otrovni roditelji

Centar za informiranje, edukaciju i savjetovanje 'Zdravlje', www.centar-zdravlje.hr, [email protected]

1 | P a g e

'OTROVNI' RODITELJI

Uvod Tko su otrovni roditelji Mit o savrenim roditeljima Put do neovisnosti Samodefiniranje Prekidanje kruga Neprimjereni roditelji Roditelji kontrolori Roditelji alkoholiari Roditelji verbalni zlostavljai Roditelji fiziki zlostavljai Roditelji seksualni zlostavljai

Svi smo mi iskovani u posudama zvanim obitelj. Posljednjh smo godina spoznali da je "obitelj"

vie od zajednice ljudi u srodstvu. Ona je sustav, grupa meusobno povezanih ljudi, od kojih svatko utjee na svakog, na dubok i esto skriven nain. To je sloena mrea ljubavi, ljubomore, ponosa, tjeskobe, uitka, krivnje - neprestana plima i oseka cijelog spektra ljudskih osjeaja. Ti se osjeaji bukaju u mranom moru obiteljskih stavova, doivljavanja i odnosa. Kao u moru, samo je mali dio unutranjih zbivanja u obiteljskom sustavu vidljiv s povrine. to dublje zaronite, vie ete otkriti. Taj obiteljski sustav bio je sav va svijet dok ste bili mladi. Odluke koje ste donosili kao dijete - o tome tko ste i kako biste se trebali odnositi prema drugima - bile su bazirane na tome kako vas je va obiteljski sustav nauio gledati na svijet. Ako ste imali otrovne roditelje, vjerojatno ste donijeli zakljuke kao to su: "Ne mogu nikome vjerovati", "Nisam dovoljno vrijedan da netko brine o meni", ili "Nikada nita neu postii". Takvi su zakljuci samoporaavajui i moraju se promijeniti. Vi moete promijeniti mnoge od tih ranih zakljuaka i zajedno s njima scenarij svog ivota, ali najprije morate shvatiti koliko je toga od onog to osjeate i u to vjerujete bilo oblikovano vaim obiteljskim sustavom.

Svi roditelji povremeno grijee. Niti jedan roditelj ne moe biti emocionalno dostupan cijelo vrijeme. Sasvim je normalno da roditelji s vremena na vrijeme viknu na svoju djecu. Svi roditelji povremeno postanu pretjerano kontrolirajui. I veina roditelja udari djecu, pa makar i rijetko. ine li ih takva povremena ponaanja okrutnim ili neprimjerenim roditeljima? Naravno da ne. Roditelji su samo ljudi i imaju niz problema. Veina djece moe se nositi s povremenim naletima ljutnje, sve dok imaju dovoljno ljubavi i razumijevanja. No, postoji mnogo roditelja iji su negativni obrasci ponaanja trajni i dominantni u ivotu djeteta. To su roditelji koji nanose tetu.

Kad sam traila rije kojom bih opisala zajedniku osobinu takvih roditelja, stalno mi se nametala rije otrovni. Poput kemijskog otrova, emocionalna teta koju nanose takvi roditelji iri se kroz dijete, i kako ono odrasta, tako raste i bol. Koja je rije bolja od otrovni da bi se opisali roditelji koji neprestano traumatiziraju dijete, zlostavljaju ga i poniavaju, a u veini sluajeva nastavljaju s tim ak i nakon to dijete odraste?

Bilo da su odrasla djeca ili otrovni roditelji premlaivani u djetinjstvu, preesto ostavljani sami, seksualno zlostavljani ili se prema njima ponaalo kao prema budalama, ili su pak bili prezatieni ili preoptereeni krivnjom, gotovo svi imaju zaudno sline simptome: oteeno

http://www.centar-zdravlje.hr/


2 | P a g e

samopotovanje, koje vodi do samorazarajueg ponaanja. Na ovaj ili onaj nain, gotovo svi se osjeaju bezvrijednima, nevoljenima i nedoraslima.

Svi ti osjeaji u visokom stupnju izviru iz injenice da djeca otrovnih roditelja, ponekad svjesno, a ponekad ne, okrivljavaju sama sebe za roditeljsko zlostavljanje. Ovisnom, bespomonom djetetu lake je osjeati se krivim zato to je napravilo neto "loe" i zasluilo tatin bijes, nego prihvatiti zastraujuu injenicu da se tati, zatitniku, ne moe vjerovati. Kad takva djeca odrastu, nastavljaju nositi teret krivnje i nedoraslosti, to onemoguava razvoj pozitivne slike o sebi. Rezultat toga je manjak povjerenja i samopotovanja koji s druge strane, utjee na svaki aspekt njihovog ivota.

Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja pokazuje se u odrasloj dobi putem potekoa u vezama, karijeri, donoenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite - sram zbog obiteljskog alkoholizma ili naputanja u djetinjstvu, oiljke verbalnog ili fizikog zlostavljanja, posljedice incesta, niste krivi za loe stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu!

Tko su otrovni roditelji

poetak

Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u "mini-odrasle" koji se brinu o njima. Vie...

Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa ak i pretjeranu spremnost na pomo kako bi upravljali ivotima svoje djece. Vie...

Alkoholiari: Zaglavljenima u negiranju i kaotinim promjenama raspoloenja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva. Vie...

Verbalni zlostavljai : Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastini, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, unitavajui njihovo samopouzdanje. Vie...

Fiziki zlostavljai: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, esto okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponaanje. Vie...

Seksualni zlostavljai: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji unitavaju samo srce djetinjstva - njegovu nevinost. Vie...

Ako ste odraslo dijete otrovnih roditelja, postoje mnoge stvari koje moete uiniti da se oslobodite njihovog tetnog nasljedstva krivnje i sumnje u samog sebe. elim da nastavite s puno nade. Ne s iskrivljenom nadom da e se vai roditelji promijeniti na neki aroban nain, nego s realistinom nadom da se vi sami moete psiholoki osloboditi njihovog snanog destruktivnog utjecaja. Trebate samo nai hrabrosti. Ona je u vama.

Mit o savrenim roditeljima

poetak

Drevni Grci su imali problem. Bogovi su gledali s visine svojeg vjenog igralita na vrhu Olimpa i sudili o svemu to su oni inili. Kad bogovi ne bi bili zadovoljni, brzo bi kanjavali.

http://www.centar-zdravlje.hr/http://www.oc-karlovac.hr/Teme/Roditelji/neprimjereni.htmlhttp://www.oc-karlovac.hr/Teme/Roditelji/kontrolori.htmlhttp://www.oc-karlovac.hr/Teme/Roditelji/alkoholicari.htmlhttp://www.oc-karlovac.hr/Teme/Roditelji/verbalni.htmlhttp://www.oc-karlovac.hr/Teme/Roditelji/fizicki.htmlhttp://www.oc-karlovac.hr/Teme/Roditelji/seksualni.html


3 | P a g e

Nisu trebali biti njeni, nisu trebali biti pravedni, ak nisu trebali niti biti u pravu. U stvari, mogli su biti potpuno iracionalni. Iz nekog svog hira mogli su vas pretvoriti u jeku ili vas natjerati da vjeno gurate kamen uzbrdo. Nije potrebno rei da je takva nepredvidivost monih bogova stvorila prilian strah i zbunjenost u njihovih smrtnih sljedbenika. Takav odnos ne razlikuje se od odnosa otrovni roditelj - dijete. Nepredvidljiv roditelj je zastraujui bog u oima djeteta.

Kad smo bili jako mali, nai bogoliki roditelji bili su nam sve. Bez njih ne bismo bili voljeni, zatieni, udomljeni, nahranjeni, ve bismo ivjeli u stalnom osjeaju straha, znajui da sami ne moemo preivjeti. Oni su nai svemogui skrbnici, to god zatrebamo, oni nam to prue. Budui da ne postoji netko ili neto s ime bismo ih usporedili, pretpostavljamo da su savreni. Kako se na svijet iri izvan kolijevke, razvijamo potrebu za odravanjem slike savrenstva, kao obrane od velikog nepoznatog s kojim se sve ee susreemo. Sve dok vjerujemo da su nam roditelji savreni, osjeamo se zatieno.

U drugoj i treoj godini ivota poinjemo nametati svoju samostalnost. Opiremo se toaletnom odgoju pa uivamo u svojim nedjelima. Prihvaamo rije ne jer nam omoguava vjebanje odreene kontrola nad ivotom, dok je da samo jednostavan pristanak. Nastojimo razviti jedinstven identitet, uspostaviti vlastitu volju.

Proces odvajanja od roditelja doivljava svoj vrhunac tijekom puberteta i adolescencije, kad se aktivno sukobljavamo s roditeljskim vrijednostima, ukusom i autoritetom. U relativno stabilnim obiteljima, roditelji mogu podnijeti veinu tjeskobe koju stvaraju te promjene. Veinom e tolerirati, ako ne i podrati, djetetovu samostalnost u nastajanju. Izreka: "To je samo faza" standardna je utjeha roditeljima koji imaju razumijevanja, koji se sjeaju sebe u tim godinama i prihvaaju pobunu kao normalnu fazu emocionalnog razvoja.

Otrovni roditelji nemaju toliko razumijevanja. Jo od kontroliranja toaletnih navika u djetinjstvu, pobunu i individualne razlike vide kao osobni napad. Oni se brane potkrepljujui djetetovu ovisnost i bespomonost. Umjesto da potiu zdrav razvoj, nesvjesno ga ometaju te esto vjeruju da se ponaaju u skladu s djetetovim najboljim interesom. Mogu koristiti fraze poput: "To jaa djetetovu osobnost" ili "Mora nauiti razlikovati dobro od loeg", no njihov arsenal negativnosti zaista oteuje djetetovo samopotovanje i ometa nastanak samostalnosti. Bez obzira u kojoj mjeri roditelji vjeruju da su u pravu, takvi napadi su za dijete zbunjujui u svom neprijateljstvu, estini i naglosti.

Naa kultura i religije su gotovo jednoglasne u podravanju svemoi roditeljskog autoriteta. Prihvatljivo je izraziti ljutnju na suprunika, ljubavnika, brata, sestru, nadreenog i prijatelja, no samouvjereno se zauzimati za svoja prava u odnosu s vlastitim roditeljima gotovo je tabu. Koliko smo esto uli fraze: " Ne odgovaraj tako majci" ili " Da se nisi usudila vikati na oca"? Judo-kranska tradicija ustoliava tabu u naem kolektivnom nesvjesnom, naglaavajui "Boga oca" i usmjerava nas da "tujemo oca i majku". Takva ideja nalazi plodno tlo u naim kolama, crkvama i vladi ("povratak obiteljskim vrijednostima"), pa ak i u tvrtkama. U skladu s konvencionalnom mudrou, roditelji imaju mo kontrole nad nama zato to su nam dali ivot.

Dijete je dano na milost bogolikim roditeljima i, kao ni drevni Grci, dijete nikada ne zna kad e udariti sljedea munja. No, dijete otrovnih roditelja zna da e munja doi, prije ili kasnije. Taj strah duboko se usauje i raste u djeci. U bazi svake odrasle osobe s kojom je ranije loe postupano - ak i kod uspjenih osoba - nalazi se maleno dijete koje se osjea bespomono i prestraeno.



4 | P a g e

Kako se oteuje djetetovo samopotovanje, raste njegova ovisnost te, proporcionalno s tim, potreba da vjeruje da su njegovi roditelji tu da ga zatite i skrbe za njega. Jedini nain da dijete osmisli emocionalne napade ili fiziko zlostavljanje je da prihvati odgovornost za ponaanje otrovnih roditelja. Bez obzira na to koliko roditelji mogu biti otrovni, uvijek imate potrebu potovati ih poput bogova. Iako moda razumijete s jedne strane, da je va otac grijeio kad vas je tukao, s druge strane jo uvijek moete vjerovati da je to bilo opravdano. Intelektualno razumijevanje nije dovoljno da biste i na emocionalnoj razini prihvatili da vi niste odgovorni.

Postoje dvije sredinje doktrine u toj vjeri u bogolike roditelje:

"Ja sam lo, a moji roditelji su dobri." "Ja sam slab, a moji roditelji su jaki."

Ova snana vjerovanja mogu dugo nadivjeti fiziku ovisnost o roditeljima. Ona odravaju vjeru ivom; omoguavaju vam izbjegavanje suoavanja s bolnom istinom da su vas vai bogoliki roditelji zapravo izdali kada ste bili najranjiviji. Prvi korak prema kontroliranju vlastitog ivota je suoavanje s tom istinom. Za to treba hrabrosti.

Negacija je najprimitivniji i najmoniji obrambeni mehanizam. Ona ukljuuje izmiljenu realnost koja umanjuje ili ak negira utjecaj odreenih bolnih ivotnih iskustava. Zbog negacije neki od nas zaborave to su nam roditelji inili, a to nam omoguava da ih zadrimo na pijedestalu. Olakanje koje donosi negacija privremeno je najbolje rjeenje, ali cijena tog olakanja je visoka. Negacija je poput poklopca na naem emocionalnom ekspres loncu: to je due zatvoren, pritisak postaje vei. Prije ili kasnije taj e pritisak izbiti poklopac i doivjet emo emocionalnu krizu. Kad se to dogodi, moramo se suoiti s istinama koje smo oajniki nastojali izbjei. tovie, sada se moramo s njima suoiti u razdoblju izuzetnog stresa. Ako unaprijed moemo proraditi nau negaciju, izbjei emo krizu - otvarajui poklopac i lagano smanjujui pritisak.

Naalost, vaa osobna negacija nije jedina s kojom se morate boriti. Vai roditelji imaju vlastite sustave negacije. U trenutku kad nastojite rekonstruirati istinu o svojoj prolosti, osobito ako ta istina nije povoljna za roditelje, oni mogu inzistirati na tome da "nije bilo tako strano", "nije se dogodilo na taj nain" ili ak "da se uope nije dogodilo". Takve izjave mogu biti izvorima frustracije u vaim pokuajima da rekonstruirate svoju prolost, dovodei vae doivljaje i sjeanje u pitanje. To moe oslabiti vae povjerenje u vlastitu sposobnost doivljavanja stvarnosti i oteati izgradnju samopotovanja.

Smrt ne okonava idealizaciju otrovnih roditelja. injenica je da je moe pojaati. Teko je priznati povrede koje je nanio ivi roditelj, no daleko je tee optuiti roditelja nakon smrti. Postoji snaan tabu vezan uz kritiziranje mrtvih, kao da zadajemo niske udarce. Kao rezultat toga, smrt otkriva neku vrstu svetosti i kod najgorih zlostavljaa. Glorifikacija mrtvih roditelja gotovo je automatska. Naalost, dok je otrovni roditelj zatien svetou groba, oni koji preivljavaju dobivaju emocionalne ostatke. "O mrtvima sve najbolje" je ouvana otrcana fraza, koja esto onemoguava pravo rjeavanje konflikta s mrtvim roditeljima.

Bogoliki roditelji stvaraju pravila, sude i nanose bol. Kad roditelja pretvorite u boga, ivog ili mrtvog, pristajete ivjeti u njegovoj verziji stvarnosti. Prihvaate bolne osjeaje kao dio svog ivota, moda ih ak racionalizirate kao dobre za vas. Vrijeme je da prestanete. Kad otrovne



5 | P a g e

roditelje spustite na zemlju, kad naete hrabrosti sagledati ih realistino, moete poeti ujednaavati svoju mo u odnosu s njima.

Put do neovisnosti

poetak

Ako ste imali otrovne roditelje, vjerojatno ste donijeli zakljuke kao to su: "Ne mogu nikome vjerovati", "Nisam dovoljno vrijedan da netko brine o meni", ili "Nikada nita neu postii". Takvi su zakljuci samoporaavajui i moraju se promijeniti. Vi moete promijeniti mnoge od tih ranih zakljuaka i zajedno s njima scenarij svog ivota, ali najprije morate shvatiti koliko je toga od onog to osjeate i u to vjerujete bilo oblikovano vaim obiteljskim sustavom. Zapamtite, vai roditelji su takoer imali roditelje. Otrovni obiteljski sustav je kao lanani sudar automobila na autoputu, uzrokuje oteenja na generacijama i generacijama. Taj sustav nije neto to su vai roditelji izmislili; on je rezultat akumuliranih osjeaja, uloga, meudjelovanja i vjerovanja naslijeenih od vaih predaka.

Vjerovanja: Postoji samo jedna istina Ako elite izvui smisao iz zbrke i kaosa otrovnog obiteljskog sustava, morate najprije razmotriti obiteljska vjerovanja, posebno ona koja odreuju kako se roditelji odnose prema svojoj djeci te kako bi se djeca trebala ponaati. Jedna obitelj, na primjer, moe vjerovati da su osjeaji djeteta vani, dok druga moe vjerovati da je dijete "graanin drugog reda". Takva vjerovanja odreuju nae stavove, prosudbe i doivljavanja. Nevjerojatno su snana. Ona razdvajaju dobro od loeg i ispravno od neispravnog. Definiraju odnose, moralne vrijednosti, obrazovanje, seksualnost, izbor posla, etinost i financije. Takva vjerovanja oblikuju obiteljsko ponaanje. Vjerovanja otrovnih roditelja o djeci gotovo su uvijek usmjerena na njih same i slue njima samima. Oni vjeruju u stvari kao to su: "Djeca trebaju potovati svoje roditelje, bez obzira na sve", "Postoje samo dva naina da se nato napravi: moj nain i pogrean nain" ili "Djecu treba gledati, ali ne i sluati". Ovakvi tipovi vjerovanja oblikuju tlo iz kojeg raste otrovno roditeljsko ponaanje.

Otrovni roditelji se opiru bilo kakvim vanjskim injenicama koje dovode u pitanje njihova vjerovanja. Radije nego da ih promijene, razvijaju iskrivljen pogled na stvarnost, da bi podrali ona vjerovanja koja ve imaju. Naalost, djeci nedostaje mudrosti da razlikuju pravu od iskrivljene stvarnosti. Kako djeca otrovnih roditelja rastu, unose u svoje odrasle ivote i nepreispitana i iskrivljena roditeljska vjerovanja. Postoje dvije vrste vjerovanja: izgovorena i neizgovorena. Izgovorena vjerovanja su direktno izraena ili priopena. Tu su, vidljiva. Moete ih uti. Izgovorena vjerovanja su esto preruena u savjete, izraene u terinima "trebalo bi se", "moralo bi se" i "oekuje se". Nije lako odbaciti vjerovanja za koje ak ni ne znate da postoji. Neizgovorena vjerovanja mogu diktirati mnoge temeljne pretpostavke o ivotu. Ona postoje ispod razine svjesnosti. To su ona vjerovanja sadrana u nainu na koji je va otac postupao prema vaoj majci, ili u nainu na koji je svatko od njih postupao prema vama. Ona su vaan dio onog to uimo iz ponaanja naih roditelja.

Postoji toliko razliitih roditeljskih vjerovanja koliko ima roditelja. Ona formiraju kostur nae intelektualne percepcije svijeta. Meso na tom kosturu sainjeno je od naih osjeaja i ponaanja; kostur daje oblik. Kad nas otrovni roditelji opskrbe iskrivljenim vjerovanjima, nai osjeaji i ponaanja mogu postati iskrivljenima poput kostura ispod njih.



6 | P a g e

Izgovorena i neizgovorena pravila Iz roditeljskih vjerovanja proizilaze roditeljska pravila. Kao i vjerovanja, roditeljska pravila nastaju tijeko vremena. Pravila su manifestacije vjerovanja. Ona su ta koja nas prisiljavaju da neto jednostavno "uinimo" ili "ne uinimo". Kao i kod vjerovanja postoje izgovorena i neizgovorena pravila. Izgovorena pravila mogu biti samovoljna, ali su uglavnom jasna: " Provedi svaki Boi kod kue" ili " Ne odgovaraj roditeljima". Zato to su otvorena, moemo im se suprotstaviti kao odrasle osobe. Neizgovorena obiteljska pravila su kao fantomski lutkari, povlae nevidljive konce i zatijevaju slijepo pokoravanje. To su nevidljiva, prikrivena pravila koja postoje ispod razine svjesnosti - pravila kao to su - " Nemoj biti uspjeniji od svog oca", " Nemoj biti sretnija od svoje majke", " Nemoj voditi svoj vlastiti ivot", " Nemoj me nikada prestati trebati" ili " Nemoj me napustiti". Neizgovorena pravila imaju snaan utjecaj na nae ivote. Da bismo ih promijenili, najprije ih moramo razumjeti.

Pokornost bez obzira na sve Ako su vjerovanja kosti, a pravila meso obiteljskog sustava, onda je "slijepa pokornost" mii koji pokree to tijelo. Slijepo se pokoravamo obiteljskim pravilima jer ne pokoriti se znai biti izdajnikom vlastite obitelji. Odanost domovini, politikim idealima ili religiji nije nita u usporedbi s intenzitetom odanosti obitelji. Svi imamo te odanosti. One nas veu uz obiteljski sustav, nae roditelje i njihova vjerovanja. Prisiljavaju nas da se pokorimo obiteljskim pravilima. Ako su ta pravila razumna, mogu pruiti neku etiku i moralnu strukturu za razvoj djeteta. Meutim u obiteljima s otrovnim roditeljima, pravila se temelje na iskrivljenim ulogama i bizarnim doivljajima stvarnosti. Slijepo pokoravanje tim pravilima vodi do destruktivnog, samoporaavajueg ponaanja.

Zamka pokornosti Slijepo pokoravanje oblikuje nae obrasce ponaanja rano u ivotu i onemoguuje nam njihovo naputanje. esto postoji velik jaz izmeu oekivanja i zahtjeva naih roditelja i onog to mi stvarno elimo za sebe. Naalost, na nesvjesni pritisak da se pokorimo gotovo uvijek zasjeni nae svjesne potrebe i elje. Razarajua pravila moemo odbaciti jedino ako rasvijetlimo nesvjesno i izvuemo ih na povrinu. Tek kad nauimo jasno vidjeti pravila, moemo vjebati slobodno odabiranje.

Ne znam gdje ti prestaje, a gdje ja poinjem Najdramatinija razlika izmeu zdravih i otrovnih obiteljskih sustava jest stupanj slobode koji imaju lanovi obitelji da bi se mogli ostvariti kao zasebne osobe. Zdrave obitelji potiu individualnost, osobnu odgovornost i neovisnost. One potiu razvoj osjeaja vrijednosti i samopotovanja kod djece. Nezdrave obitelji obeshrabruju individualno izraavanje. Svi se moraju prilagoditi mislima i postupcima otrovnih roditelja. One podupiru sjedinjavanje, brisanje osobnih granica i stopljenost lanova obitelji. Na nesvjesnoj razini, lanovima obitelji je teko znati gdje netko od njih zavrava, a drugi poinje. U svojim nastojanjima da budu bliski, esto jedni drugima gue individualnost.

Obiteljsko balansiranje Svaka obitelj stvara svoju vlastitu ravnoteu, da bi postigla neku vrstu stabilnosti. Sve dok se



7 | P a g e

lanovi obitelji odnose jedni prema drugima na poznat i predvidljiv nain, ravnotea nije naruena. Rije ravnotee podrazumijeva smirenost i red. Meutim, u otrovnom obiteljskom sustavu, odravanje ravnotee ja kao opasno balansiranje na ici. U takvim je obiteljima kaos nain ivota i jedina stvarna koju lanovi obitelji mogu raunati. Sva otrovna ponaanja koja moemo vidjeti - ak i premlaivanje i incest - slue odravanju ove opasne obiteljske ravnotee. Zapravo, otrovni roditelji se esto bore protiv gubitka ravnotee poveavajui kaos.

to je obitelj otrovnija, to je manje potrebno da bi joj se zaprijetilo, i to se lake bilo koji pomak iz ravnotee ini kao prijetnja preivljavanju. To je razlog zbog kojeg otrovni roditelji mogu reagirati i na najmanja odstupanja kao da se radi o ivotu ili smrti. Nije potrebno mnogo da otrovni obiteljski sustav zapadne u krizu: otac izgubi posao, umre roak, netko se doseli, ker pone provoditi previe vremena s novim dekom, sin se odseli ili se majka razboli. Veina otrovnih roditelja na krizu odgovara negiranjem, zatakavanjem i to je najgore od svega, okrivljavanjem. A to okrivljavanje uvijek pogaa djecu.

Kako se otrovni roditelji suoavaju s problemom U obitelji koja relativno dobro funkcionira, roditelji se suoavaju sa ivotnim pritiscima tako da probleme rjeavaju otvorenim razgovorom i istraivanjem mogunosti koje stoje na raspolaganju, i ne boje se traiti pomo izvana kad im je potrebna. S druge strane, otrovni roditelji reagiraju na prijetnje obiteljskoj ravnotei izbacujui svoje strahove i frustracije, vodei vrlo malo rauna o tome kakve to posljedice ostavlja na djeci. Njihovi su mehanizmi suoavanja s problemima kruti i za njih uobiajeni.

Meu najeima su: 1. Negiranje

Negiranje je esto prvi mehanizam suoavanja s problemima, kojem otrovni roditelji pribjegavaju da bi povratili ravnoteu. Negiranje ima dva lica: "sve je u redu", i "neto nije bilo u redu, ali nee se ponoviti". Negiranje svodi na najmanju mjeru, diskreditira, odbacuje kao alu, racionalizira ili preimenuje destruktivno ponaanje. Preimenovanje - oblik negiranja - uzima problem i skriva ga iza eufemizama. Alkoholiar postaje "netko tko pije u drutvu", fiziki zlostavlja je "onaj koji uvodi disciplinu na strog nain".

2. Projekcija Projekcija takoer ima dva lica: roditelji mogu optuiti dijete za one nesposobnosti od kojih sami pate i mogu ga okriviti za otrovna ponaanja koja zapravo proizilaze iz njihovih vlastitih nesposobnosti. Na primjer, nesposoban otac koji nije u stanju zadrati svoj posao, optuit e svog sina za lijenost i nepokretnost, a majka alkoholiarka okrivit e svoju ker za nesreu koja ju je natjerala da pije. Otrovni roditelji obino koriste obje vrste projekcije da bi izbjegli preuzimanje odgovornosti za svoja vlastita ponaanja i svoje vlastite nedostatke. Potrebno im je rtveno janje, a to je obino najranjivije dijete u obitelji.

Sabotaa

U obiteljima s ozbiljno disfunkionalnim roditeljem - ludim, pijanim, bolesnim ili nasilnim - ostali lanovi preuzet e na sebe uloge spasitelja i skrbnika. To stvara ugodnu ravnoteu slab/jak,



8 | P a g e

lo/dobar ili bolestan/zdrav. Ako se disfunkcionalan roditelj pone oporavljati ili se ukljui u tretman, to moe predstavljati ozbiljnu prijetnju obiteljskoj ravnotei. Ostatak obitelji moe nesvjesno pronai naine za sabotiranje napretka disfunkcionalnog roditelja, kako bi se svi mogli vratiti svojim poznatim ulogama. To se moe dogoditi i kad se traumatizirano dijete pone oporavljati.

Trokut U otrovnom obiteljskom sustavu jedan e roditelj esto koristiti dijete kao povjerenika ili saveznika protiv drugog roditelja. Djeca postaju dijelom nezdravog trokuta, u kojem ih razvlae tjerajui ih da izaberu stranu. Kad mama kae: "Teko mi je s tvojim ocem", ili kad tata kae :" Tvoja mama vie ne eli spavati sa mnom", dijete postaje emocionalnim smetlitem, doputajui roditeljima da se oslobode nekih tekoa suoavanja s njihovom izvorom.

uvanje tajni Tajne pomau otrovnim roditeljima da se suoe s problemima tako to pretvaraju njihove obitelji u male privatne klubove, u koje niti jedan stranac nema pristup. To osigurava vezu koja sjedinjuje obitelj, posebno kad postoji prijetnja obiteljskoj ravnotei. Dijete koje taji zlostavljanje govorei svome uitelju da je palo na stepenicama, zapravo titi obiteljski klub od vanjskog uplitanja.

Kad pogledate na otrovne roditelje iz perspektive obiteljskog sustava - njegovih vjerovanja,

njegovih uloga i vaeg pokoravanja tim ulogama - poinje se isticati mnogo toga samorazarajueg u vaem ponaanju. Sve bolje razumijete mone sile koje upravljaju ponaanjem vaih roditelja, i na kraju, vaim ponaanjem. Razumijevanje je poetak promjene. Ono otvara nove mogunosti i izbore. Meutim, vidjeti stvari drugaije nije dovoljno. Prava sloboda moe doi jedino ako radite stvari drugaije.

Samodefiniranje

poetak

Emocionalna neovisnost ne trai od vas da napravite rez sa svojim roditeljima. To znai da moete biti dijelom obitelji, a da istovremeno budete odvojena osoba. To znai da moete biti ono to jeste, i da moete pustiti roditelje da budu ono to jesu.

Kad se osjeate slobodnima imati svoja vlastita vjerovanja, osjeaje i ponaanja, odvojene od onih koje imaju vai roditelji (ili drugi ljudi), tada ste "samodefinirani". Ukoliko se vaim roditeljima ne svia ono to inite ili kako razmiljate, neizbjeno ete morati tolerirati odreenu nelagodu. I morat ete tolerirati njihovo nezadovoljstvo vama u trenucima kada odluite da se neete mijenjati zbog njih. ak i ako su neka vaa vjerovanja jednaka vjerovanjima vaih roditelja, ili ako oni odobravaju nako vae ponaanje, kljuno je da inite svoje vlastite izbore i da se osjeate slobodnima da se s roditeljima sloite ili ne sloite.



9 | P a g e

To ne znai da vas ohrabrujem da bezosjeajno gazite preko tuih osjeaja ili da ignorirate utjecaj koji vae ponaanje moe imati na druge ljude. Ali ne smijete niti dozvoliti da drugi gaze preko vas. Svi moramo pronai ravnoteu izmeu brige za sebe i brige za tue osjeaje.

Nitko ne moe biti samodefiniran itavo vrijeme. Svi smo mi dio veeg drutva. Nitko nije potpuno osloboen elje za tuim odobravanjem. Nitko nije potpuno osloboen od neke vrste emocionalne ovisnosti i vrlo malo bi nas to eljelo biti. Ljudska bia su drutvene ivotinje, a otvorene veze zahtijevaju odreeni stupanj emocionalne meuovisnosti. Iz tog razloga samodefinicija mora biti donekle fleksibilna. Nema nita loeg u tome da radite kompromise sa svojim roditeljima, dokle god je to neto to ste sami odabrali uiniti, po svojoj slobodnoj volji. Ovdje govorim o odravanju vlastite emocionalne cjelovitosti, iskrenosti prema samom sebi.

Ponekad je u redu biti sebian Mnogi se ljudi ne bore za sebe jer brkaju samodefiniciju i sebinost. Rije sebian aktivira sve nae tipke za krivnju. Ukoliko vae vlastite potrebe zakopate ispod potreba vaih roditelja, i ako rijetko inite ono to sami elite uiniti kako vas ne bi smatrali sebinima, izlaete se opasnosti potiskivanja ljutnje i nedostatka samoispunjenosti, te automatskoj reakciji. Reagirajui, obino inimo neto bez razmiljanja, bez sluanja i bez istraivanja naih mogunosti. Ljudi su obino najreaktivniji kad se osjeaju emocionalno ugroenima ili napadnutima. Ta se reaktivnost moe pojaviti u gotovo svim odnosima u naem ivotu, ali je gotovo najintezivnija s naim roditeljima. Kad ste reaktivni ovisite o tuem priznanju. Osjeate se dobro sa samim sobom samo ako vam se nitko ne suprotstavlja i ne kritizira vas. Vai su osjeaji izrazito neproporcionalni dogaajima koji su ih izazvali. Dobronamjerni savjet doivjet ete kao osobni napad; blagu konstruktivnu kritiku kao osobni neuspjeh. Bez odobravanja drugih ljudi imat ete velike tekoe s odravanjem ak i najmanje emocionalne stabilnosti.

Kad ste reaktivni, obino govorite reenice kao to su: "Poludim svaki put kad mi mama govori kako da ivim svoj ivot"; "Oni stvarno znaju kako da me izbace iz takta, uvijek poludim s njima" ili "Dovoljno je da samo ujem tatin glas, ve mi se zacrni pred oima". Kad dozvolite da vae emocionalne reakcije postanu automatske, odustajete od kontrole, predajui svoje osjeaje drugima na srebrnom pladnju. To im daje ogromnu mo nad vama.

Odgovaranje nasuprot reagiranju Suprotnost reaktivnosti je osjetljivost i budnost. Kada ste osjetljivi i budni, istovremeno razmiljate i osjeate. Svjesni ste svojih osjeaja, ali im ne dozvoljavate da vas dovedu do impulzivnog reagiranja. Osjetljivost vam takoer dozvoljava i da zadrite osjeaj vlastite vrijednosti, usprkos svemu to bi vai roditelji mogli rei o vama. To je izrazito korisno. Misli i osjeaji drugih ljudi vie vas ne odvlae u ponor sumnje u sebe. Vidjet ete cijeli spektar novih mogunosti i izbora u suoavanju s drugim ljudima, jer vaa perspektiva i osjeaj za donoenje zakljuaka nisu vie zatrpani vaim emocijama. Osjetljivost vam moe vratiti dobar osjeaj kontrole nad vlastitim ivotom.

Neobrambenost Nikog od nas nisu uili da odgovaramo ne branei se. To je razlog zbog kojeg se ova tehnika ne usvaja lako. Potrebno ju je uiti i vjebati. Takoer, veina ljudi pretpostavlja da e ih, ako se ne budu branili u sukobima, njihovi suparnici smatrati slabima i da e ih pregaziti. Zapravo, tono



10 | P a g e

je suprotno. Ako moete ostati mirni i odbiti da vas zahvati oluja, zadravate snagu. Ne mogu dovoljno naglasiti da je od presudne vanosti nauiti i koristiti neobrambene odgovore, naroito u odnosu s otrovnim roditeljima. Taj tip odgovora moe u velikoj mjeri pomoi u prekidanju kruga napada, povlaenja, obrane i jurianja.

Ovo su neki primjeri neobrambenih odgovora koje moete koristiti u svojim dnevnim meuodnosima: - Da? - O, razumijem. - To je zanimljivo. - Stvarno si zapeo za svoje miljenje. - ao mi je to ne odobrava. - Daj da razmislim o tome. - Zato ne bismo priali o tome kad ne bude uzrujan/uzrujana? - ao mi je to si povrijeen/povrijeena (razoaran/razoarana).

Zapamtite, onog trenutka kad se ponete prepirati, ispriavati, objanjavati ili pokuavati postii da promijene miljenje, predali ste im vei dio svoje moi. Ako traite od nekoga da oprosti ili razumije, dajete mu mo da odbije uiniti ono to ste od njega traili. Meutim, ako koristite neobrambene odgovore, ne traite nita, a ako ne traite nita, ne mogu vas odbiti.

Iskazivanje stavova Postoji jo jedna strategija ponaanja koju nazivam "iskazivanje stavova" - koja vam moe pomoi da postanete manje reaktivni i potai vas na putu samodefiniranja. Iskazivanjem stavova definirate to mislite i vjerujete, to vam je vano, to ste spremni i to niste spremni initi, o emu se moe, a o emu se ne moe s vama pregovarati. Vanost vaih izjava moe varirati - moe se raditi o miljenju koje imate o filmu koji ste nedavno gledali, ili o osnovnim vjerovanjima koje imate o ivotu. Naravno, prije nego to iskaete svoj stav, morate ga odrediti.

Kad postanete samodefinirani - kad postanete osjetljivima i budnima, umjesto reaktivnima, kad

ponete davati jasne izjave o onome to osjeate i mislite, kad postavite granice izmeu onog to jeste i onoga to niste spremni initi - va e se odnos s roditeljima morati promijeniti.

Prekidanje kruga

poetak

Iako se likovi mogu promijeniti, ponavljajui krug otrovnog ponaanja moe se prenositi s generacije na generaciju. Obiteljska drama moe izgledati i zvuati drugaije iz generacije u generaciju, ali rezultati djelovanja svih otrovnih roditelja nevjerojatno su slini: bol i patnja. Fraza "prekidanje kruga" originalno je povezana sa zlostavljanjem djece - sa sprjeavanjem da odraslo zlostavljano dijete zlostavlja svoju djecu. Taj termin je proiren na sve oblike nasilja.

Prekidanje kruga znai prestati se ponaati kao rtva, ili kao zlostavljajui ili nesposoban roditelj. Vie neete igrati ulogu bespomonog, ovisnog djeteta pred svojim partnerima, djecom,



11 | P a g e

prijateljima, kolegama, nadreenima ili roditeljima. I moete si pomoi kad se sukobite sa svojim suprunikom ili djecom na nain koji vas posramljuje. Iako promjene koje inite zapoinju s vama samima, vidjet ete da e posljedice biti puno ire. Prekidanjem kruga, titite svoju djecu od otrovnih uvjerenja, pravila i iskustava koja su obojila vae djetinjstvo. Moda ak mijenjate prirodu obiteljskih odnosa nadolazeih generacija. Jedan od najefikasnijih naina prekidanja kruga je da se obveete da ete biti emocionalno dostupniji svojoj djeci nego to su vai roditelji bili vama.

Jedno od obiljeja otrovnih roditelja je da se rijetko ili nikad ne ispriaju za svoje destruktivno ponaanje. Zato je vaa isprika ljudima koje ste povrijedili - pogotovo vaoj djeci - vaan dio prekidanja kruga. Moda to doivljavate kao neugodnost ili znak slabosti. Moda se bojite da e isprika umanjiti va autoritet, ali sam se uvjerila da e vas djeca jo vie potovati zbog nje. ak i dijete moe osjetiti da je dobrovoljna isprika znak karaktera i hrabrosti. Iskrena je isprika jedna od najiscjeljujuih aktivnosti koje ete poduzeti, a koje prekidaju krug nasilja.Kada se ispriate svojoj djeci, uite ih da vjeruju svojim osjeajima i percepciji. Zapravo govorite: "Stvari koje sam uinio, za koje si mislio da nisu dobre, doista nisu dobre. Imao si pravo tako se osjeati". Takoer im pokazujete da ste spremni preuzeti odgovornost za svoje pogreke. Poruka se sastoji u tome da je u redu da i vaa djeca grijee, sve dok za to preuzimaju odgovornost. Time to ste se ispriali, jasno im pokazujete ponaanje puno ljubavi.

Imate tu mo promijeniti sudbinu svoje djece. Kad se oslobodite naslijea krivnje, mrnje prema samima sebi i ljutnje, takoer oslobaate i svoju djecu. Kad prekinete obiteljske obrasce i zaarani krug, svojoj djeci dajete neprocjenjiv dar, a i njihovoj djeci i unucima. I tako kreirate budunost.

Kao i veina odrasle djece otrovnih roditelja moda znate, na intelektualnoj razini, da ukoliko do sada niste dobili emocionalnu podrku od svojih roditelja, da je vjerojatno nikada neete niti dobiti. Ali to razumijevanje rijetko doe do emocionalne razine. Dijete u vama se vjerojatno jo uvijek nada da e jednog dana njegovi roditelji - bez obzira na to koliko ogranieni bili - uvidjeti koliko ste prekrasni i dati vam svu svoju ljubav. Moete biti izrazito odlunima iskupiti se za svoje zloine, iako niste sigurni koje su optube, ali kad odete svojim otrovnim roditeljima po panju i potvrdu koja vam je nedostajala dok ste bili dijete, to je kao da idete po vodu na prazan izvor. Vratit ete se praznih ruku.

Ljubav je vie od osjeaja. Ono to otrovni roditelji nazivaju "ljubavlju" rijetko se moe prevesti na brino ponaanje puno ljubavi. Veina je odrasle djece otrovnih roditelja odrastala s osjeajem ogromne zbunjenosti u vezi sa znaenjem i osjeajima ljubavi. Njihovi su roditelji njima radili loe stvari u ime ljubavi. Oni shvaaju ljubav kao neto kaotino, dramatino, zbunjujue i esto bolno - neto zbog ega su se trebali odrei svojih snova i elja. Oito je da ljubav to nije.

Ljubav vas ne iscrpljuje, ne izbacuje iz ravnotee, ne stvara osjeaj mrnje prema samome sebi. Ljubav ne boli, zbog nje se osjeamo dobro. Ljubav njeguje vau emocionalnu dobrobit. Kada vas netko voli, osjeate se prihvaeno, zbrinuto, cijenjeno i potovano. Iskrena ljubav stvara osjeaj topline, ugode, sigurnosti, stabilnosti i unutarnjeg mira. Kada napokon shvatite to je ljubav, moete shvatiti i da je vai roditelji nisu mogli ili nisu znali pokazati. To je jedna od najtunijih istina koju ete morati prihvatiti. Ali kad jasno definirate i prihvatite ogranienja svojih roditelja, i gubitke koje ste imali zbog njih, otvarate vrata drugim ljudima da uu u va ivot, onima koji e vas voljeti na nain na koji to zasluujete - na pravi nain.



12 | P a g e

Proces odrastanja nije linearan. Ii ete gore, dolje, naprijed, nazad i uokolo. Oekujte da ete se spoticati, da ete grijeiti. Nikad neete u potpunosti biti osloboeni tjeskobe, straha, krivnje i zbunjenosti. Nitko nije. Ali ti vas demoni vie nee kontrolirati. To je klju uspjeha. Kako budete dobivali sve vie kontrole nad prolim i sadanjim odnosom s roditeljima, otkrit ete da e se vai drugi odnosi, pogotovo va odnos s vama samima, izrazito poboljati. Bit ete slobodni, moda po prvi put, uivati u vlastitom ivotu.

Dr.Susan Forward psihoterapeut & Craig Buck: "Otrovni roditelji"



13 | P a g e

NEPRIMJERENI RODITELJI

poetak

Djeca imaju osnovna neotuiva prava - da budu nahranjena, odjevena, udomljena i zatiena. Uz ova fizika prava, djeca imaju pravo na emocionalnu njenost, uvaavanje njihovih osjeaja i postupaka koji im omoguavaju da razviju osjeaj vlastite vrijednosti. Djeca takoer imaju pravo biti usmjeravana odgovarajuim roditeljskim granicama ponaanja, grijeiti i biti disciplinirana, bez da su pri tom fiziki ili emocionalno zlostavljana. Na kraju djeca imaju pravo biti djecom. Imaju pravo provesti svoje rane godine zaigrano, spotano i neodgovorno. Naravno, roditelji koji vole djecu njegovat e djeiju zrelost kad djeca ponu odrastati, dajui im odreene odgovornosti i kune obaveze, ali nikad na raun djetinjstva.

Djeca neselektivno upijaju i verbalne i neverbalne poruke, poput spuve. Sluaju svoje roditelje, gledaju ih i oponaaju njihovo ponaanje. S obzirom na to da imaju mali referentni okvir izvan obitelji, stvari koje naue kod kue o sebi i o drugima postaju univerzalne istine, duboko urezane u sjeanje. Roditelji su centralni modeli identifikacije u razvoju djejeg identiteta, osobito u fazi u kojoj dijete razvija spolni identitet. Usprkos dramatinim promjenama u roditeljskim ulogama u zadnjih dvadeset godina, iste dunosti koje su vrijedile za vae roditelje vrijede i za dananje:

1. moraju zadovoljiti fizike potrebe djece, 2. moraju tititi djecu od fizikih povreda i boli, 3. moraju zadovoljiti djeiju potrebu za ljubavi, panjom i njenosti, 4. moraju tititi djecu od emocionalnih povreda i boli, 5. moraju pruiti djeci moralne i etike smjernice.

Jasno je da bi popis mogao biti i puno dui, no ovih pet odgovornosti tvore osnovicu primjerenog roditeljstva. Otrovni roditelji, o kojima e biti rijei, rijetko e zadovoljiti i prvu stavku na popisu. U veini sluajeva oni su (ili su bili) jako oteeni u vlastitoj emocionalnoj stabilnosti ili mentalnom zdravlju. Ne samo da esto ne zadovoljavaju potrebe svoje djece, ve u mnogim sluajevima oekuju i zahtijevaju da njihova djeca zadovolje njihove potrebe. Kad roditelj namee roditeljske odgovornosti djetetu, uloge u obitelji postaju neraspoznatljive, iskrivljene ili zamijenjene. Dijete koje mora postati svoj vlastiti roditelj, ili ak postati roditelj svom roditelju, nema osobu koju e oponaati, od koje uiti i na koju e se ugledati. Bez roditeljskog modela osobni identitet djeteta u ovoj e kritinoj fazi emocionalnog razvoja biti baen u neprijateljsko more zbrke.

Roditelji koji usmjere svoju energiju na vlastito fiziko ili emocionalno preivljavanje alju vrlo snanu poruku svojoj djeci: "Tvoji osjeaji nisu vani. Ja sam jedini koji se broji." Mnoga takva djeca koja su liena odgovarajueg vremena, panje i brige, poinju se osjeati nevidljivima - kao da ne postoje. Kako bi djeca razvila osjeaj vlastite vrijednosti - osjeaj da nisu ovdje samo da zauimaju prostor, ve da su vana i da je nekome stalo do njih - trebaju roditelje koji pridaju vanost njihovim potrebama i osjeajima.

Fiziko odsustvo roditelja takoer stvara niz problema. Ne postoji sretan razvod. Razvod je nepromjenjivo traumatian za svakog u obitelji, iako isto tako moe biti najzdraviji razvoj dogaaja u danim okolnostima. No, nuno je da roditelji shvate da se razvode od suprunika, a ne od obitelji. Oba roditelja imaju odgovornost odravanja veza s njihovom djecom, usprkos



14 | P a g e

prekidu u svojim ivotima. Rjeenje o razvodu nije dozvola neprimjerenom roditelju za naputanje svoje djece. Odlazak roditelja stvara osobito bolnu lienost i prazninu u djetetu. Zapamtite, djeca gotovo uvijek izvlae zakljuak da je njihova greka ako se dogodi neto negativno u obitelji. Djeca razvedenih roditelja osobito su sklona takvom vjerovanju. Roditelj koji nestane iz ivota svoje djece potkrepljuje njihov osjeaj nevidljivosti, stvarajui tetu na njihovom samopotovanju, koju e odvui kao kanjeniku kuglu u odrasli ivot.

Lako je prepoznati zlostavljanje kad roditelj tue dijete ili ga kontinuirano poniava. No, otrovnost neprimjerenih li nedostatnih roditelja moe biti skrivena i teka za definiranje. Kada roditelji ine tetu ne djelujui, a ne djelujui - putem onoga to ne ine, a ne putem onog to ine - veze izmeu problema u odrasloj dobi i takve vrste otrovnih roditelja postaju teko vidljive. Sastavni dio problema je injenica da su mnogi od tih roditelja i sami toliko poremeeni da izazivaju aljenje. Budui da se i sami esto ponaaju poput bespomone i neodgovorne djece, njihova se odrasla djeca osjeaju zatitniki. Skau u obranu roditelja, kao rtva zloina koja se ispriava umjesto poinitelja.

Bez obzira na to to "nisu mislili nita loe" ili to su "napravili najbolje to su mogli", te isprike zamagaljuju injenicu da takvi roditelji prebacuju svoju odgovornost na djecu. Putem takvog odbacivanja ovi otrovni roditelji otimaju svojoj djeci pozitivne modele, bez kojih je zdrav emocionalni razvoj ekstremno teak. Ako ste odraslo dijete deficitarnog ili neprimjerenog roditelja vjerojatno ste odrasli bez da ste shvatili da postoji alternativa za osjeaj odgovornosti za njih. Plesanje na njihovu emocionalnu glazbu inilo se kao nain ivota, a ne izbor.

Ali vi imate izbor. Moete zapoeti proces razumijevanja da ste grekom bili natjerani prerano odrasti, da ste nepravedno lieni svog djetinjstva. Moete raditi na prihvaanju toga koliko je vae ivotne energije nepovratno nestalo zbog grekom nametnute odgovornosti. Uinite taj prvi korak i pronai ete novu rezervu energije, koja e vam najednom postati dostupna po prvi puta - energije koju ste vei dio ivota troili na svoje otrovne roditelje, a koja e vam napokon poeti koristiti u naporu da postanete odgovorniji i puniji ljubavi prema samome sebi.




15 | P a g e

RODITELJI KONTROLORI

poetak

Kontrola nije nuno negativna rje. Ukoliko majka zadri svoje dvogodinje dijete umjesto da ga pusti da odluta na cestu, ne nazivamo je kontrolirajuom nego razumnom. Ona provodi kontrolu koja je usklaena sa stvarnou i motivirana je djetetovom potrebom za zatitom i usmjeravanjem. Primjerena kontrola postaje pretjeranom kad majka ograniava svoje dijete deset godina kasnije, dugo nakon to je dijete savreno sposobno da samo prijee cestu.

Djeca koja nisu poticana da pokuaju, naprave, istrauju, savladaju i riskiraju neuspjeh esto se osjeaju bespomonom i neuspjenom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od prezabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom, esto i sama postaju zastraena i anksiozna. To oteava njihovo sazrijevanje. Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipulirati i esto dominirati njihovim ivotima.

Strah od toga da ih djeca nee trebati motivira mnoge kontrolirajue roditelje na podravanju osjeaja bespomonosti kod svoje djece. Ti roditelji imaju nezdravi strah od "sindroma praznog gnijezda", neizbjenog osjeaja gubitka kojeg doive roditelji kad njihova djeca odu iz roditeljskog doma. Velik dio identiteta kontrolirajuih roditelja vezan je uz roditeljsku ulogu pa se oni osjeaju izdanima i neputenima kada dijete postane samostalno. Ono to ini kontrolirajue roditelje toliko podlima jest to da je dominacija obino preruena u zabrinutost. Fraze poput: "To je za tvoje dobro", "Ovo inim samo za tebe" i "Samo zato to te toliko volim" znae samo jedno: "inim to samo zato to me toliko plai da u te izgubiti pa sam te spreman/na i ojaditi".

Ne postoji nita otmjeno u izravnoj kontroli. Ona je otvorena, dodirljiva i jasna. "Napravi kao to kaem ili neu nikada vie razgovarati s tobom", "Napravi kako kaem ili vie nema deparca", "Ne napravi li kako kaem, nee vie biti lan obitelji", "Usprotivi li se mojim eljama, dobit u infarkt zbog tebe". U takvoj kontroli ne postoji nita suptilno. Izravna kontrola obino ukljuuje zastraivanje i esto je poniavajua. Vai osjeaji i potrebe moraju biti podinjeni potrebama i osjeajima vaih roditelja. Uvueni ste u ponor ultimatuma. Vae je miljenje bezvrijedno, vae su potrebe i elje nevane. Neravnotea moi je ogromna.

Brak djeteta moe biti izuzetno ugroavajui za kontrolirajue roditelje. Novog suprunika vide kao konkurenta za odanost svog djeteta. To vodi do stranih bitaka izmeu roditelja i suprunika, s odraslim djetetom ulovljenim u unakrsnu paljbu podijeljene lojalnosti. Neki e roditelji napasti novu vezu kritikom sarkazmom i predvianjima neuspjeha. Drugi e odbiti prihvaanje novog partnera ili ak ignorirati samo postojanje suprunika. Neki e direktno progoniti novog partnera. Nije neobino da te taktike stvore takve potrese da se brak raspadne.

Postoji jo jedan moan oblik kontrole koji je, iako suptilniji i skriveniji od direktne kontrole, jednako razoran: manipulacija. Manipulatori dobivaju ono to ele, bez da to ikada trae, bez da ikada riskiraju odbijanje izlaui iskreno svoje elje. Svi mi manipuliramo drugima u razliitom stupnju. Malo nas se osjea dovoljno sigurnima da jednostavno zatraimo sve ono to elimo pa razvijamo indirektne naine traenja. Ne zatraimo od suprunika da nam donese au vina, ve pitamo ima li koja otvorena boca; ne kaemo gostima da je vrijeme da odu, ve zijevamo; od atraktivnog stranca ne traimo broj telefona, nego se uputamo u neobavezni razgovor. Djeca manipuliraju roditeljima jednako kao i roditelji djecom. Suprunici, prijatelji i roaci - svi manipuliraju jedni drugima. Prodava zarauje za ivot manipulacijom. Ne postoji nita zlo u



16 | P a g e

tome; u stvari manipulacija je normalan oblik ljudske komunikacije. No, kad postane sredstvom neprestane kontrole, manipulacija moe biti izrazito destruktivna, osobito u odnosu roditelj - dijete. S obzirom na to da su manipulativni roditelji toliko vjeti u skrivanju svojih iskrenih motiva, njihova djeca ive u svijetu zbrke. Znaju da ih roditelji kontroliraju, ali ne mogu shvatiti kako. Jedan od najeih tipova otrovnih manipulatora je "pomaga". Umjesto da ih puste, pomagai stvaraju situacije u kojima su "potrebni" u ivotima odrasle djece. Manipulacija esto dolazi upakirana u dobronamjernu, no neeljenu pomo.

Mnogi otrovni roditelji usporeuju na negativan nain jedno dijete s drugim, kako bi ciljano dijete osjetilo da se ne trudi dovoljno da bi dobilo roditeljsku panju. To motivira dijete da uini sve to roditelji trae kako bi ponovno zadobilo njihovu milost. Tehnika podijeli-pa-vladaj esto se upotrebljava za djecu koja postanu malo previe neovisna, to je prijetnja za obiteljski sustav. Svjesno ili nesvjesno, takvi roditelji manipuliraju inae sasvim normalnim rivalitetom izmeu brae i/ili sestara, pretvarajui ga u okrutno nadmetanje koje ometa rast zdravih veza izmeu brae i/ili sestara. Posljedice su dalekosene. U oitu tetu koja se nanosi djeijoj slici o sebi, negativne usporedbe stvaraju ogorenost i ljubomoru izmeu brae i/ili sestara, koje mogu obojiti njihove veze za cijeli ivot.

Kad nas otrovni roditelji kontroliraju na intenzivan, zatraujui, okrivljavajui ili emocionalno oteujui nain, obino reagiramo na dva naina: kapituliramo ili se bunimo. Obje reakcije ometaju psiholoku separaciju, iako se ini da je pobuna sasvim suprotna tome. Istina je da kad se bunimo protiv svojih roditelja, kontrolirani smo jednako kao da smo se predali.

Roditelji koji se osjeaju dobro sami sa sobom nemaju potrebe kontrolirati svoju odraslu djecu. No, otrovni roditelji djeluju iz dubokog osjeaja nezadovoljstva svojim ivotima i straha od naputanja. Neovisnost njihove djece za njih je poput gubitka uda. Kako dijete odrasta, roditeljima postaje sve vanije povui ice koje dijete ine ovisnim. Sve dok otrovni roditelji mogu svog sina ili svoju kerku natjerati da se osjeaju kao djeca, mnogu i zadrati kontrolu. Kao rezultat, odrasla djeca kontrolirajuih roditelja esto imaju vrlo mutan osjeaj identiteta. Imaju potekoa vidjeti same sebe kao bia neovisna o svojim roditeljima. Ne mogu razlikovati svoje vlastite potrebe od potreba roditelja. Osjeaju se bespomono.

Svi roditelji kontroliraju svoju djecu, sve dok djeca ne uspostave kontrolu nad svojim ivotima. U normalnim obiteljima taj se prijelaz odvija kratko nakon adolescencije. U otrovnim obiteljima to je zdravo razdvajanje odgoeno godinama - ili zauvijek. Moe se dogoditi tek nakon to napravite promjene, koje e vam omoguiti da zadobijete kontrolu nad svojim vlastitim ivotom.




17 | P a g e

RODITELJI ALKOHOLIARI

poetak

Da je osoblje Bijele kue u doba Richarda Nixona uzelo poduku iz zatakavanja od bilo koje osobe u obitelji alkoholiara, "Watergate" bi jo uvijek bio samo hotel u Washingtonu. Negacija preuzima kolosalne razmjere kod svakog tko ivi u kuanstvu alkoholiara. Alkoholizam je poput dinosaura u dnevnoj sobi. Svakome izvan obitelji nemogue je ignorirati ga, no osobe u takvom domu, bespomone u istjerivanju zvijeri, tjera na pretvaranje da nije tamo. To je jedini nain na koji mogu supostojati. Lai, ispirike i tajne uobiajene su poput zraka u tim domovima, to stvara ogroman emocionalni kaos kod djece. Emocionalna i psiholoka klima u obiteljima alkoholiara je vie-manje ista kao u obiteljima u kojima roditelji koriste drogu, ilegalno ili na recept.

Opijanje jednog od roditelja je uvijek "Velika Tajna", koja postaje ljepilo koje dri izmuenu obitelj na okupu. Velika Tajna ima tri elementa:

alkoholiarevo poricanje vlastitog alkoholizma, usprkos jasnim suprotnim dokazima i ponaanju koje je istovremeno i zastraujue i poniavajue za ostale lanove obitelji

negiranje problema sa strane alkoholiarevog partnera i esto ostalih lanova obitelji. esto se ispriavaju zbog pijanice isprikama poput: "Mama pije samo da bi se opustila", "Tata se spotakao na tepih" ili "Tata je izgubio posao samo zato jer ima gadnog efa".

Maska "normalne obitelji", fasada koju obitelj pokazuje meusobno i svijetu.

Maska "normalne obitelji" je osobito tetna za dijete jer ga prisiljava negirati valjanost vlastitih emocija i opaanja. Gotovo je nemogue da dijete razvije jak osjeaj samopouzdanja ako stalno mora lagati o tome to misli i osjea. Njegova krvinja tjera ga na pitanje vjeruju li mu ljudi. Osjeaj da oni sumnjaju u njega nastavlja se i kad dijete postane starije, rezultirajui time da mu je neugodno otkriti bilo to o sebi ili izraziti vlastito miljenje. Da bi se maska odrala, potrebna je ogromna koliina energije. Dijete uvijek mora biti na oprezu. Ono ivi u konstantnom strahu da e sluajno otkriti istinu ili izdati obitelj. Kako bi to izbjeglo, dijete esto izbjegava stvarati prijateljstva pa postaje izoliranim i usamljenim. Ta usamljenost uvlai ga dublje u obiteljsku movaru. Ono razvija ogromni i iskrivljeni osjeaj odanosti prema jedinim osobama koje dijele njegovu tajnu: njegovim obiteljskim zavjerenicima. Intenzivna, nekritina privrenost roditeljima postaje njegovom drugom prirodom. Kad ue u odraslu dob, takva slijepa odanost ostaje destruktivnim, kontrolirajuim imbenikom u njegovom ivotu.

S obzirom da se puno energije troi na neuspjene pokuaje spaavanja pijanica i odravanje paravana, malo vremena i paenj preostaje za osnovne potrebe djece alkoholiara. Kao i djeca neprimjerenih i deficitarnih roditelja djeca se alkoholiara esto osjeaju nevidljivom. To postaje osobito bolnom tokom, jer, to je problematiniji njihov dom, djeca trebaju vie emocionalne podrke. Zamjena uloga javlja se u gotovo svim obiteljima gdje postoje otrovni roditelji. U obitelji alkoholiara, roditelj koji pije aktivno, otima djetetovu ulogu kroz svoje mizerno, zahtijevajue i iracionalno ponaanje. On se toliko uivi u ulogu djeteta, da ne ostavlja puno mjesta za bilo koje drugo dijete u obitelji.

Barem jedno od etvoro djece alkoholiara postane i samo alkoholiarom i mnogi od tih odraslih popili su vrlo rano svoje prvo pie koje su dobili od roditelja alkoholiara. Opijanje stvara posebnu i esto tajnu vezu izmeu roditelja i djeteta. Ovaj specifini tip zavjere stvara



18 | P a g e

osjeaj kolegijalnosti kod djeteta. To je esto najvie to ono moe dobiti, a to nalikuje ljubavi i odobravanju. ak i ako dijete nije aktivno vrbovano od strane alkoholiara, ono ostaje posebno osjetljivo na rizik da e jednog dana postati alkoholiarom. Ne znamo tono zato se to dogaa - moda postoje genetske predispozicije za ovisniko ponaanje ili biokemijski poremeaj. Pretpostavljam da je snaan faktor i to to se mnoga ponaanja i vjerovanja formiraju kroz oponaanje i identifikaciju s naim roditeljima. Odrasla djeca alkoholiara dobila su nasljedstvo bijesa, depresije, nemogunosti uivanja, sumnjiavosti, oteene odnose i pretjerano razvijen osjeaj odgovornosti. Takoer, predana im je i metoda za suoavanje s tim izvrnutim naslijeem: opijanje.

Zato to ih je prva i najvanija veza nauila da e ih ljudi koje vole povrijediti i da su zastraujue nepredvidivi, veina odrasle djece alkoholiara uasava se bliskosti s drugom osobom. Uspjene odrasle veze, bilo izmeu ljubavnika, bilo izmeu prijatelja, zahtijevaju znatan stupanj ranjivosti, povjerenja i otvorenosti - one iste elemente koje uniti dom alkoholiara. Kao rezultat toga, mnogu odraslu djecu alkoholiara privlae ljudi koji su emocionalno nedostupni zbog dubokih sukoba, koje i oni sami imaju. Na ovaj nain takva odrasla djeca stvaraju iluziju veze, bez da se nau licem u lice sa svojim strahom od istinske intimnosti. Ljubomora, posesivnost i sumnjiavost teme su koje se ponavljaju u odnosima mnoge odrasle djece alkoholiara. Rano su nauili da odnosi dovode do izdaje i da ljubav vodi boli.

Svi roditelji su nepostojani u jednoj mjeri, ali " to je ispravno jednog dana, a idueg je krivo"sindrom je dramatino potenciran alkoholom. S obzirom na to da se signali i pravila mijenjaju tako esto i neoekivano, dijete uvijek ostane zakinuto. Roditelj koristi kritiku kao nain kontroliranja, tako da e, to god dijete napravilo, roditelj pronai neto to e kritizirati. Dijete postaje sredstvo za rjeavanje frustracija, rtveno janje za sve to ne valja kod njegovih roditelja. To je podmukao nain, na koji roditelji alkoholiari opravdavaju i ventiliraju vlastite nedostatke. Poruka postaje: " Kad ne bi sve radio krivo, mama ne bi morala piti". Obiteljsko rtveno janje je dobro poznata uloga za djecu u obiteljima alkoholiara. Neki pokuavaju ostvariti negativnu sliku o sebi, bjeei u samodestruktivno ili delinkventno ponaanje. Drugi nesvjesno pronalaze naine da se kazne razliitim emocionalnim, pa ak i fizikim simptomima.

Dok su neka djeca alkoholiara prisiljena biti rtvenom janjadi, druga su gurnuta u ulogu obiteljskog junaka - "zlatno dijete". Ovakvo je dijete preplavljeno odobravanjem oba roditelja i vanjskog svijeta, zbog ogromne odgovornosti koju je prisiljeno preuzeti. Na povrini, to odobravanje naizgled kao da stavlja dijete junaka u mnogo pozitivniju okolinu nego onu rtvenog janjeta, ali u realnosti, liavanje i osobni demoni gotovo su jednaki. Zlatno dijete samo sebe nemilosrdno tjera na postignue nemoguih ciljeva savrenstva, i u djetinjstvu i u odrasloj dobi.

Djeca koja odrastaju u domovima alkoholiara moraju se boriti protiv nepredvidljivih i hirovitih okolnosti i uvredljivih primjedaba. Kao posljedica toga, esto odrastu s izraenom potrebom da kontroliraju sve i svakoga u svojim ivotima.

Zavreci iz bajki su rijetki u obiteljima alkoholiara. U najboljem svijetu od svih moguih, vai bi roditelji preuzeli punu odgovornost za svoje opijanje te uli u neki od programa lijeenja i postali trijezni. Oni bi shvatili i priznali strahote vaeg djetinjstva i pokuali bi postati odgovorni roditelji puni ljubavi. Naalost, stvarnost je obino puno drugaija. Opijanje, negacija i iskrivljavanje realnosti esto se nastavlja, dok jedan ili oba roditelja ne umru. Mnoga odrasla djeca alkoholiara dre se za nadu da e se njihov obiteljski ivot magino pretvoriti u "Cosby Show", ali ustrajanje u toj nadi moe ih samo dovesti do snanog pada.



19 | P a g e

Ako ste odraslo dijete alkoholiara, klju za preuzimanje kontrole nad vaim ivotom je da se sjetite da se vi moete promijeniti, bez da mijenjate svoje roditelje. Vaa dobrobit ne mora ovisiti o vaim roditeljima. Moete nadrasti traume svog djetinjstva i njihove moi nad vaim odraslim ivotom, ak i ako vai roditelji ostanu isti kakvi su uvijek bili. Samo se morate obvezati da ete raditi na sebi. Prvi korak da se dinosaur istjera van iz dnevne sobe je suoavanje s njim.




20 | P a g e

RODITELJI VERBALNI ZLOSTAVLJAI

poetak

Grube rijei, omalovaavajui komentari i poniavajue kritiziranje mogu djeci davati izrazito negativne poruke o njima samima, poruke koje mogu imati dramatian utjecaj na njihovu buduu dobrobit. Kao drutvo tradicionalno smo smatrali da je discipliniranje djece privatna stvar, koja se treba rjeavati unutar obitelji, obino kao oeva diskrecija. Danas mnogi strunjaci prepoznaju potrebu za novim postupcima u suoavanju s proirenim fizikim i seksualnim zlostavljanjem djece. Ali ak ni oni najzabrinutiji ne mogu uiniti nita za verbalno zlostavljano dijete. Ono je sasvim samo.

Veina roditelja e povremeno rei neto poniavajue svojoj djeci. To nije nuno verbalno zlostavljanje. Ali jest zlostavljanje kad se dijete esto verbalno napada zbog njegovog izgleda, inteligencije, kompetentnosti ili njegove vrijednosti kao ljudskog bia. Kao kontrolirajui roditelji, verbalni zlostavljai imaju dva razliita stila. Postoje oni koji napadaju direktno, otvoreno, te pokvareno degradiraju svoju djecu. Nazivaju ih glupom, bezvrijednom ili runom. Govore da bi bilo bolje da njihovo dijete nije nikada rodilo. Zaboravljaju na djetetove osjeaje i dugorone posljedice njihovih stalnih napada na razvoj djetetove slike o sebi.

Ostali verbalni zlostavljai su vie indirektni, napadaju dijete neprestanom kiom zadirkivanja, sarkastinosti, uvredljivih nadimaka i profinjenih "sputanja". Ovi roditelji esto kriju svoje zlostavljanje iza fasade humora. Oni zbijaju ale poput: "Posljednji put sam vidio tako veliki nos na Velebitu" ili:"To je odlina jakna - za klauna", ili:"Vjerojatno si bio doma bolestan kad se dijelio mozak". Ako se dijete ili bilo koji drugi lan obitelji ali, zlostavlja ga uporno optuuje za nedostatak smisla za humor. "On zna da se ja samo alim", rei e, kao da je rtva njegovog zlostavljanja suradnik. Svi smo krivi za zbijanje ala na tui raun. Veinu vremena te su ale relativno bezopasne. Ali, kao i u drugim oblicima otrovnog roditeljstva, esto se okrutnost i izvor tih ala moe pretvoriti u zlostavljanje. Djeca vjeruju i pounutruju ono to njihovi roditelji govore o njima. Sadistino je i destruktivno od roditelja neprestano ponavljati ale na raun osjetljivog djeteta.

Mnogi roditelji prikrivaju svoje verbalno zlostavljanje pod krinkom usmjeravanja u ivotu. Kako bi opravdali okrutnost i omalovaavajue primjedbe, koriste racionalizacije poput: "Pokuavam ti pomoi da postane bolji ovjek", ili: "ivot je teak i uimo te kako da se nosi s njim". S obzirom na to da ovo zlostavljanje nosi zatitnu masku edukacije, osobito je teko odraslome djetetu priznati njegovu destruktivnost.

Potreba za tim da se postigne da se netko osjea nesposobnim, kako bi se druga osoba osjeala sposobnom, brzo se pretvara u natjecanje. Zdravi roditelji doivljavaju porast djetetovih sposobnosti s uzbuenjem i veseljem. Natjecateljski roditelji, s druge strane, esto se osjeaju lienima, tjeskobnima, ak uplaenima. Veina takvih roditelja nije svjesna razloga takvih osjeaja, ali zna da ih dijete potie da neto naprave. Tijekom adolescencije, male djevojice postaju ene, a mali djeaci postaju mukarci. Adolescencija je osobito ugroavajue vrijeme za nesigurnog roditelja. ene se boje da stare i gube svoju ljepotu. Mogu vidjeti svoje keri kao suparnice i imaju potrebu poniziti ih, osobito pred svojim muevima. Mukarci mogu osjeati prijetnju svojoj muevnosti i moi. Ima mjesta za samo jednog mukarca u kui, tako da koriste ismijavanje i poniavanje, da bi se njihovi sinovi osjeali malima i bespomonima. Mnogi adolescenti pogoravaju situaciju time to se otvoreno natjeu da bi testirali svoju odraslost.



21 | P a g e

Suparniki roditelji esto su bili rtve liavanja u svome djetinjstvu, od hrane do odjee, ili ljubavi. Bez obzira na to koliko imaju, jo uvijek ive u strahu da nemaju dovoljno. Mnogi od ovih roditelja ponovo proivljavaju sa svojom djecom natjecanje koje su doivjeli s vlastitim roditeljima ili braom i sestrama. Ovo nepravedno natjecanje stavlja ogroman pritisak na dijete. Usprkos tome to kompetitivni roditelji mogu tvrditi da ele najbolje za svoju djecu, njihov skriveni plan je da se osiguraju da ih njihova djeca ne prestignu. Nesvjesne poruke su snane: "Ne moe biti uspjeniji od mene", ili: "Ne moe biti sretnija od mene". Drugim rijeima: "Svi imamo svoje granice, a ja sam tvoja".

Budui da su te poruke duboko urezane, ak i ako odraslo dijete natjecateljskih roditelja uspije uspjeti u neemu, esto ima osjeaj ogromne krivnje. to je uspjenije, jadnije je. To esto vodi sabotiranju vlastitog uspjeha. Za ovu odraslu djecu otrovnih roditelja, potpostignue je cijena mirne savjesti. Kontroliraju svoju krivnju, nesvjesno se ograniavajui, kako ne bi prestigli svoje roditelje. Na neki nain, ona ispunjavaju negativna proroanstva svojih roditelja.

Neki roditelji koji su verbalni zlostavljai ne trude se sakriti iza racionalizacija. Umjesto toga, bombardiraju svoju djecu okrutnim uvredama, govorima, objavama i podcjenjujuim imenima. Ovi roditelji su izrazito neosjetljivi i na bol koju nanose i na dugotrajnu tetu koju ine. Takvo buno verbalno zlostavljanje moe se duboko ukorijeniti u djetetovom samovrednovanju, ostavljajui velike psiholoke oiljke.

Nemogua oekivanja od djece da budu savrena drugi je uobiajeni okida izrazitih verbalnih napada. Mnogi roditelji, koji verbalno zlostavljaju, sami imaju visoka postignua, ali preesto njihovi domovi postanu mjesto za izbacivanje stresa vezanog uz karijeru. (Roditelji alkoholiari mogu takoer postavljati nemogue zahtjeve svojoj djeci, i tada koriste djetetov neuspjeh da bi opravdali opijanje).

Izgleda da roditelji perfekcionisti ive u iluziji da bi njihova obitelj bila savrena kad bi imali savrenu djecu. Stavljaju teret stabilnosti na dijete, kako bi izbjegli suoavanje s injenicom da oni, kao roditelji, ne mogu to postii. Dijete ne uspije pa postane rtveno janje za obiteljske probleme. Ii tada je optereeno krivnjom.

Djeca trebaju initi pogreke i otkrivati da to nije kraj svijeta. Tako stjeu samopouzdanje za isprobavanje novih stvari u ivotu. Otrovni roditelji nameu neostvarive ciljeve, nemogua oekivanja i pravila koja se neprestano mijenjaju. Oekuju da e njihova djeca reagirati s odreenim stupnjem zrelosti, koja dolazi samo iz ivotnog iskustva nedostupnog djeci. Djeca nisu odrasli u malom, ali otrovni roditelji oekuju da se ponaaju kao da jesu.

Odrasla djeca roditelja perfekcionista obinu krenu jednim od dva puta. Ili se nemilosrdno tjeraju na zadobivanje ljubavi i odobravanja roditelja, ili se pobune, do toke u kojoj razviju strah od uspjeha. Ima onih koji se ponaaju kao da ih netko stalno procjenjuje. Kua nikad ne moe biti dovoljno ista. Nikad ne mogu uivati u uspjehu jer su uvjereni da su mogli bolje. Osjeaju pravu paniku ako naprave i najmanju pogreku. Zatim postoje i oni koji ive ivot promaaja, jer se ne mogu nositi s rijei koja poinje s "u" - uspjeh.

Iako nema sumnje da djeca mogu biti oteena poniavanjem koje doivljavaju od svojih prijatelja, uitelja, brae ili sestara i drugih lanova obitelji, ipak ih najvie ranjavaju njihovi roditelji. Oni su centar svijeta malog djeteta. I ako tvoji sveznajui roditelji misle loe stvari o tebi, onda to mora biti istina. Ako mama uvijek govori: "Ti si glup", onda si glup. Ako otac stalno govori: "Ti si bezvrijedan", onda to i jesi. Dijete nema drugu stranu pa da moe posumnjati u takve procjene.



22 | P a g e

Kada uzmete takva negativna miljenja iz tuih usta i stavite u svoje nesvjesno, vi ih "internalizirate". Internalizacija negativnog miljenja - mijenjanje "ti si" u "ja sam" - temelj je niskog samopotovanja. Osim to znaajno teti slici o sebi kao kompetentnoj osobi vrijednoj ljubavi, verbalno zlostavljanje moe stvoriti samoispunjujua negativna oekivanja o tome kako ete se snai u svijetu.




23 | P a g e

RODITELJI FIZIKI ZLOSTAVLJAI

poetak

Postoji visok stupanj nesuglasica i zbrke oko definicije fizikog zlostavljanja. Mnogi ljudi i dalje vjeruju da roditelji ne samo da imaju pravo, ve i odgovornost koristiti se tjelesnim kanjavanjem svoje djece. Najei moto roditeljstva u engleskom jeziku jo uvijek glasi: "Potedi batinu i razmazie dijete". Sve donedavno, djeca nisu imala nikakva zakonska prava. Promatrana su kao imovina, dijelovi vlasnitva njihovih roditelja. Stotine godina, roditeljska prava su smatrana svetinjom - u ime discipline roditelji su mogli raditi svojoj djeci gotovo sve to su htjeli, samo ih nisu smjeli ubiti.

Danas su se naa mjerila suzila. Problem fiziki zlostavljanjog djeteta toliko se proirio, da je prepoznavanje u javnosti prisililo na pravni sustav da postavi granice fizikom kanjavanju. U pokuaju da se razjasni to sve ini fiziko zlostavljanje, Ameriki Kongres je 1974. godine donio Odluku o dravnoj prevenciji i tretmanu zlostavljane djece. Ovaj spis definira fiziko zlostavljanje kao: "nanoenje fizikih ozljeda, kao to su masnice, opekotine, modrice, porezotine, frakture kostiju i lubanje, koje su uzrokovane udaranjem, lupanjem, grizenjem, rezanjem, vezanjem, pljuskanjem itd." Kako se ta definicija primjenjuje u zakonu, esto je stvar interpretacije. Svaka drava ima svoje zakone o zlostavljanju djece koji su slini saveznom zakonu, koji je donekle mutan u svom opsegu. Dijete sa slomljenom rukom je oigledno bilo zlostavljano, ali veina tuitelja imat e odbojnost prema podizanju tube protiv roditelja koji je nanio ozljede djetetu prilikom davanja batina.

Nisam odvjetnik ni policajac, ali vie od dvadeset godina gledam patnju koju moe stvoriti "legalno" tjelesno kanjavanje. Imam vlastitu definiciju fizikog zlostavljanja: to je svako ponaanje koje dovodi do znaajne fizike boli kod djeteta, bez obzira ima li nekih vidljivih znakova zlostavljanja.

Veina roditelja osjetila je potrebu da udari dijete, barem jednom, u nekom odreenom trenutku. Ti osjeaju mogu biti osobito izraeni kaed dijete ne eli prestati plakati, prigovarati ili prkositi nam. Ponekad to ima manje veze s djetetovim ponaanjem, ve je vie vezano za nau iscrpljenost, razinu stresa, anksioznosti ili nezadovoljstva. Naalost, mnogi roditelji nisu toliko suzdrani. Moemo samo nagaati zato, ali roditelji koji fiziki zlostavljaju svoju djecu imaju neke zajednike karakteristike. Kao prvo, imaju izraen nedostatak kontrole impulsa. Roditelji, koji fiziki zlostavljaju, napast e svoju djecu uvijek kad imaju neke negativne osjeaje koje moraju izbaciti. ini se da ti roditelji imaju vrlo malo, ako uope imaju, svjesnosti o posljedicama toga to rade svojoj djeci. To je gotovo automatska reakcija na stres. Impuls i akcija su kod njih ista stvar.

Fiziki zlostavljai esto sami potjeu iz obitelji u kojima je zlostavljanje bilo uobiajeno. Vei dio njihovog odraslog ponaanja direktno je ponavljanje onoga to su doivjeli i nauili u mladosti. Njihov model ponaanja bio je zlostavlja. Nasilje je jedini alat koji su nauili koristiti u suoavanju s problemima i osjeajima - osobito s osjeajima ljutnje. Mnogi roditelji koji fiziki zlostavljaju uu u odraslo doba s ogromnim emocionalnim manjkom i neispunjenim potrebama. Emocionalno, oni su jo uvijek djeca. esto u svojoj djeci vide zamjenske roditelje koji bi trebali ispuniti emocionalne potrebe, koje njihovi pravi roditelji nisu ispunili. Zlostavljai postanu bijesni kad dijete ne moe ispuniti njihove potrebe. Oni planu. U tom trenutku, dijete je vie nego ikad zamjenski roditelj, jer je zapravo roditelj zlostavljaa ona osoba na koju je zlostavlja zapravo bijesan.



24 | P a g e

Mnogi od ovih roditelja takoer imaju problema i s alkoholom ili drogama. Konzumacija psihoaktivnih tvari esto doprinosu slomu kontrole impulsa, iako ni u kom sluaju nije jedina.

Postoji mnogo tipova fizikih zlostavljaa, ali na najtamnijem dijelu spektra nalaze se oni koji naizgled imaju djecu iz jednog jedinog razloga, a to je da bi ih zlostavljali.. Mnogi od ovih ljudi izgledaju, razgovaraju i ponaaju se kao ljudska bia, ali su udovita - u potpunosti bez osjeaja i osobina koje daju ljudskost veini nas. Ti ljudi prkose razumijevanju; nema logike za njihovo ponaanje.

Uasno je teko ponovno zadobiti povjerenje i osjeaj sigurnosti kad ih roditelji jednom pogaze. Svi mi razvijamo svoja oekivanja o tome kako e se ljudi odnositi prema nama na temelju naih odnosa s roditeljima. Ako su ti odnosi, u veem dijelu, emocionalno blagotvorni, potuju naa prava i osjeaje, odrast emo oekujui od drugih da nas tretiraju na slian nain. Ta pozitivna oekivanja dozvoljavaju nam da budemo relativno ranjivi i otvoreni u naim odraslim vezama. Ali ako je djetinjstvo razdoblje nepopustljive tjeskobe, napetosti i boli, razvijamo negativna oekivanja i nepopustljive brane.

Fiziko nasilje nad djecom esto je reakcija na stres na poslu, sukobe s drugim lanovima obitelji ili prijateljima, ili na opeu napetost zbog nezadovoljavajueg ivota. Djeca su lake mete: ne mogu se braniti i moe ih se preplaiti, tako da ute. Naalost, i za zlostavljaa i za rtvu, iskaljivanje ljutnje daje zlostavljau samo privremeni mir. Pravi izvor njegovog bijesa ostaje nepromijenjen i eka da se ponovo prelije. alosno je da ostaju i iste bespomone mete njegovog bijesa, predodreene da usiu taj bijes i ponesu ga sa sobom u odraslost.

Drugi zlostavljai umjesto da okrivljuju druge za svoje ponaanje, pokuavaju ga opravdati, kao da je u djetetovom najboljem interesu. Mnogi roditelji jo uvijek vjeruju da je fiziko kanjavanje jedini uinkoviti nain da unesu u svoju kuu neku moralnu lekciju ili lekciju iz ponaanja. mnoge od tih "lekcija" daju se u ime religije. Osim Biblije, ni jedna knjiga nije bila toliko krivo shvaana kao opravdavateljica batina. Takvi roditelji esto vjeruju u priroenu zlonamjernost djece. Vjeruju da e izrazito batinjanje sprijeiti dijete da se pokvari. Govore stvari poput:" Odgojena sam ibom, udarac tu i tamo nije mi kodio", ili: "Moram utjerati strah od Boga u njega", "Mora znati tko je gazda" ili pak: "Mora znati to ga eka, kako bi se pridravao pravila". Drugi roditelji pokuavaju opravdati batine kao nuni ritual, da bi djeca postala vra, hrabrija ili jaa.

Zapravo, istraivanja pokazuju da fiziko discipliniranje nije osobito uinkovito kao kazna, ak niti za odreena neeljena ponaanja. Batine su se pokazale samo kao privremeno rjeenje, i u djeci stvaraju snane osjeaje bijesa, fantazije o osveivanju i mrnju prema samome sebi. Prilino je jasno da mentalna, emocionalna i esto tjelesna teta koju uzrokuje fiziko zlostavljanje daleko nadmauje bilo kakve trenutne prednosti.

Osim roditelja koji aktivno zlostavljaju djecu, u obiteljskoj drami postoji jo jedan igra koji mora podijeliti dio odgovornosti. To je roditelj koji dozvoljava da se zlostavljanje dogaa zbog njegovog straha, ovisnosti ili potrebe da se odri obiteljski status quo. Takav je roditelj pasivni zlostavlja. Dozvoljavajui si da ga obuzme osjeaj bespomonosti, neaktivni roditelj moe lake negirati svoje tiho sudjelovanje u zlostavljanju. Ponaajui se zatitniki ili racionalizirajui neaktivnost tihog partnera, zlostavljano dijete moe lake negirati injenicu da su ga oba roditelja iznevjerila.



25 | P a g e

Bez obzira na to koliko je teko povjerovati u to, djeca koju su tukli prihvaaju krivnju za zloine koje su pretrpjeli, kao to to ine i verbalno zlostavljana djeca.Kako se malo dijete moe suprostaviti ovoj monoj antipropagandi svoje vrijednosti? Sva zlostavljana djeca vjeruju u dvije lai: da su loa djeca i da ih tuku samo zato to su loi. S obzirom da ove lai potjeu od snanog, sveznajueg roditelja, morale su biti istnite. Takve lai ostaju neoborivima za veinu odraslih koji su bili fiziki zlostavljani kao djeca.

Zlostavljana djeca imaju kotao bijesa koji vrije unutar njih. Ne mogu vas tui, poniavati, plaiti, omalovaati i kriviti za vlastitu bol, bez da se ne naljutite. Ali dijete koje tuku nema naina da iskali taj bijes. U odrasloj dobi ta ljutnja mora nai svoj izlaz.

U nekim sluajevima, zlostavljano dijete nesvjesno se identificira sa zlostavljajuim roditeljem. Poslije svega, zlostavlja djeluje snano i neranjivo. Zlostavljana djeca fantaziraju da bi, kad bi posjedovala takve kvalitet, bila sposobnom zatiti se. Tako kao nesvjesni mehanizam obrane razvijaju upravo neke od osobina koje najvie mrze kod svojih otrovnih roditelja. Usprkos vatrenim obeanjima samima sebi da e biti drugaiji, pod stresom se mogu ponaati isto kao i zlostavljai. Ali ovaj sindrom nije tako rairen kao to ljudi pretpostavljaju.

Mnogo godina se vjerovalo da gotovo sva fiziki zlostavljana djeca i sama postaju zlostavljajuim roditeljima. Napokon, to je jedini model koji su imali. Ali novije studije dovode u pitanje te pretpostavke. Zapravo, ne samo da je velik dio zlostavljane djece izrastao u nenasilne odrasle osobe, ve jedan dio takvih roditelja ima velikih potekoa ak i s blagim, nefizikim metodama discipliniranja svoje djece. U pobuni protiv boli iz vlastitog djetinjstva, ovi roditelji zaziru i od postavljanja granica, i od prisiljavanja na pridravanja postavljenih pravila. To takoer, moe imati negativan utjecaj na djetetov razvoj jer djeca trebaju sigurnost granica. No, teta uinjena prevelikim poputanjem obino je mnogo manja od tete uinjene fizikim zlostavljanjem.

Dobra vijest je da odrasle rtve zlostavljajuih roditelja mogu nadii mrnju prema samome sebi, kao i stopljenost sa svojim roditeljima, nerijeenu ljutnju, preplavljujui strah i nesposobnost da se drugima vjeruje ili da se pronae osjeaj sigurnosti.




26 | P a g e

RODITELJI SEKSUALNI ZLOSTAVLJAI

poetak

Incest je moda najokrutnija i najvea zagonetka ljudskih iskustava. To je izdaja najosnovijeg povjerenja izmeu djeteta i roditelja. To je emocionalno pustoenje. Mlade rtve u potpunosti ovisne o svojim agresorima, tako da nemaju kamo pobjei, i nikoga kome mogu pobjei. Zatitnici postaju gonitelji i stvarnost postaje zatvor prljavih tajni. Incest izdaje samo srce djetinjstva - njegovu nevinost.

Incest je teko definirati jer su zakonska i psiholoka definicija dva razliita pojma. Zakonska definicija je izrazito uska, obino definira incest kao spolni odnos izmeu krvnih srodnika. kao rezultat toga, milijuni ljudi nisu shvatili da su rtve incesta jer se nije radilo o penetraciji. S psiholokog gledita, incest obuhvaa mnogo iri spektar ponaanja i odnosa. Ukljuuje i fiziki kotnakt s djetetovim ustima, grudima, genitalijama, anusom ili bilo kojim drugim dijelom tijela, koji se radi u cilju seksualnog uzbuivanja napadaa. Taj napada ne mora biti krvni srodnik. To moe biti bilo tko koga dijete percipira kao lana obitelji, kao to je ouh, maeha ili lan ire obitelji.

Postoje i drugi, izrazito tetni oblici incestuoznog ponaanja, koji ne moraju ukljuivati nikakav fiziki kontakt s djetetovim tijelom. Na primjer, ako se napada skida pred djetetom, masturbira pred njim ili nagovara dijete da pozira za erotske fotografije, on ini odreeni oblik incesta. Ovoj definiciji incesta moramo dodati i to da takvo ponaanje mora ostati tajno. Otac koji rado grli i ljubi svoje dijete ne ini nita to bi trebalo drati tajnim. Zapravo, takvo dodirivanje je od presudne vanosti za djetetovu emocionalnu dobrobit. Ali ako tak otac dira djetetove genitalije - ili tjera dijete da dira njegove - to je in koji treba ostati tajnim To je in incesta.

Postoji, takoer, i niz mnogo suptilnijih ponaanja koje nazivamo psiholokim incestom. rtve psiholokog incesta moda nisu bile dodirivane ili napadnute seksualno, ali su doivjele invaziju na svoju privatnost ili sigurnost. Ovdje mislim na zloinake postupke kao to su pijuniranje djeteta koje se odijeva ili kupa, ili neprestano ponavljanje zavodnikih, odnosno seksualno usmjerenih komentara djetetu. Iako nijedno od ovih ponaanja doslovce ne odgovara definiciji incesta, rtve se esto osjeaju oteenima i mogu imati niz psiholokih simptoma kakve imaju stvarne rtve incesta.

Postoji neto uasno runo i odbojno u incestu, to sprjeava ljude da i samo priznaju da ono postoji. U posljednjih deset godina negiranje je poelo uzmicati pred gomilajuim dokazima pa je incest postao prihvatljiva - ali jo uvijek neugodna - tema za javne rasprave. No, jo uvijek postoji jedna prepreka: mitovi o incestu. Dugo je postojalo povjerenje u njih u naoj masovnoj svjesnosti, bez da ih je itko provjeravao. Ali oni nisu istiniti i nikad nisu ni bili.

Mit: Incest je neto to se rijetko dogaa. injenica: Sva znaajna istraivanja i podaci, ukljuujui i one amerike slube za pomo ljudima, pokazuju da je barem jedno od desetoro djece prije osamnaeste godine zlostavljano od lana obitelji u kojeg dijete ima povjerenje. Tek smo 80-ih poeli uviati koliko je incest rairena pojava. Prije toga, veina ljudi je vjerovala da se incest dogaa u ne vie od jednoj od sto tisua obitelji.



27 | P a g e

Mit: Incest se dogaa samo u siromanim ili neobrazovanim obiteljima, ili u izoliranim, zaostalim sredinama. injenica: Incest je nemilosrdno demokratian. Javlja se na svim drutveno-ekonomskim razinama. Incest se jednako vjerojatno moe pojaviti u vaoj obitelji, ba kao i u zabaenim planinama Appalachia. Mit: Incestuozni napadai su drutveni i seksualni prijestupnici. injenica: Tipian incestuozni napada moe biti bilo tko. Nema zajednikog nazivnika ili profila. esto to mogu biti oni koji mnogo rade, koji su cijenjeni, koji idu u crkvu - naizgled prosjeni mukarci ili ene. Vidjela sam napadae koji su bili policajci, uitelji, voe industrijskih pogona drutveni uglednici, zidari, lijenici, alkoholiari i slubenici. Njihove zajednike crte su vie psiholoke, nego socijalne, kulturoloke, rasne ili ekonomske. Mit: Incest je reakcija na seksualno liavanje. injenica: Veina napadaa ima aktivan seksualan ivot u braku, esto i izvanbrane afere. Okreu se prema djeci ili da bi zadobili osjeaj moi i kontrole, ili zbog bezuvjetne, neugroavajue ljubavi koju samo djeca mogu pruiti. Iako ove potrebe i nagoni postaju seksualiziranima, seksualno je liavanje tek rijetko okida. Mit: Djeca - osobito tinejderke - ponaaju se zavodniki i barem su djelomino odgovorna za zlostavljanje. injenica: Veina djece isprobava svoje seksualne osjeaje i impulse na nevin i istraivaki nain, s ljudima s kojima su povezani. Male djevojice flertuju sa svojim oevima, a mali djeaci sa svojim majkama. Neki su tinejderi otvoreno provokativni. Meutim, uvijek je stopostotna odgovornost na odrasloj osobi da primijeni adekvatnu kontrolu u takvim situacijama i da ne reagira na vlastite impulse. Mit: Veliki broj pria o incestu nije istinit. To su zapravo fantazije, koje potjeu iz djetetovih vlastitih seksualnih tenji. injenica: Ovaj mit stvorio je Sigmund Freud pa se irio u psihijatrijskoj teoriji i praksi od poetka stoljea. U svojoj psihoanalitikoj praksi, Freud je dobivao tako mnogo izjava o incestu od kerki uglednih, bekih obitelji iz srednje klase, da je bez osnove zakljuio da to ne moe biti istina. Kako bi objasnio uestalost, zakljuio je da se dogaaj dogodio prvenstveno u mati pacijenta. Naslijee Freudove greke je u tome to su tisue rtava incesta, a moda i milijuni, bile i u nekim sluajevima nastavljaju biti, liene povjerenja i podrke koju trebaju, ak i kad su sposobni prikupiti hrabrost i potraiti strunu pomo. Mit: Djecu ee zlostavljaju stranci nego osobe koje su djeci poznate.

injenica: Veina seksualnih zloina poinjena je na djeci od strane lanova obitelji u koje djeca imaju povjerenja.



28 | P a g e

Kao to je sluaj i s fizikim zlostavljaima, veina incestuoznih obitelji izgleda normalno ostalom svijetu. Roditelji ak mogu biti i voe zajednice, ili religijske voe, s reputacijom visokih moralnih standarda. udno je kako se ljudi mogu promijeniti iza zatvorenih vrata. Postoje brojne proturjene teorije o obiteljskoj klimi i ulozi drugih lanova obitelji. Iz vlastitog iskustva znam da je, meutim, presudan jedan faktor: incest se jednostavno ne dogaa u otvorenim obiteljima punim ljubavi i komunikacije. Nasuprot tome, incest se dogaa u obiteljima u kojima postoji visok stupanj emocionalne izolacije, tajnovitosti, oskudice, stresa i nedostatka potovanja. Na mnogo naina incest se moe posmatrati kao dio kompletnog obiteljskog raspada. Ali napada je taj koji ini seksualno nasilje, iskljuivo on.

rtve koje nisu bile fiziki prisiljavane, esto podcjenjuju tetu koju su pretrpjele jer ne shvaaju da je emocionalno nasilje u jednakoj mjeri destruktivno kao i fiziko. Djeca su po prirodi povjerljiva i njena, lake mete za neodgovornu, pohlepnu osobu. Djetetova emocionalna ranjivost obino je jedina poluga koju neki incestuozni napadai trebaju. Drugi pak potkrepljuju svoju psiholoku prednost fizikim prijetnjama, prijetnjama javnog poniavanja ili naputanja. Uz psiholoke prijetnje, mnogi se napadai slue i fizikim nasiljem da bi prisilili svoju djecu da podlegnu incestu. Rijetko su rtve incesta omiljena djeca, ak i bez seksualnog zlostavljanja. Neka moda dobivaju novac, darove ili specijalni tretman kao dio prisile, ali veina ih je emocionalno zlostavljena, a esto i fiziki.

Devedeset posto svih rtava incesta nikada ne kae nikome to se dogodilo ili to im se dogaa. Ostaju tihi, ne samo to se boje da e povrijediti same sebe, ve u velikoj mjeri i zato to se boje da e razoriti obitelj, time to e roditelja dovesti u nepriliku. Incest moe biti zastraujui, ali misao da e biti odgovorni za raazranje obitelji jo je gora. Obiteljska je lojalnost nevjerojatno mona sila u veini djeijih ivota, bez obzira na to o koliko se iskvarenoj obitelji radilo. U rijetkim sitaucijama kad incest bude otrkiven, obiteljska cjelina esto jest poljuljana. Bilo razvodom, bilo drugim zakonskim procedurama, izdvajanjem djeteta iz doma ili intenzivnim stresom usred javne osramoenosti. Mnoge obitelji ne mogu preivjeti razotkrivanje incesta. Iako je moda raspad obitelji u djetetovom najboljem interesu, dijete se neprestano osjea odgovornim za taj raskid. To doprinosi njegovom, ve i tako pretekom, emocionalnom teretu.

Sram rtava incesta je jedinstven. ak i vrlo mlade rtve znaju da se incest treba drati u tajnosti. Bez obzira na to kae li im se da moraju uvati tajnu ili ne, imaju osjeaj da je to neto to se ne smije, i osjeaju sram zbog ponaanja napadaa. Znaju da se nad njima ini nasilje, ak i ako su premladi da bi razumjeli seksualnost. Osjeaju se prljavo. Poput verbalno i fiziki zlostavljane djece, i rtve incesta internaliziraju krivnju. Meutim, kod incesta, krivanje je pomijeana sa sramom. Vjerovanje: "Sve je to moja krivnja" nije nikad tako intenzivno kao kod rtava incesta. Takva vjerovanja doprinose snanim osjeajima samomrnja ili srama. Osim to moraju pronai nain da se nose sa samim incestom, rtve se moraju uvati od toga da budu uhvaene i otrkivene kao "prljave, odvratne" osobe.

Osjeaji da si prljav, lo i odgovoran za to to se dogaa stvaraju ogromnu psiholoku izolaciju kod rtava incesta. One se osjeaju potpuno samima, i u obitelji i u vanjskom svijetu. Misle da nitko nee povjerovati u njihovu stranu tajnu, a opet, tajna tako obuzima njihove ivote, da esto sprjeava stvaranje prijatelja. Ta izolacija moe ih prisiliti da se vrate napadau, koji je esto jedini izvor panje koju dobivaju, bez obzira na to o koliko se perverznoj osobi radilo.

Svaka odrasla osoba zlostavljana kao dijete donosi iz svog djetinjstva trajne osjeaje beznadne neprimjerenosti, bezvrijednosti i dojam da je po prirodi loa. Bez obzira na to koliko se



29 | P a g e

razliitima njihovi ivoti mogu initi na povrini, sve odrasle rtve incesta dijele naslijee traginih osjeaja: oneienosti, oteenosti i izdvojenosti. Incest je oblik psiholokog raka. Taj rak nije neizljeiv, ali lijeenje je nuno p

otrovni roditelji

Documents