Palača u Knososu

SADRŽAJ

UVOD.................................................................................................................3

KRETA...............................................................................................................4

RANOMINOJSKO RAZDOBLJE........................................................................6

SREDNJOMINOJSKO RAZDOBLJE.................................................................7

KASNOMINOJSKO RAZDOBLJE......................................................................9

KNOSOS..........................................................................................................10

PALAČA...........................................................................................................13

ZAKLJUČAK....................................................................................................17

POPIS LITERATURE.......................................................................................18

2

UVOD

Kreta je jedan od najvećih otoka u Sredozemnom moru, a nalazi se u njegovu

jugoistočnom dijelu. Na njoj se razvila potkraj trećeg i tijekom drugog tisućljeća

prije Krista posebna kultura, čija su obilježja iznimno obogatila povijest

europske kulture i civilizacije. O njoj su nastali mitovi te su o njoj pisali

najpoznatiji grčki pisci i povjesničari. Njezin vodeći grad bio je Knosos. U

njemu se nalazila poznata palača s kojom je vezan mit o Minotauru. Ona je

bila veličanstveno zdanje Staroga vijeka. U biti su postojala 2 palače, no obje

su uništene u prirodnim katastrofama.

3

KRETAKreta je grčki otok koji se nalazi u jugoistočnom dijelu Sredozemnog mora.

Na njoj se razvila potkraj trećeg i tijekom drugog tisućljeća prije Krista posebna

kultura, čija su obilježja iznimno obogatila povijest europske kulture i

civilizacije.1

Po veličini je peti otok Sredozemnog mora (oko 8300km). Priroda ga je

namijenila ratarima, stočarima i mornarima. Leži zimeđu tri kontinenta.2

Kreta i njezina tradicija zabilježene su u najstarijim literarnim izvorima

pisanim hijeroglifskim i klinastim pismom. Najraniji grčki podaci o Kreti

opjevani su u Homerovim epovima, pošto su Grci prethodno postupnim

doseljavanjem potpuno ovladali otokom (potkraj prvog tisućljeća prije Krist).

Homer u Ilijadi navodi stotinu gradova Krete, a u Odiseji pjeva o njezinih 90

gradova. Deset ih je uništeno dok se kretski kralj Idomenej borio u

Trojanskom ratu. I drugi grčki pisci, posebice povjesničari Herodot i Tukidid,

pisali su o kretskoj tradiciji, njezinim mitovima i legendama. Najstariji grčki

mitovi proizišli su upravo s Krete. Najviši bog Zeus rođen je i odrastao na Kreti.

Mitovi o Minosu i njegovoj ženi Pasifaji, Dedalu i knososkom labirintu,

Minotauru, Tezeju i Arijadni svakako su važni i zanimljivi da bi se bolje

razumjela prošlost Krete.3

Pravi uvid u kretsku kulturu i civilizaciji započinje iskopavanjima starih

kretskih gradova. Godine 1899. engleski arheolog Arthur Evans počeo je

iskopavati stari grad Knosos, u kojem je tijekom nekoliko godina rada otkrio

Veliku kraljevsku palaču, Malu palaču, jednu kraljevsku vilu i pojedine dijelove

grada. Ubrzo nakon toga talijanski i njemački arheolozi počinju iskopavati u

Festosu i Hagia Triajadi, američki u Gurniji, francuski u Maliji. Istraživano je

iskopavanao i na mnogim drugim mjestima: Tilisosu, Gortini, Kato Zakrou,

Palaikastru, Mesari itd. Istražuje se sve do novijeg doba. Otkriveno je mnoštvo

arheoloških spomenika iz različitih razdoblja. Najstariji su iz kasnog neolitika s

početka šestog tisućljeća. Neolitik je trajao na Kreti do sredine trećeg 1 Ante Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, Andromeda, Rijeka, 2001., str. 139.2 Petar Lisičar, Grci i Rimljani, Školska knjiga, Zagreb, 1974., str. 34.3 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 139.

4

tisućljeća, kada su uslijedila razdoblja bakra i bronce. Upravo spomenike iz tih

kasnijih razdoblja nazvao je Evans minojskom kulturom (po mitskom kralju

Minosu), te je podijelio na tri glavna razdoblja: ranominojsku, srednjominojsku i

kasnominojsku kulturu. Svako od tih razdoblja ima svoja podrazdoblja – I:, II:,

III. proučavanja razdoblja minojske kulture uglavnom su se temeljila na

arheološkim nalazima, od kojih posebno istaknuti treba epigrafički materijal.

Na Kreti je otkriveno nekoliko tisuća natpisa ispisanih različitim pismima, među

kojima su poznata tri domaća pisma. U najstarije se ubraja hijeroglifsko pismo,

potom linearno pismo A i linearno pismo B.4

Postoji o podjela na prve i druge palače. Epoha prvih palača otprilike datira

2000.-1750. prije Krista, kada su srušene, vjerojatno u potresu. Uskoro su

obnovljene pa doba drugih palača traje do približno 1400. godine prije Krista

kad je srušena palača u Knososu.5

4 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 139.-140.5 Lisičar, Grci i Rimljani, str. 35 –36.

5

RANOMINOJSKO RAZDOBLJESredinom trećeg tisućljeća na Kretu dolazi novi val stanovništva iz Male

Azije. Seobe različitih naroda osjetile su se i na Kreti, pa je u ranominojsko

doba otok etnički vrlo šaren.6

Iz tog razdoblja otkriveni su temelji kuća od kamena, čija je nadogradnja bila

od gline ili ćerpiča. Pronađeno je mnogo grobova različitih oblika: male

proširene prostorije ukopane u pećini, grobovi s komorama i kružni u dolini

Mesare. Te kružne grobnice bile su pokrivene nekom vrstom kupole i do njih

su vodili hodnici. Bile su to zajedničke grobnice u kojima je bilo pokopano i po

nekoliko stotina mrtvih. Paralelno s pokapanjem, mrtvaci su i spaljivani.

Grobovi su bili iznimno bogati raznim nalazima. Posebice se ističu bodeži od

bakra, pečati od različitih materijala, zlatni ukrasi, kameni i mramorni idoli, što

sve potvrđuje da je Kreta trgovala s drugim otocima Sredozemnog mora. Veze

su postojale i s Egiptom i Sirijom, o čemu svjedoče pronađeni predmeti.

Otkopani su i kultni starominojski simboli: statuete, zavjetni rogovi, likovi

golubica i dr. Iz toga doba potječu i dvojne sjekire (labrys) izrađene od bakra,

koje su također imale kultno značenje. Sredinu trećeg tisućljeća karakterizira i

pojava keramike. Prevladavaju siva, smeđa i crvena boja. Poslije se, uz sivu,

pojavljuje i narančasta keramika. Pronađene su i kamene posude. Vjerojatno

su se na Kreti potkraj ranominojskog doba pojavili i prvi gradovi. Uvelike se

već proizvodila bronca, a umjetnički obrt bio je na zavidnoj visini. Tada je

stvoreno hijeroglifsko kretsko pismo.7

6 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 140.7 Isto, str. 140.-141.

6

SREDNJOMINOJSKO RAZDOBLJESrednjominojsko razdoblje predstavlja najveći razvoj kulture na Kreti.

Između 1950. i 1900. godine prije Krista utemeljene su prve palače na Kreti u

Knososu, Festosu, Maliji i drugim gradovima. To doba svjedoči o nazočnosti

kraljeva. Nosioci kulture srednjominojskog doba su Indoeuropljani, za koje se

smatra da su bili bliski najstarijem helenskom stanovništvu. Iznad gradova

Knososa i Palaikastra podižu se svetišta. I dalje se koriste grobovi

ranominojskog doba, a na nekim se mjestima uvodi pokapanje u velikim

glinenim vrčevima.8

Iz srednjominoskog razdoblja II. otkriveni su brojni primjerci višebojne

keramike tzv. kamares stila (nazvane tako po spilji na Kreti). Rađena je na

lončarskom kolu od dobro pročišćene gline, i imala je tanke stijenke.

Pronađene su i kamene posude s ornamentima, bodeži i metalni mačevi, nakit

s ukrasnim motivima i filigranom, te pečati. Na glinenim pločicama i pečatima

otkriveno je hijeroglifsko domaće pismo. Pronađen je i uvezen materijal, što

govori o važnim kontaktima Krećana toga doba s Egiptom, zemljama Bliskog

istoka i Cikladskim otocima. Ta su područja pak uvozila kretsku keramiku. Oko

1700. godine prije Krista Kretu je zahvatila velika katastrofa, najvjerojatnije

izazvana potresom, uslijed čega je došlo do razaranja prvih palača. Palače su

rekonstruirane u srednjominojskom razdoblju III., za koje se može reći da je u

graditeljskom, umjetničkom i gospodarskom razvoju najsvjetliji trenutak kretske

povijesti. Ono će trajati do 1450./1400. godine prije Krista. Upravo su iz tog

razdoblja sačuvani ostaci mnogih palača i vila. Zidovi palača bili su ukrašeni

freskama koje karakterizira životna radost, vedrina i ljubav za prirodu.

Zadivljuje visoka razina sustava vodovoda i kanalizacije ugrađenih u palače i

druge građevine. U tom razdoblju potpuno su razvijeni gradovi poput Gurnije,

Palaikastra i Kato Zakroa. Veze s inozemstvom postale su još važnije. Za

izradu raznih vaza i pečata koristi se alabaster, spartanski bazalt, vulkansko

8 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 141.

7

staklo, koji u to doba u izradi dostižu svoj vrhunac. U uporabi je uglavnom

linarno pismo A.9

9 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 141.-142.

8

KASNOMINOJSKO RAZDOBLJEKasnominojsko razdoblje započinje sredinom šesnaestog stoljeća prije

Krista. Kretsko društvo i dalje cvjeta, što se osobito odnosi na kasnominojsko

razdoblje I. i II: To posebice vrijedi za umjetničku proizvodnju: fresko

slikarstvo, obojene reljefe i slikanu keramiku s naturalističkim motivima. Ističu

se i drugi umjetnički predmeti kao što su statuete od slonove kosti, mačevi, te

statuete, vaze i drugi proizvodi od bronce. Tada se na kreti pisalo linearnim

pismom B, o čemu svjedoči mnoštvo otkrivenih pločica u Knososu. Kretski

proizvodi pronađeni su u Egiptu, Mezopotamiji i mnogim mjestima uz

Sredozemno more, osobito u srednjoj Grčkoj i na Peloponezu.10

Oko 1450./1400. godine prije Krista dolazi do iznenadne katastrofe na Kreti,

za koju se pretpostavlja da je izazavana vulkanskom erupcijom na otoku Teri

(Santorin). To je dovelo do novog razaranja svih glavnih mjesta na otoku.

Manje je vjerojatno da su posljedica prodora Ahejaca s Peloponeza. Ahejci su

iskoristili to stanje i počeli pristizati na Kretu. Potkraj drugog tisućljeća to će

učiniti i Dorani pa će značajno promijeniti etnički sastav otočnog

stanovništva.11

U kasnominojsko doba III., nakon katastrofe dolazi do obnove palača.

Ponovno se nastanjuju Knosos, Gurnia, Malia, Palaikastro, Zakro i Tilisos.

Niču i nove građevine, kao npr. u Hagia Trijadi. U svetištima su pronađene

glinene figure s uzdignutim rukama, cijevi s ukrašenim zmijama i predmeti od

bronce. Uvodi se nov način pokapanja, i to u četvrtastim glinenim kovčezima.

U ruševinama palače u Knososu otkrivene su vaze koje pripadaju «stiliu

palača». Otkriveni su i ostaci keramike koja ima sličnosti s keramikom

rađenom na grčkom kopnu, osobito u Mikeni. U Kasnominojskom razdoblju III.

javljaju se i kupolne grobnice. Pečati su u tom dobu uobičajen i potreban

predmet izrađen od različitog materijala (kamen, pečena zemlja, zlato). To je

razdoblje trajalo do sredine jedanaestog st. prije Krista, čak i nešto kasnije.12

10 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 142.11 Isto, str. 142.12 Isto, str. 142.

9

KNOSOSKnoso je poznat kao stari kretski grad koji se nalazio na sjevernoj strani

otoka, udaljen oko 5km od današnjeg glavnog grada Herakliona i obale gdje je

bila sagrađena knososka morska luka. Grad se prostirao po obroncima blagog

brežuljka kefala, na površini od oko 190ha. Nije bio utvrđen zidinama. Izgleda

da su se grad i cijela Kreta branili snagom svoje mornarice i razvijenim

brodovljem. Prve zidine grada iz rimskog razdoblja spominje Strabon:

obuhvaćali su gradsku zonu na udaljenosti od 30 stadija (više od 5km).13

U središtu grada nalazila se palača. Gradska jezgra oko palače oblikovala

je oval s osnim duljinama od 600 i 1000m. njezin pretežni dio sastojao se od

kuća sitnoga građanstva s radionicama i trgovinama u uskim uličicama. Među

njima su bile smještene vile dvorskog plemstva i neke važne javne zgrade. Do

2km oko gradske jezgre širio se vanjski dio grada. Procjenjuje se da je

središnji dio grada imao oko 12 000, a cijeli grad oko 80 000 stanovnika.14

Knosos se u grčkoj tradiciji spominje kao prijestolnica legendarnog kralja

Minosa. Povijesno, minoska dinastija se javlja oko 1600. prije Krista.15

Sustavna iskopavanja grada Knososa započeli su 1900. Arthur Evans i

njegov pomoćnik dr. Duncan Mackenzie. Od 1951. do 1961. iskapanja obavlja

M. S. F: Hood, a nakon 1967. godine drugi članovi Britanske škole u Ateni.

Iskapanjima su otkriveni različiti arheološki slojevi od neolitika, minojskih

slojeva, preko grčkih i rimskih do srednjovjekovnih. Ustanovljeno je da je

Knosos bio naseljen već oko 6000. godine prije Krista.16

Najvažnija su svakako minojska razdoblja iz kojih su proizašli Velika

kraljevska palača, Mala palača, mnogobrojne raskošne vile i groblja s bogatim

nalazima, osobito keramike. Iz ranominojskog razdoblja I. otkriven je u

sjeveroistočnom dijelu palače bunar dubok više od 9 metara. Na raznim

mjestima palače: na njezinom južnom rubu, pod zapadnim dvorištem i duž

kraljevske ceste sjeveroistočno od palače otkrivene su kuće koje su pripadale 13 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 144.-145.14 Werner Mueller, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, Golden marketing, Zagreb, 1999., str. 137.15 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 145.16 Isto, str. 145.

10

ranominojskom razdoblju II. Iz ranominojskog razdoblja III. iskopani su i ostaci

lončarije. Otkrivene su i velike zalihe keramike, koje pripadaju

srednjominojskom razdoblju I., pod prvim katom prve palače. Iz doba koje

prethodi gradnji prve palače pronađeni su fragmenti kamenih posuda uvezenih

iz Egipta. Po obroncima brežuljka otkriveno je bezbroj grobova iz

srednjominojskog razdobla II. i III.17

Knosos je jedino mjesto na Kreti na kojem su otkrivene pločice s linearnim

pismom B, kojih se u većim količinama otkrilo na kopnu u Pilosu i Mikeni. Tri

tisuće pločica su popisi stvari i računi koji upućuju na složenu dvorsku

birokraciju tijekom poznog razdoblja Knososa.18

Na cijelom području Knososa otkopani su brojni antički ostaci iz grčkog i

rimskog doba, osim na prostoru palače, koji se smatrao svetim pa ih uglavnom

nije bilo.19

Oko 2000. godine prije Krista postojala je u Knososu velika palača nekog

moćnog i bogatog vladara, kompleks zgrada oko četvrtastog dvorišta. Palača

je srušena sredinom 18. st., nakon čega je izgrađena nova, veća i bogatija

palača.20

Sredinom 15. st. prije Krista Knosos je proživljavao svoje zlatno doba.21

Nakon razaranja druge palače oko 1400 godine prije Krista život se u gradu

nije u potpunosti prekinuo. Knosos je definitivno razoren 1180. prije Krista

najezdom Dorana. Prema nalazima iz jednog groblja, zaključuje se da je život

u gradu dobro funkcionirao i u geometrijskoj epohi. Knosos je vjerojatno dijelio

s Gortinom i Kidonom ulogu vodećeg grada na otoku. Na nedalekom brežuljku

Gypsades otkriveni suostaci hrma iz 4. st. prije Krista i veliko nalazište

terakota. U 3. st. prije Krista grad je bio u sastavu federacije gradova, koji su

međusobno bili slabo povezani. Oko 220. godine prije Krista Knosos gubi

ulogu vodećeg grada na Kreti, koju preuzima Gortina. U 2. st. prije Krista

Knosos je u sukobu s Gortinom, Kidonom i drugim gradovima. Godine 67. prije

17 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 145.18 Emma J. Stafford., Stara Grčka, 24 sata, Zagreb, 2004., str. 11.19 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 145.20 Lisičar. Grci i Rimljani, str. 35.-36.21 Isto, str. 40.

11

Krista pada pod vlast Rima, da bi 36. prije Krista Augustovi veterani grad

pretvorili u rimsku koloniju nazvanu Colonia Julia Nobilis. U to doba Knosos

zauzima veliki prostor. Nakon toga počeo je polako propadati, ali otkrivena

bazilika iz 6. st. i starokršćansko groblje govore da se održao do početka

bizantskog razdoblja.22

22 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 145.-146.

12

PALAČASredišnje mjesto u gradu Knososu zauzimala je Velika kraljevska palača.

Smatra se da je prva palača sagrađena potkraj srednjominojskog razdoblja I.

između 1950. i 1900. godine prije Krista. Razorena je potresom oko 1700.

godine prije Krista, kao i druge palače na Kreti. Palača je ponovno podihnuta u

srednjominojskom razdoblju III. Napravljene su rekonstrukcije starije, uz

bezbroj novih modifikacija. Upravo je palača iz tog doba ostavila tragove do

naših dana. Riječ je o veličanstvenoj građevini koja zadivljuje veličinom, uz

bezbroj raznovrsnih i umjetnički bogato uređenih prostorija disponiranih u

nekoliko različitih razina, s glavnom fasadom okrenutom na zapadnu stranu.

Svojim mnogobrojnim hodnicima i spremištima u prizemlju ostavljala je dojam

zamršenog labirinta. Činilo ju je više od 1300 raznih prostorija.23

Gradnja i rekonstrukcija nove, druge palače izvođene su tijekom duljeg

vremena. Neki su dijelovi nadograđivani i tijekom kasnominojskog razdoblja I.,

posebice ukrašavnje palače brojnim freskama. Među zadnjima je sagrađen

kompleks dvorane prijestolja. Palača je oko 1400. godine prije Krista iznenada

uništena požarom ili novom kataklizmom izazvanom vulkanskom reakcijom na

otoku Teri. Makon prodora Ahejaca s kopna, palača je dokrajčena, a time i

kretska civilizacija, jer su uništene i ostale palače na otoku.24

Struktura palače u Knososu, na osnovi rekonstrukcije iz XVII. stoljeća prije

Krista, potvrđuje sposobnost projektiranja i artikulacije velebnog kompleksa s

više od tisuću prostora raspodijeljenih na dva ili tri kata, povezanih stubištem,

hodnicima s trjemovima, raspoređenih uokolo prostranog središnjeg

četverokutnog dvorišta. Značajke su joj: nepostojanje utvrda, pragmatična

kombinacija kamena i drva, logičan raspored i namjena različitih dijelova

palače u odnosu na kaotičnost i preobilnost prostora, kao što potvrđuje

raspored skladišta i raznih pomoćnih prostorija te obrtničkih radionica u službi

vladara, zatim istančani ukus za arhitektonsku i slikarsku dekoraciju stambenih

prostora i dvorana za primanje u kojima se sprovodila vlast te trjemova za što

23 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 146.-147.24 Isto, str. 147.

13

su koristili boje koje nam govore koliko su Krećani doista znali uživati u

životu.25

Palača u Knososu po prostranosti (22 000 metara kvadratnih),

građevinskom volumenu i političkom značenju nadilazi sve ostale kretske

palače. Nadmašuje ih i u planiranju i u bogatsvu prostornih oblika. Iskopine

obuhvaćaju bitne dijelove donjih katova iz kasnominojskog razdoblja. Ukupni

kompleks podignut je na uobičajeni način oko pravokutnog središnjeg dvorišta.

Prostrano zapadno krilo obuhvaća skupine prostorija za kult i državnu

reprezentaciju. U istočnom krilu nalazi se kraljev stan.26

Zapadno krilo sastoji se od četiri glavne skupine prostorija nastalih

povezivanjem odvojenih građevinskih blokova stare palače. Od prvotnog

prilaznog sustava sačuvane su sjeverna i južna ulica koje vode prema

središnjem dvorištu. Kod mlađe palače južni je dio prgrađen u zamršeni sustav

hodnika. Pomoću njega posjetioci su se s različitih točaka mogli usmjeravati

prema svim važnim mjestima u palači. Jedan od tih putova započinje u

zapadnom dvorištu. Od zapadnog propilona uspinje se u obliku rampe tzv.

procesijski koridor, lomi se pod pravim kutom, te duž južne strane stiže ili do

prolaza k središnjem dvorištu ili do bočno postavljenog unutrašnjeg propilona.

Drugi put što dolazi iz smjera grada prelazi preko mosta iznad usjeka rijeke

Flihije te se preko stepenastog trijema uspinje prema jugozapadnom

propilonu. Južnim hodnikom stiže se do važnog čvorišta na starom južnom

propilonu te preko prolaza do središnjeg dvorišta ili preko bočnog stubišta do

južne galerije. Ona u dva kata oblikuje čeonu stranu palače s pogledom na

grad i krajolik.27

Usporedni hodnici na više razina omogućavaju režiranje opsežnih, svečanih

ceremonija za poslanstva, procesije, donositelje danka. Najvažniji cilj i čvorište

tog labirinta je unutrašnji propilon s predvorjem u kojem je višekatno stubište.

Sudeći po svemu taj je propilon ugrađen pri nekoj novijoj dogradnji u sastav

starije palače. Bočna vrata u prizemlju povezuju ga s prostorijama za kult i

25 Furio Durando, Drevna Grčka, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999., str. 240.26 Mueller, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, str. 143.27 Isto, str. 143.

14

reprezentaciju uz središnje dvorište te zapadnim skladišnim traktom. U

prizemlju i na gornjem katu nalaze se skupine prostora za stražu, upravu i

poslugu.28

Stubište otvara niz reprezentacijskih prostora na gornjem katu. Još jedno

dodatno veliko stubište uspinje se prema njima iz središnjeg dvorišta. Više

unutrašnjih stubišta uspostavlja vezu s drugim katom. Jedno otvoreno stubište

na sjeverozapadu s gornjim vestibilom i trijemom nije sa sigurnošću dokazano.

Skupina svečanih dvorana mjesto je državne reprezentacije. Nakon predvorja

iza južnog stubišta slijedi središnja dvorana stupaca s dva niza nosača. Ona je

sa strane dopunjena manjom dvoranom u obliku kretskog megarona. Sličan

prostor nalazi se sa strane stubišta. Oba imaju izlaze prema gornjoj galeriji

središnjega dvorišta. Odatle dvorjani i gosti mogu pratiti svečanosti, poput

znamenitih igara s bikovima. Tri manje, zatvorene skupine prostorija s krovnim

terasama bile su izgleda namijenjene intimnijem druženju. Prostorije zapadno

od uzdužnog hodnika iznad trakta sa skladištima služile su vjerojatno kao

dvorane za gozbe.29

Umjetnički smišljeno grupiranje reprezentativnih prostora ponavlja se u

istočnom krilu s kraljevim stanom. Prema sjeveru zaštićen krilom skladišta, on

se otvara prema istoku i jugoistoku preko doline rijeke Kerat. Od najmanje

četiri pretpostavljena kata dva donja ukopana su u padinu brijega. Sastoje se

od po dvije skupine prostora postavljenih u nasuprotnom izmaku. U središtu

svake od njih je kretski megaron. Veći, dvorana dvostrukih sjekira, kao kraljev

megaron služi reprezentativnom stanovanju. Središnja dvorana sa stupcima

otvorena je na tri strane: na zapadu prema predvorju s dvorištem za svjetlo, na

istoku i jugu prema trjemovima s terasom na uglu. Skupina prostorija oko

manje dvorane sa stupcima, kraljičinog megarona, uz koji se nalazi

spavaonica, ima karakter privatnog stana. Svjetlarnici je opskrbljuju svjetlošću

i čistim zrakom, no prema vanjskom svijetu brižljivo je zatvorena. Obje skupine

prostorija sagrađene su kao samostalne jedinke. Međusobno su povezane

hodnikom koji se lomi pod pravim kutom, a s ostalim katovima iste vrste preko 28 Mueller, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, str. 14329 Isto, str. 143.

15

dva unutrašnja stubišta. Dodatni hodnici i sporedne prostorije, među njima i

zahod s tekućom vodom, dopunjavaju stambene apartmane. Glavno stubište

služi kao reprezentativno predvorje uz središnje dvorište, te u višekatnoj

elevaciji otvara pristup svim katovima, neovisno o unutrašnjim stubišnim

vezama. Njegova nadgradnja s dvokrakim potezom stuba, dvorištem za svjetlo

i ophodnom galerijom sa stupovima po bogatstvu prostornih slika jedinstvena

je u cijeloj antici te izgleda kao anticipacija velikih baroknih stubišta.30

Osobito su lijepe freske koje su najvrijedniji spomenici primijenjenih

umjetnosti na kreti. Ističu se Berač šafrana, Parižanka, Nosač vaze,

Tauromahija i dr.31

U prostornom rasporedu zapadnog krila i kraljevskog stana minojski

arhitektonski sustav u potpunosti razvija svoje mogućnosti. U raznolikosti i

slojevitosti nadmašuje istodobne visokorazvijene kulture, jednako kao i

nadolazeću grčku antiku.32

30 Mueller, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, str. 143.31 Lisičar, Grci i Rimljani, str. 37.32 Mueller, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, str. 143

16

ZAKLJUČAKKreta i njezina tradicija zabilježene su u najstarijim literarnim izvorima. Grčki

pisci, posebice povjesničari Herodot i Tukidid, pisali su o kretskoj tradiciji,

njezinim mitovima i legendama, a najstariji grčki mitovi proizišli su upravo s

Krete. Pravi uvid u kretsku kulturu i civilizaciji započinje iskopavanjima starih

kretskih gradova. Godine 1899. engleski arheolog Arthur Evans počeo je

iskopavati stari grad Knosos, u kojem je tijekom nekoliko godina rada otkrio

Veliku kraljevsku palaču. Evans je minojsku kulturu podijelio na tri glavna

razdoblja: ranominojsku, srednjominojsku i kasnominojsku kulturu. Svako od

tih razdoblja ima svoja podrazdoblja – I:, II:, III.

Oko 2000. godine prije Krista postojala je u Knososu velika palača nekog

moćnog i bogatog vladara, kompleks zgrada oko četvrtastog dvorišta. Palača

je srušena sredinom 18. st., nakon čega je izgrađena nova, veća i bogatija

palača.

Srednjominojsko razdoblje III., je u graditeljskom, umjetničkom i

gospodarskom razvoju najsvjetliji trenutak kretske povijesti, a traje do

1450./1400. godine prije Krista.

Nakon razaranja druge palače oko 1400 godine prije Krista život se u gradu

nije u potpunosti prekinuo, ali je izgubio stari sjaj. Knosos je definitivno razoren

1180. prije Krista najezdom Dorana.

U prostornom rasporedu palače u Knososu minojski arhitektonski sustav u

potpunosti razvija svoje mogućnosti te u raznolikosti i slojevitosti nadmašuje

istodobne visokorazvijene kulture, jednako kao i nadolazeću grčku antiku.

Palača je definitivno jedan od najznačajnijih arhitektonskih poduhvata Staroga

vijeka te njezin pretpostavljeni izgled i danas pobuđuje osjećaj divljenja.

17

POPIS LITERATURE1. Durando, Furio, Drevna Grčka, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999

2. Juric, Ante, Grčka – od mitova do antičkih spomenika, Andromeda,

Rijeka, 2001.

3. Lisičar, Petar, Grci i Rimljani, Školska knjiga, Zagreb, 1974.

4. Mueller, Werner, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od

Mezopotamije do Bizanta, Golden marketing, Zagreb, 1999.

5. Stafford, Emma J., Stara Grčka, 24 sata, Zagreb, 2004

18