osnovna obilježja komunikacije
DESCRIPTION
Osnovna obilježja komunikacije. Komunikacija je proces razmjene informacija preko dogovorenog sistema znakova. Komunikologija je znanstvena disciplina koja proučava komuniciranje. Riječ komunikacija doslovno znači: učiniti nešto općim ili zajedničkim. - PowerPoint PPT PresentationTRANSCRIPT
Osnovna obilježja komunikacije
• Komunikacija je proces razmjene informacija preko dogovorenog sistema znakova.
• Komunikologija je znanstvena disciplina koja proučava komuniciranje.
• Riječ komunikacija doslovno znači: učiniti nešto općim ili zajedničkim.
• Komunikacija je obično opisana prema 3 glavne dimenzije: sadržaju, formi i cilju.
• Zajedno, sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se šalju prema cilju.
• Cilj može biti sam čovjek, druga osoba (u interpersonalnoj komunikaciji), ili drugi entitet poput tvrtke ili grupe
• Proces komunikacije zamišlja se kao elementarni proces, koji postoji već na najnižim razinama života, a način na koji se on ostvaruje smatra se ključnim za stupanj razvitka određene vrste.
• Čovjek najveći dio svog vremena provodi u komunikaciji s drugim ljudima.
• U ljudi je najvažnije sredstvo komunikacije jezik, koji se može ostvariti različitim sredstvima – govorom, ali i pismom.
• Suvremeno društvo sve brže otkriva nova sredstva komuniciranja (tisak, telegraf, telefon, film, radio, televizija, internet i dr.).
• Pri govornom komuniciranju, svaku poruku, osim samih riječi, čine još dvije komponente: korištenje glasa (ton glasa, njegova boja, brzina govora, glasnoća, izgovor, pauze u govoru) i korištenje tijela.
VerbalnaVerbalna komunikacij komunikacijaa
= izmjenjivanje poruka govorom, odnosno riječima
Razgovor je osnovni oblik verbalne komunikacije.
Temelji se na dvije komunikacijske vještine:
• govorenje
• slušanje
VerbalnaVerbalna komunikacij komunikacijaa
Izbor riječi koje koristimo ovisi o situaciji u kojoj se nalazimo:
• s kim razgovaramo?
• kakva je naša uloga u toj situaciji?
• koja je tema?
• koji je cilj razgovora?
VerbalnaVerbalna komunikacij komunikacijaaPogrešan izbor riječi može izazvati probleme u
razumijevanju!
a) tehnički žargon/stručni izrazi
b) dvosmisleni izrazi
c) neodređeni, nejasni izrazi
Riječi mogu izazvati različite emocije i neugodne reakcije
• Verbalnim načinom uglavnom prenosimo informacije, a neverbalnim prenosimo stavove i emocionalni odnos prema informacijama koje primamo ili odnos prema osobi s kojom komuniciramo.
• Neverbalna ponašanja služe nam za donošenje zaključaka o dvama glavnim vrstama odnosa među ljudima: sklonosti (ili sviđanju) i moći (statusu ili dominaciji u društvenom životu
• Kad god pokušavamo interpretirati nečije neverbalno ponašanje, svakako moramo uzeti u obzir vlastite emocije koje prilikom percepcije vanjskog svijeta djeluju tako da smanjuju objektivnost našeg opažanja.
• Pod utjecajem različitih emocija, stvari i ljude ne vidimo onakvima kakvi jesu, nego “vlastitim dioptrijama”
Neverbalni znakovi komunikacije: statični i dinamični
Statični: 1. Udaljenost tijelaProstor oko sebe čovjek dijeli na:
– intimni prostor – udaljenost 45 cm, gdje imaju pristup samo bliske osobe
– osobni prostor – 120 cm, a na toj udaljenosti komuniciramo s ljudima prilikom društvenih susreta i zabava
– socijalni prostor – 370 cm, koristimo za službenu komunikaciju i poslovne odnose
– javni prostor – od 370 cm, interakcija govornika i publike
2. Međusobni položaj
• Ljudi u razgovoru zauzimaju sličan položaj tijela kao i sugovornik ako se s njim slažu ili imaju pozitivan stav prema njemu. To se naziva posturalna kongruencija.
• Svako naginjanje prema osobi pokazuje zainteresiranost ili zabrinutost, a odmicanje distanciranost i sigurnost u sebe.
• Položaj stola u radnom okružju , kao i njegov oblik, daju određene informacije o osobama i njihovim odnosima, pa čak i nameću određen način ponašanja (okrugli stol je pogodniji za timski rad, a pravokutni za hijerarhijske organizacije; stol smješten između osobe i posjetitelja pojačava osjećaj kontrole i omogućava spremnost za interakciju itd.)
3. Stav tijela
• Položaj tijela (stav ili postura) ostavlja dojam našeg stava prema osobama ili onome o čemu govore. Slaganje ili neslaganje sukladni su s otvorenošću našeg tjelesnog sustava.
4. Tjelesni kontakt
• Dodir služi za pojačavanje verbalne poruke ili umjesto nje.
• Najčešći je način rukovanje, koje služi kao pozdrav ili potvrda dogovora ili prijateljstva.
• Mekano rukovanje ostavlja negativan dojam, za razliku od toplog stiska ruke.
Dinamični znakovi1. Izraz lica
• Smatra se da su emocionalni izrazi urođeni i zato univerzalni za sve ljude.
• Istraživanja su pokazala da ljudi u svim dijelovima svijeta, u laboratorijskim uvjetima, na osnovi izraza lica, dobro prepoznaju šest primarnih čuvstava: radost, tugu, iznenađenje, strah, ljutnju i gađenje
2. Kretnje (geste)
• Kretnje dirigiranja – činimo ih da bismo naglasili ono o čemu govorimo. Najčešće pokazujemo rukama ili kimamo glavom, podižemo obrve i slično.
• Tjelesne kretnje mogu biti smetnja uspješnoj interakciji jer mogu odavati nervozu i tjeskobu. ( trljanje dlanova, uvijanje kose, trljanje čela, glađenje brade);
3. Kontakt očima
• Vrlo je važan u komunikaciji. • Bjeloočnice koje postoje samo u ljudi, daju
posebnu važnost prilikom određivanja smjera pogleda.
• Gledanje u oči drugih vrlo je snažan akt komunikacije koji treba pažljivo kontrolirati.
• Važan je način gledanja:dugotrajno fiksiranje rezervirano je za ljubavnike ili ljute neprijatelje.
• Raširene zjenice, nevoljni refleks koji se javlja bez obzira na količinu svjetlosti, pokazuje emocionalno uzbuđenje (sviđanje, laganje).
• Sami oblici ponašanja, odjeća, rasna i etnička pripadnost, pa čak i spol, konstitucija i visina osobe imaju važne, ako ne i odlučujuće utjecaje na neverbalnu komunikaciju i konačno stvaranje dojma o određenoj osobi ili o nama samima;
Podjela neverbalne komunikacije prema komunikacijskim kanalima
• Vizualna komunikacija• Izrazi lica• Govor tijela• Osobni prostor• Prikazivanje sebe• Parajezik: prozodija (visina, naglasak,
vremenski raspored i stanke), emocionalni ton glasa, naglasak i pogreške u govoru kao što je zamuckivanje itd.
• Međuljudska komunikacija bila bi nemoguća kad ne bismo mogli protumačiti neverbalne znakove druge osobe i prikladno na njih reagirati.
• «Ukratko, reći da je netko socijalno vješt znači da ta osoba posjeduje perceptivnu osjetljivost, «slaže se» s neverbalnim ponašanjem drugih, kontrolira vlastito ponašanje i ima sposobnost da preuzme ulogu drugoga» (Pennington, 1997: str. 240).
• U odnosu s bolesnikom uvijek je prisutno neverbalno ponašanje, pa slušanju mora biti pridruženo gledanje i osjećanje, kako bismo imali cjelokupan doživljaj pacijenta.
Verbalno i neverbalno ponašanje liječnika je uvijek isprepleteno sa onim pacijenta
• Zdravstveni radnik treba biti otvoren i upoznat sa širokim rasponom ponašanja, treba imati razvijene «oči» i kinestetski osjećaj, upravo jednako kao «uho».
• S neverbalnim na umu, kapacitet zdravstvenog radnika se obogaćuje.
Komunikacija u medicini
• Najčešće korištena vještina u medicini
• Jedna od najvažnijih kompetencija zdravstevnog profesionalca
• Kako smo podučavani o tome?
Reduciranje poruke
• Pacijenti u stresnoj situaciji – npr. priopćavanje loše vijesti - teško pamte preopširne upute
KISS - keep it short and simple!
Najčešće pogreške u komunikaciji s laringektomiranim pacijentima
• Preglasno se obraćamo laringektomiranom pacijentu/ to što ne govori, ne znači da slabije čuje/
• Preočito pazimo na sebe da nas slučajno pacijent ne “pogodi” sputumom iz traheje i ne uspjevamo se posvetiti na sadržaju “razgovora”
• Prekidamo ono što pacijent pokušava izraziti misleći kako brzo i točno shvaćamo pacijenta/ ne dajemo mu poticaj i vrijeme da napiše što želi, jer nemamo strpljenja čekati
Komunikacija je ključ uspješne palijativne skrbi u svim segmentima.
Komunikacija na svim razinama:medicinski profesionalci (+ obiteljski liječnik)
profesionalci u medicini (nemedicinske struke: socijalni radnik, psiholog, defektolog rehabilitator,...)
udruge, volonteri - matična sredina pacijenta i obitelji (susjedstvo, škola, klub,župa,...)
obitelj – pacijent
Komunikacija na svim razinama:medicinski profesionalci (+ obiteljski liječnik)
profesionalci u medicini (nemedicinske struke: socijalni radnik, psiholog, defektolog rehabilitator,...)
udruge, volonteri - matična sredina pacijenta i obitelji (susjedstvo, škola, klub,župa,...)
obitelj – pacijent
Literatura
• Stroud M., Oči u oči s rakom, 2008., Stepress, Zagreb
• Solženicin A., Odjel za rak, 1973., Otokar Keršovani, Rijeka
• Frankl Viktor E., Patnja zbog besmislena života, 1998., UPT, Đakovo
• Jores A., Čovjek i njegova bolest, 1982., Oko tri ujutro, Zagreb
Izvorni slajdovi: Veljko Đorđević