osnovna Škola suhopoljeos-suhopolje.skole.hr/upload/os-suhopolje/images... · izvannastavne i...
TRANSCRIPT
O S N O V N A Š KO L A
SUHOPOLJE
18121812
ISBN 978-953-58568-0-1
OS
NO
VN
A Š
KO
LA S
UH
OP
OLJ
ES
TO
LJE
ĆA
OSNOVNA ŠKOLA
SUHOPOLJE
STOLJEĆA 2
2 0 1 5 .
6
Imp
ress
um
Impressum
Nakladnik: Osnovna škola Suhopolje
Za izdavača: ravnatelj Anto Škraba, prof.
Glavni i odgovorni urednik: Anto Škraba, prof.
Uredništvo: Zdravka Matković, dipl. učitelj
Marina Rokinger, prof.
Anto Škraba, prof.
Lidija Škrinjarić, prof.
Ivančica Fett-Škvarić, prof.
Lektorica: Marijana Toplak, prof.
Fotografije: Privatni fotoalbumi sadašnjih i bivših djelatnika
Privatni fotoalbumi Suhopoljčana
Školski fotoalbumi
Izvori: Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu, Kanonske vizitacije, 181/V., str. 536-537.
Suhopolje u sjećanjima, Zlatko Ćurik, 2005.
Školske spomenice
Zapisnici sa sjednica učiteljskih vijeća
Grafička priprema Grafiti Becker, Viroviticai tisak:
Mjesto i godina: Suhopolje, 2015.
Naklada: 300 primjeraka
ISBN: 978-953-58568-0-1
OSNOVNA ŠKOLA SUHOPOLJE STOLJEĆA
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000906568.
S A D R Ž A J
Uvodna riječ 10
O povijesti Suhopolja 12
200 školskih godina 22
Sjećanja 70
Iz života škole 84
Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti 86
Izvanučionička nastava - izleti i ekskurzije 103
Natjecanja i susreti - najučenici 111
Programi i priredbe 131
Riječi - knjige - „Iskrice“ 142
Projekti 149
Škola danas - kako i kamo dalje 158
Završna riječ 180
10
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AU
vod
na
rije
č
Uvodna riječ
Tražili smo načineVjerovali i sanjaliA sjećanja su nas mazila u sadašnjemMi, i domaći i „strani“Za budućnost, za njihSpomen generacijama, bliskim i davnimSpomen Ljubavi i radosti
Govoriti o dva stoljeća postojanja, događanja, nije lako. Mnogi bi odmah na početku
odustali jer je povijest poput prosijanog pijeska: u zaborav odu sva osjećanja, svi
strahovi i nadanja, a ostaju samo stvarnosti „bitne“. Možda se i neki neće složiti s
nama u našem načinu definiranja povijesti. Nebitno, mi i ne želimo definirati, ograničiti.
Mi želimo oživjeti sjećanja, probuditi uspavane noći prošlih vremena.
Na ovom putu nećemo biti ni povjesničari ni pisci. Mi ćemo biti jedan pokušaj - hrabar.
Nećemo pisati kronologije. Nažalost, nećemo se prisjetiti svih i svega. Ovo nije spomen
čovjeku. Ovo je uspomen na traganje za istinom mnogih generacija - davnih i današnjih,
novih. I zaista, nećemo definirati. Ostavit ćemo stvari otvorene. Neka se nastavi i
događanje i opisivanje.
Pred nama je djelo koje govori o životu. Takvog ga i uzmite. A život je i bogat i siromašan;
daje i uzima. Život je prolazan i vječan, tužan i sretan. Opisujući ga, mi nećemo govoriti
o jednom, nego o općem. A u tome, dragi čitatelji, pronađite sebe. Vjerojatno ćete se
pronaći u nekoj riječi, rečenici ili pak u samo jednom slovu. Ne budite tužni. Ovo je
spomen, ne vama, nego vašoj školi.
Našem dragom Suhopolju posvetili smo prvo poglavlje. Namjerno jer je naravno, prirodno.
Bez majke nema života. Bez Suhopolja nema škole, silnih uspomena i generacijskih
sastajanja i rastajanja. A onda baš u njemu, u Suhopolju, teku ta čak dva stoljeća duga
događanja. U drugom poglavlju ćemo pokušati o tome. Rekosmo pokušati. A iako
pokušaj, možda predložak za buduće, nas na poseban način raduje. Zašto? Nitko to
prije nas učinio nije. I ponosni smo i sretni. Onako, jednostavno zadovoljni.
11
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AU
vod
na
rije
č
A u trećem ćemo poglavlju izbiti iz ruku sve „adute“ onima koji misle da su ove mlade
generacije zaboravile na stare. Ne, ne. Mi vas poštujemo i samo puštamo da uživate u
zasluženu odmoru. Volimo da nas gledate i da se prisjećate. No, ne zaboravite - mi vas
trebamo. I kada mislite kako vas nitko ne sluša, mi pomno pratimo riječi koje s nekim
čudnim žarom izgovarate. Vaša sjećanja su nam često vrjednija od povijesnih zapisa.
Teško je opisati život škole. Pokušat ćemo to u četvrtom poglavlju iz jedne drugačije
perspektive. U školi se uz nastavu, koja je još uvijek poprilično sadržajno propisana,
događa mnoštvo aktivnosti koje školi daju dušu. U tim se aktivnostima događa i odgoj
i obrazovanje: djeca se uče zajedništvu i, onom u znanju jako bitnom, kreativnosti.
Svako vrijeme ima svoje načine. Pokušat ćemo, opisujući ih, te načine kroz povijest
i uspoređivati. Naravno, gdje je to moguće. U svakom slučaju će nas ovo poglavlje
pokušati uvesti u bogatstvo i širinu života škole.
I na kraju, progovorit ćemo o školi danas. Učinit ćemo to na jezgrovit način birajući ono
što nas danas kao školu pogađa ili pak raduje. Pokušat ćemo govoriti o našoj viziji i
misiji, o tome kako vidimo našu školu u budućnosti. Naravno, nećemo uspjeti navesti
sva naša nastojanja, sve naše zacrtane ciljeve, strahove i nadanja. Za to bi pak trebala
jedna posebno ukoričena stvarnost.
Pred vama je dar. S osobitom pažnjom ga primite, nosite, listajte i čitajte. Ne kao djelo
nekih, već kao spomen i zahvala svim generacijama.
ravnatelj Anto Škraba, prof.
OP O V I J E S T IS U H O P O L J A
1
O p
ovi
jest
i Su
ho
po
lja
14
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
O povijesti SuhopoljaU pitomoj slavonskoj ravnici između rijeke Drave i obronaka Bilogore, deset kilometara
istočno od Virovitice te dvadeset zapadno od Slatine, na Podravskoj magistrali koja
spaja Zagreb i Osijek te gotovo na sredini željezničkog puta između Zagreba i Osijeka
smjestilo se Suhopolje, mjesto koje prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine
broji 2696 stanovnika. Naselje je to s prekrasnom neoklasicističkom crkvom svete
Terezije Avilske u središtu, ostacima vlastelinskih zdanja i nogometnim stadionom u
parku te s više od dvjesto godina dugom tradicijom školstva koja je i tema ove knjige,
no prije nego što zakoračimo u povijest školstva, zavirimo nakratko u prošlost samog
Suhopolja.
Crkva nakon izgradnje
Suhopolje na karti
O p
ovi
jest
i Su
ho
po
lja
15
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Prilikom oblikovanja feudalnih posjeda u oslobođenoj Slavoniji početkom 18. stoljeća
područje današnjeg Suhopolja pripalo je veleposjedu Vučin (Dominium Vuchin).
Nedugo nakon toga Carska je komora veleposjed Vučin prodala grofu Ferdinandu
Carlu Caraffi de Stiglianu. Budući da je teritorij današnjeg Suhopolja bio močvaran,
sredinom 18. stoljeća grofovska obitelj Caraffa započela je s dvadesetak godina dugim
melioracijskim radovima kako bi stvorila uvjete za poljoprivredno iskorištavanje zemljišta
te naseljavanje stanovništva.
U popisu vlastelinstva Vučin od 15. lipnja 1763. godine navodi se da je vlastelinska
zgrada, koja je po namjeni bila gostionica ili svratište, izgrađena 1750. godine. Oko
te zgrade doseljavanjem Hrvata, zatim Nijemaca, pa Mađara, Čeha, Slovaka i Poljaka
ubrzo je izgrađeno i selo. Ime Suhopolje prvi se put spominje 10. prosinca 1757. godine u
kanonskoj vizitaciji župe Virovitica. Vizitator Ivan Paxy, koji je kasnije postao zagrebački
biskup, zapisao je da je “Suho polje” selo nastalo prije nekoliko godina te da je u njemu
podignuta malena drvena kapelica svetog Martina okružena grobljem koje još nije bilo
blagoslovljeno. Budući da je “Suho polje” pripadalo župi Virovitica, Paxy je gvardijanu
virovitičkog samostana fra Bruni Dručkoriću naložio da što prije blagoslovi groblje.
Nekoliko godina kasnije Suho polje pripalo je novoosnovanoj župi Gradina.
Katastarski plan dijela Suhopolja iz 1865. godine - reambuliran 1895.
O p
ovi
jest
i Su
ho
po
lja
16
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AVlastelinstvo Vučin bilo je u vlasništvu obitelji Caraffa sve do 1765. godine kad ga njezin
tadašnji vlasnik, grof Otto Caraffa, prodaje ponovno Carskoj komori na upravu. Nakon
promjene vlasništva naselju se, u čast carici Mariji Tereziji, mijenja i ime u Terezovac,
a u njemu se nastanjuje dotadašnji upravitelj vlastelinstva Ignjat Čačković, no on sad
preuzima funkciju prefekta na carskom komorskom posjedu Vučin sa sjedištem u
Suhopolju čime Suhopolje postaje novo središte cijelog vlastelinstva, što je dotad bio
Vučin. Da bi Terezovac udovoljio zahtjevima novog upravnog središta vlastelinstva,
bilo je potrebno izgraditi gospodarske, upravne i stambene objekte pa je deset godina
nakon preuzimanja vlastelinstva 1775. godine na mjestu današnjeg dvorca izgrađen
veliki vlastelinski kompleks.
Vlastelinski dvor
Krajem 18. stoljeća vučinsko je vlastelinstvo postalo vlasništvo plemićke obitelji
Jankovich de Pribert. Grof Ivan Nepomuk Jankovich de Pribert je 1802. godine potaknuo
osnivanje župe jer je Terezovac dotad pripadao župi Gradina. Za prvog terezovačkog
župnika izabran je Toma Horvat, svestrani Orahovčanin koji je svojim dugogodišnjim
službovanjem ne samo udario temelje nove župe, nego i otvorio vrata školstvu u
Terezovcu jer je u svibnju 1812. godine osnovao prvu trogodišnju pučku školu. Prema
popisu iz godine osnutka župe Terezovac je imao 662 stanovnika od kojih je 646 bilo
katoličke, a 16 pravoslavne vjeroispovijesti. Zbog dotrajalosti stare drvene kapelice
koja nije mogla primiti sve vjernike grof Jankovich je 1807. godine dao sagraditi novu
neoklasicističku crkvu svete Terezije Avilske koja je građena do 1816. godine. U kripti
crkve i danas se nalaze sarkofazi s posmrtnim ostacima obitelji grofa Jankovicha.
O p
ovi
jest
i Su
ho
po
lja
17
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Stara razglednica Suhopolja
Preuzimanjem vlastelinskog kompleksa grof Jankovich je na postojećim zgradama izvršio
preinake kako bi ih prilagodio svojim potrebama te ih je preoblikovao u kasnobarokni
dvorac dostojan plemićke obitelji, a tom prilikom uredio je i park oko dvorca. Nakon smrti
Ivana Nepomuka Jankovicha de Priberta 1817. godine, a do 1848. godine, dotadašnji
vučinski posjed bio je podijeljen na dva vlastelinstva: Voćin i Terezovac. Godine 1848.
terezovački posjed pripadao je Stjepanu Jankovichu de Pribertu et Vuchinu, a potom
njegovu sinu Josipu koji je sedamdesetih godina 19. stoljeća obnovio dvorac. Posljednju
veliku obnovu dvorca prije Prvog svjetskog rata izvršio je Josipov sin Elemer plemeniti
Jankovich-Beszan de Pribert et Vuchin.
U drugoj polovici 19. stoljeća trgovište
Terezovac postalo je upravna općina te
je promijenilo ime u Suhopolje, dok je
vlastelinski dvorački kompleks zadržao ime
Terezovac sve do početka 20. stoljeća kad je
preimenovan u „posjed Suhopolje“. Početkom
20. stoljeća Elemer plemeniti Jankovich dao
je u čast svoje pokojne supruge Ilke izgraditi
neogotičku obiteljsku kapelicu u parku. Na
svom vlastelinstvu veličine gotovo 20 000
jutara zemlje plemićka obitelj Jankovich bavila
se proizvodnjom žitarica, kukuruza i drva te
vinogradarstvom i konjogojstvom. Nakon smrti
Elemera plemenitog Jankovicha 1917. godine
jedini nasljednik posjeda Suhopolje postao
je njegov sin Andrija koji je dosta vremena
provodio i na svom posjedu u Mađarskoj. Kapelica u parku
O p
ovi
jest
i Su
ho
po
lja
18
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AKako je nakon Prvog svjetskog rata dio imanja konfisciran, a ostatak imanja nazadovao,
posljednji vlasnik iz obitelji Jankovich cijeli je posjed 1931. godine prodao i odselio
se u Mađarsku. U dvorac je useljeno više različitih stanara, a njegove zgrade nisu
značajnije obnavljane. Vlasnikom dvorca i parka jedno je vrijeme bila i Hrvatska školska
i prosvjetna zaklada mjesne općine Suhopolje Dr. Ante Starčević koja je u dvorcu dala
dograditi veliku dvoranu s pozornicom. Nakon Drugog svjetskog rata u dvorcu je bio
smješten ženski đački dom s pedeset učenica, a godinama je služio i kao prostor za
vrtić i osnovnu školu. Danas je dvorac u vlasništvu Virovitičko-podravske županije i vapi
za obnovom. Dvorac s parkom, kao i crkva registrirani su spomenici kulture.
Središte Suhopolja - pogled prema Virovitici
Središte Suhopolja s razglednice - pogled prema Kapanu
O p
ovi
jest
i Su
ho
po
lja
19
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Od svog osnutka do danas Suhopolje se širilo i napredovalo. U selu, čije se
stanovništvo pretežno bavilo poljoprivredom, otvarane su obrtničke radnje, trgovine,
tržnica, gostionice, dječji vrtić, knjižnica i čitaonica te ambulanta, uređeno je groblje,
građene su kuće te stambene i ine zgrade poput zgrade današnjeg Hrvatskog doma, a
osnivana su i sportska društva, kulturno-umjetničke udruge te dobrovoljno vatrogasno
društvo. Sa selom je rasla i škola. Važni događaji iz života sela svoje su mjesto našli
i u Spomenici škole u kojoj primjerice možemo pročitati da su se početkom ožujka
1885. godine učenici 3. i 4. dječačkog razreda uputili na kolodvor dočekati prvi vlak ili
da je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u selo uvedena električna struja, a
nedugo zatim u Domu kulture otvoreno i prvo kino. Isto tako je u Spomenici zabilježeno
kako je sredinom šezdesetih selo dobilo i prvu asfaltiranu prometnicu da bi nedugo
zatim asfaltiranom cestom bilo povezano i s Viroviticom.
Razglednica Suhopolja 80-ih
I danas selo i škola nastavljaju svoj suživot. Danas je Suhopolje sjedište istoimene općine
s dvadesetak naselja čija djeca nastavu pohađaju u matičnoj i područnim školama
Osnovne škole Suhopolje koja ove godine slavi svoju 203. obljetnicu osnutka. Što se
sve zbivalo u te 203 godine, otkrit će nam sljedeće stranice pa zaplovimo u prošlost.
O p
ovi
jest
i Su
ho
po
lja
20
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Razglednica Suhopolja iz zraka
Župna crkva sv. Terezije Avilske danas
O p
ovi
jest
i Su
ho
po
lja
21
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
22 0 0Š K O L S K I HG O D I N A
24
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
200 školskih godinaŠkola ima ključnu ulogu u čovjekovu odrastanju. Iako se tijekom povijesti škola mijenjala
i usavršavala u skladu s društvenim promjenama, uvijek je bila vođena mišlju da učenike
treba osposobiti za otkrivanje i shvaćanje svijeta u kojem žive, razumijevanje prošlosti i
sadašnjosti, poštivanje materijalnih, kulturnih i duhovnih vrednota te izgradnju kvalitetnih
međuljudskih odnosa. Ovu plemenitu zadaću škola u Suhopolju vrši već više od 200
godina.
O počecima škole
U zapisniku kanonskoga pohoda župi Terezovac od 7. srpnja 1812. (arhivski izvor:
Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu, Kanonske vizitacije, protokol 181/V., str. 536-537, stare
stranice 335-336 ili 533-534) čitamo:
De schola tr iv ial i
Preslika stranica iz Izvora - navedeni tekst
Schola trivialis zelo domini parochi in oppido
Therezovacz mense Majo anni currentis
introducta. Huic scholae praefectus est
Emericus Derexanin, celebs, annorum
aetatis 22., est ex Gradiscano regimine
oriundus, testimonia bona praesentavit, una
cum attestato sui examinis pro docendis
scholis normalibus, linguam Germanicam
et Latinam commode loquitur, sed cum de
eius sallario licet infrascriptus visitator et
dominus dominii Vuchin dirrector Iosephus
Kiszleghy apud parochianos hujates
multum egerit. Sed omnia in cassum
nihil concludi potuit. Scriptum proinde
sub 19. Augusti anni currentis exstitit per
infrascriptum ad comitatum Verocense ea
cum raequisitione ut pro sua authoritate
parochianos Therezovicenses, si benevole
consentire nollent, etiam cogat ad miundum[!]
cum praefato ludimagistro contractum.
Scholam porro hanc in praesentia pueri
numero 14 et puellae 18, adeoque 32
frequentant. Sed tempore hyberno etiam
70 tentati. Scholares in doctrina christiana
sat commode responderunt. Parochus
praescriptis normaliter diebus scholam addit
et chatechesim pro munere suo explanat.
25
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
U slobodnom prijevodu:
O pučkoj škol i
Pučka je škola marom gospodina župnika osnovana u Terezovcu u mjesecu svibnju
tekuće godine. Učitelj u školi je Mirko Derežanin, neoženjen, star 22 godine, potječe
iz Gradiške pukovnije, predočio je dobra svjedočanstva, zajedno sa svjedočbom
položenog ispita za podučavanje u pučkoj školi; dobro govori njemački i latinski jezik. Za
njegovu su se plaću nižepodpisan pohoditelj i upravitelj Voćinske gospoštije gospodin
Josip Kislegi mnogo trudili kod ovdašnjih župljana. Ali nisu mogli ništa zaključiti. Stoga
je 19. kolovoza tekuće godine nižepodpisani pisao Virovitičkoj županiji da ona svojom
ovlašću prisili terezovačke župljane, ako dobrovoljno ne žele pristati, da sklope ugovor
s navedenim učiteljem. Ovu školu sada pohađa 14 dječaka i 18 djevojčica, zajedno
32 učenika. Ali u zimsko doba bit će ih i 70. Učenici su u kršćanskom nauku dobro
odgovarali. Župnik redovito u određene dane dolazi u školu i podučava katekizam.
Iz navedenog teksta sa sigurnošću možemo reći kako je prva organizirana škola u
Suhopolju počela s radom u svibnju 1812. godine. Da je tomu tako, svjedoči u svom
zapisu i učitelj Josip Anšan koji, istražujući početke školstva u Suhopolju, uz pomoć
tadašnjeg mjesnog župnika i bivšeg učenika ove škole Stjepana Tompaka 1883. godine
prvi počinje pisati Spomenicu škole te kao prvog učitelja navodi spomenutog Mirka
Derežanina, no do podatka da je škola osnovana u svibnju 1812. na inicijativu tadašnjeg
terezovačkog župnika Tome Horvata nije uspio doći. Čudno je kako se samo nakon 70
godina zaboravilo tko je i kada osnovao prvu pučku trogodišnju školu.
Pripomenak iz Spomenice škole
26
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aŠkola u 19. stol jeću
O prvom suhopoljskom učitelju Mirku Derežaninu prvi pisac Spomenice Josip Anšan
uspio je, služeći se župnim zapisnikom krštenika terezovačke župe, saznati samo da
je 1814. godine krstio kćer Agnezu. Stoga se dugo ta godina pogrešno uzimala kao
početak školstva u Suhopolju.
„Kako je Derežanin u Suhopolje došao, kakav je učitelj bio, dokle je službovao, kakva je
škola tada bila, tko je školu utemeljio, čijini troškom se održala itd, nije se moglo doznati
ni od najstarijih žitelja suhopolj.“
Spomen prvog učitelja u Spomenici škole
27
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Drugi je poznati učitelj u Suhopolju bio Ivan Bes. U Suhopolje je došao 1821. godine
gdje je učiteljevao čak 42 godine do svoje smrti 1863. godine.
„Obavljao je svoju učiteljsku zadaću revno i savjestno. Bijaše veoma marljiv i točan. U
školi strog, ljubljen od svojih učenika, a izvan škole u obće štovana osoba.“
Učenici su ga se bojali „ko žive vatre, nu stoga upravo sjajno napredovali u naucih“.
Nastava se prijepodne održavala na njemačkom, a poslijepodne na hrvatskom jeziku.
Glavni je predmet bilo njemačko čitanje. U njegovoj su školi samo dječaci učili pisati,
čitati i računati jer se smatralo da „ženi nije nuždna vještina pisma“. Budući da prema
velečasnom Tompaku ni sam Bes nije znao dobro hrvatski, ni njegovi najbolji učenici
nisu dobro znali čitati, pisati i govoriti hrvatskim jezikom.
Stjepan Tompak
Kao najobrazovaniji mještani u selu učitelji
nisu bili zaduženi samo za podučavanje
djece, već su aktivno sudjelovali u svim
sferama društvenog života. Tako su primjerice
održavali poučna i zabavna predavanja za
odraslu mladež i narod, vršili popis
stanovništva te su neki čak obavljali i službu
mrtvozornika, a obavezno su bili uključeni i u
život crkve gdje su oni najdarovitiji svirali
orgulje i vodili crkveno pjevanje.
„Bez bijaše vrlo okretan orguljaš i svirač.
Razumio je glazbu te uredjivao vrlo vješto
crkveno pjevanje. Za velikih blagdana pjevali
su mu učenici i figuralne mise.“
U to vrijeme učitelji su imali malenu plaću
koju je najviše sačinjavala hrana, a stanovali
su u školskim stanovima koji su se nalazili uz
učionice.
„Učitelj dobivao svoju plaću od oženitih parova onako, kako danas orguljaš. (…) Kukavna
bila doista plaća. (…) U gotovu dobivali bi 50 for. na godinu. Ovakovom su plaćom živili
do godine 1854. Tom godinom nastade bolje vrieme pogledom na plaću. Jer sad su
imali godišnjih 300 forinti. (…) Ustrojstvom novoga školskoga zakona uvrštena bje ova
škola u III. plaćevni razred s povišenom plaćom od 500 for. Uz to se daje učiteljem 60
for. za drva i stan u naravi.“
„Škola bijaše u razno doba na raznih mjestih.“
Od najstarijih stanovnika Anšan je čuo da se nalazila u ulici prema Borovi u blizini
Tompakove kuće, zatim je bila u kapanskom sokaku, a 1856. premještena je u “sudčiju”
ili županijsku kuću. Postojale su odvojene učionice za dječake i djevojčice koje su se
nalazile u različitim kućama. U školi nije bilo klupa. Djeca su sjedila sa strane na podu ili
na stolicama i klupčicama koje su donijeli od kuće, a peć se ložila na drva koja su djeca
također nosila od kuće.
28
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aU rujnu 1863. godine učiteljem u Suhopolju imenovan je Antun Fržić iz Ludbrega koji se
ovdje zadržao svega godinu dana. Prema spomeničkim zapisima bio je dobar učitelj, a
djecu je podučavao i gospodarstvu i plesu te je priređivao učeničke plesove.
Antuna Fržića naslijedio je Josip Pleše iz Ivanić-Grada koji je prije toga radio u Cabuni, a
od siječnja 1866. pa do svoje smrti u prosincu 1881. u Suhopolju. Bio je čovjek plemenita
srca i blage duše te dobar orguljaš, no zbog slabijeg zdravlja nije uživao ugled među
mještanima.
„Radi svojih tjelesnih mana morade ubogi starac puno pretrpjeti od svojih neprijatelja i
nesmiljenih sugrađana.“
Prvotna trogodišnja pučka škola s vremenom je produžena na četverogodišnju, a iz
godine u godinu povećavao se i broj učenika pa se tako pojavila potreba i za većim
brojem učitelja. Za vrijeme službovanja Josipa Pleše Suhopolje je dobilo i prvu
djevojačku učiteljicu Anku Buček koja je među učenicima i mještanima bila poznata
kao milostiva Buček.
„Anka Buček rodila se u Osieku 12. II. 1855. Službovala je od 1. 10. 1872. do 31. 1. 1874.
na glavnoj židovskoj školi u Osieku zatim na povlašćenoj sukromnoj školi od 31. 1. 1874.
do 1. 5. 1876.“
Učiteljicom u Suhopolju imenovana je 12. listopada 1876.
Anka Buček
29
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
1875. - polaznici
30
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aNedugo zatim broj učitelja povećava se na tri dolaskom Osječanina Josipa Anšana koji
je u listopadu 1878. imenovan „namjestnim učiteljem“ da bi nakon završenog školovanja
1879. postao pravim učiteljem u Suhopolju. Iste školske godine 1878./1879. trogodišnju
školu zamjenjuje četverogodišnja pa tako u Spomenici za školsku godinu 1880./1881.
čitamo kako učiteljsko osoblje broji tri učitelja:
• Josip Pleše (učitelj 1. i 2. dječačkog razreda) • Josip Anšan (učitelj 3. i 4. dječačkog razreda) • Ana Buček (u sva četiri djevojačka razreda)
Sedamdesetih godina 19. stoljeća osnovan je i prvi općinski školski odbor.
„Prvi obćinski školski odbor imadjaše sljedeće članove: mj. školski nadzornik Stjepan
Tompak župnik i podarc. - odbornici: Vjekoslav Milih, obć. načelnik, Dr. Adolfo Mitler i
Josip Vinter, bravar. U školskom odboru bili su nadalje i sljedeće osobe: pokojni Mato
Metzger, knez Elemer pl. Janković, Andrija Medvedski i Franjo Fuks.“
Nakon smrti Josipa Pleše na mjesto suhopoljskog učitelja došao je Ivan Stojaković iz
Sibinja u Slavoniji kojeg je već sljedeće školske godine 1882./1883. zamijenio učitelj
Adam Grusling, rodom iz Žubrice, koji je pučku školu svršio u Cabuni, a kasnije
preparandiju u Zagrebu. Iste školske godine školu je napustio prvi vjeroučitelj Mijo
Bogadek, a na njegovo mjesto došao je Franjo Podvoršak koji se nije dugo zadržao
na mjestu vjeroučitelja jer ga je već sljedeće godine zamijenio mladi svećenik Josip
Zbierzchovsky, novi duhovni pomoćnik župne crkve.
U listopadu 1884. godine školu je napustio Josip Anšan. On je u početku bio vrlo
obljubljen, no zbog vatrenog domoljublja i ćudi došao je u sukob s nekim obrtnikom
koji je bio u školskoj upravi te se već kod njegova izbora za stalnog učitelja u Suhopolju
odbor podijelio. Uzrok su bile osobne razmirice, a one su stalno izazivale vrlo žestoke
sukobe između njega i njegovih protivnika. To je trajalo do njegova odlaska, a po odlasku
za njim je žalio jedan od njegovih najvećih protivnika. Škola je izgubila vrsnog učitelja.
Nakon Anšanova odlaska za novog učitelja u Suhopolju bio je postavljen Josip Pesserl,
a iste školske godine 1884./1885. Adam Grusling je kao najstariji učitelj bio zadužen da
besplatno obavlja i upravu škole te tako obnaša „službu ravnajućeg učitelja“ čime je
postao prvi ravnatelj suhopoljske škole. Ta služba postala mu je dodatno plaćena tek
nakon dvije godine.
U studenom 1885. godine na mjesto podučiteljice u djevojačkoj školi došla je učiteljica
Anka Rajznerova, a nekoliko dana nakon toga konstituiran je učiteljski zbor pod
predsjedanjem najstarijeg učitelja Adama Gruslinga. Ostali članovi zbora bili su Anka
Bučekova (prava učiteljica), Anka Rajznerova (prava podučiteljica), Josip Pesserl (pravi
podučitelj) te Josip Zbierzchowski (kapelan i vjeroučitelj škole).
Već sljedeće školske godine zbog premještaja u Kapan školu je napustio Josip Pesserl, a
na njegovo mjesto došao je Josip Markovac koji je dotad radio u Kapanu. U to su vrijeme
već postojale škole u Kapanu, Cabuni, Orešcu, Borovi i Pčeliću koje su funkcionirale kao
samostalne škole pa tako u Spomenici primjerice možemo pročitati kako je 21. svibnja
1887. godine kraljevski okružni školski nadzornik Ante Lisac strukovno pregledavao
31
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
školu u Suhopolju pa u Borovi i Pčeliću.
U studenom 1887. godine iz škole je otišla i Anka Rajznerova koju je na nekoliko
mjeseci zamijenila Marija plemenita Špigelsky da bi već sljedeće školske godine na
to radno mjesto došla Cecilija Beilnerova. Te školske godine 1888./1889. do promjena
je došlo i u dječačkoj školi gdje je Josipa Markovca zamijenio Josip Krpan koji je prije
toga službovao u Pčeliću. Školska godina 1889./1890. donijela je promjene i na mjestu
ravnajućeg učitelja jer je na tu funkciju umjesto dotadašnjeg učitelja Adama Gruslinga,
koji je kažnjen premještajem u Lukač, imenovan lukački učitelj Josip Šert. Na njegovu
inicijativu ustrojeno je u studenom 1889. godine pjevačko društvo s više od 30 članova.
„Isto družtvo priredilo je prvi pokusni koncert 13. veljače 1890., te je moralno i materijalno
vrlo dobro uspjelo. Dao Bog, te družtvo liepo napredovalo, i širilo hrvatsku pjesmu
društvu na čast a drugima na slast.“
Školske godine 1890./1891. vjeroučitelja Josipa Zbierzchowskog, koji je otišao za
administratora župe u Špišić Bukovici, nakratko je zamijenio Des. Radovanić, a zatim
Viktor Bučar koji je osnovao tamburaško društvo i učio mladiće ratare svirati po notama.
Već sljedeće školske godine zbog udaje za ravnajućeg učitelja Josipa Šerta školsku
službu napustila je učiteljica Cecilija Beilner, a na njezino mjesto imenovana je Marija
Conrad-Gazidović. Iste školske godine umro je učitelj Josip Krpan pa je na njegovo
mjesto sljedeće godine 1892./1893. imenovan Josip Androlić. Te je godine pak umro
dugogodišnji suhopoljski župnik i mjesni školski nadzornik velečasni Stjepan Tompak
pa je u svibnju 1893. novim župnikom postao velečasni Karlo Fišer.
„Dne 29. 4. 1893 umro je mjesni škol. nadzornik v. g. Stjepan Tompak - uzor svećnika -
plemenit čovjek. Vječna mu slava!!!“
Val smrti nastavio se i školske godine 1893./1894. kad je shrvan bolesti i tugom za prije
tri i pol mjeseca preminulom suprugom Cecilijom Šert rođenom Beilner krajem travnja
umro i dotadašnji ravnajući učitelj Josip Šert.
„Za njim je žalilo svaki koji ga je u obće poznavao, ponajpače mjesto Suhopolje koje je
smrću njegovom izgubilo vrsna učitelja te izvrstna orguljaša, a učiteljski zbor izgubio je
ljubljenoga i vrlo štovanoga svoga ravn. učitelja. Slava i vječni pokoj njemu!“
Tijekom Šertova izbivanja zbog bolovanja i nakon njegove smrti funkciju ravnajućeg
učitelja obavljao je Josip Androlić, a u nastavi ga je neko vrijeme mijenjala Marija Pichler
da bi nakon njezina odlaska sva četiri dječačka razreda preuzeo Josip Androlić koji je
time bio primoran raditi u vrlo teškim uvjetima. Nastava s jednim učiteljem i 91 učenikom
u dvije učionice nije mogla polučiti uspjeh pa učenici nisu znali ni čitati ni računati.
Školske godine 1894./1895. novim ravnajućim učiteljem i orguljašem u Suhopolju
imenovan je Stjepan Lipkovac, a iste je godine vjeroučitelja Viktora Bučara zamijenio
novomisnik Fran Cesarec koji je nedugo zatim odlukom školskog odbora morao
preuzeti ulogu učitelja jer je dotadašnji učitelj Josip Androlić bio premješten u pučku
školu u Budanici, čime se u Spomenici prvi put navodi postojanje i te danas zatvorene
škole. No ni na toj poziciji Fran Cesarec nije se dugo zadržao, već je premješten za
32
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
akapelana u Mihovljanima čime je došlo do spajanja II. i III. razreda dječaka s djevojčicama
te njihova povjeravanja učiteljici Mariji Conrad koja se vjerojatno uslijed napora u radu s
većim brojem učenika teško razboljela pa je Anka Buček za istu plaću morala preuzeti
i njezine učenike.
Školske godine 1895./1896. na školu je došao učitelj Franjo Murgić koji je dotad radio u
Orešcu, a iste je godine za kapelana i vjeroučitelja postavljen velečasni Mato Ilišević koji
se ovdje nije zadržao ni godinu dana. Nauk vjere kratko je školske godine 1896./1897.
u Suhopolju predavao i kapelan i vjeroučitelj Janko plemeniti Kunović nakon čijeg
odlaska su učitelji morali preuzeti njegov posao. Školske godine 1896./1897. otišao je i
učitelj Franjo Murgić, a njegove razrede preuzeli su Marija Conrad i Stjepan Lipkovac.
U njihovim se zaduženjima od te školske godine umjesto dotadašnja četiri razreda
spominje i postojanje 5-og razreda. Prazninu nastalu odlaskom učitelja Franje Murgića
već sljedeće je godine 1897./1898. popunio učitelj Ferdo Silberbauer, no vjeroučitelja i
dalje nije bilo.
U 19. stoljeću školska je godina započinjala u listopadu misom sa zazivom Duha
Svetoga, a završavala krajem srpnja misom sa zahvalnom pjesmom Tebe Boga hvalimo.
U Spomenici na nekoliko mjesta stoji da su učenici i inače svakodnevno odlazili na
ranu misu te se redovito ispovijedali i pričešćivali. Školska je godina bila podijeljena na
dva polijeća koja su kasnije zamijenjena polugodištima. Prvo polijeće ili polugodište
završavalo je u veljači, a na kraju svakog polijeća održavani su ispiti kojima je prisustvovao
i mjesni školski nadzornik.
Nastava se održavala svim danima osim četvrtkom i nedjeljom, i to i u prijepodnevnim
i u poslijepodnevnim satima. Odvijala se na materinskom jeziku učenika pa je tako
primjerice u školskoj godini 1879./1880. 65 učenika nastavu pohađalo na hrvatskom,
48 na njemačkom i 9 na mađarskom jeziku. Od školske godine 1880./1881. izostanci
iz škole bilježili su se u obliku ispričanih i neispričanih dana, dok su se dotad bilježili
kao oprošteni i neoprošteni. Prilikom osnivanja škole osnovno školovanje trajalo je
tri godine da bi s vremenom bilo produženo na četiri, a kasnije i pet godina. Nakon
završene osnovne škole učenici su po želji mogli pohađati opetovnicu u kojoj su tijekom
dvije godine utorkom, četvrtkom i nedjeljom od listopada do kraja ožujka po dva sata
ponavljali gradivo svih prethodnih razreda.
Dječaci i djevojčice nisu zajedno pohađali nastavu, već su postojali dječački i djevojački
razredi. Povećavanjem broja učenika te produživanjem školovanja s tri na četiri
godine od prvotnog zajedničkog podučavanja svih razreda prešlo se na podučavanje
u kombiniranim razrednim odjelima sastavljenim uglavnom od dva razreda, dok su
se pojavom petog razreda javile i trorazredne kombinacije. Osamdesetih godina 19.
stoljeća bilo je pokušaja da se muški i ženski razredi spoje, no oni su naišli na žestoki
otpor školskog odbora te su dječaci i djevojčice i dalje bili odvojeno podučavani.
Kao što možemo iščitati iz svjedodžbi s kraja 19. stoljeća, učenici su u školi imali sljedeće
predmete: nauk vjere, hrvatski ili srbski jezik (čitanje, slovnicu te ustmeni i pismeni
izraz misli), stvarnu obuku, računstvo i geometrijsko oblikoslovlje, krasopis, risanje,
gospodarstvo, ženski ručni rad i kućanstvo, svjetovno i crkveno pjevanje te gimnastiku.
33
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Odpustnica iz 1896.
Za razliku od dječaka,
djevojčice su bile
podučavane i u
ručnom radu s kojim su
sudjelovale i na raznim
izložbama. U
Spomenici tako
čitamo:
„Dne 23. veljače 1890.
dobila je škola za
izloženi ženski ručni
rad na osječkoj izložbi
diplomu i srebrnu
kolajnu.“
Sljedeće su školske
godine ručni radovi bili
poslani u Zagreb na
jubilarnu gospodarsku
izložbu koja je trajala
od 15. kolovoza do 15.
listopada 1891. godine
te imala skoro pola
milijuna posjetitelja,
dok su 1896. godine
ručne radnje, pisanke,
risanke i zadaćnice iz
suhopoljske škole bile izložene na milenijskoj izložbi u Budimpešti.
Škola je često bila zatvarana zbog bolesti učenika poput ospica, kozica ili difterije, zatim
zbog poljodjelskih radova poput berbe vinograda ili različitih blagdana i slavlja grofove i
kraljevske obitelji pa tako u Spomenici za školsku godinu 1880./1881. čitamo:
„10. svibnja kao na dan svečanosti srebrnog pira naših veličanstva nebijaše škole i djeca
prisustvovahu svečanoj službi božjoj“, dok za školsku godinu 1891./1892. stoji:
„Školska djeca proslavila su 7. i 8. lipnja 92. dvadesetpetgodišnjicu krunisanja Njihovih
Veličanstva kralja Franje Josipa I. i kraljice Jelisave.“
Za potrebe stručnog usavršavanja učitelja nastala je i školska knjižnica koja je brojila
svega nekoliko knjižica te redovito primala časopise poput „Napredak“, „Hrvatski
učitelj“, „Glasnik svetog Josipa“, „Gospodarski list“ i „Gospodar“. S vremenom se
povećavala i zbirka učila koja je u početku uključivala samo globus da bi se školske
godine 1880./1881. proširila zemljopisnim kartama Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Europe
i Austro-Ugarske Monarhije kao i različitim nastavnim sredstvima i pomagalima poput
34
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
astaklenog bridnjaka i štapa, elektromagnetičke sprave, leće, magnetične potkove, boce
za kiselinu i ruskog računala. Krajem školske godine 1882./1883. dječačka škola dobila
je i ruče koje su obogatile nastavu tjelovježbe ili gombanja, a desetak godina kasnije
izrađene su i gombalačke sprave poput dva užeta za penjanje, ljestava od užeta,
njihaljke sa željeznim karikama, četiri motke za penjanje i preče.
U sastavu škole postojao je i školski vrt u kojem su učenici cijepili voćke.
„Ove godine presadjeno bje u cjepilnjak 30 divljaka većinom same kruške, a
oplemenjenih se primilo jedno 24 drvca. Svako diete 3. i 4. razreda ima svoje drvo, te će
ga kasnije presaditi kuda ga volja.“
ban Josip Šokčević
Najveći i jedini dobročinitelj škole u 19. stoljeću bio je
Vinko Poslavski koji je nakon smrti 8. svibnja 1870.
godine sav svoj imetak u vrijednosti 30 000 forinti
ostavio suhopoljskoj općini za boljitak škole te je u
njegovo ime osnovana Poslavskijeva zaklada koja je s
vremenom zamrla.
Tijekom 19. stoljeća školu su posjećivale razne uvažene
ličnosti pa tako Spomenica bilježi posjet hrvatskog
bana Josipa Šokčevića 1862. godine, a 18. studenog
1886. te 29. listopada 1888. godine i velikog župana
iz Osijeka dr. Teodora grofa Pejačevića koji je izrazio
svoje zadovoljstvo stanjem škole. Dana 14. listopada
1893. godine školu je posjetio i ban Dragutin Khuen
Hedervary.
35
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Potpis grofa Pejačevića prilikom posjeta školi
Ban Dragutin Khuen Hedervary posjetio školu - iz Spomenice
36
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aUmjesto današnjeg Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za pitanja školstva bio
je zadužen Odjel za bogoštovje i nastavu Visoke kraljevske zemaljske vlade, a školu je
svake godine pregledavao županijski školski nadzornik. Odjel za bogoštovje i nastavu
s vremenom je u školstvo uvodio sve više reda, promjena i propisa pa su tako školske
godine 1891./1892. uz uvođenje uspravnog pisma te izdavanje higijenskih propisa
donesene sljedeće odredbe:
„Gimnastika se imade preduzimati za prvoga sata prije podnevne obuke, uredjuje se
pitanje odmora izmedju pojedinih satova obuke ter propropisuju škol. izleti na nižim p.
školama.“
Školske godine 1894./1895. Odjel je donio odredbu prema kojoj će nastava ubuduće
umjesto u listopadu počinjati u rujnu, a završavati u lipnju čime su veliki školski praznici
premješteni na srpanj i kolovoz.
„Ovu je odredbu učinila visoka vlada zato; jer u ove mjesece padaju najveće poljske
radnje, jer je vrućina najnesnosnija, da se izjednače ferije sa srednjo-školskim ferijama
i napokon, da u tom pogledu zavlada jednolikost u svim zemljama kruna sv. Stjepana.“
Da ni tad političke odluke nisu bile trajnog vijeka, možemo vidjeti po naredbi vlasti da se
1895. godine uvede ženski šlajd za dječake jer je on već za nepune dvije godine ukinut.
Od važnijih i trajnijih promjena donesenih krajem 19. stoljeća možemo izdvojiti sljedeće:
„Naredbom visoke kr. zemalj. vlade odio za bogoštovje i nastavu od 13. prosinca 1895.
broj 17.667 propisana je jedinstvena naučna osnova za sve niže pučke škole; s tom
osnovom u savezu izdan je „Rukovođ“ k novim čitankama; zatim je izdan „Nastavni
plan“ kojim je cijelokupno učevno gradivo razdijeljeno na tjedne.“
Isto tako visokom naredbom od 15. ožujka 1898. određeno je da je rodni list mjerodavan
za upis imena i prezimena učenika u svim prosvjetnim ustanovama, a sljedeće školske
godine naredbom su se uveli i praznici između 1. i 2. polijeća na svim nižim i višim
pučkim školama. Školske godine 1899./1900. ukinute su oznake u svjedodžbama
„veoma marljiv, marljiv, prekidan i nemaran“, koje su se odnosile na bilježenje polazaka
škole, a umjesto njih je uvedeno brojčano označavanje koliko je koji od učenika niže
pučke škole izostao ispričanih, a koliko neispričanih poludana, dok su se u opetovnici i
šegrtskoj školi umjesto poludana koristili izrazi ispričani i neispričani sati.
37
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Škola u prvoj polovic i 20. stol jeća
Svjedodžba otpusnica iz 1904.
Školske godine 1900./1901. školu je napustio ravnajući učitelj Stjepan Lipkovac, a
zamijenio ga je Ivan Crnko. Osim njega u to su vrijeme na školi radili još i Ferdo
Silberbauer, Anka Buček i Marija Conrad, a početkom godine za kapelana i vjeroučitelja
došao je i mladomisnik Dragan Delić. Budući da je sljedeće godine učitelj Silberbauer
otišao na dvogodišnji dopust za obuku, zamijenio ga je Josip Gutsmirtl koji je osim toga
obavljao i orguljašku službu u crkvi.
Školske godine 1902./1903. umjesto vjeroučitelja Dragana Delića na nekoliko mjeseci
došao je Julije Bozetti, koji je sa seljacima osnovao pjevačko i tamburaško društvo, a
njega je pak zamijenio stari kapelan Adolf Jonke. Kad se nakon završenog voćarskog
38
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
ai vinogradarskog tečaja školske godine 1903./1904. s dopusta vratio bivši učitelj
Ferdo Silberbauer, Josip Gutsmirtl prestao je raditi u suhopoljskoj školi. Iste je godine
Marija Conrad-Gazdović premještena u Dalj, a umjesto nje došla je Marija Goričanac.
Budući da je zbog liječenja školu napustio i kateheta Adolf Jonke, novim kapelanom i
vjeroučiteljem postao je Mirko Tepeš.
Školske godine 1904./1905. Ferdo Silberbauer opet je otišao na dopust s kojeg se nikad
nije više ni vratio, a umjesto njega došao je Ivan Šprem koji je svirao i orgulje u crkvi.
Iste je godine kapelana Mirka Tepeša zamijenio Franjo Vedriš koji je nakon godinu dana
svoje radno mjesto prepustio kapelanu Josipu Švajhleru. Ravnajući učitelj Ivan Crnko
školske je godine 1908./1909. umirovljen nakon dosta izbivanja zbog bolesti tijekom
kojeg ga je zamjenjivao učitelj Ivan Cvenić. Nakon Crnkova umirovljenja upravu škole
nakratko je preuzeo Ivan Šprem, a zamjenskim učiteljem postao je Stjepan Mesić kojeg
je nedugo zatim zamijenio Matija Vidović. Matija Vidović postao je novi ravnajući učitelj
škole.
„Vrijedno je spomenuti i ovo: Ravnajući učitelji su sve do rav. učitelja Crnka obavljali i
orguljašku službu.“
Budući da Crnko nije bio orguljaš, ta služba bila je povjerena prvo učitelju Silberbaueru,
a zatim Špremu da bi svojim dolaskom na mjesto ravnajućeg učitelja Matija Vidović
tražio da se sviranje orgulja u crkvi opet vrati ravnajućem učitelju.
U ljeto 1909. godine umro je suhopoljski župnik Karlo Fišer, a u rujnu ga je zamijenio
bivši gradinski župnik Nikola Zrinji. Do promjena je školske godine 1910./1911. došlo i u
redovima učitelja jer je vjeroučitelja Josipa Švajhlera zamijenio Franjo Oršulić. Upravitelj
škole Matija Vidović zaključio je posljednju stranicu Spomenice dana 1. rujna 1910.
godine svojim potpisom te napomenom da je nastavak u novoj spomen-knjizi, no ta
je knjiga zagubljena ili uništena te se spomenički zapisi nastavljaju tek nakon Drugog
svjetskog rata.
Život škole u međuvremenu može se donekle iščitati iz zapisnika sa sjednica Učiteljskih
vijeća koji uključuju razdoblje između 1925. i 1949. godine. Prema njima je vidljivo da su
od 1925. do 1945. godine na školi radili sljedeći učitelji:
Terezija Kovačević rođ. Kapetan
Marija Idžaković
Marija Boršić
Julka Kapetan
Dragutin Markulin
Karlo Kovačević
Tanasija Bošnjak
Zlata Savanović
Jovanka Teodorović
Zvonimir Cvenić
Anđelka Lokmer
Rudolf Homan
U istom razdoblju vjeronauk su predavali:
Franjo Cvetnić, vjeroučitelj
Stjepan Čergelj, vjeroučitelj
Vinko Majstorović, vjeroučitelj
Franjo Tuhi, velečasni
Ante Novak, velečasni
Ravnatelji škole bili su:
Velimir Lisac, ravnajući učitelj
Mihovil Petračić, ravnajući učitelj
Marija Boršić, ravnajuća učiteljica
Rudolf Homan, upravitelj škole
39
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
U prvoj polovici 20. stoljeća školska je godina počinjala u rujnu, a završavala u lipnju.
Početak školske godine obilježala je misa sa zazivom Duha Svetog, a završetak misa
sa zahvalnicom Te Deum. Osnovnoškolsko obrazovanje trajalo je uglavnom pet godina,
iako se za pojedine školske godine spominju samo četiri razreda. Tko je htio, i dalje je
mogao pohađati opetovnicu koja je školske godine 1906./1907. s dvije produžena na tri
godine da bi kasnije opet bila skraćena na dvije godine.
Otpusnica iz 1906.
S vremenom su kombinirani razredni odjeli prerasli u čiste razredne odjele, osim učenika
4. i 5. razreda koji su uglavnom podučavani zajedno. Nastava se odvijala svim danima
osim četvrtkom, nedjeljom i blagdanima, i to:
prijepodne od 8 do 10/11 sati poslijepodne od 14 do 16 sati
Opetovnica je radila četvrtkom i nedjeljom od 8 do 10 sati.
40
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aNakon nekoliko novih neuspjelih pokušaja spajanja dječačkih i djevojačkih razreda taj
je naum konačno uspio školske godine 1909./1910. kad je visoka vlada dopustila da
se dvorazredna dječačka i djevojačka škola u Suhopolju pretvore u četverorazrednu
obospolnu pučku školu.
Neuspjeli pokušaji pratili su i nastojanja oko izgradnje nove zgrade škole pa je tako
školske godine 1902./1903. propao pokušaj tadašnjeg ravnajućeg učitelja Ivana Crnka
da se ostavština pokojne Katarine Czasny utroši u izgradnju nove pučke škole. Umjesto
nove škole tim je novcem sljedeće godine izgrađen dječji vrtić. Isto je tako školske
godine 1904./1905. odbačen i prijedlog da se novcem iz Poslavskijeve zaklade izgradi
nova školska zgrada.
Više uspjeha nisu imali ni stanovnici mađarskog podrijetla koji su školske godine
1906./1907. pokušali osnovati mađarsku školu, no zato je odlukom velikog župana
županije virovitičke i kraljevskog slobodnog grada Osijeka njihovoj djeci omogućeno
učenje mađarskog jezika. Ta je odluka naišla na žestoki otpor hrvatskog stanovništva
koje nije dopustilo uvođenje mađarskog jezika u hrvatsku pučku školu pa se nastava
mađarskog jezika održavala u stanu kalvinskog pastora Ljudevita Horvata.
Početkom 20. stoljeća pojavila su se nastojanja oko uvođenja poučnih ekskurzija
učenika pa je tako školske godine 1909./1910. ravnajući učitelj Matija Vidović pokušao
organizirati zabave kojima će se skupiti sredstva za provođenje ekskurzije učenika 4.
i 5. razreda. Da su se ta nastojanja s godinama ostvarila, svjedoče i zapisi sa školskih
sjednica u kojima je vidljivo da su učenici 3. i 4. razreda školske godine 1934./1935.
posjetili Zagreb, dok su učenici 4. razreda školske godine 1937./1938. posjetili Sušak.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola je radila s kraćim prekidima, a Nijemci su u svrhu
održavanja vlastite nastave dobili jednu učionicu.
Nadbiskup Juraj Posilović
I u prvoj polovici 20. stoljeća školu su nastavili
posjećivati uglednici onog vremena. Tako je 17.
listopada 1900. školu je po treći put posjetio veliki
župan dr. Teodor grof Pejačević, a 3. lipnja 1902.
njegov nasljednik Levin plemeniti Chavrak.
Suhopoljsku je školu prigodom svečanosti podjele
sakramenta svete potvrde 13. lipnja 1902. godine
posjetio i zagrebački nadbiskup Juraj Posilović.
Od mijena u školskim zakonima početkom 20.
stoljeća Spomenica za školsku godinu 1904./1905.
navodi ukidanje naredbe iz 1892. godine kojom je
uvedeno uspravno pismo te ponovno uvođenje
kosog pisma. O nestalnosti političkih odluka
svjedoči i činjenica da su početkom školske godine
1906./1907. uvedene nove školske knjige za 2. i 3. razred, i to na selima jedna čitanka
za oba razreda, a u gradovima za svaki razred zasebna, da bi pri kraju te iste školske
godine bila donesena odluka da se neće praviti razlika seoskih i gradskih škola te da će
se ubuduće za sve škole tiskati iste čitanke.
41
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Učenici 1. - 4. razreda, ravnatelj Ivan Šprem i učiteljica Terezija Kovačević (1920.)
Učiteljice Marija Boršić, Marija Idžaković, ravnatelj Vladimir Lisac i učiteljica Terezija Kapetan (1922.)
Učitelj Mihovil Petračić, učiteljica Marija Boršić (1931.)
42
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Zapisnik sa sjednice Učiteljskog zbora 31. 5. 1926.
43
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Svjedodžba učenika Vilima Fišera iz 1921.
44
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Svjedodžba polaznica iz 1928.
45
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Zapisnik sa sjednice učiteljskog zbora 22. 6. 1926.
Učiteljica Marija Boršić (1933.)
46
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Pjevački zbor 1. - 4. razreda, učitelj Kovačević
Učitelj Karlo Kovačević s 2. razredom (1936.)
Učitelj Karlo Kovačević s 4. razredom (1938./1939.)
47
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Škola nakon Drugog svjetskog rata
Završetak Drugog svjetskog rata označio je povijesnu prekretnicu koja je donijela velike
promjene i u životu škole. Crkva, koja je uvelike zaslužna za samo osnivanje škole u
Suhopolju, bila je potisnuta iz njezina života, a time je i učenje vjeronauka u školi postalo
prošlost. Nekoć redoviti odlasci s učiteljima u crkvu te svečano obilježavani blagdani
poput Božića, Uskrsa ili Tijelova zamijenjeni su partizanskim praznicima kao što su
Pionirski dan, Dan mladosti ili Dan antifašističke borbe, a primanje u pionire izguralo je
svečanost primanja prve pričesti. Umjesto pozdrava “Hvaljen Isus” školskim hodnicima
počeo je odzvanjati pozdrav “Zdravo”, a dotadašnja gospoda i gospođe učiteljice postali
su drugovi i drugarice. Politički nepodobni učitelji bili su prisiljeni napustiti školu, dok su
na njihovo mjesto postavljeni novi učitelji.
U razdoblju od 1945. do 1960. godine u suhopoljskoj školi djelovali su sljedeći učitelji:
Marija Boršić
Anka Rudanović
Slavka Škorić
Dimitrije Momčilović
Jelena Momčilović
Ana Bereš
Stevo Krnić
Slavica Galetović
Zlata Dajhner
Persida Krnić
Marija Latković
Nikola Latković
Sidonija Štetić
Zorka Momčilović
Ankica Galetović
Martin Cik
Slavka Palijan
Branko Jirasek
Dragutin Valc
Dragutin Dopler
Stjepan Zdjelar
Stjepan Ljubić
Milka Rukavina
Lovro Rebac
Josip Poljak
Ivan Romaj
Velimir Senica
Desanka Senica
Zdenka Tremski
Miroslav Baštar
Vjekoslav Mohl
Mira Badaj
Ivan Lokaj
Katica Bedeničec
Vera Stošić
Gorinka Tompak
Pavle Smoljo
Anka Ferlan
Ivanka Kusturica
Rudolf Sturm
Zora Sovilj
Marija Poslon
Đurđa Stanić
Boris Malinar
Vera Malinar
Milan Damjanić
Nikola Mikšić
Kata Grabovac
Valerija Krcivoj
Slavko Jambrišak
Ana Jambrišak
Dragica Moskatelo
Ante Moskatelo
Zdravko Fabijanac
Danica Šerbedžija
Branka Bosanac
Josip Fett
Ljubica Burcar
Branko Tanacković
Tomislav Surijan
Marija Simić
Mileva Damjanac
Božica Kosijer
Danica Vidaković
Dragoljub Zec
Marija Zec
Miroslav Šolc
Danica Smoljanović
Zora Kukla
Vjekoslav Kukla
Antun Moskatelo
Vera Slanac
Štefica Plevnik
Mato Čokljat
Jelka Prpić
Zdenka Martinović
Ivka Mervic
Marko Barić
Vladimir Oberški
Mira Oberški
Mato Jukić
Marija Jukić
Marija Damjanović
Mladen Škorić
Mirjana Popović
Miloš Jovetić
Marija Jovetić
Đurđa Žagar
Štefica Brkanović
48
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aU istom periodu školu su vodili sljedeći upravitelji:
• Jelena Momčilović, upraviteljica
• Ivan Opančar, upravitelj
• Stevan Krnić, upravitelj
• Velimir Senica, upravitelj
U poslijeratnim godinama škola se borila s pomanjkanjem učiteljskog kadra i udžbenika,
no nastava zbog toga nije trpjela. Štoviše, škola je bila zadužena čak i za obrazovanje
odraslih pa je tako organizirala analfabetske tečajeve te srednjoobrazovne tečajeve
na kojima su predavali učitelji suhopoljske škole. Ne samo da se bavila obrazovanjem
djece i odraslih, nego je pod svojom upravom imala i dječji vrtić, poznatiji kao zabavište
ili špilšul, koji su dotad vodile časne sestre. U namjeri da stvori prostor za novu školu,
škola je kupila dvorac, no kako nije bilo novca za njegovu adaptaciju, zgrada dvorca
prenamijenjena je u dječji dom jer je rat za sobom ostavio velik broj napuštene djece.
Sestra Irena s djecom iz sirotišta
I dok su učenici tijekom 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća u pojedinom razredu
uglavnom imali jednog učitelja koji im je predavao sve predmete, u travnju 1948.
godine uređena je u 4. razredu predmetna nastava pa su tako učenici već u 4. razredu
imalirazličite učitelje koji su im predavali sljedeće predmete:
• hrvatsko-srpski jezik • prirodopis
• račun • crtanje
• zemljopis • pjevanje
• povijest • fiskulturu
49
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Iz zapisnika sa sjednica Učiteljskih vijeća do 1949. godine mogu se iščitati sljedeće
zanimljivosti:
jedan je učitelj dežuran cijeli tjedan od 7:30 do kraja nastave
učenicima su dijeljeni opanci
učitelji su raspored pisanih provjera morali predati upravitelju (vremenik)
učitelji ne smiju unaprijed upisivati sate, već na početku nastavnog sata
organizirane su priredbe i gledanje filmova, a dobrovoljni prihodi darovani su siromašnoj djeci
Školske godine 1948./1949. umjesto dotadašnje četverogodišnje ili petogodišnje
škole uvedena je sedmogodišnja škola, tzv. sedmoljetka, te se otad počelo govoriti o
nižim i višim razredima. Sedmoljetka je završavala polaganjem nižeg tečajnog ispita,
a njezinim otvaranjem povećao se broj učenika jer su na nastavu viših razreda počela
dolaziti djeca iz susjednih sela kao što su Borova, Pčelić, Mitrovica, Hadžićevo i Ovčara.
Povećavanjem broja učenika s vremenom je nastalo više razrednih odjela istog razreda.
Budući da nije postojao autobusni prijevoz, neki su učenici do škole morali prepješačiti i
do 20 kilometara. Roditelji i učenici nisu ozbiljno shvaćali školu te je bilo mnogo učenika
koji nisu redovito ili nisu uopće pohađali nastavu. Stoga su učitelji na roditeljskim
sastancima morali širokim masama objašnjavati smisao i ulogu sedmogodišnje škole
u narodu. Postupno su roditelji uvidjeli potrebu školovanja djece pa je broj učenika
nepolaznika uvelike bio smanjen.
I dok su nekoć učenici sami od kuće morali donositi užinu ili između prijepodnevne
i poslijepodnevne poduke odlaziti kući na ručak, u kući Mije Smetka otvorena je 21.
ožujka 1951. godine mliječna kuhinja Međunarodnog dječjeg fonda Organizacije
Ujedinjenih naroda gdje su sva djeca besplatno dobivala jedan obrok koji se sastojao
od kave, mlijeka ili kakaa te kruha sa sirom ili margarinom.
Škola je uvijek išla ukorak s tehnološkim napretkom te su sve novine onog vremena
najprije zahvaćale školu. Tako je u sve učionice i učiteljske stanove već u prosincu 1951.
godine uvedena električna struja, dok je ostatak mjesta strujom opskrbljen tek u lipnju
1952. godine.
„Cijelo selo se zatalasalo i u lipnju 1952. zasvijetlila je električna struja u Suhopolju.“
Uvođenjem struje stvoreni su uvjeti i za otvaranje prvog kina pod imenom „Zadrugar“
koje je s radom započelo u veljači 1952. godine u Domu kulture. Na Staru godinu 1954.
godine u pogon je puštena i razglasna stanica koja je bila smještena u školi, a služila
je ne samo za školske potrebe, već i za opće dobro mjesta. Uz nju se koristio i školski
radio i gramofon te se na taj način omogućilo stanovnicima slušanja radijskog programa
i glazbe. Iste školske godine nabavljena je i nova meteorološka i kišomjerna stanica koja
se nalazila u glavnom školskom dvorištu, a svojim stalnim meteorološkim izvještajima
davanim putem razglasne stanice uvelike koristila lokalnim poljoprivrednicima. Suradnja
škole i mještana nastavila se i nekoliko godina kasnije kad je u sklopu škole izgrađeno
klijalište iz kojeg su se stanovnici snabdijevali sadnicama.
50
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aŠkolske godine 1952./1953. sedmoljetku je zamijenila osmogodišnja škola, a iste
je godine za potrebe izrade i održavanja učila osnovana i školska radionica koja se
materijalom za rad opskrbljivala donacijama raznih tvornica s područja cijele tadašnje
države. Zbog nedostatka prostora radionica nije djelovala u školskoj zgradi, već je od
Poljoprivredne zadruge dobila svoju prostoriju u Domu kulture. U sklopu radionice
djelovale su sljedeće radne skupine: knjigovesci (Ivan Romaj), stolari (Ivan Lokaj), rezbari
(Deša Senica) te električari, metalci i radioamateri (Dragutin Dopler).
Ivan Romaj (1953.)
Prva generacija osmogodišnjeg školovanja
51
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Učiteljica Slavica Galetović
Učitelj Stjepan Zdjelar
52
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Učitelj Nikola Latković
Učitelji 1950.
Velimir Senica, upravitelj suhopoljske škole 1950.-1960.
53
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
U ožujku 1953. godine zasađivanjem vrtnih i ratarskih kultura osnovan je i školski vrt koji
je već prvih godina svog postojanja proglašen najljepšim u okolici. Ne treba zaboraviti
da je škola još od svog nastanka u 19. stoljeću posjedovala veće ili manje vrtove koji
su se nalazili na različitim lokacijama, a početkom 20. stoljeća imala je i svoj pčelinjak.
Učeničko bavljenje pčelarstvom ponovo je zaživjelo osnivanjem spomenutog vrta jer
se u njegovu sklopu nalazio i mali drveni pčelinjak. U radu u vrtu i pčelinjaku učiteljima i
učenicima svesrdno su pomagali i roditelji pa uspjeh nije mogao izostati. Rad u školskom
vrtu bio je uvertira za osnivanje Školske poljoprivredne zadruge koja je s radom započela
školske godine 1956./1957. Ona je osposobljavala učenike za buduće rukovođenje
mjesnom poljoprivrednom zadrugom, a od prvotnog bavljenja peradarstvom svoje je
djelovanje s vremenom proširila i na ratarstvo, pčelarstvo, povrćarstvo i kunićarstvo.
Pred glavnom zgradom u školskom parku pedesetih je godina izgrađen akvarij s
četiri tisuće litara vode koji se tijekom godina popunio običnim i zlatnim ribicama te
kornjačama. Za životinje su se s velikim veseljem brinula sama djeca koja su im donosila
hranu i mijenjala vodu. S vremenom su djeca dobila i novog školskog ljubimca jer se
u uređenom vjeveričnjaku nastanila vjeverica Miško. Fizičkom aktivnošću učenici se
nisu bavili samo u školskom dvorištu, već su sudjelovali i u raznim radnim akcijama u
mjestu pa Spomenica tako tih godina pamti učeničko pošumljavanje pčelićkog brda,
zasađivanje biljaka u Ilovi i uređivanje parka u mjestu.
Školstvo je iz godine u godinu doživljavalo stanovite promjene. Početkom pedesetih
osnovani su stručni aktivi jezične te matematičko-prirodoslovne skupine predmeta kao
i nižih razreda. Nedugo zatim u višim su razredima uvedene i đačke knjižice, dok se
među nastavne predmete od 1. razreda uvrstio ženski ručni rad. Samo godinu dana
nakon toga nastavnim predmetima od 3. razreda pridružio se društveni i moralni odgoj,
dok se u isto vrijeme u višim razredima pojavio predmet radionički ručni rad. U to doba
javlja se i dodatna nastava pa nastaju skupine učenika kao što su likovna skupina, mladi
kemičari, geografi, historičari, meteorolozi i domaćinstvo. Iz pedesetih godina datira i
praksa održavanja popravnih ispita, a krajem pedesetih za slabe učenike s negativnim
ocjenama na kraju godine uvedena je i produžna nastava u trajanju od deset dana.
Pedesete godine ostat će zapamćene i po uvođenju višednevnih ekskurzija u udaljenija
mjesta. Na svojim putovanjima u trajanju od jednog do čak deset dana učenici su
posjećivali različita odredišta od Virovitice, Daruvara, Osijeka, Varaždina, Zagreba,
Plitvica, Rijeke, Opatije, Raba, Splita, Dubrovnika, Ljubljane, Bleda, Postojne, Sarajeva
pa čak do Ohrida. Sredstva za izlet prikupljali su štednjom tijekom cijele godine, a za
potrebe skupljanja novaca za maturalnu ekskurziju održavali su i maturalne zabave.
Sredinom prošlog stoljeća u sklopu pionirske i omladinske organizacije na školi su s
radom započele razne skupine poput tamburaških zborova, koje su vodili Ivan Romaj
i Branko Jirasek, zatim dramske sekcije, koju je vodila Mira Badaj, pjevačkog zbora
pod vodstvom Branka Jiraseka i baletne skupine, koju je vodila Deša Senica. Osim njih
djelovale su i male švelje, prirodnjaci, mladi građevinari, radna brigada, literarna sekcija,
recitatorska skupina, dramska sekcija, kazalište lutaka, likovna sekcija, rezbarske
skupine, folklorna sekcija, radioamateri, elektrostrojari, fotoklub, podmladak Crvenog
križa, društvo Naša djeca, šahovska sekcija te fiskulturno društvo u sklopu kojeg su se
učenici mogli baviti nogometom, rukometom, košarkom, atletikom i gimnastikom. Sve
su skupine bile jako uspješne u svom radu te su na raznim natjecanjima i smotrama
ostvarivale zapažene rezultate.
54
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aRad spomenutih skupina na kraju je svake nastavne godine bio predstavljan javnosti
u sklopu trodnevne ili četverodnevne završne školske svečanosti čiji je vrhunac bila
podjela svjedodžbi i nagrađivanje najboljih učenika knjigama. Prigodom jedne takve
svečanosti 1956./1957. godine školski je odbor ručnim satom nagradio najboljeg
učenika škole. Bila je to Barica Kokanović iz 8. a razreda koja je kao dijete bez oba
roditelja živjela u Dječjem domu u Suhopolju. Igrokaze i koncerte učenika, koji su bili
sastavni dio završne svečanosti, mještani su dočekivali s velikim oduševljenjem, a ništa
manje oduševljeni nisu bili ni fiskulturnim nastupima na kojima su učenici prezentirali
svoja sportska umijeća. Neposredno prije završne školske svečanosti mještani su u
obliku sedmodnevne ili osmodnevne školske izložbe imali prilike vidjeti i što se tijekom
jedne školske godine zbiva i stvara u školi. Izložba je tako nudila uvid u rad školskog
vrta i školske radionice te predstavljala grafičke i ručne radove učenika kao i sva učila
i nastavna sredstva koja su svjedočila o provedbi suvremene nastave u suhopoljskoj
školi. Izložba je također bila vrlo uspješna te je rado posjećivana, a škola je njome
potvrđivala svoj status jedne od najboljih škola u ovom kraju.
Problem školskog prostora, koji je školu pratio od njezina osnutka, nastavio se i u ovom
razdoblju kad je škola bila smještena u čak tri zgrade, no barem se donekle riješio
problem održavanja nastave fiskulture. Naime, nakon što se sredinom pedesetih
započelo s uređivanjem školskog fiskulturnog igrališta, škola je spajanjem dviju učionica
krajem pedesetih dobila i prvu fiskulturnu dvoranu koja je omogućila nesmetanu
nastavu fiskulture i tijekom zimskih mjeseci. Uvjeti rada u školi poboljšani su i dijeljenjem
besplatnih udžbenika učenicima za što je zaslužan bio općinski odbor.
U travnju 1957. godine osmogodišnja škola u Suhopolju postala je centralna
eksperimentalna škola te su joj kao područne škole priključene škole u Borovi, Pčeliću,
Naudovcu i Kapanu. Time je škola dodatno povećala broj učenika. Već sljedeće godine
učenici četvrtih razreda spomenutih škola počeli su dva puta tjedno po četiri sata dolaziti
u matičnu školu kako bi slušali nastavu stručnih predmeta kao što su bili fizički, muzički
i njemački.
Te iste školske godine 1957./1958. škola je počela raditi po novom nastavnom planu i
programu te je bila podijeljena na stupnjeve:
I. stupanj: od 1. do 3. razreda - razredna nastava
II. stupanj: 4. i 5. razred - razredna nastava s uvođenjem stručnjaka muzičkog,
likovnog i fizičkog odgoja te stranog jezika
III. stupanj: 6. i 7. razred - predmetna nastava po starom nastavnom planu i
programu
Umjesto dotadašnjeg društvenog i moralnog odgoja od 4. razreda nadalje uveden je sat
razrednika koji je osim za odgoj učenika služio i za rješavanje razrednih problema. Dvije
godine nakon toga uvedene su opisne ocjene iz muzičkog, fizičkog i zdravstvenog,
likovnog i tehničkog odgoja.
U glavnom dvorištu škole u rujnu 1959. godine proradio je kućni vodovod koji je
ujedno bio i prvi suvremeni vodovod u Suhopolju. Iste školske godine nabavom uskog
kinoprojektora škola je počela svaki drugi petak besplatno davati nastavne filmove
55
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
za učenike, a navečer za građanstvo. U veljači 1960. godine u školi je emitirana prva
televizijska emisija u Suhopolju. Uz pomoć tog novog televizijskog prijamnika učenici su
mogli besplatno gledati sve dječje emisije, a navečer je KUD Matija Gubec organizirao
gledanje emisija za mještane koji su se najviše zanimali za nogometne utakmice.
Pedesetih godina, ali i narednih desetljeća, škola je u nekoliko navrata nakratko bila
zatvarana, i to uglavnom zbog bolesti poput šarlaha, gripe ili dječje paralize, a od 11. do
22. veljače 1956. zbog takve hladnoće kakvu nisu pamtili ni najstariji Suhopoljčani.
Ne treba zaboraviti da je u ovom periodu u Suhopolju djelovala i Škola učenika u
privredi koja je s radom započela iste 1948./1949. školske godine kad je otvorena i
sedmoljetka. Bila je smještena u prostorijama škole i radila je poslijepodne. Pohađali
su je učenici sa završenom sedmogodišnjom, odnosno osmogodišnjom školom
koji su se na taj način pripremali za svoj budući zanat. S radom je zbog formiranja
većih centralnih škola prestala 1958./1959. godine, a njezin upravitelj posljednje
četiri godine prije zatvaranja bio je Ivan Lokaj. U njoj su predavali i ostali učitelji
suhopoljske škole kao što se može vidjeti iz zapisnika sa sjednica tih godina:
Povijest (1 sat tjedno): Stevo Krnić
Nauka o državi (1 sat tjedno): Stevo Krnić
Kemija (1 sat tjedno): Nikola Latković
Tehnologija (3 sata tjedno): Nikola Latković
Ruski jezik (1 sat tjedno): Sidonija Štetić
Fizika (1 sat tjedno): Sidonija Štetić
Hrvatsko-srpski jezik (3 sata tjedno): Zorka Momčilović
Biologija (1 sat tjedno): Ankica Galetović
Račun i geometrija (3 sata tjedno): Marija Boršić
Stručno crtanje (2 sata tjedno): Marija Latković
Zemljopis (1 sata tjedno): Jelena Momčilović
Škola učenika u privredi 1955.
56
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aJosip Fett , gradi tel j nove škole
Nakon desetogodišnjeg upravljanja školom Vladimira Senice školske godine 1960./1961.
novim je upraviteljem škole imenovan učitelj Josip Fett. Tijekom njegova vođenja škole
u Suhopolju su, prema redoslijedu zapošljavanja, radili sljedeći učitelji:
Dragoljub Zec
Marija Zec
Vera Slanac
Klara Vujnović
Štefica Plevnik
Ivan Lokaj
Božica Kosijer
Marija Simić
Zora Kukla
Vjekoslav Kukla
Ivka Bačar
Zdenka Martinović
Marija Jovetić
Mirjana Martonja rođ.
Popović
Helena Vizinger
Antonija Petelin
Mato Jukić
Marija Jukić
Vladimir Oberški
Mira Oberški
Marija Damjanović
Mladen Škorić
Ljubica Burcar
Smilja Samardžić
Emica Vrban rođ. Radinović
Jelena Ljubičić
Ana Marošević
Stjepan Rukavina
Ružica Mandić
Zora Ilić
Milan Damjanić
Melita Venus rođ. Fišer
Terezija Aleksić rođ. Merki
Đurđica Patačko
Kata Maurović
Marija Prednjevac
Ivan Pipić
Jure Vrban
Julijana Rukavina
Marija Ribić
Miloš Jovetić
Marijan Juretić
Milka Šantavec
Josip Meštrović
Pero Pavković
Kata Mišić rođ. Vrban
Milena Pardon
Josip Pardon
Edgar Götzl
Melita Götzl
Marija Mioković
Marica Milošević rođ.
Gostimirović
Zdenka Lisinski
Mirjana Bogunović
Helena Santo
Antun Santo
Marica Vizinger rođ. Tičak
Tugomila Reder rođ.
Zdjelar
Vera Brabec
Vladimir Brabec
Barica Strmečki
Đurđica Kiš
Ljerka Požarnik
Slobodan Gvojić
Sofija Kosanović rođ.
Jurković
Rade Milošević
Ana Šimić
Josip Fišli
Vera Malek rođ. Šakotić
Stanko Zdjelar
Mira Gvojić
Zlatko Richter
Marija Beg
Radmila Radojčić
Ivan Njegovan
Vesna Njegovan
Ljuban Pašić
Radmila Popović
Jasna Richter
Katica Fett rođ. Terihaj
Marija Matuza
Ana Gospočić rođ.
Nikolaus
Stevan Mrkšić
Ljuba Bačić rođ. Vasiljević
Josip Gospočić
Katarina Holec
Marija Mrkšić
Dušan Vudrag
Zdenka Krulec
Marija Sobol
Živko Orlić
Zvonko Rengel
Milorad Alavanja
Stanko Deanović
Margita Deanović rođ.
Bago
Stjepan Mudri
Marija Viljevac
Milivoj Carević
Barica Uskoković
Katarina Matijašević
Mira Čavlina
Franjo Viljevac
Stanko Popović
Zdenka Butinović
Branko Trifunović
Ivan Branko Fett
Dušan Vračarić
Ivan Cisar
Helena Šiljković
Ljiljana Škvorc
Gojko Krajnović
Ljuba Blagojević
Ivan Kučan
Gordana Mudri
dok su kao pedagozi na školi radili:
Miloš Jovetić
Mladena Duvnjak rođ. Presečan
57
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
U ovom je razdoblju zbog pomanjkanja prostora, a konstantnog povećavanja broja
učenika, koji je početkom šezdesetih dosegao brojku od čak 1235 djece, uveden
dvosmjenski rad, u kojem su uglavnom učenici nižih razreda nastavu pohađali
poslijepodne, dok su učenici viših razreda nastavu pohađali prijepodne. Škola
u Suhopolju u to je doba slovila kao najveća škola na području općine. Dičila se
raznovrsnim slobodnim aktivnostima koje su s radom započele pedesetih godina, a uz
izvođenje nastave suvremenim metodama te korištenje modernih nastavnih sredstava i
pomagala bila je poznata i po strogim kriterijima koji su vidljivi i iz činjenice da je školske
godine 1961./1962. čak 13 % učenika moralo ponavljati razred. Loš uspjeh iziskivao je i
dopunski rad s učenicima u obliku desetodnevne produžene nastave.
Uz djecu koja nisu previše marila za školu postajali su i učenici s poteškoćama u učenju,
a za njih je 1966./1967. godine u Borovi bilo otvoreno specijalno odjeljenje 1. i 2. razreda
koje je pohađalo 14 učenika s područja Suhopolja, Cabune i Gradine.
Reformiranjem škole u Gaćištu školske godine 1961./1962. suhopoljskoj školi pripojene
su područne škole u Gaćištu, Orešcu i Obilićevu (današnjem Zvonimirovu) pa je škola
time dobila još više učenika putnika koji su zbog prijevoza zimi nerijetko kasnili na
nastavu. Problem prijevoza riješen je 1967./1968. godine kad su kupljena dva autobusa.
Jedan je kupila Zajednica obrazovanja, a drugi škola u zajednici s roditeljima. Novi
autobusi u školu su na vrijeme dovozili ne samo učenike iz Gaćišta, Orešca, Obilićeva i
Naudovca, nego i one iz Borove i Pčelića koji su dotad pješice i biciklom dolazili u školu.
Dobrovoljnim radom za autobuse su izgrađene i dvije garaže kao i mala radionica.
Prvi školski autobus i majstor Joža (Josip Kožić).
Dana 12. lipnja 1963. godine prigodom proslave Dana škole škola je, po narodnom
heroju iz Čemernice, nazvana Osnovna škola „Vaclav Vostrel-Vaso“. Već sljedeće
godine svečanim programom u lipnju, čiji je sastavni dio bio i Cvjetni korzo, obilježena
je 150. godišnjica osnutka škole. Nekoliko mjeseci prije toga u dvorcu je otvoren Dječji
vrtić o kojem se brinula uprava škole.
58
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aŠezdesetih je godina nastavljena izgradnja infrastrukture u mjestu pa je tako u listopadu
1965. u promet puštena asfaltna cesta kroz Suhopolje u dužini od 2 km, čime su se
mještani riješili prašine, dok je godinu dana nakon toga mjesto asfaltnom cestom
povezano s Viroviticom.
Školska zgrada 1
Školska zgrada 2
59
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Školska zgrada 3
Školska zgrada 4
60
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aS tri školske zgrade tijekom pedesetih godina škola se u šezdesetim godinama
postupno proširila na čak šest zgrada razmještenih na više lokacija (od kojih je jedna
bila i dvorac) pri čemu su učitelji za vrijeme odmora morali prelaziti i po 800 metara
kako bi održavali svoju nastavu. Stoga su nastojanja oko izgradnje nove škole postala
intenzivnija. Nakon provedenog referenduma u Mjesnoj zajednici Suhopolje i Mjesnoj
zajednici Gaćište Općinska je skupština 28. ožujka 1969. godine donijela odluku da se
počinje s izgradnjom zgrade Osnovne škole u Suhopolju.
„Republička zajednica za financiranje osnovnog obrazovanja, uvidjevši naše napore
na svojoj sjednici od 25. 11. 1969. donosi odluku da se odobri kredit od 200,000.000
dinara uz beneficiranu kamatu od 7,5% na 8 godina. Na temelju tog rješenja Općinska
skupština na svojoj 10. zajedničkoj sjednici od 30. 12. 1969. donosi odluku o izgradnji
zgrade osnovne škole u Suhopolju.“
Postavljanje kamena temeljca 1970. godine
Izgradnja nove škole
61
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Dana 6. lipnja 1970. godine položen je kamen temeljac nove školske zgrade, a 26.
studenog 1971. godine završena je njezina izgradnja pa je 29. studenog 1971. godine
održana svečanost otvorenja.
„To je moderna škola koja ima 18 učionica, 2 practikuma, (…) radionicu, fiskulturnu
dvoranu veličine 14 m x 28 m. Sve su učionice specijalizirane.“
Usto u svim učionicama postoji razglas, koji je još danas u funkciji te sustav centralnog
grijanja koji je zamijenio dotadašnju praksu loženja kaljevih peći. Osim toga, škola
posjeduje i školsku knjižnicu i čitaonicu sa 16 000 knjiga koja često organizira susrete
učenika s književnicima. Nedugo nakon izgradnje škole uređena su i dva košarkaška,
dva odbojkaška te dva nogometna igrališta kao i parkiralište za automobile i park.
Ravnatelj Fett pri otvorenju škole
62
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Otvorenje škole
Gotova škola
63
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Iste školske godine kad je otvorena nova školska zgrada školi su pripojene škole u
Cabuni i Pivnici, a s njima i one u Budanici, Trnavi, Levinovcu, Pepelani i Trapinskoj pa
je od te 1971./1972. godine, s prije toga pripojenim školama u Borovi, Pčeliću, Gaćištu,
Orešcu i Naudovcu, suhopoljska škola brojila čak 12 područnih škola te imala za
današnje vrijeme nevjerojatnih 1616 učenika i 80 učitelja. Izgradnju matične škole pratila
je i izgradnja područne škole u Orešcu koja je svečano otvorena 3. veljače 1979. godine.
Šezdesete, sedamdesete i osamdesete godine nastavile su praksu odlaska na izlete i
višednevne ekskurzije započetu pedesetih godina, a u ovom se razdoblju, zahvaljujući
suradnji s lokalnim PIK-om, pojavio novi način zarađivanja za taj oblik izvanučionične
nastave. Tako su brojne generacije učenika trganjem metlica dobile priliku da upoznaju
različite krajeve bivše države. Osim u metlicama, učenici su za potrebe škole desetak
dana godišnje provodili u raznim radnim akcijama poput berbe grožđa, okopavanja
šećerne repe ili perušanja kukuruza, a nisu im bila strana ni sudjelovanja u lakšim
komunalnim radovima u mjestu kao što je primjerice gradnja nogostupa ili uređenje
parka.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća škola je bila najbolje
opremljena škola na području Virovitice te jedna od boljih u Hrvatskoj. Bilo je to i vrijeme
rada školskog kina koje je od 1974./1975. godine četvrtkom, subotom i nedjeljom
davalo predstave za građane i učenike, zatim uvođenja dodatne nastave iz hrvatskog
ili srpskog jezika, njemačkog jezika i matematike te začetaka međugranične suradnje
naše škole s Mađarskom. Da bi se izbjegla socijalna nejednakost među učenicima, u
to su vrijeme učenici tijekom nastave morali nositi tamnoplave kute. Nakon perioda s
rekordnim brojem učenika, koji su bili razdijeljeni u čak osam paralelnih razreda, broj
učenika počeo je iz godine u godinu vidno opadati.
Učenici u kutama 70-tih
64
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Josip Meštrović, vrijeme političkih promjena
Nakon proslave 175. obljetnice škole je dotadašnji dugogodišnji ravnatelj škole Josip Fett
umirovljen, a njegovo je mjesto školske godine 1989./1990. preuzeo Josip Meštrović,
dok je zadaću pedagoga i dalje obavljala Mladena Duvnjak. Za vrijeme mandata Josipa
Meštrovića u školi su, prema redoslijedu zapošljavanja, radili sljedeći učitelji:
Vera Slanac
Zora Kukla
Vjekoslav Kukla
Ivka Bačar
Marija Jovetić
Mirjana Martonja
Mato Jukić
Marija Jukić
Vladimir Oberški
Emica Vrban
Melita Venus
Terezija Aleksić
Ivan Kučan
Ivan Pipić
Julijana Rukavina
Milka Šantavec
Melita Götzl
Marica Milošević
Zdenka Lisinski
Marica Vizinger
Tugomila Reder
Vera Brabec
Vladimir Brabec
Barica Strmečki
Slobodan Gvojić
Sofija Kosanović
Rade Milošević
Vera Malek
Stanko Zdjelar
Mira Gvojić
Zlatko Richter
Radmila Popović
Jasna Richter
Katica Fett
Marija Matuza
Ana Nikolaus
Ljuba Bačić
Josip Gospočić
Dušan Vudrag
Marija Sobol
Živko Orlić
Stjepan Mudri
Milivoj Carević
Katarina Matijašević
Zdenka Butinović
Ivan Branko Fett
Dušan Vračarić
Gojko Krajnović
Gordana Mudri
Lidija Šunk
Marija Matovina
Violeta Milošević
Radmila Medvecki
Davorka Caribrodski rođ.
Aleksić
Draženka Milinović
Vesna Cajlan
Marica Radić
Danijela Sabol
Anica Zečević
Jasna Jović
Anto Oljačić
Mato Bunić
Ankica Mihelec
Vlatka Valentić
Slavka Krznarić
Tanja Lazić rođ. Petrović
Karolina Franjić
Renata Galetić
Sanja Vujić
Mario Sanić
Boris Šunk
Ivančica Fett-Škvarić
Vesna Martinko-Hock
Marijana Götzl Oršulić
Monja Škorjanec
Ivona Boljevčan
Dragica Silović
Marijana Bijuk rođ. Subota
Mirko Šimić
Katarina Zubak
Radenka Đurić-Komušanac
Robert Mokri
Mirela Brkić
Jurica Meštrović
Goran Kozlinger
Zrinka Sobol
Danijela Jurlina
Marina Rokinger rođ. Keser
Ivica Čuljak
Marija Mudrinić
Tijana Krupeša
Ivan Šuper
Violeta Drvenkar rođ. Imbrišić
Višnja Juras rođ. Lazarus
Lidija Jakupec Jendrašić
Davor Jendrašić
Mladen Njari
Matilda Tripalo
Predrag Pejić
Nataša Šego
Hrvoje Drvenkar
Ivana Baranašić
Ivica Razumović
Marijana Toplak rođ. Lukšec
Andreja Glazer
Snježana Cukor rođ.
Gajčević
Antonija Sever rođ. Ravlić
Lidija-Rozalija Škrinjarić
Jasmina Getoš
Valent Furjan
Ivana Plavšić rođ. Cenger
Mirna Dumić rođ. Samac
Mirna Rončević
Branka Bartulović rođ.
Alandžak
Renata Periša
Mario Karakašić
Drijenka Rebrina-Kosić
Martina Španjur
Marija Đapić rođ. Švast
Mario Hrženjak
Ivana Marenić rođ. Mesić
Tomislav Polović
65
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Administrativno i tehničko osoblje, prema redoslijedu zapošljavanja, činili su:
Marija Šusterajter
Josip Kožić
Milan Kajganić
Marija Muženjak
Darinka Pipić
Jovanka Kajganić
Josip Nuk
Nikola Jovetić
Katarina Čačić
Mira Vudrag
Ivan Obžetić
Mehmedalija Šarić
Dragutin Ištoković
Marica Hodak
Dragica Rubinić
Dragica Bauman
Evica Sertić
Štefa Novosel
Ivan Ivanković
Josip Vuković
Zdravko Fett
Željko Škorjanec
Elizabeta Horvat
Dragica Kuzmić
Mirjana Keser
Božidar Crnobrnja
Mirko Đuračić
Ivan Brlić
Mato Kučan
Slavko Mandarić
Slavko Spahija
Đuro Klauz
Ljubica Ivakić
Branka Tomšić
Zlata Filipović
Milinka Spahija
Verica Vincek
Siniša Ištoković
Jozo Lazarus
Ivica Valenteković
Ivanka Hasanović
Kata Prtenjača
Jadranka Gruičić
Zdenka Smolčić
Marica Vajda
Sanja Sertić
Ljubica Varga
Mario Sertić
Anita Horvat
Dejan Obžetić
Anita Gelt
Josip Toth
Djelatnici škole 1996.
Nedugo nakon imenovanja Josipa Meštrovića ravnateljem škole, zemlju je zahvatio
ratni vihor tijekom kojeg je krvlju natopljena Hrvatska ostvarila svoj tisućljetni san o
samostalnosti. Promjene u društvenom i političkom životu dovele su i do promjena
u obrazovnom sustavu gdje su umjesto obilježja bivše socijalističke države uvedena
hrvatska nacionalna obilježja. U školama se tako zavijorila trobojnica s hrvatskim
grbom, hrvatsko-srpski jezik zamijenjen je hrvatskim, iz nastavnih programa uklonjena
je ćirilica, drugovi i drugarice postali su učitelji i učiteljice, nestali su narodni heroji,
66
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
apriredbe povodom primanja u pionire zamijenjene su prigodnim obilježavanjima Dana
kruha i zahvalnosti za plodove zemlje ili Božića, a nakon gotovo pola stoljeća među
školske predmete vraćen je vjeronauk. I sam kalendar rada škole počeo se ravnati
prema datumima obilježavanja katoličkih blagdana pa je školska godina umjesto na
polugodišta prvih godina hrvatske samostalnosti prema Božiću i Uskrsu bila podijeljena
na tromjesečja. Uslijed navedenih promjena škola je 27. veljače 1992. godine
preimenovana u Osnovnu školu Suhopolje.
Za vrijeme rata nastava se odvijala u otežanim uvjetima te je škola jedno vrijeme bila
i zatvorena, dok Područna škola Levinovac nije uopće radila. Uspostavom normalnih
uvjeta rada škola je nastavila raditi u jednoj smjeni, što je bila praksa od dolaska Josipa
Meštrovića na mjesto ravnatelja. Na rad u dvije smjene škola se zbog pomanjkanja
prostora još jednom na nekoliko godina vratila početkom novog tisućljeća.
Školske godine 1995./1996. dječji je vrtić, koji je dugi niz godina djelovao u sklopu škole,
prestao biti pod školskom upravom. Iste je godine uvedena praksa biranja najboljeg
učenika iz redova osmaša pa je prvom najučenicom škole proglašena Vlasta Sertić.
Neposredno prije toga škola je za učenike uvela mogućnost pohađanja tečajeva
sintisajzera i engleskog jezika koje su plaćali roditelji učenika polaznika. Tako su se
učenici, osim izvannastavnim aktivnostima poput literarne, streljačke ili šahovske
skupine, u školi mogli baviti i glazbom te još jednim stranim jezikom uz tradicionalni,
gotovo pola stoljeća podučavani njemački.
Učenje stranih jezika seže u razdoblje neposredno nakon Drugog svjetskog rata kad se
u suhopoljskoj školi kao strani jezik počeo
učiti ruski. Njega je nedugo zatim zamijenio
njemački jezik koji se kao jedini strani jezik
u školi podučavao sve do školske godine
2003./2004. kad je kao izborni, drugi
strani jezik od 4. razreda uveden engleski.
Iste se godine njemački počeo učiti kao
prvi strani jezik od 1. razreda da bi se od
školske godine 2007./2008. kao prvi strani
jezik učila oba jezika, i njemački, i engleski.
Paralelno s uvođenjem drugog stranog
jezika kao izborni predmet za učenike od
5. do 8. razreda uvedena je informatika.
Tih su godina reforme školstva iz upotrebe
potisnule i školske knjižice koje su u svim
razredima zamijenjene svjedodžbama, a
dijelom povijesti postao je i naziv zemljopis
koji je zamijenjen nazivom geografija, dok
je predmet domaćinstvo, koji je bio od
velike koristi za svakodnevni život, još
početkom devedesetih iščeznuo iz škole.
Osim što je izmijenilo strukturu školskih
predmeta, novo je vrijeme postupno Ravnatelj Josip Meštrović - proslava 195 godina škole.
67
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
donijelo potrebu i za pojačanim razvijanjem ekološke svijesti, a ona se intenzivno
poticala u prvoj dekadi novog tisućljeća kad je škola nekoliko godina sudjelovala u
međunarodnom programu Eko-škola.
Prilika za prisjećanje promjena koje je tijekom svoje povijesti doživljavala suhopoljska
škola pružala se prigodom obilježavanja obljetnica osnutka škole pa je tako 11. lipnja
1999. obilježena 185. godišnjica, a 27. prosinca 2009. godine 195. godišnjica škole.
Najbolji uvid u prošlost škole nudi njezina Spomenica koja nije bilježila samo događanja
u školi, već je zapisima pratila i razvoj samog Suhopolja. Tako je primjerice u Spomenici,
uz podatke poput onog da je matična škola u siječnju 1992. godine priključena na
gradski vodovod, zapisano i da je u lipnju 1989. godine otvorena ambulanta.
Kako bi škola uvijek pružala ugodan i siguran prostor za stjecanje novih znanja, s
vremenom je dotrajale zgrade područnih škola trebalo zamijeniti novim. Tako su
izgrađene zgrade dviju područnih škola. Dana 18. listopada 2000. godine tadašnji je
ministar prosvjete i sporta Vladimir Strugar svečano otvorio zgradu Područne škole u
Cabuni, dok je predsjednik Sabora Republike Hrvatske Vladimir Šeks 3. rujna 2006.
godine rezanjem vrpce označio početak rada novoizgrađene Područne škole u Borovi.
Uz navedene uglednike iz političkog života školu je 8. studenoga 2000. godine posjetio
i požeški biskup Antun Škvorčević.
PŠ Cabuna
PŠ Borova
68
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
aAnto Škraba, u t reće stol jeće
Školske godine 2009./2010. ravnatelj Josip Meštrović otišao je u mirovinu pa je dužnost
ravnatelja 18. siječnja 2010. godine preuzeo Anto Škraba, profesor filozofije i religijske
kulture. S novim je ravnateljem naša škola završila svoje dvostoljetno postojanje i
zakoračila u treće stoljeće. I taj je prijelaz za našu školu obilježen novim usmjerenjem. O
njemu će govoriti povijest, no već danas znamo kako ovo novo doba jest doba obnove
i razvoja. Ovdje postoji i jedna zanimljivost. Onaj tko je pažljivo čitao, mogao je uočiti
kako su prvi učitelji još u počecima bili i vrsni orguljaši. Naš novi ravnatelj je u Suhopolju
poznat i po tome jer je još od 2004. godine on obnašao službu orguljaša u crkvi sv.
Terezije Avilske u Suhopolju. A i ovo je zanimljivo. Prvu pučku školu, kako već napisasmo,
u mjesecu svibnju 1812. godine osnovao je župnik Horvat koji je bio porijeklom iz
Orahovice. I naš je novi ravnatelj došao k nama iz Orahovice. O slučajnostima nećemo
govoriti, ako ih uopće u svijetu ima. Mi vjerujemo kako tu ima i Božje providnosti.
Ravnajući ovom školom već je u prvoj godini svoga mandata pokazao kako će za
ovu školu nesebično dati sva svoja znanja i umijeća. Osluškujući potrebe naše škole,
potrebe učenika i učitelja, roditelja, započeo je obnovu života i rada ove škole. No, o
svemu ovome pisat ćemo u poglavlju koje će govoriti o školi danas.
Ravnatelj Škraba pri otvorenju škole u Orešcu
69
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A2
00
ško
lskih
go
din
a
Tijekom njegova dosadašnjeg mandata na školi su, uz pedagoginju Mladenu Duvnjak,
prema redoslijedu zapošljavanja, radili sljedeći učitelji:
Vera Malek
Radmila Popović
Katica Fett
Ljuba Bačić
Stjepan Mudri
Ivan Branko Fett
Dušan Vračarić
Gordana Mudri
Marija Matovina
Violeta Milošević
Davorka Caribrodski
Draženka Milinović
Jasna Jović
Anto Oljačić
Vlatka Valentić
Slavka Krznarić
Renata Galetić
Boris Šunk
Ivančica Fett-Škvarić
Vesna Martinko Hock
Dragica Silović
Marijana Bijuk
Mirko Šimić
Radenka Đurić-Komušanac
Danijela Jurlina
Marina Rokinger
Marija Mudrinić
Violeta Drvenkar
Višnja Juras
Lidija Jakupec Jendrašić
Davor Jendrašić
Matilda Tripalo
Predrag Pejić
Marijana Toplak
Andreja Glazer
Snježana Cukor
Antonija Sever
Lidija-Rozalija Škrinjarić
Jasmina Getoš
Valent Furjan
Ivana Plavšić
Mirna Dumić
Branka Bartulović rođ.
Alandžak
Mario Karakašić
Drijenka Rebrina-Kosić
Marija Đapić rođ. Švast
Mario Hrženjak
Ivana Marenić rođ. Mesić
Tomislav Polović
Igor Sudec
Ivan Bartulović
Boris Juhas
Matea Medić rođ. Marenić
Martina Babec
Sanela Hasanac Vidović
Krešimir Ćurić
Mirjana Kepec
Zdravka Matković
Marija Lach rođ. Mlinarić
Mirjana Štefanec
Marko Jozić
Maja Kiris
Monika Ružić
Ana Križanović
Ivana Vujnović rođ.
Šahinović
Mirela Duvnjak
Mirta Petraš
Ivana Kolomaz rođ. Pribil
Vanja Lukšec
Nataša Milinović
Marijan Kovačević
Sandra Pintarić
Kao administrativno i tehničko osoblje, prema redoslijedu zapošljavanja, radili su:
Dragica Bauman
Elizabeta Horvat
Dragica Kuzmić
Mirjana Keser
Ljubica Ivakić
Branka Tomšić
Zlata Filipović
Milinka Spahija
Verica Vincek
Siniša Ištoković
Jozo Lazarus
Kata Prtenjača
Zdenka Smolčić
Sanja Sertić
Ljubica Varga
Dejan Obžetić
Josip Toth
Mladen Šarić
3S J E Ć A N J A
Sje
ćan
ja
72
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A SjećanjaSvoja sjećanja na školske dane s nama su podijelili i najstariji bivši učenici škole u
Suhopolju.
Ivana Medvecki ( 1926. )
Prije nego što sam krenula u školu, nekoliko godina išla sam u špilšul. To je bilo kao
danas vrtić, ali je bilo besplatno. Špilšul su vodile časne sestre, a u njega se moglo ići s
navršene tri ili četiri godine. Tamo se nije učilo pisati, nego se igralo, pjevalo, recitiralo i
učilo ručni rad. Išlo se samo dopodne i nije bilo spavanja kao u vrtiću danas. Baš mi je
bilo lijepo u špilšulu.
Sa sedam godina krenula sam u školu. U moje vrijeme osnovna škola je trajala šest
godina pa sam ja tako ovdje završila šest razreda, s tim da su samo prva četiri razreda
bila obavezna, a 5. i 6. razred je bio opetovnica u koju je išao tko je htio i u kojoj se
uglavnom samo utvrđivalo gradivo prethodnih razreda. Moja učiteljica u prva četiri
razreda zvala se Terezija Kapetan. U petom razredu mi je učiteljica bila Zlata Savanović,
a u šestom Marija Boršić. Učiteljicu Tereziju su zvali Teruška pa smo joj se i mi djeca
obraćali s: „Gospođo Teruško“. Inače mi učiteljima nismo govorili „Učiteljice“ ili „Učitelju“,
nego „Gospođo“ ili „Gospodine“, a kad smo nešto htjeli reći, morali smo dići ruku kao
što i danas djeca moraju.
Suhopoljski učitelji - Julka Kapetan, Marija Boršić, Terezija i Karlo Kovačević
Čitanka za opetovnice
Nastava je počinjala u 8 sati. Mislim da
smo imali zvono. Kad je ušla učiteljica,
morali smo se ustati i pozdraviti s Hvaljen
Isus. Zatim smo mi katolici molili svoj
Očenaš, a onda su pravoslavci molili
svoj tako da ja znam i njihov. U razredu
nas je bilo oko 30. Nije bilo redara, nego je učiteljica svaki dan prozivala učenike da vidi
jesu li svi u školi. U učionici smo sjedili odvojeno: s jedne strane su sjedili dečki, a s
druge djevojčice. Kad nismo bili dobri ili kad nismo znali, dobivali smo po rukama, po
Sje
ćan
ja
73
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
turu ili iza uha. Učiteljica Teruška nam je predavala hrvatski, matematiku, prirodu, risanje,
tjelovježbu, a kasnije i povijest i zemljopis. Strani jezik nismo imali. Postojala je dopunska
nastava za slabije učenike, a dodatne za napredne nije bilo. Školu su često posjećivali
kotarski nadzornici koji su kontrolirali rad učitelja i znanje djece. Znanje se ocjenjivalo
sličnim ocjenama kao i danas: nedovoljan (1), dovoljan (2), dobar (3), veoma dobar (4) i
izvrstan (5). Nakon svakog razreda izvrsni učenici bili su nagrađivani knjigama. Na satima
hrvatskog jezika učili smo i ćirilicu. Jako sam voljela učiti ćirilicu i matematiku, a nisam
voljela povijest i zemljopis.
Škola nije bila opremljena kao danas. Nije bilo ni knjižnice pa nismo imali ni lektiru kao
što danas djeca imaju. Za tjelovježbu nismo imali nikakvu posebnu odjeću. Obavljali
smo je vani, a ako je bilo loše vrijeme, onda je nismo ni imali. Nismo igrali rukomet
ili nogomet, nego smo samo ujednačeno izvodili kojekakve vježbe. Nije bilo nikakvih
sprava poput grede ili lopte. Za pjevanje nismo imali nikakve instrumente, nego smo
pjevali nasuho, a isto tako nije postojao školski pjevački zbor, nego samo crkveni.
Pernica
Osim učiteljice Terezije imali smo i učiteljicu Julku Kapetan, koja nas je poslije nastave s
učiteljicom Teruškom podučavala pjevanju i ručnom radu, te župnika, koji nam je
predavao vjeronauk. Vjeronauk smo uvijek imali petkom. Mi smo išli i subotom u školu,
ali zato nismo išli četvrtkom i nedjeljom. Četvrtak smo morali iskoristiti za čišćenje
pločica. Naime, mi nismo imali bilježnice kao danas. Svatko je imao samo jednu pločicu
koja je s jedne strane imala crte, a s druge kvadratiće. Po pločici smo pisali kamenčićem.
On je bio bijele boje i duguljast kao penkalo, a oštrio se na ciglu. Kamenčić smo kupovali
u trgovini. Kako na pločici nije bilo puno mjesta, sve što smo napisali vrlo brzo smo
morali obrisati. Zato je na pločicu bila privezana spužvica za brisanje. Znači, stalno smo
pisali samo po pločici, a jedino smo ponekad iz predmeta „Lijepo pisanje“ pisali u teke
(bilježnice) perom i plavom tintom. Tad smo koristili i upijač tinte da se ona što prije
osuši. Taj upijač smo zvali bugačica. Radove u tekama učiteljica je ispravljala crvenom
tintom.
Sje
ćan
ja
74
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Svjedodžba otpusnica Antuna Wintera iz 1900. godine
Sje
ćan
ja
75
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Alojzije Stepinac
Dvaput dnevno smo išli u školu: dopodne od 8
do pola 12 ili 12 i popodne od 2 do 4 ili pola 5.
U međuvremenu smo išli kući na ručak. Neki
đaci su si ponijeli i u školu ručak, a meni mama
nikad nije dala da si ponesem. Uvijek mi je bilo
krivo što nisam mogla jesti u školi. Kad su
djeca završila s jelom u školi, lijepo su se nakon
toga igrala, a ja nikad nisam smjela. Uvijek sam
morala doći kući na ručak. Poslije ručka nekad
smo morali napraviti i zadaću ili naučiti nešto
napamet za nastavu koja nas je čekala
popodne pa je to znalo biti malo naporno.
Pripremali smo puno priredbi i igrokaza.
Sjećam se da smo jednom uvježbali igrokaz
Ivica i Marica u kojem sam ja morala biti
Marica. Uopće nisam voljela nastupati, a uvijek
su me uzimali za nastupe pa sam jedva čekala
da završim školu da se riješim toga. I kad je
ovamo u posjet došao Alojzije Stepinac, isto sam morala nastupati. Mislim da je to bilo
1934. I danas znam napamet što sam mu tad recitirala:
„Ti tu pred nama stojiš
k’o hrast gord, ponosit.
Gledamo u te dječica mala
k’o pastira svog ovčice dobre.
I ti si zaista pastir naš dobri,
zamjenik Krista i ljubavi njegve,
tješitelj tužnih i skrbnik ubogara.
I riječ tvoja, toli blaga, toli mila,
nosi nam duše k Isusu dragom
da nas okrijepi božanskom snagom.
Kroz ljeta mnoga poživio tebe
na vječnu spomen i čast naroda hrvatskog.”
Kad sam završila s recitacijom, uhvatila sam mu ruku i poljubila prsten.
I mi smo imali praznike, recimo za Božić, ali ne tako duge kao danas. Za razliku od danas,
mi nismo imali nastavu na razne manje blagdane, naprimjer za Josipovo ili Spasovo. Za
1. maj smo učiteljici na ploču pisali: „Danas je 1. maj, dajte djeci fraj, da idemo cvijeće
brat, Majci Božjoj predat.“ Onda smo dvoje po dvoje išli u šetnju, znači, išli smo u školu,
ali nismo imali nastavu.
Na izlete nismo išli svake godine, nego smo samo u 4. razredu vlakom na jedno dva
dana išli na Sušak. Tad je to bio zasebni grad, a danas je dio Rijeke koja se tad zvala
Fiume jer je bila pod Talijanima.
Sje
ćan
ja
76
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Izlet na Sušak 1937.
Sje
ćan
ja
77
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Helena Nuk ( 1933. )
Ja sam ovu školu pohađala od 1940. do 1944. godine, dakle četiri godine jer je tad
osnovna škola trajala samo četiri godine. Tko je htio, nakon 4. razreda mogao je još ići i u
5. i 6. razred. To se zvalo opetovnica. Ja nisam išla u opetovnicu jer sam nakon osnovne
škole išla u gimnaziju. Za vrijeme mog školovanja upraviteljica škole bila je Marija
Boršić. Učitelj mi je bio Karlo Kovačević i on mi je predavao sve predmete osim ručnog
rada, koji mi je predavala Julka Kapetan, i vjeronauka, koji mi je predavao župnik Franjo
Tuhi. Vjeronauk je tad bio na prvom mjestu na popisu predmeta. Predmeti su bili slični
današnjima, ali su se malo drugačije zvali. U 4. razredu smo primjerice imali vjeronauk,
hrvatski jezik, računstvo, poviest, zemljopis, poznavanje prirode, gospodarstvo ili
kućanstvo, risanje, liepo pisanje, pjevanje, tjelovježbu i ženski ručni rad.
Svjedodžba 4. razreda Helene Nuk iz 1944. godine
Sje
ćan
ja
78
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AZa razliku od danas nisu se opravdavali sati, nego dani pa su tako postojali ispričani i
neispričani dani. Budući da je mene zahvatilo školovanje i za vrijeme Nezavisne Države
Hrvatske, zahvatilo me i ocjenjivanje po uzoru na ono u Njemačkoj pa je tako najbolja
ocjena bila 1, a najgora 5. Ocjene su inače imale nazive slične današnjima: nedovoljan (5),
dovoljan (4), dobar (3), veoma dobar (2) i izvrstan (1), a vladanje se ocjenjivalo ocjenama:
uzorno (1), pohvalno (2), dobro (3) i slabo (4).
Stan mog učitelja Kovačevića nalazio se preko puta današnje škole, a u dvorišnim
zgradama bile su učionice 1. i 2. razreda, dok su učionice 3. i 4. razreda bile na mjestu
gdje se danas nalazi škola. Znači, ja sam u te dvije zgrade išla u školu i sa sobom
obavezno nosila pločicu jer mi nismo pisali u bilježnice, nego na pločice. Pločica je s
jedne strane imala crte, a s druge kvadratiće. Samo smo školske zadaće i krasopis pisali
tintom u teke. Ne samo da nismo imali bilježnice, nego nismo imali ni udžbenike. Imali
smo samo čitanku u kojoj su bili tekstovi bez ikakvih zadataka. Tekstovi nisu bili samo
književni, nego je bilo i poučnih tekstova, primjerice o običajima drugih vjera. Budući da
smo tad bili u NDH, nismo učili ćirilicu, a kako nije bilo knjižnice, nismo imali ni lektiru.
Za nastavu risanja nismo imali ništa drugo osim drvenih bojica, a često smo znali crtati
i po pločicama.
U školi smo se pozdravljali s “Hvaljen Isus” i dan započinjali s Očenašem. Nastava nam
je počinjala isto u 8 sati, ali nije bila u komadu, nego smo imali nastavu i dopodne i
popodne. Znači, u školi smo bili od 8 do pola 12, a onda smo išli kući ručati da bismo se
poslije opet vratili u školu i imali nastavu od 2 do 4 ili pola 5. U pauzi između dopodnevne
i popodnevne nastave morali smo napraviti i zadaću. Nekad smo u tom vremenu morali
naučiti napamet i pjesmicu, i to četiri strofe nekad. Nismo imali raspored sati ni zvono,
nego smo radili što učitelj odredi i kad on to odredi. Trajanje pauza između pojedinih
predmeta isto je ovisilo o učitelju. I dopodne i popodne imali smo po jedan odmor. Pod
odmorom smo se igrali loptom ili crtali škole pa bacali staklo i skakali.
Četvrtkom i nedjeljom nismo imali nastavu pa smo u četvrtak morali čistiti pločice,
odnosno izribati ih staklom. Nedjeljom smo se obično skupili ispred zgrade 3. i 4. razreda
i išli zajedno u crkvu dvoje po dvoje, i to na ranu misu jer su djeca pjevala na ranoj misi, a
moj učitelj Kovačević je svirao orgulje. Imali smo dva polugodišta koja je dijelio Božić. Za
blagdane kao što je recimo Josipovo, Spasovo ili Tijelovo nismo imali nastavu, ali smo je
zato imali za primjerice Praznik rada. Tad smo na ploču napisali: „Danas je 1. maj, pustite
djecu fraj.“ Bez obzira na to učitelj nas nije puštao i imali smo nastavu. Kad nešto nismo
znali, dobivali smo packe po rukama.
Uvijek smo pripremali puno priredbi te smo po tome uvijek bili bolji od Virovitičana.
Nismo išli na izlete kao danas. Pamtim samo da smo u 3. ili 4. razredu s učiteljem
Kovačevićem išli u park saditi drveće.
Nakon četiri godine u Suhopolju školovanje sam nastavila u gimnaziji u Virovitici. U
gimnaziju je išao tko je htio, a iz Suhopolja nas je malo išlo. Poslije gimnazije htjela sam
se školovati za učiteljicu, ali nisam mogla jer mi je tata bio domobran i jer sam redovito
išla u crkvu pa sam bila nepodobna za to zanimanje.
Sje
ćan
ja
79
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Vel imir Drakul ić ( 1936. )
Od 1940. do 1943. godine pohađao sam vrtić koji se tad zvao špilšul. Tamo smo se
uglavnom igrali, ali smo učili i ručni rad, i to ne samo djevojčice, nego i mi dječaci. U
vrtiću nije bila organizirana nikakva prehrana jer je bio besplatan, a vodile su ga časne
sestre. Svaki dan smo imali molitvu u kapeli na katu, a često smo išli i na izlete do kapele
u parku. Priređivali smo dosta priredbi te za njih učili dosta recitacija.
Velimir Drakulić u špilšulu
Godine 1943. krenuo sam u osnovnu školu. U 1. i 2. razredu te na početku 3. razreda
učiteljica mi je bila Julka Kapetan. Ona je bila odlična učiteljica, ali jako stroga pa nas je
često kažnjavala. Udarala nas je čime je stigla, a naročito nas je voljela povući za kosu
kod uha. U usporedbi s drugim učiteljicama bila je jako, jako pobožna. Osim učiteljice
Julke imali smo i župnika Antuna Novaka koji nam je predavao vjeronauk. Za razliku od
vrtića u osnovnoj školi dečki nisu morali učiti ručni rad, nego samo djevojčice, a ručni
rad im je predavala učiteljica Julka.
Godine 1944. je zbog rata na mjesec i pol bila prekinuta nastava. Na školi su bili polupani
prozori i odnesene klupe pa smo poslije sami morali od kuće donositi šamlice ili panjeve
ili sjediti na podu, a učitelji su po završetku nastave morali zabijati daske na prozore.
U 3. razredu su nam učiteljicu Julku zamijenili učiteljicom Ankom Rudanović. Ona
zapravo nije bila kvalificirana za učiteljicu, ali je bila požrtvovna i stroga. U 4. razredu
učitelj mi je bio Dimitrije Momčilović. On je bio jako strog, ali vrhunski pedagog.
Velimir Drakulić u 3. razredu s učiteljicom Ankom Rudanović, 1945./1946.
Tada nas je u razredu bilo negdje 50 jer su s nama bili i učenici starijih godišta koji su
prebjegli iz Bosne. Sestra našeg učitelja Zorka radila je kao učiteljica u Naudovcu pa
smo k njoj često išli na izlete, a onda se natjecali u brzom čitanju, pisanju i računanju. I
inače smo u prva četiri razreda znali ići na izlete u park do kapele ili u Naudovac, Rezovac
i Borovu.
Sje
ćan
ja
80
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ATu zadnju godinu školovanja u Suhopolju bili smo gotovo svaki dan fizički kažnjavani.
Učitelj bi prvo udario šibom po stražnjici sve dečke, koji su zatim morali otići van, pa
onda sve djevojčice, a nakon toga su se svi vraćali u učionicu. Nije se pitalo tko je nešto
napravio ili ukrao, nego su svi dobili batine. Budući da je učitelj uvijek tukao po desnoj
strani, ja sam si pripremio neki presavinuti jastuk koji sam si privezao svaki dan da ne
osjetim udarac. Jednom me tata vidio ujutro kako si to stavljam pa me napao: „Šta ti to
radiš? Umjesto da si dobar, ti se braniš od batina koje dobivaš jer nisi dobar!“
Za vrijeme mog pohađanja 1. i 2. razreda ovaj dio današnje Hrvatske bio je u sastavu
Nezavisne Države Hrvatske. Tad smo nastavu imali dopodne i popodne, a u pauzi
između dopodnevne i popodnevne nastave išli smo kući jesti. Najbolja ocjena bila
nam je 1, a najgora 5. Nismo učili ćirilicu, a učiteljima smo se obraćali s: „Gospođo!“ ili:
„Gospodine!“ Redovito smo molili i odlazili u crkvu, a četvrtkom i nedjeljom nismo išli u
školu.
Osnivanjem Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata dogodile su se promjene i
u školstvu. Ja sam tad išao u 3. razred. Nastava više nije bila dvaput dnevno, nego
samo dopodne. Budući da više nismo mogli ići kući jesti, u školu smo si počeli donositi
hranu od kuće pa smo je jeli pod odmorom. Učiteljima smo se obraćali s: „Druže!“ ili:
„Drugarice!“ U školu smo išli svim danima osim nedjelje i nije više bilo odlaska u crkvu
pa ni vjeronauka. Sjećam se da je dolaskom partizana župnik dobio batina jer nije htio
predati crkvene knjige novoj, komunističkoj vlasti. Najbolja ocjena postala je 5, a najgora
1. Onda smo počeli učiti i ćirilicu.
Školske pločice, kamenčići i torba
Sje
ćan
ja
81
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Naslovnica crtanke za osnovne škole i više narodne škole Andrije Medveckog
U školi nismo imali zvono. Tad u školi nije bilo ni struje, nego smo se služili petrolejkom
kad je bilo mračno, a zimi smo se grijali na drva. Pisali smo na pločice s drvenim okvirom
koji se često prljao pa smo ga morali izribati staklom. Po pločici smo pisali kamenčićem
koji je bio duguljast poput olovke, a na pločicu je bila privezana i spužvica za brisanje.
Nismo imali torbu za školu, nego smo pločice nosili u ruci zajedno s pernicom u kojoj je
bio kamenčić, olovka, gumica, pero i držalo za tintu.
Slika Andrije Medveckog „Ornamenat šljiva“ iz 4. razreda, 1937./1938.
Pero nam je trebalo za pisanje u teke koje smo ponekad koristili u školi. U njih smo pisali
krasopis i školske zadaće. Pritom smo u rupu na klupi stavili staklenu posudicu s plavom
tintom. Za nastavu risanja imali smo crtanke. To su bile tanke duguljaste bilježnice s
praznim listovima, slične kajdankama, u koje smo crtali drvenim bojicama.
Sje
ćan
ja
82
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ANakon prva četiri razreda krenuo sam u gimnaziju u Viroviticu, no budući da je po mom
završetku 1. razreda gimnazije osnovna škola s četiri godine produžena na sedam te
tako postala sedmoljetka, u 6. razredu vratio sam se u školu u Suhopolje, gdje sam
završio i 7. razred. Razrednik mi je bio Nikola Latković koji je predavao kemiju, a ravnatelj
je tad bio Stevan Krnić koji je inače predavao povijest. U gimnaziji se nisu koristile
pločice nego bilježnice pa smo i po povratku iz gimnazije u školu u Suhopolju nastavili
koristiti samo bilježnice. Od opreme učitelji su u prva četiri razreda na raspolaganju imali
samo ploču i kredu, a poslije u 6. i 7. razredu i zemljopisnu kartu Jugoslavije. Drugih
nastavnih sredstava i pomagala nije baš bilo pa tako nije bilo ni instrumenata za nastavu
pjevanja, nego smo pjevali bez ikakve glazbene pratnje. U prva četiri razreda imali smo
samo čitanku za nastavu hrvatskog jezika, a u 6. i 7. razredu postojali su već udžbenici
za sve predmete. Nije bilo knjižnice, a pred kraj školovanja u sedmoljetki od učiteljice
hrvatskog jezika počeli smo dobivati nekakve knjige kao lektiru.
Pod nastavom tjelovježbe u četiri razreda osnovne škole igrale su se samo dječje
igre poput Ringe, ringe, raja i izvodile vježbe razgibavanja. Uvođenjem sedmoljetke
tjelovježba je dobila naziv fiskultura, a nju nam je po dolasku na ovu školu počeo
predavati Branko Jirasek. On je inače bio vrlo svestran te je osim bavljenja sportom
vodio pjevački zbor i dramsku sekciju.
Mislim da je učitelj Jirasek došao 1948.; kad sam ja išao u 6. razred. Uglavnom on nam
je nakon prvog sata pričao o novoj igri koja se zove rukomet. Rekao nam je da se igra
na nogometnom igralištu s 11 igrača, da se lopta nosi rukom, ali se svaka tri koraka
mora lupiti o zemlju i da se ne smije prići golmanu bliže od 16 metara. Tako smo mi s
učiteljem Jirasekom počeli igrati rukomet u školi, a to su ujedno bili i počeci rukometa
u Suhopolju.
Cijelo vrijeme mog školovanja, dakle svih sedam godina, dječaci i djevojčice morali
su sjediti odvojeno u učionici. Imali smo redare koji su morali brisati ploču kao i danas,
ali u prve četiri godine nisu morali govoriti koga nema u školi, nego je učiteljica sama
prozivala učenike. U 6. i 7. razredu redari su morali govoriti i tko nije prisutan. I dok u
prva četiri razreda nismo učili strani jezik, u gimnaziji smo učili ruski, a ruski smo nastavili
učiti i po povratku u školu u Suhopolju. Inače, školu u Suhopolju u nižim su razredima
pohađala samo suhopoljska djeca, a u više razrede pješke ili biciklom dolazila su i djeca
iz ostalih sela. Sa školom smo nekad znali čistiti okoliš škole ili ulice i park, a u 6. razredu
smo, noseći crijep, ciglu i ostali građevni materijal, sudjelovali i u izgradnji Zadružnog
doma. Danas je to zgrada Hrvatskog doma. U 6. i 7. razredu postojali su i popravni ispiti,
a znalo se dogoditi i da netko padne razred. Po završetku 7. razreda polagao se niži
tečajni ispit, a to bi danas bila mala matura.
Sje
ćan
ja
83
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
I ZŽ I V O T AŠ K O L E
4
IZVANNASTAVNE I IZVANŠKOLSKE AKTIVNOSTI
IZVANUČIONIČKA NASTAVA - IZLETI I EKSKURZIJE
NATJECANJA I SUSRETI - NAJUČENICI
PROGRAMI I PRIREDBE
RIJEČI - KNJIGE - „ ISKRICE“
PROJEKTI
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
86
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A Iz života školeSve do sada rečeno bilo je o životu i radu škole. Najprije smo to načinili prema raznim
zapisima, a onda smo donosili priče onih koji život škole nose u svojim sjećanjima. I
u ovom novom poglavlju govorit ćemo o životu škole. Svima je jasno da se u školi
poučava i uči, odnosno da se događa obrazovanje. Međutim, škola je više od toga.
U školi se događaju razne aktivnosti koje kod djece potiču kreativnost, koje ih potiču
na još veću marljivost i rad. Na sljedećim stranicama ćete moći pročitati o životu škole
nekad i danas. Možda ćemo više riječi i fotografija upotrijebiti za ono kako je nekada
bilo. Ne zamjerite. O ovom našem vremenu prosuđivat će drugi. A da svako vrijeme
ima nešto svoje, razumljivo je. Ipak, u životu škole ima jedna konstanta: naša znatiželjna
mladost.
Izvannastavne i izvanškolske akt ivnost i
Uz redovnu, izbornu i dodatnu nastavu učenicima se u školi i izvan nje nude različiti
oblici izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Da djeci nije dovoljna samo poduka u
čitanju, pisanju i računanju te ostalim nastavnim sadržajima, shvatio je i učitelj Antun Fržić
koji je još davne 1863. godine učenike podučavao gospodarstvu i plesu te priređivao
učeničke plesove. Iz Spomenice škole može se iščitati da su i kasnijih godina učitelji s
učenicima provodili i vrijeme izvan nastave pa su tako 1886. godine učenici zajedno s
učiteljima organizirali svibanjske zabave koje su nazivali majalis, a na kojima su do osam
sati navečer igrali razne „djetinje i narodne igre“.
Prave početke izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti mogli bismo smjestiti u početak
pedesetih godina prošlog stoljeća kad je u sklopu velike osmodnevne izložbe, na kojoj
su osim učeničkih radova bila izložena sva nastavna sredstva te predstavljen rad škole
tijekom cijele godine, po prvi put održan fiskulturni nastup koji je pobudio velik interes
mještana. Bilo je to školske godine 1950./1951. Tijekom pedesetih godina svake su se
godine održavale osmodnevne izložbe zajedno s fiskulturnim nastupima. Fiskulturno
društvo s vremenom je obuhvatilo nogometnu, rukometnu, košarkašku, stolnotenisku i
lakoatletsku sekciju, a pod imenom Školsko sportsko društvo djeluje i danas kada nudi
bavljenje nogometom za dječake, rukometom za djevojčice, badmintonom te atletikom.
Kako bi se odmalena ukazalo na važnost bavljenja sportom, za najmlađe učenike
organizirana je i sportska igraonica. Osim u školi učenici se danas sportom bave i izvan
škole pa tako neki učenici treniraju nogomet u HNK Suhopolje, neki rukomet u Virovitici,
a neki karate i streljaštvo u klubu Mladost Suhopolje. Fizičkom aktivnosti učenici se mogu
baviti i u DVD-u Suhopolje koji već godinama odgaja mlade vatrogasce, dok prometna
pravila već desetak godina mogu primjenjivati u sklopu školske prometne jedinice.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
87
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Uspješni u nogometu 2014. godine
Karatisti
Uspješni u atletici 2015. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
88
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Rukometašice
Rukometaši
Nogometaši
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
89
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Uspješni u badmintonu 2014. godine
Strijelci 1992. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
90
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AIako je dramska sekcija, sudeći po pričanjima mještana, postojala već i prije, Spomenica
dramsku sekciju prvi put spominje tek školske godine 1951./1952. kad je u sklopu
trodnevne završne svečanosti na kraju nastavne godine posebno za djecu i posebno
za građanstvo izveden igrokaz „Snjeguljica“ u šest slika. Dramsku sekciju tih je godina
vodila učiteljica Mira Badaj koja je svake godine s djecom priređivala nove igrokaze.
Tako se ističu „Crvenkapica“, „Šegrt Hlapić“, „Car Trajan“, koji je izveden uz glazbu
tamburaša, „Emil i detektivi“, „Junaci Pavlove ulice“ te „Snježna kraljica“. Igrokazi su bili
rado gledani i vrlo hvaljeni. Kasnije je u školi osnovano i kazalište lutaka, no ono danas
više nije aktivno. Danas učenici sa svojim učiteljicama povremeno za školske priredbe
znaju uvježbati kraće igrokaze, no u sklopu škole nemaju više prilike biti uključeni ni u
dramsku sekciju, već im se ta mogućnost nudi u obliku izvanškolske aktivnosti koju vodi
Dramski studio iz Virovitice.
Dramska skupina sa Snjeguljicom
Kazalište lutaka pod vodstvom učiteljice Ivke Bačar i Marije Jukić
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
91
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Školske godine 1951./1952. učitelj Ivan Romaj osnovao je tri tamburaška zbora za koje
je kulturno-umjetničko društvo „Matija Gubec“ iz Suhopolja školi darovalo komplet od
dvanaest tambura. Sljedećih godina zborovi su na priredbama skupljali novac kojim
su kupovali nove instrumente. Tamburaški zborovi, kojima su se kasnije pridružili i
harmonikaši, sudjelovali su na različitim smotrama te postizali zapažene rezultate. Uz
povremene prekide tamburaški orkestar djeluje i danas, no danas je obogaćen različitim
instrumentima od violine preko klavijatura, harmonike, flaute i klarineta do bubnjeva
kako bi pokazao svestranost glazbenog talenta naših učenika koji svoje glazbeno
umijeće osim u školi stječu i u Glazbenoj školi Jan Vlašimsky u Virovitici.
Mandolinski zbor s učiteljem Ivanom Romajem
Tamburaški zbor s učiteljem Brankom Jirasekom
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
92
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Tamburaški orkestar s učiteljicom Verom Slanac
Orkestar danas
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
93
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Koncert dislociranog odjela Glazbena škole Jan Vlašimsky u Suhopolju
Nastup Magdalene Matković u Bitoli
I dok su prije učitelji svirali u crkvi te vodili
crkvene zborove u kojima su pjevala i
djeca, promjenom vlasti poslije Drugog
svjetskog rata te progonom crkve iz škole
ukazala se potreba za osnivanjem školskih
pjevačkih zborova pa je tako osnovan
pjevački zbor pod vodstvom učitelja
Branka Jiraseka. Zbor je redovito
sudjelovao na različitim priredbama i
smotrama te osvajao brojne nagrade i
priznanja, a radio je i uz pratnju
tamburaškog zbora. Pjevački zbor bez
prekida djeluje i danas te redovito
obogaćuje školske priredbe, a ljubav
prema glazbi najmlađi učenici danas
razvijaju i na glazbenoj igraonici. A da su
danas izvannastavne i izvanškolske
aktivnosti vrlo uspješne, pokazuju brojna
gostovanja naših učenika na glazbenim
festivalima, kako u Hrvatskoj, tako i u
inozemstvu. Naravno, sve ovo potiču naši
učitelji koji ponekad i svojim primjerom i
nastupom pokažu učenicima svoja
umijeća.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
94
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Pjevački zbor i orkestar danas
Zbor - Božić 2014.
Božić 2013. - I učitelji zapjevali
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
95
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Učiteljica Deša Senica osnovala je i baletnu skupinu koja je uspješno djelovala tijekom
pedesetih godina te osvajala nagrade. I dok je baletna skupina prestala s radom,
folklorna skupina, koja je s radom počela pedesetih godina, radi i danas, no danas
okuplja učenike nižih razreda, dok se učenici viših razreda mogu uključiti u folklor izvan
škole u sklopu KUS-a Suhopolje. Osim narodnim plesom, učenici se danas mogu baviti
i suvremenim plesom ako se uključe u plesnu skupinu koja već godinama uspješno
djeluje na školi.
Baletna skupina 1950. godine
Pjevački zbor 1930. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
96
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Folklorna skupina danas
Ritmička skupina s učiteljicom Marijom Sobol
Od ostalih izvannastavnih aktivnosti koje su na školi djelovale od pedesetih godina
nadalje danas su još aktivni recitatori, literarna skupina, likovna skupina i novinarska
družina. Svoju kreativnost djeca nižih razreda danas mogu razvijati kroz rad u kreativnim
skupinama, a učenicima viših razreda u sklopu karitativne radionice ponuđena je
mogućnost da uz kreativnost razvijaju i osjećaj potrebe za pomaganjem drugima jer
izradom različitih predmeta te njihovom prodajom prikupljaju sredstva za najsiromašnije
stanovnike.
I dok su se neke aktivnosti kojima su se učenici od pedesetih godina nadalje mogli
baviti izvan nastave zadržale do danas, neke je druge aktivnosti, poput fotoamatera,
elektrostrojara, mladih građevinara, astronoma, prirodnjaka, malih švelja, šahovske
sekcije, podmlatka Crvenog križa i društva Naša djeca, vihor vremena odnio u prošlost.
Isto se dogodilo i sa školskom radionicom koja je bila osnovana školske godine
1952./1953. sa zadatkom da izrađuje i održava učila. U sklopu te radionice djelovali su
stolari, električari, metalci, rezbari, knjigovešci i radioamateri. Do danas nije opstala ni
meteorološka stanica koja je nabavljena školske godine 1954./1955. kako bi učenicima
omogućila redovito vršenje meteoroloških zapažanja i mjerenja te pravljenje dnevnih
i mjesečnih analiza vremena. Nadamo se kako ćemo neke aktivnosti oživjeti u skorijoj
budućnosti i potaknuti interes učenika.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
97
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Knjižničari na susretu s piscem
Književni susret danas sa Željkom Horvat-Vukelja
Glumci i recitatori danas
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
98
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Šahisti na natjecanju u školskoj dvorani
Meteorološka stanica bila je od velike koristi i seoskim poljoprivrednicima jer su se
putem razglasne stanice davali stalni meteorološki izvještaji za Suhopolje. Naime, iste
je godine obnovljena te s redovitim radom započela razglasna stanica kojom je bilo
ozvučeno cijelo selo. Otad su se redovito održavale emisije od 13 do 14 sati i od 16 do
20 te nedjeljom još i prijepodne od 10 do 12, a po potrebi su se održavale i izvanredne
emisije. Budući da je bila smještena u školi, uz nju se koristio i školski radio i gramofon
za opće dobro mjesta. Petnaest zvučnika riješilo je i problem oglašavanja jer su se dotad
od davnine važne obavijesti davale putem bubnja. Tom prigodom ozvučeno je i sedam
učionica te školsko dvorište čime je riješen problem masovnog slušanja radija. Odbor
razglasne stanice davao je programe prije početka nastave i za vrijeme velikog odmora,
a i sami učenici sudjelovali su u programima čitanjem svojih referata i radova. Prigodom
većih praznika razglasna stanica davala je prigodne koncerte po željama, kao i čestitke.
Osim razglasne stanice, za školu je školske godine 1959./1960. nabavljen i kinoprojektor
pa je otad škola svaki drugi petak davala besplatno nastavne filmove za učenike, a
navečer ih je Narodno sveučilište davalo za građanstvo. Iste je godine škola dobila
i televizijski prijemnik čime je učenicima omogućeno besplatno gledanje svih dječjih
emisija, dok je navečer KUD Matija Gubec organizirao gledanje emisija za mještane.
Pisac Spomenice navodi da su se najviše gledale nogometne utakmice. Petnaestak
godina kasnije u sklopu škole je bilo otvoreno pravo kino koje je četvrtkom, subotom i
nedjeljom građanima i učenicima omogućivalo uživanje u kinopredstavama.
Kao što danas više nema kina, tako nema ni školskog vrta. Škola je još krajem 19. stoljeća
posjedovala zemljišta na kojima je uređivala vrt. Tako u Spomenici čitamo kako su se i
uz dječačku i uz djevojačku školu protezali vrtovi u kojima su učenici cijepili voćke, dok
su prije uređivali vrt na kraju sela. Vrt je s vremenom bio ne samo premještan, nego i
zapuštan, a prvi pravi školski vrt osnovan je u ožujku 1953. godine i već je prve godine
bio najbolji i najljepši u okolici. Bio je zasađen vrtnim i ratarskim kulturama, a u njegovu
sastavu nalazio se i mali drveni pčelinjak s deset košnica i svim potrebnim pčelarskim
priborom. Inače škola je još 1901. godine posjedovala pčelinjak koji se nalazio u vrtu
ravnajućeg učitelja. U radu u novom školskom vrtu pomagali su i roditelji učenika, a
njihova pomoć bila je naročito dobrodošla u pčelinjaku.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
99
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Osim u radu u vrtu, učenici su sudjelovali i u uređenju parka oko škole. Tako su školske
godine 1955./1956. za novoizgrađeni akvarij s četiri tisuće litara vode smješten ispred
glavne školske zgrade donijeli obične ribe i kornjače jer škola nije mogla nabaviti zlatne
ribice te se sami brinuli za životinje time što su im donosili hranu i sami mijenjali vodu. Iste
je godine izgrađeno klijalište iz kojeg su se mještani snabdijevali sadnicama. Sljedeće
godine uređen je vjeveričnjak u kojem se prva vjeverica zvala Miško, a iz Botaničkog
vrta iz Zagreba besplatno su dobivene zlatne ribice za vanjski akvarij.
Te školske godine 1956./1957. osnovana je i Školska peradarska zadruga s peradarnjakom
od sto pilića i dvanaest starih kokoši. Uz hranjenje životinja zadrugari su bili zaduženi i
za sjetvu zobi i kukuruza za kokoši. Školske godine 1957./1958. pod slobodnu aktivnost
u 4. i 5. razredu uvedena su dva sata zadružnih oblika u Školskoj poljoprivrednoj zadruzi
u koju su tad spadali peradari. Osim peradarstvom ti su se razredi bavili i povrtlarstvom
u školskom vrtu, no i ostali su razredi imali svoja zaduženja. Tako je 6. razred radio
u botaničkom dijelu vrta, 7. je razred bio zadužen za klijalište, cvjećarstvo i grmoliko
voće, a 8. se razred bavio vinogradarstvom i pčelarstvom. Na taj je način učenicima
bilo omogućeno da od 4. do 8. razreda sustavno prijeđu sve grane gospodarstva čime
su se osposobljavali za rukovođenje poljoprivrednom zadrugom koja je postojala u
svim selima. Godine 1957./1958. osnovan je ratarski ogranak Školske poljoprivredne
zadruge gdje su se učenici učili najsuvremenijoj obradi ratarskih kultura, a 1958./1959.
peradarskom i ratarskom ogranku pridružio se i pčelarski ogranak pa je tako već
sljedeće 1959./60. Školska poljoprivredna zadruga obuhvaćala peradarski ogranak,
ratarski ogranak, pčelarski ogranak, povrćarski ogranak u Borovi, povrćarski i kunićarski
ogranak u Kapanu te ratarski ogranak u Naudovcu. Zadruga je kasnije promijenila naziv
u Učenička zadruga.
S vremenom je aktivnost zadruge nešto opala da bi opet živnula 1975. godine. U sastavu
Učeničke zadruge djelovale su ratarska, vrtlarska, cvjećarska i voćarska sekcija, a svaka
je imala svog učitelja voditelja. Ratarska sekcija je na površini od 20 do 35 jutara zemlje
uzgajala grah, krumpir, papriku, šećernu repu, kamilicu, pšenicu i, na najvećem dijelu
obradive površine, kukuruz te je posjedovala dva traktora, prikolice, plugove, drljače i
ostale priključne strojeve.
Školska zadruga
Povrtlarska sekcija sadila je sve potrebno povrće za učenički restoran: luk, mrkvu, peršin,
kupus, kelj, ciklu i salatu. Cvjećarska sekcija njegovala je cvijeće u školskoj zgradi te
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
100
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
Auređivala okoliš škole. Voćarska sekcija brinula se o višnjama koje su bile zasađene
u Borovi. Učenici su u Učeničkoj zadruzi radili najviše u proljeće, kad je trebalo sve
posaditi i posijati, te u jesen, kad je trebalo sve obrati i uskladištiti. Dio uroda školske
zadruge koristio se u školskom restoranu, a višak se prodavao kako bi se nabavila nova
sredstva i pomagala za što suvremeniju nastavu.
Osim Učeničke zadruge dio povijesti ove škole postale su i brojne radne akcije.
Spomenica navodi da su primjerice školske godine 1949./1950. učenici sudjelovali u
sljedećim javnim radovima: pošumljavanje pčelićkog brda, zasađivanje biljaka u Ilovi i
uređivanje parka u mjestu. Kasnije je čak Statutom škole bilo određeno da učenici do
deset dana godišnje provedu na društveno korisnom radu čime su pomagali privrednim
organizacijama kao što su bili PIK i Zadruga te se upoznavali s poljoprivrednom
proizvodnjom. Osim toga učenici starijih razreda morali su sudjelovati u lakšim
komunalnim radovima u mjestu poput gradnje nogostupa. U radnim akcijama tijekom
osamdesetih godina učenici su uređivali okoliš škole i vrtića te mjesni park, zatim
sadili ukrasno grmlje i čemprese na groblju, postavljali koševe za otpatke po mjestu i
pošumljavali goleti.
Brojne generacije učenika ove škole svoje školske dane pamte po skupljanju i sađenju
žireva, branju grožđa i kukuruza, perušanju kukuruza te okopavanju repe i kukuruza.
I dok su neke aktivnosti odrađivane besplatno, većinom aktivnosti zarađivali su se
novci koji su se koristili za potrebe škole poput krečenja i nabavljanja novih nastavnih
sredstava i pomagala ili za potrebe učenika poput sufinanciranja ekskurzija i prehrane
u školskom restoranu.
Učenici s učiteljicom Emom Vrban u skupljanju žireva
Učenici u berbi grožđa
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
101
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Ljeti su se djeca preko škole svojevoljno mogla uključiti i u akciju trganja metlica
sjemenskog kukuruza u PIK-u čime su si mogla zaraditi svoj prvi džeparac, a ta je
akcija jedno vrijeme za učenike 8. razreda i njihove razrednike bila obavezna jer su
si njome zarađivali većinu novca potrebnu za plaćanje maturalne ekskurzije koja je
bila obavezna za sve učenike. Danas djeca više ne smiju sudjelovati u aktivnostima
čija je svrha zarađivanje novaca pa se tako nemaju ni prilike upoznati s poljodjelskim
poslovima te zaraditi novce za osobne potrebe ili potrebe škole.
Radna akcija 1975.
Učenici s učiteljem Matom Jukićem na perušanju kukuruza
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
102
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Radna akcija u polju
Metlice 1992. godine
Nastava u prirodi u Borovi (2013.)
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
103
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Izvanučionička nastava - iz let i i ekskurzi je
Uz redovnu nastavu u učionici važnu ulogu u obrazovanju oduvijek ima i izvanučionička
nastava u koju se ubrajaju izleti, ekskurzije, terenska nastava, škola u prirodi, škola
plivanja te posjeti različitim ustanovama, lokalitetima i manifestacijama. Taj oblik nastave
učenicima pruža mogućnost da na zanimljiv način u praksi vide nešto od sadržaja koje
su teoretski obrađivali u nastavi u učionici ili da nauče nešto novo, a ujedno i da upoznaju
različite krajeve svog zavičaja ili domovine s njihovim prirodnim ljepotama i kulturnim
znamenitostima. I dok izleti obuhvaćaju poludnevne ili cjelodnevne odlaske učenika i
učitelja u mjesto u kojem je škola ili izvan njega, ekskurzijama se nazivaju višednevna
putovanja u udaljena mjesta.
O dugoj tradiciji odlaska učenika naše škole na izlete svjedoči Spomenica škole u kojoj
se navodi izlet djece u zvjerinjak 21. lipnja 1881. godine te izlet učenika u kapansku
šumicu isto tako na blagdan svetog Alojzija 21. lipnja 1890. godine. Školske godine
1891./1892. zakonski su propisani školski izleti na nižim pučkim školama, a s vremenom
su kratki izleti prerasli u duže ekskurzije što znači da su poludnevni ili jednodnevni
odlasci s učenicima u Suhopolje i okolicu ili bliža mjesta zamijenjeni ili upotpunjeni i
višednevnim odlascima u udaljenija odredišta. Tako već školske godine 1909./1910.
čitamo kako je ravnajući učitelj nastojao uvesti poučnu ekskurziju učenika 4. i 5. razreda
koja bi se ostvarila ako bi se organiziranjem zabava skupilo dovoljno sredstava. Je li
naum ostvaren, nije nam poznato, ali zato sa sigurnošću možemo reći kako je 3. i 4.
razred školske godine 1934./1935. išao na naučno putovanje u Zagreb, dok su školske
godine 1937./1938. učenici išli na izlet na Sušak.
Školska ekskurzija s učiteljicom Marijom Boršić 1936. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
104
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Uspomena na Savi 1937. godine
Kako bi svoj djeci bio omogućen odlazak na ekskurzije, školske godine 1938./1939.
organizirane su i priredbe te gledanje filmova sa skupljanjem dobrovoljnih priloga, a
sličnim akcijama te štednjom tijekom cijele godine prikupljana su sredstva i sljedećih
godina. Tako je godine 1950. uz sedam jednodnevnih izleta u najbližu okolicu Suhopolja
organizirana i prva prava višednevna ekskurzija u sklopu koje su učenici 7. razreda u
sedam dana posjetili Zagreb, Ljubljanu, Postojnu, Rijeku i Rab. Broj dana provedenih na
ekskurziji s vremenom je rastao te je godine 1955. dosegao svoj vrhunac kad su učenici
8. razreda u čak dvanaest dana imali priliku obići Zagreb, Ljubljanu, Postojnu, Rijeku,
Opatiju, Split, Dubrovnik, Sarajevo i Osijek. Za tako veliku ekskurziju, koja je uključivala
hranu i smještaj u hotelima, učenici su morali izdvojiti samo trećinu potrebnog novca,
dok je drugu trećinu dala općina, a treću prikupio posebni odbor od sabirnih akcija i
prve maturalne zabave koja je u korist maturalne ekskurzije održana sredinom travnja.
Najsiromašnije učenike financirale su društvene organizacije pa su tako ekskurziji
prisustvovali svi maturanti osim nekolicine koja je bila bolesna. Tradicija maturalnih
zabava kojima su se prikupljala sredstva za maturalnu ekskurziju zadržala se sve do
sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
105
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Pedesetih godina prošlog stoljeća izleti i ekskurzije postali su sastavni dio aktivnosti
tijekom školske godine. U početku su samo učenici starijih godišta imali mogućnost ići
na izlete i ekskurzije, a do kraja pedesetih godina taj je oblik izvanučioničke nastave
zaživio u svih osam razreda. Tako školske godine 1958./1959. u Spomenici čitamo da su
učenici naše škole išli na sljedeće izlete i ekskurzije:
1. razred - jedan dan u Viroviticu
2. razred - jedan dan u Daruvar
3. razred - jedan dan u Osijek
4. razred - tri dana u Ozalj, Karlovac i Zagreb
5. razred - četiri dana u Beograd
6. razred - tri dana u Bled
7. razred - tri dana na Plitvička jezera
8. razred - deset dana u Zagreb, Ljubljanu, Postojnu, Rijeku, Split, Dubrovnik, Sarajevo i Osijek
Ta je ruta narednih godina uz manje izmjene postala ustaljena ruta odlaska na izlete
i ekskurzije, a zahvaljujući novcu koji su učenici mogli zaraditi u radnim akcijama
provođenim u suradnji s tadašnjim PIK-om bili su ostvarivi svim učenicima. Godinama
su učenici preko radnih akcija zarađivali glavninu iznosa potrebnog za financiranje
putovanja. Iako su gotovo svi učenici svih razreda svake godine išli na izlete i ekskurzije,
odlazak na ekskurziju bio je obavezan samo za učenike 8. razreda koji su za potrebe
njezina financiranja između ostalog sa svojim razrednicima obavezno morali ići
petnaestak dana u metlice. Ne samo da su učenici 8. razreda metlicama zarađivali za
svoju ekskurziju, nego su i svi učenici viših razreda pod motom „Svi za osmi razred“
trganjem metlica prikupljali sredstva za ekskurziju učenika 8. razreda. S vremenom je
taj oblik zarađivanja za putovanja zamro pa su roditelji postali jedini financijeri učeničkih
izleta i ekskurzija. I dok se u početku na putovanja išlo za vrijeme nastavne godine, s
vremenom se ta aktivnost premjestila u dane nakon završetka nastave da bi se danas
putovanja opet realizirala za trajanja nastave.
Zadnjih godina prije osamostaljenja Hrvatske raspored izleta i ekskurzija izgledao je
otprilike ovako:
1. razred - jedan dan u Viroviticu
2. razred - jedan dan u Daruvar
3. razred - jedan dan u Osijek
4. razred - dva dana u Zagreb
5. razred - dva dana u Beograd
6. razred - tri dana u Bled i Bohinj
7. razred - dva dana na Plitvička jezera
8. razred - sedam dana u Split, Dubrovnik i Sarajevo
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
106
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Učenici 6. razreda na Bledu s učiteljicom Veronikom Brabec
Osim navedenih izleta i ekskurzija učenici petih razreda od sedamdesetih su godina
svako ljeto u suradnji s Crvenim križem obavezno odlazili na ljetovanje u Šibuljine gdje
im je bila organizirana škola plivanja tako da je svako dijete u osnovnoj školi imalo priliku
naučiti plivati. Dio novca za školu plivanja izdvajali su roditelji, a ostatak se namirivao
odlaskom učenika u radne akcije koje su se ostvarivale u suradnji s PIK-om. Domovinski
rat nepovratno je prekinuo ovu lijepu tradiciju, a teška gospodarska situacija u državi te
uskraćivanje mogućnosti djeci da radom u polju zarade novac za izlete postupno su
doveli do toga da su današnji izleti i ekskurzije neusporedivi s onima prije rata i
neposredno nakon završetka rata.
Učenici u Šibuljinama s učiteljicom Veronikom Brabec
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
107
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Danas učenici za vrijeme nastave idu uglavnom na poludnevne ili jednodnevne izlete te
terensku nastavu u blizini (u Jankovac, Višnjicu, Našice, Slavonski Brod, Osijek, Daruvar,
Sisak, Zagreb, Molve, Varaždin, Trakošćan, Krapinu, Vukovar, Kopački rit...), a pred kraj
školovanja u ovoj školi i na trodnevno putovanje na more (na Plitvička jezera, u Zadar,
Šibenik, Split, Trogir, Makarsku...). Nizu posjeta gradovima u Hrvatskoj školske godine
2013./2014. pridružila se i jedna inozemna destinacija jer su učenici 8. razreda posjetili
Beč. Osim toga učenici svake godine odlaze i u kazalište i u kino (u Virovitici, Zagrebu
ili Osijeku). Usto se uvela i praksa nagradnih putovanja učenika pa se tako primjerice
učenici pojedinog razreda za najljepše uređenu učionicu povodom Božića ili najveću
količinu skupljenog starog papira znaju nagraditi odlaskom u kino u Osijek ili Zagreb.
Ponekad učenici 4. razreda znaju otići i na tjedan dana škole u prirodi (obično u Split),
a u sklopu IPA projekta s Mađarima škola u prirodi bila je omogućena i učenicima od 5.
do 8. razreda.
Učenici šestih razreda u Varaždinu 2014. godine
Učenici šestih razreda kod crkve sv. Lucije u Jurandvoru 2009. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
108
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Učenici petih razreda u posjetu Hrvatskom saboru 2013. godine
Učenici šestih razreda u Krapini 2014. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
109
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Osmi razredi u Vukovaru 2012. godine
Učenici četvrtih razreda u posjetu Tehničkom muzeju 2014. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
110
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Izlet osmih razreda u Beč 2014. godine
Izlet šestih razreda u Trakošćan 2014. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
111
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Natjecanja i susret i - najučenic i
Uspjesi na natjecanjima
Uloga je škole osmišljavati i provoditi pedagoške procese koji će omogućiti svakom
učeniku stjecanje znanja te maksimalan rast i razvoj njegovih sposobnosti kako bi
jednog dana svoja umijeća i vještine mogao upotrijebiti za vlastito i opće dobro. Naša
je škola desetljećima u učenicima poticala kreativnost, budila želju za znanjem, razvijala
njihov natjecateljski duh te ih pripremala za različita natjecanja u znanju i sportu.
Iako je Spomenica tijekom povijesti zabilježila brojna važna zbivanja iz života škole,
nije nažalost zabilježila podatke o pojavi natjecanja kao sastavnog dijela obrazovnog
procesa pa o razdoblju do školske godine 1992./1993., kad je tadašnji ravnatelj Josip
Meštrović počeo zapisivati uspjehe učenika na natjecanjima, u njoj ne nalazimo nikakve
podatke, no možemo ih iščitati sa zadnjih stranica prvih brojeva našeg školskog lista
Iskrice. Budući da su tamo pobrojeni samo uspjesi učenika i učeničkih skupina, a nisu
navedena imena njihovih mentora, ne možemo poimence izreći hvalu tim vrijednim i
kvalitetnim učiteljima bez čijeg znanja, truda i predana rada ne bi bilo ovakvih zavidnih
rezultata od kojih ćemo navesti samo najznačajnije.
U sklopu natjecanja iz pojedinih predmeta pod nazivom „Nauka mladima“ učenici naše
škole sudjelovali su na općinskim, regionalnim, republičkim i saveznim natjecanjima
bivše države iz matematike, biologije, fizike, kemije, tehničkog odgoja i astronomije.
Najveći uspjeh ostvaren je 1974. godine kad je na republičkom natjecanju iz astronomije
Branko Grisogono osvojio III. mjesto, a Dobroslav Šimić V. mjesto. Branko Grisogono
sudjelovao je i na saveznom natjecanju, a na republička natjecanja sljedećih su se
godina plasirali i Kata Kostelac iz biologije, Darko Stojevski iz fizike, biološka skupina,
koju su činile Božica Vizinger, Mirjana Galić, Olivera Saraga i Ljiljana Beg, s pisanim
radom „Zašto kidamo metlice“, Boris Rajković iz prometa te Jozo Šimić i Hermina Lovrić
iz matematike.
Svoj umjetnički duh i stvaralaštvo učenici su razvijali kroz rad u literarnoj, novinarskoj,
recitatorskoj, dramskoj i likovnoj skupini te folkloru, kazalištu lutaka, pjevačkom zboru i
tamburaškom orkestru. Taj rad osamdesetih je godina polučio također brojne uspjehe
među kojima s ponosom ističemo one ostvarene na republičkim natjecanjima na kojima
su u dva navrata nastupili i recitatori naše škole, zatim učenici Igor Rajković i Biljana
Španović sa svojim literarnim radovima te sedam godina zaredom članovi novinarske
družine. Među njima valja istaknuti sljedeća imena: Ivanka Pemper, Marija Tot, Valentina
Merki, Marija Matovina, Sanja Vidaković, Mirjana Petak, Klaudija Culej, Zvjezdana Kos,
Dubravka Ojurović, Dubravka Kulaš, Predrag Šakotić i Marijana Brožek. Na republičkoj
smotri sudjelovali su i naši folkloraši te članovi kazališta lutaka.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
112
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ANišta slabije rezultate naši učenici nisu ostvarivali ni na sportskim natjecanjima gdje
su snage s učenicima s područja bivše općine odmjeravali u nogometu, rukometu,
atletici i šahu, no najzapaženije rezultate ostvarivali su na natjecanjima u streljaštvu.
Teško je pobrojiti sve uspjehe strijelaca na natjecanjima pa ćemo u moru odličnih
rezultata navesti samo neke. Tako su godine 1978. učenici Saša Brabec, Vladimir
Nuk, Marijan Grba i Zdravko Rengel osvojili III. mjesto na republičkom natjecanju te se
plasirali na savezno da bi već sljedeće godine 1979. Saša Brabec, Vladimir Nuk, Davor
Nuk i Mladen Grba osvojili i I. mjesto na republičkom natjecanju. Sljedeći veliki uspjeh
ostvario je 1985. godine Zoran Radijevac osvojivši III. mjesto na republičkom natjecanju,
a njegovim stopama krenuo je i Igor Valenteković koji je 1987. godine osvojio II. mjesto
na republičkom natjecanju, dok je 1988. godine osvojio I. mjesto na republičkoj dopisnoj
ligi. Tijekom osamdesetih godina na republičkim i saveznim natjecanjima u streljaštvu
sudjelovali su i Marica Matovina, Marijan Međimurec, Siniša Ištoković, Svjetlana Drinić,
Mario Gojević te brojni drugi strijelci koji su ekipno predstavljali našu školu.
Osim natjecanja na najvišoj državnoj razini, osamdesetih su godina organizirana i
natjecanja učenika nižih razreda u prometu na kojima su prezentirali svoja umijeća u
vožnji malog i poni bicikla te vožnji na koturaljkama. Zanimljivo je kako je u isto vrijeme
unutar škole postojalo i natjecanje učenika od 5. do 8. razreda u disciplini kako bi
se potaknuli na što bolje vladanje. U tom su natjecanju učitelji ocjenjivali disciplinu u
razredu prije, za vrijeme i poslije nastavnog sata te urednost učionice. Ocjene su bile:
primjereno, dobro, zadovoljava i ne zadovoljava, a prva mjesta bila su nagrađivana
slobodnim danom za jednodnevni izlet poput kupanja u Daruvaru. Danas takvu nagradu
učenici mogu osvojiti na natjecanju za najljepše uređenu učionicu koja se unutar škole
organizira u predbožićno vrijeme.
Tijekom godina povećao se broj predmeta iz kojih učenici na natjecanju mogu pokazati
svoja znanja i sposobnosti, a kroz prošlost su se promijenile i razine natjecanja tako da
danas postoje školska, županijska te državna natjecanja i smotre, a u nekim predmetima
poput matematike i regionalna. Na priredbi povodom Dana škole svim učenicima
koji su na natjecanjima postigli zapažene rezultate uručuju se knjige s pohvalom, a
na isti način nagrađuju se i učenici koji su sve razrede završili s odličnim uspjehom.
Od mnoštva dobrih rezultata koje su učenici naše škole ostvarili na natjecanjima od
početka devedesetih do danas izdvojit ćemo samo prva tri mjesta na županijskim te sva
sudjelovanja naših učenika na državnim natjecanjima i smotrama.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
113
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Hrvatski jezik
1999./2000. Nikolina Borčić, 7. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Renata Galetić)
2000./2001. Nikolina Borčić, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Renata Galetić)
2003./2004. Sanela Vrbos, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ivančica Fett)
2005./2006. Dina Čolić, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ivančica Fett-Škvarić)
2009./2010. Luka Marek, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ivančica Fett-Škvarić)
2010./2011. Dora Kožulj, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marijana Toplak)
2012./2013. Stela Zidar, 7. r. - I. mjesto na županijskom te II. mjesto na državnom
natjecanju
(mentorica: Ivančica Fett-Škvarić)
Lovrena Kos, 7. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ivančica Fett-Škvarić)
Ana Grčić, 7. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ivančica Fett-Škvarić)
2013./2014. Stela Zidar, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ivančica Fett-Škvarić)
Lovrena Kos, 8. r. - II.mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ivančica Fett-Škvarić)
2014./2015. Luka Brtan, 7. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ivančica Fett-Škvarić)
Luka Kos, 7. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ivančica Fett-Škvarić)
Priznanje Steli Zidar za 2. mjesto - Državno natjecanje iz hrvatskog jezika 2013.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
114
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ANjemački jezik
1996./1997. Lidija Škrinjarić, 8. r. - IV. mjesto na državnom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
1997./1998. Loredana Šoić, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Jasna Richter)
1999./2000. Nataša Blažević, 8. r. – I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Melita Götzl)
Dragana Mlikota, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Melita Götzl)
2000./2001. Nikolina Borčić, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
Sanela Hasanac, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
2001./2002. Marija Valenteković, 8. r. - I. mjesto na županijskom te V. mjesto na
državnom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
Nikola Blažević, 8. r. - I. mjesto na županijskom te IX. mjesto na
državnom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
2003./2004. Ivan Vrbanić, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Melita Götzl)
Aljoša Kukić, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Melita Götzl)
Kristina Teskera, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Melita Götzl)
2004./2005. Izabel Gagulić, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju te
sudjelovanje na državnom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
Bruno Dan, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
Marina Gudeljević, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju te
sudjelovanje na državnom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
Dubravko Podnar, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
Ivan Valenteković, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
2005./2006. Marjan Teskera, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Melita Götzl)
Mario Šalinger, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Ivica Čuljak)
2008./2009. Gabrijel Gagulić, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
2009./2010. Luka Marek, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Lidija Škrinjarić)
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
115
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
2010./2011. Ema Grba, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Lidija Škrinjarić)
Sara Maras, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Lidija Škrinjarić)
2011./2012. Tomislav Knežević, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Snježana Cukor)
2012./2013. Karlo Huber, 8. r. – II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Vera Malek)
2013./2014. Martina Blažević, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ana Križanović)
Ana Grčić, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ana Križanović)
2014./2015. Filip Šikić, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Sandra Pintarić)
Pohvalnica Tomislavu Kneževiću 2012. godine - Županijsko natjecanje iz Njemačkog jezika
Pohvalnica Lidiji Škrinjarić 1997. godine - Državno natjecanje iz njemačkog jezika
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
116
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AMatematika
1994./1995. Franjo Fleinek, 5. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Mladena Duvnjak)
1995./1996. Franjo Fleinek, 6. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ljuba Bačić)
Matematičari 1995. godine
1996./1997. Valentino Pančić, 4. r. - I. mjesto na županijskom te II. mjesto na
regionalnom natjecanju
(mentor: Rade Milošević)
1997./1998. Valentino Pančić, 5. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Slavka Krznarić)
1998./1999. Igor Juran, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Slavka Krznarić)
2000./2001. Željka Velenderić, 4. r. - sudjelovanje na regionalnom natjecanju
(mentor: Rade Milošević)
2001./2002. Željka Velenderić, 5. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Slavka Krznarić)
2002./2003. Tibor Kovač, 4. r. - I. mjesto na županijskom te IV. mjesto na
regionalnom natjecanju
(mentor: Rade Milošević)
Ivan Valentić, 5. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ljuba Bačić)
Željka Velenderić, 6. r. - III. mjesto na županijskom te XI. mjesto na
regionalnom natjecanju
(mentorica: Slavka Krznarić)
2003./2004. Tena Marek, 4. r. - IV. mjesto na regionalnom natjecanju
(mentor: Rade Milošević)
2004./2005. Juraj Holec, 4. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju te sudjelovanje
na regionalnom natjecanju
(mentor: Rade Milošević)
Željka Velenderić, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Slavka Krznarić)
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
117
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
2005./2006. Damir Nemet, 4. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Violeta Milošević)
Valentina Đurinić, 5. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Slavka Krznarić)
2006./2007. Ivana Pančić, 4. r. - III. mjesto na županijskom te XI. mjesto na
regionalnom natjecanju
(mentor: Rade Milošević)
2007./2008. Luka Marek, 6. r. - sudjelovanje na regionalnom natjecanju
(mentorica: Ljuba Bačić)
2010./2011. Ana Grčić, 5. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ljuba Bačić)
2014./2015. Noa Ristanović, 5. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Mirela Duvnjak)
Kemija
1993./1994. Senka Pasarić, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Katica Fett)
1994./1995. Marina Keser, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Katica Fett)
1997./1998. Luka Škala, 7. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Katica Fett)
2003./2004. Tatjana Kezele, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Katica Fett)
2007./2008. Hana Marek, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Katica Fett)
2009./2010. Luka Marek, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Katica Fett)
2011./2012. Karolina Bijelić, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Katica Fett)
Povi jest
2005./2006. Anja Fosić, 7. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marija Mudrinić)
Ana Kožul, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marija Mudrinić)
2009./2010. Dalibor Toplak, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marija Mudrinić)
2012./2013. Stela Zidar, 7. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marija Mudrinić)
2013./2014. Antonijo Martinović, 7. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marija Mudrinić)
Stela Zidar, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Matilda Tripalo)
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
118
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A Barbara Valentić, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marija Mudrinić)
Geograf i ja
1993./1994. Vlasta Sertić, 6. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
1994./1995. Vlasta Sertić, 7. r. - I. mjesto na županijskom te V. mjesto na državnom
natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
Nataša Dlab, 7. r. - I. mjesto na županijskom te VI. mjesto na
državnom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
1995./1996. Petar Bumba, 6. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
1997./1998. Nikolina Borčić, 5. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
1998./1999. Hrvoje Perković, 5. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
Goran Perišić, 5. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
Nikolina Borčić, 6. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
1999./2000. Nikola Blažević, 6. r. – III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
Nikolina Borčić, 7. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
2001./2002. Senjin Dobreta, 5. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
Nikola Blažević, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
2002./2003. Markus Bošnjaković, 5. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
Senjin Dobreta, 6. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
2003./2004. Martino Grba, 5. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
Senjin Dobreta, 7. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
Sanela Vrbos, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
2004./2005. Markus Bošnjaković, 7. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
Senjin Dobreta, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Marica Vizinger)
2014./2015. Tomislav Matovina, 6. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Lidija Jakupec-Jendrašić)
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
119
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Vjeronauk
2001./2002. Vjeronaučna skupina - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentorica: Ivona Boljevčan)
2004./2005. Vjeronaučna skupina - II. mjesto na županijskom natjecanju te
sudjelovanje na biskupijskom natjecanju
(mentorica: Danijela Jurlina)
2011./2012. Vjeronaučna skupina (Anja Dumenčić, Stela Zidar, Rita-Krin Boduljak i
Bernarda Kožul) - I. mjesto na županijskom te V. mjesto na
biskupijskom natjecanju
(mentorica: Danijela Jurlina)
2012./2013. Vjeronaučna skupina (Iva Daria Bešen, Antonijo Martinović,
Anja Dumenčić i Anamarija Bošnjak) - II. mjesto na županijskom te V.
mjesto na biskupijskom natjecanju
(mentorica: Danijela Jurlina)
2013./2014. Vjeronaučna skupina (Iva Daria Bešen, Antonijo Martinović, Luka
Brtan i Luka Kos) - I. mjesto na županijskom te IV. mjesto na
biskupijskom natjecanju
(mentorica: Danijela Jurlina)
2014./2015. Vjeronaučna skupina (Iva Daria Bešen, Antonijo Martinović, Lucija
Šojat i Tomislav Matovina) - II. mjesto na županijskom te VIII. mjesto
na biskupijskom natjecanju
(mentorica: Danijela Jurlina)
Županijsko natjecanje iz vjeronauka 2011. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
120
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ALiDraNo
1998./1999. Sanja Šakotić, 8. r. - sudjelovanje na državnoj smotri s literarnim
radom Oluja u mojim snovima
(mentorica: Renata Galetić)
1999./2000. Ivana Švast, 5. r. - literarni rad Središnje mjesto predložen za državnu
smotru
(mentorica: Renata Galetić)
2001./2002. Dramska družina - sudjelovanje na državnoj smotri sa skupnim
scenskim nastupom Sve što trebam znati naučio sam u školi
(mentorice: Renata Galetić i Vlatka Valentić)
2002./2003. Dramska družina - sudjelovanje na državnoj smotri sa skupnim
scenskim nastupom Čovječe, ne ljuti se, iliti kako doći do dobre ocjene
(mentorice: Renata Galetić i Vlatka Valentić)
2004./2005. Dramska družina - sudjelovanje na državnoj smotri sa skupnim
scenskim nastupom Priručnik za roditelje
(mentorice: Renata Galetić i Vlatka Valentić)
2008./2009. Jurica Fapali, 8. r. - literarni rad Ne tako ( jako) strašna priča predložen
za državnu smotru
(mentorica: Renata Galetić)
2009./2010. Vedran Tovarović, 6. r. - sudjelovanje na državnoj smotri s literarnim
radom Obiteljska slika (i prilika)
(mentorica: Renata Galetić)
2010./2011. Vedran Tovarović, 7. r. - sudjelovanje na državnoj smotri s literarnim
radom O bratskoj ljubavi ili kako sam postajao muško
(mentorica: Renata Galetić)
2011./2012. Martin Marek, 5. r. - sudjelovanje na državnoj smotri s literarnim
radom Gosti u našoj kući (svakog gosta za pola sata dosta)
(mentorica: Renata Galetić)
2012./2013. Iva Daria Bešen, 6. r. - sudjelovanje na državnoj smotri s literarnim
radom Rođendani
(mentorica: Renata Galetić)
2014./2015. Luka Knežević, 8. r. - literarni rad Muške i ženske stvari predložen za
državnu smotru
(mentorica: Renata Galetić)
Novinarska družina - školski list Iskrice predložen za državnu smotru
(mentorice: Marina Rokinger i Ivančica Fett-Škvarić)
LiDraNo 1995. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
121
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
LiDraNo 2005. godine LiDraNo 2013. godine
LiDraNo 2010. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
122
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ALikovno stvaralaštvo
2000./2001. Stjepan Penava, 5. r. - sudjelovanje na državnoj smotri
(mentorica: Tugomila Reder)
Jelena Tomšić, 6. r. - sudjelovanje na državnoj smotri
(mentorica: Tugomila Reder)
2002./2003. Dean Bočiluk, 7. r. - II. mjesto na državnoj smotri
(mentorica: Tugomila Reder)
2009./2010. Karolina Bijelić, 6. r. - rad predložen za državnu smotru
(mentorica: Andreja Glazer)
2010./2011. Antonia Karačić, Martina Blažević, Martina Lukinić, Matea Lukinić, 5. i
6. r. - II. mjesto u županiji na natječaju Volim Hrvatsku
(mentorica: Andreja Glazer)
2011./2012. Ines Šabanagić, 8. r. - rad predložen za državnu smotru
(mentorica: Andreja Glazer)
Barbara Marek, 8. r. - rad predložen za državnu smotru
(mentorica: Andreja Glazer)
Prometna jedinica i mladi tehničar i
2002./2003. Prometna jedinica - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mirko Šimić)
2003./2004. Prometna jedinica: Martino Grba, 5. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mirko Šimić)
2004./2005. Prometna jedinica - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mirko Šimić)
2005./2006. Prometna jedinica - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mirko Šimić)
2007./2008. Mladi tehničari: Ema Grba, 5. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mirko Šimić)
Nogomet
2001./2002. Nogomet: dječaci - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
2003./2004. Mali nogomet: dječaci - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
2005./2006. Mali nogomet: dječaci - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Predrag Pejić)
2008./2009. Nogomet: dječaci - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Predrag Pejić)
2009./2010. Nogomet: dječaci (5. i 6. r.) - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Predrag Pejić)
Nogomet: dječaci (7. i 8. r.) - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Predrag Pejić)
2013./2014. Nogomet: dječaci - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Predrag Pejić)
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
123
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Rukomet
1998./1999. Rukomet: dječaci - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
2001./2002. Rukomet: dječaci - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
2004./2005. Rukomet: dječaci - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
2009./2010. Rukomet: dječaci (7. i 8. r.) - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Predrag Pejić)
2013./2014. Rukomet: djevojčice (5. i 6. r.) - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Predrag Pejić)
Kros, at let ika i badminton
1999./2000. Kros: Branko Vukomanović, 8. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
2001./2002. Kros: djevojčice (5. i 6. r.) - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
Kros: djevojčice (7. i 8. r.) - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
2003./2004. Kros: djevojčice - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
2004./2005. Kros: Renato Karačić, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
2007./2008. Kros: dječaci (5. i 6. r.) - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Zlatko Richter)
2009./2010. Kros: dječaci (5. i 6. r.) - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Predrag Pejić)
Kros: Josip Vuzem, 6. r. - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Predrag Pejić)
Kros: Krunoslav Klepač, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Predrag Pejić)
2010./2011. Kros: dječaci (7. i 8. r.) - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Trčanje na 1000 m: Josip Vuzem, 7. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Štafeta 4 x 80 m: dječaci- II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Skok u dalj: Alen Podnar, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Skok u vis: Kristijan Graša, 8. r. - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
2012./2013. Skok u vis: Marina Farkaš, 6. r. – III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Štafeta 4 x 80 m: dječaci – III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
124
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A Badminton: dječaci - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
2013./2014. Trčanje na 600 m: Maja Farkaš, 6. r. - I. mjesto na županijskom
natjecanju (mentor: Mario Hrženjak)
Trčanje na 1000 m: Goran Ivanović, 8. r. - II. mjesto na županijskom
natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Bacanje kugle: Darijo Šamec, 7. r. - II. mjesto na županijskom
natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Kros: djevojčice (5. i 6. r.) - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Kros: Maja Farkaš, 6. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Badminton: dječaci - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
2014./2015. Bacanje kugle: Darijo Šamec, 8. r. - I. mjesto na županijskom
natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Skok u dalj: Ivana Gelt, 8. r. - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Trčanje na 600 m: Maja Farkaš, 7. r. - III. mjesto na županijskom
natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Štafeta 4 x 80 m: djevojčice - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Badminton: dječaci – III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Badminton: djevojčice – III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Mario Hrženjak)
Županijsko natjecanje u badmintonu 2014. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
125
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Bacanje kugle 2015. godine
Atletičari 2015. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
126
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AStrel jaštvo
1994./1995. Strijelci - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
1996./1997. Strijelci: djevojčice - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: dječaci – II. mjesto na županijskom natjecanju
te sudjelovanje na državnom natjecanju (mentor: Vladimir Brabec)
1997./1998. Strijelci: djevojčice - I. mjesto na županijskom natjecanju te
sudjelovanje na državnom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: dječaci - II. mjesto na županijskom natjecanju
Strijelci: Jelena Bumba - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: Darija Trgovčić - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: Mirjana Polović - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: Hrvoje Hasanec - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
1998./1999. Strijelci: dječaci – I. mjesto na županijskom natjecanju
te sudjelovanje na državnom natjecanju (mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: djevojčice – I. mjesto na županijskom natjecanju
te sudjelovanje na državnom natjecanju (mentor: Vladimir Brabec)
1999./2000. Strijelci: dječaci - I. mjesto na županijskom te IX. mjesto na državnom
natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: djevojčice - I. mjesto na županijskom te VII. mjesto na
državnom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
2000./2001. Strijelci: dječaci – II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: djevojčice – III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
2001./2002. Strijelci: dječaci - II. mjesto na županijskom natjecanju te sudjelovanje
na državnom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: djevojčice - II. mjesto na županijskom natjecanju te
sudjelovanje na državnom natjecanju (mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: Milan Milojević - III. mjesto na županijskom natjecanju te
sudjelovanje na državnom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
2002./2003. Strijelci: djevojčice - II. mjesto na županijskom te VIII. mjesto na
državnom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
2003./2004. Strijelci: Edita Fett - III. mjesto na županijskom natjecanju te
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
127
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
sudjelovanje na državnom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: Slavko Zekonjić- sudjelovanje na državnom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
2004./2005. Strijelci: djevojčice - II. mjesto na županijskom natjecanju te
sudjelovanje na regionalnom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
2005./2006. Strijelci: dječaci - I. mjesto na županijskom te V. mjesto na
regionalnom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: djevojčice - III.mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: Matej Vincek - III. mjesto na regionalnom natjecanju
2006./2007. Strijelci: dječaci - I. mjesto na županijskom te VI. mjesto na državnom
natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: djevojčice - II. mjesto na županijskom natjecanju te VII.
mjesto na poluzavršnici natjecanja
(mentor: Vladimir Brabec)
2007./2008. Strijelci: dječaci - I. mjesto na županijskom natjecanju te III. mjesto na
poluzavršnici natjecanja
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: Matija Bišćan - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: Jure Egri - III. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
2008./2009. Strijelci: dječaci - II. mjesto na županijskom natjecanju te V. mjesto na
poluzavršnici natjecanja
(mentor: Vladimir Brabec)
Strijelci: Jure Egri - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Vladimir Brabec)
Naši uspješni strijelci
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
128
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AŠah
1998./1999. Šah: dječaci - I. mjesto na županijskom natjecanju te sudjelovanje na
državnom natjecanju
(mentor: Ivan Branko Fett)
2002./2003. Šah: djevojčice i dječaci - I. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Ivan Branko Fett)
2003./2004. Šah: djevojčice - I. mjesto na županijskom te V. mjesto na
regionalnom natjecanju
(mentor: Ivan Branko Fett)
Šah: dječaci - II. mjesto na županijskom te V. mjesto na regionalnom
natjecanju
(mentor: Ivan Branko Fett)
2004./2005. Šah: dječaci - I. mjesto na županijskom natjecanju te sudjelovanje na
regionalnom natjecanju
(mentor: Ivan Branko Fett)
Šah: djevojčice - II. mjesto na županijskom natjecanju te sudjelovanje
na regionalnom natjecanju
(mentor: Ivan Branko Fett)
2005./2006. Šah: dječaci - I. mjesto na županijskom te IV. mjesto na regionalnom
natjecanju
(mentor: Ivan Branko Fett).
2006./2007. Šah: dječaci - I. mjesto na županijskom te IX. mjesto na regionalnom
natjecanju
(mentor: Ivan Branko Fett)
Šah: djevojčice - II. mjesto na županijskom te VII. mjesto na
regionalnom natjecanju
(mentor: Ivan Branko Fett)
2007./2008. Šah: djevojčice - II. mjesto na županijskom natjecanju
(mentor: Ivan Branko Fett)
Šahisti u našoj knjižnici
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
129
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Priznanja i zahvalnice
Da su naši učenici uspješni
te da sudjeluju na raznim
natjecanjima i smotrama
pokazuju i brojne zahvalnice i
priznanja koja čuvamo u našoj
školi. Dovoljna je činjenica
kako ne bismo imali dovoljno
prostora na zidovima kada
bismo sve htjeli izložiti. Dokaz
je to da se u ovoj školi na
rad uvijek poticalo, a iznimni
uspjesi zadnjih godina
na natjecanjima iz znanja
pokazuju kako se rad isplati i
uvijek nagradi.
Osvojeni pehari u holu škole
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
130
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ANajučenic i škole
Od školske godine 1995./1996. škola iz redova osmaša bira učenika koji prema svojim
uspjesima u svim razredima te na različitim natjecanjima kao i uzornim ponašanjem,
savjesnim odnosom prema radu te sudjelovanju u izvannastavnim i izvanškolskim
aktivnostima biva proglašen najučenikom. Na priredbi povodom Dana škole taj učenik
dobiva vrijednu nagradu, a po završetku nastavne godine na svečanosti svih osnovnih i
srednjih škola u Virovitici pod nazivom „Zbogom, školo, do jeseni“ svim se najučenicima
škola s područja cijele Virovitičko-podravske županije uručuju prigodne nagrade. A u
zadnje vrijeme najučenika nagrađuje i naša Općina. Isplati se biti najbolji!
1. Vlasta Sertić, šk.god. 1995./1996.
2. Lidija Škrinjarić, šk.god. 1996./1997.
3. Marina Slabinac, šk.god. 1997./1998.
4. Luka Škala, šk.god. 1998./1999.
5. Dragana Mlikota, šk. god. 1999./2000.
6. Nikolina Borčić, šk.god. 2000./2001.
7. Nikola Blažević, šk.god. 2001./2002.
8. Ivana Švast, šk.god. 2002./2003.
9. Sanela Vrbos, šk.god. 2003./2004.
10. Željka Velenderić, šk.god. 2004./2005.
11. Dina Čolić, šk.god. 2005./2006.
12. Tibor Kovač, šk.god. 2006./2007.
13. Nikolina Gojević, šk.god. 2007./2008.
14. Juraj Holec, šk.god. 2008./2009.
15. Luka Marek, šk.god. 2009./2010.
16. Ivana Pančić, šk.god. 2010./2011.
17. Barbara Marek, šk.god. 2011./2012.
18. Ivana Vuković, šk.god. 2012./2013.
19. Stela Zidar, šk.god. 2013./2014.
Najučenica škole Stela Zidar prima nagradu od načelnika Općine Suhopolje
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
131
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Programi i pr i redbe
Škola je napor, trud, rad, obveza i odgovornost, ali i izvor radosti i zadovoljstva. Škola,
osim obrazovne, ima i odgojnu ulogu. Odgojni je rad u našoj školi organiziran planski
i metodički kulturnom i javnom djelatnošću škole, a ona se ostvaruje mnogobrojnim
priredbama i programima kojima se obilježavaju značajni datumi i obljetnice. Već se
sam početak školske godine obilježava misom u suhopoljskoj crkvi na kojoj sudjeluju
učenici i učitelji škole. Taj Zaziv Duha Svetoga poznat je još iz najstarijih Spomeničkih
zapisa, a iz njih se može iščitati da je i kraj školske godine obilježavan misom na kojoj
se pjevala zahvalna pjesma Tebe Boga hvalimo.
Začetke povezivanja škole i lokalne zajednice nalazimo sredinom prošlog stoljeća kad
se u Spomenici navodi tradicionalno održavanje višednevne izložbe na kraju školske
godine. Bila je to prilika da škola široj javnosti predstavi svoj rad tijekom cijele godine
zajedno sa svim reprezentativnim učeničkim radovima te nastavnim sredstvima i
pomagalima. Ta velika i rado posjećivana izložba bila je uvertira za završnu školsku
svečanost koja se održavala krajem lipnja. U tri ili četiri dana, koliko je trajala svečanost
čiji je vrhunac bila podjela svjedodžbi, učenici su, posebno za učenike i posebno za
mještane, izvodili prigodne programe među kojima su se naročito isticali igrokazi poput
„Snjeguljice“, „Crvenkapice“, „Cara Trajana“, „Šegrta Hlapića“ i „Junaka Pavlove ulice“.
U želji da svi učenici tijekom svog osnovnoškolskog obrazovanja budu u mogućnosti
desetak dana provesti u upoznavanju najudaljenijih krajeva naše domovine sredinom
pedesetih godina organizirana je i prva maturalna zabava na kojoj su se skupljala sredstva
za tako bogatu maturalnu ekskurziju. Tradicija maturalnih zabava sa spomenutim ciljem
održala se do sedamdesetih godina.
I dok su se maturalne zabave održavale prvenstveno zbog materijalne koristi, sve ostale
školske priredbe pripremane su s namjerom da se široj javnosti predstavi rad škole
te rad učenika u izvannastavnim aktivnostima poput tamburaškog i pjevačkog zbora,
dramske i recitatorske družine, kazališta lutaka te ritmičke i folklorne skupine. Upravo su
te skupine bile glavni akteri školskih priredbi od druge polovice 20. stoljeća, a bez njih
su nezamislive i današnje školske priredbe.
Pjevački zbor i tamburaški orkestar 80-ih
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
132
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Tamburaški orkestar - voditelj Stjepan Egri, 1955. godine
U narodnoj nošnji
Nastup folklorne skupine prigodom Dana škole 1995. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
133
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Danas škola tijekom cijele godine priprema i provodi različite aktivnosti, radionice,
programe i priredbe od kojih ćemo ovdje kronološkim redom navesti samo neke.
Proslava jezične raznolikosti i poticanja učenja stranih jezika od početka se novog
tisućljeća krajem rujna tradicionalno obilježava Europskim danom jezika. Uveden
kao tihi razredni projekt, u želji da se otvori javnosti, tijekom godina prerastao je u
pravu malu mjesnu manifestaciju. Obilježavanje Europskog dana jezika u Suhopolju
pamti prolazak okićenih konjskih zaprega s limenom glazbom i djecom kroz ulice,
bacanje letaka iz aviona s porukama na stranim jezicima, gostovanja Češke besede i
predstavnika mađarske manjine iz Osnovne škole Gradina, nagradne kvizove, štandove
s poslasticama tipičnim za pojedino govorno područje te pjesme, plesove, recitacije i
kratke igrokaze u izvedbi učenika naše škole i njihovih gostiju. I dok je od svog uvođenja
mijenjala mjesto održavanja, zadnjih se godina proslava ustalila u parku. Prilika je to i za
humanitarnu prodaju kolača kojih ne bi bilo bez dobrote mama, baka i ostalih prijatelja
škole. Snagom riječi, pjesmom i plesom učimo kako je jezik blago prema kojem se svaki
čovjek treba odnositi s ljubavlju i poštovanjem.
Europski dan jezika 2013. godine u parku
Početkom listopada učenici nižih razreda obilježavaju Međunarodni dan starijih osoba.
Tog su dana gosti naše škole bake i djedovi učenika. Poučno je slušati zanimljive crtice
iz njihova djetinjstva, izrađivati igračke od različitog materijala te zajedno pjevati davno
zaboravljene pjesme.
Listopad je vrijeme kad obilježavamo Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.
Njegovanjem hrvatske kulturne baštine nastojimo osvijestiti važnost kruha u
svakodnevnom životu te učimo kako blagovati kruh svagdanji. Predvorje škole zamiriše
tad finim pecivima, kruhovima i dizanim kolačima pripremljenim vještim rukama mama i
baka, a njihovom se prodajom prikuplja novci za humanitarne svrhe.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
134
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Dani kruha 1992. godine
Dani kruha 2010. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
135
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Svake se godine od polovice listopada do polovice studenog obilježava Mjesec
hrvatske knjige. Cilj je Mjeseca hrvatske knjige ukazati na važnost knjige kao jedne
od najvećih bogatstava duha, uma i kulture. Tijekom tog mjeseca školska knjižnica
postaje mjesto susreta učenika s književnicima te održavanja različitih kvizova kojima
se učenike želi potaknuti na čitanje.
Žrtava koje su utkane u samostalnost Republike Hrvatske prisjećamo se 18. studenog
obilježavanjem Dana sjećanja na Vukovar. Paleći lampione ispred spomenika
poginulim braniteljima te stvarajući od njih svjetlosni bedem na ogradi škole učenici i
učitelji odaju poštovanje Gradu Heroju te čuvaju od zaborava strahote koje je grad na
Dunavu pretrpio na putu do hrvatske slobode.
Dan sjećanja na Vukovar
Dan sjećanja na Vukovar
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
136
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AProsinac je tradicionalno vrijeme darivanja koje otvara proslava blagdana svetog Nikole.
Naša je škola u predbožićno vrijeme dom brojnim prigodnim aktivnostima koje slažu
lijepu i ugodnu sliku o Božiću kao simbolu zajedništva, ljubavi, prijateljstva i osmijeha.
Vrijeme je to održavanja radionica na kojima zajedničkim trudom roditelja, učenika i
učitelja nastaju božićni ukrasi i razni drugi suveniri namijenjeni humanitarnoj prodaji
na Božićnom sajmu. Mjesec darivanja začinjuje Božićna priredba koja nas pjesmom,
plesom i riječju uvodi u proslavu blagdana Isusova rođenja. Božićne priredbe održavaju
se ne samo u matičnoj nego i u područnim školama, a prati ih i podjela božićnih darova
najmlađima.
Božićni sajam 2013. godine
Božićna priredba 2010. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
137
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Veljača je vrijeme karnevala, a on naročito veseli učenike nižih razreda koji se svake
godine zajedno sa svojim učiteljicama prerušavaju u najmaštovitije likove. Tog su dana
u školi na jelovniku obavezno ukusne pokladnice ili, kako mi to volimo reći, krofne
ili krafne. Vesela povorka maškara nerijetko izađe i na ulice na veliko zadovoljstvo
mještana koji ih dočekuju slatkim iznenađenjima. Otprilike se u isto vrijeme kad
i maškare obilježava i Dan zaljubljenih koji je prigoda da se učenici sedmih i osmih
razreda na Valentinovskom plesu, uz grickalice i druženje, okušaju u zabavnim igrama i
plesovima. Proslava Valentinova zaslađena je izborom miss i mistera škole.
Maškare 1998. godine
Valentinovo 2015. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
138
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
APreduskrsno vrijeme opet je prilika da roditelji i učenici udruže snage u zajedničkom
izrađivanju uskrsnih suvenira koje će potom prodavati u središtu mjesta kako bi prikupili
novac za humanitarne svrhe.
Svibanj je već godinama rezerviran za glazbenu manifestaciju Teenfest na kojoj se
otkrivaju mlade pjevačke zvijezde. Pjevajući poznate domaće i strane hitove pred
mnogobrojnom publikom učenici naše škole trude se zadiviti stručno povjerenstvo te
osvojiti prva tri mjesta koja donose vrijedne nagrade.
Teenfest 2013.
Rezultati rada učenika u izvannastavnim aktivnostima utkani su u priredbu povodom
Dana škole koja krajem svibnja polako najavljuje dolazak ljetnih praznika. Prilika je to
da se uz pjesmu, ples i usmenu riječ prisjetimo svih uspjeha koje su učenici ostvarili
tijekom nastavne godine na izmaku te da ih primjereno nagradimo, ali i da proglasimo
najučenika škole koji će našu školu predstavljati na završnoj svečanosti svih škola
Virovitičko-podravske županije pod nazivom “Zbogom, školo, do jeseni”.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
139
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Dan škole 2014.
Nastup naših učenika na Zbogom školo do jeseni 2010.
Početkom lipnja učenici nižih razreda naše škole gosti su grada Orahovice gdje sudjeluju
u Cvjetnom korzu u sklopu Orahovačkog proljeća. Šećući u maštovitim cvjetnim
kostimima ulicama Grada pod Ružicom učenici podsjećaju na vremena kad je i naša
škola njegovala ovu lijepu tradiciju. Naime, prvi Cvjetni korzo u našoj je školi održan još
u lipnju davne 1964. godine da bi ga nakon 1991. godine ratna zbivanja potisnula sa
školske pozornice, no kostimirane povorke mališana, u kojima je svaki razred
predstavljao zasebnu tematsku cjelinu, zauvijek će ostati u lijepom sjećanju tadašnjim
učenicima i mještanima Suhopolja.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
140
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AOpisane aktivnosti već su godinama sastavni dio života škole, no kako učitelji uvijek
tragaju za novim idejama kojima će privući učenike te u njima probuditi ljubav prema
umjetnosti i znanju, u prosincu je 2013. godine u Područnoj školi Cabuna organizirana
interaktivna radionica pod nazivom Večer matematike na kojoj su učenici, učitelji i roditelji
s oduševljenjem uspješno rješavali matematičke mozgalice. Druženje je pokazalo da
matematika nije bauk, već da može biti zabavna zanimacija za cijelu obitelj.
Cvjetni korzo 1964. godine
Posljednji Cvjetni korzo 1991. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
141
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Naši učenici na Cvjetnom korzu u Orahovici 2014. godine
Večeri matematike prethodila je Večer duhovne poezije kojom su se u travnju 2011.
godine učenici i učitelji čitanjem duhovnih pjesama te pjevanjem duhovnih šansona
prisjetili Isusove muke te tako prigodno obilježili nadolazeći Uskrs. Jednu od pjesama
te su večeri otpjevali i odsvirali i sami učitelji želeći tako pružiti učenicima primjer
zajedništva te ugodno iznenaditi publiku što su potom učinili i na priredbi povodom
Dana škole. Ljubav prema glazbi učitelji su nastavili njegovati i u sljedećim godinama
pa su tako u lipnju 2013. godine u crkvi svete Terezije Avilske u Suhopolju održali
cjelovečernji koncert duhovnih pjesama pod nazivom Večer duhovne šansone.
Pozitivne kritike potaknule su učitelje i na pripremu božićnog koncerta koji je uz
Suhopoljske tamburaše u prosincu iste godine uspješno održan također u
suhopoljskoj crkvi.
Učitelji sviranju i pjevaju - Dan škole 2011. godine
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
142
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ARi ječi - knj ige - „ Iskr ice“
Školska knjižnica
„…zatim bijahu pobirani prinesci za našu knjižnicu, koja nam hvala Bogu liepo cvate,
a to se ima osim podupirajućih članovah, još i Iv. Kovaču, knjižničaru naše knjižnice u
zaslugu pripisati, koj se svojski pobrinuo za što ljepša i koristnija pedagogička djela.“
(Napredak, glasilo učiteljske „Zadruge“, 1866. godine)
Posebnim se mjestom svake škole smatra knjižnica. Svaka je školska knjižnica riznica
znanja, mjesto za opuštanje, uživanju u svijetu knjiga, maštanje, ali i bijeg od školskih
briga. Prema povijesnim je izvorima školska knjižnica započela s radom davne 1867.
godine, a prvi je školski knjižničar bio Ivan Kovač. U to su vrijeme stalni učitelji plaćali
članarinu, a privremeni je učitelji nisu plaćali. Davne 1866./1867. godine učitelj Josip
Pleša napravio je prvi popis knjiga i časopisa. Školska je knjižnica u začetku imala samo
pet knjiga, a od tiska je dobivala časopise Napredak i Hrvatski učitelj.
Krajem 19. stoljeća školska knjižnica broji 170 djela učiteljske i 212 djela učeničke
literature. Učitelji su se redovito stručno usavršavali čitajući pedagoško-metodičke
sadržaje iz časopisa: Napredak, Županijski vjesnik, Hrvatska pčela, Smilje, Vjerni drug i
Službenik glasnik.
Prema zapisnicima sjednica Učiteljskoga zbora (1925.-1949.) školska je knjižnica radila
i nedjeljom od 9 do 11 sati. Za izdavanje knjiga bile su zadužene učiteljice Ana Bereš i
Slavica Galetović.
Tijekom Drugoga svjetskoga rata školska knjižnica nije bila otvorena od 7. siječnja 1942.
do 1. rujna 1943. godine. Zbog prevelikih obveza učitelja hrvatskoga jezika, učenici su
lektiru čitali tek od šestoga razreda, stoga su učitelji organizirali razredne knjižnice za
potrebe nadopunjavanja stečenoga znanja.
Današnja je knjižnica svoja vrata otvorila godinu dana nakon otvaranja nove školske
zgrade, 29. studenoga 1972. godine. Nakon početnih poteškoća (nabave novih knjiga i
katalogizacije) u knjižnicu dolazi gospodin Mustafa Ćeman koji mijenja postojeći izgled
knjižnice te zajedno s učiteljicom Zorom Kuklom uvodi knjige u Inventar knjiga. Prvu je
knjigu, Julesa Vernea, Petnaestogodišnji kapetan, posudila učenica šestoga razreda,
Vesna Bačar.
Od školske godine 1972./1973. rad knjižnice vodi Zora Kukla, učiteljica hrvatskoga jezika.
U radu knjižnice djeluje skupina školskih knjižničara koja sudjeluje u obilježavanju Dana
dječje knjige, brojnim literarnim natječajima, svečanostima te uređuje izložbeni prostor
škole. Učenici imaju slobodan pristup knjigama te mogućnost samoizbora. Knjižni je
fond bogat i učeničkim i nastavničkim sadržajima. Školska knjižničarka Zora Kukla
samoinicijativno nabavlja nove lektirne naslove.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
143
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Školski fond knjižnice broji 15 384 knjige, a dio književnoga fonda postaju i elemet-
-filmovi. Svi učenici škole postaju članovi knjižnice, učlanjeni po razrednim odjelima
te je uveden abecedni stručni katalog knjižne građe. Nastavnici hrvatskoga jezika u
knjižnici redovito održavaju satove lektire i sastanke literanih skupina. U knjižnici se
održavaju satovi male lektire te književna popodneva posvećena obljetnicama rođenja
i smrti istaknutih književnika. Mladi su knjižničari priređivali različite tematske izložbe.
Ekološka je svijest bila vrlo razvijena. Školske godine 1980./1981. učenici su četvrtoga
razreda s učiteljicom Emicom Vrban dio zarađenoga novca od sakupljenih boca donirali
za kupnju knjiga školskoj knjižnici.
O životu i radu školske knjižnice može se iščitati iz Spomenice knjižnice koju je predano
vodila učiteljica Zora Kukla.
Knjižničarka Zora Kukla s knjižničarkama
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
144
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ARad školske knjižnice preuzeo je školske godine 1990./1991. učitelj hrvatskoga jezika
Dušan Vudrag koji u knjižnici radi godinu dana. Od školske godine 1991./1992. brigu o
radu školske knjižnice preuzima učitelj Vladimir Brabec.
Knjižničar Vladimir Brabec u radu s djecom
Školska knjižnica ulazi u razdoblje modernizacije. Do 2007. godine cjelokupna knjižna
građa u potpunosti je uvedena u računalni sustav Matične knjižnice.Gospodin Vladimir
Brabec te civilni ročnici Igor Juran i Duško Rudić knjižnu su građu uvrstili u računalni
katalog.
Lijepi i sadržajno bogati književni susreti u organizaciji školske knjižnice obogatili su
mnogobrojni književnici: Vladimir Županić, Anton Ingolić, Stanislav Femenić, Ivan Kušan,
Nada Iveljić, Sunčana Škrinjarić, Pero Zlatar, Zvonimir Balog, Veljko Kovačević, Danko
Oblak, Anđelka Martić, Zvonimir Majdak, Pajo Kanižaj, Mladen Bjažić, Dragutin Horkić,
Zlatko Krilić, Branko Hribar, Joža Horvat, Mladen Kušec, Anto Gardaš, Jadranko Bitenc.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
145
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Književnica Nada Iveljić s malim knjižničarima 1977. godine
Susret s književnicom Sunčanom Škrinjarić
Susret s književnikom Zvonimirom Balogom
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
146
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ADanas u knjižnici radi Vlatka Valentić. Knjižnica se svojim aktivnostima nastoji uključiti i
aktivno podržavati moderne oblike i zahtjeve suvremene nastave. U knjižnici se redovito
odvijaju sati knjižničarskoga obrazovanja na kojima se učenici poučavaju vještinama
potrebnima za pronalaženje informacija u tiskanim ili elektroničkim medijima. Knjižnica
pruža odgovore na sve informacijske upite učenika i nastavnika te ih upućuje na
dodatne izvore znanja.
Knjižnica aktivno sudjeluje u ostvarivanju aktivnosti iz Školskoga kurikuluma te
Kurikuluma knjižnice. U okviru svoga javnoga i kulturnoga rada knjižnica se uključuje u
školske projekte ili osmišljava projekte kojima je nositelj: npr. projekt 195 godina školstva
u Suhopolju ostvaren 2009. godine, Učitelji na drugačiji način - priredba ostvarena
2008. godine, U potrazi za Ivanom - projekt ostvaren s učenicima trećih razreda u školi
i na terenskoj nastavi u Slavonskom Brodu tijekom 2008./2009 školske godine, Čitanje
s razumijevanjem - potprojekt širega školskoga projekta Učimo učiti ostvaren tijekom
školske godine 2008./2009. i 2009./2010.
Predstavljanjem suvremenih književnika za djecu: Branka Primorac, Nada Brajko-
-Livaković, Željka Horvat-Vukelja, Jadranka Čunčić-Bandov, nastoji se učenicima približiti
proces književnoga stvaranja i pružiti zanimljiv estetski doživljaj književnoumjetničkoga
teksta.
Ipak, na kraju moramo reći kako u današnjem informatičkom dobu i djeca i odrasli sve
rjeđe koriste knjižničnu građu. Nažalost, posljedica je toga vrlo niska kultura čitanja. Kod
učenika primjećujemo sve lošiju sposobnost čitanja s razumijevanjem i premalen fond
riječi u svakodnevnom komuniciranju.
Trebalo bi pronalaziti nove načine kako knjižnicu danas učiniti mjestom gdje će učenici
rado dolaziti, gdje će ih se na njihov način povezati sa tisućama stranica koje ih na
policama željno čekaju. To je izazov modernoj školi, to je izazov današnjim knjižničarima.
Kako ćemo se u tom izazovu snaći, ovisi o materijalnim mogućnostima, ali još više o
novim načinima i novim idejama.
Vlatka Valentić i knjižničari
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
147
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Školski list “Iskrice”
Pano - “Iskrice”
Uz školske knjižničare i članove literarne družine pojavila se skupina učenika koji uz svoj
izuzetni literarni talent posjeduju smisao za sažetije, informativnije pisanje te kritičko
promišljanje svijeta oko sebe. Na taj je način osnovana nova izvannastavna aktivnost-
novinarska družina. Sve se tri navedene družine međusobno nadopunjuju, održavaju
zajedničke sastanke te se rađa ideja o pokretanju školskoga lista koji bi izlazio jednom
godišnje i u kojem bi se objavljivali najuspjeliji radovi učenika. Podršku školskome listu
dali su članovi Nastavničkoga vijeća i Uprava škole.
Školske godine 1971./1972. izašao je prvi broj “Iskrica”, ujedno i prvi školski list na
području današnje Virovitičko-podravske županije. Školski je list dobio ime Iskrice
budući da u svakom djetetu postoji iskra kreativnosti koju učitelji nastoje otkriti, razvijati
i njegovati. Mladi knjižničari preuzimaju ulogu školskih novinara te redovito objavljuju
događaje iz života škole. List “Iskrice” nastajao je u skromnim tehničkim uvjetima
(izvučen na šapirografu i uvezan klamericom). Za likovni izgled lista bile su zadužene
učiteljice likovne kulture, Veronika Brabec i Tugomila Reder. Za grafičko oblikovanje i
tiskanje lista bili su zaduženi učitelji Vjekoslav Kukla i Antun Santo. Najbolje literarne
radove za školski list odabirale su učiteljice Marija Jovetić i Julijana Rukavina.
Kao i prije mnogo godina, i danas njegujemo rad novinarske družine. Tijekom
Domovinskoga rata rad je novinarske družine bio prekinut, a učiteljica Danijela Sabol
ponovo okuplja mlade novinare i pokreće školski list “Iskrice”. U suvremeno doba
Iskrice poprimaju novi vizualni identitet.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
148
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Prve “Iskrice” svibanj 1972. godine Školski list “Iskrice” danas
Broj članova novinarske družine povećava se, a Iskrice prate život škole te život Općine
Suhopolje. Kako je to i uobičajeno u našim školama, voditeljice novinarske družine su
učiteljice hrvatskoga jezika ili knjižničarke. U našoj školi su već duži niz godina to
učiteljice Ivančica Fett-Škvarić i Marina Rokinger, premda nećemo zaboraviti ni našu
učiteljicu Marijanu Toplak koja je dvije godine također vodila naše novinare. Radovi
članova novinarske družine odišu neposrednošću, čistoćom izraza i iskrenošću, stoga
je školski list svake godine predložen za državnu smotru LiDraNo.
Ne možemo zaobići važnu pomoć u današnjem nastajanju našeg školskog lista.
Naravno, to su naši spoznori. Bili su to i gospodin Tomislav Marek i gospodin Davor
Hock, naravno, naša Općina. Ipak, najveću zahvalu dugujemo tvrtki Diba d.o.o. koja nas
vjerno prati zadnjih šest godina bez prekida. Od srca hvala.
Školski list “Iskrice” - zadnjih pet brojeva
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
149
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Projekt i
Suvremeni način poučavanja nezamisliv je bez provedbe projekata koji učenicima
omogućuju da se samostalno uhvate u koštac s određenim problemom te ga riješe
na vlastit način uz malenu pomoć učitelja. Uz malene osobne projekte, koje učenici
izrađuju samostalno ili u skupinama, postoje i razredni projekti, koje provodi cijeli razred
zajedno te projekti koje provode učenici cijele škole ne bi li zatim njihove rezultate
predstavili javno u školi ili naselju.
I u suhopoljskoj se školi svake godine provode različiti projekti. Tako se primjerice mogu
izdvojiti razredni projekti vezani za promoviranje pravilne prehrane, poticanje učenika
na redovito kretanje i bavljenje sportom, razvijanje ekološke svijesti, stjecanje ljubavi
prema knjigama i čitanju, učenje kvalitetnog učenja ili upoznavanje starinskih igara i
igračaka.
Razvijanje ljubavi prema čitanju u sklopu projekta „Čitajmo mi u obitelji svi“
Skakanje u vrećama u sklopu projekta Starinske igre i igračke
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
150
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
APored malih razrednih projekata u školi svake godine svoje mjesto nalaze i veliki projekti.
Krajem rujna već se godinama obilježava Europski dan jezika, kojim se uz prigodni
program i kušanje međunarodnih slastica izrađenih vrijednim rukama mama i baka
učenika naše škole ili naših gostiju ukazuje na važnost učenja materinskog i stranih
jezika, dok je listopad rezerviran za Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, na
kojima se također može uživati u pekarskim proizvodima čiji se mirisi školom isto tako
ne bi širili da nema spremnosti roditelja na suradnju. Oba navedena projekta prilika su
za prigodnu prodaju kolača i kruha kojom se skupljaju novci za humanitarne svrhe.
Zadnje dvije godine novac zarađen tim projektima upotrijebljen je između ostalog i za
jedan drugi projekt u kojem škola također sudjeluje. Riječ je o projektu Škole za Afriku
u kojem se skupljaju novci za školovanje siromašne djece u Africi. Budući da siromaštva
nažalost ima i u našem kraju, škola provodi i projekt Naša djeca kojim se prikupljaju
sredstva za najsiromašnije učenike naše škole. Priliku za pomaganje drugima učenici
stječu i izradom suvenira na radionicama u suradnji s roditeljima te njihovom prodajom
uoči Božića i Uskrsa.
Europski dan jezika 2010. godine - njemački štand
Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
151
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Škole za Afriku - zahvalnica
I dok su neki projekti redovito prisutni svake školske godine, neki su se svojom
jedinstvenošću upisali u povijest ove škole. Tako su u svibnju školske godine 2011./2012.
mještanima predstavljeni rezultati velikog školskog projekta Volim Suhopolje u
sklopu kojeg su učenici istraživali znamenitosti i vrijednosti svog mjesta: od značajki
suhopoljskog govora preko autohtonih suhopoljskih jela okupljenih u hrvatsko-
njemačkoj Omaminoj kuharici, povijesnih i geografskih obilježja naselja, posebnosti
crkve svete Terezije Avilske, prikaza dječjeg vrtića u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti,
pronalaska staništa rijetke i zaštićene biljke kockavice do stvaranja poezije na temu
rodnog Suhopolja.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
152
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Program prezentacije projekta Volim Suhopolje
Iako je tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća između naše škole i škole iz
Barča postojala tradicija redovitih uzajamnih posjeta, čiji su vrhunac bili desetodnevni
boravci naših učenika na Balatonu te mađarskih učenika u Šibuljinama, prava suradnja
s Mađarima ostvarena je tek u sklopu IPA programa prekogranične suradnje koji je
započeo 2011. godine. Bio je to najveći projekt u kojem je škola sudjelovala, a omogućio
je razmjenu učenika naše škole s učenicima Javnog obrazovnog instituta dravske regije
(Drávamenti Körzeti Közoktatási Intézmény) koji obuhvaća škole u Csokonyavisonti,
Daranju i Lukovišću. Sredstva za tako zahtjevan projekt kojem su prethodili mjeseci i
mjeseci pomne pripreme i čija je ukupna vrijednost bila 183 282,31 eura osigurali su
pretpristupni fondovi Europske unije, iz kojih je dobiveno 85 % novca, te Virovitičko-
-podravska županija, koja se pobrinula za preostalih 15 %. Većina od 99 908,00 eura,
koliko je u projektu pripalo našoj školi, uložena je u uređivanje prostora za smještaj
mađarskih učenika u potkrovlju Područne škole Cabuna koje je svečano otvoreno
početkom lipnja 2012. godine, a uz adaptaciju potkrovlja ostalo je novca i za informatičko-
tehničko opremanje škole te provođenje različitih aktivnosti u sklopu projekta.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
153
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Otvaranje projekta HU-CR JOSP
Sam projekt pod naslovom Zajednički program škole u prirodi te akronimom
HU-CR JOSP (Hungary - Croatia Joint open-air school program) otvoren je prigodnim
programom krajem rujna 2011. godine u Suhopolju te se provodio tijekom cijele
2011./2012. školske godine i početkom 2012./2013. da bi sredinom listopada 2012.
godine u Lukovišću bio svečano zatvoren. Oko četiri stotine učenika sudjelovalo je u
dvadeset četiri tjedna razmjene koja im je pružila priliku za druženje s vršnjacima iz
susjedne zemlje i upoznavanje prirodnih ljepota, povijesti i kulture Hrvatske i Mađarske.
Naši učenici u Mađarskoj
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
154
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
APrvo su učenici naše škole početkom listopada 2011. godine krenuli put mađarskog
Dravatamasija gdje su u skupinama po desetak učenika u pratnji jednog učitelja boravili
po pet dana. Vožnja konjskim zapregama, jahanje, izrada bedževa, streličarstvo, kupanje
u Barču, obilazak poučne staze pored Drave, biciklistička tura u Lukovišće, obilazak
hrvatske zavičajne kuće, večera uz logorsku vatru te sportska natjecanja redovito su
ispunjavali dane od ponedjeljka do petka u četrnaest tjedana koliko je trajao boravak
naših učenika u Mađarskoj.
Mađarski učenici kod nas
Mađarski učenici kod nas
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
155
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Završetkom radova na uređenju potkrovlja u Cabuni stvoreni su uvjeti za dolazak
mađarskih učenika u Hrvatsku te je u svibnju 2012. godine započela serija od deset
tjedana uzvratnih posjeta naših susjeda koja je dovršena sredinom listopada 2012.
godine. Za vrijeme boravka mađarskih učenika u Hrvatskoj na programu su obavezno
bili jezična radionica, posjet imanju Pustara Višnjica uz upoznavanje uzgoja batata,
jahanje i kreativne radionice, likovna radionica uz lončarsko kolo i ostale umjetničke
tehnike, radionica origami umijeća, radionica tehničke kulture i oblikovanje likova
iz stiropora, obilazak poljoprivredne tvrtke „Diba“ i suhopoljskog vinskog podruma,
obilazak Parka prirode Papuk i izletišta Jankovac, obilazak izletišta „Orah“ u Orahovici
te sportske aktivnosti.
Svečano zatvaranje projekta - mađarski ples
Razni razredni projekti, kako u matičnoj tako i u područnim školama, trend su u našoj školi.
Ipak, u zadnje vrijeme, po pitanju naših školskih projekata, prednjači Područna škola
Orešac. Naše vrijedne učiteljice, iz mjeseca u mjesec, zajedno s djecom i roditeljima,
mještanima Orešca organiziraju razne aktivnosti. Pod nazivom „Veliki za male“ događaju
se velika čuda u malenom mjestu. Projekt se provodi međupredmetno tijekom cijele
školske godine kroz mjesečne posjete iz različitih sfera javnog djelovanja i kroz izradu
plakata. Međupredmetnim pristupom učiteljice su pospješile upotrebu interaktivnih
nastavnih metoda učenja i poučavanja usmjerenih na iskustveno, timsko, suradničko i
radioničko učenje povezano s istraživanjem, analiziranjem, zaključivanjem, rješavanjem
problema uz pomoć kojih se osim stjecanja znanja razvijaju vještine i vrijednosti.
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
156
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Policijski službenici simuliraju aktivnosti na mjestu prometne nesreće
U okviru ovoga projekta djeca su ugostila ljude različitih zvanja. Od policajaca do
glazbenika i glumaca, pa sve do ljudi koji se aktivno bave arheologijom. Proučavajući
povijest Orešca učenici su zaronili u davnu prošlost i upoznali rimski Orešac, u to doba
poznat pod nazivom Bolentio. O važnosti Bolentija govore i razni zapisi povjesničara i
nalazi arheologa. Na srednjovjekovnom prijepisu rimske Peutingerove karte zabilježena
su dva naselja na virovitičkom području, Bolentio i Sirotis. Od navedenih naselja uz
rimsku cestu oko Virovitice najveće je Bolentio, koje je još u 19. stoljeću Ivan Kukuljević
Sakcinski smjestio u Orešac, 20-ak km jugoistočno od Virovitice.
Posjet izložbi Orešac - Bolentio u Gradskom muzeju Virovitica
Iz ž
ivo
ta š
ko
le
157
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Evo kako o istom progovoriše učiteljice: „Potaknuti povijesnim činjenicama i mi smo
se uputili na arheološko istraživanje. S uzbuđenjem smo dočekali 17. ožujka. U školu
smo došli u toploj odjeći i čizmama. Ponijeli smo bilježnicu i olovku. Zaputili smo se na
arheološki lokalitet Dvorina. Tamo nas je dočekala gospođa Silvija Salajić viša kustosica
- arheologinja iz Muzeja grada Virovitice koja nam je predstavila zanimanje arheolog.
Nakon kratkih uputa naši su učenici postali pravi arheolozi. Šećući lokalitetom, pronašli
su mnoštvo keramičkih fragmenata, stakla i građevinskog materijala iz rimskog doba.
Naučili smo kako se nalazi čiste i peru te kako se sortiraju i označavaju. Sve prikupljeno
izložit ćemo u prostorima naše škole u sklopu arheološke izložbe.“
Dao Bog da ovakvih i sličnih projekata u školama ima sve više. Vidimo kako naša
škola zavidno prednjači u svemu. Naravno, sve su ove aktivnosti uspješne zahvaljujući
brižnom i marljivom radu naših učiteljica.
Š K O L A D A N A S-K A M O I K A K OD A L J E
5
Š K O L A D A N A S-K A M O I K A K OD A L J E
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
160
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A Škola danas - kamo i kako dalje?Najteže je, a poprilično nezahvalno, govoriti o sebi. Osnovna škola Suhopolje nakon dva
stoljeća povijesnog hoda i danas živi, djeluje. Vremena su se mijenjala, mijenjali su se
razni politički sustavi, nismo imali i imali smo - gledajući državotvorno i materijalno. Sve
je to utjecalo na odgoj i obrazovanje, na život škole. Kakva je to danas škola, pokušat
ćemo izreći u ovom poglavlju.
Izgled škole danas
Osnovna škola Suhopolje u 2014./2015. školskoj godini broji 462 učenika koji su
raspoređeni u 31 razredni odjel - 20 odjela iste generacije i 11 kombiniranih odjela u
područnim školama. Od prvog do četvrtog razreda nastavu pohađa 219, a od petog do
osmog 243 učenika. Osim nastave u matičnoj školi koju pohađa 373 učenika, nastava
se održava još i u šest područnih škola: Borova, Cabuna, Pčelić, Pepelana, Levinovac i
Orešac. Nastavu u područnim školama pohađa 89 učenika. Ako se prisjetimo školske
godine 1971./1972. kada je škola imala 1616 učenika i dvanaest područnih škola, bit će
nam jasno koji je danas naš najveći problem. Možda ga ponekad nismo dovoljno svjesni.
Da to nije samo problem nastao nakon Domovinskog rata, vidljivo je iz usporedbe
broja učenika iz školske godine 2009./2010. kada je naša škola brojila 542 učenika. U
pet školskih godina broj se smanjio za 80 učenika. To su, vjerovali ili ne, gotovo četiri
razreda prema današnjim pedagoškim standardima. Problem je ovo koji prati većinu
škola u našoj županiji, a nažalost i u cijeloj Hrvatskoj.
Premda su gore navedeni podaci naša stvarnost, vjerujemo kako će ovu školu pohađati
brojne generacije i sljedećih dvjesto godina. I upravo tako živi škola u Suhopolju danas:
odgajamo i poučavamo našu djecu u istini, dobroti, ljubavi prema svakom čovjeku i
Domovini, kako bi naraštaji nakon nas imali lijepu prošlost i bogatu budućnost.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
161
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Odgoj je najzahtjevnija stvarnost koja pogađa najprije obitelj, roditelje, a onda i školu
kao ustanovu kojoj je smisao postojanja odgoj i obrazovanje. Odgojiti poštena čovjeka,
usaditi u mlado biće trajne vrijednosti, osposobiti ga za život i dati mu znanje koje koristi,
zadaće su koje danas pogađaju sve koji se bave odgojem. Biti učitelj nije samo tek
posao, to je - usudimo se reći - više i od zvanja. Naime, bez ljubavi nema odgajatelja,
bez istine nema učitelja. Učitelj je zaljubljeni tragač. Uvijek i iznova traži nove načine
kako doprijeti do jednog novog srca i kako um „zavesti“ istinom. Takvi su i naši učitelji.
Oni predvode cijeli tim zaposlenih koji se brinu o našim učenicima. Njima, djelatnicima
koji danas odgajaju nove generacije, neka ovaj spomen imena bude svojevrsna hvala.
Popis djelatnika Osnovne škole Suhopolje:
Uči tel jsko v i jeće
1. Andreja Glazer, učiteljica likovne kulture
2. Anto Škraba, ravnatelj
3. Antonija Sever, učiteljica engleskog jezika
4. Boris Šunk, učitelj fizike
5. Branka Bartulović, učiteljica matematike
6. Danijela Jurlina, vjeroučiteljica
7. Davor Jendrašić, učitelj glazbene kulture
8. Davorka Caribrodski, učiteljica razredne nastave
9. Dragica Silović, učiteljica razredne nastave
10. Draženka Milinović, učiteljica razredne nastave
11. Gordana Mudri, učiteljica razredne nastave
12. Ivana Kolomaz, učiteljica razredne nastave
13. Ivana Marenić, učiteljica razredne nastave
14. Ivana Plavšić, učiteljica razredne nastave
15. Ivančica Fett-Škvarić, učiteljica hrvatskog jezika
16. Jasmina Getoš, vjeroučiteljica
17. Jasna Jović, učiteljica razredne nastave
18. Lidija Jakupec Jendrašić, učiteljica geografije
19. Lidija-Rozalija Škrinjarić, učiteljica njemačkog jezika
20. Maja Kiris, učiteljica engleskog jezika
21. Marija Đapić, učiteljica razredne nastave
22. Marija Lach, učiteljica razredne nastave
23. Marija Mudrinić, učiteljica povijesti
24. Marijan Kovačević, učitelj matematike
25. Marijana Bijuk, učiteljica razredne nastave
26. Marina Rokinger, učiteljica hrvatskog jezika
27. Mario Hrženjak, učitelj tjelesne i zdravstvene kulture
28. Marko Jozić, učitelj biologije i kemije
29. Matea Medić, učiteljica razredne nastave
30. Matilda Tripalo, učiteljica povijesti i geografije
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
162
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A31. Mirela Duvnjak, učiteljica matematike
32. Mirjana Kepec, učiteljica prirode i biologije
33. Mirjana Štefanec, učiteljica razredne nastave (zamjena)
34. Mirko Šimić, učitelj tehničke kulture
35. Mirna Dumić, učiteljica razredne nastave
36. Mirta Petraš, učiteljica njemačkog jezika
37. Mladena Duvnjak, pedagoginja
38. Monika Ružić, učiteljica razredne nastave (zamjena)
39. Nataša Milinović, učiteljica razredne nastave
40. Predrag Pejić, učitelj tjelesne i zdravstvene kulture
41. Radenka Đurić-Komušanac, učiteljica razredne nastave
42. Renata Galetić, učiteljica hrvatskog jezika
43. Sandra Pintarić, učiteljica njemačkog jezika
44. Sanela Hasanac Vidović, učiteljica razredne nastave
45. Tomislav Polović, vjeroučitelj
46. Valent Furjan, vjeroučitelj
47. Vanja Lukšec, učiteljica razredne nastave (zamjena)
48. Vesna Martinko-Hock, učiteljica informatike
49. Violeta Drvenkar, učiteljica razredne nastave
50. Violeta Milošević, učiteljica razredne nastave
51. Vlatka Valentić, knjižničarka
52. Zdravka Matković, učiteljica razredne nastave
Učiteljsko vijeće
Administrativno-tehničko osoblje
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
163
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Administrat ivno i tehničko osobl je
1. Branka Tomšić, čistačica
2. Dejan Obžetić, čistač
3. Dragica Kuzmić, voditelj računovodstva
4. Elizabeta Horvat, tajnica
5. Josip Toth, čistač
6. Jozo Lazarus, domar
7. Kata Prtenjača, čistačica
8. Ljubica Ivakić, čistačica
9. Ljubica Varga, čistačica
10. Milinka Spahija, pomoćna kuharica
11. Mirjana Keser, čistačica
12. Mladen Šarić, čistač
13. Sanja Sertić, čistačica
14. Siniša Ištoković, domar-ložač
15. Verica Vincek, čistačica
16. Zdenka Smolčić, čistačica
17. Zlata Filipović, kuharica
Tehničko osoblje uvijek u akciji - Josip Toth
Druženje zaposlenika u Baranji
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
164
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AU naslovu ovog poglavlja izrekli smo pitanja koja govore o našem cilju i našim načinima
kako do toga cilja. Ovdje ćemo progovoriti o viziji naše škole - što i na koji na čin želimo;
kakvu Osnovnu školu Suhopolje želimo. Viziju naše škole definirali smo uopćeno, ali
sadržajno jednoznačno i jezgrovito: razviti mikro-obrazovno-odgojni sustav koji će
znanje posredovati svakom učeniku na njemu dostupan i jasan način; kroz međusobno
uvažavanje i poštivanje izgraditi sustav pomoći svakom odgojno-obrazovnom sudioniku
u kojem će se osjećati prihvaćeno, poželjno, zadovoljno i sretno. Sve to postići na način
da se svakome bez obzira na mogućnosti i socijalno-ekonomsko stanje pomogne u
osobnom razvoju. Ponudom različitih aktivnosti, programa i projekata davati dobru
podršku za razvoj temeljnih ljudskih vrednota. Na poseban način poticati izvrsnost,
kritičnost, inovativnost i kreativnost, odgajati za važnost suosjećanja i pomoći
potrebnome te stvoriti dobre preduvjete za daljnje školovanje i izbor zvanja.
Cilj je postavljen i on odgovara na pitanje kamo želimo. Međutim, potrebno je još
odgovoriti kako. Potrebno je progovoriti o svim mogućim načinima, već ostvarenim, ali i
onim budućim. I ovdje ćemo se hvaliti i hvaliti. Zapravo, ovdje ćemo objelodaniti ono što
se o školi možda uopće ne zna. Ovdje ćemo govoriti o zajednici i pojedincima koji za
našu školu jednostavno čine sve, a osvrnut ćemo se na posljednjih pet godina.
Stvaranje bol j ih prostornih uvjeta
Odgojno-obrazovni rad osim učenika i učitelja, metoda i nastavnih pomagala, zahtijeva
najprije adekvatan prostor. Zahvaljujući našem osnivaču Virovitičko-podravskoj županiji,
našoj Općini Suhopolje i našem ravnatelju, prostorni uvjeti su se u zadnje vrijeme znatno
poboljšali. U rujnu 2010. godine otvorili smo novu zgradu Područne škole Pčelić, a u
rujnu 2011. otvorena je potpuno obnovljena zgrada Područne škole Orešac. U okviru
IPA projekta HU-HR JOSP (Joint open-air school programm - Zajednički program škole
u prirodi) izgrađeno je potkrovlje zgrade Područne škole Cabuna. Osim navedenog,
izgrađena su malonogometna igrališta uz Područnu školu Caubna i Područnu školu
Orešac.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
165
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Presijecanje vrpce pri otvorenju PŠ Pčelić
I
Župan Tomislav Tolušić pri otvorenju škole u Orešcu
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
166
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Izgrađeno potkrovlje PŠ Cabuna
I u našoj matičnoj zgradi, zgradi škole u Suhopolju, radilo se i adaptiralo. Razumljivo je
da se i moralo. Izgrađena 1971. godine, zgrada naše škole odavno već zove na cjelovitu
obnovu. Iznimnim zalaganjem našega ravnatelja, njegovim racionalnim upravljanjem
financijskim sredstvima, u školi smo napravili neke već velike stvari. Uspjeli smo u cijeloj
školi izmijeniti rasvjetna tijela.
Adaptirali smo školski restoran i kuhinju, a naše su učionice nakon četrdeset godina
doživjele prvo brušenje parketa. Dovršena je i izmjena stolarije na ulazu u školu te na
spoju škole i školskog restorana. Pročelje naše zgrade u Suhopolju dobilo je izgled
koji mami prolaznike, a i novo popločeno parkiralište daje doprinos tomu. Budući da
nam ne nedostaje ideja, unutrašnjost škole svake godine postane po jednoj i drugoj
„sitnici“ ljepša i za naše učenike ugodnija. Puno je toga napravljeno premda su teška
financijska vremena, a sve zahvaljujući racionaliziranjem sredstava, pomoći Osnivača i
pomoći naše Općine. Da je u svemu velika zasluga ravnatelja moramo priznati. Njegovu
predanost u radu prepoznali su mnogi pa i nagradili.
Upravo zbog starosti, zbog veće svijesti o štedljivijem i zdravijem životu, zgrada naše
matične škole priželjkuje temeljitiju obnovu. Najprije obnovu i izmjenu azbestnog
krovišta. A tu je i ovojnica (fasada) naše zgrade koju treba izolirati. Tu su i naši sanitarni
prostori, odvodne i dovodne instalacije. Jednostavno rečeno, mnogo toga. Voljeli bismo
mi i novu sportsku dvoranu. Ali neka, po redu i prema prioritetima. Ove bismo godine
bili zadovoljni novim krovištem. Nadamo se da će naš osnivač, Virovitičko-podravska
županija, pronaći načina da nam u tome pomogne.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
167
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Priznanje Općine Suhopolje ravnatelju Anti Škrabi
Ne možemo zaboraviti ni naše područne škole. Gledajući budućnost i broj djece mislimo
kako bi bilo dobro izgraditi novu zgradu Područne škole Pepelana. I na tome se aktivno
radi. Dao Bog da se planovi ostvare pa ove godine obnovimo krovište i izgradimo školu u
Pepelani. Onda bismo imali sve zgrade područnih škola novijeg datuma gradnje. Nismo
zaboravili Levinovac, ali nažalost trenutno u tom našem naselju nemamo dovoljan broj
djece uzrasta od 1. do 4. razreda.
Školski restoran nekad Školski restoran danas
Školska zgrada nekad Školska zgrada danas
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
168
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ANastavna sredstva i pomagala - informat izaci ja
Bez kvalitetnih nastavnih pomagala, bez informacijsko-komunikacijske tehnologije
danas ne možemo zamisliti nastavu. Nekada je učitelj u razred došao i na raspolaganju
mu je bila ploča i kreda, eventualno neki kazetofon, gramofon, kasnije dijaprojektor
i grafoskop. U današnje suvremeno, računalno doba, navedena pomagala uz svu
umješnost učitelja više nisu dovoljna. Suvremenu učionicu danas ne možemo zamisliti
bez multimedijalnog projektora, pristupa širokopojasnom internetu, bez interaktivnih
ploča i nadasve učitelja koji se u svemu tome poprilično dobro snalazi.
Dnevnik i imenik - otišli u zaborav
Na našu sreću ni na ovom polju ne
zaostajemo, naprotiv. Osluškujući
znakove ovog modernog
informacijsko-komunikacijskog
vremena, izvanrednim umijećem za
pronalaženje načina, naš je ravnatelj
Škraba uspio i matičnu i područne
škole u zavidnom postotku
informatizirati. Svakom je učitelju
dostupan multimedijalni projektor,
prijenosno ili stolno računalo te
pristup internetu. Naravno, još ima
prostora za poboljšanje i ono će, ne
sumnjamo, uskoro doći. Od rujna 2014. godine, kao primjer svim drugim školama u
našoj županiji, naša je škola umjesto nekadašnjih imenika i dnevnika počela koristiti
e-Dnevnik. To je mrežna aplikacija za vođenje razredne knjige (imenika i dnevnika) u
elektroničkom obliku. Prva smo škola u našoj županiji koja je ovu aplikaciju uvela u
matičnoj i svim područnim školama, a koliko je naše zadovoljstvo i ponos, izrazit će
činjenica da ovu aplikaciju koristi tek jedna trećina svih odgojno-obrazovnih ustanova
osnovnog i srednjeg obrazovanja u Republici Hrvatskoj. I ponovno najveću zaslugu za
ostvarenja ovoga pothvata ima naš ravnatelj koji svojom kreativnošću i svojim idejama
ovu školu drži na samom vrhu. Nije mu bilo teško moliti i tražiti,
e-Dnevnik
a o utrošenom slobodnom vremenu
da i ne pričamo. Opremu smo uz
pomoć Općine uspjeli kupiti, no
trebalo je sve to posložiti, programski
osposobiti. Na tome mu, neka to
ovdje bude zapisano, posebno
hvala. Mi koji radimo u školi smo već
naučili na njegove načine i nije nam
čudno kad u uđemo u njegov ured a
ravnatelj s odvijačem u ruci i s tri
računala na stolu.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
169
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Suvremeno opremljena učionica - prilika za rad
I ne staje sva priča na ovome kada je u pitanju informatizacija naše škole. Ove smo se
2014./2015. školske godine prijavili za CARNetov pilot projekt e-Škole koji kreće od
2015. i provodi se do 2017. godine. E-škole su digitalno zrele škole, spojene na ultra brzi
Internet, visoko su opremljene informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, s
informatiziranim procesima poslovanja te učenja i poučavanja. U e-Školi digitalno
kompetentni nastavnici i učenici u svom svakodnevnom radu koriste računalnu i mobilnu
opremu te obrazovne aplikacije i digitalne nastavne materijale. Zaista želimo da naša
škola bude e-Škola. Našim nastojanjima pokazujemo kako i u modernim vremenima
ova škola očito ima svoju budućnost.
Znanje iznad svega - kreat ivnost - poštenje
Sve već navedeno, učinjeno ili ono što se još treba dogoditi, odgovori su na pitanje kako
dalje. No, jasno je da sve to, i poboljšavanje prostornih uvjeta i informatizacija, služe
samo jednoj svrsi, iznad svega znanju. Čovjek bez znanja i umijeća ne može ostvariti
svoj život. A mi u školi djecu pripremamo upravo za to, za život. Vizionarski u školi
pokušavamo znanje posredovati svakom učeniku na njemu dostupan i jasan način. To
je i prva zadaća škole. Upravo zbog ovoga zvanje učitelja jest zahtjevno. Učitelj se mora
prilagoditi svakom djetetu, doći do njegova svijeta i u tom svijetu pripremiti mjesto za
novo. Raduje nas što naša škola ima takve učitelje koji to iz dana u dan pokušavaju i
uspijevaju. Razvidno je to i iz natjecanja i iz uspjeha učenika općenito. No, bez obzira na
uspjehe, jer oni na kraju uvijek jesu odraz učeničke sposobnosti i marljivosti, mi smo put
života jasno škole zacrtali i odgovorili na pitanje kamo dalje.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
170
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
ADanas u svijetu uspijevaju ne samo oni koji znaju, nego oni koji su u znanju izvrsni. I to
je usmjerenje naše škole: poticati na izvrsnost. A izvrsnost uvijek, uz učenje, uključuje i
promišljanje. U svakodnevnom nastavnom procesu pokušavamo kod učenika potaknuti
upravo takvo znanje. Samo promišljanjem, odnosno kritičkim stavom prema stvarnostima
koje spoznajemo, možemo doći do plodonosnog znanja. Tu je i ishodište kreativnosti.
Ući u svijet mladog bića, spoznati njegove mogućnosti, pomoći mu da pokaže ono što
i kako može, zadaće su učitelja. Ali još važnija zadaća učitelja jest pokazati djetetu da
može i na drugi način. Tu se nadograđuje osobna kreativnost koju svako ljudsko biće
posjeduje. U svemu rečenom naša škola pokušava pronaći svoj vlastiti put. To pokazuje
i naš školski kurikulum koji je prepun aktivnosti.
I na kraju (ili na početku) odgoj. Znanje koje ne potiče razvoj temeljnih ljudskih
vrijednosti nije znanje. To je ideologija kojoj je mladi čovjek često izložen, a koja počiva
na iskrivljenim istinama, na lažima. Tek znanje koje počiva na istini jest znanje koje
odgaja. A odgoj nužno vodi prema istinskom znanju. Ta isprepletenost jest stvarnost
života škole. Zato smo se i mi u našoj školi opredijelili za ovakav put. Odgajati našu
djecu kako bi jednoga dana postali istinski znalci koji poštenjem i radom kroče put
nekim novim načinima života zajednice. U svakodnevnom odgojno-obrazovnom radu,
kroz izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, kroz sve programe, na poseban način
razvijamo kod učenika osjećaj za poštenje. A potičući ih na sudjelovanje u dobrotvornim
i humanitarnim akcijama, razvijamo suosjećanje i svijest važnosti osjećaja za potrebe
onih koji oskudijevaju. Ukratko, ostvarujući viziju škole, pokušavamo stvoriti dobre
preduvjete za daljnje školovanje i izbor zvanja.
Zahvalnost i domol jubl je
Od ranih godina, od malih nogu, učimo dijete jednoj od najljepših riječi: “hvala”. Oko
riječi “hvala” mi se u školi još malo više trudimo. Ova čarobna riječ jest izričaj zahvalnosti.
No, zahvalnost je puno više. Ona je stav cijelog čovjeka u susretu drugima, s prirodom,
s cjelokupnom stvarnošću. Odgajati zahvalnosti najteži je zadatak odgajatelja. Usaditi
osjećaj kako je svaki trenutak dar, kako je život i životni prostor dar, zadaća je učitelja.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
171
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Naši učenici u Vukovaru
Posjet domoljubnog pisca - Ante Nadomir Tadić Šutra
U suvremenoj školi danas, u Osnovnoj školi Suhopolje, učimo djecu kako je ova naša
Domovina dar. I to nije bilo kakav dar. Rijetki se narodi mogu pohvaliti ovako dugom i
bogatom poviješću, kulturnim nasljeđem i po krajoliku prelijepom državom. Svaki izlet,
svaka terenska nastava ili ekskurzija, svaki posjet ima taj cilj: našoj djeci osvijestiti koliki
dar imamo. A naša Domovina, naša Hrvatska jest poseban dar, neprocjenjiv. I tu ih, osim
zahvalnosti, učimo i istinskom i pravom domoljublju. Voljeti svoj dom, svoje mjesto, svoju
državu, znak je zrela i samosvjesna čovjeka. Upravo takvu mladež i budućnost želimo:
zahvalnu i domoljubnu. Zato njegujemo odlazak u Vukovar gdje učenici imaju priliku
slušati i osjetiti kolika je žrtva podnesena za Domovinu. Tamo ih učimo zahvalnosti i
važnosti njegovanja sjećanja na sve one koji su za našu slobodu dali svoje živote.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
172
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
AŠkola u zajednic i
Posljednje godine u našoj školi obilježene su i vraćanjem škole društvu i zajednici,
odnosno vraćanjem zajednice školi. Škola živi i djeluje u zajednici. Zajednica se za nju
brine, čuva je i budno pazi da budućnosti, djeci osiguramo sve potrebno. Nažalost, ne
tako rijetko, dogodi se da život škole i lokalne zajednice teče bez međusobne interakcije.
Zahvaljujući razboritom vodstvu naše škole, kod nas to nije slučaj. Ostvarujući dobru
suradnju s roditeljima, sa svim važnim akterima društvenog života, naša škola kreira
nenametljivo upravo ovu stvarnost: suživot škole i njenog društvenog okružja. Kako
bismo rekli danas, dogodio se „klik“ i ovaj je suživot krenuo dobrim smjerom. Škola
se vratila zajednici, a zajednica u školi prepoznaje partnera koji stvara budućnost.
Da je tomu tako vidi se na brojnim programima, priredbama i događanjima s kojima
škola obogaćuje društveni život zajednice. A oni koji zajednicu vode, sa zahvalnošću
posjećuju te događaje i doživljavaju ih kao uspjeh i dar. Dao Bog da tako ostane bez
obzira na političku opciju, osobu ravnatelja ili učitelja.
Naš načelnik Marijan Brlek s najboljim učenicima
Školske priredbe - Prepun Hrvatski dom u Suhopolju
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
173
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Ravnatelj Škraba se uvijek prigodnim riječima obrati vjernoj publici
Zlatna plaketa za dugogodišnju uspješnu suradnju
Priznat ćete da bi opisujući 200 godina škole u Suhopolju bilo jako teško spomenuti
imena i prezimena svih učenika. Bilo bi teško objaviti baš sve fotografije generacija. Do
nekih ne bismo nikada došli, a za ono dostupno ne bi nam bile dovoljne ni tisuće
stranica. Žao nam je što će neki ostati razočarani i što se neće u ovom spomenu pronaći.
Ipak, ove nove jubilarne generacije ćemo pokazati jer su to generacije koje moraju
bdjeti nad dugom poviješću svoga mjesta, svoje škole. Neka im ovo bude poticaj da
njeguju svoje običaje i tradiciju, proučavaju povijest, a kulturu nadograđuju svojim
načinima. I naravno, neka im ovo bude poticaj da poštenjem i marljivošću svakodnevno
pokazuju ljubav prema Domovini.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
174
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Jubilarna generacija - 8.a
Jubilarna generacija - 8.b
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
175
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Jubilarna generacija - 8.c
8.a - generacija 2013./2014.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
176
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
8.b - generacija 2013./2014.
8.c - generacija 2013./2014.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
177
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
8.a - generacija 2014./2015.
8.b - generacija 2014./2015.
8.c - generacija 2014./2015.
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
178
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Generacija 1985. - 20 godina male mature
Ško
la d
an
as
- ka
mo
i ka
ko
da
lje
179
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
180
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A Završna riječ
Odškrinuli smo vrata
Prošlost vratili, budućnost prizvali
I sad neka žive snovi
Životi ovi mladi i novi
Neka se dogodi ljubav
Neka pričati imaju o čemu
Ove nove „čudne“ generacije
Ovaj naš hod započeli smo stihovima, njima i završavamo. Zaista želimo da ovo bude
himan našoj školi. Na kraju uočavamo kako je teško u ovaj snop listova pretočiti stoljeća
dva. Nije nam to bio ni cilj. Neka ovo bude smjer novim generacijama.
Svaki je govor o povijesnom obojen nekim bojama. I mi smo imali nekoliko boja.
U svakom slučaju, ne jednu, nego pet. I drago nam je da je ova knjiga možda malo
šarena. Ne toliko po otisku, već po govoru. Možda taj govor nije uvijek bio jasan. Nije
slučajno. Neke rečenice su napisane da izazovu, i kritike i ideje.
Žao nam je što nismo zadovoljili sve drage čitatelje. Žao nam je što nismo mogli biti
cjeloviti i objaviti sve. Vjerujte, imamo materijala za tisuće stranica. Hrabro je bilo odabrati
nešto. Takav je život - svaki dan novi izbor. I u ovom poslu svjesni smo bili toga. Onima
koji se na ovim stranicama nisu pronašli jedna molba: pročitajte uvodnu riječ!
Za sada toliko. Umorni od svega, mi smo sretni. Osjećamo se poput učenika ili studenta.
Nakon neprospavanih tolikih noći, bdijenja uz žute stranice, dobili smo odličnu
ocjenu. Pitate se o kakvoj ocjeni govorimo. Naravno, o onoj koju dajemo sami sebi.
Ta je ocjena najvažnija.
I što još reći na kraju?
Za
vršn
a r
iječ
181
OS
NO
VN
A Š
KO
LA
SU
HO
PO
LJ
E
S
TO
LJ
EĆ
A
Hvala onima koji su pomogli.
Hvala vama koji ste ovu knjigu prihvatili kao dar.
Za
vršn
a r
iječ
O S N O V N A Š KO L A
SUHOPOLJE
18121812
ISBN 978-953-58568-0-1
OS
NO
VN
A Š
KO
LA S
UH
OP
OLJ
ES
TO
LJE
ĆA