paleografske osobitosti ktitorsko-nadgrobnog natpisa sudije gradi+íe

5/17/2018 Paleografske osobitosti ktitorsko-nadgrobnog natpisa sudije Gradi+ e - ...

http://slidepdf.com/reader/full/paleografske-osobitosti-ktitorsko-nadgrobnog-natpisa-s

Turbić-Hadžagić Amira, 2004. Paleografske osobitosti ktitorsko-nadgrobnognatpisa sudije Gradiše, Zbornik radova, Vol. 31, br. 5, Univerzitet u Tuzli,Filozofski fakultet, Tuzla 2004, str. 85-94.

PALEOGRAFSKE OSOBITOSTIKTITORSKO-NADGROBNOG NATPISA

SUDIJE GRADIŠE

ABSTRAKT:

Ktitorsko-nadgrobni natpis sudije Gradiše (1180-1204) pisan je nakamenu ustavnom bosančicom u dvolinijskom i trolinijskom sistemu;transliteriran je prvi put u historiji bosanskoga književnog jezika latiničnim

pismom. Paleografske osobitosti pokazuju pravilnost klesanja u oblikovanjuslova: proporcionalnost ( š, č, ê, ь) i zaobljavanje oštrih poteza ( z, o).

ABSTRACT:

The inscription on the tombstone of justice Gradiša (1180 – 1204) the

founder of the church (temple) was written on a stone in majuscule bosančicain double and triple lines; was transliterated for the first time in the history of Bosnian literary language in the Latin alphabet. Paleographic characteristicsshow regularity in engraving the shapes of the letters: proportionality ( š, č, ê, ь)and rounding of sharp movements ( z, o).

KLJUČNE RIJEČI: natpis, transliteracija, paleografija, slovo,

osobitosti, bosančica

KEY WORDS: inscription, transliteration, paleography, letter,

characteristis, Bosančica

UVOD

Od najranijih vremena bosansko-humski prostori imali su dva poznatacentra klesarske pismenosti, koji su bili locirani u okolini Trebinja i Zenice.

Ploča sa ktitorsko-nadgrobnim natpisom sudije Gradiše, spomenik kojidanas baštinimo, “se nalazila na imanju Grge Prkića u selu Podbrežju kodZenice”1 i pripada najstarijoj skupini tzv. epigrafskih bosaničnih spomenika

1 M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knj. IV, Sarajevo 1970, str. 67.



Bosne i Huma 12. i početka 13. stoljeća. Natpis je, kao dio kulturnoga bosansko-humskog naslijeđa, značajan za historiju ovoga vremena, jer prvi putse spominje da je postojala institucija suda u vrijeme Kulinove vladavine, adatiranje (1180-1204) izvodimo pomenom “bana velikago Kulina” (1, 2. i 3.

red). Sadržaj natpisa odnosi se na sudiju Gradišu, koji je sazidao crkvu ilihram2 svetoga Jurija, u kojoj je sahranjen on i njegova žena za vrijemevladavine bana Kulina. Graditelj ovoga ktitorsko-nadgrobnog natpisa sudijeGradiše je Dražo Ohumčanin.

Natpis je uklesan na kamenome stubu visine 87,6 cm, širine 26 cm na vrhustuba dok širina u visini posljednje crte reda iznosi 19 cm. Obim stuba oko prvei desete crte reda iznosi 109,7 cm. Visina između crta reda kreće se od 3 do 4,4cm, a visina slova od 1,5 do 3,3 cm.

Godine 1965. ploča je prenesena u Muzej grada Zenice. Danas se nalazi uzapuštenoj ostavi (garaži) pored zgrade Muzeja grada Zenice.

Transliteracija ktitorsko-nadgrobnog natpisa sudije Gradiše

Tekst natpisa u latiničnoj transliteraciji glasi:3

1) vь dьni b[a]-2) na velika-3) go kulin[a]4) bêše grad-5) êša suidi[ê]6) veli u neg[a ili o]7) i sьzida [crьkьvь ili hramь4]8) svetago juri-9) ê i se leži u n[e]-

2 Nap.: Fotografija priloženoga natpisa je originalna. Na čeonome dijelu natpisa u 7. redu dio površine, nakojem je vjerovatno pisalo o kojem je građevinskome objektu riječ, je sastrugan; na osnovu čitanja nijemoguće iznijeti relevantan naučni stav – da li je bila napisana riječ: [crьkьvь ili hramь].3 Latinična transliteracija izvedena je prema tabeli S. Damjanovića – u: Slovo iskona. Staroslavenska /starohrvatska čitanka, Zagreb 2002.Isp. transliteraciju M. Vego, n. d. i Š. Bešlagić, Z. Kajmaković, F. Ibrahimpašić, Ćirilski natpis iz doba

Kulina bana, Naše starine X, Sarajevo 1965, str. 203-207.4 V.: nap. pod 2, ali isp. i: Ibrahim Pašić, Ilirsko-keltska imena sa natpisa u Podbrežju i Malom Čajnu - u:ČLANCI I GRAĐA za kulturnu historiju istočne Bosne, Knj. 17, Tuzla 2002, str. 63-70.

86



10) va r[e]če položi [s]11) emo u nego a se

12) zida draže o[h]-13) mučanїnь [e]-14) mu volу b(ož)e ili b(ogorodic)e n[asь]15) [a] zьpis[a]hь ili [a]zь pis[a]hь pro-16) [danь5] [p]opь

Paleografske osobitosti

Bosanični natpisi na kamenu slijedili su iste zakone oblikovanja na kojimase razvijala morfologija knjiškog pisma. Natpis sudije Gradiše pisan je

ustavnom bosančicom,6 čija je osobitost dvolinijski način ispisivanja (klesanja)slova. Ustav je pismo, čija se slova nalaze u prostoru između dvije osnovnecrte.7

5 V. i isp. bitne činjenice u vezi porijekla i vezanosti ovoga imena za srednjovjekovne bosansko-humske(hercegovačke) prostore i širenju klesarskoga zanata – u: P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ilisrpskoga jezika III, P-Ž, Zagreb 1973, str. 49. i Dž. Jahić, Ijekavskoštakavski govori istočne Bosne,Sarajevo 2002, str. 30.6 V.: J. Bratulić, Leksikon hrvatske glagoljice: “Bosančica, zapadna ćirilica – koja se u prošlosti različitonazivala: hrvacko pismo (Papalić, Marulić), bosanica (Zlatović), bosanska azbukva (Berčić), bosanskaćirilica (Rački), hrvatsko-bosanska ćirilica (Kukuljević Sankcinski), zapadna (bosanska) ćirilica (Ivšić) – koja je u Bosni i u Hrvatskoj izgradila posebne oblike od epigrafike (XI-XII. st.) do književnoga pisma uknjigama namijenjenim bosanskim krstjanima ( Zbornik krstjanina Radoslava, Čajničko evanđelje, Hvalov

zbornik ), ali i katolicima. Bosančica je izgradila neka posebna grafijska rješenja: posebice u XIV., XV. iXVI. stoljeću. Bila je i pismo muslimana (begovica, begovski brzoopis): (…) Brojna vrijednost pretežnokao u glagoljici. Pismo ima bogatu upotrebu u kancelarijama u Dubrovniku, u Hrvatskoj, u Bosni. UHrvatskoj najstariji spomenici: Natpis s Povaljskog praga, Povaljska listina. (…) Među najvažnijimspomenicima pisanim bosančicom: Poljički statut, Aleksandrida, (…), str. 72-73.Bosanskohercegovački lingvista Dž. Jahić za grafijske osobitosti bosančice, između ostaloga, konstatirada “to naslijeđe valjat će u budućim istraživanjima cjelovitije obraditi i odrediti mu mjesto (…)” – u:Bošnjački narod i njegov jezik, Sarajevo 1999, str. 64.7 Nap.: Ustav je vertikalno pismo i po pravilu slova su jedna od drugih jednako udaljena. Vodi se računa osvakome potezu svakoga dijela slova. Što je moguće više kod ustava su slova između dvije linije – dvolinijsko pismo (slova između dviju paralelno povučenih illi zamišljenih crta reda). U Natpisu sudijeGradiše zamjetno je bilježenje slova koja izlaze iz dvolinijskog sistema i prelaze u trolinijski sistem(slova pelaze jednu od crta reda: ili gornju ili donju). Isp.: P. Đorđić, Terminološka pitanja - u: Istorija

srpske ćirilice. Paleografsko-filološki prilozi, Beograd 1971, str. 46, i Amira Turbić-Hadžagić,Paleografski opis slovnih oblika – u: Fonetske i paleografske osobitosti bosansko-humskih povelja (1189-1463), magistarski rad (rukopis).

87



U Natpisu sudije Gradiše klesar nemarno planira prostor između dvije osnovnecrte, pa se samo jednim dijelom slova nalaze u slovnome redu.

Inventar slova Natpisa sudije Gradiše jeste:a, b, v, g, d, e, ž, z, ï, i, k, l, m, n, o, p, r, s, t, u, h, č, š, ь, у, ê, ju

Slovo a (azь) napisano je 14 puta; u 2. i 13. redu u dvolinijskom sistemu,dok je u 4, 5, 7, 8, 10, 11, 12, 13. i 14. redu napisano u trolinijskom sistemu -stub prelazi gornju crtu reda i zalazi u gornji međuprostor. Stubovi su kosi,nagnuti u lijevu stranu. U 7. i 10. redu stub ima početnu crtu s lijeve strane, a u11. i 14. redu stub slova a ima uklesanu natklesanu (nadvučenu) i potklesanu(podvučenu) crtu. Petlja je trouglastog oblika.8 Počinje u gornjem prostoruslovnoga reda, dok u 7, 12. i 14. redu počinje neposredno iznad gornje crteslovnoga reda. U 5. i 13. redu petlja počinje s vrha stuba, spušta se i završava u

nivou početka donjeg dijela stuba. U ostalim redovima u kojima se pojavljujeslovo a petlja počinje ispod vrha stuba. Podnica petlje kod svih slova je manjeili više kosa i za stub se vezuje oko njegove donje polovice, samo je u 13. reduskoro vodoravna pa je za stub vezana pri njegovome dnu.

Slovo b (bukу) pojavljuje se tri puta, u 1. i 4. redu u dvolinijskom sistemu,a u 15. redu u trolinijskom sistemu, kao i ostala slova u istome redu osim slovam. Stubovi su vertikalni, a u 1. i 4. redu blago nagnuti udesno. Petlje sutrouglaste i vezane su za stub iznad njegove polovice. Podnice petlji suvodoravne, osim podnice u 15. redu, koja je usmjerena naviše. Dužina prečkevarira: u 1. i 15. redu dužinom premašuje širinu petlje i sa desne strane u 1.redu prečke slova b uklesan je vertikalni privjesak, a u 15. redu privjesak imaobrise trouglastog oblika: vjerovatno zbog jačine udara prilikom uklesavanjasamoga privjeska. Prečka slova b u 4. redu, za razliku od prečki istoga slova u1. i 15. redu, svojom dužinom ne prelazi širinu petlje i nema privjeska.

Slovo v (vêdê) dolazi šest puta; ima vertikalne stubove (1, 2. i 11. red) ili blago nagnute udesno (6, 8. i 15. red). Samo u 1. i 6. redu slovo v je napisano udvolinijskom sistemu, dok u ostalim redovima prelazi u gornji međuprostor (2,8, 11. i 15. red). U 1. i 2. redu stubovi su pri klesanju ugnuti. Petlje su šiljate;imaju oblik trougla, samo u 11. redu gornja petlja je zaobljena, nije šiljata.

Petlje su međusobno razdvojene od kojih se svaka za sebe spaja sa

8 Slično slovo a nalazimo na Kulinovoj ploči – isp.: P. Anđelić, Revizija čitanja Kulinove ploče, GZM.Arheologija, sv. 15-16, Sarajevo 1960-1961, str. 293.

88



stablom, tako da su manje ili više udaljene jedna od druge, kao osobitoststarijeg načina pisanja (klesanja) u Bosni.9

Slovo g (glagoljǫ), kao i slovo v, pojavljuje se u natpisu šest puta. Stub jevertikalan sa prečkom koja je vodoravna.10 Slova g u 8, 12. i prvo slovo u 10.

redu imaju prečku iznad gornje crte reda, dok su ostala slova napisana udvolinijskom sistemu (3, 4, 6, 10. i 12. red). Sve prečke imaju ulegnute

privjeske, osim drugoga slova g u 10. redu, čija prečka nema privjeska.11

Slovo d (dobrê) zabilježeno je pet puta. Stubovi se dodiruju u istoj tački, anagibi su slični današnjem velikom štampanom slovu A. Ima jedan primjer (7.red) u kojem stubovi zalaze u gornji međuprostor, ali ne popunjavaju u cijelosti

prostor slovnoga reda u kojem se nalaze. U 5. redu slovo d pojavljuje se uligaturi sa slovim i ispred sebe. Podnica prelazi širinu stubova. Nožice ispod

podnice su vertikalne ili ulegnute ka unutrašnjosti.

Slovo e (estъ) pojavljuje se deset puta. Dubinu slova stvara lučna crta, čijeforme oblika variraju. Dužina jezička ne prelazi krakove stuba.12 Izuzetak jestub slova e u 8. redu, koji je nagnut u desnu stranu sa oštrijim pregibom gornjelučne crte; jezičak je isklesan nadolje, kao i gornja lučna crta.

Slovo ž (živêti) zabilježeno je četiri puta. Gornji i donji krakovi spajaju seoko polovice stuba (9, 11. i 13. red), a u 10. redu krakovi nejednake dužine sesijeku; desno od tačke presjeka isklesana je, preko krakova, vertikalna crta.Stubovi i krakovi imaju isklesane podvučene i nadvučene crtice, osim slova ž u10. redu koje je bez podvučenih i nadvučenih crtica, samo je na donjimkrakovima vidljiv početak klesanja. U 13. redu nevidljiva je gornja polovicastuba.

Slovo z (zemli) - Prečka je kao kod slova g , ali bez privjeska. U 7. redu prečka se lomi u kosu crtu, koja je duža od prečke i produžava se u zaobljeni

rep.13 U 13. i 16. redu oblik slova nepravilnim klesanim potezima prati donekleizgled arapskoga broja (ʒ) tri.

9 Međusobno razdvojene, ali zaobljene petlje nalazimo na Kulinovoj ploči i na Nadgrobnom natpisuMarije Divice (11. 3. 1231). Za Kulinovu ploču v.: P. Anđelić, n. d.10 Slovo g na Kulinovoj ploči ima stubove nagnute udesno, koji sa vodoravnom crtom, blago nagnutom

prema dolje, ne zaklapa pravi ugao (istakla, A. T-H).11 Nap.: Zbog oštećenosti kamena, u 6. redu je nejasno da li je prečka imala privjesak.12 Slovo e na Kulinovoj ploči “ima snažno savijen luk i srednji – horizontalni potez je obično nešto duži

od krakova luka.” – v.: P. Anđelić, n. d., str. 294.13 Slovo z na Kulinovoj ploči “psano je u starom obliku, sa kratkom horizontalnom i dugom vertikalnomdvaput prelomljenom linijom.” – v.: P. Anđelić, ibid.

89



Slovo ï (iže) je isklesano u 14. redu u obliku vertikalne crte.

Slovo i (i) ima vertikalne stubove, sa malim odstupanjima u visini, kojespaja vodoravna prečka oko njihove polovice.14 Dva puta slovo i pojavljuje se u

ligaturi (5. i 8. red). Ima primjera sa natklesanim ili potklesanim stubovima.

Slovo k (kako) ima vertikalne stubove kao kod slova: v, g, i, n i p; u 2. reduklesar proširuje stub u njegovoj donjoj polovici. Bočna strana je odvojena sagornjim kraćim krakom.15

Slovo l (ljudьje) - Krakovi se dodiruju pod oštrim uglom16 ( 2, 3. i 6. red),a u 9, 11. i 15. redu lijevi krak je duži i naliježe na kraći desni krak.

Slovo m (mуslite) – Stubovi su nagnuti ka unutrašnjosti, a ugibni kraciizmeđu stubova se spajaju u oštar ugao, čiji je vrh neznatno iznad polovice

stubova (12, 14. i 15. red). Stubovi slova m u 12. redu više su razmaknuti, negou ostala dva primjera: desni stub je širi pri dnu, a lijevi je kraći i isklesan ispodlijevoga ugibnog kraka.

Slovo n (našъ) pisano je kao veliko latinično slovo N.17 Prečka počinje svrha lijevoga stuba (1. red) ili neposredno ispod njega (2, 3, 6, 9, 10, 12, 14. i15. red), i dopire do dna desnoga stuba ili završava na njegovoj donjoj polovici.Kao i kod slova i ima primjera sa potklesanim i natklesanim stubovima.

Slovo o (onъ) je manje u odnosu na veličinu ostalih slova na natpisu.Prisutna je fluktuacija oblika: četverougaoni (8, 13, 15. i 16. red); oblik

današnjeg štampanog slovo o (3. i 11. red); vertikalni stubovi, dno zaravnjeno,a vrh zaobljen (10. red); desni stub vertikalan, a ostali dio slova zaobljen (12.red).

14 Slovo i na Kulinovoj ploči “se dosljedno piše sa srednjom horizontalnom crtom, neznatno pomaknutom prema dolje.” – v. : P. Anđelić, ibid.15 U Kulinovoj ploči “slovo k dolazi u tri oblika.” – isp.: P. Anđelić, ibid.16 Isto tvrdi i P. Anđelić za slovo l na Kulinovoj ploči.17 Slično i: P. Anđelić, n. d., str. 294.

90



Slovo p (pokoi) ima vertikalne stubove sa rastojanjem kao kod slova i ili n.Spojnica u obliku natklesane crte ne prelazi ivice stubova (11, 15. i 16. red),dok u 17. redu prelazi samo ivicu desnoga stuba. Lijevi stubovi u 16. i 17. redu

počinju lijevom zaklesanom crticom.

Slovo r (rьci) pojavljuje se u ligaturi sa slovom i: stub je vertikalan sa početnom potklesanom crticom, a petlja ima vodoravnu podnicu koja jesastavni dio prečke slova i (8. red); isti oblik slova r bez ligature imamo u 16.redu. Ima primjer stuba polulučnog oblika, sa trouglastom petljicom (4. red),zatim ulegnut stub oko polovice udesno, čija je petljica nepravilnog oblika (11.red) ili je petljica isklesana iz dva poteza, čiji se krakovi sijeku s desne strane(13. red).

Slovo s (slovo) slično je stubu slova e.18

Slovo t (tvrъdo) ima vertikalan stub. Prečka je vodoravna crta koja naliježe

na vrh stuba oko svoje sredine. Ukrašena je privjescima sa strane (v. 8. red).

Slovo u (ukъ) se sastoji iz dva dijela: petlje i krakova (3, 5, 6, 9, 12, 14. i15. red). Petlja ima oblik slova o sa šiljkom na vrhu, osim petlje u 15. redu, čija

je lijeva strana kosa. Krakovi su nejednakih uglova i dužine i sastavni su dio petlje. Lijevi krakovi u 5. i 14. redu imaju ukrasne male privjeske, a samo u 9. i15. redu oba kraka su sa malim privjescima.19

Slovo h (hêrъ) pojavljuje se samo jednom u 16. redu; niže je od ostalihslova u istome redu. Desni krak je duži od lijevoga.

Slovo č (črьvь) ima simetričan oblik čaše sa vertikalnim stubom (11. i 14.red).20 Stub u 14. redu je potklesan.

Slovo š (ša) isklesano je u gornjoj polovici slovnoga reda i ima oblik današnjeg štampanog ćiriličnog slova (4. i 5. red).

18 Na Kulinovoj ploči slovo s “ima snažno savijen luk…” – v.: P. Anđelić, ibid.19 Slovo u na Kulinovoj ploči “sastoji se iz dva poteza: dugački desni gotovo je vertikalan i sa lijevim,

prosječno upola kraćim, zatvara kut od 45 stupnjeva.” – v. – u: P. Anđelić, ibid.20 Prema P. Anđeliću na Kulinovoj ploči na vertikalnu crticu dodaju se različiti oblici čašica.

91



Slovo ь (jerь) ima isklesan kos stub nagnut udesno sa početnomnatklesnom crticom. Petlja je trouglastog oblika sa vodoravnom podnicom (1,7, 16. i 17. red).

Slovo у (jerу) u 15. redu ima lijevi dio slova sa osobitostima ь, a desni dio

sa osobitostima slova ї .

Slovo ê (êtъ) ima stub i petlju kao kod ь. Duža prečka sa ukrasnim privjescima siječe stub (4. i 5. red). Drukčije slovo ê nalazimo u 9. redu: znatnomanje u odnosu na prethodna dva i sa prečkom na stubu bez ukrasnih

privjesaka.

Slovo ju (ju) nalazimo jednom zabilježeno u 8. redu. Stub ι je kao kod ь, ao je na vrhu zaravnjeno pa sa spojnicom, koja se nalazi oko sredine stuba, činicjelinu.

LITERATURA:

1. ANĐELIĆ, Pavao, Revizija čitanja Kulinove ploče, GZM. Arheologija, sv.15-

16, Sarajevo 1960-1961.2. BEŠLAGIĆ, Šefik, Kajmaković, Z., Ibrahimpašić, F., Ćirilski natpis izdoba

Kulina bana, Naše starine X, Sarajevo 1965.3. BRATULIĆ, Josip, Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb 1995.3. DAMJANOVIĆ, Stjepan, Slovo iskona. Staroslavenska / starohrvatskačitanka, Zagreb 2002.4. ĐORĐIĆ, Petar, Istorija srpske ćirilice. Paleografsko-filološki prilozi,Beograd 1971.5. JAHIĆ, Dževad, Bošnjački narod i njegov jezik, Sarajevo 1999.6. JAHIĆ, Dževad, Ijekavskoštakavski govori istočne Bosne, Sarajevo 2002.7. PAŠIĆ, Ibrahim, Ilirsko-keltska imena sa natpisa u Podbrežju i MalomČajnu - u: ČLANCI I GRAĐA za kulturnu historiju istočne Bosne, Knj. 17,Tuzla 2002, str. 63-70.

8. SKOK, Petar, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika III, P-Ž,Zagreb 1973.

9. TURBIĆ-HADŽAGIĆ, Amira, Fonetske i paleografske osobitosti

bosansko-humskih povelja (1189-1463), magistarski rad (rukopis); Magistarskirad odbranjen 18. 6. 2003. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

92



pred komisijom u sastavu: prof. dr. Stjepan Damjanović, red. prof., prof. dr.Josip Silić, red. prof. i prof. dr. Ahmet Kasumović, red. prof.10. VEGO, Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne iHercegovine, knj. IV, Sarajevo 1970.

93

paleografske osobitosti ktitorsko-nadgrobnog natpisa sudije gradi+íe

Documents