kad je to doznao, Kantakuzin zapade u
te{ku brigu, i vi{e nije znao {ta da ~ini.
Tad Kantakuzin posla glasnike i bugarskom
caru i srpskim vladarima i re~e im: „Niste
nam hteli pomo}i, ali za`ali}ete zbog toga.“
A oni se ne obazre{e na wegove re~i, nego
odvrati{e: „Kad Turci do|u do nas, mi }emo
se braniti.“ Tad Kantakuzin sklopi dogovor s
Amuratom, zakle{e se jedan drugom i razme-
ni{e pisma, koja se i dan-danas ~uvaju, da
Turci nikad ni na koji na~in ne}e u~initi
ni{ta na`ao Grcima u Romaniji.11 Turci se
zakle{e da }e dr`ati re~, a Kantakuzin ih na
to propusti do Galipoqa.Georgieva, Kitanov, str. 4-6
Anonimni pisac ove bugarske hronike
iz XVI veka ima veoma neodre|ene i
nepouzdane podatke o istorijskim doga|aji-
ma s polovine XIV veka. Zapravo je Jovan
Kantakuzin pozvao Osmanlije, koje je pred-
vodio Sulejman, Orhanov sin i Muratov sta-
riji brat, da mu pomognu u gra|anskom ratu
protiv Jovana V Paleologa (1341–1391). U
to vreme, Srbe je predvodio car Stefan
Du{an (1331–1355), koji je iskoristio gra-
|anski rat u Vizantiji kako bi osvojio neke
vizantijske teritorije.
41
OSMANSKO CARSTVO
8 Bugarski oblik Muratovog imena (Murat I, 1362-1389).9 Jovan VI Kantakuzin, vizantijski car 1341-1354; bio je prinu|en da abdicira, potom se zamona{io i postao
jedan od najve}ih u~ewaka poznog Vizantijskog carstva.10 Ivan Aleksandar, 1331-1371.11 Pod Romanijom treba podrazumevati teritoriju Vizantijskog carstva.
U islamskoj politi~koj tradiciji, ~ita-
we hutbe, propovedi koju imam dr`i
petkom i o bajramima, i to u vladarevo ime
znak je suverenosti, nezavisne dr`avne vla-
sti. U ovoj hronici, pisanoj u XV veku, istorij-
ska realnost doga|aja s po~etka XIV veka je
iskrivqena: zapravo su Mongoli sru{ili
Selxu~ki sultanat jo{ 1307. godine, dakle,
pre nego {to je Osman uspeo da se proglasi su-
verenim. Osim toga, posle 1307. Osman, a kas-
nije i wegov sin Orhan, pla}ali su danak mon-
golskom ilhanatu u Persiji sve dok se ovaj nije
raspao krajem tridesetih godina XIV veka.
Kako je Osman u~vrstio svoju vlast?
Koje nam informacije daju ova dva
teksta o etni~kom i verskom sastavu
severozapadne Anadolije uo~i osman-
skog osvajawa?
Ib. Osvajawe Balkanskog poluostrva
?
Da li nepouzdanost podataka koje
ovaj anonimni autor bugarske hroni-
ke koristi uti~u na ubedqivost wego-
vog prikaza? Ili misli{ da on koristi
neta~ne podatke zato {to ima odre|enu
nameru, zato {to ima „poruku“?
I-4. Ferman Murata I kojim se Evrenos-
begu potvr|uje pravo da upravqa
ju`nom Makedonijom (1386)
Uzvi{enim carskim potpisom nare|uje se
slede}e:
Wegovom dostojanstvu, za{titniku i osni-
va~u provincije, ponosu me|u plemenitim
osvaja~ima, zapovedniku ratnika za veru i
istrebqewe nevernih i naznabo`aca, gaz-
iji haxi Evrenos-begu, neka ga sre}a uvek
prati, koji je zajedno s mojim bratom i gos-
podarem gazijom Sulejmanom pro{ao po-
krajinu Rumeliju i osvojio zemqe. Za we-
gove usluge dodequjem mu: grad \umur|inu,
potom grad Ser sve do Bitoqa i Bigli{te
i Hrupi{te, koji }e odsad biti jedan san-
xak (s dohotkom od deset puta stotinu hi-
qada ak~i),12 a koje je sve on zaslu`io svo-
jom sabqom.
I naimenovao sam te za glavnog zapoved-
nika ovih zemaqa i ovih boraca za veru i
vojnika i zapovedio ti: budi im odan gos-
podar. Samo, ~uvaj se da te ta{tina ne po-
nese pa da ka`e{: „Ja sam otvorio i osvo-
jio ove delove Rumelije“, nego boqe znaj
da zemqu prvo ima Bog, a potom Prorok. A
pod zapovedni{tvom Boga svemo}nog i
Proroka i wegovog zastupnika ona je data
tebi.Odbrani, I, str. 187-189.
Evrenos je jedan od prvih predvodni-
ka akinxija, neregularnih pe{adij-
skih jedinica koje ratuju za plen. Ferman iz
1386. godine svedo~i o Muratovim nastoja-
wima da vo|e ovakvih grupa, koje su u po~et-
ku osmanske ekspanzije mahom ratovale za
svoj ra~un, integri{e u dr`avni sistem.
Kako je Murat poku{ao da pridobije
Evrenos-begovu vernost i da ga pri-
voli na poslu{nost?
I-5. Uloga lokalnih/doma}ih saradnika
u {irewu osmanske vlasti na Balkanu
Prema predawu [rivayet iderlerki], zemqe
koje dr`i Sosmanoz13 Aleksenderosov sin
padaju na jedrensku stranu reke Dunav
[Tuna]. Dok se pribli`avamo Vla{koj
[Eflak], s druge strane Dunava je Vla{ka,
a s ove strane Sosmanozova zemqa. A ona
zaista be{e lepa i bogata. Davala je meda
i maslaca i ovaca ~itavom svetu. I sve
druge proizvode i dobrobiti imala je vi-
{e od drugih pokrajina. A sna`nih utvr|e-
wa u woj bilo je vi{e od ~etrdeset.
[…]Kako je Ali-pa{a14 stigao do tvr|ave Pro-
vadije [Pravadi]Pri~a se da je Ali-pa{a, pokupiv{i voj-
sku, krenuo od Jedrena ne bi li stigao u
Ajdos. ^elnik (suba{a) Provadije, izvesni
Husein-beg, koji je zapravo bio nevernik,
ali je bio ~uven sa svoje velikodu{nosti,
do~ekao je pa{u i po`eleo mu dobrodo{-
licu. Pru`io mu je sve gostoprimstvo.
Pa{a tad pre|e potok Kamxi i sti`e do
tvr|ave ^enek [^enge]; tu zakona~i, a su-
tradan se spusti nedaleko od Provadije.
42
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
12 Ak~a (aspra), sitan srebrni novac, u upotrebi uglavnom od XIV do XVII veka.13 Ivan [i{man, bugarski vladar (car) od Trnova (1371-1395), sin Ivana Aleksandra (1331-1371).14 Ali-pa{a ^andarlizade, sin Halila Hajredina pa{e, bio je, kao i wegov otac, vojni sudija, vojni zapoved-
nik, a potom i veliki vezir, od 1389. pa do smrti 1407. godine. Bio je izuzetno ve{t u upravnim, diplomatskim
i vojnim poslovima, i slu`io je, redom, trima gospodarima: Muratu I, Bajazitu I i Sulejmanu.
?
?
43
OSMANSKO CARSTVO
Odabra hiqadu boraca da prate Jah{i-
bega, sina Temur-ta{ovog, i posla ovog u
Provadiju s re~ima: „Idi i vidi da li mo-
`e{ da smisli{ ne{to da zauzme{ Prova-
diju.“ Tako Jah{i-beg po|e i sti`e do Pro-
vadije. Utabori{e se u blizini. Bila je
zima. Padao je sneg. Husein-beg se sa`ali
na kowe koje je vaqalo skloniti od zime,
pa ih, ne znaju}i za{to su povedeni, smes-
ti u ta{-hisar [tvr|avu]. ^im su u{li u
ta{-hisar, oni se no}u tajno probi{e u ku-
lu, ~ime osvoji{e ~itavu tvr|avu, i posla-
{e pa{i nekog Murata da mu prenese dob-
ru vest. Sutradan krenu i sam pa{a, sti`e
u Provadiju, do|e u tvr|avu i zaposede je,
a mujezini zapeva{e molitve i slu`bu
Bo`ju. A pa{a, po{to je naoru`ao i opre-
mio tvr|avu, do|e i utabori se u Ven~enu
[Vef~en, Vef|en]. Spaziv{i ga kako dola-
zi, qudi iz zamka done{e mu kqu~eve svog
utvr|ewa. Potom su mu doneseni i predati
i kqu~evi Madare i [umena. Tad pa{a u|e
u {umensku tvr|avu i oja~a je.Ne¦rî, str. 245-247
Pisac ove osmanske hronike s po~et-
ka XVI veka isti~e zasluge osmanskih
osvaja~a, a prelazi preko wihovih nagodbi
s lokalnim mo}nicima u isto~noj Bugarskoj;
pa ipak, primeri za wihovu saradwu lako
se mogu na}i i u ovom izvoru.
[ta se dogodilo s hri{}anskim su-
ba{om u Provadiji po dolasku Os-
manlija? Na kakav nas zakqu~ak navodi
ime „Husein-beg“?
Da li je Husein-beg izdajica ili je `rt-
va „prevare“? Da li je on velikodu{an,
podmitqiv ili ose}ajan (po{to se sa`a-
lio na kowe)? Ili sve to u isto vreme?
Uporedi ono {to je u~inio Ali-pa{a i
ono {to je u~inio Husein-beg. Ko je od
wih dvojice ve{tiji politi~ar i rat-
nik? Kako li~ne osobine istorijskih
li~nosti uti~u na istorijske doga|aje?
Sl. 1. Bajazit I pristi`e u pomo}
opkoqenom Nikopoqu uo~i bitke s
krsta{ima (1396); osmanska minijatura
(oko 1584)
Lewis, str. 292
Za{to su hri{}ani prikazani u
ode`dama tipi~nim za XVI vek?
Prona|i jo{ jedan predmet na ovoj mini-
jaturi koje Osmanlije u XIV veku sasvim
sigurno nisu koristile.
Kako je prikazan sultan a kako druge
osobe, na primer hri{}ani? Za{to su
qudske figure tako velike u odnosu na
ostatak pejza`a i gra|evine?
?
?
I-6. Kako se u XIV veku obja{wavala
pobeda Osmanlija nad hri{}anima
A. Grigorije Palama (1354)
Neki od wih [Turaka] mi pri|o{e, zapode-
nu{e razgovor, a kako bi nadoknadili sla-
bost svojih argumenata, obrazlo`i{e [na-
{e] zato~eni{tvo time {to je na{a vera
neutemeqena.
Ovi se bezbo`nici, omra`eni od Boga i
be{~asni, razme}u time da su Romeje15 po-
bedili zato {to vole Boga; oni ne znaju da
se ovaj svet dole vaqa u grehu i da ve}im
delom pripada onima koji svoje bli`we
ugwetavaju oru`jem; zato su, sve do vreme-
na Konstantinovog, koji je istinski vladao
qube}i Boga, idolopoklonici dr`ali
gotovo ~itav svet, a ~ak i posle wega, i to
zadugo, a drugi se od wih nisu razliko-
vali nimalo, ili tek vrlo malo.Phillipidis-Braat, str. 140-143
Grigorije Palama (1296–1359; progla-
{en za sveca 1368) bio je jedan od vo-
de}ih pravoslavnih teologa u XIV veku. On je
branio isihazam i utemeqio ga teorijski, a
bio je i mitropolit Soluna. Osmanlije su ga
zatvorile 1354, pa je godinu dana proveo u
zato~eni{tvu, da bi potom Srbi platili ot-
kup za wega. Ovaj ise~ak deo je poslanice ko-
ju je Grigorije pisao svojoj bra}i po veri u So-
lunu, i u kom potvr|uje odanost svojoj veri.
B. Hans [iltberger (1396)
Nevernici ka`u da oni hri{}anske zemqe
nisu osvojili zato {to su mo}ni i mudri,
niti zato {to su odabrani i pobo`ni, ve}
zato {to me|u hri{}anima vlada greh,
zloba i oholost. Zato je svemo}ni Bog odre-
dio wih da osvoje hri{}anske zemqe, i da
osvoje {to vi{e wih, jer hri{}ani svoje
zakone nisu uskladili s pravom, ni sa crk-
venim ni sa svetovnim, i jer oni svojim za-
konima samo `ele zaradu i korist, jer
bogati, sa svojim dvorskim obi~ajima, samo
tla~e siroma{ne, ne poma`u im i ne daju im
ni imetak ni pravdu, a ne po{tuju ni pra-
vila vere koja im je spasiteq zaostavio.
Nevoqe i bedu koja ih snalazi nalo`io je
sam Bog, zato {to su nepravedni i zli.Schiltberger, str. 133
Hans [iltberger u~estvovao je u
krsta{kom pohodu 1396. godine i za-
robqen je u bici kod Nikopoqa. Wegove pu-
topisne bele{ke spadaju me|u najranije za-
padwa~ke spise o Osmanlijama.
Uporedi obja{wewa osmanskih pobe-
da u tekstovima I-3 i I-6, i wihov mo-
ralni prizvuk. [ta misli{ o logi~ko-
teolo{koj argumentaciji na kojoj ovi
tekstovi po~ivaju? Da li bi ona mogla
biti relevantna i u na{e doba?
I-7. Hri{}ani timarnici u Arvanidu,
albanskoj provinciji (1431/1432)
153 – Timar koji dr`i Petro, a koji se `e-
nidbom orodio s pisarem Jorgijem, pa je ta-
ko timar i dobio. Pod na{im [pokojnim?]sultanom,16 od wega je [prvi?] jeo17 Omer od
Saruhana. Pod na{im sultanom,18 timar je
dat sada{wem posedniku, koji ima i pove-
qu na{eg sultana. Selo Lagos, {est doma-
}instava, jedna udovica, [o~ekivani] pri-
hod: 531 [ak~a].§nalc¨k 1987, str. 59
44
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
15 Ovo je ime koje su za sebe i svoju dr`avu koristili qudi koje }e istoriografija od XVI veka nadaqe zvati
Vizantincima odnosno Vizantijom.16 Mehmedom I (1403-1421).17 Ovde u zna~ewu „od wega je koristi imao“.18 Muratom II (1421-1451).
?
Na po~etku svoje vlasti, Osmanlije su
se trudile da obezbede podr{ku ma-
kar jednog dela lokalne vlastele. Tako su
uglednije velmo`e postajale vazali, i po-
nekad su ~ak morali da {aqu sinove sulta-
nu na dvor kao taoce (to je, na primer, bio
slu~aj sa znamenitim Skenderbegom, ~ije je
pravo ime bilo \ura| Kastriot i koji je bio
sin \ona Kastriota, velmo`e iz sredwe
Albanije). S druge strane, Osmanlije su
hri{}anima ni`eg plemstva dodeqivale
mawe timare, {to vidimo i iz ovog popisa.
Kasnije, kada se osmanska vlast u~vrstila,
timare su dobijali samo muslimani.
U ovom tekstu hri{}anin postaje po-
sednik timara prvobitno dodeqenog
muslimanu. Kako to obja{wava{? Koji
se drugi vid saradwe navodi u ovom
tekstu?
I-8. Srpski despot kao osmanski vazal
(1432)
Posle grada Kru{evca, pre{ao sam skelom
reku Moravu i u{ao u zemqu despota Ra{-
ke ili Srbije. Ono {to se nalazi na drugoj
strani reke jeste tursko, a ono {to se na-
lazi s ove strane reke pripada pomenutom
despotu, koji za to pla}a danak od 50.000
zlatnika [dukata] godi{we. […]Stigao sam u grad zvani Nikodem [Neku-
dim], varo{icu koja podse}a na selo, sme-
{tenu u veoma lep i plodan predeo. A po-
menuti despot Ra{ke19 `ivi u ovom gradu
zato {to on ima tako dobar polo`aj me|u
{umama i rekama, pa je pogodan za lov i
lov sa sokolovima. Vladara smo zatekli
na poqu, kako ide na reku da lovi sa soko-
lovima, zajedno s wegova tri sina i pede-
setak kowanika, kao i s jednim Tur~inom,
koji je, u ime Velikog Tur~ina, do{ao da ga
zamoli da po{aqe sina i svoje qude u voj-
sku, kakav je bio obi~aj. Naime, on je, po-
red danka koji pla}a, bio du`an da, na
Tur~inov zahtev, po{aqe drugog sina i hi-
qadu ili osamsto kowanika. Osim toga, on
mu je dao i jednu }erku za `enu,20 ali upr-
kos tome i daqe strahuje da }e mu zemqa
biti oduzeta. ^uo sam da su neki qudi ovo
napomenuli Tur~inu, a da je on odvratio
da na ovaj na~in dobija vi{e kowanika
nego da sam dr`i tu zemqu u svojim ruka-
ma, jer tada bi morao da je deli podanici-
ma, a onda wemu ne bi ostalo ni{ta.Le voyage, str. 129, 131
Bertrandon de la Brokjer bio je ple-
mi} iz Burgowe koji je proputovao
isto~nu Evropu i Bliski istok. Srbija je
tokom skoro ~itavog perioda 1389–1459 bi-
la vazalna dr`ava Osmanskog carstva.
Kako su Osmanlije obezbedile sebi
lojalnost srpskog vazala? Kakve su
prednosti obe strane imale od takvog
dogovora?
I-9. Kako je palo Novo Brdo (1455)
Odatle je car21 krenuo i opseo jedan grad
koji zovu Novo Brdo, odnosno Srebrna i
Zlatna planina, i zauzeo ga je, ali pomo}u
dogovora po kojem je stanovnicima obe}ao
da }e ih ostaviti na wihovim imawima i
da im mlade `ene i sitnu ~eqad ne}e
odvoditi. A kad se grad pokorio, car je
naredio da se zatvore kapije i da se
ostave otvorena samo jedna vrata. Kada su
Turci do{li u varo{, naredili su svim
45
OSMANSKO CARSTVO
19 \ura| Brankovi}, srpski despot 1427-1456. U Smederevu, novoj srpskoj prestonici, izgradio je tvr|avu na
Dunavu, i u veoma te{kim prilikama poku{ao da odr`i ravnote`u izme|u dve susedne velesile, kraqevine
Ugarske i Osmanskog carstva.20 \ur|eva }erka Mara postala je jedna od `ena Murata II (1421-1451).21 Mehmed II (1444-1446; 1451-1481).
?
?
doma}inima da svaki sa svojom porodicom,
s mu{kom i `enskom ~eqadi, izi|e kroz
vrata varo{i na rov, ostavqaju}i sve svo-
je blago u ku}ama. I to su i{li jedan za
drugim. A car je, stoje}i pred vratima, bi-
rao mu{ku ~eqad na jednu stranu, a `ensku
~eqad na drugu stranu, a mu{karce isto
tako na rov na tre}u stranu, a `ene na
~etvrtu stranu, pa je naredio da se poseku
svi oni qudi koji su bili me|u wima najis-
taknutiji. A ostale je naredio da puste u
grad i nikome nije bilo zabraweno da bu-
de na svome imawu. Mladi}a koje je iza-
brao bilo je na broju trista dvadeset, a
`enske ~eqadi najizabranije sedam stoti-
na i ~etiri. @enske glave je sve razdao
me|u podanike a mladi}e je uzeo sebi za
jani~are, a poslao ih je u Anadoliju, preko
mora, tamo gde ih ~uvaju.
I ja sam isto tako bio tamo u tome gradu
Novom Brdu, ja koji sam ovo pisao, a bio
sam uzet sa dvojicom bra}e svoje.
Mihailovi}, str. 132-133
Konstantin Mihailovi}, ro|en oko
1435. kod Novog Brda, na Kosovu, zato-
~en je i, zajedno s drugim srpskim de~acima,
odveden u Malu Aziju. Potom je slu`io kao
jani~ar i postao zapovednik. Kasnije je po-
begao u Poqsku, gde je slu`io na kraqevom
dvoru, i umro posle 1501. Wegovi memoari,
pisani izme|u 1497. i 1501, prvi put su ob-
javqeni u Pragu 1565. godine pod naslovom
Jani~areve uspomene ili Turska hronika.
[ta misli{, koliko je pouzdan bio
dogovor izme|u Mehmeda II i stanov-
nika Novog Brda? Da li su ovi imali
ikakvu drugu mogu}nost?
Kakva je bila sudbina pripoveda~a ovog
teksta? Kakva su wegova ose}awa dok
opisuje ove doga|aje?
Sl. 2. Osmanska vojska pobe|uje
kod Moha~a (1526); osmanska minijatura
(oko 1588)
Lewis, str. 285
Kako su prikazani Ugri? Prona|i
sultana Sulejmana I.Uporedi ovaj prikaz sa sultanom na sl. 1.
Kako su naoru`ani jani~ari?
I-10. Turska razarawa u Sloveniji,
pismo habzbur{kog namesnika u
Krawskoj (1491)
U ~itavom svom `ivotu nisam video to-
liko strahota u ovoj zemqi. Dokle god mi
pogled se`e, i dokle god mogu da po{aqem
sluge a da ih ipak vidim da se vra}aju, svi
46
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
?
?
mi pri~aju da su [Turci] u ~itavom kraju
iznad [marne gore: u Turjaku, ^u{perku,
Dobrepoqu, Nadli{eku, Karneku, @u`em-
berku, Suhoj krajini, Ribnici, Ko~evju. U
tim su krajevima spalili sve i nesumwivo
poveli i stanovnike i stoku. […] Nesret-
nici su taman bili pokupili letinu i
spremali se za vr{idbu. @ito, seno i
slama, sve je toliko spaqeno da […] qudi
sad nemaju {ta da jedu.
[to se pak drugih Turaka ti~e, oni su se s
najve}im delom vojske utaborili kod Bele
crkve. Tim paqewem i pqa~kom oni ~ine
takvu {tetu da je tuga da se o tome uop{te
i pi{e. [entjernej, Hmeqnik, Novo Mesto,
Pre`ek, Kostawevica, Oto~ec, Mehovo,
svi su ti krajevi spaqeni i opusto{eni.
[…] ^itava zemqa, od najzabitijih krajeva
do Qubqane, spaqena je i opusto{ena.
O~ekujemo ih ovde svakoga ~asa. Neka ih
Bog u svojoj milosti odvrati od nas!Gestrin, Kos, Melik, str. 51-52
Koje su direktne, a koje indirektne
posledice osmanskog harawa po
Sloveniji? Koje su bile {tetnije?
Sl. 3. Zarobqeni stanovnici
Beograda (1521)
Da li slika odra`ava kako su se
zarobqenici ose}ali? Opi{i
ukratko situaciju prikazanu na slici.
Uporedi svoj tekst sa tekstom I-11.
I-11. Hri{}ani zarobqeni u Bosni (1530)
Prije svega, Dowa je Bosna vrlo brdovita,
ima na sve strane velike {ume, i, izuzev
malo mjesta, slabo je, osobito na granici,
obra|ena, zbog toga {to je Hrvati i drugi
~esto plijene. Dok je jo{ bila u hri{}an-
skim rukama, nisu vlasti dozvoqavale da
se obra|uje ta zemqa. Ali otkad su Turci
osvojili Jajce, po~eo je veliki dio pome-
nute Dowe Bosne, koji je dugo le`ao neo-
bra|en, da se ponovno obra|uje.
[…]Te iste ve~eri do|o{e i Turci, nekoliko
~asova poslije nas, u isto selo Kru{~icu
[u sredwoj Bosni] gdje smo mi kona~ili, vo-
de}i oko dvadeset sirotih i bijednih
hri{}ana, djece, dje~aka i djevoj~ica, koje
su otprilike prije {est do sedam dana
uhvatili. No}u, prije na{eg odlaska, pre-
dali su ih Usrefbegu, pa{i od Vrhbosne22
(koliko je otpalo na wega). Ah, siroto i bi-
jedno vavilonsko ropstvo! […] Ah, koliko
smo ih puta gledali kako i pred nama stoje
sa skr{tenim rukama, uzdi{u}i i na nebo
pogledaju}i, ne smiju}i s nama govoriti.
Ali kad bi se pokoji od wih na{ao s nama
nasamo, govorio je: „Ah, koliko smo `eqno
o~ekivali da nas Hristovom pomo}i oslo-
bodite! Htjeli bismo rado da se od ovog
tiranstva preselimo u va{u zemqu. Ali
sad smo izgubili nadu, jer vidimo da se i
vi morate pokloniti turskom caru i da k
wemu idete sada da tra`ite mir.“ Odgova-
raju}i im, sa`aqevasmo ih mnogo i tje{i-
smo boqom sudbinom i nadom. Dao Bog da
svi oni, ~ija srca ne mogu ganuti nasiqa
Turaka, vide to! Tada bi doista imali sa-
47
OSMANSKO CARSTVO
22 Vrhbosna je sredwovekovni grad na mestu dana{weg Sarajeva.
?
?
Samarxi}, str. 128-129
I-12. Pad Carigrada, vizantijsko
vi|ewe: Georgije Sfrances
^etvrtog aprila iste te godine [1453] sul-
tan se vratio i opkolio grad s kopna i s
mora svim mogu}im napravama i lukavst-
vima. S mora je opseo svih 18 miqa grada
sa 400 malih i velikih plovila, a s kopna
sa 200.000 qudi. Iako na{ grad jeste
velik, u na{oj odbrani na{lo se ta~no
4.773 Grka i jedva dvesta stranaca.
[…] U utorak 29. maja [1453. godine], ranom
zorom, sultan je zauzeo na{ grad; tom pri-
likom moj pokojni gospodar i car, Konstan-
tin,23 bio je ubijen.
[…] Ja sam zato~en i propatio sam sva zla
ropstva. Kona~no sam otkupqen 1. septem-
bra 6962. [1453], pa sam krenuo ka Mistri.24
Moja `ena i deca pre{la su u vlasni{tvo
nekih starijih Turaka, i oni se prema wi-
ma nisu zlo ophodili. Potom su prodati
sultanovom mirahoru,25 koji je stekao ve-
liko bogatstvo prodajom mnogih drugih
lepih plemkiwa.
[…] Mo`da bi neko `eleo da zna kako se
car spremao pre opsade, dok je sultan pri-
kupqao snage, i kakvu smo pomo} primili
od hri{}ana sa strane.
Drugi nam hri{}ani nikakvu pomo} nisu
poslali. […]Car je iz nu`de pristao na to da se papino
ime pomiwe i u na{oj slu`bi, po{to smo
se nadali nekakvoj pomo}i […] [est mese-
ci kasnije, iz Rima smo primili isto ono-
liko pomo}i koliko i od sultana iz Kaira.Sphrantzes, str. 69-72
Georgije Sfrances bio je poznovizan-
tijski dostojanstvenik i jedno vreme
najvi{i slu`benik, ~uvar dr`avnog pe~ata.
Po{to je oslobo|en, zamona{io se i napisao
hroniku koja predstavqa jedno od najva`ni-
jih svedo~anstava o padu Carigrada. @ele-
}i da opravda politi~ke poteze Vizantije,
Sfrances krivicu svaquje na katolike, koji
nisu pomogli Vizantiji, a ne uzima u obzir
to {to je, po sklapawu crkvene unije u Fi-
renci 1439, papa uspeo da pokrene nekoliko
krsta{kih pohoda protiv Osmanlija; s druge
strane, me|utim, ta~no je i da su posle te{-
kih poraza kod Varne (1444) i na Kosovu
(1448) svi poku{aji da se Osmanlije prote-
raju iz Evrope a da se Vizantija spase po-
stali bespredmetni, kao i da su Vizantinci
u vreme zavr{nog napada Osmanlija na
Carigrad dobili tek neznatnu pomo}.
Kakvu su sudbinu do~ekali Vizan-
tinci koji su pre`iveli pad Cari-
grada? Da li su s padom u ropstvo ukinu-
te sve povlastice plemi}a i bogata{a?
[ta misli{, da li je Carigrad mogao da
se spase osmanske invazije da je vizan-
tijski car vodio druga~iju politiku?
48
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
23 Konstantin XI Paleolog, posledwi vizantijski car (1449-1453) 24 Mistra je bila glavni grad vizantijske kne`evine Moreje (Peloponez), koju su Osmanlije zauzele 1460. godine.25 Osmanski velikodostojnik, upravnik carskih {tala.
`aqewa sa qudima koje mi dr`imo za pra-
ve hri{}ane, a koji, i pored neopisivih
nevoqa i velikih nasiqa, ostado{e pos-
tojani u spasonosnoj hri{}anskoj veri.Kuripe{i}, str. 17-23
Kao prevodilac habzbur{kog posla-
nika, Benedikt Kuripe{i} proputo-
vao je Bosnu i druge krajeve Osmanskog car-
stva na putu do Carigrada.
Kakve su bile ekonomske posledice
osmanskog osvajawa Dowe Bosne?
Uporedi ovaj izve{taj s izve{tajem o
pusto{ewu Slovenije. Za{to me|u wia
postoji tolika razlika?
Iv. Pad Carigrada – osvajawe Istanbula (1453)
?
?
I-13. Ponovno naseqavawe Istanbula
pod Mehmedom II
Ovi {to pristigo{e dobi{e odmah ku}e.Istanbul po~e da cveta. Potom tim qudi-ma nametnu{e da pla}aju mukatu.26 A wimato te{ko pade. Reko{e: „Proterali stenas iz na{eg doma [mülk, s na{eg imawa].Zar ste nas doveli ovamo da pla}amo ki-riju za ku}e nevernih?“ Neki pobego{e,ostavqaju}i za sobom `ene i decu. SultanMehmed imao je roba [ahina, kojeg je nas-ledio od svog oca i koji je nekada bio ve-zir. I on re~e: „O veli~anstveni care,tvoji su preci tolike zemqe osvojili, inikad nisu nametali mukatu. Dobro bibilo da ni ti to ne ~ini{.“ Sultan primite re~i k srcu, pa izdade ukaz da onaj kodobije ku}u mo`e i da je zadr`i u vlas-ni{tvo. I dado{e qudima poveqe da suku}e odsad wihovo vlasni{tvo. I grad jo{jednom po~e da cveta. Qudi po~e{e dazidaju xamije, konake i ku}e. Grad po~e dase razvija. A potom je sultan imao vezirakoji je bio nevernikov sin. On se veomazbli`io sa sultanom. Stari neverniciIstanbula bili su prijateqi vezirovogoca. Oni mu do|o{e i reko{e: „[ta to ~i-ni{? Ovi Turci ponovo su doneli blago-stawe u grad. A gde je tvoja smelost? Zau-zeli su zemqu koja je pripadala tvom ocu inama. Dr`e je i koriste na na{e o~i. A tisi sada sultanov dru`benik. U~ini ne{to
da ovi qudi prestanu da popravqaju grad.Grad treba da bude u na{im rukama kao{to je bio i ranije.“ Vezir na to re~e:„Onda }emo opet uvesti mukatu. Neka oviqudi prestanu da grade sebi ku}e. Nekagrad ostane ru{evina. Neka bude u rukamana{ih qudi.“ I ovaj vezir tako preokrenusultanovo srce. I mukata ponovo be{e uve-dena. Jednom od ovih zaverenika neverni-ka be{e dodeqen la`ni musliman zadru`benika. I on je bele`io sve {to biovaj zaverenik nevernik rekao.Pitawe: Ko je bio taj vezir?Odgovor: To je bio Mehmed-pa{a Grk.27 Po-tom ga je sultan dao udaviti kao pseto.
A¦ikpa¦a-zâde, str. 193
Kad je osvojen Carigrad, 1453. godine,
Mehmed II poku{ao je da ga obnovi ka-
ko bi imao glavni grad kakav wegovo carstvo
zaslu`uje. Wegovim urbanisti~kim planom
bili su predvi|eni palata Topkapi (Top-
kapi saraj), nekoliko xamija i razna druga
javna zdawa. No, najva`nije je bilo da se qu-
di ponovo privuku u grad. U te svrhe, Mehmed
II pribegao je prinudnom naseqavawu qudi
iz drugih gradova s osvojenih teritorija, ali
je pozvao i qude iz ~itavog carstva voqne
da se nastane u Istanbulu. U A{ik-pa{inoj
hronici opisani su neki sukobi do kojih je to
dovelo, a opisano je i nezadovoqstvo
turskog plemstva time {to su i neki sul-
tanovi podanici, mahom hri{}ani koji su
primili islam, dobili znatne povlastice.
49
OSMANSKO CARSTVO
Ig. Stanovni{tvo i vera
I-14. Prisilno naseqavawe (sürgun)
Balkana stanovni{tvom iz Male Azije
(pred kraj XIV veka)
Prema predawu, u pokrajini Saruhan28 pos-
tojala su nomadska doma}instva [göçer
evler] koja su zimu provodila u ravnici Me-
nemen. A u tim krajevima sultan je imao
monopol na so. A oni taj monopol nisu po{-
tovali. Glas o tome sti`e i do sultana.
Bajazit-han29 tada pozva svog sina Ertugru-
la i re~e mu da sva nomadska doma}instva
26 Na~elno, mukata [mukataa] je porez na zemqi{te, ali u ovom konkretnom slu~aju to zna~i da su ti dose-
qenici morali da pla}aju kiriju za ku}e u koje su se uselili.27 Mehmed-pa{a Grk bio je veliki vezir 1467-1470. Rum je turska re~ za Grk.28 Pokrajina na zapadu Male Azije. Tokom XIV veka Saruhan je bio nezavisni turski emirat, koji je Osman-
skom carstvu pripojen 1390, u po~etku Bajazitove vladavine.29 Bajazit I Muwa (1389-1402).
u Menemenskoj ravnici stavi pod jaku kon-
trolu i da wegove sluge [kul, kullar] otprate
sve nomade do ravnice kod Filibea [Plov-
diva]. Ertugrul u~ini onako kako mu je
otac zapovedio, posla one nomade, sve do
jednog, na Filibe; sluge ih otprati{e don-
de i natera{e da se nastane oko Filibea.
Danas zemqu oko Filibea uglavnom oni i
nastawuju.Neþrî, str. 339
Da li su turski nomadi s Menemena
mogli slobodno da odlu~e da li }e
se preseliti na Balkan ili ne}e?
[ta misli{, koje je posledice osman-
sko osvajawe imalo po tursko stanov-
ni{tvo Anadolije?
I-15. [ta su Osmanlije obe}ale
bosanskim seqacima: pismo kraqa
Stjepana Toma{evi}a (1461–1463) papi
Piju II
Turci su izgradili vi{e utvr|ewa u mojoj
kraqevini i veoma su uqudni prema naro-
du sa sela. Obe}avaju slobodu svakom se-
qaku koji primi islam. A prost seqa~ki
um ne mo`e da prozre takvo lukavstvo i
veruje da }e ta sloboda trajati doveka.Andri}, str. 15
I-16. Joasaf, pravoslavni episkop
vidinski, o prisilnom i dobrovoqnom
primawu islama (XV vek)
O sramote! Mnogi su pre{li sramnoj veri
Mohamedovoj: neki iz straha, neki smek{a-
ni laskawem ili pridobijeni materijal-
nom kori{}u, a neki, opet, pre|o{e nepri-
jatequ od ludosti, op~iweni wegovom
obrazovano{}u i o{troumno{}u.Bulgarska, str. 206
I-17. I-17. Kako je jedan kadija
zabele`io slu~aj de~aka bez oca koji
prima islam (1636)
Zimija30 Totodori, de~ak od deset godina
iz sela Orta Koj u srezu Levko{e re~e:
Sad sam ostavio za sobom la`nu veru a po-
~a{}en sam islamom. I uze ime Mustafa.Jennings 1993, str. 139
U na~elu, qudi se popisuju prema
svom i o~evom imenu („H sin Y-ov“). To
{to se u Totodorijevom slu~aju ne pomiwe
o~evo ime verovatno zna~i da je on bio van-
bra~no dete.
I-18. Molba jednog mladi}a da pre|e u
islam (1712)
Tvoja visosti, moj veliki i milostivi
care, zdrav bio!
Ja, tvoj rob, siroma{an sam ~ovek iz okoli-
ne Ru{~uka. U svom rodnom mestu osetih ̀ e-
qu da postanem musliman, i zato se tebi ob-
ra}am. Molim te za ~ast da u tvom prisustvu
primim islamsku veru. Budi tako dobar i
daj mi preobuku i ne{to od ~ega }u `iveti.
Ponizno te molim za takvu zapovest. Zapo-
vest je u mo}i tvoje visosti, moj svetli care.
Tvoj rob AbdulahOsmanski, str. 160
Navedi {ta su mogli biti motivi za
primawe islama u Osmanskom carst-
vu; pogledaj i tekstove III-13 i IV-30.
Da li su sli~nosti izme|u ovih dveju ve-
ra mo`da olak{ale primawe islama?
Pove`i ovo s istorijskim izvorom u kom
se pad pod osmansku vlast obja{wava
bo`jom kaznom za hri{}ane (I-6): da li je
mo`da ose}aj krivice i strah od bo`je
kazne bio motiv za primawe islama?
Kakve je posledice {irewe Osmanskog
carstva imalo po etni~ku i versku
strukturu jugoisto~ne Evrope?
50
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
?
?
30 Hri{}anski ili jevrejski podanik.
DRUGO POGLAVQE
Institucije Osmanskog carstva
S osvajawem velikih teritorija promenila se i sama priroda osmanske dr`ave. Nekada{we
pleme postalo je osniva~ ogromne imperije. S osmanskog stanovi{ta, nove teritorije nametnule
su potrebu za novim na~inima vladawa i novim sredstvima kontrole, upravqawa i eksploataci-
je. Na ove nove metode uglavom je uticala islamska politi~ka tradicija, koju je s kolena na koleno
prenosila ulema (muslimanski u~ewaci i znalci zakona), ali i mongolska i vizantijska vlada-
rska praksa i prakti~no iskustvo.
Osmanska dr`ava i wene institucije bile su u mnogom pogledu hibridne tvorevine: s jedne
strane, postojala je jaka veza s islamom, a s druge i potreba da se razli~iti podanici nemu-
slimani integri{u u politi~ke strukture, potreba da se s verskim vo|ama drugih naroda kako-
tako sara|uje kako bi osmanska dr`ava mogla da funkcioni{e. S jedne strane imamo ideologiju
sultanove neograni~ene mo}i, a s druge realnu nemogu}nost te centralisti~ke vlasti da prodre
u sve prostore i sve dru{tvene strukture. I pored nepreciznih i promenqivih pravila o
nasle|ivawu prestola, Osmanova dinastija odr`ala se na vlasti i ostala neosporena vi{e od
{est vekova. Stroga podela na privatnu i javnu sferu bila je temeq organizacije osmanskog
dvora. Vojni sistem imao je neke tipi~ne sredwovekovne odlike (ratnici se bore za verske ide-
ale, za plen ili za povlastice kakve im je nudio sistem za ubirawe poreza, smi{qen tako da
iskoristi nepokretne ekonomske resurse), ali i neke crte karakteristi~ne za po~etak novog doba
(na primer, pla}ena staja}a vojska; u woj su bile spojene sredwovekovna islamska institucija sul-
tanovih slugu, s jedne, i specifi~an sistem regrutovawa, s druge strane, takozvana dev{irma,
danak u krvi: de~aci nemuslimanske vere uzimani su od porodica i s vremenom bi postali pripad-
nici privilegovane dru{tvene grupe, ponosni na svoj poseban status kapi kulara,31 slugu Visoke
porte).32 U unutra{wosti carstva, pored vojnih namesnika vlast su vr{ile i kadije, ni`e mirovne
sudije, birane iz redova uleme, ali su je u prakti~nom smislu vr{ile i lokalne zajednice. To {to
su {irom carstva uspostavqene zajedni~ke institucije ne zna~i da su razlike me|u pokrajinama
i wihove specifi~nosti ukinute: naporedo s direktnom osmanskom vla{}u postojale su i insti-
tucije hri{}anskih vazalskih dr`ava. Za neke od wih, faza vazalstva bila je samo uvod u potpunu
aneksiju, za neke druge pak ona je bila trajno stawe.
Osmansko carstvo bilo je islamska dr`ava: ono je po~ivalo na {erijatu, u~ewu i zakonu mus-
limanske vere. Zasnovano na Kuranu i na suni, obi~ajnom pravu (wega ~ine predawa o Muha-
medovim delima, izrekama i stavovima), muslimansko pravo razvilo se tokom sredweg veka, ali
su s vremenom na wega uticali i razni u~ewaci, pripadnici uleme. Iako je {erijatsko pravo zah-
vaquju}i ovome zadr`alo koliku-toliku fleksibilnost, Osmanlije su wemu radije dodavale
zakone i odredbe koje je izricao sâm sultan, neograni~eni, suvereni vladar. Za razliku od mo-
dernog prava, ovi zakoni i odredbe, koji su, zajedno, ~inili kanune (zakonike; re~ poti~e od gr~ke
re~i kanon), nisu sistematski izvedeni iz nekog vi{eg principa: zakonici su naj~e{}e kompi-
lacije i nove formulacije stavova iz obi~ajnog prava, pa utoliko sadr`e i neke lokalne obi~aje
jo{ iz predosmanskog vremena. Iako je vlast osmanskog sultana teorijski bila neograni~ena, ovo
sultansko pravo moralo je biti u skladu s vi{im principima {erijatskog, a najvi{i verski
51
31 Kap¨kulu bukvalno zna~i „rob (carske) Porte“. U ovu kategoriju nisu spadali samo jani~ari ve} i {est
drugih regimenata kap¨kulu-vojske, kao i razno osobqe na dvoru.32 Porta ili Visoka porta je ime kojim su u Evropi nekad zvali tursku vladu.
u~ewak Carstva, {ejh el islam, imao je da potvrdi da li je svaki takav sultanov zakon, odredba
ili naredba saglasan s {erijatskim pravom.
Iako se u zvani~noj ideologiji insistiralo na politi~koj stabilnosti i tradiciji, osmanski
politi~ki sistem nikako nije bio otporan na promene – samo {to su one bile krajwe protivre~ne.
Neki istori~ari smatraju da promene do kojih je do{lo posle XVI veka zapravo predstavqaju opa-
dawe gotovo savr{ene organizacije kakva je postojala u tzv. klasi~nom dobu. Drugi pak ka`u da te
promene svedo~e o prilago|avawu Carstva izazovima koje je sobom doneo rani novi vek, te da
sli~nih pojava ima i u drugim dr`avama u Evropi i Aziji. Na`alost, zbog obima ovog nastavnog ma-
terijala ne mo`emo detaqnije da se pozabavimo svim aspektima politi~kih promena u Osmanskom
carstvu, ali svakako treba da naglasimo da wegove institucije nisu bile stati~ne, ve} dinami~ne.
Izvorni tekstovi navedeni u ovom poglavqu kazuju nam pone{to o kompleksnoj prirodi osman-
skih politi~kih institucija, po{to donose razli~ita, pa mo`da i sukobqena vi|ewa jednog istog
problema. Nadamo se da }e u~enici na osnovu wih mo}i da steknu boqu predstavu o kompleksnoj
prirodi politi~ke vlasti.
52
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
33 Stara persijska prestonica Ktesifont, u dana{wem Iraku.
IIa. Sultan i wegov dvor
II-1. Titule koje je Sulejman koristio u
prepisci s Ferdinandom I (1562)
Padi{ah i sultan Belog [Sredozemnog] i
Crnog mora, ~asne Kabe i prosvetqene Me-
dine, svetog Jerusalima, egipatskog pres-
tola najdragocenijeg u na{e doba, provin-
cija Jemen, Aden i Sana, Bagdada, sedi{ta
mira, i Basre i Lahse, i gradova Anu{ri-
vana,33 zemaqa Al`ira i Azerbejxana, ze-
maqa Zlatne horde i tatarske zemqe,
Dijarbekira i Kurdistana i Luristana, i
Rumelije i Anadolije i Karamanije i Vla-
{ke i Moldavije i Ugarske, a osim wih i
mnogih drugih velikih i svetlih zemaqa i
krajeva […]Bayerle, str. 46-47
Prona|i na karti teritorije navede-
ne u Sulejmanovim titulama. Koje te-
ritorije nedostaju?
Kakav utisak vladar `eli da ostavi
kad koristi ovakvu titulu?
II-2. Odlike idealnog vladara u pesmi
koju je Xelalzade posvetio sultanu
Selimu II (1566–1574)
Ko `eli da bude dobar vladar
Neka dr`i kamen mesto jastuka.
Nek se odrekne udobnosti,
Odrekne pi}a,
I neka nema prijateqa
Me|u nezaslu`nima.
Neka ga se neznalica kloni.
Jer, kako ka`u, u dece nema mudrosti.
Oni {to su ven~ani sa dr`avom,
[to gospodare blistavim svetili{tem,
Neka stave na kocku i glavu i `ivot,
Neka budu spremni da se bore u svaki ~as.
[…]Ako i kad bude{ sultan
Ovoga sveta, ~ist i savr{en,
Ne uputi nikad osmeha licu
@enstvenih.
?
Poslu{aj istinitu re~
Ako si pametan.
Primi je i prihvati
Ako si zaista skroman.
Pravi ~ovek jeste onaj ~ija su shvatawa
Zrela i umerena.
Nema ni qubomore, ni osvete
Ni besa u srcu wegovom.
Nek se onaj ko ~ini dobro boji Alaha,
Na{eg Boga, stalno.
Nek wegove o~i vide razliku
Izme|u glave i repa.
Nek oprosti gre{ku
I oma{ku i obi~an propust.
Neka vidi Boga svemo}nog
I wegovu prisutnost svuda.
Neka ne bude {krt,
Neka ne bude pohlepan.
Milostiv neka bude ~ak
I prema onom ko ga je uvredio.
I uvek neka deli pravdu
Prema onome {to mu {erijat propisuje.
Neka zna istinu [ili Boga, hak],Neka progna tiraniju.
^ovek bez znawa
I nije pravi ~ovek.
Nema prave krvi
U `ilama glupog. […]
Da ne bi tela sultana Selima,
[irokogrudog kraqa, izvora sre}e,
Neprijateq bi zauzeo
Zemqu s kraja na kraj,
A Bog nam ne bi pomogao, ne bi
Ni nama dao da je osvojimo.Celâlzâde, str. 77-78
Savet vladaru bio je ~est kwi`evni
`anr u sredwem i ranom novom veku.
Prikazivawem idealnog vladara davao se
ideolo{ki okvir kojeg je teorijski suvere-
ni vladar trebalo da se dr`i. Ovo je naro-
~ito zanimqivo ako znamo da je pesma pos-
ve}ena Selimu II, pijanici koji se retko kad
bavio dr`avnim poslovima.
Koje sve odlike Xelalzade pripisu-
je idealnom vladaru? Koje ti sma-
tra{ najbitnijim?
S obzirom na ono {to zna{ o pravom Se-
limu II, {ta misli{, kakvu je nameru
pesnik imao, {ta je zapravo mislio? Da
li je ironi~an (po{to ove vladarske
osobine koje navodi bezmalo prili~e
svecu) ili samo ponizan?
II-3. Razli~ita mi{qewa o
bratoubistvu na prestolu: hronika
Mehmeda Ne{rija o pogubqewu
Mustafe Nejakog (1422)
Wegovog34 malog brata, poznatog kao Mu-
stafa Nejaki, kom je wegov otac35 dao zem-
qu Hamid36 i kog su usvojili emiri iz Ger-
mijana,37 izazva{e neki zlosre}nici. Emi-
ri Germijana i Karamana38 dado{e mu voj-
nike, i on krete na Bursu. […] Kad do sul-
tana Murata sti`e vest o tome, wegove
vojskovo|e posla{e poruku {arabdaru
Ilijasu39 da ga je sultan naimenovao za
glavnog upraviteqa Anadolije. ^ak su mu i
povequ poslali. Rekli su mu da zabavi de-
~aka ne~im dok oni ne stignu. [arabdar
Ilijas se odlu~io za izdaju, primio
wihovu poruku i ostao pripravan. […]Sultan Murat `urno izjaha i sti`e do Iz-
nika devetog dana po{to je krenuo iz
Jedrena.
53
OSMANSKO CARSTVO
34 Murata II (1421–1451).35 Mehmed I (1403–1421).36 Osmanska pokrajina na jugu Male Azije.37 Najpre emirat, potom osmanska pokrajina u srcu Male Azije.38 Turski emirat na jugu Male Azije, glavni suparnik Osmanskog carstva u Anadoliji sve do 1468, kada je anektiran.39 U~itequ Mustafe Nejakog.
?
[…] Dok je bitka jo{ trajala, Ilijas-beg
zgrabi de~aka iz sedla. De~ak povika:
„U~itequ [lala], {to me dr`i{ tako?“ a
Ilijas mu re~e: „Vodim te kod brata, Mu-
rat-hana.“ Mustafa Nejaki tad re~e: „Ti si
okrutni izdajnik. Ne vodi me bratu, on }e
me ubiti.“ Ilijas-beg se na~ini da ga ne ~u-
je, pognu glavu i predade de~aka. Glavni
zapovednik Mezid-beg uze de~aka, posadi
ga na veliki ratni dobo{ i poqubi ga s
po{tovawem. Potom ga odvede Murat-hanu.
Murat-han im odmah re~e da obave {to
imaju. Oni uze{e de~aka Mezidu, i odvedo-
{e ga iz Iznika, do jednog velikog smokvi-
nog drveta i udavi{e ga tamo u vodi. Kad
su izvr{ili zapovest, posla{e ga u Bursu,
da tamo bude sahrawen uz oca. Do~ekali su
ga gra|ani Burse. Uze{e telo i sahrani{e
ga u skladu s verskim zakonom. A onda upi-
ta{e {arabdara Ilijasa: „[to u~ini to?“
A on im odgovori: „Na prvi pogled, reklo
bi se da sam postao izdajnik. A u stvari
sam u~inio pravu stvar. Da sam ih pustio,
ove dve vojske bi zaratile i nanele zlo
~itavoj zemqi. Boqa je pojedina~na {teta
od sveop{te {tete. Osim toga, to je stari
obi~aj. To nisam u~inio ja.“ Posle ovog,
vi{e ga niko od velika{a nije po{tovao.Ne¦rî, II, str. 567-573
Ne{ri ovu hroniku pi{e krajem XVveka, tokom vladavine Bajazita II
(1481–1512), ~iji je prethodnik Mehmed IIbratoubistvo na prestolu pretvorio u za-
kon: kad do|e na presto, svaki sultan ima
da ubije svog brata kako bi obezbedio unu-
tra{wi mir u Carstvu. Ne{rijeva pri~a o
ubistvu Mustafe Nejakog sadr`i kako zva-
ni~nu argumentaciju, tako i ~iwenicu da se
veliki deo osmanskog dru{tva nije slagao s
tom praksom. Zbog ovog nezadovoqstva, od
bratoubistva na prestolu odustalo se po-
~etkom XVII veka (posledwi zabele`eni
slu~aj odigrao se s dolaskom Mehmeda III na
vlast 1595. godine).
[ta misli{, za{to su se xelati od-
lu~ili za to da mladog princa ubiju
ba{ ovako?
Osim navedenog opravdawa koje izri~e
{arabdar Ilijas, postoje li mo`da i ne-
ki drugi motivi za wegovo pona{awe?
Sl. 4. Plan Topkapi saraja u
Carigradu
Inalcik, sl. 3
54
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
?
Uporedi plan dvora s tabelom. Koje
su najva`nije slu`be? [ta misli{,
za{to su one sme{tene ba{ na takva
mesta?
Sl. 5. Carski poslanik na
audijenciji kod osmanskog sultana
Kakve nam podatke o osmanskoj isto-
riji i civilizaciji u XVII veku daje
ova slika? Sa~ini spisak svih podata-
ka koje mo`e{ da izvu~e{ iz slike, raz-
meni ih s drugom/drugaricom i uporedi
rezultate.
Prona|i sliku na kojoj su predstavqeni
poslanici na nekom zapadnoevropskom
dvoru u XVII veku. Uporedi slike, naro-
~ito ceremoniju prijema, vladarevo dr-
`awe, pona{awe poslanikâ i gestiku-
laciju prikazanih likova.
40 Sultanove li~ne sluge, naj~e{}e u tre}em krugu Carskog dvora. Pored `ena, qudi koji su slu`ili u
Unutra{wem dvoru bili su ili mladi momci (iço°lan, pa`evi) ili evnusi.41 Pored jani~ara, u trupe kapi kulara, carskih slugu, spadalo je jo{ {est elitnih jedinica.42 Glave{ine imenovane za ~lanove Carskog saveta, koji je mogao imati svega ~etiri, ali i vi{e od deset
~lanova. U Carskom savetu je sedeo i glavni namesnik (beglerbeg) Rumelije, a ponekad i namesnici drugih
pokrajina.
55
OSMANSKO CARSTVO
?
?
A. Unutra{wi dvor (Enderun)40
Glavni segmenti:
Harem
Li~ne odaje (has oda)
Ratna odaja (seferli oda)
Riznica (hazine)
Trpezarija (kiler)
Glavni dostojanstvenici:
Aga glavnih dveri (Kap¨ agas¨)Aga harema (K¨zlar agas¨)Stare{ina li~nih odaja
(Has oda ba¦¨)Silahdar, zadu`en da nosi
sultanovu sabqu
Li~ni rizni~ar (hazinedar)Çuhadar, zadu`en za sul-
tanovu odoru
Rikabdar, zadu`en da
pridr`ava sultanu uzengiju
B. Spoqa{wi dvor (Birun)
Glavni segmenti:
Dvorska stra`a (kap¨kulu)41
Carska kuhiwa
Carske {tale
Glavni dostojanstvenici:
Jani~arski aga
Barjaktar (Mîr alem)
Upravnik carskih {tala
(Mirahür)Glavni ~uvar carske kapije
(kap¨c¨ ba¦¨)Glavni carski glasnik (çavu¦ba¦¨)Glavni ba{tovan (bostanc¨ba¦¨)Glavni sokolar (çak¨rç¨ ba¦¨)
C. Carski savet (Divan)
Stalni ~lanovi:
Veliki vezir (vizir-i azam)
Veziri42
Vojne sudije (kadi'asker)Anadolije i Rumelije
^uvar carskog pe~ata
(ni¦anci)Glavni rizni~ar (ba¦ defter-dar)Admiral (kapudan pa¦a)
Stare{ina pisara (reis-ül-kitab)
Inalcik, sl. 12
Tabela 1: Dvor i centralna uprava Osmanskog carstva
56
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
II-4. Kako je Mustafa I do{ao na presto
(1617)
23. zulkaide 1026 [= 24. novembra 1617]Kada je, prema bo`joj voqi, ve~iti i sve-
prisutni sultan Ahmed-han prestao da
vlada ovim svetom, emiri, wegovi sinovi,
bili su jo{ veoma mali. A wegov brat, sul-
tan Mustafa, tek {to se bio zamom~io. Ta-
ko je on do{ao na presto navedenog dana.
Ali, veziri i vojni zapovednici, {eici,
u~ewaci i druge velmo`e nisu bile
spremne da uka`u po{tovawe novom vla-
daru. Mustafa-aga, aga Kapije sre}e43
[Darüssaade aghasi], koji je za vladavine
sultana Ahmed-hana bio veoma uticajan u
dr`avnim poslovima, i ovaj put se nije
ustezao da svakome deli zadatke, i povi-
{enim glasom rekao glavnom pravnom sa-
vetniku [sheyh-ül-Islam] Esat-efendiji i
zameniku velikog vezira [sedaret kay-makam¨] Sofu Mehmed-pa{i da sultan
Mustafa-han nije zdrave pameti, te da
wegovim mislima i delima nije verovati.
Me|utim, ako bi se takav princ u prvim
moma~kim godinama presko~io u korist
deteta koje bi onda do{lo na presto, bilo
bi te{ko izbe}i glasine i ogovarawa, a to
bi imalo mnoge mane. Tako|e se smatralo
da u ovakvim vremenima sultan Mustafa u
svakom slu~aju ima pravo na presto, bar sa
dinasti~kog stanovi{ta, te da bi oglu{a-
vawe o taj zakon nasle|ivawa prestola
izazvalo nezadovoqstvo u narodu. Kona~-
no, smatralo se da je wegov du{evni pore-
me}aj verovatno posledica dugog zato~e-
ni{tva, tokom kojeg Mustafa nije smeo da
razgovara ni sa kim, te da }e mu se, ako
neko vreme provede me|u qudima, razum
povratiti. I tako je sultan Mustafa iz
nu`de prihva}en za padi{aha.Peçevi, str. 337
[ta bi mogao biti argument protiv
Mustafinog dolaska na vlast?
Pe~evija u svojoj hronici ne kazuje ni-
{ta o specifi~nim interesima raz-
nih politi~kih frakcija, ali je ona drago-
cena zbog „javnog“ argumenta koji je zagova-
ralo osmansko politi~ko vo|stvo. Naime,
Mustafa I vladao je svega nekoliko meseci,
a 1618. godine smenio ga je wegov bratanac
Osman II (1618–1622); kad je Osman II ubijen u
jani~arskoj pobuni, Mustafa I ponovo je vra-
}en na presto za nekoliko meseci, da bi ga
kona~no smenio Murat IV (1623–1640).
Sl. 6. Carska gozba tokom vojnog
pohoda
Hegyi, Zimanyi, sl. 40
?
43 Iza Kapije sre}e bile su sultanove privatne odaje, u koje su pristup imali samo wegovi pa`evi, evnusi
i wegove `ene.
57
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 7. Sultan Bajazit II (1481–1512) u lovu nedaleko od Plovdiva
Hegyi, Zimanyi, sl. 38
II-5. Biv{i jani~ar opisuje dev{irmu44
Kad god upadnu u koju zemqu i narod poko-
re, tada carski pisar odmah za wima ide i
{to god je de~aka sve u jani~are uzima, a
za svakoga daje pet zlatnika i {aqe preko
mora u Anadoliju, gde ih ~uvaju. Takvih de-
~aka biva oko dve hiqade. A ako od nepri-
jateqskih qudi ne bi dobio dovoqno,
onda od svih hri{}ana u wegovoj zemqi
koji imaju de~ake ove oduzimaju u svakome
selu, odrediv{i koliko koje selo mo`e
dati najvi{e da bi ipak broj bio uvek pot-
pun. A ove de~ake koje iz svoje zemqe uzi-
ma naziva ~ilik, a posle svoje smrti svaki
od wih sav svoj imetak mo`e ostavqati
kome ho}e. Ali one koje uzima od neprija-
teqa nazivaju penxik. Ovi posle svoje
smrti ne mogu ni{ta ostaviti, ve} sve pre-
lazi caru, osim ako se neko tako ponese i
zaslu`i da bude oslobo|en, taj mo`e dati
posle svoje smrti kome {ta ho}e.Mihailovi}, str. 164-165
II-6. Hri{}anska kritika dev{irme u
@itiju Georgija Novog iz Sofije (1539)
Ovo se dogodilo za vreme vladavine
bezbo`nog, nepravednog i zlog turskog
sultana Selima.45 U potaji, lukavo, on je u
tre}oj godini svoje vladavine razaslao
glasnike i slu`benike u sve krajeve svojih
mnogih kraqevstava i nalo`io im da s
vojnicima odu tamo gde ima hri{}anskih
ku}a. I ako u ku}i nekog hri{}anina na|u
tri sina, dva neka uzmu za cara, a tre}ega
neka ostave roditeqima. Ali ako hri{}a-
nin ima samo jednog sina, wega neka mu
uzmu silom, za cara. Ovi u~ini{e kako im
je car nalo`io, obreza{e ih prema bez-
bo`ni~koj saracenskoj [muslimanskoj] veri
i nau~i{e ih la`qivoj kwizi imamovoj.
Potom taj car dade naredbu da se deca
obu~avaju u vojnim ve{tinama: da se bore i
da ja{u kowe. Kad bi dostigli zrelost,
car bi ih obasipao velikim po~astima i
zvao ih jani~arima. A oni su bili tako zas-
lepqeni da su se po~eli pona{ati bespri-
zorno, ~ak i prema sopstvenim roditeqi-
ma, sopstvenim majkama i o~evima, da su
stali ubijati hri{}ane na najsramniji
na~in, pa su tako bili i gori od Saracena.Georgieva, Canev, str. 126-127
Uporedi podatke koje tekstovi II-5 i
II-6 navode o broju de~aka koji su
oduzeti roditeqima, i imaj u vidu da je
tokom perioda o kom se govori u ovim
tekstovima broj hri{}ana u jugoisto~noj
Evropi iznosio bar 4 miliona. Objasni
za{to se u jednom od ovih izvora pre-
uveli~avaju razmere ovog fenomena.
Kakvu je korist dev{irma donela os-
manskoj dr`avi?
Da li je de~ak nemusliman imao ikakve
koristi od dev{irme?
58
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
44 Dev{irma, „odabir“ (danak u krvi), osmanski sistem za regrutovawe dece u sultanovu slu`bu, s po~etka
XIV veka: iz seoskih krajeva naseqenih nemuslimanskim stanovni{tvom redovno su odvo|eni de~aci, koji bi
potom bili „prevaspitavani“, prevo|eni u islam, u~ili turski i obu~avali se za razne dr`avne slu`be.
Ve}ina ih je dodeqena kapi kularima, naro~ito jani~arima, ali neki su mogli biti odabrani za slu`bu na
Unutra{wem ili Spoqnom dvoru. Tokom XV i XVI veka velik, a ~esto i najva`niji deo osmanske politi~ke i
vojne elite sastojao se od qudi skupqenih preko dev{irme, {to zna~i da je ona bila i sistem koji je
omogu}avao dru{tveni uspon. Zbog sve ve}eg pritiska koji su podanici muslimanske vere vr{ili na sultana u
`eqi da ostvare vojnu i politi~ku karijeru, dev{irma je tokom XVII veka polako iza{la iz prakse.45 Selim I (1512–1520).
IIb. Dev{irma
?
59
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 8. Deca popisana za dev{irmu
Kakvu nam
informaciju
daje ova
ilustracija? Koje
su li~nosti
prikazane i kako
su sme{tene u
prostoru? Kako
razume{ zna~ewe
wihovih gestova?
[ta misli{,
za{to je na slici
tako mnogo `ena?
Hegyi, Zimanyi, sl. 41
?
Sl. 9. Jani~arski aga
Hegyi, Zimanyi, sl. 43
Opi{i odore qudi na slici. Kakav
utisak sti~e{, da li je takva odora
u Osmanskom carstvu imala neku odre-
|enu ulogu?
II-7. Lutfi-pa{a se prise}a svog `ivota
od vremena kad je otet dev{irmom
Pisac ove rasprave najbedniji je od svih
robova Bo`jih, Lutfi-pa{a, sin Abdulmu-
jinov. Sultanskom milo{}u, ja, ponizni,
rastao sam na Unutra{wem dvoru od vre-
mena pokojnog sultana Bajazita (koji sad
prebiva u raju).46 Na pragu ove osmanske di-
nastije, poslat sam wima u Bo`je ime, i
dok sam boravio na Unutra{wem dvoru,
izu~io sam mnoge nauke. Kad je sultan
Selim47 do{ao na presto, napustio sam
mesto ~uvara sultanove ode`de [çuhadâr] i
u{ao u spoqnu slu`bu kao dvoranin [müte-ferrika], sa 50 ak~i dnevno. Potom su mi do-
deqivana mesta ~uvara dveri [kap©c©], bar-
jaktara, namesnika [sancakbeyi] Kasta-
manua, glavnog namesnika [beylerbeyi] Kara-
manije i Ankare, a kona~no, za vreme na{eg
sultana Sulejmana,48 i mesta vezira i ve-
likog vezira. Kad sam ja, ponizni i nesa-
vr{eni, napustio Dvor, dru`io sam se s
mnogim u~ewacima [ulema], pesnicima i
qudima od kulture i trudio se da, koliko
god mogu, popravim svoju narav usvajawem
raznih nauka.§nalc¨k 1973, str. 84
Lutfi-pa{a (oko 1488–1563) bio je
veliki vezir 1539–1541. Ro|en u
Albaniji, uzet je od roditeqa dev{irmom.
Polo`aji koje je, redom, zauzimao u sul-
tanovoj slu`bi tipi~ni su za karijeru sul-
tanovih slugu u XV i XVI veku: ko rano otpo-
~ne karijeru u Unutra{wem dvoru kasnije
mo`e da dobije dobar polo`aj u Spoqa{-
wem i da potom direktno bude poslat kao
namesnik u neku od pokrajina, {to je, na~el-
no, bilo preduslov za naimenovawe na me-
sto velikog vezira u Carskom savetu. Iako
su Lutfijeva li~na postignu}a impresivna,
ne smemo zaboraviti da su od vladavine
Mehmeda II pa do kraja XVI veka veliki vezi-
ri mahom birani iz reda podanika uzetih
dev{irmom.
60
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
46 Bajazit II (1481–1512).47 Selim I (1512–1520).48 Sulejman I (1520–1566).
?
Lutfi-pa{a isti~e se vi{e po svojim kul-
turnim sklonostima i po tome {to je, kad se
povukao s polo`aja velikog vezira, postao
zna~ajan autor politi~kih tekstova. Wego-
vi spisi va`ni su nam i zato {to kazuju do-
sta toga o primawu islama: izgleda da je u
neko doba, po{to je mali Lutfi odveden, i
wegov otac primio islam.
Pogledaj tabelu br. 1 i prona|i fun-
kciju koju je Lutfi vr{io pre no {to
je poslat u razne provincije.
[ta nam Lutfijev slu~aj govori o mogu}-
nosti napredovawa u osmanskom dru{t-
vu? Da li na osnovu wegovog slu~aja mo-
`emo da izvu~emo i {ire zakqu~ke?
II-8. Pravila o raspodeli timara
Prihodi koji se od wih dobijaju zovu se
„plodovi rata“ [mâl-i mukatele]. To zna~i da
se takva korist dobija u zamenu za u~e{}e
u borbi protiv neprijateqa. […][to se timara ti~e, wih ima dve vrste. Ti-
mar mo`e biti „dodeqen i zaveden [u kwi-
ge]“ [tezkirelü] ili „nezaveden“ [tezkiresüz]. Aevo {ta ta~no zna~i „dodeqen i odobren“
i „nedodeqen“: po{to je ograni~en deo
[ili koli~ina] koju svaki glavni namesnik
(beglerbeg) mo`e da dodeli i da izda pove-
qu na to [berat], na kojoj }e napisati potvr-
du [tezkire] o dodeqivawu, a poveqa potom
biti odobrena na Carskom sudu [uCarigradu], zato su se javile te dve oznake,
„dodeqen i odobren“ i „nedodeqen“.Hezarfen, str. 139
Koji je timar bio ve}i: onaj koji je
„dodeqen i zaveden“ ili onaj koji je
„nezaveden“? [ta misli{, za{to?
II-9. Popis prihoda koje spahija treba
da prikupi od timara
^etrdeset mu{kih glava iz seqa~kih
doma}instava [k¨rk nefer reaya] i tri
zemqi{na poseda [zemin], i selo Ardi~
Agil, iz kojeg upisani prihodi obuhvataju
ubirawe desetka u `itu [ö¦ür] i sto~noj
hrani [salâariyye] i porez na p{enicu [resm-i gendüm] i porez na zemqu [resmi çift], i
porez na zemqu za seqake s malim ima-
wima [resm-i bennâk] i obaveze za ne`ewe
bezemqa{e [resm-i cebe = resm-i caba], kao
i desetak od vinograda [ö¦ür-i ba°], {to sve
zajedno izlazi na 5.000 ak~i, kako je u
popisnom registru [defter-i mufassal] vlas-
toru~no zabele`io nadzornik, a zbirni
popis [defter-i icmâl] kazuje da 3.000 ak~i od
ove sume treba dodeliti drugde…Barkan, str. 771-772
Za{to je dr`ava tako detaqno popi-
sala {ta sve posednici timara tre-
ba da daju na ime poreza?
II-10. Ponovno naimenovawe za
posednika sredweg ili ve}eg timara
^au{ Mustafa bin Ahmed, kom je oduzet ti-
mar od 15.100 ak~i u Kajseriju, sada dobija
slede}e: timar od 1.600 ak~i u Endirliku
i drugim selima nahije Xebel Erxi{, ti-
mar od 2.000 ak~i u seocetu Gaziler i dru-
gim mestima oblasti Koramaz, koje je rani-
je dr`ao pokojni Abdul-Kerim; timar od
2.000 ak~i od prihoda [mahsul] tvornice
boze [boza hane] u gradu Kajseriju koja je
pripadala Abdul-Kerimu; timar od 800
ak~i u selu Kenari, oblast Irmak; timar
od 3.000 ak~i u Istefani i drugim selima
Xebel Erxi{a; i nekoliko drugih mawih
imawa, sve ukupno 15.100 ak~i.Jennings 1972, str. 212
Objasni za{to su izvori prihoda u
ve}em timaru tako rasuti.
61
OSMANSKO CARSTVO
?
?
?
?
IIv. Timari
Kako su vlasti terale po-
sednike timara da slu`e?
Uporedi osmanski sistem ti-
mara s feudalnim sistemom.
Sl. 10. Naoru`ani spahija
Opi{i oru`je i opremu
spahija.
Uporedi ovu sliku sa slikama
drugih evropskih kowanika u
XVI veku i utvrdi sli~nosti i
razlike.
Da nismo dali obja{wewe uz
sliku, {ta bi prvo pomis-
lio/pomislila? Postoji li
ne{to specifi~no zbog ~ega
bi odmah mogao/mogla da pre-
pozna{ ove qude kao osman-
ske vojnike?
II-11. Odluke o posednicima timara
koji se nisu odazvali pozivu za rat
Timar od 2.500 ak~i u Kosterskoj nahiji
slobodan je [mahlül] zato {to Sulejman ove
godine nije i{ao u pohod na Revan (Jere-
van). Propustio je da obavi i svoju du`nost
[hidmet, hizmet] i izvr{i nadzor [yoklama].Na osnovu pismene pohvale Muse, alajbega
iz Nigde, timar je dodeqen Mahmudu, koji
je imao potvrdu o imenovawu [berat] za ti-
mar od 3.000 ak~i. Potvrda [tezkere] je po-
slata glavnom namesniku (beglerbegu)
Karamanije Ibrahimu da potvrdi timar.
Dervi{ Mehmed, koji je imao [bio
mutasarr¨f] timar od 3.000 ak~i u oblasti
Sahra, nije i{ao na Jerevan. ^au{ Mahmud
preuzeo je wegov timar, ali ni on se nije
prikqu~io pohodu, tako da je timar sad
opet slobodan. Prenesen je [tahvil] s
Mehmeda i dat Hamzi, u skladu s potvrdom
Hasana, beglerbega Karamanije.
1. zulkaide 1025, EregliJennings 1972, str. 212
Krajem XVI i tokom XVII veka vo|eni
su sve te`i ratovi protiv Austrije i
Persije, a s obzirom na velike udaqenosti,
posednici timara nisu uvek imali dovoqno
vremena da se vrate da prikupe danak i
kontroli{u svoj feud. Zato mnogi od wih i
nisu i{li u rat, zbog ~ega su im vlasti onda
oduzimale zemqu i tako ih ka`wavale za
neposlu{nost.
62
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
?
?
Inalcik, sl. 25
II-12. Saveti Murata I Evrenos-begu, kog
je upravo postavio za namesnika (1386)
Primi ovaj savet i upamti ga:
Znaj da su mesta koja pripadaju pokrajini
Rumeliji49 udaqena jedna od drugih. Da bi
vladao wima i zadovoqio wihove potrebe
i sa~uvao mir, svakako }e{ morati da
ima{ mnogo qudi od sabqe i od pera. ^uvaj
se da ne posegne{ za bogatstvom svojih
qudi. […] Onaj ko za`muri na veru na ovom
svetu zaboravqa da se boji Boga. Ne me{aj
se u te stvari. Ne pouzdaj se ni u koga i ne
otvaraj se ni pred kim. Mnoge }e{ videti
da poste tokom dana i da su na nogama no}u,
iako se klawaju kumiru. Pazi se takvih. Ne
dozvoli da te zavara spoqni izgled…
A ako po`eli{ da postavi{ nekoga na ne-
ko mesto, ne oslawaj se na ono {to o wemu
zna{ odranije. Mo`da se u me|uvremenu
promenio. Jer telo sina ~ove~ijeg podlo`-
no je svakojakim promenama… Zato dobro
osmotri i dobro oslu{ni onoga kome pove-
rava{ neki posao. Vidi da li je u svemu
isti onakav kakvog ga zna{, i prema tome
meri wegove re~i. Neka se niko ne na|e
uvre|en.
A poslu{aj i ovaj savet:
Ako namesnici koje odredi{ za unutra{-
wost budu marqivi, i podanicima (raji) }e
biti dobro […] I naredi svima da musli-
mane u delu kojim upravqaju smatraju svo-
jom bra}om. I neka podanike ne dr`e stro-
go, neka im ne ~ine na`ao i neka ih ne di-
raju. Neka stalno imaju na umu da }e do}i
dan kada }e zapisi s delima po~iwenim u
pro{losti padati kao sneg, da }e do}i dan
suda. Neka se pobrinu za siromahe. Neka
obezbede dovoqno sredstava za `ivot.
Siroti su Bogu dragi. On }e na sebe pre-
uzeti siroma{tvo sirotih. On ne}e gleda-
ti na one koji na ovome svetu imaju blago…
Naro~ito po{tuj ugledne qude, a me|u u~e-
nima Elvana Fekiha, nek se wegovo znawe
uve}a, koji je naimenovan za {ejh-el-isla-
ma sve Rumelije. I vodi ra~una o svojim
imamima koji su naslednici Prorokovih
potomaka. Uka`i im svu qubav i milost,
po{tuj ih i {titi…
Otvori vrata za nagrade i darove spahija-
ma. ^uvaj se da ne bude{ pre{iroke ruke
ali ni suvi{e {krt. Ne me{aj se u dogovo-
re me|u spahijama, ne primaj od wih ni naj-
mawu stvar kao nagradu za to {to si ih po-
stavio. Ne uzimaj lako. Radi {to bri`qi-
vije mo`e{. Ne razme}i se svojom hrab-
ro{}u i juna{tvom, ali neka ti sabqa uvek
bude o{tra. Dobro hrani svoga kowa. Ne-
prestano pokazuj koliko si bogat i nepre-
stano deli darove. I ne uzrujavaj se ako sa-
kupi{ prihode sa zemqe koju si uzeo sab-
qom, pa ka`e{: „Oni ne pokrivaju sve moje
tro{kove!“ Ako treba, pi{i nam ovamo. Mi
}emo ti bez ustezawa dati ono {to imamo
ovde. Posla}emo ti sve {to mo`emo. […]Napisano svetog meseca {evala, godine
788 [1386].Odbrani, I, str. 187-189
[ta bi moglo biti skriveno zna~e-
we nekih saveta (npr. „hrani svoga
kowa“)? Kakvu ulogu u Muratovim save-
tima ima vera?
Koga Evrenos treba da se pribojava i
za{to? Kako se tebi ~ine sultanovi sa-
veti? Da li su oni uop{te bili prime-
wivi u `ivotu osmanskog namesnika?
Koji bi saveti mogli biti od koristi i
tebi danas?
63
OSMANSKO CARSTVO
49 Bukvalno: zemqa Grkâ (Rum ili). U osmanskim tekstovima iz XIV i XV veka ovo je bio naziv za evropski deo
Osmanskog carstva, i wime je upravqao beglerbeg. Posle novih osvajawa, tokom XVI veka, Osmanlije su po
Evropi osnivale i druge administrativne celine, ali je pokrajina Rumelija i daqe obuhvatala ve}i deo
Balkanskog poluostrva.
IIg. Ideologija za{tite podanika i praksa u pravosudnom sistemu
?
II-13. Ferman Mehmeda I, izdat
monasima manastira Margarit, u
blizini Sera (1419)
Ovo je careva voqa, a razlog iz kog izdaje-
mo ovu sre}nu naredbu, nek Bog svemogu}i
dâ da ona traje doveka, jeste slede}i:
Moj pokojni ded i otac izvoleli su izdati
zapovesti koje se ti~u vlasnika svetih do-
kumenata, monahâ manastira Margarit.
Proglasili su ih nepovredivima i izuze-
li od poreza wihovu zemqu, ukqu~uju}i tu
vinograde i vodenice, wihove zadu`bine,
ukqu~uju}i tu i sela, zemqu, vo}wake i ku-
}e, i izuzeli od poreza ku}e i ovce poda-
nika (raje) u Zuhni. Tako sam onda, u skla-
du s wihovim naredbama, i ja wihov posed
proglasio nepovredivim i izdao ovu svetu
naredbu. Svi monasi izuzeti su od pla}a-
wa hara~a.50 I daqe mogu da ostanu u pose-
du svih pomenutih dobara kao i u pro{lo-
sti. U celini, ovu zapovest treba prime-
wivati na sve {to su oni posedovali u
vreme mog dede i mog oca i na ono {to po-
seduju danas.
Niko ne sme da im stane na put, da im se
usprotivi ili da ih ometa; nikakve prome-
ne nisu dozvoqene. [Monasi] su izuzeti od
obaveze da slu`e kao glasnici, da kulu~e
i da pla}aju sve druge poreze.Todorova, str. 49
Porazgovarajte s drugima o tome za-
{to su monasi iz Margarita tra`ili
od Mehmeda I nove privilegije, iako su
ih bili dobili ve} od Murata I i od
Bajazita I.
II-14. Kadijina presuda u sporu izme|u
jednog hri{}anina i jednog jani~ara
(Sofija, 1618)
Ovim se potvr|uje da se nemusliman Ilija,
stanovnik grada Sofije, bani{orske maha-
le, pojavio pred {erijatskim sudom i pri-
javio jani~ara Osman-ba{u, koji `ivi u
istom kraju, i u wegovom prisustvu izjavio:
„Ovaj ~ovek, Osman-ba{a, dr`i moju `enu
Petkanu u svojoj ku}i i ne}e da mi je vrati
iako sam ga zamolio. Osim toga, poku{ava
da je nagovori da se razvede od mene. Tako
je skriva u svojoj ku}i a ne `eni se wome.
Molim sud da ispita optu`enog o ovoj
stvari i da zabele`i wegov odgovor.“
Posle Ilijine izjave, pomenuti Osman poz-
van je pred sud [da dâ izjavu o optu`bi].Osman je priznao da tu`ilac govori istinu
i doveo je pomenutu nemuslimanku Petkanu
pred sud i vratio je wenom mu`u Iliji.Turski izvori 2, str. 119
[ta na osnovu ovog teksta mo`e{ da
zakqu~ii{ o polo`aju `ene u dru{-
tvu? Za{to Petkanu niko ni{ta nije
pitao? [ta misli{, {ta bi ona rekla
da je sama mogla da bira?
Da li je za{tita podanika (raje) bila
samo mrtvo slovo na papiru?
II-15. Kadijina presuda u sporu izme|u
jednog muslimana i jednog hri{}anina
(Vidin, 1700)
Ivan, sin Nikolin iz grada Vidina, kara-
manska mahala, pojavio se pred svetim
sudom u prisustvu svog berberina, usta-
Jumera, sina Alijevog. Podneo je tu`bu
protiv wega iz slede}eg razloga:
Ivan je nasledio vinograd od 3/4 jutra u
oblasti Kozlovec, koji se grani~i s vino-
gradima slede}ih qudi: Manu{a, Jovana
pekara, Nikole i s dr`avnim drumom. Po-
menuti Jumer otu|io je vinograd.
Tokom ispitivawa Jumer je izjavio da je on
pre izvesnog vremena kupio sporni vino-
grad, koji se grani~i s vinogradima istih
ovih qudi, i to ga kupio za 15 gro{a51 od
dr`avnog slu`benika kao dr`avno dobro
bez vlasnika. Posle smrti prethodnog
64
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
50 Glavarine koju na ime za{tite pla}aju nemuslimani.51 Gro{ (guru¦), naziv za velike srebrwake (talire). Po{to su se dugo koristili gro{evi kovani u raznim
?
?
vlasnika, Ivana Simi~ijate, koji je umro
bez naslednika, vinograd je postao dr`av-
no vlasni{tvo.
Nikola je prigovorio da to {to je Jumer
rekao nije istina i pozvao dva svedoka,
koji su potvrdili da vinograd zaista pri-
pada wemu. Potom je sud nalo`io optu`e-
nom da pozove svedoke koji }e potvrditi
wegove re~i i odredio mu rok da to u~ini.
Kako Jumer nije uspeo da prona|e svedoke
u odre|enom mu roku, sud mu je predlo`io
da pod zakletvom izjavi da je zaista kupio
vinograd kao dobro bez vlasnika. Jumer se
slo`io i zakleo se u Boga. Na osnovu toga
sud je nalo`io Ivanu da obustavi sve da-
qe zakonske postupke povodom vinograda.Georgieva, Canev, str. 293
Da si ti kadija, kako bi ti presu-
dio/presudila u ovom slu~aju?
Da li je kadija zaista poverovao Jume-
rovoj zakletvi ili je sve ovo name{te-
no? Da li zna{ ne{to o obi~aju zakli-
wawa u sredwovekovnom pravu?
Da li su kadije uvek {titile musli-
mane od nemuslimana (raje)?
Da li su kadije uvek donosile pravi~ne
presude? Obrazlo`i svoje mi{qewe
koriste}i se dvama navedenim tek-
stovima.
II-16. Zajednica na ostrvu Mikonos
odlu~uje da protera kadiju (1710)
Godina 1710, 9. septembar, Mikonos
Mi, potpisani ~lanovi zajednice Mikonos,
videli smo nevoqe i mete` koje je na{e
ostrvo pretrpelo od po{tovanog glavnog
sudije koji tra`i svaki na~in da nas okri-
vi, i s obzirom na sve klevetawe i sve ono
{to namerava da nam uradi, sakupili smo
se, mladi i stari, sve{tenici i narod i
~itava pastva Crkve na{e svete Bogorodi-
ce, za{titnice ovog ostrva, i smatramo da
je opravdano da se pomenuti sudija udaqi
s ostrva kako bi se okon~ali skandali i
nevoqe; a ~itava zajednica obe}ava da }e,
ukoliko neko bude imao {tete od ovoga,
braniti i podr`ati tog ~oveka pred sva-
kim sudom, {to i potvr|ujemo potpisima
na{ih imena ispod.
[Potpisi]Zerlentou, str. 67-68
[ta misli{, da li su stanovnici
Mikonosa doveli sebe u opasan po-
lo`aj time {to su se pobunili protiv
kadije? Za{to su oni to u~inili?
II-17. Presuda protiv koxaba{e
Todorakija iz Samakoxuka (1762)
Presuda kadijinog pomo}nika (naiba)
Midijske nahije:
Po{to se haxi-Ibrahim predstavio, i po{-
to se pokazalo da ima pravo da ubira xizju
(glavarinu) za Carigrad i okolne okruge,
ispri~ao nam je kako je u Midijskoj nahiji,
koja pripada jednom od tih okolnih okruga,
u selu Samakoxuk, koje pripada Midijskoj
nahiji, izvesni zimija (podanik nemusli-
man) po imenu Todoraki, koji je koxaba{a
za za{ti}enu raju ovog sela, okupio oko se-
be vi{e od sto pedeset qudi i rekao: mi
podanici Samakoxuka ne}emo da primamo
pozive za xizju, ne}emo ti dozvoliti da
kro~i{ u na{e selo, pa je tvrdoglavo pru-
`ao otpor, i ~ak je i{ao dotle da je uda-
rio stra`are koji su pratili pomenutog
tu`ioca, i istrajavao u pobuni, zbog ~ega
su prihodi za dr`avnu kasu samo delimi~-
no i nepotpuno prikupqeni. [Haxi-Ibra-
him] me je zamolio da izdam carsku nared-
bu kojom }e se pomenuti zimija osuditi na
veslawe na galiji sve dok se ne popravi.
Neka ovo bude moja pismena zapovest: ako
ponovo poku{a da omete pla}awe poreza
koje nala`e Sveti zakon ({erijat), neka
65
OSMANSKO CARSTVO
?
?
evropskim zemqama, Osmanlije su u XVII veku i same po~ele da kuju guru{e, pa je guru{ postao i obra~unska
jedinica, vredna 40 para i 120 ak~i.
bude silom doveden pred moj Carski sud
[to jest u Carigrad] i potom ba~en na gali-
ju kako bi bio istinski ka`wen.Kal'a, str. 177
Imaj u vidu da se spahija nije `alio
kadiji nego pravo Carskom savetu u
Carigradu.
Kako su se `iteqi Samakoxuka opi-
rali uteriva~ima poreza? Kakav je
stav zauzeo sultan po tom pitawu? Da li
Todoraki ima izgleda da izbegne kaznu?
II-18. Osmanska poveqa kojom se {tite
manastiri u Bosni (1785)
Pa{ina bujruntija
Vama, gospodo kadije, koji se nalazite u
pokrajini Bosni, vama, zapovjednici, i va-
ma, hara~lije, daje se na znawe na koji su
na~in redovnici triju samostana [Kre{e-
vo, Fojnica i Kraqeva Sutjeska] slobodni
i izuzeti od bilo kakvog javnog poreza,
glavarine i drugih [nameta] snagom uzvi-
{ene poveqe i plemenitih fermana koji
se nalaze u wihovim rukama. Vi nikad ne-
}ete dopustiti da ih netko, suprotno gore
spomenutoj uzvi{enoj poveqi i drugim
plemenitim ispravama, zlostavqa ili
uznemiruje tra`ewem hara~a, bilo u wi-
hovim samostanima a isto tako i kad se
nalaze u odgovaraju}im zaseocima, selima
ili nurijama pokrajine Bosne, bili oni na
cesti ili u svom stanu. Vi }ete ih prema
odredbi plemenitog fermana za{ti}iva-
ti i braniti u svakom susretu i postupat
}ete prema sadr`aju ove bujruntije ~uva-
ju}i se, {to vi{e mo`ete, da u~inite ne{-
to protivno ovome. Tako zapovijedam.Beni}, str. 303
Krajem XVIII veka, kada je centralna
vlast u provincijama ve} bila sla-
bija, podanici su od lokalnih vlasti ~esto
tra`ili posebne poveqe.
Uporedi privilegije navedene u tek-
stovima II-13 i II-18.
66
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
?
?
IId. Pokrajine i vazalske dr`ave
II-19. Odredba o statusu Dubrovnika,
potvr|ena i ahdnamom Murata III (1575)
[…] Svojevremeno je knezovima i vlasteli
Dubrovnika, zbog poslu{nosti i pokornos-
ti, odanosti i ~asti koju su pokazali u
vreme mojih pokojnih veli~anstvenih pre-
daka, neka Bog osvetli dokaze [wihove ve-
li~ine], dodeqena poveqa.
[…]Svake godine }e, u skladu sa starim obi~a-
jem, poslati dvanaest hiqada pet stotina
zlatnika [filori], koje su odvajkada slali
na{em Dvoru, sedi{tu slave, preko svojih
poslanika.
Vi{e poreza (hara~a) od navedenih 12.500
zlatnika ne}e se tra`iti. Moji namesnici
(sanxakbegovi), slu`benici (suba{e), ti-
marnici, ukratko, svi koji stoje u senci
moje mo}i ne}e ~initi na`ao wihovoj zem-
qi i posedima, wihovim tvr|avama i wi-
ma samima.
Isto kao {to su wihov grad i zemqa i ra-
nije bili bezbedni i {ti}eni, tako }e bi-
ti bezbedni i za{ti}eni i nadaqe.
Iz susednih zemaqa svako, bio neprija-
teq ili prijateq, kopnom ili morem, sme
da do|e u wihov grad i ode iz wega; niko
to ne sme da zabrani niti da se me{a u to.
Wihovi trgovci smeju da trguju u mojim
zemqama koje su pod [Bo`jom] za{titom;
mogu da dolaze i odlaze. Niko ne treba da
se me{a u ono {to im pripada (stvari, `i-
votiwe i druga dobra), niti da ih ometa. I
ne smeju da napla}uju putarinu.Biegman, str. 56-57
67
OSMANSKO CARSTVO
Koje je obaveze imao vazalski Dubro-
vnik? [ta misli{ o posebnim od-
redbama vezanim za trgovinu i trgovce?
Da li su one koristile samo Dub-
rov~anima ili su i Osmanlije imale
neke koristi od toga?
II-20. Ahdnama52 Ahmeda I za
Transilvaniju (1614)
Ovim obe}avam i zakliwem se […]: dokle
god su pomenuti knez (beg) i vojni zapoved-
nici i drugi velikodostojnici Gorwe Ugar-
ske podanici moje Visoke porte, i to iskre-
no, s verom i ~a{}u, dokle god su prijateqi
mojih prijateqa i neprijateqi mojih nepri-
jateqa, i dokle god delaju zajedno i u dogo-
voru s pomenutim Betlenom Gabrijelom,53 i
trude se da oteraju i satru neprijateqa koji
bi s bilo koje strane mogao da napadne
Transilvaniju, a da bi dokazali da su odani
i pokorni, posla}e ove godine, svojom vo-
qom i slo`no, svoje darove [pe¦ke¦] mojoj
Carskoj porti, prema bogatstvu i mogu}nos-
tima koje ima wihova zemqa;
Dotle }u ih ja, za uzvrat, {tititi na svaki
na~in od wihovih neprijateqa, kad god se
uka`e potreba za mojom pomo}i i podr{-
kom; sve tvr|ave i gradovi, kao i sve zem-
qe u wihovom posedu osta}e, odsad pa na-
daqe, u wihovim rukama, i u to se ne}e me-
{ati apsolutno niko: nijedan beglerbeg
niti beg koji meni slu`i, niti vrhovni za-
povednik moje vojske.
Wihovi se obi~aji i red i pravila i vera
ni na koji na~in ne}e mewati, kao ni obi-
~aji koje neguju vekovima; niko ne treba da
im se me{a niti da im ~ini zlo, ve} da ih
ostavi da `ive mirno pod okriqem pravde.
[…] A od pomenute zemqe ne}emo tra`iti
poreze ve}e od dosada{wih.Gemil, str. 165
Kakve je obaveze imala vazalska
dr`ava?
Prokomentari{i onaj uslov „dokle god
su prijateqi mojih prijateqa i nepri-
jateqi mojih neprijateqa“.
II-21. Autonomija Moldavije (1716)
Moldavski kne`evi bili su li{eni prava da
objave rat, da sklope mir, potpisuju ugovore,
{aqu glasnike kne`evima susednih zemaqa
u vezi s dr`avnim poslovima, iako im je bila
data sva sloboda i gotovo ista ovla{}ewa
da donose zakone kao i nekad, da izri~u
kazne, da podignu nekog do polo`aja bojara54
ili da mu oduzmu tu po~ast, da nametnu pore-
ze i ~ak da imenuju episkope, i jo{ sli~nih
ovla{}ewa. A vlast kne`eva ne prote`e se
samo na uglednike i stanovnike Moldavije
ve} i na turske trgovce i druge qude raznih
stale`a dokle god borave na wegovoj terito-
riji: wihov `ivot i smrt u wegovim su ruka-
ma […], svi civilni i vojni velikodostojnici
u wegovoj su milosti: on daje onima koji su mu
dragi, uzima od onih koji mu se ne dopadaju. A
u tom ~inu davawa knez ne mora da se obazire
ni na kakva pravila. […] Knez ima istu vlast
ne samo nad pripadnicima ni`eg sve{tenst-
va nego i nad mitropolitima, episkopima, ar-
himandritima, igumanima i svim pripadnici-
ma crkve ako bi ~inili nepravdu ili ne{to
{to {kodi narodu ili bi kovali zavere pro-
tiv kneza ili dr`ave. Knez tada mo`e, bez
ikakvih prepreka i bez saglasnosti cari-
gradskog patrijarha, da ih ukloni s polo`aja
(u crkvi, ali ne i u sve{tenstvu) i ~ak da ih,
ukoliko prilike to nala`u, kazni smr}u […].
52 Ahdnama je poveqa koju sultan izdaje nemuslimanskoj dr`avi s kojom je sklopio mir. Wu nisu dobijale
samo „tipi~ne“ vazalske dr`ave, nego i Mleta~ka republika, Poqska i druge. Osmanlije su dugo izbegavale
praksu formalnih bilateralnih ugovora, koje izdaju i potpisuju obe ugovorne strane; me|utim, i o odredbama
ahdname dogovarale su se obe strane pre nego {to bi potpisale formalni dokument.53 Knez Transilvanije 1613–1629.54 Bojar je bila i titula uglednika i naziv slu`be.
?
?
Pa ipak, on nema isto tako veliku mo} nad
imetkom stanovnika Moldavije. Ta~no je da,
bez obzira na visinu poreza nemetnutih
zemqi, niko ne bi mogao da se opire wegovim
naredbama ili da se oglu{i o wih a da ne
rizikuje da izgubi glavu; me|utim, i on sam je,
sa svoje strane, prinu|en da osmanskom dvoru
prijavi {ta je prikupio. ^ak i kad bi ga neko
potkazao velikom veziru da je prolio krv
nevinih, i iako niko ne bi mogao da mu sudi,
on bi opet bio u velikoj nevoqi ako bi se ce-
la zemqa `alila na previsoke poreze. I kad
bi se pokazalo da on jeste kriv za to, bio bi
ka`wen izgonom ili bi mu sva imovina bila
konfiskovana, po{to knez mo`e biti osu|en
na smrt jedino ako povede bunu ili ako odbi-
je da plati godi{wi hara~. Me|utim, ni ova
zabrana nije tako stroga da se qudi ne bi
oglu{avali o wu. [tavi{e, ako se knez daro-
vima umili veziru i wegovom zameniku
[kethüda], rizni~aru [defterdar] i drugima koji
imaju uticaja na cara, on ne mora da strepi od
pritu`bi bojarâ ili ~ak ~itave zemqe,
po{to nema te stvari koju branilac ne mo`e
odbraniti pred turskim sudom ako su mu samo
ruke pune darova. I tako, kako god Tur~inova
tiranija nad Moldavijom bila te{ka, wen
knez opet mo`e da ~ini {to god mu voqa a da
ni~eg ne mora da se pla{i: nema nikoga ko se
mo`e odupreti wegovoj voqi a da ne bude
ka`wen.Cantemir 1973, str. 127-128
Dimitrije Kantemir (1673–1723) u dva
navrata je bio moldavski knez (1693.
i 1710–1711), a kad je wegova pobuna protiv
Osmanlija 1711. do`ivela neuspeh, morao je
da pobegne u Rusiju. Po{to je ve}i deo mla-
dosti proveo u Carigradu, postao je jedan od
najve}ih evropskih poznavalaca Osmanskog
carstva i napisao, izme|u ostalog, istoriju
Osmanskog carstva i jednu raspravu o mus-
limanskoj veri. Opis Moldavije napisao je
na latinskom, po{to je to delo bilo name-
weno zapadnoj publici.
Da li se Dimitrije Kantemir sla`e
s pro{irewem ovla{}ewa mol-
davskih kne`eva ili ne?
Koje su dobre a koje lo{e strane `ivota
u vazalskoj dr`avi, u pore|ewu sa
`ivotom u „obi~noj“ osmanskoj provin-
ciji? Kako se status dr`ave odra`avao
na pojedine dru{tvene grupe?
II-22. Francuski putnik Fla{a o
posebnom statusu vla{kih kne`eva
(1741)
Primetio sam u Bukure{tu ne{to {to mi je
izgledalo veoma ~udno. Iako sultan ras-
pola`e ovom kne`evinom po svojoj milos-
ti, Turci ovde nemaju nijednu xamiju i nisu
pod kne`evom vla{}u. Oni samo priznaju
vlast sultanovog „namesnika“, i jedini on
ima pravo da ih kazni. Pa ipak, s Rumuni-
ma, Grcima i drugim hri{}anskim narodi-
ma stvar je druk~ija: vojvoda ili „gospo-
dar“ Vla{ke mo`e despotski da upravqa
wihovim `ivotom i imetkom, osim ako se
wegove mere i odluke ne kose sa sultano-
vim, po{to on u potpunosti zavisi od we-
ga, i kad god zakasni s dankom koji duguje
Porti ili ne ispuni svoje obaveze prema
woj, on mora biti spreman na to da }e biti
svrgnut s prestola ili da }e mo`da ~ak i
bez glave ostati. On je vi{e namesnik nego
{to je vladar. Vojvoda Konstantin [Mavro-
kordat]55 zaslu`ivao je boqu sudbinu; sve
bi zemqe bile sre}ne da imaju takvog
vladara.C¤l¤tori, IX, str. 257
Kakva su ograni~ewa va`ila za
Osmanlije u vazalskim dr`avama?
Uporedi tekstove iz ovog odeqka s tek-
stovima iz odeqka I-8.
68
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
55 Konstantin Mavrokordat (`iveo 1711–1769) bio je jedan od najistaknutijih predstavnika pravoslavne
gr~ke elite u Carigradu, takozvanih Fanariota, u XVIII veku. Izme|u 1730. i 1769. vladao je Vla{kom {est puta
a Moldavijom ~etiri puta. Izuzetno obrazovan, ukinuo je kmetstvo i preduzeo mnoge druge reforme u duhu
prosve}enog apsolutizma.
?
?
A. „Glavne“ osmanske pokrajine (ejaleti, zvani i live ili vilajeti)
wima upravqa beglerbeg, vrhovni vojni i svetovni stare{ina pokrajine
dele se na nekoliko sanxaka, kojima vladaju sanxakbegovi, a koje, opet, ~ine neko-
liko kaza, kojima vladaju kadije
ve}i deo zemqe podeqen je preko timara (feuda)
u ove pokrajine spadaju, na primer, Anadolija, Rumelija, Budim, Kipar i dr.
osobenost: mahom su to mawi regioni i zajednice koji u`ivaju posebne privilegije
ili lokalnu samostalnost (na primer, manastiri na Atosu i Sinaju, nekoliko planin-
skih ili ostrvskih zajednica u Crnoj Gori, Albaniji, Gr~koj i dr.).
B. „Drugi pojas“ osmanskih pokrajina
ejaleti kojima upravqaju stare{ine koje je imenovao sultan
uglavnom organizovane u skladu s posebnim finansijskim sistemom (sistem salijane;
samo delimi~no integrisane u sistem feuda ili sasvim van wega)
u ove pokrajine spadaju, na primer, Egipat, Bagdad, Basra, Tunis, Jemen i dr.
osobenost: retko kad ejaleti, ~e{}e sanxaci; u nekima se vlast mogla i naslediti
(primeri: Lahsa, Adana pod porodicom Ramazan, nekoliko kurdskih sanxaka, Vidin u
XV i XVI veku pod porodicom Mihailoglu, i dr.).
V. Muslimanske vazalske dr`ave
dr`ave koje su priznale osmansku vlast ali su zadr`ale svoju tradicionalnu orga-
nizaciju; ipak, sultan je mogao da odlu~uje o imenovawu wihovih vladara
ovakve dr`ave uglavnom su imale velik politi~ki, vojni i/ili simboli~ki zna~aj za
Osmansko carstvo, i dobijale su od wega razne vidove finansijske pomo}i
u ove dr`ave spadaju, na primer, Krimski hanat, {erifat u Meki i dr.
osobenost: 1590–1603 i Persija je pla}ala danak Osmanskom carstvu, ali nije trajno
bila wegov vazal.
G. Hri{}anske vazalske dr`ave
dr`ave koje su priznale osmansku vlast, pla}ale sultanu danak, morale da se
povinuju osmanskoj politici, ali su sa~uvale autonomiju i tradicionalne hri{}anske
institucije (tj. nisu morale da prihvate muslimanski/osmanski zakon)
u ove dr`ave spadaju, na primer, Dubrovnik, Vla{ka, Moldavija, Transilvanija,
Gruzija, Hios (do 1566. godine) i dr.
osobenost: neke hri{}anske dr`ave pla}ale su danak ili samo za deo teritorije (na
primer Venecija za Kipar 1517–1570; Habzburgovci za Gorwu Ugarsku 1533–1593) ili
kao „za{titu“, kako ne bi bile pqa~kane (na primer Poqska i Litvanija Krimskom
hanatu, a povremeno i Osmanlijama), ali su zadr`ale politi~ku nezavisnost.
69
OSMANSKO CARSTVO
Tabela 2: Teritorijalna podela u Osmanskom carstvu (XVI vek)
IIIa. Muslimani
70
TRE]E POGLAVQE
Verske institucije, verske zajednice i verski obredi
U Osmanskom carstvu `iveli su qudi najrazli~itijih vera. Vernost islamu podrazumevala
se i kod sultana i kod elite, ali jednako je va`no bilo integrisati u dr`avu i podanike koji
nisu bili muslimanske vere. Osim toga, verska raznolikost bila je daleko izra`enija u jugo-
isto~noj Evropi nego u bliskoisto~nim ili afri~kim pokrajinama Osmanskog carstva.
U ovom poglavqu poku{a}emo da objasnimo kakvu je ulogu vera imala u `ivotu narodâ u
jugoisto~noj Evropi tokom osmanske vladavine. U politi~kom smislu, vera je bila presudna:
dru{tvena struktura u Osmanskom carstvu po~ivala je na podeli na muslimane i nemusli-
mane, a me|u podanicima koji nisu bili muslimanske vere bilo je pravoslavaca, Jevreja,
Jermena, itd., i oni su ~inili milete, zajednice. Interese i potrebe ovih zajednica zastupa-
le su wihove verske institucije. Pravoslavna crkva odr`avala je posebne odnose s osmans-
kim vlastima, ali su i verski poglavari drugih veroispovesti sara|ivali s osmanskom dr-
`avom. Pa ipak, za ve}inu qudi religija je mawe bila pitawe politike i institucija, a vi{e
stvar vere i odnosa s bogom. Verski obi~aji bili su u samom srcu svakodnevice za veliku
ve}inu qudi, pa smo za ovo poglavqe odabrali neke tekstove koji upravo o tome govore.
U ve}ini tekstova pomiwe se i veoma kontroverzno pitawe verske „tolerancije“ u Osman-
skom carstvu. Mnogi istori~ari insistiraju na tome da je Osmansko carstvo bilo musliman-
ska imperija, te da su u woj hri{}ani tla~eni po verskom osnovu. Drugi istori~ari pak skre-
}u nam pa`wu na to da su se u isto to vreme i po Evropi vodili verski ratovi i da su nehri{-
}ani mogli da biraju izme|u pokr{tavawa i iseqavawa, dok su Osmanlije bile daleko tole-
rantnije, da su dozvoqavale svojim podanicima hri{}anima da zadr`e svoju veru, i da su ~ak
i izbeglice druge vere primale ra{irenih ruku. Iako u oba ova stava ima pone{to istine,
oni su ipak ideolo{ki obele`eni i jako pojednostavquju istorijske ~iwenice. Tekstovi koje
navodimo na kraju ovog poglavqa mo`da }e pomo}i u~enicima da shvate koliko je zajedni~ki
`ivot toliko razli~itih religija bio kompleksan, kakve su bile razmere diskriminacije u
jugoisto~noj Evropi, te da to stave u {iri, komparativni okvir.
III-1. Natpis na portalu Sulejmanove
xamije u Carigradu (polovina XVI veka)
[Sultan Sulejman] mio Bogu, gospodar ve-
li~anstva i svemo}i, tvorac sveta, zemqe
i vlasti, [sultan Sulejman] koji je wegov
rob, silan bo`anskom snagom, kalifa {to
Bo`ju milost zra~i,
On koji ispuwava naredbe Tajne kwige i
sprovodi wene odredbe u (svim) nastawe-
nim delovima zemqe,
Koji je, uz pomo} svemogu}eg Boga i svoje
pobedonosne vojske, osvojio zemqe na is-
toku i na zapadu, gospodar svetskog carst-
va, senka Bo`ja nad svim narodima, sultan
sultana Arapa i Persijanaca, objavqiva~
carskih zakona [kanun], deseti od osman-
skih hakana,
Sultan, sin sultanov, sultan Sulejman-han,
[…] Neka sultanat wegov potraje za sva
vremena!Imber, str. 75
71
Objasni odnos izme|u Boga i osman-
skog vladara. Da li je vladar (i
mnogi vladari koji su tvrdili da wiho-
va vlast poti~e od Boga) bio istinski
vernik ili je samo poku{avao da mani-
puli{e svojim podanicima? Kakvu je
ulogu u tom slu~aju imala ulema?
III-2. Dimitrije Kantemir o
muslimanskim molitvama
Muhamed je naredio molitvu pet puta u 24
sata, bilo u javnosti, bilo u osami […]Kad se mole, oni se veoma bri`qivo sta-
raju za ~etiri stvari: 1. da se operu; 2. da
ove molitve izgovore u nalo`enom vreme-
nu, jer ako ih izgovore pre ili posle pra-
vog vremena, smatraju da }e im molitve bi-
ti uzaludne i da se ne}e dopasti Bogu; 3.
da mesto na kom se mole bude ~isto, a ako
sumwaju u wegovu ~isto}u, onda pod noge
moraju da prostru mali }ilim ili svoj
ogrta~; 4. da se okrenu prema osi sever–jug,
koju oni zovu kibla [k¨bla], a za koju ka`u da
gleda ka hramu u Meki. […]Kad se mole, oni se poklone nekoliko pu-
ta, kleknu, dotaknu tle ~elom, ustanu i
mole se. […]U velikim bogomoqama, xamijama, oni svo-
je mesto ne ustupaju nikom, pa ni samom sul-
tanu, ve} svako ostaje na mestu koje je prvo-
bitno zauzeo i niko ga ne dira. A pre no
{to se molitva zavr{i zabraweno je da se
izgovori ijedna re~ ili na~ini i najmawi
pokret (mili Bo`e, koliko su oni u ovom
pogledu pobo`niji od hri{}ana, i koliko
revnosnije po{tuju Boga!), ili da se pqune
ili naka{qe, osim ako vas nu`da pritera,
ali i tada treba da pqunete u maramicu,
jer oni smatraju da je neprili~no pqunuti
ili useknuti se na ~istom mestu.
Petak. Petkom, koji se na jeziku Kurana zo-
ve xuma (a {to zna~i okupqawe ili dan
sabora), posle podnevne molitve, u veli-
kim bogomoqama (koje oni zovu sultans-
kim) propovednici dr`e veronauk dva ili
tri sata. Oni obja{wavaju tekst Kurana,
neku temu koju su prethodno odabrali. To-
me oni dodaju lepe govore, ponekad mora-
listi~ke, ve} u zavisnosti od prilike, i
ukra{ene stilskim figurama, tropima i
metaforama i drugim retori~kim sred-
stvima. U vreme mira dodaju neku re~ o
ostvarewu pravde, o tome kako se dr`avna
uprava stara o svojim podanicima, o Bo`joj
milosti i o osuje}ivawu neprijateqa, we-
govog napredovawa i namera. A ukoliko su
u ratu, ili ukoliko se rat upravo sprema,
sultan propovednicima nalo`i da pri~aju
i ~e{}e, da poka`u narodu i da ga uvere u
to da se u rat protiv neprijateqa kre}e po
Bo`joj i Prorokovoj zapovesti, ne za ze-
maqska blaga, ne za nekakvu dobit ili
slavu i qudsku pohvalu, ve} samo zarad
{irewa vere, za slavu Bo`ju i na korist
~itavog muslimanskog naroda, a i drugih.
Cantemir 1987, str. 289-295
Ovaj ise~ak poti~e iz Kantemirove
rasprave o muslimanskoj veri, napisa-
ne tokom izbegli{tva u Rusiji (1711–1723), u
kojoj on podrobno izla`e ono {to zna o os-
manskom dru{tvu, koje je upoznao tokom vi{e
od dvadeset godina `ivota u Carigradu pre
1710.
Kojih su se pravila muslimani mo-
rali pridr`avati tokom molitve?
Prona|i jedan argument koji govori u
prilog tome da je zajednica musliman-
skih vernika [umma] demokratska po
svojoj prirodi.
Da li je opravdano me{awe politike u
versku sferu? Navedi argumente za i
protiv. Da li i u drugim dru{tvima pos-
toje primeri za takvo me{awe? Da li
do wega dolazi i u dru{tvu u kom ti
`ivi{?
?
?
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 11. Xamija u Izniku (Nikeja) iz XIVveka
Lewis, str. 294
Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova
xamija) u Carigradu (1550–1557)
Fotografija Helene Filon
Uporedi ove dve xamije. Da nisi
imao/imala podatke o vremenu u kom
su nastale, kako bi mogao/mogla da
zakqu~i{ koja je starija a koja novija?
III-3. Kako jedan musliman obja{wava
vezu izme|u Boga i ki{e (1779)
Ki{e nije bilo tri ili ~etiri meseca, pa
su se u svim xamijama u Sarajevu ~esto
dr`ale dove, molitve za ki{u. Ali za sve
postoji neki razlog, jer Bog ne mewa svoju
odluku, a uzvi{eni svet duha povezan je s
na{im. Ako ki{a padne, za to postoji drugi
razlog, poznat zvezdoznancima, pa su mo-
litve za ki{u samo znak pokornosti i
slu`ba Bogu, a ne glavni razlog iz kog ki-
{a pada. Jer kad bi svaka molitva bila
usli{ena, svet bi propao, a nama tajne ne
bi bile obznawivane. Ali, kad se vreme
ki{e pribli`i i neko se pomoli, qudi
onda ka`u da je on dobar ~ovek i da }e mu
molitva biti usli{ena. A ja, gre{nik i si-
romah, ~uo sam pre skoro mesec dana od
jednog zvezdoznanca da }e za mesec dana,
{to zna~i sada, zvezde stati tako da }e se
'dveri otvoriti', to jest da }e ki{a pasti –
i tako i bi. I tako su onda neke neznalice
stale same da izvode zakqu~ke, {to nije
gre{no, ali nije ni od nekog zna~aja, jer
bi}e kako Bog ho}e, a ne {to mi ho}emo ili
ne}emo.Ba{eskija, str. 235
Mula Mustafa Ba{eskija (1731/1732–-
1809) proveo je ~itav `ivot u Saraje-
vu. Bio je imam i hatib u Bozaxi haxi-Hasa-
novoj xamiji, a kasnije je radio kao pisar
(}atib). Mula Mustafa je sa~inio Hroniku,
odli~an izvor gra|e o istoriji politi~kog i
svakodnevnog `ivota u Sarajevu, Bosni i
susednim zemqama. U ovom tekstu vidimo da
je Mustafa, u skladu s intelektualnom kli-
mom u Evropi XVIII veka, bio veoma skepti-
~an prema ra{irenom sujeverju; me|utim, ta
skepti~nost nije ga navela na to da posumwa
u Bo`ju svemo}.
U {ta zapravo mula Mustafa Ba-
{eskija veruje? Da li ki{a ima pri-
rodne ili bo`anske uzroke?
72
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
? ?
73
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Ku-
rana u Staroj xamiji u Jedrenu (XV vek)
Hegyi, Zimanyi, sl. 90
Sl. 14. Turska gospa na kamili
prilikom hodo~a{}a u Meku
Hegyi, Zimanyi, sl. 62
III-4. Muslimanska heterodoksija – {ale
o bekta{ijama
Dr`ao hoxa propoved u xamiji i opisivao
Bo`ju mo} i svojstva.
„Bog nije ni na zemqi ni na nebu, nije ni na
desnoj ni na levoj strani, nije ni nad mo-
rem ni u moru. Ukratko, on se ne pokazuje u
prostoru ve} postoji samo u srcu verniko-
vom“, govorio je hoxa, na {ta jedan bekta-
{ija ne moga{e vi{e da se uzdr`i pa re~e:
„O vernici, molim vas da me saslu{ate.
Kad sam vam ja neki dan rekao da Bog nije
ovde, vi ste mi rekli da sam postao ne-
vernik, a sad kad vam hoxa-efendija ka`e
da Bog ne postoji, vi ni re~i.“
Pitali bekta{iju za{to je svet tako pun
brda i dolina, stena i planina, za{to nije
svuda ravan i gladak, a bekta{ija na to
odgovori: „Pa {ta ste o~ekivali od ne~eg
{to je stvarano samo {est dana?“Dursun, str. 78
Bekta{ije su osnovale versko brat-
stvo i pozivale se na uzor haxi-
Bekta{a Velija, ~uvenog mistika i dervi{a
iz XIII veka. Iako zvani~no veoma bliski
osmanskim vlastima i veoma uticajni me|u
jani~arima, bekta{ije su bile pobornici
islamskog misticizma (sufizma), i ponekad
su bili bli`i {iitskoj nego zvani~noj su-
nitskoj veri Osmanskog carstva. Bekta{ije
su gajile i specifi~no nepo{tovawe prema
dru{tvenoj hijerarhiji, ali i prema ra{i-
renim obi~ajima i obredima – i sve je to na-
{lo izraza u bezbrojnim {alama u kojima je
glavni junak anonimni bekta{ija, baba
(otac ili, ponekad, ded), jedna od najzna~aj-
nijih figura u turskom humoru uop{te. Kao i
ina~e kod usmenog predawa, {ale o bekta-
{ijama te{ko je ta~no datirati, i one sve-
do~e o razli~itim slojevima narodnog
pam}ewa.
[ta misli{ o ovim {alama? Da li
su one podstrekavale qude na pobu-
nu protiv verskih institucija, ili su to
prosto relativno bezazlene pri~e, ven-
til za pojedince koji se ne sla`u sa
zvani~nom verom?
Da li su ti poznati i neki drugi vidovi
heterodoksije u jugoisto~noj Evropi?
Da li misticizam mo`e da postane sub-
verzivan u odnosu na zvani~ne verske
institucije?
Sl. 15. Astronomska opservatorija u
Carigradu (oko 1580)
Lewis, str. 200
Koje nau~ne instrumente prepozna-je{? Koje od wih koristimo i dan-
danas? Za{to su na slici prikazanisamo mu{karci? Za{to svi do jednog no-se bradu? Da li je u pitawu moda, ne{totipi~no za profesiju ili neki dru{tve-ni simbol? Misli{ li da se na to pita-we mo`e dati kona~an odgovor, ili totreba da pripi{emo umetnikovoj ma{-ti? Kako ti izgleda karta koja je prika-zana na ovoj slici?
Sl. 16. Narodni junak Nasradin-hoxa
Hegyi, Zimanyi, sl. 75
Zna{ li neke pri~e u Nasradin-
hoxi? Kako je on prikazan u tim
anegdotama?
Da li su pri~e o Nasradin-hoxi popu-
larne i u tvojoj zemqi? Kada su pri~e o
wemu prvi put objavqene na tvom jezi-
ku? Pitaj drugove ili rodbinu {ta znaju
o Nasradin-hoxi.
74
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
?
? ?
75
OSMANSKO CARSTVO
IIIb. Hri{}ani
III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog
pravoslavnog patrijarha posle
osvajawa Carigrada (1453)
Tre}ega dana po{to je na{ grad pao, sul-
tan je proslavio pobedu uz veliku radost
i veseqe […]Izdao je naredbu da se izabere patrijarh,
onako kako obi~aj i pravila to nala`u, po-
{to se na{ patrijarh upokojio ne{to rani-
je. Crkveni velikodostojnici koji su slu-
~ajno bili prisutni i ne{to malo pripad-
nika crkve i laika odabra{e Georgija
Sholarija za patrijarha i dado{e mu ime
Genadije. […] Na{ obi~aj i tradicionalna
ceremonija nala`u da hri{}anski car
daruje novog patrijarha zlatnim skiptrom.
Tako je ovaj nitkov od sultana poku{ao da
se prika`e kao car na{ega grada i da opo-
na{a na{e hri{}anske careve: pozvao je
Genadija na obed i razgovor i do~ekao ga s
velikim po~astima. Dugo su razgovarali i
sultan mu je dao svakojaka obe}awa. Kad je
do{lo vreme da Genadije krene, sultan mu
je dao onaj dragoceni skiptar i zamolio ga
da prihvati taj dar.
Melissenos, str. 133-135
Pre nego {to je Carigrad osvojen,
Sholarije je bio jedan od predvodni-
ka pravoslavnog otpora Firentinskoj crk-
venoj uniji (1439), po kojoj je vizantijski car
Jovan VIII priznao primat papi kako bi
dobio pomo} u borbi protiv Osmanlija.
Kakav je interes imao Mehmed IIkada je postavio Genadija za patri-
jarha?
Sl. 17. Osmanska srebrna ~inija s
natpisom na gr~kom, kori{}ena za
pravoslavni crkveni obred (XVI vek)
Muzej Benaki u Atini
III-6. Francuski putnik Pjer Leskalopje
o manastiru Sv. Save u Srbiji (1574)
Dvadeset prvog [marta] do{li smo u Uvac,
tursku varo{icu. Odatle videsmo manastir
Sv. Save, manastir srpskih monaha i ka-
lu|era. Oni su obu~eni u crno, govore slo-
venski i `ive po gr~kim obredima. Priveli
su nas da poqubimo jednu veliku kost ruke
sv. Save, ~ije, ka`u, imaju celo telo. Vide-
li smo Jevreje i Turke kako ovu kost qube s
istim po{tovawem kao hri{}ani i daju vi-
{e milostiwe. Ovi monasi pla}aju sultanu
izvestan hara~. Na{ ~au{ nam je rekao da je
jedan zao Tur~in, koji je jednog dana do{ao
po taj hara~, u~inio kalu|erima neko nasi-
qe i pao mrtav na manastirskim vratima.
Dali su nam da jedemo ~orbe s uqem i prazi-
lukom, malo ribe i crnog hleba.Samarxi}, str. 135
?
Kako su pravoslavci iskazivali
svoju pobo`nost? Da li je to ne{to
specifi~no za pravoslavce?
Za{to su i pripadnici drugih vera uka-
zivali po{tovawe srpskim pravoslav-
nim relikvijama? (Ovo je, naime, mesto
koje kao kultno pohode pripadnici svih
religija.) Zna{ li za neke sli~ne pri-
mere iz nekog drugog kraja sveta ili iz
druge epohe?
III-7. Pavle Alepski o moldavskim
crkvama (polovina XVII veka)
U Va{luju se nalaze palate [nekada{weg
kneza Stefana Velikog], wegovo kupatilo,
wegovi vrtovi, a uz to i velika i visoka
crkva s kupolama koje se di`u visoko u ne-
bo. Svuda oko ove crkve su svodovi i polu-
kru`ni lukovi, a na wihovoj unutra{wo-
sti su slike i ikone svetaca. Kod vrata,
nad ni`im zidom, Stra{ni sud naslikan je
u zlatu i lapisu lazuli, potom Mojsije ka-
ko izvodi Anu i Kajafu i druge Jevreje
pred na{eg Boga. Te slike su ru`ne. Posle
wih dolaze druga~ije slike: to su slike
Turaka s belim turbanima na glavi, veli-
kim raznobojnim kadifenim ogrta~ima,
dugih rukava i s dugim `utim velovima,
potom wihovih dervi{a, a iza wih i me|u
wima su |avoli {to ih progone i rugaju im
se. Sotona je sasvim napred, sa {e{irom
na glavi. Jedan od |avolova mu se izruguje
i zbacuje mu {e{ir s glave. I tako je osli-
kana ~itava unutra{wost crkve.
Arhitektura je prelepa. Na svodu glavne
kupole je lik na{eg gospoda Isusa Hrista
[…]. Ispred crkvene kapije je veliko
zvono.
Crkve u ovoj zemqi imaju tri dela: prvi je
spoqni, s vratima, i on je predvi|en za
`ene; drugi deo odeqen je zidom i vrati-
ma, i on je predvi|en za vernike; a tre}i
deo, tako|e odeqen zidom i vratima,
predvi|en je za kneza i wegovu pratwu.C¤l¤tori, VI, str. 29
Kakvu su ulogu u verskom `ivotu
Moldavaca imale freske s Turci-
ma? Kako je mogu}e da su takve slike po-
stojale u jednoj vazalskoj dr`avi
Osmanskog carstva? Da li to mo`emo
tuma~iti kao izraz verske tolerantno-
sti Osmanlija?
Uporedi hijerarhijsku strukturu u unu-
tra{wosti moldavske crkve s opisom
muslimanske xamije u tekstu III-2.
Sl. 18. Manastir Voronec u
Moldaviji (izgra|en 1488, spoqne
freske 1547–1550)
http://www.users.cloud9.net/~romania/vor/Voronet.html
Sl. 19. Tajna ve~era – freska iz mana-
stira Stavronikita, Sveta gora (1546)
Koliopoulos-Chassiotis, str. 169
76
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
? ?
77
OSMANSKO CARSTVO
III-8. Kozma Etolski poziva hri{}ane
da daju decu u {kole
A vi, roditeqi, dajte decu u hri{}ansku
obuku, nau~ite ih da ~itaju i pi{u. U~inite
sve {to mo`ete da osnujete {kolu, prona-
|ete u~iteqa i platite ga da vam podu~ava
decu, jer velik je greh da ih ostavite slepe
kod o~iju, nepismene; ne trudite se samo
da im ostavite blaga i imetka da bi posle
va{e smrti mogli da jedu i piju i da vas se
se}aju. Boqe vam je da ih ostavite siro-
ma{ne i obrazovane nego bogate a nepis-
mene.Menounos, str. 173
Kozma Etolski (1714–1779) bio je
misionar, naro~ito aktivan u zapad-
noj Gr~koj i Albaniji, ali je imao i jake veze
sa Svetom gorom. To {to Kozma insistira na
vezi obrazovawa i pravoslavne pobo`no-
sti tipi~no je za po~etke prosvetiteqstva
u jugoisto~noj Evropi.
Da li se sla`e{ s onim {to Kozma
Etolski tvrdi, naro~ito s onom pos-
ledwom re~enicom? Za{to Kozma mis-
li da je obrazovawe tako va`no?
Porazgovaraj s drugovima o tome da li
su obrazovawe i dru{tveni napredak
povezani.
III-9. Kiril Pej~inovi} o sukobima
izme|u seqana pravoslavne vere i
wihovih sve{tenika (1816)
Vidim ih po nekim selima, bog da te sa~u-
va, veoma je te{ko! Ne mogu re}i ni da su
hri{}ani ni da su nevernici. Jedu i piju
na Veliki petak i Subotu, uz ~asni post
[…], ~ine grehe, psuju, tuku se, a onda na
Uskrs stanu u red da se pri~este. A siro-
mah sve{tenik, koji se stara o osam sela,
ne zna kud bi pre. Tr~i od jednog sela do
drugog, a jedan ide za wim i nosi mu
epitrahiq i kwigu.
^ak mi je i `ao nekih sirotih hri{}ana,
jer moraju da ~ekaju sve{tenika sve do
podneva ne bi li se pri~estili. I onda
ka`u, {to li sve{tenik kasni, da nije ovo
ili da nije ono. Neki ka`u, dajte da ga pre-
tu~emo, pa da vi{e ne kasni. A neki, opet,
koji su malo imu}niji (~orbaxije), ka`u:
„Ama ne tako, ako ga prebijemo, kazni}e
nas, nego boqe da se svi ovako okupimo, pa
da agi ili pa{i odnesemo ovcu, pa da tek
onda prebijemo popa i izbacimo ga, pa da
na|emo nekog drugog, ~ak i ako `ivi poda-
qe.“ A onda jedan jo{ bogatiji seqak
(kmet) ka`e za tog drugog popa: „Pusti, i
taj napla}uje previ{e. Ovaj, dodu{e,
kasni, ali makar uzme mawe, a i peva xabe
ili ume da ~eka pare godinama. A onaj
drugi do|e po novac sa Turcima ako mu ne
plati{ odmah.“ I tako jedan ka`e jedno,
drugi ka`e drugo, […] i svi psuju na
sve{tenika koji je wihov duhovni vo|a,
koji ih je krstio u ime Svetog trojstva i
koji ih je ven~ao i koji }e ih i sahraniti,
koji im je roditeq i vi{e od roditeqa.
Oni ne dr`e post i hule na sve{tenika, i
~ekaju pri~e{}e do podneva. A ja gre{ni i
nedostojni Kiril, koji sam gre{niji od
svih wih i koji sam po~inio greh samim
tim {to wih optu`ujem, tako sam ja, gre{-
nik, video wih da tako govore, video to,
pa mi se nije dopalo, i zato im rekoh: „Za-
{to bismo mi hri{}ani ~ekali do podne-
va? Za{to ne bismo prosto nalomili hle-
ba i nalili vina na hleb, umesto {to ~eka-
mo sve{tenika?“ A oni }e: „Ono {to nam
pop donosi nije hleb i vino ve} Hristova
krv. Zato ~ekamo do podneva, jer smo ~uli
od starijih da bez toga ne mo`e da se
`ivi.“ A ja im ka`em: „Ko vam je to rekao,
sve{tenik?“ A oni na to: „Ma kakvi, on nam
jo{ ni{ta nije rekao, ovo nije ni pre{lo
preko wegovih usana. On radije po|e s na-
ma na svadbu, na izlet, na igranku, u lov,
na zabavu, u pazar, ali {to se veronauke
ti~e, nit mi {ta pitamo nit on {ta ka`e.“
?
III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina
iz Jedrena, upu}eno Jevrejima u
sredwoj Evropi (polovina XV veka)
Bra}o moja i moji gospodari, po{to sam se
pomolio Bogu da vam poda mira, `eleo bih
da vam ispri~am pod kojim su okolnostima
mladi rabin Zalman i wegov dru`benik
rabin David Koen do{li meni. Ispri~ali
su mi svu patwu, te`u od same smrti, kroz
koju su pro{li i jo{ uvek prolaze bra}a
na{a, sinovi Izraiqevi koji `ive u Ne-
ma~koj: uredbe donete protiv wih, mu~e-
ni{tvo, proterivawa kakva se odvijaju
svakoga dana i zbog kojih oni moraju da lu-
taju od zemqe do zemqe, od grada do
grada, beskrajno, bez ijednog mesta koje bi
ih prihvatilo […]A kad su stigli ovamo u Tursku, zemqu na
koju se Bo`ji gnev nije obru{io svom te`i-
nom, i kad su videli mir, spokoj i obiqe
kakvo vlada ovim zemqama, i kad su vi-
deli da je udaqenost izme|u Turske i Je-
rusalima mala i da se mo`e pre}i kopne-
nim putem, obuze ih velika radost i reko-
{e: nema sumwe, kad bi Jevreji koji `ive u
Nema~koj znali makar za desetinu blago-
slova kojima je Bog obasuo svoj narod Izra-
iqev nastawen u ovoj zemqi, nema tog sne-
ga ni te ki{e, ni tog dana ni te no}i koje
bi ih spre~ile da do|u ovamo. I zamolili
su me da pi{em izgnanicima, Jevrejima na-
stawenim u Nema~koj, u gradovima [vaps-
ke, Rajnske, [tajerske, Moravske i Ugars-
ke, i da im ispri~am kako je prijatna ova
zemqa. […] A kad sam shvatio da oni to
~ine bez ikakvog li~nog interesa, odlu~io
sam da odgovorim na wihove molbe, jer ja
bih voleo da dam Izraiqu priliku da
dobije ono {to s pravom zaslu`uje…Shaw, str. 31-32
Posle velike epidemije kuge polovi-
nom XIV veka, progawawe Jevreja in-
tenziviralo se ne samo u Nema~koj nego i u
ve}em delu zapadne i sredwe Evrope. Me|u-
tim, u osnovu tih progona le`e verske pre-
drasude, ekonomska konkurencija i dru{-
tvena segregacija, pa su mnogi Jevreji bili
prinu|eni da pribe`i{te potra`e u bez-
bednijim i mawe naseqenim zemqama, kao u
Poqskoj i Litvaniji i u Osmanskom carstvu.
Da li ijedna zemqa na svetu mo`e
biti tako savr{ena kako je to opi-
sano u ovom tekstu? Da li je `ivot u Os-
manskom carstvu ovde istinito opisan?
Da li je autor teksta mo`da pre}utao
neke bitne mane? Za{to poku{ava da
privu~e Jevreje u Osmansko carstvo?
III-11. Elija Kapsali o bogatstvu Jevreja
u Osmanskom carstvu za vreme
vladavine Mehmeda II
U prvoj godini vladavine sultana Mehme-
da, turskog cara […], gospod nadahnu carev
I tako ja gre{an shvatih da je krivica na
obe strane: da je do hri{}ana, {to ne pita-
ju sve{tenika, i da je do sve{tenika, {to
im ne ispri~a ne{to, onoliko koliko zna
i ume. I vidim da on ne mari mnogo za
obavezu koju je preuzeo i koja mu je data.Odbrani, II, str. 14-16
Opi{i verska ose}awa seqana u
ovom tekstu. U {ta oni veruju? U ~emu
se wihova vera razlikuje od zvani~ne?
Za{to je to tako? (Zbog siroma{tva, ne-
obrazovanosti, zbog toga {to su dobro
porazmislili o pitawima religije?)
Za{to seqani tako kritikuju svog popa?
Da li je takav wihov stav opravdan ili
nije? Poku{aj da obrazlo`i{ i jedan i
drugi odgovor.
78
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
?
?
IIIv. Jevreji
79
OSMANSKO CARSTVO
duh […], i glas se pronese wegovom carevi-
nom i proglas:
„Ovo je re~ Mehmeda, cara turskog. Bog, gos-
podar nebeski, dade mi carstvo u ovoj zem-
qi i nalo`i mi da pobrojim wegove qude
od semena Avramovog, sluge wegovog, sino-
ve Jakova odabrane, i da im dam zemqu od
koje }e `iveti i da im pru`im sigurno uto-
~i{te. Neka svaki od wih sa svojim Bogom
do|e u Carigrad, sedi{te moje carevine, i
nek sedi pod svojom lozom i svojom smok-
vom sa svojim zlatom i srebrom, imetkom i
stokom, i nek se nastani na ovoj zemqi i
nek trguje i nek postane deo we.“
Jevreji se sakupi{e izdaleka i izbliza,
iz svih gradova Turske, svak do|e iz svog
doma; zajednica se skupila u hiqadama i
desetinama hiqada, i Bog im pomo`e s ne-
besa, a car im dade dobra imawa i pune ku-
}e. Jevreji se tu nastani{e sa svojim poro-
dicama i razmno`i{e se obilato […]Po{to su se Jevreji bojali Boga, on im da-
de bogatstvo, te se tako na mestu gde su ne-
kada, za vreme vizantijskog cara, postoja-
le samo dve ili tri zajednice, Jevreji
razmno`i{e i broja{e vi{e od ~etrdeset
zajednica, i zemqa im ne dade da se nase-
le zajedno, toliko je veliko bilo wihovo
bogatstvo. Tora i bogatstvo i ~ast uve}a-
{e se me|u zajednicama. U zajednicama oni
slavi{e Gospoda, isto~nika Izraiqevog,
po~initeqa velikih ~uda. Zapeva{e nebe-
sima i blagosiqa{e Gospoda, sve sluge
Gospodwe {to stoje u ku}i Gospodwoj u ve-
~erwi ~as.Shaw, str. 30-31
O~igledno je da Eliji Kapsaliju, koji
pi{e u XVI veku a opisuje doga|aje iz
druge polovine XV, nije toliko stalo do
istorijske ta~nosti koliko do nagla{ava-
wa tradicionalnog jevrejskog morala. Zato
on u svom tekstu ~esto citira mesta iz Sta-
rog zaveta (na primer, iz Kwige postawa
13:6, 34: 10, Izlaska 1:7, 1:21, Psalama
68:27, 134:1, itd.).
Kakve je namere imao ovaj pisac,
{ta je hteo da postigne ovim teks-
tom? Kako je povezao dve vere? Kakvu
ulogu Avram ima u islamu, a kakvu u
judaizmu?
Na osnovu ~ega bismo mogli zakqu~iti
da je govor koji Elija Kapsali pripisuje
Mehmedu II istorijski neta~an?
III-12. Jevrejski mesijanizam: slu~aj
Sabataja Zevija (1666)
[…] prelazimo na slede}u [godinu, 1666],za koju }emo vam ispri~ati kratku pri~u
Sabataja Zevija, navodnog jevrejskog mesi-
ju, koji se najpre pojavio u Smirni i tamo
se izdavao za wihovog mesiju, pri~ao im o
sjaju wihovog dolaze}eg carstva, o sna`noj
ruci Bo`joj koja }e ih sakupiti iz svih kra-
jeva sveta. On je bio me{etarev sin, ro|en
u Smirni, uglednik koji je te~no govorio
hebrejski i arapski, ali kako je prognan
zbog nereda u sinagogi, lutao je neko vreme
Gr~kom i du`e vreme proboravio u Jerusa-
limu, gde je upoznao izvesnog Natana, lu-
kavog sofistu, koji se pa proglasio za
Sabatajevog proroka i drsko predskazao
da }e se mesija godinu dana od 27 dana me-
seca kisleva pojaviti pred Velikim gos-
podarem56 da pripremi sve za wegov dola-
zak. Kad je stigao u Smirnu i javno se stao
izdavati za mesiju, sa~inio je objavu svim
narodima jevrejskim u to ime. No, […] neki
wegovi sunarodnici suprotstavi{e mu se
kao uqezu, ali on je samo terao po svome i
potom obznanio da ga je Bog pozvao da poho-
di Carigrad, gde }e najve}i deo wegovog
posla i biti obavqen. Me|utim, ~im je sti-
gao, vezir57 zakqu~i da je najboqe da ga
baci u mrski zatvor, odakle ga je kasnije
poslao na Dardanele; Jevreji iz najudaqe-
nijih krajeva pohrli{e ka wemu u velikom
56 Tako su Evropqani zvali osmanske sultane, a to je u to vreme bio Mehmed IV (1648–1687).57 Fazil Ahmed-pa{a ]uprili}, veliki vezir 1661–1676.
?
broju, a on je imao dovoqno vremena da
osmisli svoj novi metod i ritual. Kako su
se Jevreji sve vi{e i vi{e zalu|ivali
wime, i kako je Veliki gospodar u me|u-
vremenu dobijao razne vesti o wihovom
ludilu, on nalo`i da mu se ovaj dovede, i
re~e da mu ne}e poverovati dok mu ovaj ne
poka`e neko ~udo, pa neka Sabataja onda
skinu dogola, i neka stane kao meta wego-
vim spretnim strelcima, pa ako strele ne
probodu wegovo telo, on }e onda poverova-
ti da je Sabataj mesija. No kako Sabataj
odbi da pro|e ovo isku{ewe, morao je da
postane muhamedanac ne bi li spasao `ivu
glavu. No ve}ina Jevreja odbijala je da
poveruje u to, nego je tvrdila da je to na
zemqi samo Sabatajeva senka ostala i da
sad hodi sede glave i u muhamedanskoj odo-
ri, dok su mu se telo i du{a vinuli u nebo,
te da sad tamo borave dok ne do|e vreme
za ostvarewe ovih ~uda; a kohami58 iz
Carigrada osudi{e ovo verovawe i nalo-
`i{e ovima da se vrate svojoj preda~koj
veri, kako ne bi bili izop{teni.
Jones, II, str. 175-176
Koji su bili motivi Sabataja Ze-
vija? Da li je on stvarno mislio da
je mesija? [ta misli{ o kraju wegove
„karijere“, za{to je primio islam?
Za{to su Jevreji po{li za Sabatajem
Zevijem? Da li je takav pokret karak-
teristi~an samo za Jevreje? Zna{ li za
neke sli~ne mesijanske pokrete i u
tvom narodu? [ta misli{ o na~inu na
koji je sultan postupio u slu~aju Saba-
taja Zevija? [ta je time hteo da postig-
ne? I da li je u tome uspeo?
Sl. 20. Jevrejski lekar, francuska
gravira (1568)
Nicolay, str. 182
Za{to je francuski graver i putnik
smatrao da treba da prika`e jevre-
jskog lekara? Da li su i druge etni~ke i
verske grupe u Osmanskom carstvu ima-
le svoje lekare? Da li ima neke veze
izme|u ode`de jevrejskog lekara i ~i-
wenice da su nemuslimani bili u pod-
re|enom polo`aju, kako nam to potvr|u-
ju i tekstovi III-19 i III-20?
58 Stariji uglednici jevrejske zajednice.
80
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
?
?
81
OSMANSKO CARSTVO
IIIg. Me|usobni odnosi verskih zajednica i verska diskriminacija
59 Petokwi`je, Psalmi, Novi zavet i Kuran.
III-13. Verski dijalog tokom
zato~eni{tva Grigorija Palame (1354)
[Imam] zapo~e re~ima da oni [muslimani]priznaju sve proroke, pa tako i Hrista, i
~etiri kwige koje je Bog poslao,59 a me|u
wima je i jedno Hristovo jevan|eqe. A za
kraj re~e […]: „a vi, za{to vi ne priznajete
na{eg proroka i za{to ne verujete u wego-
vu kwigu, kad je i wu Bog poslao?“ Ja mu na
to odgovorih: „I vi, kao i mi, imate obi~aj
[…] da bez dokaza ne priznajete i ne prih-
vatate ni{ta […] Za Hrista, pored mnogih
wegovih velikih ~uda, svedo~i i sam Moj-
sije i drugi proroci; i on je jedini, za ~i-
tavu ve~nost, za kog ~ak i vi ka`ete da je
re~ Bo`ja; i jedini, za ~itavu ve~nost, kog
je rodila devica; i jedini, za ~itavu ve~-
nost, koji se vazneo na nebo i ostao besmr-
tan; i jedini, za svu ve~nost, za kog se na-
damo da }e se vratiti da sudi `ivima i
vaskrslim mrtvima – ja sad ka`em samo
ono {to i vi Turci priznajete. Zato mi ve-
rujemo u Isusa i u wegova jevan|eqa. Ali
Muhamed, mi za wega ne vidimo da wegovi
proroci svedo~e o wemu, on nije u~inio
ni{ta izvanredno ili vredno pam}ewa
{to bi nas navelo na to da verujemo u we-
ga. Zato mi ne verujemo ni u wega ni u kwi-
gu koja je wegova. A imam be{e pogo|en tim
re~ima ali uze da se brani: „U jevan|eqi-
ma se pomiwe i Muhamed, ti si skratio we-
govo svedo~anstvo. Osim toga, on je po{ao
iz isto~wa~kih daqina i do{ao na zapad
kao pobednik, kao {to vidi{.“ […]„[…] Ta~no je da je Muhamed, po{av{i s
Levanta, do{ao na Pont kao pobednik; ali
on je pobedio ratovima, ma~em, pqa~kom,
ugwetavawem i ubijawem; ni{ta od svega
toga ne dolazi od Boga, koji je dobar […]
Nije li Aleksandar po{ao sa zapada da bi
kona~no pokorio ~itav istok? I mnogi su
drugi, u drugim vremenima, kretali na po-
hode i vladali ~itavim svetom. Ali nikom
od wih nijedan narod nije prodao svoju du-
{u kao {to ste vi prodali svoju Muhamedu.
I osim toga, [Muhamed je], iako je u isto
vreme koristio silu i nalagao u`ivawe,
osvojio samo deo sveta. A Hristovo u~ewe,
naprotiv, iako odbacuje gotovo sve slasti
`ivotne, zakrililo je sav svet i vladalo
me|u onima koji se protiv wega bore, i to
bez imalo sile, a opet je uvek pobe|ivalo
nasiqe koje mu se suprotstavqalo, i ta je
pobeda porazila svet.“
Na tom mestu mi drugi hri{}ani koji su
bili tu, osetiv{i da Turke obuzima bes,
dado{e znak da prekinem svoj govor. No ja,
da bih uneo malo vedrine, rekoh s blagim
osmejkom: „Da se sla`emo na re~ima, ima-
li bismo istu veru. Oni koji razumeju, ra-
zume}e i smisao onog {to je ovde re~eno.“
A jedan od wih na to re~e: „Do}i }e vreme
kad }emo se svi slagati.“Phillipidis-Braat, str. 154-157, 160-161
Tokom vremena koje je proveo u zato-
~eni{tvu (1354–1355), Grigorije Pa-
lama (vidi obja{wewe uz tekst I-6) vodio je
nekoliko teolo{kih rasprava s muslimani-
ma i Jevrejima, a me|u wima su bili Orha-
nov ne}ak Ismail i jedan u~ewak kog mu je
poslao sam Orhan. U poslanici svojoj bra}i
po veri u Solunu Grigorije se prise}a jo{
jednog razgovora s jednim imamom nedaleko
od Nikeje. Iako je Palama nepopustqiv, on
ipak pomiwe i neke argumente koje musli-
mani navode protiv hri{}anske vere i sve-
do~i tako o kompleksnosti verskih odnosa
na teritorijama koje su Osmanlije osvojile.
[ta misli{, za{to su osmanski
Turci sa svojim zato~enicima razgo-
varali o verskim pitawima?
Kako ti izgledaju argumenti navedeni u
ovoj raspravi? Da li bi se wima moglo
objasniti to {to je neki broj qudi pri-
mio islam kad su Osmanlije pokorile
wihovu zemqu?
III-14. Zajedni~ki `ivot razli~itih
verskih zajednica u osmanskim
gradovima (oko 1600)
[Beograd]Na obalama reke Save postoje tri cigan-
ske ~etvrti [mahale], a na obalama Dunava
su tri ~etvrti u kojima `ive gr~ki never-
nici [Romeji], kao i Srbi i Bugari. Tik uz
tvr|avu je i jevrejska ~etvrt, a weni `ite-
qi pripadaju sedmoroma karaimskim
zajednicama. Tu je i ~etvrt u kojoj `ive jer-
menski nevernici, ali Franaka60 i Ugara
nema, a nema ni wihovih konzula. Ostalo
su muslimanske ~etvrti, tako da Muhame-
dovi sledbenici imaju najboqe, najpros-
tranije i najprozra~nije delove grada, u
wegovim vi{im ili sredwim delovima.
[…]U Beogradu ima dvesta sedamdeset61 xami-
ja, ali samo se sa sultanove zove na molit-
vu petkom; a sad }emo opisati i vezirske
xamije i xamije doma}ih velmo`a i ugled-
nika. […][…] Crkava i manastira ima devet, i tamo
oni upra`wavaju svoju la`nu veru. Tu su
hramovi gr~ki, jermenski, srpski, bugarski
i jevrejski, ali nema ku}a za idolopoklon-
stvo Franaka ili Ugara.
[…]
[Sarajevo]Crkve. – Sve crkve su male, i nemaju zvono.
Crkve srpskih i latinskih hri{}ana u
dobrom su stawu, a i Franci i Grci odr`a-
vaju svoje obrede u wima. Postoji i jedna
jevrejska sinagoga.Evlija ^elebija, str. 195-198
Uporedi ono {to Evlija ^elebija
ka`e o hri{}anskim crkvama u Sa-
rajevu s onim {to Pavle Alepski ka`e
o moldavskim crkvama (tekst III-7).
III-15. Odnosi izme|u pravoslavaca,
katolika i luteranaca u Bugarskoj i
Vla{koj (1581)
Stvari koje je kao zakqu~ak zabele`io
papski nuncije po{to je saslu{ao neke ~i-
wenice koje mu je nekoliko katoli~kih tr-
govaca saop{tilo o prilikama u kojima
`ive katolici u Bugarskoj i Vla{koj. Po-
seta Silistri i Provadiji, koju je na{
vladar odobrio pismima veoma po{tova-
nog monsiwora, [kardinala] od Koma od 11.
marta 1581. Dana 5. decembra, predstavi-
li su mu se trgovci iz Dubrovnika […] koji
`ive u mestu na Dunavu zvanom Silistra,
a koje doma}i `ivaq zove Deristor, dva
dana od Varne; zemqa se zove Dobruxa, u
stara vremena zvala se Mezija, a jezik je
bugarski ili ilirski. Wome vlada sultan
s druge strane reke, a pre pomenute zemqe
je Vla{ka, turski vazal. Pomenuti Bugari
su pravoslavci, imaju svoje crkve, sve{te-
nike i episkope. Ka`u da katoli~kih po-
rodica ima svega deset, i sve su Dubrov-
~ani. Oni nemaju crkve niti revnosne
sve{tenike, ali su iz Dubrovnika, zajedno
s ovima {to `ive u Provadiji, koja je dva
60 Naziv za sve qude sa zapada Evrope, i katolike i protestante.61 Kako je Evlija ^elebija i ina~e sklon preterivawu, ovaj broj je sasvim sigurno prevelik.
82
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
?
?
83
OSMANSKO CARSTVO
dana udaqena od Silistre, doveli ~oveka
zvanog otac Nikolo Godini od Antivarija,
~oveka velike u~enosti; on ovde slu`i
{est meseci i ima platu od sto talira62
godi{we.
Pitaju da li smeju da idu u pravoslavne
crkve da se tamo mole i pri~e{}uju u svoj
svojoj usrdnosti; da li smeju da se krste
kod pravoslavnog sve{tenika i da prima-
ju posledwu pri~est u slu~aju nu`de, to
jest ako do|e mreti. Tako|e su pitali da
li je ispravno da se mladi katolik koji je
`iveo s mladom pravoslavkom i obe}ao joj
da }e se o`eniti wome i izroditi decu s
wom predomisli ako mu je savest ~ista.
Tako|e su rekli da su s one strane Dunava
prema Transilvaniji nai{li na mnoge
nema~ke luterance u Vla{koj koji su uvek
bili voqni da pri~aju o veri i koji dele
besplatne kwige o svojoj izopa~enoj veri
[…] Silistra se nalazi na dva dana od
Provadije, i le`i na Dunavu. U woj ima
1.500 hri{}anskih i neznabo`a~kih ku}a.
Ima osam katoli~kih ku}a, ukupno 40 du-
{a, sve trgovci iz Dubrovnika, a u ovom
~asu kapelan im je brat ^elestino, koji
ima platu od 2.000 ak~i godi{we; oni su
dobri hri{}ani [iako] nemaju crkve, ve}
Bogu slu`e u jednoj sobi. Obe}ano im je da
}e smeti da podignu ku}icu koja }e im
slu`iti kao crkva; nemaju drugog Bo`jeg
slu`benika osim onog kapelana, koji ovde
slu`i ve} tri godine i svi o wemu kazuju
samo dobro; on slu`i {est meseci ovde a
drugih {est u Trgovi{tu, u manastiru.C¤l¤tori, II, str. 504
[ta su katolici u Bugarskoj i
Vla{koj pitali papskog nuncija? O
kakvim konkretnim problemima svedo-
~e ta pitawa? [ta misli{, {ta im je
nuncije mogao odgovoriti?
III-16. Fetva Ebus-suuda {iitima
(polovina XVI veka)
Pitawe: Da li je po Svetom zakonu [{eri-
jatu] dozvoqeno boriti se protiv sled-
benika Safavida?63 Da li je onaj ko ih
ubija sveti ratnik i da li je onaj ko pogine
od wihove ruke mu~enik?
Odgovor: Jeste, to je veliki sveti rat i
veli~anstveno mu~eni{tvo.
Pitawe: Ako je dozvoqeno boriti se pro-
tiv wih, da li je to dozvoqeno samo zato
{to su se oni pobunili i {to su neprijate-
qi [osmanskog] sultana nad narodom isla-
ma, ili zato {to su potegli sabqu na voj-
ske islama, ili zbog ne~eg tre}eg?
Odgovor: Oni su i pobuwenici i po mnogo
~emu nevernici.Imber, str. 86
Ebus-suud (oko 1490–1574) bio je
u~ewak kog je sultan Sulejman veoma
po{tovao, i bio je na polo`aju {ejh-el-isla-
ma, vrhovnog poglavara i sudije, gotovo tri
decenije. Wegove presude (fetve) imale su
velikog uticaja na osmansko dru{tvo.
[ta nam ove presude otkrivaju o
granicama muslimanske soli-
darnosti?
Uporedi stav Osmanlija prema {iitima
sa ratovima koji su se u XVI veku vodili
izme|u katolika i protestanata.
III-17. Carska naredba o zabrani
„frana~kog“ prozelitizma me|u
Jermenima u isto~noj Anadoliji (1722)
Jermenski patrijarh Carigrada i provin-
cija zvani Jovan podneo je molbu mojoj car-
skoj palati da izdam naredbu kojom }e se
spre~iti jeres frana~kog obreda, ~esta
me|u Jermenima u Erzurumu, Dijarbekiru i
62 Veliki srebrwaci iz sredwe i zapadne Evrope. 63 Safavidska dinastija vladala je Persijom 1502–1736 i uvela radikalnu {iitsku verziju islama, koja je
tokom XVI veka bila izuzetno popularna me|u osmanskim podanicima u Anadoliji.
?
?
Tokatu. Stvari se polako sre|uju, ali su se
neki frana~ki sve{tenici, preru{eni u
lekare ili ve} ne{to sli~no, nastanili
tamo i povezali se s bogatim i uglednim
qudima. Ne slute}i ni{ta zlo, uglednici
im poverova{e da su lekari i stado{e da
im poma`u u svim wihovim namerama. Kako
patrijarh ka`e, frana~ki sve{tenici ta-
ko neprestano izazivaju me{tane Jermene
i izopa~uju ih ne bi li se ovi prihvatili
frana~kog obreda. On moli da se Franci-
ma zabrani boravak na tim mestima, bilo
da se izdaju za lekare bilo za ne{to dru-
go. A i nesretne podanike treba za{tititi
od wihovih provokacija i ostaviti ih na
miru. Zato se ovaj carski ferman izdaje u
skladu s ovom molbom.BOA, CA 3126
[ta misli{ o tome {to su i jermen-
ski patrijarh Jovan i sultan sve za-
padwake zvali Francima, bez obzira na
to {to „jeres frana~kog obreda“ u stva-
ri pokriva i veoma razli~ite verois-
povesti?
III-18. Osmanske vlasti u Bosni
presu|uju u sporu izme|u pravoslavaca
i katolika (1760)
Po{to smo zrelo razmotrili [ovu] ovako te{-
ku stvar, napokon smo preko posrednika naja-
vili svoj dolazak }ehaji-begu [pa{inom zame-
niku]. On je dopustio da do|emo k wemu, pa je
dekan s novoizabranim fojni~kim gvardija-
nom po{ao do wega. Od wega je, me|u ostalim,
morao ~uti ove zadwe rije~i: „Ako ho}ete da
dobijete parnicu, najprije saspite dvadeset
kesa novca u dr`avnu blagajnu“ (to iznosi oko
dvije hiqade i {est stotina venecijanskih
zlatnika). […]Vidjeli smo, dakle, da }e na{a stvar bezu-
vjetno propasti ako ne dadnemo ovaj pret-
jerani iznos novca. […]Stoga smo se – prije suo~ewa s na{im protiv-
nicima na sudu – sastali s pa{om i }ehajom.
Obe}ali smo im – zbog takve i toliko potreb-
ne obrane – dati sve ono bez ~ega se oni ni u
kojem slu~aju nisu htjeli smiriti i za{tititi
na{u stvar. S druge strane, gr~ki64 su dosto-
janstvenici nudili tom istom pa{i golem
iznos, zaista ve}i nego {to je bio na{, da bi
im presudio prema odredbama [datim] u
wihovom fermanu. Budu}i da nismo imali
novaca, dali smo umjesto wih pismeno jamstvo
dr`avnoj riznici i potpisali se da dugujemo
toliko novca. […]Najprije je, dakle, sudac pro~itao povequ
protivnika i razmotrio u woj klauzule i we-
zinu bit. Zatra`ili su zatim i na{e povlas-
tice, pa su i wih isto tako pro~itali, a na-
vlastito hati{erif s Milodra`eva (blizu
Fojnice), koji je fratrima dat jo{ kad su Tur-
ci osvajali Bosnu. Zatim su sravnili i ispo-
redili klauzule i bit dokumenata ili car-
skih poveqa. Iza toga je [sudac] upitao metro-
polita – {ta on zapravo tra`i ovom parni-
com. On je odgovorio: „Tra`im od ovih frata-
ra da me slu{aju i da mi se pokoravaju u svemu
{to propisuju i nare|uju poveqe koje je dobro-
stivo izdao na{ uzvi{eni sultan i koje ste
sada pro~itali.“ Zatim je isti sudac upitao
na{u stranku: „[ta vi navodite kao razlog da
se ne pokoravate ovome {to va{i protivnici
od vas tra`e?“ – Na taj upit odgovorio je de-
kan: „Ima ve} skoro trista godina otkako je
uzvi{eni sultan Mehmed-han pokorio Bosnu, a
mi s Grcima nismo imali ni{ta zajedni~kog,
budu}i da su oni jednog a mi drugog obreda, kao
{to se to jasno razabire iz ovog hati{erifa
i drugih isprava i poveqa koje su nam uzvi{e-
ni sultani dobrohotno podijelili.“ […]Kad je kadija to ~uo, odmah je izrekao ovu
presudu: „Patrijarh i metropolit nemaju
nikakva prava nad vama fratrima ili nad
svetovwacima rimokatolicima. Oni od vas
ne mogu i ne smiju zahtijevati nikakva nov~a-
nog nameta, niti bilo ~ega drugog, jer fer-
man ne mo`e biti iznad hati{erifa.“ […]I tako se zavr{ilo ovo su|ewe, s kojega je
metropolit (Bog je tako htio) oti{ao pos-
ramqen. Nije, brate, posla kod Turaka brez
jaspri [novca]!Beni}, str. 187-190
64 Ovde u zna~ewu pravoslavni.
84
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
?
85
OSMANSKO CARSTVO
Uporedi ovaj tekst s prethodnim
tekstom o „jeresi frana~kog obre-
da“: u oba slu~aja osmanske vlasti jedva
da su bile svesne razlika me|u hri{-
}anskim veroispovestima. Da li su isto
tako jedva pravile razliku i me|u raz-
li~itim verskim strujama unutar isla-
ma? (Isto se pitawe mo`e postaviti i o
stavu hri{}anskih vlasti prema raz-
likama unutar islama.)
Kakvi su odnosi vladali me|u dvema
hri{}anskim crkvama u Bosni? Koga su
one vi{e po{tovale, osmanske vlasti
ili „srodne“ hri{}anske crkve?
[ta autor ovog teksta prigovara osman-
skim vlastima a {ta pravoslavnoj crkvi?
III-19. Carske odredbe za nemuslimane
(1631)
U skladu sa svetim zakonom [{erijatom] i
zemaqskim zakonom, hri{}ani [kafir]moraju biti prepoznatqivi po ode}i i spo-
qnom izgledu kao pot~iweni. Ne smeju da
ja{u kowe, da nose ode}u od svile i sate-
na ili da nose krzna i {ubare. Wihove `e-
ne ne smeju da nose ode}u sli~nu onoj koju
nose muslimanke niti da stavqaju ja{ma-
ke65 od persijskog platna. Me|utim, od ne-
kog vremena, ovaj se zakon nije po{tovao,
pa su hri{}ani i Jevreji, uz dozvolu sudi-
ja, po~eli da izlaze odeveni u rasko{nu i
skupu ode}u.
A {to se wihovih `ena ti~e, one nisu uz-
micale s plo~nika da bi se sklonile pred
muslimankama kad bi ih srele na tr`nici.
U celini uzev, i mu{arci i `ene nose da-
leko boqu ode}u nego muslimani, iz ~ega
se vidi da oni sebe uop{te ne smatraju
pot~iwenima. Stoga je od izuzetno velike
va`nosti da se ove naredbe objave jo{ jed-
nom i da se sprovedu.Georgieva, Canev, str. 121
Za{to su nemuslimani podvrgnutitako strogim pravilima? I za{to
su se hri{}ani oglu{avali o wih? [tamisli{, da li se tako stroge odredbeuop{te mogu sprovesti do kraja u verskime{ovitoj sredini?
III-20. Pogubqewe nepropisno odevenogpravoslavca (1785/1789)Isto tako, pomenutog meseca [muharema],21. dana, kad je na{ veli~anstveni gospo-dar [sultan Abdulhamid I] putovao preru-{en, on je ugledao jednog Grka nevernika.Grk je na sebi imao `ute cipele, kaftancvetnog dezena, dug ogrta~ i kaput op{i-ven krznom, kao i {al. [Sultan] na to poz-va xelata. Grka je trebalo obesiti, alisultan onda naredi da mu se odrubi glava.
Taylesanizade, str. 419
Uporedi tekstove III-19 i III-20.Kakve su to zlo~ine po~inili po-
gubqeni Grci?
III-21. Carska naredba o crkvi uStanimaki, kod Plovdiva, izgra|enojbez dozvole (1624)Namesnik vakufskog sela Stanimake oba-ve{tava nas u svom pismu da su hri{}ani utom selu podigli veliku novu crkvu, ukra-sili je mermerom i drugim dragocenosti-ma, a protiv Svetog zakona.Namesnik je poku{ao da udovoqi pritu`-bama muslimana, ali nije uspeo, pa zatosada tra`i carsku naredbu kojom bi se na-lo`ilo ru{ewe pomenute crkve, po{to }esamo ru{ewe zadovoqiti verske propisekoji vladaju u ovoj zemqi.Primiv{i to, ja nare|ujem da ispitate slu-~aj i postarate se za to da se novoizgra|e-na crkva zaista poru{i, ako zaista jestenova a ne neka koja ve} postoji dugo. Tako|evam nare|ujem da ne dozvolite nikakavprotest i nikakvu neposlu{nost protivSvetog zakona i moje sultanske naredbe.
Georgieva, Canev, str. 120-121
? ?
?
65 Ja{mak je tanki veo kojim muslimanske `ene pokrivaju glavu, lice do o~iju i grudi.
Koje je argumente vlast koristilada bi opravdala ru{ewe crkve u
Stanimaki?
III-22. Netolerantnost hri{}ana premaqudima koji `ive u braku s osobomdruge vere (Kipar, 1636) Milu, sin Andonija iz sela ^elije uTuzlanskoj nahiji, ka`e: Dosad sam, kao imoji preci, i ja pripadao hri{}anskoj gru-pi [miletu]. Nisam postao musliman. Jasam nevernik [kafir]. Kad sam `eleo daobavim na{ la`ni obred u crkvi, monasi,koji su nam ujedno bili i sve{tenici,spre~ili su me da u|em rekav{i: „Ti si seo`enio muslimankom.“ I kad nestanem, ve-rovatno me ne}e sahraniti po neverni~-kom obredu. @elim potvrdu na kojoj }e sevideti da sam nevernik.
Jennings 1993, str. 142
Za{to je hri{}anski monah spre~ioMilua da u|e u crkvu i za{to je
odbio da ga pri~esti?[ta misli{, {ta su mogli biti razlozitome? Da li su oni opravdani? Imaj u vi-du da, prema muslimanskom zakonu, mus-limanke nisu smele da se udaju za nemu-slimane, dok pravoslavni kanon zabra-wuje pri~est osobi pravoslavne verekoja stupi u brak s osobom druge vere.
III-23. Odredbe o verskom `ivotu uTransilvaniji (1653)[Deo I, odeqak I]^l. 2. ^etiri su zvani~ne vere, prema pra-vovaqanim uredbama zemqe, i one }eodsad uvek biti zvani~ne… ove zvani~nereligije jesu slede}e: reformisti~kaevangelisti~ka (u obi~nom jeziku zvana ikalvinisti~ka), luteranska ili avgustov-ska, rimokatoli~ka, unitaristi~ka iliantitrinitaristi~ka, i wima se odsad ga-rantuje slobodno ispovedawe wihove verena mestima predvi|enim za to, a u skladusa zakonima zemqe.
^l. 3. Pored ~etiri zvani~ne religije, upitawima vere i religije nijedna osoba,bez obzira na dru{tveni polo`aj, i nijed-na grupa qudi ne sme da mewa i{ta ili dauvodi podele, jer }e u protivnom bitiprogla{eni nevernicima […]^l. 4. Judaizam, po~ev od drevnih vreme-na, ne samo {to nije spadao u ~etiri zva-ni~ne vere nego je, naprotiv, bio zabrawenzakonom zemqe, uz pretwu ozbiqnom kaz-nom, a u ta vremena oni koji su se drznulida se oglu{e o zakon pa su progla{eni kri-vima ka`wavani su u skladu sa zakonima;ovim se propisuje da }e se za ovaj prestupka`wavati doveka, ba{ kao i ranije […]^l. 8. Odlu~eno je da niko ne sme silom danatera zajednicu, sluge, svoje uku}ane ilibilo koga nad kojim ima vlast da pre|e uwegovu veru, bilo nasiqem, bilo pretwomnasiqa, niti }e zemqoposednik druge ve-re smeti da zaposedne selo ili gradskucrkvu, da dovede ili nametne sve{tenikedruge vere ili da dozvoli sve{tenicimasvoje vere da dr`e svoje bogoslu`ewe, ito ni u jednoj prilici; kazna za to iznosi-}e 200 florina66 […][Odeqak VIII]^l. 1. […] Narod Vla{ke nije popisan uovoj zemqi, niti me|u povla{}enim stale-`ima niti me|u verama. Oni koji nisu na-vedeni pod zvani~nim verama […] bi}etolerisani […] za dobrobit zemqe.
Constitut,iile, str. 47, 49, 50, 58
Constitutiones Approbatae, ustavne
odredbe, doneo je Dijet (skup{tina)
kne`evine Transilvanije tokom vladavine
\er|a Rakocija II (1648–1660), i wima su u
stvari sistematizovani propisi koji su u
Transilvaniji dono{eni od XVI veka, pone-
kad i ranije. Imaj u vidu da diskriminacija
nije poga|ala samo mawine, nego i pravo-
slavne Vlahe, koji su u kne`evini Transil-
vaniji ~inili ve}inu. ^lan 4 ne odnosi se
na Jevreje ve} na jednu malu „projevrejsku“
grupu, subotare, koji su se odvojili od zva-
ni~no priznate Unijatske crkve.
66 Florin je isprva bio zlatnik koji je kraqevina Ugarska kovala po ugledu na firentinski novac.
Me|utim, u ovom tekstu ne pomiwe se konkretno taj zlatnik ve} uobi~ajena moneta kraqevine Ugarske i
kne`evine Transilvanije u to vreme.
86
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
?
?
87
OSMANSKO CARSTVO
Da li su svi `iteqi Transilvanije
u`ivali jednaku slobodu veroispo-
vesti? Navedi argumente koji govore u
prilog verskim odredbama u Transil-
vaniji XVII veka i argumente protiv wih.
III-24. Zakqu~ak biskupskog sinoda u
Stonu, kraj Dubrovnika, uperen protiv
Jevreja (1685)
\avoqi udovi, oni {to su raspeli Krista,
neprijateqi kr{}anskog imena, otima~i,
zalu|iva~i, oni {to poput guja-qutica si-
{u uqu|enu ~ovje~ju krv, po~eli su se pred
koju godinu jatiti u ovoj biskupiji. Smjerno
se molim bo`joj pravednosti neka ih iz ne-
beskih oblaka, u obliku pravednog sunca,
potpuno uni{ti. Koliko je do nas, nala`e-
mo svima koji podlije`u na{oj brizi neka
se pod prijetwom kazne izop}ewa […] ne
usude sa @idovima dijeliti stan u ku}ama
gdje `ive, niti preno}iti, niti slu`iti
im u ku}i, bez na{eg pismenog dopu{tewa.
Klonite se, sinovi moji, i samog razgovora
s wima, osim pri trgovawu i stvarima koje
se ne daju izbje}i. Znajte da su oni nepri-
jateqi Krstova kri`a, a vi, jer ste udovi
Kristovi, odbijajte od sebe udove |avla.Stulli, str. 31
[ta su zapravo optu`be protiv
Jevreja navedene u ovom tekstu?
Kakva su ograni~ewa biskupi poku{ali
da nametnu Jevrejima?
III-25. Privilegije za jednog Jevrejina u
Dubrovniku (1735)
[…] kako Simon sin Vitala Vitali jest
pravi i istinski podlo`nik ove Republi-
ke, i zato mu je dopu{tena sva privilegija
i milost koje u`ivaju ini na{i podlo`ni-
ci, i `ude}i mi [`elimo] da je udionik od
svijeh onijeh milosti koje u`ivaju na{i
podlo`nici u kojoj ma drago strani svije-
ta.Stulli, str. 41
Uporedi ove privilegije s tekstom
III-24. Kako to da u stavovima ovih dve-
ju vlasti postoje tako drasti~ne razlike?
III-26. Mu~eni{tvo sv. Kirane u Solunu
(1751)
To bi jani~ari radili dawu. A no}u bi je
stra`ar obesio ispod pazuha, iako su joj ru-
ke ve} bile u lancima. Uzeo bi {tap koji
bi mu se na{ao pri ruci i tukao je nemilo-
srdno sve dok se ne bi umorio, a onda bi je
ostavio da visi po zimi, po{to je tad bila
zima. Jedan je hri{}anin to video, pa bi
sa~ekao pravi ~as, i kad bi video da je
stra`ara pro{ao gnev, pri{ao bi mu i za-
molio za dozvolu da je spuste. A svetica je
bila tako strpqiva, tako spokojna i tiha
da se ~inilo da ne pati ona nego neko dru-
gi, i sav wen duh i wena svest bili su na
nebu. Bilo je u zatvoru i drugih hri{}ana,
i Jevreja i nekoliko Turkiwa, zato~enih
zbog ne~asnih radwi. I oni su optu`ivali
stra`ara da je nemilosrdan, da se ne boji
Boga kad tako mu~i `enu koja mu ni{ta na-
`ao nije u~inila. A taj hri{}anin samo je
neprestano podse}ao stra`ara na Bo`ji
sud (po{to se nije nimalo ustezao pred
wim) […] Govorio je to sve ne bi li ga umi-
rio i spre~io ga da zlostavqa sveticu ona-
ko. Ali Sotona je stra`aru dao srce od ka-
mena, i koliko god ga ovi prekliwali, on ju
je samo jo{ vi{e mu~io. Jani~ari koji su je
mu~ili vi{e puta su hteli da je nateraju da
jede kako ne bi umrla. Ponekad bi joj dali
gro`|ice, ponekad datule. Ali svetica je
odbijala da jede, pa su oni poku{ali da joj
otvore usta silom, ali nisu uspeli.Synaxaristis, str. 336-337
Kirana, devojka iz sela Avusoke,
nedaleko od Soluna, opirala se
osmanskom jani~aru koji je hteo da je zavede.
Kako bi je slomio, jani~ar ju je zato~io i
mu~io. Odlu~iv{i se na gladovawe, Kirana
je umrla u solunskom zatvoru 28. februara.
?
?
?
Da li je Kirana, budu}i hri{}anka,
bila u gorem polo`aju nego {to bi to
bila muslimanka koja se opire jani~aru?
[ta misli{, za{to su drugi zato~enici
hteli da pomognu Kirani? Da li su ver-
ske razlike tu bile ikakva smetwa?
Zna{ li i za druge primere qudske so-
lidarnosti koja se ne obazire na
verske razlike?
Za{to je Kirana odlu~ila da gladuje?
Op{ta pitawa za odeqak III-g.
Prokomentari{i ovu specifi~nu
me{avinu verske tolerancije i verske
diskriminacije na po~etku novog veka.
Uporedi situaciju u Osmanskom carst-
vu, u Transilvaniji i u Dubrovniku. Da
li se ona i kako razlikuje od situacije
u dana{we vreme?
88
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
Sl. 21. Vaznesewe Hristovo, osmanska minijatura (1583)
??
Kako je Isus predstavqen
na ovoj osmanskoj minija-
turi? Za{to? Da li si video/-
videla neke druge slike s Hri-
stovim vaznesewem? Uporedi
ih.
Nicolay, str. 182
?
89
OSMANSKO CARSTVO
IV-1. Prezir osmanske elite prema
Turcima seqacima
Jednoga dana dva Tur~ina pri~ahu
I govorahu neprili~no u tom razgovoru.
Jedan od wih upita: „[ta bi bilo
Da postane{ gospodar,
Postane{ velik ~ovek me|u qudima,
^ega bi najvi{e jeo za ru~ak, o brate?
Supe, ukusnog mesa ili piletine?“
A ovaj drugi re~e: „Jeo bih meka hleba
I sve`eg crnog luka. To je najboqe.
„A ti, {ta bi ti voleo
Da ne{to postane{ gospodin?
Ako bi ti se ukazala prilika?“
A ovaj odvrati: „[ta bih pa i jeo?
Kad mi ni{ta nisi ostavio.
Nema hrane boqe od one koju si ti
odabrao.“
Turski narod je ~udan narod.
On ne zna {ta vaqa a {ta ne.
Wihova nepca ne znaju {ta je ukusno,
I wihove re~i ne vredi ponavqati.
Güvahi, str. 167-168
^ETVRTO POGLAVQE
Tipi~ni predstavnici dru{tvenih grupa
i svakodnevni `ivot
Prema zvani~noj ideologiji Osmanskog carstva, status dru{tvenih grupa zavisio je od wihovogodnosa prema dr`avi. Dru{tvo je bilo podeqeno na vladaju}e grupe i na „stado“ obi~nih podanika.U vladaju}e grupe spadali su vojnici (askeri), u~ewaci (ulema) i pisari (}atibi). Svi su oni, svak usvom domenu, slu`ili sultanu, pa su stoga bili izuzeti od pla}awa poreza. Po pravilu, to su bilimuslimani, ali zabele`eni su i slu~ajevi vojnika i pisara druge vere. „Stado“, raju, ~inio je najve}ideo stanovni{tva, i to su bili i muslimani i nemuslimani, i qudi sa sela i qudi iz grada.
No, dru{tvena stratifikacija bila je daleko kompleksnija. Zbog verskih i profesionalnih raz-lika, razli~itog mesta stanovawa i etni~ke pripadnosti, kao i pola, starosne dobi i nejednakeraspodele bogatstva, s vremenom su i unutar svake grupe nastajale razlike. U ovom poglavqutrudi}emo se da makar nazna~imo te grupe i da nagovestimo wihovu {arolikost, a jasno je da nikakone}emo mo}i da damo potpunu sliku o kompleksnom osmanskom dru{tvu.
Ipak, na{ glavni ciq nije toliko da opi{emo dru{tvo kao ne{to sa~iweno od posebnih slojevai stati~no, koliko da rasvetlimo neke aspekte svakodnevnog `ivota i komunikacije me|u qudima.Naro~itu pa`wu posvetili smo odnosima u pograni~nim zonama, primerima bespo{tedne borbekoliko i primerima zajedni~kih navika i poslova i me|usobne pomo}i. U posledwem odeqku re}i}emo ne{to o ulozi `ene. Naime, u osmansko doba, kao uostalom i danas, `ene ~ine polovinu sta-novni{tva, a ipak su, u muslimanskom koliko i u nemuslimanskom okru`ewu, bile pot~iwene mu{-karcima i na~elno iskqu~ene iz javnog `ivota. Zato o `enama postoji daleko mawe izvora, i zatoo wihovom istorijskom zna~aju jedva da i mo`emo ste}i pravu sliku. Me|utim, treba imati u vidu dasu `ene ra|ale decu i vaspitavale je, i da su one prakti~no nosile doma}instvo. U tekstovima kojenavodimo u ovom odeqku vide se i primeri diskriminacije i na~ini na koje su se `ene borile dapoprave svoj polo`aj.
IVa. Elita i obi~an svet
90
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
Pendnama (Kwiga pouka) je stara per-
sijska zbirka popularne kwi`evno-
sti, koju je u prvoj polovini XVI veka prera-
dio i dopunio Guvahi, koriste}i i nov kwi-
`evni materijal. U ovom tekstu vidimo da
osmanske elite sebe uop{te nisu zvale Tur-
cima, ve} da su taj izraz koristile za
„necivilizovane“ anadolske seqake.
Koje argumente pesnik navodi pro-
tiv „turskog naroda“? Zna{ li za
neke sli~ne primere iz istorije tvoje
zemqe, da li je i tu elita prezirala
obi~an narod?
?
Sl. 22. Akinxija
Inalcik 1973, sl. 26
Akinxija, „pqa~ka{“, dobrovoqac u neregu-
larnim kowi~kim trupama, turskog ili drugog
porekla, koji je ratovao na neprijateqskoj teri-
toriji zarad plena. Akinxije su bile veoma
va`ne u {irewu osmanske teritorije u periodu
od XIV do XVI veka. U jugoisto~noj Evropi postoja-
le su ~etiri glavne grupe akinxija, i wih su uvek
vodili naslednici osniva~a: Mihailoglu,
Malko~oglu, Turahanoglu i Evrenosoglu.
Sl. 23. Spahija
Hegyi, Zimanyi, str. 55, sl. 51
Spahija, „kowanik“, vojnik u kowici koji se
borio za osmansku vojsku, i za uzvrat dobio ti-
mar ili zeamet, zemqi{ni posed od kog je imao
da pla}a danak. Spahije su se uglavnom regru-
tovale iz vojni~kih porodica, ali je sultan
mogao da dodeli zemqu i drugim qudima koji
su se istakli u slu`bi. Spahije su slu`ile u
onim provincijama u kojima im je bio dodeqen
timar, u jedinicama koje su vodili sultanovi
namesnici, i to uglavnom od aprila do okto-
bra, a potom bi se vra}ali na timar kako bi
prikupili danak koji im je razrezan.
Tipi~ni predstavnici dru{tvenih grupa u Osmanskom carstvu
91
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 24. Jani~ar
Nicolay, str. 159
Jani~ar, „vojnik nove vojske“, elitne jedi-
nice staja}e pe{adije osnovane u XIV veku.
Jani~ari su sve do XVII veka bili regruto-
vani iz redova ratnih zarobqenika ili
dece nemuslimanskog porekla pokupqene
dev{irmom. Po{to bi primili islam, oni
bi postali sultanove sluge, ali su dobija-
li redovnu platu. Slu`ili su ili u glav-
nom gradu ili u pohodima koje je sultan
vodio. Od XVI do XIX veka, kako im je broj
rastao, jani~ari su sme{tani ne samo u Ca-
rigrad nego i u mawe gradove u unutra{wo-
sti. S vremenom bi po~eli da se bave trgo-
vinom ili zanatima, `enili se i svoj ime-
tak i status prenosili na potomke.
Sl. 25. Vojnici u Albaniji, crte`
@an-Batista Ilera (1809)
Levenda, „pla}eni vojnik“, kog za odre|e-
ni pohod u najam uzima ili sultan ili na-
mesnik neke pokrajine. Levende su potica-
le iz raznih dru{tvenih slojeva, koris-
tile su vatreno oru`je i odigrale va`nu
ulogu u XVII i XVIII veku, po{to su za vojsku
bili od ve}e koristi nego zastarele spa-
hijske i jani~arske jedinice.
Ponekad su se levende prikqu~ivale i pri-
vatnim vojskama i harale po provincijama.
Sl. 26. [ejh el islam
Hegyi, Zimanyi, str. 39, sl. 31
Alim, „u~ewak“, mno-`ina ulema. Ulemu su~inili muslimaniobrazovani u verskim{kolama (medresa-ma). Kad bi zavr{ili{kolu, mogli su po-stati imami (i voditijavno bogoslu`ewe uxamiji), hoxe (u~ite-qi), muderisi (preda-
va~i u medresi), kadije (sudije) ili muftije(vrhovni sve{tenici i znalci prava). Najvi-{i polo`aj do kog je mogao do}i pripadnikuleme bio je polo`aj vojnog sudije (kadiaske-ra) Rumelije ili Anadolije i glavnog pravnogsavetnika carevine ({ejh-el-islama), ali sualimi mogli biti imenovani i na drugamesta, na primer, na mesto velikog vezira.
92
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
Sl. 27. Visoki osmanski pisar
Hegyi, Zimanyi, sl. 121
]atib, „pisar“, pripadnik osmanske birokra-
tije. ]atibi su dolazili iz razli~itih dru{-
tvenih grupa, i najpre bi slu`ili kao {egrti
a potom kao slu`benici u carskoj kancelari-
ji i poreskim kancelarijama. Sve do polovi-
ne XVI veka }atiba je bilo jedva stotinu, da
bi taj broj potom porastao, zahvaquju}i {ire-
wu kako centralne, tako i provincijske biro-
kratske mre`e. Iako su retko zauzimali neki
visok polo`aj, }atibi su bili veoma uticajni.
Sl. 28. Arapski trgovac
Nicolay, str. 223
Sl. 29. Trgovac iz Dubrovnika
Nicolay, str. 242
Trgovci: Osmanski trgovci u~ili su se
svom poslu ili u porodici ili kod nekog
drugog iskusnog trgovca, i trgovali su kako
s dalekim krajevima, tako i na sitno. Dok
su oni bili na putu, ku}om i doma}instvom
upravqale bi `ene. Iako su zvani~no pri-
padali raji, obi~nom narodu, trgovci su se
isticali po svom bogatstvu, ugodnom `ivo-
tu, velikom znawu, iskustvu i sposobnos-
tima. Mnogi trgovci, muslimanske ili dru-
ge vere, finansirali su verske instituci-
je i kulturu.
Sl. 30. Osmanski kroja~
Hegyi, Zimanyi, sl. 133
Zanatlije: Iako su se i qudi na selu pone-
kad bavili zanatstvom, zanatlije su uglav-
nom `ivele i radile u gradovima, bave}i
se najrazli~itijim zanimawima. S vreme-
nom su se zanatlije koje su imale svoje ra-
dionice okupile u esnafe, profesionalna
udru`ewa koja su regulisala mogu}nost da
se stupi u datu struku, proizvodwu i dis-
tribuciju. Da bi neko postao majstor (usta),
najpre je morao da radi kao sluga, {egrt
(~irak), i potom kao pomo}nik (kalfa).
93
OSMANSKO CARSTVO
94
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
Sl. 31. Pastir
Hegyi, Zimanyi, sl. 130
Seqak: Seqaci su u Osmanskom carstvu
bili muslimanske ili hri{}anske vere,
`iveli od poqoprivrede i sto~arstva.
Mogli su slobodno da raspola`u svojom
ku}om i pokretnom imovinom, ali su
morali da po{tuju pravila koja bi im na-
metali seoska zajednica, posednik timara
i dr`ava. @ivot im je bio ote`an time
{to su morali da pla}aju porez i {to im
prihodi nisu bili sigurni. Iako su mogli
da se obra}aju kadiji, ve}inom su se trudi-
li da sporove izglade uz pomo} seoskih
stare{ina i sve{tenika.
Sl. 32. Ribar
Hegyi, Zimanyi, sl. 138
Mornar: Osmanlije su imale razne vrste
brodova, na vesla i jedrewake, i koristi-
li su ih i za rat i za trgovinu i za ribare-
we. Ve}ina mornara poticala je s ostrvâ
ili iz priobalnih mesta s dugom pomor-
skom tradicijom, i radili su za platu koju
su im davali brodovlasnici ili mornari-
ca; nemali broj wih dolazio je iz inos-
transtva. Na galije su odvo|eni i robovi i
osu|enici, a u slu~aju rata vlasti su mobi-
lisale vesla~e i iz daqih krajeva na
kopnu. Osmanski pomorci plovili su ~ita-
vim Sredozemqem i Crnim i Crvenim mo-
rem. Plovili su ~ak i do Indonezije i
isto~ne Afrike, ali na Indijskom okeanu
nisu imali mnogo uspeha.
95
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 33. Dervi{
Hegyi, Zimanyi, sl. 69
Dervi{: pripadnik verskog bratstva su-
fijskog reda. Da bi postao dervi{, musli-
man je morao da pro|e kroz obred inicija-
cije, koji je podrazumevao misti~ke ve`be
i asketsku meditaciju. Dervi{i su `iveli
u zajednicama ili su putovali i vr{ili
svoje obrede u selima i gradovima. Posto-
jalo je ra{ireno verovawe da kroz der-
vi{ke obrede bo`anska mo} silazi na
zemqu. Dervi{i su imali velik uticaj na
muslimansko dru{tvo, zna~ajan je wihov
doprinos osmanskoj poeziji, muzici i ple-
su, ali su ponekad umeli i da kritikuju
osmansku vlast.
Sl. 34. Jermenski monah
Hegyi, Zimanyi, sl. 74
Monah: pravoslavni ili katoli~ki hri{-
}anin koji je odlu~io da se izdvoji iz sve-
ta i da `ivi ugledaju}i se na Isusa. Da bi
postao monah, hri{}anin je najpre morao
da provede neko vreme kao isku{enik u
manastiru, a zatim da polo`i zakletvu na
poslu{nost, siroma{tvo i ~ednost. Mona-
si su, po pravilu, `iveli u manastirima,
ali su mogli i da se povuku u neke udaqe-
ne, izolovane krajeve. Ve}inom su to bili
mu{karci, ali bilo je i monahiwa, koje su
tako|e imale svoje manastire. Osim {to
su se bavili kontemplacijom i molitvom,
monasi su imali i da odr`avaju manastire
i da se bave kulturom.
96
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
Sl. 35. Pravoslavni patrijarh cari-
gradski
Asdrachas, sl. 6
Sve{tenik: ~ovek koji obavqa bo`ju
slu`bu u hri{}anskim zajednicama. U
skladu s pravilima vere, sve{tenik je
morao dobro poznavati Sveto pismo; po-
stavqao bi ga episkop, ali u malo zabiti-
jim krajevima to nije uvek bio slu~aj.
Sve{tenici su va`ili za posrednike
izme|u vernika i Boga. Oni su dr`ali bo-
goslu`ewe u svojim parohijama i pri-
~e{}ivali vernike. Bili su veoma uticaj-
ni, i ~esto su posredovali izme|u svoje
pastve i osmanskih vlasti. Katoli~ki
sve{tenici morali su da po{tuju celibat,
dok su pravoslavni mogli da se `ene.
Sl. 36. Veliki rabin carigradski
(kraj XVIII veka)
Juhasz, str. 124
Rabin: „u~iteq“, naziv iz po{tovawa za
jevrejskog u~iteqa ili poznavaoca verskog
zakona. Rabin je, po pravilu, dr`ao slu`bu
u sinagogi i bio duhovni uzor svojoj za-
jednici. Rabini su bili veoma obrazovani
i bitno su uticali na jevrejsku kulturu.
Uz to, oni su i posredovali izme|u osman-
skih vlasti i jevrejske zajednice.
97
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 37. Hri{}anski velikodostojnik
(XVIII vek)
Istoria, tom 11, str. 137
Hri{}anski velikodostojnik: Sa {ire-wem carstva, naro~ito u XV i XVI veku,Osmanlije su u osvojenim zemqama uglav-nom uklonile pripadnike vi{eg plemstva,pa je tako ni`e plemstvo ostalo bez svojihvo|a. S druge strane, me|utim, osmanskevlasti su, dugoro~no posmatrano, ipak za-visile od plemi}a i pripadnika lokalneelite, po{to bez wih nisu mogli da upoz-naju zemqu i da zavladaju wom, pa su mnogihri{}anski uglednici (koxaba{e iliarhonti) dobili status sli~an plemi}kom.U kne`evinama Vla{koj i Moldaviji pri-like su bile ne{to druga~ije, po{to su ta-mo bojari zadr`ali svoj status tokom ~i-tave osmanske vladavine. Polo`aj bojaraisprva je bio povezan s poreklom i zem-qi{nim posedom, ali su kne`evi deliliimawa i status bojara i istaknutim vojni-cima i dr`avnim slu`benicima. Porez su
prikupqali od seqaka nastawenih na wi-hovim imawima, ali su ga davali i izdr`avne slu`be. Od XVI veka nadaqe, sveje ve}i broj hri{}ana s drugih osmanskihteritorija stupao u slu`bu vla{kog i mol-davskog kneza, dobijao zemqu i sticaopolo`aj bojara. Ni{ta nije vredelo {to jelokalni `ivaq reagovao na to i insti-stirao na vrlinama „zemqaka“. Polo-vinom XVIII veka Konstantin Mavrokordatustanovio je nekoliko kategorija bojara ivezao ih za razli~ite dr`avne slu`be.
Sl. 38. ^uveni ajan: Alipa{a od
Jawine (1741–1822), slika Luja Diprea
(1819)
Istoria, tom 12, str. 72
Ajan: uglednik, bogata{ sa statusom polu-zvani~nog vladinog slu`benika, ~iji je za-datak bio da pomogne vlastima da prikupeporez u datoj administrativnoj jedinici.Mahom muslimani, ajani su uzimali novacod dr`ave na du`i ili do`ivotni zajam, apotom bi koristili svoj polo`aj da podani-ke, poreske obveznike, dovedu u du`ni~kiodnos. Zvani~no priznati u XVIII veku, ajanisu zelena{ewem i trgovinom uspeli da do-|u do pozama{nog imetka, pa su imali iprivatne vojske i sticali sve ve}u mo} uprovincijama Carstva. Sultan Mahmud II(1808–1839) uspeo je da ograni~i wihovumo}.
98
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
Sl. 39. Osmanski mewa~ novca
Hegyi, Zimanyi, sl. 140
Saraf: „mewa~ novca“. U ve}im gradovima,profesionalni mewa~i (muslimani, pra-voslavci, Jevreji, Jermeni ili katolici)koristili su to {to su u Carstvu u optica-ju bili razni srebrwaci, zlatnici i bakre-waci. Osim toga, oni su davali i kredite skamatom, pa su ~esto optu`ivani za zele-na{ewe. Bogati sarafi ponekad su seukqu~ivali u prikupqawe poreza, i imalisu znatan ekonomski i politi~ki uticaj.
Sl. 40. Dragoman: Pjer Jamoglu, tuma~
pri francuskom poslanstvu (1787)
Hitzel, br. 59
Dragoman: prevo-dilac, tuma~ (naturskom tercüman).S obzirom na raz-like u jezicima, ne-ko je u kontaktimaizme|u osmanskihvlasti i stranacamorao da prevodi.Tuma~i su uglavombili nemuslimani,a wihove usluge mo-
gla je da tra`i osmanska dr`ava, strani
poslanici, ali i trgovci i putnici. KrajemXVII veka, tuma~i su bili dr`avni slu`be-nici i ~inili sastavni deo osmanske biro-kratije. Najvi{i po polo`aju bili su tuma~ipri Carskom savetu i u mornarici; sve dopo~etka XIX veka Osmanlije su na ove polo-`aje, po pravilu, postavqale Fanariote,pravoslavce iz carigradske ~etvrti Fanar.
Sl. 41. [vedski poslanik (1788)
Theolin, str. 60
Poslanik: Posle Mletaka, koji su to u~i-nili u XV veku, sve ve}e hri{}anske dr`a-ve imale su svoje stalne poslanike u Ca-rigradu. Poslanici su imali dva zadatka:da zastupaju svoje dr`ave u odnosima sasultanom i da izve{tavaju o raznim poli-ti~kim pitawima. Neki zapadni poslani-ci dolazili su u Carigrad na unapredodre|en broj godina, a drugi nisu znalikoliko }e wihova misija trajati. Uglav-nom plemi}kog porekla, poslanici su do-bijali zvani~ne rezidencije, u`ivali sul-tanovu za{titu i dobijali platu. Po{to suretko vladali turskim, persijskim iliarapskim, poslanici su morali da seoslone na tuma~e kad god bi dolazili udodir s vlastima ili s lokalnim stanov-ni{tvom. Po{to su ~esto bili pod pris-motrom, radije su se dru`ili s osobqemposlanstva, hri{}anskim trgovcima i dru-gim poslanicima.
99
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 42. Galiot nosi svoje sledovawe
vode
Hegyi, Zimanyi, str. 74, sl. 83
Rob: U Osmanskom carstvu `iveli su i
najrazli~itiji robovi, mu{karci i `ene,
qudi tamne i svetle puti, lokalni ili
„uvezeni“, i oni su obavqali najrazli~i-
tije poslove. Kao i u drugim muslimanskim
dru{tvima, i ovde je osloba|awe robova
bilo ~esta pojava; osim toga, rob je mogao
biti oslobo|en i kad bi primio islam.
Sultanovi slu`benici (kul), koji su slu`i-
li na dvoru, u vojsci ili u dr`avnoj
upravi, bili su poseban slu~aj; od XV do
XVII veka neki od najsposobnijih osman-
skih dr`avnika, ukqu~uju}i tu i mnoge
velike vezire, regrutovani su iz robqa.
Da si ti `iveo/`ivela u Osmanskom
carstvu, kojoj bi dru{tvenoj grupi
najvi{e voleo/volela da pripada{?
Za{to?
IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u
Vidinskom pa{aluku (1587)
Seoski poglavar [knez] i druge stare{ine
[primi}uri] du`ni su da pomognu dr`av-
nim slu`benicima u prikupqawu raznih
poreza.
Knez i seoske stare{ine du`ni su da pro-
na|u i vrate podanike [raju] koji su po-
begli iz sela.
Za svoje usluge, knez i stare{ine oslobo-
|eni su pla}awa odre|enih poreza, poput
hara~a, ispenxe,67 poreza na ovce, desetka
na `itarice s porodi~nih wiva, desetka
na {iru, drugih poreza i svih posebnih i
op{tih poreza.
[…]Ako neko od pomenutih umre, wegova
slu`ba prelazi na jednog od wegovih sino-
va podobnih za to.
Dokle god pomenuti dobro i vredno slu`e
poreznicima, namesnici [begovi] ne treba
da ih tla~e i ne smeju da ih {aqu u rat mi-
mo wihove voqe.Georgieva, Canev, str. 151
Za{to su osmanske vlasti selima
dale odre|en stepen samouprave?
IV-3. Seqakova obaveza da obra|uje
svoje imawe (seoski zakon iz
Karamanije, 1525)
Svaki podanik [raiyyet] koji obra|uje celo ima-
we mora na wemu da poseje ~etiri muda (mudd)68
IVb. @ivot na selu
?
?
67 Porez koji pla}aju seqaci hri{}ani.68 Nekoliko razli~itih mera zapremine, sve vizantijskog porekla. Kao {to vidimo i po ovom tekstu, mud se
razlikovao s kraja na kraj carevine.
100
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
krupnika, mereno bursanskim mudom. Neka mu
se uzme 50 ak~i svake godine kad ne poseje
wivu. Ali ako poseje jedan mud mereno kara-
manskim mudom, neka mu se uzme 25 ak~i, i neka
ga daqe niko ne ometa. A ako podanika sna|e
neka nevoqa pa zbog we vi{e ne bude kadar da
se stara o wivi i napusti je, wegov spahija
mora da dâ wegovo dobro nekom drugom i da od
wega zahteva samo {to i od kmeta [resm-i ben-nâk], a ne pun iznos za imawe [resm-i çift].
Barkan, str. 751-752
Za{to su se osmanske vlasti me{ale
u to da li neko obra|uje zemqu ili
ne? Kojim su sredstvima mogle da privo-
le seqake na to da obra|uju zemqu?
Sl. 43. Bugarska ku}a u Trijavni
(XVIII vek)
IV-4. Francuski putopisac Pjer
Leskalopje opisuje bugarske ku}e
nedaleko od Ru{~uka
Dana 13. [juna] odseli smo u Kacelu, na
brdu na samoj granici Bugarske, da bismo
potom, seoskim drumovima, do{li do Ru{-
~uka, varo{ice na Dunavu, blizu Vla{ke.
Dana 14. juna zastali smo da nam se kowi
odmore, po{to su bili tako iscrpqeni od
puta po brdima, {umama i groznim bugar-
skim putevima, po krajevima tako slabo
naseqenim da smo neretko i mi i na{i ko-
wi morali da zano}imo pod vedrim nebom.
Wihove ku}e imaju samo po jedan sprat.
Prizemne su, debla i direci ukopani su
direktno u zemqu i povezani tankim pru-
}em, kao u Pikardiji.69 Zidovi su oblo`eni
blatom pome{anim sa slamom. Ku}e su
{est stopa visoke i pokrivene slamom; na
krovu je otvor kroz koji ide dim iz ogwi{-
ta, sme{tenog u sredini ku}e. Qudi i sva
wihova stoka `ive zajedno pod istim kro-
vom, a kako nismo mogli da podnesemo tu
prqav{tinu i smrad, ~esto bismo no} pro-
veli pod drvetom.Georgieva, Kitanov, str. 133
Kako je Leskalopje do`iveo bugar-
sko selo, i naro~ito uslove `ivqe-
wa na wemu? [ta mo`e{ da zakqu~i{ o
`ivotnom standardu u wegovoj zemqi?
Kakav stav ima Leskalopje prema `ite-
qima ruralnih krajeva Bugarske?
IV-5. Kako izgledaju i kako su odeveni
qudi koji `ive nedaleko od Plovdiva
(1553–1555)
U rano jutro 14. jula napustismo Filipo-
poq [stari naziv za Plovdiv] i oko 4 sata,
po{to smo ru~ali, stigosmo do sela zvanog
Vetren na bugarskom a Hisarxik na turs-
kom. To je veliko bugarsko selo. Imaju dva
sve{tenika, a Turaka nema nigde u blizi-
ni. Qudi su nao~iti i sna`ni, i u mnogim
ku}ama se moglo kupiti vino, mlado vino.
Svi su prodavali okrugle vekne hleba,
seno, jogurt, sir, meso i kru{ke.
Bugari ne smeju da nose finu ode}u: svi su
69 Pokrajina na severu Francuske.
?
?
101
OSMANSKO CARSTVO
odeveni u sive i bele ogrta~e s kapuqa~a-
ma, i nemaju ni dobre cipele ni ~izme, ve}
samo opanke od sirove volujske ko`e i
dokolenice. Wihove {iqate kape na~i-
wene su od bele ~oje ili od bele ili mrke
vune. Mu{karci ne nose kapute, idu samo u
ko{uqama i leti i zimi. Kosu ne seku ona-
ko kratko kao Turci, ve} im s temena pada-
ju dugi uvojci, ~ime pokazuju da nisu Turci.
Niko ne nosi nikakvo oru`je, izuzev veli-
kih, te{kih toqaga.Vazvarova-Karateodorova, str. 211
Koji se osmanski uticaji na bugarske
seqake pomiwu u ovom tekstu?
IV-6. Hrana i pi}e u Albaniji (oko 1810)
Glavna hrana ovih qudi jeste p{eni~ni
ili ra`ani hleb, ili proja od kukuruznog
bra{na, zatim sir od kozjeg mleka, piri-
na~ pome{an s maslacem, jaja, su{ena riba,
masline i povr}e. O praznicima se koqu
jagawci i ovce, kao i `ivina, koje ima po-
svuda; me|utim, meso ~ini daleko mawi
udeo u hrani od svega ostalog. Piju vino, i
muslimani i hri{}ani, i tako|e i jako
alkoholono pi}e dobijeno od komine i je~-
ma, zvano rakija, koje donekle nalikuje
viskiju. Ali zbog sveg onog sira retko kad
sa~uvaju ne{to mleka. Uglavnom piju hlad-
nu vodu, i to u velikim gutqajima, ~ak i
usred leta i tokom najte`eg posla, a posle
nemaju nikakvih tegoba. Kafe ima u mnogim
ku}ama, a ponegde i rosoglia iz Italije i
likera iz Kefalonije i s Krfa.Broughton, str. 130-131
Uporedi ova dva teksta, jedan iz
XVI i jedan s po~etka XIX veka.
Kakve razlike prime}uje{?
Sl. 44. Soba u Arbanasima (XVIII vek)
IV-7. Putovawe po bugarskim selima
(1761)
„Izjutra krenosmo u 8 sati za Karabunari.
Putem smo nai{li na veliku i duga~ku {umu.
Sreli smo najprije stra`u iz Fakija, a zatim
onu iz Karabunarija. Pone{to pred selom,
na{li smo bunar, a pokraj wega neku vrstu
natkritog kioska, koji slu`i za molitvu i
kao zakloni{te od ki{e, ali i kao preno-
}i{te. Neobi~no veliko blato mnogo nam je
smetalo na tom putu, koji je imao da traje 4
sata, a prevalili smo ga za 5 sati. […]Karabunari je veoma veliko selo sa pet do
{est stotina turskih i bugarskih ku}a. Le-
`i u prekrasnoj dolini, ravnoj i obrasloj
travom i cvije}em. Presijeca ga rje~ica.
Izme|u gorskog bila s jedne i bre`uqkastih
kosina s druge strane, ta mi se dolina u~ini
{iroka otprilike po miqe, a duga nekoliko
miqa. ^im smo u{li, saznali smo da su nam
za stan dozna~ili ku}u, blizu koje su se u
jednoj kr{}anskoj ku}i pojavile bogiwe, a
rekli su nam, da ih po selu ima na vi{e mjes-
ta. Sam je seoski ~orbaxija, kojim imenom
zovu vo|u jawi~ara, ali se obi~no daje i
glavaru sela, kao {to je ovdje bio slu~aj,
ustupio svoju ku}u. Bila je to najboqa ku}a u
selu, a obi~no se nije iznajmqivala. Uvjera-
va{e nas da u woj nema bogiwa. Svakako,
zbog ve}e sigurnosti, dr`ali smo, da je
?
?
102
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
boqe oti}i izvan sela i tamo podi}i {ato-
re. Pre{li smo nekim mostom i u{atorili
se u dolini uz obronke bre`uqaka, koji su je
zatvarali, a s te strane su dosta niski. Kad
se uspne{ na te bre`uqke, otvara ti se naj-
qep{i vidik, {to ga mo`e{ zamisliti, jer
s jedne strane vidi{ gore selo, dolinu s
mnogo krda i stada ovaca, a s druge se stra-
ne {iri druga velika dolina i niz obraslih
qupkih bre`uqaka. Tek smo bili podigli
{atore, kad se iza brda spustila jaka ki{a,
a kad je prestala, do{li su iz sela qudi da
nas zabavqaju nekom divqom pjesmom i
svirkom, kako bi dobili napojnicu.“
[…]„Dobral je malo bugarsko selo od oko 60 ku}a,
a smje{teno je u dosta velikoj dolini, me|u
planinama, u kojima po~iwe lanac Balkana,
tj. Emo. […] Wihove ekselencije su se na-
stanile u nekoj novoj bugarskoj ku}i, koja je
imala samo jednu dobru, veliku, ~istu sobu.
Ostali se smjesti{e, kako su boqe mogli, po
razli~itim bugarskim ku}icama. Kratko vri-
jeme nakon na{eg dolaska do{lo je nekoliko
djevoj~ica, da igraju onaj svoj ples i pjevaju
pred vratima gospodina poslanika. To su po-
novile vi{e puta, a na kraju bi uvijek bacale
po jedan rup~i}, najprije Wihovim ekselen-
cijama, a onda nekima iz pratwe, da bi dobi-
le nekoliko para za napojnicu. Pro{etali
smo, iako mjesto nije bilo ba{ zgodno, i tra-
`ili mogu}nosti, kako bismo sutradan otpu-
tovali, ali nismo mogli zakqu~iti ni{ta.
Sutradan izjutra pokazalo se izvr{ewe
plana jo{ te`im, jer su svi mu{karci iz se-
la pobjegli i povezli sa sobom i svoje bivo-
le, koje smo tu skupa s kolima morali uzeti
u zamjenu. Po{to im se svakojako zaprijeti-
lo, sve su te{ko}e otklowene. Prisilili
smo bivolska kola iz Karnabata, da prosli-
jede naprijed, a u okolici smo na{li {est
pari bivola za na{e dvije ko~ije.“Bo{kovi}, str. 40-41, 51
Kakav je odnos vladao izme|u bal-kanskih seqaka i putnika iz inos-
transtva?Koje se tegobe `ivota na selu pomiwu uovom tekstu?
?
Sl. 45. @ene peru rubqe (Larisa, po~etak XIX veka)
Istoria, tom 11, str. 165
103
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 46. Mu{karci i `ene s ostrva
Paros sviraju i igraju
Istoria, tom 11, str. 288
IV-8. Drumovi i po{ta u Albaniji za
vreme osmanske vlasti (oko 1800)
Koliko god razlokan i opasan, put na komsam se na{ao bio je glavni drum prekoAlbanije, koji je i{ao od Makedonije pa doDra~a, na obali; a tim drumom, iako je onsada opusteo, tokom vi{e od dvadesetvekova i{la je ~itava vojska odavno umr-lih i zaboravqenih.Turci nisu u~inili ni{ta da poprave tajdrum. On je onakav kakvim su ga ostavilipriroda i Rimqani. Na jednom mestu ~ini-lo se da se naglo spu{tamo ka nekom crnomstewu. Krivudava staza tro{ila se toli-kim vekovima da se u stewu napraviokanal, dubok bezmalo do kolena.[…]On je vodio do mosta, koji su jo{ Rimqani
podigli, na jakim lukovima, tako da se da-nas mo`e koristiti isto kako su ga koris-tili i oni.Video sam mno{tvo tih rimskih mostovapo Albaniji. Neki se koriste kakvi su oddavnina; neki su delom tro{ni, daske ikameni blokovi im propali u potoke, adrugi su se prosto sru{ili. Jedino nigdenisam video most da su ga Turci popra-vili.[…]S Elbasanom nema redovne trgovine ilima koje druge veze. Hteo sam da po{aqemneka pisma. Re~eno mi je da otprilike jed-nom nedeqno po{ta ode u Monastir, alisamo ako ima dovoqno pisama pa da ihvredi poneti tamo; s druge strane, putawapreko Dra~a, kojom se pismo za Engleskumoglo otpremiti znatno br`e, samo ako bise moglo odmah poslati, bila je opet mnogonesigurnija, jer je i prevoz bio mnogo ne-izvesniji, i niko ne bi mogao da ka`e dali }e pismo uop{te biti odaslano tokomslede}ih nekoliko meseci.
Fraser, str. 242, 251-252
Za{to su drumovi u Albaniji bilitako lo{i? Da li to va`i za ~itavo
Osmansko carstvo ili samo za wegovezaba~enije delove?Za{to putnici sa zapada uvek nagla{a-vaju lo{u infrastrukturu u ruralnimkrajevima Osmanskog carstva? Da lipisac ovog teksta sebe `eli da prika-`e kao pustolova ili kao pripadnika„civilizovanog“ sveta?
?
IVv. @ivot u gradovima
IV-9. Opis Beograda (1660)
[…] U ovom velikom gradu ima ukupno sto
{ezdeset palata koje pripadaju vezirima,
wihovim doglavnicima i drugim velmo`a-
ma. (U ~itavom gradu ima sedamnaest hi-
qada soba, po{to je za svaku ku}u prijav-
qeno pet do deset soba.) […]
Osim toga, sva ova doma}instva, bila ona
bogata ili siroma{na, imaju velike ili
male kamene zgrade [kârgir] s prizemqem i
jednim spratom, i pokrivene su }erami-
dom. Sve su to divne ku}e s visokim pro-
zorima i doksatima, okru`ene poplo~a-
nim vrtovima i ba{tama. Kako su sve nani-
zane jedna na drugu, svi im prozori i
104
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
balkoni gledaju na Dunav, Savu ili na
Zemunsko poqe. Sve su to krasne ku}e sa
skladnim oxacima i kapijama.
[Karavan-saraji]
Ima ih {est, i u wima kona~e putnici sa
svih strana. [Najpoznatiji] od wih jeste
karavan-saraj mu~enika Mehmed-pa{e So-
kolovi}a70 u Velikom bazaru, zdawe od
kamena i opeke sa sto {ezdeset soba u pri-
zemqu i na spratu, sa stajama za kamile i
kowe, kao i s odeqewem za `ene; podse}a
na tvr|avu, s onom svojom gvozdenom kapi-
jom, ispred koje vratari i no}ni ~uvari
najpre udare u bubaw svako ve~e pre no
{to zatvore kapiju, i onda ponovo ujutru
pre no {to je otvore.
[^ar{ija i pazar]
To je carski trg kojem nema ravna. Sastoji
se od tri hiqade i sedam stotina du}ana.
Na Avret-pazaru [@enskoj tr`nici] nalazi
se krasan bezistan. Iako to nije kamena
gra|evina s kupolama i gvozdenim dveri-
ma, ipak je ovaj bazar divota koja je stekla
glas me|u najlep{im tr`nicama. […]U Dugoj ~ar{iji zastupqene su sve zanat-
lije. Ona se prote`e od Kapixi-xamije do
Ribarske pijace, a duga je tri hiqade ko-
raka. Ovde ima dragocene robe donesene
sa svih strana: od indijskih zemaqa i re-
ke Ind preko Jemena i Bela i Buhare, pa
do Arabije i Persije, i sva se ta roba mo`e
dobiti na Dugoj ~ar{iji a da ne morate ni
da kumite za wu ni da je platite previ{e.
A krasne su tako|e i Kazanxijska ~ar{ija,
Ribarska pijaca, Sredwi trg i Bajram-be-
gova ~ar{ija, na kojoj je mala gostionica i
kafana, i Mali bazar.
Sve ulice i tr`nice, kao i ve}e ulice u
raznim ~etvrtima, poplo~ane su okruglom
belom kaldrmom nalik na krqu{t.
[Ode}a]
Svi wihovi uglednici odeveni su u samu-
rovinu, saten i svilu. Qudi iz sredwih
slojeva odeveni su u obi~nu ~oju i kapute
postavqene lisi~jim krznom. I siroma{-
ni nose ~oju i kaftane. Raja nosi suknenu
ode}u crvene i bele boje, a na glavi nosi
bosanske kalpake.
@ene im nose ferexe od ~oje, a na pokri-
vene glave stavqaju fesi}e. Lica su im
pokrivena velom, i one {etaju veoma
uqudno.
[Jezici]
Iako su stanovnici ovoga grada primili
islam, oni svi govore srpski, bugarski i
latinski jezik, pa ~ak i neka nare~ja bo-
sanskog. […]Sva beogradska raja i slobodni gra|ani su
srpski nevernici, ukqu~uju}i tu i ko~ija-
{e iz Srema. Jezik im je srodan bugarskom
i latinskom i bosanskom, s tim {to u wemu
ima i iskvarenih elemenata iz raznih
drugih nare~ja; ipak, oni su svi deo hri{-
}anske nacije, kwiga im je Biblija, i wu su
preveli na svoj jezik. Mnogi znaju hrvatski
i francuski [galski] jezik i slovena~ki i
italijanski, jer ovi srpski nevernici jesu
prastara nacija ~iji koreni se`u sve do
Ajsa,71 tako da o Srbima i Latinima posto-
je po{tovawa dostojne i pouzdane povesti.
Ipak, po gramatici wihov jezik dosta
nalikuje bosanskom. […]
[Trgovina]
Ovamo godi{we do|e na kamilama i koli-
70 Mehmed-pa{a Sokolovi}, ro|en 1505. u Sokolovi}ima, u Bosni, odveden je kao dete u dev{irmu, regruto-
van u osmansku vojsku, ostvario je blistavu karijeru i ~etrnaest godina slu`io trima sultanima kao veliki
vezir (1565–1579). ^ak i pre no {to je postao veliki vezir, izdejstvovao je obnovu patrijar{ije u Pe}i 1557.
godine. Oreol „mu~enika“ dobio je zato {to je 1579. ubijen pod nerazja{wenim okolnostima.71 Lik iz arapske mitologije, prete~a Slovena.
105
OSMANSKO CARSTVO
ma po pet do {est hiqada kamilskih i kol-
skih tovara robe iz Egipta i Damaska i
Tripolija i Sidona i Bejruta i Akre i
Smirne i Arabije i Persije, i onda se ta
roba u ovom gradu raspakuje i pretovara i
izvozi u ugarske i poqske i ~e{ke i {ved-
ske i austrijske i bosanske i mleta~ke i
{panske pokrajine, ili se pak uvozi iz
wih, jer ovaj grad je Egipat Rumelije, i svi
wegovi `iteqi su ro|ene ra~unxije. Hiqa-
de qudi do{le su iz drugih krajeva i na-
stanile se ovde, jer ovo je grad izobiqa.
[…]Zimi se Dunav zamrzne, napravi se ledena
kora debqine deset pedaqa, i tada stoti-
ne i hiqade kola i sanki prelaze preko
tog leda ne pla}aju}i porez za robu ili za
bazar, i tada i seqaci i slobodni qudi
iznose svoja dobra na tr`nicu, i onda se
tamo kupuje i prodaje, a grad Beograd u`i-
va u svem tom obiqu, a i sirotiwa gleda
da se okoristi i da stekne ne{to imetka.
[Svetkovine]
U to vreme `iteqi Beograda prire|uju
jedni drugima velike svetkovine od po
~etrdeset ili pedeset raznih jela i po de-
set vrsta poslastica i alve i slatkih na-
pitaka od prevrelog vo}a, i pozivaju jedni
druge u goste i na slavqa. A ako na nekoj
gozbi slu~ajno bude mawe od deset vrsta
poslastica, onda tog ~oveka nateraju da
napravi jo{ jednu gozbu. Eto kako se u ovom
bogatom gradu qudi zabavqaju i u`ivaju.Evlija ^elebija, str. 195-200
Putopis Evlije ^elebije jedan je od
draguqa osmanske kwi`evnosti XVIIveka; treba, me|utim, imati u vidu da
Evlija ume i da se zanese i prenaglasi neke
lepe odlike krajeva kojima putuje. Osobe
koje prikazuje naj~e{}e su gotovo groteskno
preterane, ali wegov putopis je uprkos
tome dragocen zato {to nam otkriva bogat-
stvo gradskog `ivota.
Poku{aj da u Evlijinom tekstu raz-
dvoji{ ~iwenice od ma{tarija.
Kako su Evlijin karakter i wegove
sklonosti uticale na na~in na koji on
prikazuje Beograd? Poku{aj da na dva
ili tri mesta dopuni{ wegovo ushi}e-
we nekim malo trezvenijim opaskama.
U kojoj su meri gradovi bili etni~ki
heterogeni?
Koje su bile prednosti gradskog `ivota
u odnosu na seoski?
Sl. 47. Tur~in ja{e kowa natovarenog
velikim ko{evima za vo}e i povr}e
Hegyi, Zimanyi, str. 155, sl. 162
?
106
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
Sl. 48. Povorka pekara u Carigradu
(1720)
Hegyi, Zimanyi, sl. 158
IV-10. Rezidencija vla{kog kneza
Konstantina Mavrokordata, kako je
prikazuje francuski putopisac Fla{a
(polovina XVIII veka)
Oti{ao sam u kne`ev letwikovac, koji, kao
i wegova gradska palata, jo{ uvek svedo~i
o tome {ta joj je zapravo glavna namena. To
su nekada, naime, bili manastiri, koje su
wegovi preci malo doterali. Ve}ina na{ih
drugorazrednih rezidencija izgleda
daleko boqe, a nema nijedne u na{oj zemqi
s name{tajem gorim od ovog ovde. Pratio
sam reku Dambrovicu, koja te~e veoma brzo
i nikad ne presu{uje. Na woj je mnogo
vodenica. Wihov mehanizam ne odlikuje se
ni~im posebnim. Pomiwem ih samo zato {to
je gospodin Andronaki wih uzeo kao povod
da mi, pokazav{i mi one kraj kapija palate,
ka`e da su vrtovi u veoma lo{em stawu, da
su svi arteski bunari presu{ili a da se
niko ne usu|uje da ih popravi, iako bi knez
platio {ta god da tra`e za to. Rekao sam
mu da }u im dati nacrt za crpku koja ne samo
{to }e pokrenuti arteske izvore nego }e i
dovesti vodu u svaku prostoriju koju
nazna~e […] Knez je, reklo bi se, bio veoma
zadovoqan time i rekao mi da }e na}i
nekoga da mu je {to pre ugradi […]Ve} i po samom izgledu wegove rezidenci-
je mogao sam ste}i jasnu predstavu o wego-
voj hrabrosti, ali sad sam imao prilike i
da se divim wegovoj pameti i wegovoj ose-
}ajnosti: sve je govorilo da ovde `ivi ~o-
vek naklowen umetnosti i dobrog ukusa.
Posedovao je bogatu i izvrsno odabranu
zbirku kwiga; imao je i neke dragocene
slike, nekoliko predivnih skulptura,
raznovrsne naprave i nekoliko veoma
neobi~nih strojeva koje su mu doneli iz
Nema~ke i Engleske. Mislim da zaslu`uje
da ga hvalim tako {to }u re}i da je bio
mudar i da nije patio od predrasuda, da je
bio sasvim nepristrasan. Govorio je sve
evropske jezike i poznavao najva`nije pis-
ce, koje je nastojao da prou~i {to boqe
mo`e. Bio sam zapawen koliko je daleko
odmakao u nauci.C¤l¤ltori, IX, str. 256
Za{to pisac u istom dahu kritikuje
lo{u infrastrukturu i hvali osobi-
ne vla{kog kneza? Da li je Fla{a izne-
na|en prefiweno{}u svog doma}ina?
Za{to? Dodatne informacije o Konstan-
tinu Mavrokordatu mo`e{ na}i uz tekst
II-2, i naro~ito u fusnoti br. 55.
?
107
OSMANSKO CARSTVO
IV-11. Poveqa bakalskog esnafa u
Moskopoqu (1779)
Prvo, gradi}emo qubav me|u sobom kao te-
meq s koga }emo mo}i da pobedimo sve ne-
prijateqe; drugo, majstori }e u`ivati izu-
zetne po~asti, po{to se oni staraju o mla|i-
ma, i svako ko se oglu{i o majstorova nare-
|ewa bi}e udaqen iz esnafa kao {tetan i
{kodqiv; […] sedmo, brat prema kojem je
neko nepravedan, kojeg neko vre|a ili nipo-
da{tava ne}e morati da tra`i osvetu dru-
gde, ve} }e biti dovoqno da samo stane pred
esnaf, a esnaf }e ve} odrediti pravi~nu
kaznu; osmo, ako iko bude zate~en kako kune
svoje stare{ine ili vre|a ~asne qude koji
idu na tr`nicu, taj }e dobiti batine po
tabanima na samoj tr`nici, i time biti
nau~en poslu{nosti; deveto, kad majstor
pozove, pot~iweni moraju odmah prekinuti
{ta god da rade i krenuti za wim, a isto i
kad nam brat umre, svi moramo po}i na
sahranu; deseto, svaki ~lan koji bude
uhva}en da se zbli`ava s Turcima, zarad
usoqene ribe, pasuqa ili ma ~ega drugog,
bi}e izba~en iz esnafa; jedanaesto, radwe
su zatvorene nedeqom, ali dozvoqeno je
stajati napoqu, pa ako neko do|e da
potra`i ne{to, dozvoqeno je dati mu to;
osim toga, oni koji imaju svoje radwe ne}e
imati povoda da daju svoje stvari drugde […]Bees, str. 527-528
[ta su bili glavni ciqevi bakala?
Kako su mislili da ih ostvare? Da
li su se qudi u Moskopoqu u tome raz-
likovali od drugih trgovaca po zapad-
noj Evropi?
IV-12. [egrtski ugovor na ostrvu
Skiros (1793)
Ovim pismom se potvr|uje da se Konstan-
tis Estratis sla`e s Mastrojirakisom da
mu preda svog sinovca Stamatisa da radi
kod wega dve godine bez nadoknade, a da
}e ga Mastrojirakis nau~iti zanatu i hra-
niti, odevati i obuvati. A posle te dve go-
dine uze}e ga za pomo}nika, davati mu nad-
nicu i obezbediti mu alat.
Ako Mastrojirakis vrati de~aka, plati}e
trideset gro{a za svaku godinu, a ako de-
~ak ode pre isteka druge godine, on od Mas-
trojirakisa ne}e zahtevati ni{ta, ni mno-
go ni malo, a Mastrojirakis od wega mo`e
da zahteva da mu vrati ode}u koju mu je dao.
Ovaj dokument sa~iwen je pred pouzdanim
svedocima, 1. maja 1793.
A ako neki drugi majstor prevu~e de~aka
sebi, ima}e da plati Mastrojirakisu
osamdeset gro{a.
Papajanis, sin Kristofisov, svedok
Jorgis Mikaros, svedok
Papa-Joanis, sin Angelisov, svedok.Antoniadi, str. 176
Kako ti izgleda ovaj ugovor? Da li je
on po{ten u pogledu svih ugovornih
strana? [ta misli{, da li je Stamatisa
trebalo pitati {ta on misli o tome?
Sl. 49. Osmanska deca na vrte{ci
tokom proslave Bajrama
Hegyi, Zimanyi, str. 149, sl. 154
?
?
108
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
IV-13. Fetva Ebus-Suuda o zatvarawu
kafexinica {irom Carstva (druga
polovina XVI veka)
Pitawe: Sultan, uto~i{te vere, u vi{e je
prilika zabranio kafexinice. Ipak, ne-
koliko nitkova ne obazire se na to, ve}
dr`i kafexinice i `ivi od wih. Kako bi
privukli {to vi{e qudi, oni uzimaju go-
lobrade pomo}nike i dr`e sredstva za za-
bavu, kao i igre, poput {aha i table. Svi
lupe`i, nikogovi}i i besku}nici okupqa-
ju se tu da pu{e opijum i ha{i{. Povrh sve-
ga, oni piju i kafu, a kad se omame, bave se
igrama i la`nim naukama, i zanemaruju
propisane molitve. Prema zakonu, {ta je
zaslu`io sudija ~ija je du`nost da spre~i
qude da prodaju i piju kafu, ali koji to
ipak ne ~ini?
Odgovor: One koji se bave ovim ogavnim
delima treba u tome spre~iti i zastra{i-
ti ih te{kim kaznama i dugom robijom. Su-
dije koje ih ne odvra}aju treba otpustiti.
Imber, str. 93-94
Kafa je u Osmansko carstvo do{la iz
isto~ne Afrike polovinom XVI veka.
U XVI i XVII veku osmanske vlasti zabrawi-
vale su kafu u nekoliko navrata, ali bez
uspeha.
Za{to Ebus-Suud `eli da zabrani
kafexinice?
[ta su Ebus-Suudove `eqe a {ta stvar-
nost `ivota u velikom gradu?
IV-14. Kafanska pesma iz Sewa
Sve u Sewu piva i popiva
Doli~ majke Desan~i}a Luke;
Ona tu`na po Sewu hodala,
Od mehane do mehane hoda
Sve mehane pune su Sewana.
Kad je u{la u jednu mehanu,
Ali u woj Sewanin Ivane,
S wime pije trideset Sewana.
Ivan pije vino i popiva,
Kuka majka Desan~i}a Luke,
I uni{la u mehanu bilu
I Ivanu bo`ju pomo} dala.
„Bog pomogo, moja stara nane,
Stara nane pobratima moga,
Pobre moga Desan~i}a Luka!“
I nalio punu ~a{u vina
Pa je pru`u Desan~i}a majki:
„Na-de, stara, popij ~a{u vina!“Mijatovi} 1974, str. 39-40
Ako zna{ da su mehane uglavnom bi-
le mesta za mu{karce, {ta misli{,
za{to su Sewani pili vino s majkom Lu-
ke Desan~i}a: zato {to je stara ili za-
to {to je majka wihovog druga? [ta mis-
li{ o takvim kafanskim pesmama, koji-
ma se veli~a odre|en na~in `ivota?
IV-15. Evlija ^elebija o beogradskoj
baklavi (1660)
Ali vi{e od svega, u obe zemqe rumelijske
i u arapskim i persijskim zemqama najpoz-
natija je beogradska baklava. Ona se pravi
o raznim svetkovinama i carskim slavqi-
ma, i ume da bude velika kao to~ak od ko-
la, a savijena je od hiqadu jufki, i od ~is-
tog je belog bra{na s mladim maslom i
bademima, a pe~e se u velikim pe}nicama.
Toliko je velika da ne mo`e stati u obi~-
nu pe}nicu, i dovoqna je i za tri stotine
qudi. Beogradska baklava ume da bude
vrlo slatka, velika i krhka, ali ako baci-
te nov~i}, on }e utonuti u wu. Eto kako
dobru baklavu prave tamo. A i zerde
[poslastica od pirin~a] s bademom, cime-
tom, karanfilom i {afranom tako|e je
ukusno, i ni{ta se ne mo`e meriti s wim.
Evlija ^elebija, str. 199
?
?
IV-17. Francuski putopisac Nikola de
Nikole opisuje osmanske ratnike,
„delije“
Delije su pustolovi. Poput lake kowice, i
oni tra`e pustolovine na najopasnijim
mestima, kako bi mogli da poka`u svoju
hrabrost i juna{tvo u ratnim pohodima.
Zato se oni rado pridru`uju sultanovoj
vojsci, i to ne tra`e}i plate (nekako sli-
~no akinxijama), s tim {to ve}inu wih hra-
ni i o wima se stara pa{a, beglerbeg ili
sanxakbeg, i svaki od wih ima u svojoj
pratwi ~etu najhrabrijih i najodva`nijih.
Oni `ive u oblastima Bosne i Srbije, koje
se pa grani~e s Gr~kom na jednoj i Ugars-
kom i Austrijom na drugoj strani. Danas se
oni zovu Srbi ili Hrvati, ali u stvari to
su Iliri.72 […] Turci ih zovu delijama
[deli], {to zna~i ludo smeli qudi. Me|u-
tim, oni sami sebe zovu zato~nicima, {to
na wihovom jeziku zna~i izaziva~i. […]Prvog deliju video sam u Adrijanopoqu
(Jedrenu). […] Evo kako je on izgledao. Do-
wi deo wegovog kaftana i wegove duge
vre}aste pantalone, koje Turci zovu {al-
vare, bile su od medve|eg krzna. Na noga-
ma je nosio cipele ili kratke ~izme od
`utog safijana sa {iqatim vrhom i veoma
visoke na peti, sa postavqenim |onom i
dugom i {irokom mamuzom. Na glavi je
imao kapu nalik onima koje nose poqski
kowanici ili Gruzini, {to pada na jedno
rame. Kapa je bila od {arene leopardove
ko`e. Delija bi na predwi deo pri~vrstio
veliko orlovo pero, ne bi li delovao zas-
tra{uju}e. Druga dva pera pri~vrstio bi
zlatnim kop~ama za {tit, koji nosi pos-
109
OSMANSKO CARSTVO
Jesi li ikad probao/probala bakla-
vu? Da li je ona poznata tamo gde ti
`ivi{? Da li se razlikuje od baklave
koju Evlija opisuje?
IV-16. Jelovnik [evkija mula Mustafe
(Sarajevo, druga polovina XVIII veka)
Ja siromah, pisar [evki mula Mustafa,
imam i hatib Buzaxi haxi-Hasanove xamije,
jedne no}i, nakon {to sam sa svojom poro-
dicom ve~erao, po~eo sam misliti o tome
{ta }u i da li }u imati ve~erati slijede}i
dan. Nisam bio bogat ~ovjek, zimska se za-
liha potro{ila, ja nisam imao novaca. U
tom razmi{qawu, koje mi nije dalo da spa-
vam, oslonio sam se na Boga koji me je kao i
moju porodicu i do sada opskrbqivao. To se
dogodilo na koncu erbeina [januara], kada je
bio najkra}i dan i sunce se nalazilo u pre-
kretnici. I zaista, slijede}ih dana kad
sam dolazio ku}i, imao sam za ve~eru:
Prvu no} guzelmu pitu i tutma~,
drugu no} mandru,
tre}u no} vru}u halvu i proso s medom,
~etvrtu no} bulgur ~orbu i xiger }evab,
petu no} {irden, sir i hqeb,
{estu no} {irden, sir i hqeb,
sedmu no} guzelma pitu, ~orbu i burek
pitu,
osmu no} }evab i kupusnu ~orbu,
devetu no} tarhana ~orbu,
desetu no} }evab s vru}im kukuruzom i
jedanaestu no} }evab s jarinom ~orbom, i
tako daqe.Be{eskija, str. 54
Koja se osmanska jela jo{ uvek spre-
maju u tvojoj zemqi? Koje si ti
jeo/jela u skorije vreme?
72 Iliri su naseqavali zapad Balkana u drevna vremena. U renesansnim zapisima qudi se ~esto nazivaju
po starosedeocima wihovih krajeva.
?
?
IVg. @ivot na granici
Sl. 50. Delija, osmanski ratnik
(XVI vek)
Nicolay, str. 228
IV-18. Institucija bratimqewa na
bosanskoj granici (1660)
[…] Muslimanska vojska oti{la je prekju~e
u „~ete i potjere“ i ugrabila mnogo ratnog
plijena pod gradom Splitom. Me|utim, kad
su se vra}ali, neprijateq im je napravio
zasjedu, tu u planini Prologu i wegovom
klancu. Oni su se sukobili... […]Kad su svi na{i kowanici i pje{aci, ska-
~u}i kao srne po strmenitom kr{u, stigli
na boji{te i kad su nas ugledali nevjerni-
ci, odmah su na nas navalili kao ~opor
sviwa.
[…] [Muslimanska je vojska ubedqivo pobi-
jedila.]Bilo je posje~eno hiqadu i {ezdeset ne-
prijateqskih glava, zarobqeno sedam sto-
tina i ~etiri zarobqenika. […] S na{e je
strane mu~eni~ki poginulo sedamdeset
junaka...
[…]Jedan kraji{ki gazija [muslimanski borac],me|utim, bio je sakrio jednog kr{}ana hara-
miju [razbojnika] u ko`u. Kad su tog junaka i
onoga nevjernika koga je on ~uvao prijavili
pa{i, pa{a se rasrdio i naredio:
„Odmah mi dovedite toga ~ovjeka i zarob-
qenika kojeg je sakrio.“
Kad su obojica do{li na strati{te i kad
je pa{a naredio:„Odmah krvnika!“ ovaj se junak savio oko
110
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
trance, o boku. Za pojasom mu je sabqa i
bode`, a u desnici topuz […]Nekoliko dana kasnije, kad je oti{ao iz
Adrijanopoqa, […] video sam ga kako ja{e
prelepog turskog ata, sveg pokrivenog
ogromnim lavqim krznom […] Topuz je obe-
sio o sedlo, a u desnici je dr`ao duga~ko
kopqe […]Iz radoznalosti sam ga upitao preko
tuma~a kom narodu pripada i koja mu je
vera. On odgovori mudro, i re~e mi da je
Srbin. […] A {to se vere ti~e, rekao je,
samo se pretvara da je s Turcima, kako bi
prou~io wihove obi~aje, jer po ro|ewu on
je hri{}anin, i po srcu i po svome izboru.
A da bi me u to {to boqe uverio, odreci-
tovao mi je i na gr~kom i na slovenskom
o~ena{ i vjeruju.Nicolay, str. 226-227
Uporedi ovaj opis sa slikom, i
sa~ini spisak osobina jednog „deli-
je“. Za{to se on borio u osmanskoj vojs-
ci ako je hri{}anin? Da li se „delije“
mogu uporediti sa „psima rata“, kakvih
ima u svim vremenima? Navedi neki
primer za drugo vreme i drugo mesto.
?
111
OSMANSKO CARSTVO
vrata svoga zarobqenika, te zapoma`u}i ipla~u}i re~e:„Aman, veliki veziru, ja sam se s ovim za-robqenikom pobratio na boji{tu, mi smojedan drugome dali vjeru. Ako wega pogu-bi{, on }e s mojom vjerom oti}i u raj i to}e za mene, jadnika, biti {teta; a ako jaumrem, pri meni }e ostati vjera ovogzarobqenika koga sam ja pobratio, pa }emooba u pakao, te sam opet na gubitku.“On se bio slo`io na svoga zarobqenika, inije ustajao s wega. Kad je odva`ni pa{aupitao:„Hej, gazije, {ta je ovom ~ovjeku?“Serhatske (serhat = granica) gazije muodgovori{e:„Kad na{i junaci na ovoj krajini padnu ukr{}ansko ropstvo i tom prilikom jedu ipiju za stolom, oni se pobrate s kr{}ani-nom i zakunu mu se na vjernost. Kr{}aninda vjeru muslimanu da }e ga u slu~aju potre-be izbaviti iz nevjerni~kog ropstva, a mus-liman, opet zada vjeru kr{}anu i rekne:'Ako ti padne{ nama u ropstvo, i ja }u tebeizbaviti od Turaka.' I tako dadu jedan dru-gom ~vrstu vjeru rekav: 'Tvoja je vjera moja,a moja vjera je, opet, tvoja.' – 'Je li?' – 'Jest.'Zatim laznu me|usobno krvi. Tako sepobrati musliman s kr{}aninom. Eto uovom slu~aju ovaj nevjernik je pobratimovog gazije. On je nekada izbavio iz rops-tva ovoga muslimana. Sada je, eto, taj nev-jernik {to je u rukama ovih qudi postaosu`aw. Ako ga wegov pobratim sakrije iako se on spase, onda je on ispunio svojuzadanu rije~ i vjeru. Zatim bi od wega uzeosvoju vjeru, a wemu vratio wegovu vjeru. Aako sada ovaj kr{}anin bude ubijen, on ideu raj, a ovaj [musliman] ide u pakao s vjeromnevjernika. Premda ovo nema ni u musli-manskoj ni u kr{}anskoj svetoj kwizi, to jeipak ovakav obi~aj na ovoj krajini ~est.“Kad su to sve kazali pa{i, on je rekao:„Osloba|am ih obojicu.“Na to obojica nokat u ledinu i i{~ezo{e.Svi mi, me|utim, ostali smo zapawenipred ovim razgovorom.
Evlija ^elebija 1996, str. 145-148
[ta misli{, da li je bratimqewemudar na~in da se pre`ivi u pogra-
ni~noj oblasti, ili je to samo trik da bise neko pribli`io svom neprijatequ?
IV-19. Osmanlije tra`e lekara izDubrovnika (1684)
Lijepi pozdravi, ~asna hvala i plemenitadika na{im dostojnim i hrabrim prijateqi-ma, knezu i ostaloj dubrova~koj vlasteli odmene, kapetana Gabele i Neretve i ostalihaga gabelskih. Razbolio nam se stari Abaz-aga [agravi}, ima vjetrove i oti~e doqeispod pojasa. Ovdje nema me{tra koji bi sedomislio o kojoj se bolesti radi i koji bi gamogao lije~iti, zato pi{emo vama i molimova{u milost da nam iz Stona po{aqetedoktora Nikolu Boqahni}a.
Miovi}-Peri}, str. 285
Kako `ivot u pograni~noj zoni za-
magquje verske i politi~ke raz-
like? Da li je lekar iz Dubrovnika tre-
balo da ode i izle~i osmanskog agu?
IV-20. Pismo [imuna Kozi~i}a Bewe,modru{kog biskupa, papi Lavu H (1516)
„Ali ako ne marite za na{e jadikovke i neslu{ate na{e molbe, neka tvoja Svetostzna da nas odasvuda pritje{wuju sve mogu-}e nevoqe. […] Na{i su, naime, qudi pri-siqeni da s Turcima sklope kakav savezili mir i da im pla}aju danak. […]^uo si dakle, prebla`eni O~e, kakve suna{e nevoqe i patwe. ^uj isto tako iispriku za slu~aj krajwe nu`de. Ti pak,svemogu}i Bo`e, nedjeqivo Trojstvo, sve-ta vjero, kojoj smo do sada u najte`im pro-gonima i tjeskobama sa~uvali nedirnutu ineokaqanu vjernost, pogledaj na na{u pra-vednu stvar, primi na{e molbe! Tebi je na-ime otvoreno svako srce i nisu ti skrive-ni ni~iji tajni prohtjevi. Vidio si, Gospo-de, jad tvog naroda i ti zna{ da se ne mo-
?
?
IV-22. Pesma o Hrvatima koji haraju po
Kladu{i
Progovara Sewanin Tadija:
„Od koliko golemih junaka
Nij' ostalo pedeset drugova
Hajmo, bra}o, pod Kladu{u ravnu
Oru{ovu kulu porobiti
Neka vide jawi~ari Turci
Eh kakvi su kotarski serdari!“
[to reko{e, porekli se nisu,
Pa odo{e pod Kladu{u ravnu
Sve do kule Oru{ kapetana.
Robe, nose po bijeloj kuli
I Turkiwu mladu izvodi{e
Po Kladu{i zulum po~ini{e.
Gone oni debele volove
Odagna{e momke i divojke...
Dosta turskih kowa odvedo{e
I odo{e na Ravne Kotare.
Pir ~ini{e za misec danaka,
A kako su zadobili blaga,
Mogli jesu i godinu dana.Mijatovi} 1999, str. 102
Uporedi ovaj opis s opisom Osmanlija
koje haraju po Sloveniji (tekst I-10).
112
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
`emo vi{e odr`ati pred licem neprijate-qa. Naposqetku bez ikakva osje}aja kriv-we otvoreno }u re}i jo{ i ovo: bojim se,sveti O~e, da oni na{i siroma{ni zemqa-ci zbog oskudice, neima{tine i o~aja nebudu prisiqeni da ratuju zajedno s Turci-ma i da pqa~kaju ostale kr{}ane.“
Gliga, str. 84-85
Koja je najve}a opasnost koju pomiwe
biskup iz Modru{a? [ta preovla-
dava u wegovom pismu - briga za spas
wegovih zemqaka ili opasnost po hri{-
}ane izvan Hrvatske?
IV-21. Pismo Frawe Krste FrankopanaGasparu ^olni}u (1670)
Lijep pozdrav, moj kapetanu knezu ^olni}u!
Hvala gospodinu Bogu, da su na{i qudi sti-
gli i da su dobro opremqeni. Dobio sam pi-
smo od glavara [Zrinski] da se uputim tamo
i da pripremim ustanak, zato }u raditi na
tome dawu i no}u, kako bi ustanak {to prije
po~eo. Moji qudi i ja smo spremni i jedva
~ekam da se na{e kape izmije{aju s ~alma-
ma, a tako mi Boga, da }e krilaki [austrijskavojni~ka kapa] poletjeti zrakom. […] Ovoga
puta }emo odlu~iti i kako i kada imamo
udariti; i ako bude potrebno, sam }u posje-
titi bosanskog pa{u kako bismo utvrdili
stvar i dogovorili po~etak akcije. Uzdajem
se u Boga da }e nam stvar uspjeti; samo ako
odmah udarimo neprijateqe po glavi, ako ne
dopustimo plundra{ima [nem. Plunderhosen= {iroke pantalone] da do|u k sebi. Ako me
glavar bude htio poslu{ati […], bit }e
dobro, i ja }u na sebe preuzeti sav teret, jer
ja znam kako treba s Nijemcima postupati.Mijatovi} 1999, str. 90
Ovo pismo vezano je za takozvanu za-
veru Zrinskih. Petar Zrinski i Fra-
wo Krsto Frankopan bili su ugledni hrvats-
ki plemi}i koji su {ezdesetih godina XVIIveka bili na kqu~nim polo`ajima u Hrvat-
skoj pod habzbur{kom vla{}u. Iako su se ra-
nije hrabro borili protiv Osmanlija, bili
su nezadovoqni namerama Habzburgovaca da
u~vrste svoju apsolutisti~ku vlast na ra~un
privilegovanih stale`a, pa su skovali
plan da se uz pomo} Francuza ili Osmanlija
oslobode habzbur{ke vlasti. Pogubqeni
kao zaverenici 1671, Zrinski i Frankopan
kasnije su slavqeni kao prvi borci za
hrvatsku i/ili ma|arsku nezavisnost.
Kako ti izgleda Frankopanova poli-
tika naro~ito ako ima{ u vidu da je
on, samo nekoliko godina pre no {to je na-
pisao ovo pismo ̂ olni}u, napisao pesmu sa
slede}im stihovima: „ Nu, bratja qublena,
na noge, na noge / turskom misecu da tla-
~imo roge / za veru kr{}ansku, vite{tva
zlamewe / svitu na hasan, a nam na po{te-
we / naj nam ne budi premilo `ivqewe!“.
?
?
?
IV-23. Marko Kraqevi} pije vino uz
ramazan
Car Sulejman jasak u~inio:
Da s' ne pije uz ramazan vino,
Da s' ne nose zelene dolame,
Da s' ne pa{u sabqe okovane,
Da s' ne igra kolom uz kadune;
Marko igra kolom uz kadune,
Marko pa{e sabqu okovanu,
Marko nosi zelenu dolamu,
Marko pije uz ramazan vino;
Jo{ nagoni oxe i axije
Da i oni s wime piju vino.
[…]Kad je care razumeo re~i,
On po{iqe svoja dva ~au{a:
„Otidite, dva ~au{a mlada,
Pak ka`ite Kraqevi}u Marku
Da ga care na divan zaziva.“
[…]Besedi mu care Sulemane:
„Moj posinko, Kraqevi}u Marko,
Ta ja jesam jasak u~inio:
[…]Dobri qudi o zlu govori{e,
Na jadnoga Marka potvori{e.“
[…]Al' besedi Kraqevi}u Marko:
„Poo~ime, care Sulemane,
Ako pijem uz ramazan vino,
Ako pijem, vera mi donosi;
Ak' nagonim oxe i axije
Ne mo`e mi ta obraz podneti
Da ja pijem, oni da gledaju,
Nek ne idu meni u meanu.
Ako l' pa{em sabqu okovanu,
Ja sam sabqu za blago kupio;
Ako igram kolom uz kadune,
Ja se, care, nisam o`enio,
I ti s', care, bio neo`ewen;
Ako l' kalpak na o~i nami~em,
^elo gori, s carem se govori;
[to buzdovan uza se privla~im,
I {to sabqu na krilo nami~em,
Ja se bojim da ne bude kavge,
Ako bi se zametnula kavga,
Te{ko onom tko j' najbli`e Marka!“The Serbian, str. 209-215
Za{to je sultan zabranio da se
pije? Da li su tu verski razlozi
bitniji, ili to vlasti poku{avaju da
zauzdaju neposlu{ne pojedince?
Kako se junak iz ove pesme ophodi sa
sultanom? [ta nam to kazuje o legitim-
nosti sultanove vlasti?
IV-24. Uticaj hri{}ana na Albance
muslimanske vere (oko 1800)
Wegovi hri{}anski susedi uti~u na Albance
muslimanske vere. On pije vino i naro~ito
voli pivo (kasnije sam uspeo da dobijem
jednu bocu u Minhenu), i kune se u Bogorodicu.Fraser, str. 258
Kako su hri{}ani i muslimani uti-
cali jedni na druge? Navedi i druge
primere me|usobnog uticaja.
113
OSMANSKO CARSTVO
?
?
IVd. @ivot `ene
IV-25. „Carsko“ ven~awe u XV veku
Zbog toga gazi sultan Murat73 skupi vojsku,
s kojom je imao nameru da zauzme celu des-
potovu zemqu [Las-vilajet]. To ~uje Vlk-
oglija [despot \ura| Brankovi}].74 Ponovo
posla poslanike. Posla ih s nebrojenim
darovima i jo{ poru~i: „Sprema [~eiz] moje
73 Murat II (1421–1451).74 Uporedi ovaj tekst sa tekstom I-8, a naro~ito vidi napomenu br. 19.
114
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
k}eri gotova je. Po{qite ~oveka, uzmite
svoju robiwu.“
Pa{e reko{e sultanu: „Treba uzeti.“ A car
na to re~e: „Spremite {to treba.“ Iz Skop-
qa posla{e gospo|u Ishak begovu. […] Odo-
{e pravo u Smederevo. Kad su bili jo{ ne-
koliko kanaka pred Smederevom, Vlk-ogli
im u susret posla gospo|e |aurske vlastele
i priredi im neobi~an do~ek. Uz veliko
po{tovawe doprati{e ih u Smederevo. […]Popisa{e devoja~ku pr}iju. Taj spisak pre-
dado{e Uzbek-agi. Ka`u da je Vlk-ogli tom
prilikom izjavio: „Ja miraz nisam dao
svojoj k}eri, caru sam dao. Ako miluje,
neka ga da ovoj svojoj robiwi; ako ne, mo`e
ga dati i drugoj svojoj robiwi.“
Kratko re~eno, devojku odvedo{e u Jedre-
ne. Car joj nije pravio svadbu vele}i: „[ta
}e svadba za k}er jednog neverni~kog
spahije.“Elezovi}, str. 18
Kakvu su svrhu imali dinasti~ki
brakovi? Kakav je izbor knegiwica
uop{te imala u ovoj prilici? Da li su
`ene ovde iskori{}ene?
Kako osmanski hroni~ar vidi Muratovu
`enidbu Marom? Na kakav nam to odnos
prema `enama ukazuje?
IV-26. @ene u Albaniji (oko 1810)
Nemam neku naro~itu `equ da govorim o
moralu Albanaca. Oni svoje `ene, koje su
gotovo sve potpuno neobrazovane i ne govo-
re nijedan jezik osim svog materweg, tre-
tiraju jednako kao i stoku, pa ih tako neka-
ko i koriste (mada kao stoku od boqe sor-
te), i koriste ih za te`ak rad, a neretko i
ka`wavaju batinama. Zaista, oni prema
svojim ̀ enama gaje prezir, mo`da i mr`wu,
a ~ak ni u povremenim izrazima naklonos-
ti nema ni~eg {to bi i izdaleka podse}alo
na ono {to mi nazivamo ne`no{}u. A ipak,
svaki od wih se `eni ako samo mo`e, jer to
je znak blagostawa, a i zato {to `eli da
ima roba u ku}i. Osim toga, kao i u drugim
delovima zemqe, `ene nisu ba{ tako bro-
jne kao mu{karci, pa mlada svom budu}em
mu`u ~esto uop{te i ne donosi miraz, nego
ga on daje woj, i mora da prikupi oko hiqa-
du gro{a [pjastera] pre nego {to sme i da
pomisli na `enidbu.Broughton, str. 136
Za{to su `ene koje se pomiwu u ovom
tekstu u tako lo{em polo`aju? [ta
autor teksta misli o tome? [ta misli{,
kako on zami{qa normalan brak?
IV-27. Solidarnost me|u hri{}ankama:
mu~eni{tvo sv. Filoteje (1589)
U ta vremena […], robiwice u Atini dola-
zile su iz raznih krajeva. Nema re~i koje
mogu opisati dragu pokojnu Filoteju i svu
wenu blagost i milosr|e, kao ni isku{ewa
i opasnosti kojima se izlagala ne bi li
spasla i izle~ila ove robiwice. […] ^e-
tiri robiwice ~ule su za ovu sveticu, pa
kad im se ukazala prilika, one uteko{e
od svojih gospodara, koji su ih prisiqava-
li da pre|u u drugu veru, i po|o{e da je
potra`e. A ona ih do~eka, sa svom svojom
bri`no{}u i qubazno{}u, i podu~i ih ka-
ko da smognu hrabrosti da se suo~e s opas-
nostima, ali i kako da ne jadikuju nad svo-
jim ropstvom, i dugo je poku{avala da ih
vrati domu. A gospodari tih `ena, ~uv{i
{ta se doga|a, do|o{e kod Filoteje, si-
lom je odvedo{e od ku}e i dovedo{e pred
muslimanskog namesnika, koji je baci u
tamnicu. Ova izuzetna `ena, koja je u tom
~asu bila dostojna i svakog `aqewa, pre
je bila spremna da se `rtvuje nego da oda
one `ene koje su joj se obratile za pomo};
`elela je da poka`e glas jevan|eqa u
stvarnosti.Synaxaristis, str. 325-326
Filoteja je umrla 19. februara od ra-
na. Progla{ena je sveticom i postala
je jedna od duhovnih za{titnica Atine.
?
?
Koji su bili Filotejini motivi? Da
li je weno delo bilo zlo~in prema
osmanskom zakonu?
IV-28. Statut `enskog sapunxijskog
esnafa u Triki, u Tesaliji (1738)
@ene iz sapunxijskog esnafa Stamula, Va-
silika, Margarona, Arhonta, Veneta, Ange-
la, Pagona, Trijantafilija, Haida i Eka-
terina, do|o{e pred mene, poniznog pred-
stojnika, i pred ~asne sve{tenike i veli-
kodostojnike na{e mitropolije u Triki i
saop{ti{e nam da prema starom obi~aju
mu{karcu nema mesta u ovom esnafu ili u
ovom poslu uop{te. Zato one jednodu{no
mole da se ovaj wihov dogovor odobri i da
se unese u zakonik; a ukoliko neka od wih
u budu}nosti po`eli da uvede u esnaf
}erku ili snahu kako bi i ona pravila sa-
pun, plati}e esnafu pet gro{a, kao {to
pla}aju i drugi esnafi. Ako neka od `ena
umre, niko ne}e mo}i da preuzme alat za
ovaj posao, jer wime mogu da raspola`u
jedino `ene iz esnafa, a ukoliko neko sa
strane poku{a da se bavi ovim poslom bez
dozvole ovih `ena, ako pogazi ovaj dogo-
vor i crkveni ukaz, toga }e mo}i da kazne
i crkva i turske vlasti, i mora}e da plati
deset gro{a esnafu i petnaest crkvi. Ovaj
esnaf osnivamo kao esnaf u kom nema
mu{karaca, i on }e biti pod starateq-
stvom i pa`wom sve{tenika i crkvenih
velikodostojnika. Dokument sa~inio i po-
tvrdio ja, ponizni, a svedo~ili ~asni
sve{tenici i crkveni velikodostojnici
na{e mitropolije u Triki i uneli u sveti
zakonik godine 1738, dana 27. jula.
Giannoulis, str. 45
Kako su `ene iz Trike {titile
svoje interese?
Sl. 51. Ugledna Atiwanka (1648)
Asdrachas, sl. 71
IV-29. Razvod u jednom selu kod Sofije
(1550)
Ovim se u kadijski zapisnik unosi da je
nemusliman Pejo, sin Radulov, nastawen u
selu Birimir~e, nedaleko od Sofije, iza-
{ao pred {erijatski sud u prisustvu svoje
`ene Stojane, }erke Nikoline, i svojom
voqom dao slede}u izjavu:
„Dao sam razvod pomenutoj Stojani, prema
na{em la`nom obi~aju;75 od danas ona je
razvedena.“ Potom je sa~inio ovu izjavu,
koju je potvrdila i pomenuta optu`ena
Stojana, i ona je uneta i po wenoj `eqi.
115
OSMANSKO CARSTVO
?
?
75 Ovde to zna~i prema hri{}anskom zakonu.
[…]Svedoci: Hajdar-beg; haxija Ali, sin
Sulejmana, sudskog glasnika; Seid Hasum,
sin Seida Mehmeda, upravnika vakufa;
tuma~ Sinan, sin Abdulahov, itd.Turski izvori, 2, str. 104
Ovaj je slu~aj specifi~an utoliko
{to je razvod legalizovao (musliman-
ski) kadijski sud. U ve}ini slu~ajeva raz-
vod je me|u hri{}anima mogao da se obavi
samo pred hri{}anskim verskim sudom.
[ta misli{, za{to su Pejo i Sto-
jana hteli da wihov razvod priznaju
i kadijski i hri{}anski sud?
Sl. 52. Turkiwa s decom (1568)
Nicolay, str. 142
Sl. 53. Turkiwa u ode}i za izlazak,
francuski crte` (oko 1630)
Hegyi, Zimanyi, str. 149, sl. 149
IV-30. Kadija bele`i slu~aj Kipranke
koja se razvodi tako {to prima islam
(1609)
Husna, k}er Muratova, jermenska `ena, re-
~e pred svojim mu`em Mergerijem, sinom
Kulukovim, Jermeninom: On je stalno grub
prema meni. Ja ga ne `elim. On to pori~e.
Potom Husna primi po~ast islama. Po{to
uze ime Aj{a, wen mu` bi pozvan da i on
primi islam, ali on ne htede, pa se zato
nala`e Aj{in razvod.Jennings 1993, str. 141
[ta misli{, da li je Husna pre{la
u islam iz iskrenog ube|ewa ili joj
je to samo bio na~in da pobegne od
okrutnog mu`a?
116
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
?
?
Sl. 54. Devojka iz brdskih krajeva na
severu Albanije (po~etak XIX veka)
Pogledaj dobro kako je devojka ode-
vena. Prime}uje{ li neke specifi~-
ne osmanske elemente? Prona|i slike
`ena iz drugih delova Evrope u tom
istom periodu i uporedi wihovu no{wu.
IV-31. Kadija bele`i slu~aj muslimana
koji se razvodi od hri{}anke (1610)
Jusuf, sin Mehmeda iz Levko{e, re~e pred
svojom `enom Merjemom, k}erkom Ilije zi-
mije (nemuslimana): Moja `ena Merjem je
nevernica [kafire]. Kad sam je pozvao u is-
lam, ona nije htela, pa sam joj tri puta re-
kao da se razvodim. Tako sam ja sad razve-
den. I ona je razvedena.Jennings 1993, str. 141
Prema muslimanskom zakonu, musli-
man mo`e da se o`eni nemusliman-
kom, a ona mo`e da zadr`i svoju veru. U
ovom slu~aju, Jusuf drugu veru koristi samo
kako dodatni razlog kojim opravdava raz-
vod. Obrati pa`wu na to kako je procedura
razvoda jednostavna.
Da li je razvod braka kod musli-
mana lak{i nego kod hri{}ana?
IV-32. Jani~ar ~ini prequbu s
muslimankom u Carigradu (1591)
Prosto ne mogu a da ne ispri~am pri~u jed-
ne Turkiwe koja je odr`avala vezu s na{im
jani~arem Mustafom. Bila je mlada i ima-
la veoma lepo lice. Mustafa je jedno po-
podne pozva da se zabave, a ja mu ostavih
slatki{a i najboqeg vina. Bilo je to, re-
kao bih, veoma dobro vino, vino iz ^e{ke.
Gospo|a je imala veoma starog mu`a, koji
nije imao poverewa u wu. Ne znaju}i kako
bi druga~ije do{la na dogovoreno mesto, i
u dogovoreno vreme, pred sam smiraj (na{
je narednik uglavnom i{ao na molitvu u to
vreme), ona re~e svom mu`u da ide u kupa-
tilo. Povede sa sobom i dve slu{kiwe da
joj, kao i obi~no, nose ode}u u velikim ba-
karnim koritima pokrivenim }ilimima;
hodale su tik za wom i pro{le ispred na-
{e zgrade. Javno kupatilo u koje je krenula
ova lepotica nije bilo daleko odatle, sa-
gradila ga je Ruka, `ena turskog sultana, i
mu{karci u wega nisu imali pristupa pod
pretwom smrti. Prolaze}i pored na{e
zgrade, gospo|a dade jani~aru znak da }e
do}i na sastanak. A nepoverqivi mu` ho-
dao je malo iza we, i kad je ona u{la u ku-
patilo, on stade preko puta ulaza da je
~eka. Ali ko jo{ mo`e dosko~iti `enskom
lukavstvu? Pored na{e ku}e pro{la je u
zelenoj odori, ali u kupatilu se presvukla
u ode}u koju je ponela sobom, ostavila
slu{kiwe tamo, iza{la u crvenoj odori i
srela se s na{im jani~arem. On ju je lepo
do~ekao i pozdravio u svom stanu, izvrsno
je zabavio, a posle ve~ere pustio je da iza-
|e na stra`wa vrata. Ona po drugi put ode
u kupatilo, okupa se i vrati se ku}i s mu-
`em. Prosto ne mogu da se nadivim lukavo
sti ove `ene, a jani~ar i ja smo se ~esto
prise}ali ove dogodov{tine i smejali se.Mitrovitz, str. 107-108
117
OSMANSKO CARSTVO
?
?
Venceslav Bratislav fon Mitrovic
pratio je austrijskog poslanika u Ca-
rigrad 1591. godine, i va`i za istan~anog
posmatra~a osmanskog dru{tva.
Kakav stav ovaj pisac ima prema
prequbi?
IV-33. Ledi Meri Vortli Montegju o
osmanskim `enama (1717)
Nikad u `ivotu nisam videla toliko lepe
kose. Na jednoj sam dami izbrojala ~ak
stotinu i deset pletenica, sve prirodnih.
A treba re}i i da je ovde lepota ~e{}a ne-
go kod nas. Prosto je ~udo videti mladu ̀ e-
nu a da nije lepa. One po prirodi imaju
najlep{i ten na svetu i gotovo sve imaju
krupne crne o~i. Uveravam vas najiskreni-
je da se engleski dvor, iako verujem da je
najotmeniji me|u svim hri{}anskim dvoro-
vima, ne mo`e podi~iti tolikim lepotica-
ma koliko ih ima ovde pod na{om za{ti-
tom. One uglavnom doteruju obrve, a i Grki-
we i Turkiwe imaju obi~aj da o~i uokvire
crnom tinkturom od koje o~i, iz daqine
ili pri svetlosti sve}a, izgledaju jo{ tam-
nije. Pretpostavqam da bi mnoge na{e da-
me bile presre}ne da saznaju tajnu ovoga.
[…][to se wihovog morala ti~e ili dobrog
vladawa, tu moram, kao i Arlekino, da ka-
`em da je ono isto kao i kod vas, i da Tur-
kiwe ne gre{e ni{ta mawe nego hri{}an-
ke. Sad po{to sam malo upoznala wihove
obi~aje, ne mogu a da se ne divim ili uzor-
noj diskretnosti ili izrazitoj nedotupav-
nosti onih koji su o wima izve{tavali. Ta
lako je videti da one imaju ve}u slobodu
od nas; nijedna `ena, bez obzira na polo-
`aj, ne sme da ide ulicom bez dva vela, od
kojih joj jedan pokriva celo lice, osim
o~iju, a drugi joj od glave pada niz le|a, pa
im je tako ~itavo obli~je pokriveno ne~im
{to se zove ferexa, i nijedna se `ena ne
pojavquje bez we. […] Zimi ferexa je od
sukna, leti od neke lak{e tkanine ili od
svile. Mo`ete ve} misliti koliko wih to
dobro skriva: ne mo`ete razlikovati ve-
liku gospo|u od wene robiwe, a ~ak ni naj-
qubomorniji mu` ne mo`e nikako prepoz-
nati svoju `enu kad je sretne, a nijedan
mu{karac ne sme da dodirne `enu na uli-
ci ili da je prati.
Ova neprestana maskarada daje im svu
slobodu da se odaju svojim sklonostima, i
to bez opasnosti da }e biti otkrivene. […]A nemaju ~ega da se pla{e ni od mu`evqe-
ve zlovoqe, jer one `ene koje su bogate za-
dr`avaju sav svoj novac u svojim rukama, i
nose ga sobom i posle razvoda, uz ono {to
je mu` jo{ du`an da im doda na to. […]Istina, prema wihovom zakonu mu{karac
mo`e da uzme ~etiri `ene, ali nema pri-
mera da je neki vrli mu{karac iskoristio
tu slobodu, ili da `ena plemenitog porek-
la to trpi. Ako se mu` poka`e nepouzdan,
a to se de{ava, on sebi dr`i nalo`nicu u
odvojenoj ku}i i pose}uje je {to diskretni-
je mo`e, upravo kao i kod vas.
I tako vidi{, draga sestro, da se obi~aji
me|u qudima ne razlikuju ba{ onoliko ko-
liko nam to sugeri{u na{i putopisci.Montagu, str. 70-72
Ledi Montegju bila je `ena britan-
skog poslanika u Osmanskom carstvu.
Wena pisma ne svedo~e samo o kwi`evnom
daru ve} i o wenoj o{troumnosti i dobrom
poznavawu osmanskog dru{tva.
Kad uzme{ u obzir pri~u koju je pre-
neo Fon Mitrovic (tekst IV-32), {ta
misli{, da li je ledi Montegju u pravu
kad ka`e da muslimanke zahvaquju}i
ode}i lak{e mogu da po~ine prequbu?
Za{to ledi Montegju tvrdi da su osman-
ske `ene u boqem polo`aju od Britan-
ki? Da li `eli da provocira ili mo`da
ima i jake argumente?
Koje su razlike postojale u polo`aju
`ena u Osmanskom carstvu? [ta je glav-
ni razlog tim razlikama: vera, dru{t-
veni polo`aj ili li~ni stav?
118
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
?
?
119
PETO POGLAVQE
Faktori krize
Mnogi se istori~ari sla`u s tim da je krajem XVI veka Osmansko carstvo po~elo da slabi i da je
wegovo opadawe potrajalo ~itava tri veka, sve do kona~nog raspada po~etkom XX. Drugi pak tvrde
da je proces slabqewa po~eo 1683. godine, s neuspe{nom opsadom Be~a, posle koje je Osmansko
carstvo po~elo da gubi ratove i teritorije u Evropi, ili po~etkom XIX veka, kada je Osmansko
carstvo ekonomski i politi~ki po~elo da se ukqu~uje u svetski poredak kojim je dominirao Zapad.
No, pitawe slabqewa Osmanskog carstva, iako su se wime uglavnom bavili istoriografi u XXveku, nije ba{ tako novo. Ono se, naime, mo`e sresti i u spisima iz XVI i XVII veka, kad su osman-
ski u~ewaci tvrdili da vi{e nema „dobrog starog poretka“ iz „zlatnog doba“ Sulejmana I(1520–1566) i da se sad {ire nered i korupcija. Istori~ari su ovo mi{qewe uspeli da opovrgnu
i da ga prika`u kao ideolo{ko sredstvo kojim su osmanske elite `elele da o~uvaju svoj polo`aj.
Osim toga, novije studije pokazale su da je Osmansko carstvo uspelo da prevazi|e krizu s kraja
XVI i po~etka XVII veka tako {to se okrenulo modernizaciji, ja~awu nov~ane razmene i birokrati-
zaciji dr`ave – a ne{to sli~no se na po~etku novog veka zapravo de{avalo i u ve}ini velikih
evropskih i azijskih monarhija. To bi onda zna~ilo da XVII i XVIII vek nisu bili period kontinui-
ranog opadawa nego period slo`ene modernizacije, a u mnogo ~emu ~ak i period ja~awa i razvoja.
To ne zna~i da u ovom dobu nisu postojali ba{ nikakvi elementi krize. Qudi koji su `iveli
u Osmanskom carstvu bili su, ba{ kao i svi drugi na po~etku novog veka, ma gde `iveli, izlo`eni
raznim ograni~ewima i pritiscima. Pre svega, i sam fizi~ki opstanak ~esto je bio ugro`en: le-
tinu su mogle uni{titi razne prirodne katastrofe, vatra je mogla satreti i nagomilano bogat-
stvo i elementarna sredstva za `ivot, qude su kosile nepoznate bolesti koje oni nisu umeli da
izle~e. Nameti su za mnoga doma}instva bili ogromno optere}ewe. Ratovi su bivali sve skupqi
i slabili su osmansku dr`avnu kasu. Kako bi pove}avale svoje prihode, osmanske vlasti bi ili
pove}ale poreze ili bi vr{ile devalvaciju, ali od toga se dr`avni buxet nije mogao oporaviti.
Prodaja polo`aja ili otvoreno davawe mita bili su na~ini da se privatni kapital ubaci u
dr`avne tokove novca, ali time su se stvarale i paralelne mre`e vlasti i uticaja, zahvaquju}i
kojima su male grupa dr`avnih slu`benika i posrednika mogle da uzimaju za sebe novac, bio on
dr`avni ili novac poreskih obveznika.
U ovom poglavqu `eleli smo da poka`emo i kako su pojedine krize nastajale i kako su vlasti
poku{avale da ih re{e. Povratak na dobri stari poredak bio je jedna mogu}nost, izlazak iz
osmanskog sistema druga. Tekstovi koje navodimo ovde pokazuju nam na kakve su se na~ine qudi
dovijali u kriznoj situaciji, ali i kako su dalekose`ne posledice te krize imale.
V-1. Glad u Carigradu (1758)
Te godine qudi su se slili u Carigrad
po{to je u ve}ini krajeva vladala glad.
Tako glad nastade i u glavnom gradu, gde je
hleba bivalo sve mawe. Po nekoliko sto-
tina qudi stalno je opsedalo vrata svake
pekare. Uzimali bi i napola pe~ene vek-
ne. Starci, `ene i mu{karci [raiyye] glado-
vali su. […] Zato su qudi po~eli da kupuju
Va. „Prirodne“ nepogode
pirina~ u velikim koli~inama. Tako je
onda i pirin~a po~elo da biva sve mawe.
Kako se bli`io post, pa da muslimani ne
bi trpeli oskudicu, u mesecu {abanu izda-
ta je zapovest po kojoj svakom sleduju dve
oke76 pirin~a. Me|utim, posledweg dana
meseca {abana nekoliko stotina zlih `e-
na nagrnulo je na magacin jednog zimije77,
trgovca pirin~em. Jedna od wih isuka
velik no` i nasrnu wime na zimiju. Zimija
ute~e, a one razvuko{e pirina~. ^uv{i za
ovaj ispad, jani~arski aga Nalband
Mehmed-pa{a ode u taj kraj da spre~i
pqa~ku, ali ne samo {to nije uspeo u tome
nego ga je ruqa jo{ i ispsovala i naru-
`ila. Zato on posla velikom veziru svog
glasnika Kuzuxu Mehmed-agu. Pomenuti
Kuzuxu Mehmed pri~a: „Kad sam stigao do
wega i ispri~ao mu sve, on je upravo slu-
{ao neke svira~e. Nije dao da ga ometam.
Jednostavno mi je rekao da zamenika
jani~arskog age odvedem na doti~no mesto.
Tako sam i u~inio. A `ene ga spazi{e pa se
razbe`a{e.“ Posle ovog skandala, zapo-
vednik jani~ara smewen je, a wegov za-
menik […] bi postavqen na wegovo mesto.
Zahvaquju}i jakim vetrovima, dva dana
kasnije pristigo{e i brodovi s pirin~em,
pa se pirina~ svuda mogao kupiti.«emdanizâde, str. 16-1
Snabdevawe velikog grada kakav je
Carigrad zavisilo je od letine u
raznim pokrajinama. Koliko god da su se
vlasti trudile, nesta{ice i nastupi pani-
ke bili su neizbe`ni, dolazilo je do po-
skupqewa i do nemira me|u stanovni{-
tvom, {to je moglo biti i politi~ki opasno.
Po~etkom novog veka pobune gladnih, koje su
neretko predvodile `ene, bile su ~este, i
to ne samo u Osmanskom carstvu nego i u za-
padnoj Evropi.
Opi{i ekonomske i psiholo{ke me-
hanizme kojima su qudi u Carigradu
poku{avali da iza|u na kraj u vremeni-
ma nesta{ica.
Za{to su `ene bile glavni akteri u po-
bunama gladnih?
Da li bi svetina upala da opqa~ka ma-
gacin bogatog muslimanskog trgovca pi-
rin~em? I da li bi vlasti tada reago-
vale o{trije?
V-2. Zemqotres u Carigradu (1766)
[…] Tre}eg dana, a to je bio 12. zulhixe i
14. maj, ~etvrtak, […] pola sata po svitawu
iznenada je do{lo do velikog zemqotresa.
Bio je toliko sna`an da je qude odmah na-
pustila svaka nada da }e ostati u `ivotu,
pa su ostali gde su se zatekli. Sve zgrade,
svi qudi i `ivotiwe, sve je stradalo. Oni
koji su pre`iveli pokajali su se za svoje
grehe i u~vrstili u veri. Posle devet
minuta, zemqa se umirila. Carigrad je bio
sav u prahu i dimu. Kad se dim razi{ao,
pokazalo se da je Osvaja~eva xamija sru{e-
na do temeqa. Bajazitova i Mihrimahova
xamija bile su te{ko o{te}ene. Te{ko su
o{te}eni i poslasti~arnica, prostor za
molitvu [Dua Meydani] na pokrivenom baza-
ru, kao i tr`nica {e{irxija i bezistan.
Stari saraj, gradske zidine, [tvr|ava sa]Sedam kula, Vezirov han, tr`nica robqa,
i druga zdawa od cigle i kamena i xamije i
neke ku}e od drveta tako|e su stradale.
Propale su i neke zgrade u ~etvrtima Ga-
lata i Uskudar. ^ak se i za neke gra|evine
za koje se isprva mislilo da su koliko-
toliko dobro pro{le kasnije pokazalo da
su stradale. Na Novom saraju su tako|e
o{te}eni temeqi i zidovi. Smrtno je stra-
dalo ~etiri hiqade qudi. A kako Cari-
grad ima oblik trougla, zemqotresa i po-
`ara ovde nikad ne}e mawkati.«emdanizâde, str. 85-86
120
FAKTORI KRIZE
76 Osmanska mera za te`inu - 1,283 kg.77 Nemusliman.
?
121
OSMANSKO CARSTVO
V-4. Re{ewa za krizu osmanske dr`ave
u Ko~i-begovim memoarima (oko 1630)
Sa~inio sam ovu raspravu i podneo je uzvi-
{enom, veli~anstvenom sultanu kako bi on
znao razloge za nevoqe i promene na ovom
svetu i kako bi im, Bo`jom milo{}u, prona-
{ao leka. Tako }e sultan mo}i da ispravi
{to je krivo. Neka se najpre zna da je osnov
poretka u carstvu i u narodu po{tovawe
verskih pravila i verskog zakona, {erija-
ta. Drugo, sultan treba qubazno da se opho-
di i da po{tuje prava svih stale`a, u~ewa-
ka koji se staraju o potrebama podanika ko-
je im je Bog poverio i ratnika koji svoj `i-
vot stavqaju na stazu rata [gaza]. Me|utim,
on treba da kazni one koji to zaslu`uju i
da lo{e postupa prema wima. Isto tako, on
treba da po{tuje i ~uva jo{ uvek va`e}e
zakone po~iv{ih sultana. Jer treba se na-
dati da }e se stvari na taj na~in popravi-
ti i urediti se i da }e se ugled dr`ave
obnoviti. A poredak je sultanov.Koçi Bey, str. 19
Vb. Politi~ka kriza u Carigradu
? Za{to su xamije u Carigradu stra-
dale vi{e nego druge zgrade?
V-3. Kuga u Bukure{tu (1813)
A meseca oktobra smrt stade da uzima da-
nak u razmerama kakve nikad dotad nigde
nisu vi|ene. ^inilo se da }e se grad ras-
prsnuti, i qudi su be`ali kud su ih god
noge nosile. I ~itav grad bio je pust. Ali,
{ta se moglo i videti? Kud god da se
okrenete, ~uli biste: „Sklawaj se, be`' u
stranu, evo grobara s mrtvima“, wih osmo-
ro, ako ne i desetoro, jedan na drugom, a
prati ih povorka u traqama i uplakana
deca. I nosili bi ih tako kroz ~itavu tu
sirotiwsku ~etvrt, sve dok vi{e uop{te
ne bi bili kadri da im pomognu, i onda bi
ih ostavili na ulici sve dok grobari ne
do|u da ih pokupe mrtva~kim kolima. A
{to se nas `ivih ti~e, i mi sebe smatramo
ve} mrtvima i hodamo lelujaju}i se. Oni su
onda po~eli da sahrawuju jedni druge po
ba{tama dok se i one nisu napunile. Tamo
gde je kuga u{la, pre`iveo je samo jedan
ili dvoje od desetoro. A ponegde nijedan.
A bilo ih je i koji su pre`iveli bolest.
Sve{tenici su umirali po crkvama. Neki
su i pobegli. Crkve su ostajale prazne, bez
ikoga da dr`i bogoslu`ewe, ~oveku se
srce cepalo kad ih gleda takve. Siroti-
wske ~etvrti su se praznile. A smrt je
bila u`asavaju}e prisutna svuda, od
avgusta do januara. A onda je u januaru uspo-
rila, ali nisu joj umakle ni velike ku}e,
osim mo`da nekih va`nih bojara koji su se
zakqu~ali u svoja dvori{ta i koje je ~uva-
la vojska. A ovde u Bukure{tu, kako bih re-
kao, ovde je bilo qudi da sahrane mrtve,
mada su ponekad psi raznosili kosti po
ba{tama, gde ih iz straha nisu ukopavali
duboko. Po selima, ali i izvan wih, psi su
razvla~ili i stanovnike grada i seqane,
po{to tamo nije bilo nikoga da ih sahrani
[…] A u bolnicama bi pravili brda od po
stotinu nagih tela, sve mladi mu{karci i
`ene, deca, starci, bogata{i, siromasi, i
sva ta tela bi oticala. A onda bi iskopa-
li jame i pobacali ih unutra, jedno na dru-
go, Ciganina, bojara, Jevrejina i Jermeni-
na, ophode}i se isto prema svima.Corfus, str. 340-341
Koje su nacionalne, verske i
dru{tvene razlike uop{te bile
bitne u tako dramati~nim okolnosti-
ma? Kako to izgleda biti „`ivi mrtvac“
u gradu koji je pogodila kuga?
Kako ovakve katastrofe uti~u na ele-
mentarnu qudskost?
?
122
FAKTORI KRIZE
U drugoj polovini XVI i tokom XVIIveka nastao je velik broj politi~kih
spisa u kojima se ukazivalo na simptome po-
liti~ke krize, ali u kojima su se davali i
predlozi kako bi se kriza mogla razre{i-
ti. Mahom su se predlagale mere kojima bi
se povratilo „dobro staro vreme“, tako da
ovakvi saveti nisu imali naro~ito veliku
prakti~nu vrednost.
Da li Ko~i-begov savet ima ikakve
veze s konkretnim razlozima krize
ili je on samo uop{ten? Kakav bi savet
bio efikasniji?
V-5. Poslanici moldavskog kneza
Konstantina Mavrokordata
obja{wavaju za{to su u Carigradu
morali da podmite vi{e qudi (1741)
Va{a visosti, grdite nas {to smo delili
darove, ali mi bez wih ni{ta ne bismo mo-
gli posti}i; a opet, nije pravo ni da se ne
daju nikakvi darovi, jer vremena su takva
da su i Porta velikog vezira i oni oko we-
ga izuzetno gramzivi, i da su svi, pa i naj-
mawi me|u wima, kao zveri. Kad tra`e ne-
{to, oni to najpre ~ine izokola, potom sta-
nu grditi, koriste}i svu svoju mo}, a potom
i pretiti, pa vam drugo i ne preostaje. U toj
carevini nema monarhije kakva je bila za
vladavine Ibrahim-pa{e,78 ali posle ve-
likog vezira svaki visoki slu`benik iz
Spoqnog dvora je kao nezavisni vezir.
Glavni glasnik (~au{-ba{a), mo}an je koli-
ko i zamenik velikog vezira [kethüda], a i
stare{ina pisara [reis] je otprilike isti.
Ovi {to su u pratwi velikog vezira su pra-
ve zveri, a i oni okolo: Hajati je onakav
kakvim ga i vi znate, wegov zamenik bez
okoli{ewa govori pravo agi od harema
[darisadet], nekada{wi pisar [iazegi] Ali-
efendija govori umesto wega i sve je u we-
govoj {aci; Esad-mula je kandidat za polo-
`aj muftije, Pirizade je bliski savetnik,
Xara Halif-efendizade je veoma ugledan,
Amegi ima veliku mo} i bliskiji je s veli-
kim vezirom nego {to je to ^isrijeli s
agom od harema. Ostavimo sad po strani
one koji su mawe zna~ajni, poput ^au{za-
dea, [a}irbega i nekih drugih koji bi te
boli kao zoqe i `ive ti rane otvorili ako
ih ne potkupi{.Murgescu, str. 165-166
Uporedi savete koje daje Ko~i-beg i
realnost kakvu opisuju poslanici
moldavskog kneza.
Da li je podmi}ivawe bilo pitawe slu~a-
ja ili sistemska stvar? Da li je ono
uop{te moglo da se izbegne? Po koju cenu?
?
?
Vv. Ratovi, pobune i seobe
V-6. Seqani be`e u grad (1665)
Stanovnici selâ Kokre i Go|akovo u pri-
lepskom okrugu do{li su pred {erijatski
sud zajedno s vojvodom Ibrahimom, koji je
vojvoda prilepskog sreza, jednog od doba-
ra mog velikog vezira […], i objavili da su
sela iz pomenutog sreza slobodna i da
tamo niko ne treba da se me{a. Me|utim,
beglerbeg, sanxakbeg i drugi slu`benici,
zajedno s mnogim qudima i kowanicima, i
daqe borave tamo, i osim {to im uzimaju
besplatnu hranu, kao na primer ovce, ja-
gawce, med, uqe i druge namirnice, uz to
ih i kiwe i tako {to im neopravdano tra-
`e novac za porez [tekalif-i shaka] iako za to
nemaju vaqano ovla{}ewe. Zbog svega to-
ga, podanici [reaya] iz sela Vepr~ani,
Pe{tani, Duwe i Kalen iz pomenutog sre-
za, koji su tamo nastaweni jo{ od pra-
78 Ibrahim-pa{a Nev{ehirli, veliki vezir 1718-1730.
davnih vremena, pobegli su iz svojih sela
1662, 1663. i 1664. godine i naselili se u
selima na{eg okruga. Pomenuti vojvoda
do{ao je kod wih, a kako odbegli podani-
ci nisu hteli da se vrate, poslao je izve-
{taj u kojem tra`i vaqanu naredbu.
Zato se ova naredba i izdaje, uz napomenu
da se odsad ovi podanici ne uznemiravaju
tako {to }e im se tra`iti porez bez vaqa-
nog ovla{}ewa; podanici koji pobegnu iz
pomenutih sela a ubele`eni su u registar
[defter] sreza treba da se vrate u stara
sela i stara mesta i ponovo se nastane
tamo.Odbrani, I, str. 282-283
Za{to su seqani pobegli iz svog
sela? Kako su vlasti reagovale na
to? Da li je ta reakcija bila primerena
situaciji?
V-7. Pobuna Mehmed-age Bojaxioglua na
Kipru (oko 1680)
[…] pri~a o pobuni ~uvenog Mehmed-age
Bojaxioglua, koja se verovatno odigrala
oko 1680. Ovu sam pri~u ~uo li~no od onog
uglednog gospodina Benoaa Astjea, fran-
cuskog konzula, koji je sve do ove 1788.
godine dostojno predsedavao esnafom
francuskih trgovaca na Kipru. […] Evo
kakve su bile wegove re~i: „^uo sam ne{to
iz narodnog predawa, a stigla mi je i pouz-
dana vest iz usta jednog vreme{nog Tur~i-
na, i od jednog Grka gotovo iste dobi, koji
su obojica bili svedoci pobune {to se
odigrala na ovom ostrvu pre osamdesetak
godina i potrajala ~itavih sedam. Kipar je
u to doba, kao i Rodos i ostrva [egejskog]arhipelaga, bio pod vla{}u osmanskog
admirala [kapudan-pa{e]. Godi{wi porez
[hara~] za Portu ubirao je poseban ~inov-
nik [hara~lija]; sredstva za `ivot
[ma'ishet] su se prikupqala za admirala, a
porez u naturi [nuzul] odlazio je za names-
nika kog je [admiral] naimenovao […]
Age od Levkozije, koje su ubirale ove name-
te, nekad jedan, nekad drugi, po~ele su da
se nadme}u i sva|aju; onda su se latili
oru`ja i stali da napadaju jedan na drugog,
sve dok ih Mehmed-aga Bojaxioglu nije uzeo
pod svoje, bio progla{en za vo|u i sedam
godina predvodio pobunu. Svake je godine
ubira~u poreza kog bi Porta poslala pla-
tio razrezani porez, za koji je ubira~ do-
tad morao da moli, da bi ga na kraju opet
zadr`ao za sebe. U svim okruzima [kazilik]postavio je odane mu qude, koji su onda
bili namesnici. A Porta, saznav{i da taj
Bojaxioglu uop{te vi{e sebe ne smatra
wenim podanikom, posla na Kipar ^olaka
Mehmed-pa{u da silom ponovo uspostavi
red. U Levkoziji ga primi{e, ali posle
nekoliko meseci, kad je poku{ao da se
nametne pomenutom Bojaxiogluu, pobuwe-
nik ga natera da ode iz Levkozije i da se
povu~e na imawe [~itluk] Kubatoglua, gde
je ovaj otad `iveo kao pastir, i dobro se
potrudio da glas o tome ne stigne do
Porte. Me|utim, ne zadugo potom vesti
ipak dopre{e donde, i tad ^ifutoglu
Ahmed-pa{a dobi nare|ewe da iz Karama-
nije pre|e na Kipar, s ne{to vojske, da
oslobodi ^olaka Mehmed-pa{u i da do|e
glave vo|i pobuwenika.
Ahmed-pa{a u~ini kako mu je nare|eno,
iskrca se u Akantuu i krenu pravo na Kit-
raju da odmah zauzme vodenice, kako niko
ne bi mogao da meqe `ito, pa je tako uspeo
da spre~i i dopremawe hrane u Levkoziju,
koja je bila upori{te pobuwenika. Tamo je
ostao dva meseca, i ^olak Mehmed do|e da
se sretne s wim. […]Grad se tako na|e bez hleba, a pa{a, znaju-
}i da mu je pomo} blizu, iako se niko nije
usudio da ka`e ne{to o pobuweniku, pred-
lo`i Bojaxiogluu da }e ga pustiti da se
povu~e i posla mu paso{ kao jemstvo za to.
Videv{i da pa{a ima ja~e upori{te u
gradu, pobuwenik iza|e iz grada po no}i s
grupom ~uvara od poverewa, i ode najpre
do Levkare, a potom do Levke, gde ga pa-
{in zamenik [kehaya] iznenadi, ubi dvade-
?
123
OSMANSKO CARSTVO
79 Imre Tekeli, vo|a otpora Habzburgovcima me|u ugarskim plemstvom. Sa svojim vojnicima [kurucz] borio
se na strani Osmanlija u ratu 1683-1699.
set osmoricu wegovih qudi a zarobi jo{
trideset dvojicu. […] Opkoqen sa svih
strana pa{inim vojnicima, Bojaxioglu u
tajnosti krenu put Amohostosa, nadaju}i se
da }e tamo mo}i da se utvrdi, ali pre no
{to je stigao, ovi mu zatvori{e kapije, a
pa{ini qudi satre{e i to malo vojnika
{to mu je ostalo. On sa svega {estoricom
pobe`e u Pilu, pa potom u Larnaku, misle-
}i da }e odatle mo}i u Limasol, ali su ga
uhvatili u okrugu Kelanon i odveli u Lev-
koziju, gde ga je pa{a obesio preko no}i, a
ujutro ga, zajedno s wegovim sledbenicima,
koji su jo{ bili `ivi, izlo`io obe{enog o
kuku koja mu je prolazila kroz bradu. I
tako se, posle sedam godina, ova pobuna
zavr{ila. Svi Bojaxiogluovi sledbenici
i nekoliko vo|a pobuwenika bili su
uhva}eni i pogubqeni.Kipar pod Turcima, str. 32-35
[ta je u Osmanskom carstvu ~ekalo
pobuwenike? [ta bi ti uradio na
wihovom mestu?
Uporedi sudbinu drugih pobuwenika u
Osmanskom carstvu. Kakve su im bile
{anse da pregovaraju s vlastima?
V-8. Izve{taj papi o pobuni u
^iprovcima (1688)
A evo {ta se govorilo o [katoli~kom] bis-
kupu Bugarske, Jovanu Stefanu Kne`evi}u
i o Georgiju Peja~evi}u:
Po{to ih je car Leopold u li~nom pismu
nagovarao i hrabrio da pomognu hri{}an-
skoj stvari, pomenuti nadbiskup posla
svog ro|aka Georgija Peja~evi}a s bugar-
skim vojnicima u Karansebe{ i Siklovar
da se sretnu s generalom Veteranijem. Na
putu tamo Peja~evi} se pridru`i srpskoj
vojsci, i zajedno s Vlasima oni uze{e
Or{avu i pogubi{e gotovo sve Turke.
No kad je 1688. pomenuti Georgije zajedno
sa svojim bugarskim vojnicima, ~etiri ka-
petana iz Kolopiveca, ~etvoricom iz ^ip-
rovca i ostalima, i zajedno s ^akijevim
husarima hteo da ugasi ratni~ku bakqu Te-
kelijevu79 i uni{ti je, izdao ih je jedan de-
zerter, pa je hiqade Bugara ubijeno u krva-
voj bici koja je iznenadno po~ela nedale-
ko od Kulovice i u kojoj su oni pretrpeli
poraz. Posle bitke, ostaci [trupa] povukli
su se u ^iprovec i neko vreme uspe{no
branili grad od Tekelija, ne `ele}i da ga
predaju, iako je Tekeli, koriste}i to {to
je hri{}anin, poku{ao da ih namami obe-
}avaju}i im ugled i bogatstvo u Transilva-
niji. Kona~no, grad je zauzet muwevitim
napadom: osvojile su ga turske i tatarske
horde, i sve je bilo uni{teno i spaqeno a
qudi pobijeni. Govori se da je ogromno
blago, koje se gomilalo godinama i uve}a-
valo u doba mira, odneto odatle na vi{e
od stotinu kola. Ali niko od tamo{wih
hri{}ana nije mogao da spase i{ta vi{e
osim glave na ramenima, i samo ih je malo
koji su i to uspeli da urade.Spisarevska, str. 201-202
Posle poraza Osmanlija pod Be~om
1683, habzbur{ka vojska zauzela je
Budim (1686) i Beograd (1688), stvoriv{i
tako utisak da je skori kraj osmanske vla-
davine u jugoisto~noj Evropi neminovan. Ka-
toli~ka zajednica oko ^iprovaca, u Bugar-
skoj, poku{ala je da iskoristi napredova-
we habzbur{kih trupa, ali je pobuna pro-
pala, selo je razoreno, a pre`iveli su
izbegli u Vla{ku i Transilvaniju.
Za{to su se Bugari pobunili?
Za{to su Tekeli i wegove hri{-
}anske trupe ugu{ile bugarsku bunu?
124
FAKTORI KRIZE
?
?
V-9. Srbi be`e u strahu od osmanske
odmazde (1690): svedo~ewe |akona
Atanasija Srbina
I u|o{e Srbi u la|e. […] Be{e preko de-
set hiqada la|a, i svi pobego{e rekom Du-
navom uz vodu i do|o{e pod grad Budim,
koji je pod [habzbur{kim] carem. I tako je
Gospod sve tri one rane od kojih je David
samo jednu primio na svoj grad u sada{we
vreme pustio na srpsku zemqu: prvo smrt,
a zatim opet ma~ i smrt u vodi i qutu
glad, tako da je srpskom narodu preostalo
da jede pse}e meso i meso mrtvih qudi,
koji su pomrli od gladi. Sve je ovo bilo u
moje doba i o~i moje vide{e, a le`ahu tru-
pla pomrlih srpskih qudi po svim ulica-
ma velikog Beograda, i po svim selima we-
govim i po svim putevima wegovim le`ahu
mrtvi, i nisu bili sahraweni. Koji su jo{
`ivi hodali, nisu imali nikakvog izgle-
da, ni lepote ~ove~je, behu pocrneli od
gladi i lica im behu kao lica „etiopska“,
i tako pomre{e i ne osta ni deseti deo.Agapova-Ili}, str. 134-135
Kao i bugarski katolici iz ^iprova-
ca, mnogi pravoslavni Srbi sara|i-
vali su s Habzburgovcima 1688–1689. Me|u-
tim, 1690. Osmanlije su opet osvojile Beo-
grad, pa je velik broj Srba pobegao, nasta-
nio se na teritorijama koje su bile pod kon-
trolom Habzburgovaca (na primer u Slavo-
niji i Ugarskoj) i dobio znatne privilegije.
Poku{aj da izdvoji{ biblijske ci-
tate iz teksta Atanasija Srbina.
[ta ostaje kao nesporna istorijska
~iwenica?
V-10. Moldavska buna protiv
Osmanlija (1711)
I tad knez Dumitra{ko [Dumitra¦co-vod¤]
pozva svoje bojare, one koji su ostali s
wim, a to su kancelar [logofet] Nikolaj
Kostin, magistrat [vornic] Joan Struca, ma-
gistrat Jordaki Ruset i rizni~ar [vistier-nic] Ilie Katar|ul, i re~e im da je pozvao
Ruse i da oni sad ve} prelaze reku Prut
kod Zagaran~e.
^uv{i to, svi bojari se obradova{e i
radosno reko{e knezu:
„Dobro ste u~inili, Va{a visosti, jer mi
smo se bojali da }ete oti}i Turcima, pa
smo nameravali da vas, ukoliko zaista
pre|ete Turcima, napustimo i da se pok-
lonimo pred Rusima.“ I bejahu svi zadovo-
qni. Jedino Jordaki Ruset, magistrat, re-
~e: „Bili ste neobazrivi, Va{a visosti,
kad ste pozvali Ruse. Trebalo je da se str-
pite, Va{a visosti, i da vidite kako
stvar zaista stoji s wihovom snagom.“
Knez Dumitra{ko odgovori ovako: „Vi{e
nisam imao vremena za ~ekawe, jer sam se
bojao da }e me Turci uhvatiti. A vi ste me
svi ve} napustili i ne delite sa mnom
iste misli i istu veru.“
I tad knez Dumitra{ko uzjaha kowa i
iza|e pred Ruse na reci Prut […]A ~im ugleda{e Ruse, Moldavci, svikli na
pqa~ku ~im se stvari pogor{aju, po~e{e,
neki po nare|ewu a neki i bez wega, da
ubijaju Turke ili da ih teraju u robqe,
neke u Ja{iju a neke u drugim krajevima,
gde god da su ih mogli na}i, po ~itavoj
zemqi. I otimali bi im sav novac, sve
blago, kowe, ode}u, volove, ovce, med i
vosak i sve {to bi im na{li. Trgovine po
ulicama isprazni{e se, pa su ~ak i deca
mogla da uzmu pone{to. I sve su starije
`ene sad imale dovoqno gro`|ica, smoka-
va i kikirikija. A one Turke koje nisu po-
bili, odvedo{e gole-golcate knezu kao
robqe. Neki od wih skrili su se kod pri-
jateqa, ukoliko su uop{te uspeli da sti-
gnu do wih. A kasnije su Turci koji su se
skrili kod prijateqa dobro poslu`ili
onima {to su im pru`ili uto~i{te.Neculce, str. 540-542
?
125
OSMANSKO CARSTVO
80 Komandant habzbur{ke vojske.
Tokom rusko-turskog rata 1710–1711
me|u pravoslavnim narodima jugois-
to~ne Evrope o`ivele su nade da bi Petar
Veliki (1682–1725), koji je 1709. porazio
[ve|ane, mogao da porazi i Osmanlije.
Moldavski knez Dimitrije Kantemir (1693;
1710–1711) pridru`io se Rusima, ali nije
mogao da spre~i wihov poraz u bici na reci
Prut (1711).
Da li su bojari do kraja slu{ali
kneza ili su imali sopstvene poli-
ti~ke interese? Uporedi ovaj tekst sa
tekstom II-21.
Za{to je na samom vrhuncu bune do{lo
do nasiqa protiv Turaka? Da li su svi
moldavski hri{}ani odobravali to na-
siqe? Kakve su motive imali oni koji
su pomagali `rtvama nasiqa?
V-11. Habzbur{ki oficir u dnevniku
opisuje opsadu Dubice (1788)
A bitka za Dubicu, 22. avgusta, bila je jo{
te`a. Ludon80 je bio iznena|en otporom ko-
ji su pru`ali branioci Dubice, pa je nalo-
`io da se grad spali. U jedanaest sati
otpo~ela je nemilosrdna topovska paqba,
i grad po~e da gori. ^im su branioci ugasi-
li po`are, dvadeset ~etvoro qudi pri-
kralo se bedemima sa zadatkom da preko
wih baci zapaqivu smesu na drvene grede,
ali branioci to primeti{e pa ih odbi{e.
Bacawe zapaqivih predmeta nastavilo se
i 23. avgusta. Da bi se branioci omeli u ga-
{enu po`arâ, nastavqena je jaka topovska
paqba. Dubi~ka tvr|ava gorela je ~itave
no}i s 23. na 24. avgust, a topovi su pucali
bez prestanka. A onda su 25. avgusta dve
baterije sa po tri topa postavqene neda-
leko od gradskih zidina. Paqba je bila
usmerena na gradske dveri, pa je dubi~ka
tvr|ava kona~no i uni{tena. No, opkoqe-
ni se ~ak ni tad ne predado{e. Opsada se
nastavila i 26. avgusta, samo {to su bra-
nioci s onog {to je od zidina uop{te osta-
lo odgovarali vatrom iz pu{aka i topova.
A onda, oko osam sati ujutro, vatra iz tvr-
|ave utihnu. Oko devet jedan ~ovek izi|e
iz tvr|ave i do|e u austrijski {tab na
pregovore. On zamoli za primirje, a aus-
trijska strana pristade. U ime qudi iz
garnizona on predlo`i da se tvr|ava
preda, ali samo pod uslovom da branite-
qi dobiju obe}awe da }e mo}i slobodno
da se povuku – sa ~im se, me|utim, austrij-
ska strana nije slo`ila, ve} je tra`ila
bezuslovnu predaju. Onda onaj ~ovek stade
da moli za tri sata vremena, tokom kojih
}e razgovarati sa svojim qudima, i
Austrijanci mu to odobri{e. Posle tro~a-
sovne rasprave, osmanski beg pristi`e s
osmo~lanom pratwom, i time predaja tvr-
|ave bi i zvani~no potvr|ena.
Dubi~ko utvr|ewe ili, boqe re~eno, du-
bi~ka hrpa kamewa, kona~no je bila svla-
dana, i pala je u ruke austrijskoj vojsci.[qivo, str. 91-92
Da li su se Osmanlije dobro borile
kod Dubice? Za{to su se onda ipak
predale?
V-12. Rizici putovawa kroz Albaniju
(oko 1800)
Jednom smo prilikom do`iveli uzbu|ewe.
Na{li smo se na ravnom terenu, kad odjed-
nom iz nekog {umarka ispade pet-{est
Albanaca naoru`anih do zuba. Na{a pret-
hodnica povu~e uzde, okrenu kowe, skide
pu{ke i zauze polo`aj, spremna na sve.
Priznajem da je i meni, kad sam ugledao
ove br|ane kako iska~u niotkuda, ruka
krenula ka boku, gde mi je bio revolver.
Vojnici se rasporedi{e, spremni da otvo-
re vatru. Me|utim, pokazalo se da Alban-
ci, koliko god ratoborno izgledali, nisu
126
FAKTORI KRIZE
?
?
imali nikakve zle namere. Vi{e im se do-
padalo da zadevaju kavgu s Turcima, ali
kad se pokazalo da mi to nismo, samo su mi
se nasme{ili i pozdravili me dok su pro-
lazili pored nas na kowima.Fraser, str. 237-238
Po~etkom XIX veka u jugoisto~noj
Evropi bilo je uobi~ajeno imati
vatreno oru`je, no da li je to i{lo u
prilog razvoju ovog regiona ili nije?
Navedi argumente za oba odgovora.
V-13. Kako je Hromi Ibrahim provalio
u Kazanlik (1809)
Aprila 1809. odmetnici su tako poharali
grad Kazanlik,81 vo|eni Topalom [=hromim] Ibrahimom, koji je, u{av{i u grad
[…], okupio lokalne uglednike [ayan] i
hri{}anskog predstojnika [muhtar] da mu
ka`u koliko poreza grad pla}a i kome. […]Tad im Hromi Ibrahim re~e da ne}e uni-
{titi grad niti ga zapaliti ukoliko istu
tu sumu daju i wemu i odmah po{aqu glas-
nika u Carigrad po ferman sultana Mah-
muda u kom }e pisati da odsad on, Hromi
Ibrahim, ubira porez za slede}ih deset
godina.
[…] No, kad je uzeo novac, Hromi Ibrahim
re~e predstojniku Stojanu Nikolovu:
„Dajem ti ovo pismo (bilo je otvoreno) za
Mustafu Bajraktara, koji je sada vezir u
Carigradu, i ako mi za ~etrdeset dana ne
donese{ ferman, pretvori}u ~itav grad u
pepeo. Ja }u ostati ovde s mojim qudima i
~ekati do krajweg roka; a ti dotle naredi
svojim qudima da nas hrane pitama i
piletinom. Nadam se da si me razumeo.“
[…] Na dan kad je isticao rok, Hromi Ibra-
him, besan {to ga je predstojnik slagao,
ode sam i nabi Hrista Tomova na kolac
nasred ulice. To je bio znak da se otpo~ne
pokoq nad hri{}anima, koji se zatvori{e
u ku}e.Stambolski, str. 28-30
U prvoj deceniji XIX veka nekoliko
vojnih zapovednika koji su bili i
uteriva~i poreza preuzeli su kontrolu nad
nekim osmanskim pokrajinama, iskoris-
tiv{i to {to centralna vlast, oslabqena
ratom protiv Rusije i jani~arskom pobunom
u Carigradu, ne mo`e vi{e da primeni svoj
autoritet. Da ironija bude ve}a, Mustafa
Bajraktar, koji je karijeru zapo~eo upravo
kao takav jedan ajan u severnoj Bugarskoj i
koji je 1808. postao veliki vezir, ve} je bio
ubijen u Carigradu, novembra 1808, dakle
pet meseci pre no {to mu je Hromi Ibrahim
poslao stare{inu Kazanlika.
Opi{i kvazi-legalni metod pqa~-
ke koji Hromi Ibrahim koristi.
Za{to nije prosto napao grad i poharao
ga? Da li je Hromi Ibrahim obi~an
razbojnik ili je on ~ovek s politi~kim
ambicijama? Kakve su bile razlike
izme|u lokalnih mo}nika i razbojnika?
V-14. Niz katastrofa u pri~i bugarskog
u~iteqa Todora iz Pirdopa kraj
Sofije (1815–1826)
Neka svako ko ~ita ovo ili slu{a poraz-
misli i zapita se {ta je Bog hteo da nam
ka`e svojom srxbom u na{e doba, ne{to
{to se nije desilo otkad je sveta i veka.
Godine 1814. Bog posla kaznu ili kugu od
istoka na zapad, i pola qudi tu umre. Bi-
lo je zaraza kuge i ranije, ali one nikad
nisu odnele tolike `ivote. Otad pa do
1820. godine, tokom vladavine prokletog
sultana Mahmuda,82 Bog nam dade mir […]. Amarta 1821. do|e |avo iz Jawine, zvani
Alipa{a, koji se pobuni protiv sultana.
Sultan skupi veliku vojsku da se bori pro-
?
?
81 Grad na planini Balkan, u sredwoj Bugarskoj.82 Mahmud II (1808-1839).
127
OSMANSKO CARSTVO
128
FAKTORI KRIZE
83 Mera zapremine, razli~ita s kraja na kraj carstva: 25-400 litara.84 Bukvalno „vla{ki knez“; nejasno je da li se ovde misli na Aleksandra Ipsilantija, sina pre|a{weg
vla{kog kneza, koji je vodio pobunu protiv Turaka, ili na Tudora Vladimireskua (1780-1821), koji je 1821.
poveo vla{ku revoluciju.
tiv wega, ali oni ga ne mogo{e pokoriti,
jer wegova tvr|ava be{e veoma jaka. Sul-
tanova vojska zadr`ala se tamo dugo i
spalila je mnoga sela i gradove, zarobila
i ubila mnoge hri{}ane, pa je cena bra{na
porasla na 60 gro{a za kilo.83 Zato me|u
siroma{nijima zavlada stra{na glad.
Posle toga, 25. marta, do|e jo{ jedan |avo
u Vla{ku, Vlah-beg,84 koji di`e vojsku i
stade da hara i pali sela. A potom iz svih
krajeva evropske Turske [Rumelije] do|o-
{e vojske da se bore protiv wega, i na
kraju ga i slomi{e. Oni tako|e spali{e
mnoga sela uz Dunav i zarobi{e i pobi{e
mnogo qudi.
Potom prokleti sultan izdade zapovest, i
patrijarh Grigorije Nepita{ be{e izvu~en
iz crkve usred slu`ewa na drugi dan
Uskrsa i obe{en. Mnogi qudi umre{e toga
dana, a drugi behu pobijeni: 21 episkop i
crkvewak, monasi, sve{tenici, |akoni. A
onda stado{e da ubijaju obi~ne hri{}ane.
Sam Bog zna koliko su hri{}ana pobili:
bilo je me|u wima nekoliko Bugara, mnogo
Grka i Albanaca [Arnauta], i svi behu po-
bijeni u Carigradu. A `ene i decu udavi{e
u moru.
Potom vojska krenu iz Carigrada i do|e do
Moreje, gde pobi mnoge qude po selima.
Gra|ani Moreje poku{a{e da pobegnu do
mora i da se utabore na nekom ostrvu, ali
ovi ih i tamo pobi{e.Georgieva, Canev, str. 356-357
Kako ti izgleda obja{wewe koje
Todor iz Pirdopa daje za mnoge
neda}e koje su pogodile wegov kraj
po~etkom XIX veka? Da li se sla`e{ s
wim?
?
Marija Agapova-Ili}, Ilustrovana istorijaBeograda, Beograd 2002.
Metin And,Turkish Miniature Painting.Sixty-eight Miniatures in full colour and onehundred and seven black and white illustrations,4th edition, Istanbul 1987.
Ivo Andri}, The Development of Spiritual Life inBosnia under the Influence of Turkish Rule,Durham and London 1990.
Ch. A. Antoniadi, Archeio Eggrafon Skyrou[Arhivi ostrva Skiros], Athens 1990.
Spyros Asdrachas (ed.), H oikonomiki domi tonvalkanikon choron sta chronia tis othomanikiskyriarchias [Privredna struktura balkanskih
zemaqa za vreme osmanske vlasti, XV-XIXvek], Athens 1979.
A¦ýkpa¦a-zâde,Tevarih-i Âl-i Osman [Istorija
osmanske dinastije] (ed. Nihal Ats¨z),in Osmanlý Tarihleri, Istanbul 1945.
Ömer Lütfi Barkan, Türkiye’de Toprak Meselesi.Toplu Eserler 1 [Agrarno pitawe u Turskoj.
Sabrana dela, I], Istanbul 1980.
Mula Mustafa Sevki Ba{eskija, Ljetopis (1746-1804), Sarajevo 1968.
Gustav Bayerle, Pashas, Beys and Efendis:a historical dictionary of titles and terms in theOttoman Empire, Istanbul 1997.
N. A. Bees, Bibliographische Notizen undNachrichten, „Byzantinisch-NeugriechischeJahrbücher”, 70 (1928-1929), p.526-528.
BOA, CA 3126 (= Ba¦bakanl¨k Osmanl¨ Ar¦ivi,Cevdet Adliye 3126).
Fra Bono Beni}, Ljetopis Sutjeskog samostana,Sarajevo 1979.
Nicolaus H. Biegman, The Turco-RagusanRelationship. According to the Firmans of MuradIII (1575-1595) Extant in the State Archivesof Dubrovnik, The Hague – Paris 1967.
Ru|er Bo{kovi}, Dnevnik putovanja iz Carigradau Poljsku, Zagreb 1951.
Lord Broughton, Travels in Albania andOther Provinces of Turkey in 1809 and 1810.London 1855.
Bulgarska Istoricheska Biblioteka[Bugarska istorijska biblioteka], IV, Sofia1931.
Dimitrie Cantemir, Descrierea Moldovei [Opis
Moldavije], Bucure¦ti 1973.
Dimitrie Cantemir, Opere complete [Sabrana
dela] (ed. Virgil Cândea), VIII/II, Bucure¦ti 1987.
C¤l¤tori str¤ini despre þ¤ rile române [Strani
putnici o rumunskim zemqama], I-IX, Bucure¦ti1968-1997.
Celâlzâde Mustafa, Selim-nâme [Selimu u
slavu] (eds. Ahmet U|ur, Mustafa Çuhadar),Ankara 1990.
Constituþiile Aprobate ale Transilvaniei [Ustavne
odredbe Transilvanije], Cluj 1997.
Ilie Corfus, Cronica me¦te¦ugarului IoanDobrescu [Letopis zanatlije Joana Dobreskua],"Studii ¦i articole de istorie", VIII, 1966.
Y¨ld¨r¨m Dursun, Türk Edebiyat¨nda Bekta¦iTipine Ba°l¨ F¨kralar [[ale o bekta{ijama u
turskoj kwi`evnosti], Ankara 1976.
G. Elezovi}, Turski izvori za istorijuJugoslovena, Beograd 1932.
Evlija ^elebi, Putopis. Odlomci o jugosloven-skim zemljama, Sarajevo 1996.
Evliya Çelebi Seyahatnâmesi [Putovawa
Evlije ^elebije] (eds. Yücel Da°l¨, Seyit AliKahraman, Ibrahim Sezgin), vol.V, Istanbul 2001.
Foster John Fraser, Pictures from the Balkans.New York 1906.
Bibliografija
129
OSMANSKO CARSTVO
Tahsin Gemil, Relaþiile Þrilor Române cu PoartaOtoman¤ în documente turce¦ti (1601-1712)[Turska svedo~anstva o vezama rumunskih
zemaqa s Visokom portom (1601-1712)],Bucure¦ti 1984.
Tsv. Georgieva, V. Kitanov, Documenti zaistorijata na bulgarskija narod prez 15-17 Vek[Svedo~anstva o bugarskoj istoriji XV-XVIIveka], 1, Blagoevgrad 1991.
Tsv. Georgieva, D. Tzanev (eds.), Hristomatijapo Bulgarska Istorija [Hrestomatija za istoriju
Bugarske], vol. 3, Pleven 1982.
Ferdo Gestrin, Milko Kos, Vasilij Melik,Zgodovinska ~itanka za 6. razred osnovnih {ol,Ljubljana 1971.
G. Giannoulis, Codikas Trikkis [Zakon iz
Trika], Athens 1980.
Vedran Gliga, Govori protiv Turaka, Split 1983.
Güvahi, Pendnâme [Kwiga saveta](ed. M. Hengirmen), Ankara 1983.
Klara Hegyi, Vera Zimanyi, The Ottoman Empirein Europe, Budapest [1989].
Hezarfen Hüseyin Efendi, Telhîsü’l Beyânfî Kavânin-i âl-i Osman [Hezarfena Huseina
efendije komentarisana zbirka zakona ~asne
loze] (ed. Sevim §lgürel), Ankara 1998.
Frédéric Hitzel (ed.), Enfants de languet Drogmans, Istanbul 1995.
Colin Imber, Ebu’s-Su’ud: The Islamic LegalTradition, Stanford 1997.
Halil §nalc¨k, The Ottoman Empire. The ClassicalAge 1300-1600, London 1973.
Halil §nalc¨k (ed.), Hicri 835 Tarihli Suret-iDefter-i Sancak-¨ Arvanid [Kopija zapisnika
arvanidske provincije u godini 835. od
hixre], 2nd edition, Ankara 1987.
Istoria tou Ellinikou Ethnous [Istorija gr~kog
naroda], t.11-12, Athens 1975.
Ronald C. Jennings, The Judicial Registers(«er’î Mahkeme Sicilleri) of Kayseri (1590-1630)as a Source for Ottoman History (unpublishedPh.D. dissertation, 1972, University of California,Los Angeles; University Microfilms, Ann Arbor,Michigan).
Ronald C. Jennings, Christians and Muslimsin Ottoman Cyprus and the Mediterranean World,1571-1640, New York – London 1993.
David Jones, A complete history of the Turks,London 1719.
Esther Juhasz (ed.), Sephardi Jews in theOttoman Empire. Aspects of Material Culture,Jerusalem 1990.
Ahmet Kal’a (ed.), Istanbul Ahkam Defterleri.§stanbul Finans Tarihi I (1742-1787)[Istanbulski zapisnik Carskog saveta.
Finansijska istorija Istanbula, tom I (1742-1787)], Istanbul 1998.
Koçi Bey Risalesi [Koxa-begove bele{ke] (ed.Ali Kemal Aksüt), Istanbul 1939.
Ioannis Koliopoulos, Ioannis Chassiotis (eds.), Hneoteri kai synchroni Makedonia [Moderna i
savremena Makedonija], vol.I, Macedonia duringthe Ottoman rule, Athens-Thessaloniki n.d.
Benedikt Kuripe{i}, Putopis kroz Bosnu, Srbiju,Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950.
Le voyage d’Outremer, de Bertrandonde la Broquiere, Belgrade 1950.
Bernard Lewis (ed.), The World of Islam.Faith, People, Culture, London 1997.
Siz Harry Luke, Cyprus under the Turks, 1571-1878, London 1969 (first published: 1921).
Makarios Melissenos (Melissourgos), Thechronicle of the siege of Constantinople April 2 toMay 29 1453, Book III, 3-13 inclusive, ChroniconMaior, in The fall of the Byzantine Empire. AChronicle by George Sphrantzes 1401-1477.Translated by Marios Philippides, Amherst 1980.
130
BIBLIOGRAFIJA
I. Menounos, Kosma tou Aitolou. Didacheskai viografia [Kozma Etolski, U~ewa i
biografija], Athens 1980.
Konstantin Mihailovi} iz Ostrovice, Jani~areveuspomene ili turska hronika (ed. \or|e @ivanovi}),Beograd 1966.
An|elko Mijatovi}, Uskoci i kraji{nici, Zagreb1974.
An|elko Mijatovi}, Zrinsko-Frankopanska urota,Zagreb 1999.
Vesna Miovi}-Peri}, Na razme|u, Dubrovnik 1997.
Adventures of Baron Wenceslas Wratislaw ofMitrowitz. What he saw in the Turkish metropolis,Constantinople; experienced in his captivity; andafter his happy return to his country, committedto writing in the year of our Lord 1599. Literally tr.from the original Bohemian by A. H. Wratislaw,London, Bell & Daldy, 1862; Greek translation:I Konstantinoupolis kata ton 16o aiona (1591-1596),transl. by Ioannis Ep. Dryskos, Athens 1920.
Lady Mary Wortley Montagu, The TurkishEmbassy Letters (ed. Anita Desai & MalcomJack), London 1994.
Bogdan Murgescu (coord.), Istoria României întexte [Rumunska istorija u svedo~anstvima],Bucure¦ti 2001.
Ioan Neculce, Opere. Letopiseþul Þ¤rii Moldovei¦i O sam¤ de cuvinte [Dela. Moldavska hronika
i nekoliko izreka] (ed. Gabriel «trempel),Bucure¦ti 1982.
Mehmet Ne¦ri, Kitab-¨ Cihannüma [Pogled na
svetsku istoriju] (ed. F.R. Unat & M.A.Köymen),Ankara 1957.
Nicolas de Nicolay, Dans l’empire de Solimanle Magnifique (ed. Marie-Christine Gomez-Géraud,Stéphane Yérasimos), Paris 1989.
Odbrani tekstovi za istorijata na makedonskiotnarod [Odabrani tekstovih za istoriju
makedonskog naroda], I-II, Skopje 1975.
Osmanski Izvori za Isljamizatzionnite Protzesina Balkanite [Osmanski izvori o islamizaciji
Balkana] (ed. Eugeni Radushev et alia), Sofia1990.
Peçevi Ibrahim Efendi, Peçevi Tarihi [Pe~evije-
va istorija] (ed. Bekir S tk Baykal), vol.II,Ankara 1992.
A. Philippidis-Braat, La captivité de Palamaschez les Turcs: Dossier et commentaire, „Travauxet mémoires”, 7 (1979), p.109-222.
Radovan Samard`i}, Beograd i Srbija u spisimafrancuskih savremenika XVI-XVII vek, Beograd1961.
Hans Schiltberger, Travel Notes, Sofia 1971.
The Serbian Epic Ballads. An Anthology.Translated into English verse by Geoffrey N. W.Locke, Belgrade 1996.
Stanford J. Shaw, The Jews of the OttomanEmpire and the Turkish Republic, Houndmills1991.
Galib [ljivo, Bosna i Hercegovina 1788-1812,Banja Luka1992.
George Sphrantzes, The fall of the ByzantineEmpire (Chronicon Minus), in The fall of theByzantine Empire. A Chronicle by GeorgeSphrantzes 1401-1477. Translated by MariosPhilippides, Amherst 1980.
Y. D. Spisarevska, Chiprovskoto vastanie IEvropejskijat svjat [Ustanak u ^iprovcima i
evropski svet], Sofia 1988.
Hristo Stambolski, Avtobiografija. Dnevnitzi.Spomeni [Autobiografija, dnevnici, memoari],Sofia 1972.
Bernard Stulli, @idovi u Dubrovniku, Zagreb1989.
Synaxaristis Neomartyron [Zbirka `ivotopisa
novih mu~enika], Thessaloniki 1984.
131
OSMANSKO CARSTVO
132
«emdanizâde Süleyman Efendi, Tarih-i mür’it-tevarih [Istorija](ed. Münir Aktepe), Istanbul 1978.
Taylesanizâde Hafiz Abdullah Efendi Tarihi.Istanbul’un uzun dört y¨l¨ (1785-1789)[Tajle{anizadea Hafiza Abudulaha efendije
istorija. ^etiri duge godine u Istanbulu
(1785-1789)] (ed. Feridun Emecan), Istanbul2003.
Sture Theolin, The Swedish Palace in Istanbul,Istanbul 2000.
Maria Todorova, Podbrani Izvori za Istorijata naBalkanskite Narodi XV - XIX vek [Zbirka izvora
za istoriju balkanskih naroda, XV-XIX vek],Sofia 1977.
Turski Izvori za Istorijata na Pravoto vBulgaskite Zemi [Turski izvori za istoriju
prava u bugarskim zemqama] (ed. BistraTzvetkova), vol.2, Sofia 1971.
Cyryla Vazvazova-Karateodorova (ed.),Nepresahvashti Izvori. Documentalni Materiali zaIstorijata na Plovdiv i Plovdivsko [Nepresu{ni
izvori. Svedo~anstva o istoriji Plovdiva i
plovdivske regije], Plovdiv 1975.
P. Zerlentou, Systasis tou Koinou ton Mykonion[Stvarawe zajednice na Mikonosu],Hermoupolis 1924.
BIBLIOGRAFIJA
Koordinator projekta
Kristina Kuluri, predsednica Komiteta za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomire-
we u jugoisto~noj Evropi, predaje savremenu istoriju na Peloponeskom univerzitetu u Gr~koj.
Ro|ena 1962. u Atini, Kulurijeva je januara 1990. doktorirala na Sorboni. Godine 1994. dobila je
nagradu Nikolas Svoronos za istorijska istra`ivawa i objavqene radove. U~estvovala je u projek-
tu „U~ewe i predavawe evropske istorije HH veka“ (1996–2000) pri Savetu Evrope. Bila je ~lan
nau~nih komiteta koji su odobravali uxbenike istorije za sredwe {kole u Gr~koj; radi kao koor-
dinator projekata za uxbenike istorije i za istoriju Gr~kog olimpijskog komiteta. Autor je vi{e
kwiga i ~lanaka o nastavi istorije, o razvoju istoriografije, uxbenicima, nacionalnom pam}ewu i
nacionalnom identitetu i o istoriji sporta. Va`nija dela: Dimensions idéologiques de l’historicité enGréce (1834-1914). Les manuels scolaires d’histoire et de géographie, Frankfurt, Peter Lang, 1991; Sport etsociété bourgeoise. Les associations sportives en Grèce 1870-1922, Paris, L’Harmattan, 2000; Clio in theBalkans. The Politics of History Education, Thessaloniki, CDRSEE, 2002 (editor); Athens, Olympic City, 1896-1906, Athens, IOA, 2004 (editor).
Istorijska ~itanka IHalil Berktaj, istori~ar, trenutno vanredni profesor i predvodnik projekta za istoriju pri
Fakultetu umetnosti i dru{tvenih nauka univerziteta Sabanxi u Istanbulu. Ro|en je 1947. godine.
Diplomirao je ekonomiju na univerzitetu Jejl 1968. i doktorirao iz istorije na Univerzitetu u
Birmingemu. Radio je na Fakultetu politi~kih nauka na Univerzitetu u Ankari, na Sredwoisto~-
nom tehni~kom univerzitetu u Ankari i na Bosforskom univerzitetu u Istanbulu. Boravio je na vi-
{e univerziteta u inostranstvu: kao stipendista Britanskog saveta (British Council) na Volfsono-
vom kolexu u Kembrixu, u prole}e 1990, kao stipendista Fulbrajtovog fonda na Harvardu 1997.
godine (u saradwi sa Centrom za evropske studije i Centrom za prou~avawe Sredweg istoka), kao
NEXUS-ov vanredni profesor pri Centru za poslediplomske studije u Sofiji, 2002–2003. Potpred-
sednik je Komiteta za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi
u Solunu, ~lan osniva~kog odbora i biv{i potpredsednik Helsin{kog gra|anskog parlamenta za
Tursku. Tako|e je i ~lan ure|iva~kog odbora ^asopisa za prou~avawe seoskog `ivota, ^asopisa za
poqoprivredne promene, ^asopisa za prou~avawe jugoisto~ne Evrope i Crnog mora. Va`nija dela:
(na turskom) Republikanska ideologija i (istori~ar) Fuat Koprulu, Od plemena do feudalizma,
Kraj jedne ere, i (na engleskom) Novi pristupi dr`avi i seqacima u osmanskoj istoriji (1991, pri-
re|iva~, zajedno sa Surajom Faroki). Trenutno se bavi istoriografijom, komparativnim prou~ava-
wem nacionalizma na Balkanu, po~etnim definisawem nacionalnog pam}ewa u Turskoj i wegovim
redefinisawem u doba kemalizma, me|u drugim traumama stvarawa nacije i etni~kog ~i{}ewa
po~etkom HH veka.
Bogdan Murgesku, ro|en 1963. u Bukure{tu, predaje na Fakultetu za istoriju na Univerzitetu u
Bukure{tu; dobio je stipendiju Roman Hercog pri Fondaciji Aleksandar fon Humbolt u Berlinu
(1998–2000) i predavao kao profesor gost na Univerzitetu u Pitsburgu (2002) i na Sredwoevrops-
kom univerzitetu u Budimpe{ti (2004). Predsednik je bukure{tanskog ogranka a potpredsednik
nacionalnog Rumunskog dru{tva za istorijske nauke, koordinator takmi~ewa iz istorije Istoria mea– Eustory i ~lan izvr{nog odbora mre`e Eustory. Objavio je brojne nau~ne radove i nekoliko kwiga
o rumunskoj istoriji, o osmansko-rumunskim vezama, o ekonomskoj i dru{tvenoj istoriji XV-XX veka
i o skorijoj istoriografiji. Prire|iva~ je pet zbornika radova, me|u kojima su i Rumunija i Evropa:
modernizacija kao isku{ewe, modernizacija kao pretwa (Bukure{t 2000) i Hrestomatija za rumun-
sku istoriju (Bukure{t 2001).
133
KOORDINATORI
Koordinatori
Istorijska ~itanka II
Mirela Luminica Murgesku je vanredni profesor na Fakultetu za istoriju na Univerzitetu u
Bukure{tu; ujedno je i izvr{ni direktor Centra za istorijske, ekonomske i dru{tvene nauke u
Bukure{tu i ~lan Komiteta za obrazovawe pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi, sa sedi{tem u Solunu. U~estvovala je u vi{e me|unarodnih projekata na temu analize uxbe-
nika, istorije obrazovawa, istoriografije, istorijske kulture i nacionalizma, i dobijala stipen-
dije od Fondacije Endru F. Melon, Nema~ke slu`be za akademsku razmenu s inostranstvom, fran-
cuskog Doma za humanisti~ke nauke i Fondacije za nauku o Evropi. Pored brojnih akademskih rado-
va i ~lanaka, priredila je ~etiri zbornika radova i objavila kwigu Izme|u „dobrog hri{}anina“
i „hrabrog Rumuna“: uloga osnovne {kole u definisawu rumunskog nacionalnog identiteta (Ja{i,
1999) i Istorija iz {kolske torbe. Pam}ewe i uxbenici u Rumuniji devedesetih (Bukure{t 2004).
Istorijska ~itanka III
Valerij Kamenov Kolev, ro|en 1960. u Plovdivu, magistrirao je 1986. iz istorije i engleskog na
Univerzitetu u Sofiji. Od 1988. predavao je savremenu bugarsku istoriju (1878–1944) na
Univerzitetu u Sofiji, a od 1999. na Nacionalnoj akademiji lepih umetnosti u Sofiji. Godine 2001.
doktorirao je iz istorije. Od 1994. ~lan je izdava~kog odbora istorijskog ~asopisa Minalo. ^lan je
komiteta za utvr|ivawe nastavnog programa iz istorije i gra|anskog vaspitawa pri ministarstvu
za obrazovawe i nauku. Jedan je od autora uxbenika iz istorije za deseti razred. Glavna intereso-
vawa: dr`ava i lokalna samouprava, politi~ki i dru{tveni `ivot, spoqna politika.
Istorijska ~itanka IV
Kre{imir Erdeqa, ro|en 1968. u Zagrebu, studirao je istoriju i geografiju na
Univerzitetu u Zagrebu, gde je i diplomirao na temu „Odnos Nezavisne Dr`ave Hrvatske
prema piscima i kwi`evnosti“. Bavi se istorijom HH veka. Predaje istoriju u jednoj osno-
vnoj {koli u Zagrebu. Ukqu~en je u pisawe uxbenika istorije. Autor je uxbenika istorije
za sedmi razred osnovne {kole i prvi razred sredwe.
134
KOORDINATORI
Saradnici
Boro BRONZA,
Istori~ar, Bawa Luka, Bosna i Hercegovina.
Helian DEMIRI,
Predava~, Univerzitet Aleksandar Xuvani, Albanija.
Qupka HRISTOVA,
Nastavnik istorije, Biv{a jugoslovenska republika Makedonija.
Nikola JORDANOVSKI,
Doktorant, [kola dru{tvenih istra`ivawa, Var{ava.
Nijazi Mustafa KIZILIREK,
Vanredni profesor, Kiparski univerzitet, Nikozija, Kipar.
Angelos KIRIAKUDIS,
Nastavnik istorije, Nikozija, Kipar.
Bogdan Florin POPOVICI,
Doktorant, Istorijski institut, Bukure{t, Rumunija.
Bo`o REPE,
Profesor, Odeqewe za istoriju, Qubqana, Slovenija.
Milan RISTOVI],
Profesor, Filozofski fakultet, Beograd, Srbija i Crna Gora.
Araks SAHINER,
Upravnik Odeqewa za dru{tvene nauke, Istanbul, Turska.
Andrej SORA,
Urednik Istorijskog ~asopisa, Bukure{t, Rumunija.
Vladimir Georgiev STANEV,
Doktorant, Univerzitet u Sofiji, Bugarska.
Igor STOJAKOVI],
Nastavnik istorije i pisac uxbenika, Zagreb, Hrvatska.
Lina VENTURA,
Vanredni profesor, Peloponeski univerzitet, Korint, Gr~ka.
135
Saradnici Centra za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi (CDRSEE)
Direktor programa
[ila Kanon je direktor programa pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi, u kom radi ve} pet godina i nadgleda primenu i razvoj svih projekata, radi na
strate{kom planirawu aktivnosti Centra, prikupqawu finansijskih sredstava i
zadu`ena je za odnose s javno{}u. Iskusna u osmi{qavawu projekata, u~estvovala je na
vi{e me|unarodnih konferencija na kojima je zastupala Centar, vodila je timove za kon-
kretne projekte i napisala vi{e ~lanaka o gra|anskom dru{tvu u jugoisto~noj Evropi. Tri
godine je bila direktor projekta pri Centru, a godinu dana radila je kao koordinator pro-
jekta za mlade skup{tinske poslanike. Diplomirala je starogr~ki na Kolexu Vasar u
Njujorku. Studirala je francuski i engleski jezik i kwi`evnost na Univerzitetu u Eks an
Provansu i na Univerzitetu u Bristolu. U~estvovala je u arheolo{kim iskopavawima u
Gr~koj i predavala engleski kao strani jezik. Dr`avqanka Irske, ro|ena je u Brajtonu, u
Engleskoj. @ivela je u Bostonu i Njujorku.
Koordinator projektaMarija Milona koordinator je projekta za uxbenike istorije pri Centru za demokratiju i
pomirewe u jugoisto~noj Evropi od oktobra 2003, a na raznim programima Centra sara|uje
od aprila 2003. Magistrirala je na temu me|unarodnih odnosa na Univerzitetu u Redingu,
a 1999. diplomirala poslovnu administraciju na Ameri~kom kolexu u Solunu. Trenutno
studira evropske kulture na dodiplomskim studijama. U magistarskom radu bavila se
mirovnim akcijama na podru~ju biv{e Jugoslavije, s naglaskom na Bosnu i Hercegovinu.
Ima radno iskustvo i u Gr~koj i u Velikoj Britaniji, i aktivno je sara|ivala s drugim
evropskim nevladinim organizacijama. Materwi jezik joj je gr~ki, a te~no govori i engle-
ski, {panski i italijanski.
136
Kre{imir Alajbeg, Zagreb
Arzu Ajdin, Istanbul
Marilena Ber~ea, Bukure{t
Hristo Berov, Sofija
Radu ^erkez, Bukure{t
Emina Dautovi}, Beograd
Bojana Dujkovi}, Bawa Luka
Irena Lilkova Garkova, Plovdiv
Entela Jorgi, Tirana
Alma Kasaruho, Tirana
Hajretin Kaja, Istanbul
Jordanka Hristova Karageurova, Sofija
Swe`ana Koren, Zagreb
Davor Kozwak, Zagreb
Eliza Kiriaku, Nikozija
Angelos Kiriakudes, Limasol
Maria Kiriazi, Solun
Anastasia Kirkini-Kutula, Atina
Margita Maduni}, Zagreb
Kodruta Matei, Bukure{t
Valentina Maver, Qubqana
Mire Mladenovski, Skopqe
Nada Molerovik, Skopqe
Sorin Oane, Ramnicu - Val~ea
Nuket Oren, Istanbul
Valentin Maksim Oros, Klu`
Mutlu Ozturk, Istanbul
Adrian Papajani, Tirana
Maria Filipidu, Pafos
Nicu Pohoata, Bukure{t
Jelka Razpotnik, Qubqana
Vasiliki Saka, Atina
Qupka Smilanovska, Skopqe
Nevenka Sres, Qubqana
Angela Toader, Bukure{t
Elvan Tongal, Istanbul
Fatmiro{e Xemali, Tirana
Nenad @arkovi}, Beograd
Maria Zografaki, Ksanti
Nastavnici istorije
137
OSMANSKO CARSTVOMAPA 2: OSMANSKO CARSTVO I EVROPA (1600)
Ova mapa je zamena mape koja se pojavquje na stranama 138-139 u kwizi Osmansko carstvo
OSMANSKO CARSTVOMAPA 2: OSMANSKO CARSTVO I EVROPA (1600)
Ova mapa je zamena mape koja se pojavquje na stranama 138-139 u kwizi Osmansko carstvo
OCENITE OVU KWIGU!
Va{e mi{qewe kao ~itaoca ove kwige veoma nam je va`no, i kao ocena na{eg rada i za
planirawe na{ih budu}ih poduhvata. Centar za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi (CDRSEE) je zajedno sa brojnim kolegama i saradnicima ulo`io ogroman trud,
vreme i dragocene dokumente u projekat „Nastava moderne istorije jugoisto~ne Evrope“, a
rezultat je ova kwiga koju dr`ite u rukama. Da bismo proverili uspe{nost na{eg metoda,
korisnost ovog poduhvata i vrednost na{e investicije, voleli bismo da date svoju ocenu
projekta.
Molimo za va{e iskreno mi{qewe za {ta }e vam biti potrebno izvesno vreme i trud.
Posle ~itawa ove kwige, ili ~ak wenog kori{}ewa u razredu, molimo vas da odete na na{
veb sajt, na|ete History Workbooks section i popunite obrazac za ocewivawe.
Formular za evaluaciju mo`ete na}i odavde: www. cdsee. org.
141
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd
94(560)“13/17“ (035.057.874)
94(4-12)“13/17“ (035.057.874)
ISTORIJSKA ~itanka. 1, Osmansko
carstvo / urednici Halil Berktaj i Bogdan
Murgesku ; [prevod sa engleskog grupa
autora]. - Beograd : Prosvetni pregled ;
Solun : Centar za demokratiju i pomirewe u
jugoisto~noj Evropi = Thessaloniki : Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe, 2005 (Beograd :
Cicero). - 141 str. : ilustr. ; 27 cm. -
(Nastava moderne istorije jugoisto~ne Evrope
: dodatni nastavni materijali)
Prevod dela: The Ottoman Empire. - Tira`
1.500. - Str. 6: Predgovor / Kostas Karas.
- Str. 7: Predgovor / Ri~ard [ifter. - Str.
8: Predgovor srpskom izdawu / Dubravka
Stojanovi}. - Koordinatori: str. 133-134. -
Napomene uz tekst. - Bibliografija: str.
129-132.
ISBN 86-7055-058-H
ISBN 86-7055-057-1 (za izdava~ku celinu)
1. Berktaj, Halil 2. Murgesku, Bogdan
a) Tirska - Istorija - 14-18v - Priru~nici
b) Jugoisto~na Evropa - Istorija - 14-18v-
Priru~nici
COBISS.SR-ID 126623244