palijativna nega

7/22/2019 Palijativna Nega

1/16

PALIJATIVNA NJEGA

Svaki ovjek ima pravo da se bez boli i uz to manjuduevnu patnju suoava s uznapredovalom ili terminalnom bolesti, a to muomoguavaju postupci i stavovi moderne palijativne medicine. Prema definicijiSvjetske zdravstvene organizacije,palijativna jenjega pristup koji poboljava

kvalitetu ivota bolesnika i njihovih porodica, suoavajui se s problemima vezanim uz

bolest koja prijeti ivotu. Ona to ini putem spreavanja i olakanja trpljenja, pomourane identifikacije i besprijekorne procjene i lijeenja boli i drugih problema, fizikih,psihosocijalnih i duhovnih. Akcenat je na interdisciplinarnom lijeenju bolesnika ilanova porodice od saznanja o dijagnozi neizljeive bolesti do razdoblja alovanjanakon smrti pojedinca.

Lijenici esto ele govoriti o medicinskoj pomoi bolesniku u terminalnoj fazi bolestiusmjerivi svoju pomo prema onome gdje je medicina danas jaka, a to je otklanjanjeboli. Bolesniku u terminalnoj fazi bolesti palijativna njega pristupa holistiki, tj. usreditu panje nije samo bolest, odnosno bolesni organ, nego cijela osoba sa svimsvojimpsiholokim,drutvenimiduhovnimproblemima. Pri tomeiskreno

suosjeanjes bolesnikom spada u najvie znanje i dostignue u medicini.Palijativna njegaje irom svijeta postala bitan dio zdravstva i to iz vie razloga.Razvoj medicine uslovio je i produenje ivotnog vijeka ovjeka, izljeenje nekih

bolesti, ali s druge strane nema adekvatan lijek za mnoge smrtonosne bolesti.

Bolesnici kojima se ne moe pomoi kako bi ozdravili, u terminalnoj fazi bolesti imajupotrebu, ne za produenjem ivota, ve za kvalitetom preostalog dijela ivota to jepravo svakog ovjeka.Takoe, pomo je potrebna i porodicama, iji su najblii bolesni, kako bi to lakeprebrodili te teke trenutke. Zbog toga u palijativnu njegu je ukljuen cijeli timstrunjaka raznih profila.

2. PALIJATIVNA NJEGA

Palijativna njega, premaSvjetskoj zdravstvenoj organizaciji(WHO,

2002.),jeaktivna potpuna briga za bolesnike ija bolest vie ne reagira na postupaklijeenja. Svrha palijativnog lijeenja je postizanje najbolje kvalitete ivota terminalnobolesnih i njihovih obitelji, i to pomou kontrole boli i kontrole ostalih simptoma
http://www.besplatniseminarskiradovi.com/PSIHOLOGIJA/Emaptija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/PSIHOLOGIJA/Emaptija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/PSIHOLOGIJA/Emaptija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/PSIHOLOGIJA/Emaptija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/PSIHOLOGIJA/Emaptija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/PSIHOLOGIJA/Emaptija.htm


2/16

bolesnika te psiholoke, socijalne i duhovne pomoi. Smrt je sastavni dio ivota, tekvaliteta ivota do samog dostojanstvenog kraja mora biti optimalna i ne smije bitipovezana s boli i patnjom. lanovi porodice terminalno oboljele osobe ne smiju imatiosjeaj da su oni i njihov najblii naputeni, nego da se cilj terapije mijenja odproduavanja ivota prema kvaliteti ivota. Palijativna njega je briga za bolesnika u

terminalnoj fazi letalne bolesti, a obuhvaa kontrolu i olakavanje fizikih simptoma,najvie boli, odgovarajuu njegu i prehranu te psiholoku i duhovnu pomo bolesnikui porodici. Osim bolesnika smalignom bolestijo nekoliko grupa bolesnika trebapalijativnu njegu, kao to su terminalne faze neuromuskularnih, metabolikih igenetskih bolesti,AIDS-a,te srane, jetrene ili bubrene insuficijencije.ak i kada ne mogu produiti ivot, lijenici moraju uloiti napore da sauvaju njegovkvalitet. Mjerenja kvaliteta ivota su postala esto krajnji cilj klinikih istraivakihstudija. Osim toga, palijativna njega postaje jeftinija kada joj se pristupi na

organizovan nain.

2.1. DEFINICIJA PALIJATIVNE NJEGE

Palijativna njega je osnovno ljudsko pravo na zdravstvenu zatitu, pravo kojenaglaava jo Kanadska deklaracija iz 1992. i 2000., Cape Town deklaracija iz 2003.,Preporuke ministara Vijea Europe iz 2003., Europska kola onkologije iz 2004.,izjava pape Benedikta XVI iz 2007., Barcelonska deklaracija o palijativnoj njezi iz

2005., Korejska deklaracija iz 2005. oblikovana na Drugom globalnom sastanku

Drutava hospicija i palijativne njega u Seulu, te Venecijanska deklaracija s ciljempodrke razvoja istraivanja na podruju palijativne njege u zemljama u razvoju iz2006. godine. U dodatku Preporuke Rec (2003) Povjerenstva ministara Vijea Europedravama lanicama o organizaciji palijativne njege, naglaava se, izmeu ostaloga, dase "politika palijativne njege treba zasnivati na ljudskim i bolesnikim pravima,ljudskom dostojanstvu, socijalnoj povezanosti, demokraciji, jednakosti, solidarnosti,

jednakim mogunostima s obzirom na spol, sudjelovanju i slobodi izbora." Kao i usvim podrujima medicinske njege, zdravstveni radnici ukljueni u palijativnu njegumoraju u potpunosti potovati prava bolesnika, biti u skladu s profesionalnimobavezama i standardima i u tom kontekstu raditi u interesu bolesnika. Organizacija

palijativne medicine je potrebna na svim nivoima zdravstvene zatite (kune posjetepalijativnog tima, bolniki palijativni timovi, ustanove za palijativnu medicinu,klinike, odjeli, hospiciji i dr.), a vie od 120 zemalja u svijetu ima razliite modeleorganizirane palijativne medicine.

Kako je to univerzalna potreba, u definiciji pojma ini se da ona koju je dala WHO2002. godine najprimjerenija potrebama. "Palijativna njega je pristup, kojim se

bolesnicima suoenim sa smrtonosnom boleu i njihovim obiteljima unapreujekvaliteta ivota. ini se to kroz sprjeavanje i olakavanje simptoma sredstvima ranogotkrivanja, procjene i lijeenja boli, te kroz olakavanje ostalih psihikih,

psihosocijalnih i duhovnih problema" (SZO-Svjetska zdravstvena organizacija,
http://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/Maligni-tumori.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/Maligni-tumori.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/Maligni-tumori.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/Maligni-tumori.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/HIV-infekcija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/HIV-infekcija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/HIV-infekcija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/HIV-infekcija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/Maligni-tumori.htm


3/16

2002.).

Palijatvna njega je aktivna, sveobuhvatna njega za pacijenta s uznapredovalom bolesti

koji vie ne reagira na lijeenje i predstoji mu kratak ivot. Akcenat je na kvalitetiivota do samog kraja, i pacijenta i njegove porodice. Smrt je sastavni, normalan dioivota - ona se ne odgaa, ali i ne ubrzava.(WHO,2002.) Cilj palijativne njege je

ukloniti ili ublaiti neugodne simptome: fizike (bol), psihosocijalne, duhovne,ekonomske. Pristup je multidisciplinaran, a u centru je uvijek pacijent i porodica. Na

kraju svog puta, kada jebolest uzela maha, ovjek je najranjiviji: esto sam za sebe nemoe vie nita napraviti i posve ovisi o drugima. esto preputen sam sebi, sa svojimstrahovima, patnjom, samoom. Sve to je bio, to je htio, o emu je sanjao ili emu senada, svi prioriteti se mijenjaju. Sve se mijenja.

2.2. PALIJATIVNA NJEGA I HOSPICIJ

U svijetu u kojem je poveana incidencija malignih bolesti, hroninih bolesti,

sofisticiranim metodama lijeenja, tehnolokim napretkom produuje se ivotni vijekbolesnika i terminalni stadij bolesti. Ublaavanje simptoma, boli, patnje, ouvanjekvalitete ivota i integriteta bolesnika temeljne su znaajke hospicijske i palijativnenjege potrebne, ali ne i uvijek dostupne. Kada se govori o hospiciju, govori se o

razradi jedne filozofije i najbolje je definirana od strane Udruenja hospicija JuneAustralije: Hospicijska njega prihvaa smrt kao normalan proces i shvaa je kaoposljednju fazu ivota za osobu koja umire. Nadalje prihvaa potrebu umiruih da ivepotpuno, ponosno i udobno sve dok ne umru i niti pouruje niti odgaa smrt. Konano,ona osigurava podrku oaloenoj porodici i prijateljima. U definiciji se smrtprihvaa kao normalni ivotni proces, a naglaava se kvaliteta ivota do smrti. Uspjehove filozofije ne ovisi iskljuivo o organizacijskim modelima hospicijske njege,

postojanju palijativnog odjela unutar neke bolnice, hospiciju kao samostalnoj

zdravstveno-socijalnoj ustanovi, kunoj njezi ili dnevnom centru ve o umijeu istavovima osoblja i njihovoj izvornoj motivaciji u realizaciji ciljeva.

Hronoloki gledano hospicij se spominje jo u Srednjem vijeku, a navode se mjestagdje se je vodila briga o hodoasnicima, bolesnim mjetanima ili siromasima. Rijehospicij izvedena je iz latinske rijei za dobrodolicu, gostoprimstvo ukazanostrancu. Hospiciji su Interdisciplinarni tim u palijativnoj njezi nestali pojavom

Reformacije, ali je samu rije oivjela ga. Jeanne Garnieru Francuskoj 1842. kako biimenovala instituciju za njega umiruih osoba.

Neovisno o Francuskoj, irski redovnici su osnovali hospicije za umirue u Dublinu1879. godine i u Londonu 1905. Bilo je i drugih zaklada posveenih njezi za one suznapredovanim neizljeivim bolestima kao uvod u osnivanje prvog savremenoghospicija u svijetu, Svetog Kristofera u Londonu 1967. godine. Osnovala ga je

dr.Cicely Saunders.

Rad savremenog hospicija temelji se na tri naela :1. Naglasak na kvaliteti ivota: Vi ste vani zato jer ste vi vi, i vani ste sve do


4/16

posljednjeg trenutka svoga ivota. Uinit emo sve to moemo, ne samo kako bismo

vam pomogli da mirno umrete nego i da ivite na miru sve dok ne umrete.2. Prihvaanje koncepcije totalne boli, tj. da iskustvo boli nije samo fizika pojavanego i pojava s psiholokim, socijalnim i duhovnim elementima.3. injenica da e se za razvoj ovakvog vida njege trebati posvetiti klinikim

istraivanjima i edukaciji. Prve studije bile su komparativno istraivanje morfija protivbolova uzrokovanih rakom.

Palijativna njega je okvir hospicijske njege. Tradicionalno, palijativna njega se

primjenjivala u trenutku kad je smrt neposredno predstojala, ali danas se moeprimjenjivati mnogo ranije ve nakon postavljanja loe prognoze. Naglaava ivot,umiranje je normalni proces i smrt se ne moe odgoditi, ali se mogu ublaiti simptomi.U definiciji palijativne njege prema SZO, 2003. naglasak je ak i na prevenciji boli ipatnje svakog ovjeka i u 21. vijeku to bi trebalo biti prioritetno.

2.2.1. Populacija bolesnika kojima je namijenjena palijativna/hospicijska njega

Pretpostavlja se kako izraz za ivot opasna ili degenerativna bolest obuhvaa irokupopulaciju pacijenata razliite ivotne dobi te razliitih dijagnoza, koje tetno utjeuna bolesnikove svakodnevne funkcije ili pak smanjuju njegov oekivani ivotni vijek.Temeljem ove definicije, u odnosnu populaciju ubrajaju se:

Djeca i punoljetne osobe koje pate od priroenih bolesti ili stanja koja dovode doovisnosti o terapijama koje ih odravaju na ivotu i/ili dugorone njege njihovihnjegovatelja s ciljem pruanja njege za obavljanje svakodnevnih aktivnosti Osobe bilo koje dobi koje pate od akutnih, ozbiljnih i po ivot opasnih bolesti (poputtekih ozljeda, leukemije ili modanog udara) kada je izljeenje, ukoliko do njegadoe, vrlo dugotrajan i zahtjevan put ispunjen znaajnim tekoama. Osobe koje pate od progresivnih hroninih stanja (maligniteta, hroninih zatajenjabubrega, bolesti jetre, modanog udara koji je uzrokovao znaajno funkcionalnooteenje, uznapredovale srane ili plune bolesti, krhkosti, neurodegenerativne

bolesti i demencije)

Osobe koje pate od hroninih i za ivot ograniavajuih povreda uslijed nesrea ilidrugih oblika tekih ozljeda Ozbiljno i terminalno oboljeli pacijenti (poput osoba koje pate od demencije u

posljednjoj fazi terminalnog stadija karcinoma, ili tekog invaliditeta uslijedzadobivene modane kapi), koji se vjerojatno nee oporaviti niti stabilizirati te za kojeje intenzivna palijativna njega vodei fokus i cilj njege za vrijeme koje im preostaje.

2.2.2. Sistem organizacije i modeli palijativne njege

Istorijski gledano, rije hospicij oznaavala je mjesto gdje putnik-prolaznik moeodmoriti. Kasnije je rije hospicij postala sinonim za mjesto gdje se umire. U Dublinu


5/16


6/16

- Bolnika ili privatna ambulantna praksa palijativne njege ili klinika.- Hospicijska palijativna njega u vlastitom domu.

- Hospicijska konzilijarna sluba u ambulantnim ustanovama.

2.2.3. Interdisciplinarni tim palijativne/hospicijske njege

Interdisciplinarni tim (IDT) temeljan je za potpunu hospicijsku/palijativnu njegu. Zbog

estih komplikacija i problema s kojima su suoeni bolesnici s uznapredovalomboleu i njihove porodice interdisciplinarni tim treba pruiti kako opu tako ispecijaliziranu njegu. Treba biti spreman pruiti fiziku, psiholoku, socijalnu iduhovnu potporu pomou metoda koje proizlaze iz interdisciplinarnog, kolaborativnogtimskog pristupa.

Uspjean rad hospicijskog interdisciplinarnog tima moe se naglasiti kada postojijasna metodologija koja se odnosi na palijativnu njegu i etika pitanja, otvorenakomunikacija unutar tima i izmeu tima i porodice, fleksibilno vodstvo i pripravnost

za rjeavanje razlika. Strunost osoblja u sistemskom menadmentu ipsihosocijalnim/duhovnim pitanjima bit e naglaena kroz pripremu ili pristupedukacijskim programima na radnome mjestu, za timove u cjelini kao i za lanoveodreenih struka.

2.2.3.1. Uloga i lanovi interdisciplinarnog tima

Interdisciplinarni tim je definiran kao tim visokokvalificiranih, dobro obrazovanih

strunjaka i volontera koji rade zajedno u cilju rjeavanja fiziolokih, psiholokih,socijalnih i duhovnih potreba bolesnika i porodice u smislu suoavanja s boleu i

gubitkom. Osnovne karakteristike timskog rada jesu zajedniki cilj, razumijevanjeuloge svakog pojedinca i njegove odgovornosti u timskom radu te otvorena i

adekvatna komunikacija izmeu lanova tima.Palijativna njega jest ekvivalent 24-satnoj njezi, zahtijeva angaman strunjakarazliitih profila, njihovu stalnu suradnju i konzultacije, a uinkovitost provoenjanjege ovisi o jedinstvenom djelovanju u mobiliziranju ivotnih potencijala bolesnika iporodice. Za provoenje palijativne njege nuno je ukljuivanje razliitih strunjaka,lijenika, medicinskih sestara, socijalnih radnika, fizioterapeuta, dijetetiara, psihologai volontera koji svaki sa svoje perspektive procjenjuju stanje bolesnika, ali skupa

planiraju ciljeve njege, intervencije, meusobno koordiniraju u izradi plana njege iimplementaciji istog. Postoji suodgovornost za efektivnostprovoenja njege. Pravasnaga interdisciplinarnog timskog rada jest u uspjenoj komunikaciji, meusobnompovjerenju, kompetentnosti lanova tima, ravnopravnoj ulozi i zajednikom radu narealizaciji ciljeva. Interdisciplinarni rad zahtijeva posebne ljudske i profesionalne

kvalitete te predanost timskom radu. Temelj funkcioniranja tima zasniva se na stalnom

konsenzusu u donoenju odluka, na obrascu uspjene komunikacije izmeu razliitihprofesija i filozofiji njege baziranoj na bolesnikovim potrebama, bolesniku kao


7/16

subjektu i porodici kao vanom faktoru.Osnovni cilj palijativne njege jest ublaavanje i rjeavanje simptoma kako bi seosigurala kvaliteta ivota bolesnika, poticalo samozbrinjavanje i ouvalo dostojanstvobolesnika. Ublaavanje simptoma zahtijeva znanje i vjetine o menadmentu boli inizu drugih intervencija. Svaka osoba je vie od fizikog entiteta i manifestacija

simptoma u terminalnom stadiju bolesti reflektira se na fiziko, socijalno,emocionalno i duhovno stanje. Umiranje i patnja navodebolesnika na razmiljanje osmislu ivota, sistemu vrijednosti, ivotnim ciljevima i njihovom znaenju. Rastuomugroenou ivota, kod bolesnika, ali i porodice dolazi do dezintegracije sistemavrijednosti, mijenjaju se potrebe i meusobni odnosi. Zadaa je tima da pomognebolesniku u reintegraciji sistema vrijednosti jer u zadnjoj ivotnoj fazi mnogi bolesnicidosegnu visok nivo psihike zrelosti i ivot poprima jednu drugu dimenziju.Interdisciplinarni pristup je nuan kakao bi se bolesnicima i njihovim porodicama

pomoglo pri prolasku kroz te brze promjene. Artikulira se poticanje komunikacije na

svim relacijama, u porodici, izmeu bolesnika i lanova tima, izmeu bolesnika,porodice i lanova tima i izmeu samih lanova tima. Slaba, nedovoljna komunikacijakod bolesnika i njegove porodice moe uzrokovati vie boli i patnje nego bilo koji

problem. Mnoge paradoksalne situacije u kojima se bolesnik i porodica nalazi u

terminalnom stadiju bolesti reflektiraju se na komunikaciju i meusobne odnose.Porodica nije samo primalac njege ve i aktivni sudionik jer preuzima njegu u mnogimsituacijama na mnotvo praktinih naina, od pruanja utjehe do pomoi uracionalnom sagledavanju ivota. Tim koji se brine za bolesnika i porodicu nakonsmrti bolesnika preuzima njegu za porodicu u procesu alovanja. lanovi porodicekod kojih postoji poveani rizik, bilo zbog ivotnih iskustava, vlastite osobnosti

zahtijevaju posebnu panju i posebne oblike podrke i pomoi. U cijelom procesupalijativne njege ne smije se zanemariti duhovni aspekt njege, ne samo religijskiaspekt nego i pitanja o znaenju iskustva neizljeive bolesti, ovisnosti o drugima igubitka blinjeg. Ta pitanja vode do traenja odgovora o temeljnom znaenju ivota,ulozi pojedinca u svijetu, nainima suoavanja s problemima bilo bolesnika, biloporodice ili lanova tima.Koncepcija palijativne njege usmjerena je na bolesnika i porodicu i implicira temeljne

razlike u kurativnom i palijativnom pristupu. Temelji se na subjektivnim

vrijednostima, sociolokim vrijednostima, eljama i potrebama bolesnika. Jedan odprincipa palijativne njege jest da su bolest, oblik njege, umiranje i alovanje

jedinstvena vlastita iskustva.Slijedi prikaz kljunih struka od kojih se najee sastoji palijativni/hospicijskiinterdisciplinarni tim. Svaki e pojedini program morati utvrditi vlastite potrebe sobzirom na lanove svojih timova. Bez obzira na sastav tima, svaki pojedini lan morarazumjeti i cijeniti ciljeve palijativne njege i hospicijskog programa te potivati i

primjenjivati snage i vjetine drugih lanova tima.Lijenici


8/16

Hospicijski lijenik organizira postupak lijeenja i daje medicinske naredbe koje enajuinkovitije poboljati bolne i neugodne simptome. Ovom ulogom prepunomizazova primjenjuje se sve znanje steeno u akutnoj medicini na ciljeve palijativnesvrhe. Hospicijski lijenik svojom moi i podrkom pridonosi hospiciju krozpoznavanje procesa i putanja bolesti, odgovarajue intervencije i kroz potvrdu planova

tima. Hospicijski lijenik meusobno e djelovatis ostalim lanovima tima,pacijentom, pacijentovom porodicom i pacijentovim glavnim lijenikom kako bikoordinirao najuinkovitijim planom njege.Medicinske sestreMedicinske sestre imaju glavnu ulogu u palijativnoj njezi stoga to su lanovi timakoji najvie vremena provode s pacijentima, te su odgovorne za stalnu procjenu i

planiranje potreba njege. Medicinske sestre moraju biti pronicljive u procjeni

verbalnih i neverbalnih poruka pacijenata vezanih uz svaki aspekt tjelesne i

emocionalne utjehe. Na pameti uvijek moraju imati i postupke prevencije (npr.

prevencija dekubitusa ili opstipacije), te ne smiju zaboraviti ukljuiti porodicu uprocjenu, edukaciju i podrku.Socijalni radniciPsihisocijalne potrebe bolesnika zavise od njihove situacije. Bolesnici kod kojih je

sprovedeno lijeenje osjeaju strah, anksioznost i depresiju. Psihosocijalni problemikoji se javljaju usporedo sa ivotno opasnom boleu, mogu biti neizmjerni. Socijalniradnik procjenjuje i planira intervencije s obzirom na financijska pitanja, porodinapitanja, alovanje i okoline probleme. Socijalni radnik ukljuen je u terapijskosavjetovanje, prepoznavanje sredstava zajednice i u pomo timu za razumijevanje

psihosocijalnih problema pacijenata i njihovih porodica, kao i uzoraka svladavanja

bolesnikog stanja.BioetiariUloga klinikog bioetiara u interdisciplinarnom timu odnosi se na svakodnevnomoralno donoenje odluka u sistemu njege pacijenta. Postupci donoenja odluka uskladu s moralnim dimenzijama i propisanim zakonima glavne su uloge klinikogbioetiara. Zbog naglaska koji stavlja na kliniku djelatnost, klinika se bioetikasnano oslanja na meudjelovanje kliniara i pacijenta u svakodnevnom svladavanjubolesti. U svrhu lakeg razumijevanja uloge klinikog bioetiara-konzultanta, potrebnoje istaknuti etiri osnovna cilja bioetikih konzultacija:1.Zatititi i podrati odluku donesenu nakon rjeavanja odreenog klinikog etikog

sluaja. U pogledu palijativne njege kao integralnog dijela palijativne medicine to bise prvenstveno odnosilo na sistem konzultacija i smjernica u objanjenju pacijentu(koliko je to mogue ovisno o stanju pacijenta), njegovateljima pacijenta, to je uopepalijativna njega, to ona obuhvaa, kakav je njezin sistem djelovanja, organizacija,sistem usluga i kolika je njezina vanost i uloga za pacijenta u terminalnoj fazi bolesti.2.Sprijeiti loe ishode. U ovom segmentu vrlo je bitno da kliniki bioetiar kao laninterdisciplinarnog tima prezentira njegovateljima pacijenta sve o sistemu pruanja


9/16

palijativne njege, te koji su razlozi i prednosti odluke o potrebi za palijativnom

njegom, tako da niti u jednom segmentu ne doe do dileme da li, svojeg najmilijegpreputaju u prave ruke. Takoer je vano pruiti struno objanjenje da je palijativnamedicina produena ruka klasine, kurativne medicine te da nastupa u onommomentu kada je klasina, kurativna medicina dala svoj maksimum preko kojeg dalje

ne moe, odnosno ne zna.3.Poveati znanje kako o klinikoj bioetici tako i o palijativnoj medicini/njezi,

odnosno poveati znanje iz dijela medicine koja se bavi problemima terminalnooboljelih pacijenata.

4.Educirati sve sudionike procesa bioetikog odluivanjakako bi se pridonijelo

etikoj kvaliteti sistema pruanja palijativne njege, to je na kraju iciljinterdisciplinarnog tima, (kako na terenu, tako i u hospicijima).

Potrebno je razmotriti odreene kljune pojmove svih hospicijskih programa.Definirala ih je i formulirala dr. Cicely Saunders, utemeljiteljica Hospicija St.

Christophera (St. Christophers Hospice) u Engleskoj. Dr. Saunders prouavala je izakljuila da je za opsenu i kvalitetnu njegu neizostavno ukljuivanje, savjetovanje itimski rad s ciljem davanja podrke kako pacijentu tako i porodici.Zakljuila je to iz spoznaje da su duhovnei emocionalne boli na rastanku od ivotapuno snanije od onih tjelesnih. Nacionalna hospicijska organizacija (NationalHospice Organization) (NHO), utemeljena 1978., imala je glavnu ulogu u irenju doljenavedenih pojmova provoenjem aktivnosti edukacijei hospicijskim menadmentom.Ti su pojmovi sljedei: Opsena njega uz kontinuitet pri prijelazu pacijenta iz jedne okoline u drugu

Pacijent i porodica kao jedinica njege

Lijeniki nadzor Interdisciplinarni timski pristup

Danonona dostupnost

Koritenje dobrovoljaca

2.3. PALIJATIVNA NJEGA U KUNIM UVJETIMA

Teko oboljeli ele svoje zadnje trenutke provesti u svome domu. To je osobitonaglaeno u sluajevima gdje postoji adekvatna medicinska njega, koja se bavi kako

bolesnikom tako i njegovomporodicom. No, i prije tih zadnjih trenutaka, odreen brojbolesnika bira kunu njegu, kada za to postoje tri osnovna preduvjeta: da osobitostbolesti dozvoljava takvu vrstu njege, da dom to omoguuje i da porodica eli aktivnouestvovati u njezi.Prednosti lijeenja u kunim uvjetima su brojne. Ponajprije vlastiti dom daje osjeajnezavisnosti i psiholokog blagostanja: to je mjesto prisnosti i udobnosti, bezinstitucionalnih zakonitosti kao to su to npr. bolnice. U svome domu bolesnik se druisa ukuanima i sudjeluju zajedno u planiranju aktivnosti, odmora, dijete. Bolesnicimogu izvravati odreene zadae i odrati svoje mjesto unutar porodice. Privatnost je


10/16

takoer vrlo vana: bolesnici nisu izloeni neugodnim, pokatkad i potpunonepotrebnim medicinskim aktivnostima (primjer jutarnje vizite i kvalitete takvogpristupa tekom bolesniku). Iskljueno je prisustvovanje patnjama drugih osoba uviekrevetnim sobama. Nadalje, bolesnici se u svome domu osjeaju vie zatieni jersu manje izloeni medicinskim zahvatima koji su u uznapredovalim stadijima

neizljeivih bolesti ponekad nepotrebni pa i tetni (intenzivna terapija, parenteralnaprehrana, dijagnostike pretrage). U svakodnevici se porodica lake i postupnijeadaptira na promjene zdravstvenog stanja, a smrt blinjega u ambijentu koji suzajedniki dijelili je nain da se spozna kako je i to normalan, uobiajen stadij ivota.Sama injenica da je netko proveo zadnje dane svojeg ivota u kui nije dovoljna zaprocjenu kvalitete ivota tog perioda. Ako je kuna palijativna njega dobra, tada jekontrola simptomatologije slina onoj koja se postie u institucijama koje nude istuuslugu, a svakako bolja od institucije (bolnice) koja nema palijativnu njegu.

Postoje i neke negativne strane kunog lijeenja. Kada je bolesnik u svome domuesto je porodina ravnotea samo djelomino ustrojena, tovie, ona se poremetisvakom promjenom stanja bolesnika, njegovog raspoloenja i ponaanja. Porodicasuoena sa promjenama obino iskazuje negativne emocijeanksioznosti,straha,krivnje, ljutnje. Znaajna je redukcija aktivnosti pa i sati sna, a sve zajedno moe biti iekonomski teko izdrivo (trokovi lijeenja, odsustvo sa posla).Palijativna njega u kui je onemoguena kada je bolesnik ne eli, kada ivi sam ili saporodicom koja ne eli, ne moe ili ne zna pruiti njegu. Novonastala situacija uporodici moe ponekad stvoriti veliku napetost i nelagodu, osobito povezano saodreenom simptomatologijom (konvulzije/grenje, krvarenja, zadah, inkontinencija).Takoer, uestalija potreba za specijaliziranom medicinskom njegom te udaljenost od

najblie bolnice mogu utjecati na odluku o izbjegavanju njege u kui.U veini zemalja se kunapalijativna njega sprovodi sa velikim udjelom dobrovoljaca:javni i privatni zdravstveni sistemi ne potpomau takvo lijeenje i to je najee razlogzato veliki dio terminalnih bolesnika svoje zadnje dane (ponekad tjedne ili mjesece)

provodi u zdravstvenim ustanovama koje im mogu garantirati dostupnost

zdravstvenog osoblja, lijekova, tehnike, kao i odreeni stepen kontrolesimptomatologije. Takoer, takve ustanove u pravilu omoguuju i medicinske zahvatekoji su esto kod tih bolesnika nepotrebni i skupi. Pravilnim promiljanjem mogue jesa manjim trokovima pruiti kvalitetniju njegu tekim/terminalnim pacijentima aistovremeno odteretiti zdravstvene ustanove. S druge strane, nemogue je pruiti

dobru kunu njegu sa slabo plaenim, slabo motiviranim i slabo educiranim osobljem.U naim uvjetima svakodnevicu predstavljaju kasno uoavanje potrebe zapalijativnom njegom, neobavjetavanje bolesnika i porodice sa moguim terapijskimpostupcima i alternativama, loe zbrinjavanje simptoma (boli), rijetke kuneposjete.Cijelo drutvo treba biti upoznato sa mogunou palijativne njege, kako bi osvijetenibolesnici zahtijevali takvo lijeenje. To bi bio vrlo snaan faktor razvoja palijativnenjege.
http://www.besplatniseminarskiradovi.com/PSIHIJATRIJA/Anksioznost.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/PSIHIJATRIJA/Anksioznost.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/PSIHIJATRIJA/Anksioznost.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/PSIHIJATRIJA/Anksioznost.htm


11/16

Ipak, i uz najbolju volju, nije mogue kvalitetno njegovati u domu oboljelog ako onnema tekue vode, grijanja, osnovnih uvjeta za ivot. Tada je, naravno, izbor bolnica.

2.4. PALIJATIVNA NJEGA DJECE

Njega djeteta u terminalnoj fazi moe se poboljati tako da se smanji intenzivnimonitoring, uestalost i invazivnost pretraga, liberaliziraju se posjeti roditelja, brae,ire porodice, uz potivanje privatnosti.Palijativna njega djeteta je sastavni dio holistikog pristupa djetetu i porodici. Udjejoj dobi pristup palijativnoj njezi bi trebao biti iri, sveobuhvatniji,te poinjatiranije, ve kad se postavi dijagnoza neizljeive bolesti, a ne tek kada bolest ue uterminalnu fazu. Podrka koju prua palijativna njega mora biti usmjerena premadjetetu, ali i roditeljima, brai, sestrama, vrnjacima i to kontinuirano. Najbolje bi biloda porodini lijenici, koji dobro poznaju porodicu i uvjete ivota u njoj, uskosurauju s palijativnim timom. Potrebno je savladati specifine vjetine poput

prepoznavanja boli kod male, preverbalne ili kognitivno oteene djece, lijeiti i ostalesimptome bolesti te pruati psiholoku, socijalnu i duhovnu pomo. U djejoj dobipotreban je fleksibilan pristup koji uvodi principe palijativne njege ranije u lijeenje,paralelno s kurativnom terapijom. Primarni fokus je kvaliteta ivota djeteta. Prelazakiz kurativne na palijativnu medicinu nije trenutak, ve proces. Palijativna njegaukljuuje prelazak od hronino bolesnog djeteta do terminalno bolesnog. Porodicitreba objasniti da prelaskom na palijativnu njegu dijete nee prestati dobivatiodgovarajuu njegu, ali da e ona biti drugaija, fokus brige o djetetu prebacuje se nakvalitetu ivota. Roditelji moraju osjeati da njihovo dijete nije naputeno, da seprelazi s produavanja ivota prema kvaliteti ivota, da postoji tim kojem se moguobratiti i usko suraivati u svim pitanjima. Roditelji ne smiju imati osjeaj da suodustali od lijeenja. Neophodan je proces prihvaanja injenice da za dijete ne inenajbolje ako se produuje ivot pod cijenu produavanja njegovih patnji. Djeca,unato napretku medicinskih znanja i snienju mortaliteta, ipak umiru. Jo uvijekumiru najvie tijekom bolnikog lijeenja, a mjesta gdje djeca u bolnicama najvieumiru su neonatalne i pedijatrijske intenzivne njege (86% bolesnika u SAD-u). I u

jedinicama intenzivnog lijeenja mogu se primjenjivati principi palijativne njege.Njega djeteta u terminalnoj fazi pobolja se tako da se smanji intenzivni monitoring,uestalost i invazivnost pretraga, liberaliziraju se posjeti roditelja, brae, ire porodice,uz potivanje privatnosti. Hospicijski pristup moe se implementirati i u bolnice kad sefokusira na kvalitetu posljednjih dana ivota bolesnika. Mogu je multidisciplinarnipristup koji, uz lijenike i medicinske sestre, obuhvaa i psihologe, socijalne radnike, ivolontere koji e pomoi u procesu alovanja. Gubitak djeteta je za roditelje i porodicunajvea prijetnja integritetu i funkcioniranju porodice. Roditelji se bore s osjeajemkrivice ("Da smo bar ranije prepoznali simptome i otili lijeniku"). esto gubepovjerenje u medicinu te zapoinju potragu za udesnim magijskim izljeenjima.Ostala djeca u porodici u posebno su tekom poloaju, jer su roditelji posveeni


12/16

bolesnom djetetu, a djeca osjeaju krivicu zbog svog dobrog zdravlja i potrebe zasmijehom i igrom. Briga za umirue dijete velik je izazov za lijenika, koji zahtijevaaktivnu, promiljenu, dugotrajnu brigu. Zato palijativna njega treba biti posebnaspecijalizacija koja osim kontrole boli i ostalih simptoma obuhvaa i psiholoku,emotivnu potporu oboljelom i porodici. Prihvaanje loih vijesti je proces, ne dogaaj.

alovanje je dugaak proces, koji ne prestaje; vrijeme pomae prihvaanje, alisvakako treba podravati misao da je umrlo dijete bilo jedinstveno, posebno i da jesvojim ivotom obogatiloporodicu. Ponekad se palijativna njega izjednaavaseutanazijom.Eutanazijaje aktivni postupak koji vodi kraju ivota, a palijativna njegapreputa bolesti da ide svojim prirodnim tijekom uz poboljanje kvalitete ostatkaivota fizikom, psihikom i duhovnom pomoi. Ti oblici pomoi nastavljaju sepruati porodici i u procesu alovanja.

3. ETIKE VRIJEDNOSTI PALIJATIVNE NJEGE

Palijativnom njegom se bolesnicima suoenim sa smrtonosnom boleu i njihovimporodicama unapreuje kvaliteta ivota.To se ini kroz sprjeavanje i olakavanje simptoma bolesti kroz njihovo ranootkrivanje, procjenu, lijeenje, olakavanje boli i ostalih tjelesnih, psihikih,

psihosocijalnih i duhovnih problema, jer je ovjek cjelina u kojojrazlikujemo:tjelesnu(soma),duevnu(psyche) iduhovnu(pneuma) razinu.

Posebna panja je potrebna u odgoju ire javnosti o odgovarajuim vidovimapalijativne njege.

S palijativnom njegom treba zapoeti po mogunosti odmah na poetku suoavanja s

dijagnozom teke bolesti, jer bez obzira o komu se radi svaki ovjek trebaodreagirati svoju dijagnozu kroz faze: psiholokog prilagoavanja, ljutnje, depresije,prigovaranja i prihvaanja.Bolest je tjelesna (somatska), a patnja zbog nje psihika. Zbog toga je veoma vanoznati pokazati razumijevanje i zainteresiranost za probleme i potrebe bolesnika.

Bolesnik treba biti uvjeren da e okruenje osjetiti njegove brige i tjeskobe i ispunitinjegova oekivanja. U isto vrijeme onaj ko pomae treba znati odbraniti se odnegativnih utjecaja bolesnika na svoje zdravlje, jer esto i onaj tko pomae takvombolesniku oboli. U svakom sluaju, bolesnici oekuju, ako ne ozdravljenje, ono, bar,znake nade, suosjeanja i panje. Vrlo je vano znati sluati, nekad je i samo to

dovoljno.Na etian odnos prema pacijentu, posebno onom terminalnom, u zavrnoj fazi bolesti,kao i etian pristup prema njegovoj boli i potrebama treba uputiti kako medicina tako injezina medicinska etika -bioetika.

CjelokupnaHipokratova tradicionalna medicinska misaoisticala je dobroinstvo.Palijativna je medicina upravo takvadobroiniteljska. Njezin je cilj uinitito jemogue bolje za pacijenta, no istovremeno, potrebno je naglasiti da u moderno doba
http://www.besplatniseminarskiradovi.com/SOCIOLOGIJA/Eutanazija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/SOCIOLOGIJA/Eutanazija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/SOCIOLOGIJA/Eutanazija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/Hipokratova-zakletva.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/Hipokratova-zakletva.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/Hipokratova-zakletva.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/MEDICINA/Hipokratova-zakletva.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/SOCIOLOGIJA/Eutanazija.htm


13/16

kada je bioetika na sceni nije vano samo initi dobro djelo, ve treba imati i dozvoluza to djelo to je naglaeno kroz pojam autonomije pacijenta u donoenju odluka.Autonomija pacijenta jedan je od najvanijih etikih naela u palijativnoj medicini, a

bazira se na pacijentovoj odluci o tretmanu nakon informiranosti o njemu, dakle na

informed consentu. Informiranost bolesnika jedan je od temeljnih stavova upalijativnoj medicini, a u Sjedinjenim Amerikim Dravama i uvjet za primitak uhospicij. Lijenik je duan prilagoditi informaciju bolesnikovom obrazovanju imogunosti shvaanja, a mora je dati ne suvie kasno kako bi bolesnik mogao navrijeme zavriti svojeposlove i zadovoljiti obaveze.Fundamentalne etike vrijednosti u palijativnoj njezi ostvarene su kroz etiri temeljnaetika principa (naela):1.Dobroinstvo i nekodljivost:ovi principi zahtijevaju od osobe koja njeguje

pacijenta obavezu maksimalne dobrobiti i minimalne tete za pacijenta. Moda se,naizgled, ini vrlo jednostavnim zadatkom ispunjenje navedenih naela, meutim, onoto je za jednog pacijenta vrhunac dobrobiti i nekodljivosti, za drugog pacijenta netreba biti, ili se pak tom pacijentu ne ini ostvareno maksimalno dobroinstvo iminimum kodljivosti za njega. Golema raznolikost kultura, religija, vjerovanja inaina ivota ukazuju na potrebu onoga koji njeguje pacijenta da se ne ustruava pitatipacijenta to je za njega najbolje, te nakoji nain da se to najbolje uini. Upravo timnainom komunikacije, njegovatelji osiguravaju maksimum injenja dobrog tj. neinjenja kodljivog.2.Autonomnost: princip baziran na samosvjesnosti i samoodreenju pacijenta tenjegovo pravo na odluku. Koncept estitosti (integracije) i informirane saglasnostiklju su svih rasprava o autonomiji pacijenta. Takoer, njegovatelji, lanovi

interdisciplinarnog tima (bilo lijenici, medicinske sestre ili pak neko drugozdravstveno osoblje) moraju biti spremni i na informiranu nesuglasnost, odbijanje kaojedna od mogunosti pacijentovog odabira i time dokazati svoju etiku zrelost upotivanju pacijentove autonomnosti odluivanja.3.Pravednost: predstavlja princip koji je glavni izlaz u rjeavanju svih diskusija ijaje sr problema u razliitosti. Razliitost (nejednakost), osobito miljenja i stavova,najei je problem ne vjerovanja pacijenta u odluke kako medicinskog profesionalacatako i interdisciplinarnog tima.Treba spomenuti i istinoljubivost i povjerenje kao

izvedene etike principe ija je uloga upravo u palijativnoj njezi temelj izgradnjekvalitetnog odnosa izmeu pacijenta i lanova interdisciplinarnog tima, a svoje

uporite nalazi u govorenju istine, uvanju tajne i ispunjenju obeanja.4.Etika palijativne medicinekoja se odnosi na panju i usmjerenost prematerminalnim pacijentima odreena su kroz pet naela: naelo istinitosti, naeloterapijske razmjernosti, naelo dvostrukog uinka, naelo prevencije, naelonenaputanja i tretman boli.Nain na koji se nastoji utvrditi i odgovoriti na jedinstvene i individualne potrebeumiruih i njihovih obitelji dok se bore s progresivnim gubitkom pokazatelj je zrelosti


14/16

drutva. Gdje god je mogue mora se, prije svega, prevenirati bolest. Ukoliko se bolestrazvije, treba nastojati iskorjeniti ili barem odgoditi njezinu progresiju. Paralelno s tim

naporima svim bolesnicima moraju se pruiti optimalni nivoi kontrole boli i drugihsimptoma uz psiholoku, emocionalnu i duhovnu potporu.

4. PALIJATIVNA NJEGA U BiH

Starenje stanovnitva i znaajan porast broja oboljelih od bolesti koje imajuprogresivan tok bez mogunosti efikasnog ciljanog tretmana (kardiovaskularne bolesti,maligne bolesti, eerna bolest, neuromuskularne i cerebrovaskularne bolesti,HIV/AIDS, saobraajni traumatizam sa tekim posljedicama, uroene bolesti itd.),razlog su poveane potrebe za ovim vidom zdravstvene zatite.U FBiH postoji samo jedna ustanova modernog palijativnog tretmana sa smjetajnimkapacitetima (Centar paljativne njege (hospis) JZU Univerzitetski kliniki centarTuzla) te Centar za palijativnu kunu njegu onkolokih bolesnika u okviru DZSarajevo sa timom kune palijativne njege. U ostalim dijelovima i medicinskimustanovama u FBiH i RS niti postoje smjetajni kapaciteti, niti timovi, te se jako malozna (ili nita ne zna) o ciljevima, principima i znaaju organizovanog palijativnogzbrinjavanja bolesnika. Zbog toga se deavaju neki udni i neuki pokuaji volonteraiz nekih humanitarnih organizacija da organizuju edukacije o problemima palijativnog

zbrinjavanja za koje sutinski nisu zainteresirani (izuzev finansijski) i o kojima bi injima samima trebala edukacija.

4.1. STRATEGIJA RAZVOJA PALIJATIVNE MEDICINE U FBiH

Strategija razvoja palijativne medicine u FBiH predstavlja dokument od nacionalnog

znaaja i instrument za aktivaciju i mobilizaciju zdravstvenog sektora, dravnihinstitucija, nevladinog sektora, naunih, nastavnih i edukativnih ustanova, lokalnih ivjerskih zajednica, socijalnih i humanitarnih ustanova i dobrovoljaca koji uestvuju uprogramima palijativnog zbrinjavanja. Strategija je raena u skladu sa Preporukamapovjerenstva ministara Vijea Europe (Preporuka Rec 24 2003. godine).U rjeavanje problema palijativnog zbrinjavanja stanovnitva neophodnoje aktivnouee drave (Ministarstva zdravlja i Ministarstva socijalne zatite) koja bi u saradnjisa medicinskim profesionalcima (na svim nivoima zdravstvene zatite), nevladinim

udruenjima, pacijentima i njihovim porodicama, definisala strateke ciljeve razvojapalijativne medicine i njege, a u saradnji sa Ministarstvom obrazovanja (i obrazovnimustanovama) edukativne programe na nivou srednjeg i visokog medicinskog

obrazovanja. Za ostvarivanje strategije i ukljuivanje palijativne medicine i njege usistem zdravstvene zatite potrebno je:- educirati kreatore zdravstvene politike, zdravstvene radnike, pacijente, porodice,

lokalne zajednice i cjelokupne javnost o principima, ciljevima i znaaju palijativnog


15/16

zbrinjavanja,

- osigurati adekvatne zakonskepropise i obezbijediti odrive modele finansiranja,- obezbijediti integraciju slubi i jedinica palijativnog zbrinjavanja u sistemzdravstvene zatite (od primarnog do tercijalnog nivoa),- osigurati edukaciju medicinskih profesionalaca na razliitim nivoima palijativnogzbrinjavanja te neprofesionalaca (volonteri, humanitarne organizacije itd.)- obezbijediti dostupnost lijekova (opijata i drugih) koji se koriste u palijativnom

tretmanu te ih staviti na Liste Esencijalnih lijekova.

4.2. PRIJEDLOG ORGANIZACIJE PALIJATIVNOG ZBRINJAVANJA U

FBIH

Na osnovu analize organizacije zdravstvene zatite (zdravstvene ustanove izdravstveni radnici), a u cilju racionalizacije zbrinjavanja palijativnih bolesnika

potrebno je organizirati palijativni tretman u zdravstvenom sistemu na svim nivoima.

U tom sluaju organizacijski oblici su:- Interdisciplinarni palijativni timovi (na nivou porodine medicine- primarnezdravstvene zatite),- Centri za palijativnu medicinu na nivou kantonalnih bolnica (sa bolnikim

posteljama) i sa ambulantama za bol (bolnike specijalizirane ambulante),- Klinika za palijativnu medicinu koji bi povezala naunu ustanovu (Medicinskifakultet) i Univerzitetsku kliniku ustanovu (sa bolnikim posteljama) to bi objediniloteoretsku i praktinu edukaciju na nivou FBiH. Ovo bi u stvari bio Nacionalni centar(zdravstveno-edukacijska ustanova) za palijativnu medicinu, povezan s regionalnim

i/ili lokalnim (regionalnim) ustanovama, koordinirao bi rad ostalih Ustanova, te bio

zdravstveno sredite, ali i sredite za edukaciju struke i volontera, prikupljanje idistribuciju znanja, te manadment, planiranje i upravljanje svim poslovima iaktivnostima na uspostavi i razvoju palijativnog zbrinjavanja u FBiH. Ovu ustanovu

treba finansirati na nivou FBiH.

Ova stepenasta organizacija palijativne medicine garantuje dobar palijativni tretman(zadovoljstvo korisnika uslugepacijenta i porodice) i maksimalnu racionalizaciju(najmanje mogue trokove) u sadanjim tekim ekonomskim uslovima.

ZAKLJUAK

Iako su umiranje i smrt postali zasebna nauna tema, jo uvijek se nedovoljno zna otome kako kvalitetno ivjeti do samog kraja. Mnoge odgovore o ovom podruju daje

palijativna njegabriga o umiruima i njihovim porodicama. Bez obzira napacijentovu dijagnozu, njegova bolest nije bolest samo pojedinca, porodice, irezajednice, nego cjelokupnog drutva.Pravilno zdravstveno prosvjeivanje (mediji, ciljana predavanja, osnivanje udruenja,volonteri) moe pribliiti problem palijativne njege i njegovo rjeavanje. Potreba za


16/16

palijativnom njegom odnosno sistemskim organiziranjem palijativne njege te

izgradnjom hospicija svakodnevno raste. Razlog tome je sve dui ivotni vijekstanovnitva, a naunomedicinsko-tehnoloka dostignua sve su vea i to je bitnijeuspjenija. Visoko razvijena tehnologija i farmaceutska industrija produuju processtarenja, odnosno odgaaju smrt.

Palijativna njega je aktivna i sveobuhvatna briga o pacijentima koji boluju od tekih ineizljeivih bolesti, to podrazumijeva kontrolu simptoma, kao i psiholoku, socijalnui duhovnu podrku pacijentima i njihovim porodicama.Palijativna njega omoguava pacijentima postizanje najbolje mogue kvalitete ivota u

posljednjim fazama njihovih bolesti.

Palijativna njega nastoji osigurati kvalitetu ivota bolesnika do smrti, ouvatidostojanstvo svakog ovjeka i maksimalnu kvalitetu njege tokom dvadeset etiri sata.Interdisciplinarni tim je esencijalni faktor palijativne njege. Interdisciplinarni pristup

njezi omoguava lanovima tima podjelu uloga i prevenciju nastanka sindromaizgaranja.

U Bosni i Hercegovini palijativna njega je na niskom stepenu razvoja. U sistemu

zdravstvene zatite, nalazi se samo jedan hospis, koji djeluje u sklopu Univerzitetskogklinikog centra Tuzla.

LITERATURA

Knjige:

1. T.R.Harison i saradnici; Naela interne medicine; Bard-fin, Beograd; 2004.Tekstovi sa interneta:

2. http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/3754/Etika-i-psiholoski-aspekti-u-

palijativnoj-medicini-12.html (15.02.2013.)

3. http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/3765/Lijecnik-obiteljske-medicine-

palijativna-njega.html (15.012013.)

4. http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/3683/Eticki-aspekti-palijativne-njege.htm

(19.01.2013.)

5. http://www.hkms.hr/e_fokus_ozujak2010.pdf (19.01.2013.)

6. http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/2437/ (22.01.2013.)

7. http://www.zzjzfbih.ba/2012/03/palijativna-njega-ili-kako-pomoci-bolesnicima-sa-

smrtonosnim-bolestima/ (27.01.2013.)

8. http://eurovita.ba/savjeti/ (27.01.2013.)

9. http://palijativnabih.wordpress.com/page/3/ (05.02.2013.)

palijativna nega

Documents