paraziti poput nas

Download Paraziti Poput Nas

If you can't read please download the document

Upload: selenazgb

Post on 08-Nov-2015

257 views

Category:

Documents


75 download

DESCRIPTION

Paraziti poput nas

TRANSCRIPT

ADAM DONSONAdam Donson je roen 127.1967. u Junoj Dakoti. Posle viegodinjeg bavljenja raznim fizikim poslovima, na nagovor prijatelja upisuje knjievnost na "McNeese State University", koju je diplomirao i doktorirao na "Florida State University". Dobitnik je prestine stipendije "Wallace Stegner". Saradivao je sa magazinima "Esquire" i "Harper's" a njegove prie su rekordne etiri godine zaredom tampane u almanahu "Najbolja nova amerika proza". Proslaviose knjigom pria mporium (2002) posle kojeje objaviosvoj prvi roman Parazitipoput nas (2003). Adam Donson predaje kreativno pisanje na kalifornijskom Univerzitetu Stenford; oenjen je, ivi u San Francisku.

Adam Johnson Parasites Like Us Copyright 2003by Adam JohnsonAdam DonsonPARAZITI POPUT NASS entjleskotj prevela Tanjct MilosavljeviSamizdat, Beograd 2005.Mojoj majci Patriciji i njenoj ma-jci LavinijiSevernoameriki sisari istrebljeni u ledenom dobuRodovi preiveli izvan Severne Amerike.Ameriki lav Ameriki mastodont Aztlanski zec Grbavi lenjivac KapibaraT Kolosalni dabar Kolumbijski mamut Strani vukFloridski peinski medved (s naoarima)1" Sumsko mousno govee Cetvororoga iljoroga antilopa Dinovski armadilo Dinovski dabar Dinovski kratkoglavi medved Harlanov prizemni lenjivac KonjTDepsonov megatvor Glavata lama Dugorogi bizon Meksiki gliptodont Planinski jelen Ameriki gepard Severni pampater Pibodijev prizemni lenjivac Crvenozuba kapibara Sabljozuba maka Jatagan maka Sastanski prizemni Lenjivac Juna pampatera Veliki los Zdepasta lama TapirTTrokljovi divlji pas Dugodlako patuljasto govee Jueranja" kamila9Glava prvaOva pria poinje nekoliko godina posle poetka novog mi- lenijuma, dok su bande jo bile proganjane, pre no to smo se svi pridruili jednoj. Tada su ptice i svinje jo bile nai prijatelji, a ga- jili smo i neka prilino sumanuta shvatanja: ljudi su govorili da se planeta zagreva. Noenje krzna bilo je zabranjeno. Psi nisu nikada inili zlo. U to vreme, uglavnom smo se slagali da je oru- je okej i da bi svako trebalo da ga ima. Tek nam je predstojalo ot- krie da su vatrena oruja nejake, probirljive stvarice, podlone smenoj nepreciznosti.Tokom tog kratkog trenutka u ljudskoj evoluciji, profesor antropologije je mogao, ono pola godine kolilco je radio, da ide izjutra na pecanje, sredinom dana da predaje, a potom sve do pr- vog mraka da eta po lokalitetima na kojima su obavljena isko- pavanja, posle ega je sledilo vreme namenjeno privatnom ivotu i dokoliarenju. Ja sam bio profesor antropologije, jedan od vr- lo, vrlo malobrojne nekolicine. Posedovao sam amac za lov na grgee, klasinu korvetu i kombi pravljen po porudbini, i sve sam to izgubio dok je trajala ova pria, za vreme kratkotrajne kazne koju sam odsluio u najudobnijem zatvoru na zapadnoj hemisferi, federalnoj kaznenoj ustanovi s minimalnim obezbee- njem u Parktonu, u Junoj Dakoti.Zvali smo ga Logor Parkton. Kiub Fed.Kao antropolog, bavio sam se pricanjem pria o proslosti. Oblast koju sam prouavao bio je narod Klovisa, prvi ljudi koji su preli iz Sibira preko Beringovog zemljouza, pre nekih dvana- est hiljada godina. Kao to znate, Klovisi su naselili hemisferu na koju dotad nije kroila ljudska noga, a prvo ime su se pozaba- vili bilo je da izmisle novu vrstu vrka koplja, koju su upotrebili da bi zbrisali trideset pet vrsta krupnih sisara. Prie koje sam pri- ao o Klovisima nisu bile nove: ljudi su razvili tehnologiju koja im je omoguila da istrae sve o njima. Gospodarili su prostra- nom teritorijom. A im su pojeli sve to im se nalazilo u vido- krugu, rasturili su se - kada je re o Klovisima, na male grupe koje su formiraJe oko est stotina plemena amerikih Indijanaca koja danas postoje.Imao sam korvetu i kombi pravljen po porudbini!Drage budue kolege, antropolozi koji ete to tek postati, kako da izrazim radost koju mi priinjava spoznaja da u godina- ma koje dolaze postoji samo jedna profesija, te da e svako od vas da postane posveeni antropolog? Moja ivotna iskuenja i- ne se neznatna u poreenju s onim ime e neizbeno uroditi - da e burna istorija nae vrste da se zavri tako to e svi njeni pripadnici postati strunjaci za Ijudski rod.Sudbina kulture koju smo nazivali Amerikom" izvesno ni- je tajna za vas. Postoji bezbroj artefakata koji svedoe o toj pri- povesti, i ko bi mogao da ne uje tako melodian zakljuak koji se bez kraja i konca zvidue kroz zamrznute zube vremena? Ipak, sigurno imate pitanja. Koliko god da ste pretraivali, pra- znine u zapisima sigurno postoje. Ko je sahranjen u Grobnici nepoznatog Indijanca? pitate se moda. Je li svinja stvarno bila pametnija od stranog psa? Jesu li sove zaista bile ptice ili moda neka sasvim druga ivotinjska vrsta? Stoga u, drage moje posve- ene kolege, da vam ispriam kako je poelo poboljavanje ove- anstva, i nek se niko ne usudi da tvrdi da sam oklevetao prolost. Ja sam prolost.Nisam siguran da umem da vam kaem tanu godinu poet- ka prie, ali taj dan neu nikada zaboraviti. U Junoj Dakoti to je bilo doba kad reka Misuri biva gotovo zamrznuta - dan za danom, bele ploe se prostiru sve dalje od renih obala, sline lcalcijumu, sve dok ne dopru do sredita korita, gde ih struja lo- mi i otkida i potom kovidajui odvlai nizvodno.Iz svoje kancelarije u kampusu Univerziteta Jugoistone Ju- ne Dakote mogao sam da ujem kako zamrznuta reka jadikuje i jei pre no to krivudava pukotina otkine komad leda. Po vedr- om danu mogao sam ak da vidim, sa svog prozora na zgradi Odseka za antropologiju, rasute mrlje crvenila na ledu, tamo gde su se orlovi sputali s tek ulovljenom ribom i komadali je na le- denim grebenima. Orao je bio vrsta ptice, prilino velika, i bio je uven po odvanosti koju je pokazivao otimajui tu plen. Ve- ina ptica je bila otprilike veliine pacova, mada su neke bile veli- ke kao divlji zec. Orao je, pak, teio skoro koliko i pas. Zamislite sivog hrta, a potom mu dodajte krvolonost i krila.Bio je siv, sumoran dan kad je Egers1, jedan od mojih najbo- ljih postdiplomaca, provirio u moju kancelariju. Vrlo energino je vakao neto to, po svoj prilici, nije bila vakaa guma.Egers je na sebi imao kratke pantalone od kozje koe i ogro- man pono od tamnog, zamrenog krzna koji je napravio od i- votinjskih koa iskamenih od Hormelove klanice u predgrau. Nanjuio sam ga mnogo pre no to se probio kroz gomile kar- tonskih kutija koje su zakrivale ulaz u moju kancelariju i ispada- le u hodnik.,Vodi rauna o Junioru", rekao sam i mahnuo mu da ue. Upravo sam primio uzbudljiv novi paket neobraenih podatakadubinskim slojevima leda s Grenlanda, a Egersove kone na- vlake za noge su vrvele ko zna ime.

Zivot je dobar, dr Hana", rekao je Egers, obilazei kutije. Osmehivao se onim svojim nestanim osmehom. Zivot je do- bar", ponovio je.Moja kancelarija je tih dana bila ispunjena najrazliitijim sobnim biljkama, mada sam smatrao da je gajenje biljaka u za- tvorenom prostoru besmisleno i alosno i gotovo da nisam mo- gao da podnesem da ih pogledam. Egers se sagnuo prolazeiIgra rei. U doslovnom prevodu, jajar" (egger"), a oznaava osobe koje se bave

nedozvoljenim lovom i trgovinom jajima kornjaa i retkih ptijih vrsta. Prim. prev.ispod viseih vitica biljke ije ime nikako nisam mogao da za- pamtim, dok mu je pod nogama kripao sloj kremenih opiljaka lcoji je pokrivao pod, blagodarei silnim satima koje sam ubijao teui primitivna oruja i orua.Seo je, a ja sam se naao suoen s jo jednim od svakodnev- nih izvetaja o temi Egersove disertacije, koja je predviala jed- nogodinje bitisanje utemeljeno iskljuivo na primeni paleolitske tehnologije. Eksperiment je trajao vie od jedanaest meseci, a ne- ki od rezultata su ve sada bili jasni: teak zadah iz usta, brada koja je liila na imelu, nain na koji je masni sjaj njegovog lica poprimio ukastu nijansu unog voska.Trebalo je da se bavim predlozima za dodelu stipendija ili ocenjivanjem nekih od beskrajno glupih studentskih seminarskih radova kojima je bio preplavljen moj radni sto. Meutim, nisam uspevao da se koncentriem, i to zbog Dana gleera, godinjeg vaara koji je trebalo da razveseli sumorne zimske dane prosla- vljanjem povlaenja gleera koji su prosekli dolinu Misurija. Vaarite su postavili na parkiralitu kod Parktonskog trga, dija- gonalno od kampusa, i svakih nekoliko trenutaka ste mogli da ujete prigueno, a potom sve glasnije jeanje i ciku mladog sve- ta na vrtuljcima i roler-kosterima.Okej, Egerse", rekao sam. ,jivot je super. Sloiemo se s tom hipotezom."Egers je slegao ramenima, kao da je sve bilo vidljivo samo po sebi. ,,Oh, nije to nikakva teorija, dr Hana. Zivot je tip-top", rekao je, pomerajui u stranu pranjavu hrpu primeraka moje knjige Istrebljivai i smetajui se u stolicu s visokim naslonom. Opustio se u njoj taman tolilco da njegova kosa ostavi masnjika- vu mrlju na konom tapacirungu. Gospode, ala je njegova torbi- ca za divlja zaudarala!Predstojalo mi je sluanje o nekoj od Egersovih stalnih afera s koleginicama, ili o tome kako je dobio neku prestinu novu sti- pendiju. Antropoloki urnali su se ve borili za objavljivanje njegove prie. Meutim, nikako nisam uspevao da izbacim iz glave ono ivot je dobar". Denis, moja maeha, nije prestajala to da ponavlja do samog kraja, a posle njene smrti fraza je po- stala jedna od potapalica mog oca. Iza Egersa, uokviren prozor- skim ramom, video se komad leda kalco polako kree niz Misuri - doplutao je iz budunosti, blesnuo naas na suncu i nestao u prolosti. S vaarita Dana gleera novi narataj stanovnika June Dakote isputao je lagani uzvik smejui se smrti u lice na jednoj od vonji koje su ledile krv u ilama, a moj pogled je sasvim pri- rodno pao na Juniora - devetnaest hiljada kartica i dvadeset se- dam kartonskih kutija istraivanja iji je sadraj tek trebalo da pregledam, ije su prie ekale da budu ispriane.Egers je prebacio na drugu stranu ono to je vakao i upo- slio time svoje kutnjake.Ima li ovo neke veze s Trudi?" upitao sam.,,S Trudi? Zato je pominjete?" upitao je. Oseate li krivicu, dr Hana?"Zbog ega bih ja to trebalo da oseam krivicu?"Ni zbog ega", rekao je Egers. Ni zbog ega. Osim zbog toga to ste uloili pismenu albu da biste opozvali njenu Pibo- dijevu stipendiju i dali je meni."To radi fakuitet. Ja nemam nita s tim. Uzgred, estitam."Znate vi mene, dr Hana. Pare su mi dosadne. Po meni, za- starele su."Egers je izvukao neto iz usta, paljivo ga pregledao i potom vratio unutra.Nemoj da likuje", rekao sam mu. Sve e to da bude u re- du, im joj objasnim."Trudi je prilino neraspoloena. Mislim, znam, ja sam joj i saoptio novost.",,To jo nije zvanino."Bolje to je ula od nekog kome je stalo do nje", rekao je Egers.Daj, molim te", rekao sam. Uostalom, to je samo pola pri- cc- To to je izgubila svoju pibodicu je prosto loa vest iz onoga dobra vest/loa vest.' Objasniu joj ve."Egers je progutao toliko tvrd zalogaj da su mu oi zasuzile i potom podigao poklopac svoje torbice za divlja. Video sam u- pavi rep koji je virio iz nje, a univerzitetskim novinama nije izbe- glo opaanje da su veverice u kampusu poele da nestaju otkako je Egers, odrasli sveder, podigao svoje prebivalite nasred dvo- rita.,,Na vaem mestu, ne bih se zabrinjavao zbog Trudi", rekao je Egers. Ume ona da vodi rauna o sebi. Oporavie se." Otki- nuo je jo jedan ilavi zalogaj i gurnuo ga u usta. Mada sivkasto- braon, hrskao je kao celer. Zamiljeno ga je vakao. Imam ja sopstvenu dobm i lou vest", dodao je.Skinuo sam naoari, sklopio ih i protrljao luk nosa.Samo dobru", rekao sam. Reci mi samo dobru."Naao sam neto."Egers je veito nalazio stvari. Bio je jedina osoba u gradu ko- ja se naokolo smucala iskljuivo peke i tokom ovih jedanaest meseci to njegovo peaenje urodilo je bezbrojnim vrhovima strela, bizonskim lobanjama, zubima mastodonta i mesinganim zvonom koje je moda, a moda 1 ne, pripadalo Merivederu Lu- isu Ameriki vojnik i istraiva s poetka 19. veka. Prim. prev. Na originalnom mestu. Prim. prev.. Ako spavate na istoj peanoj parceli u Junoj Dakoti, ima- te velikih ansi da natrapate na pitolj lovca na bufala, grudni oklop panskog konkvistadora, papke rino-svinjeta iz ranog eocena, zube ti-reksa, a moda ak i na kambrijumskog trilobita, zamrznutog dok se koprcao u osvit vremena.,,Da nije vrak koplja?" upitao sam.Jeste, vrak je", rekao je Egers.Kloviski vrak?"Egers je slegao ramenima, ali na nain koji je govorio Mozes da se klacii u to.Podigao sam nogu i oslonio stopalo na sto da bih vezao per- tle na svojim cipelama za sneg. Pokai mi", rekao sam.Otkloparali smo niz stepenice i presekli kroz Dvoranu ove- ka, stalnu prirodnjaku izlobu koju je moj prethodnik Matori Pibodi lino postavio tamo negde 60-ih, u jednoj praznoj uio- nici. Dvorana je bila duga nekih trideset stopa, a du zidova su bili poreani eksponati u staldu. Na jednoj strani se nalazio niz maketa koje su prikazivale napredovanje i povlaenje gleera u kasnom pleistocenu. Pibodi je svojeruno napravio gleere od plute, obojio ih u belo i malim pribadaama prikazao kretanje Klovisa iz Sibira u Junu Dakotu tokom kratkotrajnih pukotina u ledu. Na drugoj strani Dvorane nalazio se zadivljujui niz vrlo verodostojnih modela koji su pratili uzdizanje oveanstva: jedan do drugog su stajali Homo habilis, ercctus i sapiens, pa Neanderta- lac i naposletku Klovis, svi prikazani u svom prirodnom okrue- nju, s nekoliko artefakata koje je Pibodi lino iskopao. U ovu dvoranu sam dolazio i premeravao je koracima i razmiljao u tre- nucima sumnje. Jednostavna etnja ovom prostorijom predsta- vljala je putovanje kroz vreme dugo sto hiljada godina; bilo je to mesto na kome su mi stvari uvek izgledale jasnije.Izaavi u dvorite, Egers i ja smo utke hodali kroz sneg. Grane javora su bile poseene, tako da su stajali kao pobeleli stu- bovi naspram trenutno vedrog neba. Peake staze su bile posute peskom i solju, mada smo mi skrenuli kroz umarak divljih via- nja, idui ispod njihovog mreastog granja i sluajui tap-tap le- denica koje su se topile i kapljicama pravile konstelacije u snegu ispod njih.Egersova nastamba se nalazila nasred Centralnog travnjaka i malo dalje se videla njena snenom korom pokrivena kupola, na- pravljena od est mamutovih kljova preko kojih je bila prebae- na gomila ivotinjskih koa koje je tokom godina konfiskovao Odsek za ribu i divlja. Takoe, malo dalje u dvoritu nalazila se velika granitna stena s ploom koju sam na nju postavio u spo- men na svoju maehu Denis, i naao sam se suoen sa svojom skoro svakodnevnom dilemom: da li da joj kaem koju re, ili da prosto zatvorim oi i nastavim dalje?Dokaz mog kukaviluka bilo je to to je moja odluka da raz- govaram s Denis uvek zavisila od toga da li sam bio sam ili ne. Barem nisam postavio klupu tamo, iako sam razmiljao o tome.Egers je video zebnju na mom licu. Odoh askom da pro- verim svoje zamke", rekao je, i krenuo prema ivici od tuje.,,Ne, nemoj", rekao sam mu. Dobro sam." U trenutku sam doneo odluku da tog dana ne razgovaram s Denis. Pribliava- juci se, meutim, ipak sam bacio pogled na njeno lice, oveko- veeno u plitkom bronzanom reljefu. Ptice su je opet ukenjale, a to je bilo neto o emu nisam razmiljao kad sam naruivao spo- menik. Ali, da li je to bilo zaista vano? Koliko je neko poastvo- van time to mu je lice utisnuto na plou ili ime stavljeno na ugo- vor o stipendiji iz oblasti antropologije? Nisam ak mogao da se odluim da li bi trebalo da stavim njen lik iz mlaih dana ili kad je bila starija. Naposletku sam odabrao fotografiju snimljenu na dan kad je dobila diplomu stenografskog lcursa, dok jo nije ni poznavala mog oca. Na toj slici izgleda mlada i puna oekivanja, ali mi ironija nije promakla: poto je otila iz mog ivota, oda- brao sam da je se seam onako kako je izgledala pre no to sam ja uao u njen ivot. I talco, sada smo se gledali kao stranci.Moj otac je dao da kremiraju Denis, a ja sam protivnik kre- macije, ali, da li bi neto biio drugaije da smo je pokopali? Za deset hiljada godina, kad bi ljudi iskopali njene kosti, ta bi zna- li o njenom ivotu, njenom duhu? Bilo bi tu njeno prstenje, tra- govi zlatnih zuba, moda. Da li bi znali za njenu ljubav prema biljkama, za to da je eznula da vidi Egipat, ili da je, kad bi za- dremala na kauu, prstima kucala svoje snove na krilu? Da li bi budunost znala da je njen ivotni cilj bilo neto nemogue: da mi bude majka nakon to je moja prava majka svojevoljno posta- la stranac za mene? Da li je trebalo da stavim u njen grob boice s lekovima i lopatu za nudu, kako bi budunost shvatila njenu poslednju bitku? Da li je trebalo da ukleem u granit njenu pri- u, od poetka do kraja, i kojim jezikom e da govori budunost?Sneg je postajao sve tanji dok smo prelazili Centralni trav- njak i tek kad biste se pribliili Egersovoj nastambi, koju je nazi- vao svojom kuicom", shvatili biste da se nalazila, kao sluajno, ba na jednom jedinom mestu u celom kampusu na kome nije bilo snega. Ispod su se, naime, nalazili podzemni tuneli u kojima su bile cevi kroz koje je u spavaonice dopremana para za parno grejanje, a Egers je tvrdio da je to to je svoja kuicu podigao iz- nad centralnog parovoda ista sluajnost. Pribliavajui se, kora- ali smo kroz sitne krhotine zaostale od njegovog deljanja kre- mena, a naokolo su bile razbacane njegove kamene alatke - stru- gai, sekai i udarai. Najzad, bila je tu i prilino okantna hrpa9kostiju koje je Egers skupio tokom godine. Preturao sam i- zmom po njima - veina kostiju je bila iznenaujue mala, mut- no je sijala ispod elatinozne mase koja je spreavala ulazak vode i, mada je anatomija glodara tehniki bila izvan moje ekspertize, primetio sam meu lobanjama tekunica i veverica vie nego jednu maju lobanju. Egers ih je uvao zato da bi docnije, kad njegova godina proe i ponovo bude smeo da se slui laborato- rijskom opremom, mogao da izrauna svoj unos kalorija. Ove kosti bile su kamen temeljac njegove disertacije i smatrao sam ih pravim dokumentom, svedoanstvom paleolitske kulture jedna- ko dobrim kao i bilo koje drugo. Da bi oterao strvodere, Egers je mokrio na hrpu.Kad je Egers podigao zavesu na ulazu u svoju kuicu, doe- kao ga je paket, umotan u crveni papir i uvezan kanapom, uz je- dva primetan miris dima. Egers kao da nije obraao panju na poklon, koji mu je verovatno ostavila neka od njegovih student- kinja; umesto toga, poto se zavesa spustila za njim, uo sam ga kako duva u vatm, strpljivo i dobro odmerenim tempom, toliko da sam morao da pogledam u stranu, kao da je ovo bio neki in- timan trenutak izmeu oveka i plamena. Niski oblaci su pono- vo plovili prelco reke, a od Klarkovog mosta nije se videlo nita sem gornjeg dela potpornja.Egers je izaao nosei melcanu konu krpu, koja je izgledala ba kao ona jelenja koa koju koristite kad perete kola. Ovaj klo- viski vrak je na koricama Rohng stona", rekao je Egers, dodaju- i mi ga. Ovo je glavni lanak u Arheologiji danas."Kroz konu krpu oseao sam teinu i oblik kamena. Nikad ne zaboravljate dodir kloviskog vrka. Ispod krpe je provirivao nagovetaj ruiastog.Zna, nikad nisam naao neki egzotian", rekao sam Egersu. ,,Za sve ove godine otkako traim. Nemoj pogreno da me shva- ti, pronaao sam neke stvari, ali nikad obojeni kloviski vrak.",,E pa, ovaj je va", rekao je Egers.Razmotao sam krpu i ugledao ga. Dug nekih pet ina, irok i iseen od najreeg mogueg materijala, poluprovidnog ruia- stog kvarca. Pre dvanaest hiljada godina ovaj artefakt je pred-,f iiHjfiniii Ziia t?. r.ftg, 2.02>5ffstavljao vrhunac tehnologije na zemljinom saru i u milenijumi- ma koji su usledili niko nije bio u stanju da obnovi izgubljenu vetinu Klovisa. Popodneva koja sam u svojoj kancelariji provo- dio deljui lcremen bila su prosto izraz poniznosti, jer se Klovisi nisu bavili niim drugim sem pravljenjem najopasnijih oruja na svetu. Za sobom nisu ostavili ni umetnika dela, ni spomenike, ni nastambe, samo malobrojne ostatke.Preao sam prstima preko ulegnutog brida Egersovog rui- astog vrlca - otrica je bila prekrivena nazubljenim brazdama koje su se lepezasto irile prema napred, da bi izazvale mikrokr- vavljenje prilikom prodiranja, dok je istovremeno ravan seiva imala leb iji je greben vodio unazad, sluei kao kanal za od- voenje krvi iz rane. Ovo seivo je moglo da precvika rebra bi- zona, ali i da secka paradajz na renjeve.Tokom tri veka - potkraj epohe pleistocena, pre dvanaest hi- ljada godina - dogodile su se tri udesne stvari: ledeno doba se sasvim okonalo, a gleeri su se povukli iz Severne Amerike; lju- di su uli na hemisferu, a ti paleo-Indijanci koje nazivamo Klo- visima brzo su se proirili preko etrdeset osam spojenih drava, osnivajui imperiju koja je obuhvatala Meksiko i Kanadu pre no to je njihova kultura privedena svom kraju; najzad, istrebljeno je trideset pet vrsta krupnih severnoamerikih sisara. I sve to za tri stotine godina.Naeni su kosturi mamuta i mastodonata s desetinama klo- viskih vraka zabodenih u kosti. Mnogi paleoantropolozi se sla- u da je narod Klovis istrebio slonove Severne Amerike, mada su skloni da veruju da su ostale velike ivotinje izumrle usled pro- mene klime.Moja usamljena hipoteza, meutim, navedena u Istrebljivaci- ma, glasila je da je klovisko seivo predstavljalo smrtnu presudu za severnoameriku kamilu, dinovskog lenjivca, kratkoglavog medveda i trideset dve druge vrste krupnih sisara. A ovde sam imao upravo vrak koplja kojim je to uinjeno. Divio sam se nje- govoj boji, podizao ga prema svetlu, i video da je kvarc providan uz povrinu, s kataraktom mlenoruiaste koja mu je vijugala kroz sredite. Pronaeno je svega nekoliko hiljada kloviskih vr- aka i svi su pohranjeni u Nacionalnoj banci Klovisa. Jo je ma- nje ovih superotrih vraka kopalja bilo iseeno od egzotinih minerala prema kojima su samo Klovisi gajili naklonost: aavo- purpurnog opsidijana i silicijuma s primesom gvoa, od feld- spara, perlita, pauinastog kremena ili plavo-utog antracita. Ovo ovde je bio ruiasti kvarc. U sporednim uliicama antro- pologije postojala je crna berza ovih vraka, a ovaj koji sam dr- ao vredeo je vie nego moja korveta i kombi zajedno.Olcej", upitao sam Egersa, odakle ti ovo, ali stvarno?"Rekao sam vam", kazao je. Pronaao sam ga."Bes je narastao u meni. Pronaao si ovo i onda si ga sklonio s lokaliteta? Ovaj vrak ne znai nita bez konteksta. Zar te ba niemu nisam nauio? Ukoliko nije in situ3, gde moemo da sa- gledamo njegovu ulogu u iroj prii, tada je samo triarija."Malo je komplikovanije od toga", rekao je Egers. Studenti su izlazili iz Gustafson Hola, a njegove oi su pratile njihove jak- ne jarkih boja dok su silazili niz klizavo stepenite, rairenih ruku zarad ravnotee, sitnim koracima. Pogledao sarri na svoj runi sat. Bilo je malo posle podneva, i moj otac me je sigurno ekao.Moram da drim as", dodao je Egers. Ima tamo vie od ovog vrka koplja. Pokazau vam, ali prvo moram da vas zamo- lim za jednu uslugu."Uiniti Egersu uslugu nije bilo nimalo lako. Nije koristio novac, nije se vozio kolima niti pozajmljivao muziku. Nije mu bio potreban moj tap za pecanje niti je eleo pismenu preporu- ku. Izgledao mi je kao ni po emu izuzetan momak, koji je na mojim predavanjima sedeo u poslednjem redu, oblaio se kao nosa pribora za golf i verovatno pomalo puio travu. Zatim se poduhvatio ovog projekta i nekako se pretvorio u mravog, bistrookog mladia kome od vas nije trebalo nita sem vaeg vre- mena, miia i pameti.Dobro, o emu je re?"Naite se veeras ovde sa mnom, kad mesec bude odskoio."Mora da se ali", rekao sam mu. Koje je to doba? Pono?"Mogue da je pono, ali morao bih da proverim mesec."Pono je vreme koje posveujem privatnom ivotu i do- kolici.",,I povedite Trudi", rekao je. Njegova visoka, upava prilika ve je urila na predavanje.Ostao sam tako, s ruiastim kloviskim vrkom u ruci. Cini- lo mi se pogrenim da ga prosto strpam u dep kaputa, kao da je olovka ili pastila za grlo, a pomisao da etam kampusom dre- i ga u ruci izgledala mi je zloinaka. Verovatno ne bi trebalo da ovo priznam, ali je moj prvi kratkotrajni impuls bio da ga poka- em Denis, da odem uzbrdo do ploe o kojoj sam pokuavao da mislim kao o njoj i ispriam joj sve o tome.Friznajem ovo jer se to dogodilo davno i vie je nego ironi- no da ovek koji je svoju karijeru proveo pokuavajui da oivi prolost negde u svojoj trideset devetoj godini pone da saopta- va neke stvari mrtvima.Uto je Egers stao da se vraa ka meni. Jo uvek sam stajao ramo, s ruiastim vrkom koplja na ispruenom dlanu, gledaju- i prema reci samo zato da ne bih gledao prema svojoj maehi. Kako se Egers pribliavao, ja sam iz nekog razloga imao oseaj da e, kad prie, nastaviti da prilazi sve blie i da e da me po- tape po leima ili uhvati za ruku. Mogao bi da me zagrli, pomi- slio sam.Umesto toga, Egers je rekao: Jeste li dobro, dr Hana?"Molim?" upitao sam.Bolje da ovo zasad bude kod mene", rekao je, uzimajui vr- ak iz moje ruke. Vratiu vam ga docnije veeras. Odmorite se malo, vai?"Zatim je ponovo otiao.Krenuo sam preko dvorita, pratei kardio-stazu i njene zale- ene fitnes-stanice, a potom proao pored Vaarskog vodenog centra, koji je izgledao kao kocka od ada sa svojim zidovima od stakla iz vremena Depresije pokrivenim parom. Mogao sam da ra- zaznam siluete skakaonica, da gotovo namiriem beskonano ro- minjanje piesnive kiice koja je unutra kapljala sa staklene tavanice.Nije bilo mogue zaobii injenicu da sam kasnio na ruak s ocem u centru grada, ali sam ipak presekao kroz dekanovo dvo- rite i predsednikovu batu - zemlja je bila platnom za dakove zatiena od mraza - i palo mi je na pamet, dok sam prolazio is- pod gole kolonade koja je okruivala Stari prilaz, da su univerzi- tetske novine u pravu: sve veverice su nestale.Kampus je izlazio na Parktonski trg, parlc okruen viesprat- nim zgradama od opeke koje su podigli ljudi koji su verovali da e gradii poput Parktona i Sijuks Folsa jednog dana da budu Kanzas Sitiji i Sent Luisi. Parkiranje je bilo besplatno za vreme Dana gleera, tako da sam prolazio pored parking-asovnika sa zelenim kapuljaama ispred duana u kojima je uglavnom bilo vrlo ivo, mada je bioskop Biu sada bio zatvorena streljana, a lo- a Nezavisnog reda slobodnih momaka Independent Order of Odd Fellovvs, dobrotvorno bratstvo. Prim. prev. podeljena u male stano- ve; u jednom od njih je sada iveo moj otac. Da sam pogledao ka breuljku koji se uzdizao iznad centra grada, video bih bibli- oteku i kompleks zgrada Parkton koleda, katolike kole koja je davno bankrotirala i koja je sada udomljavala federalni zatvor s minimalnim obezbeenjem.Preao sam ulicu pored banke, proao pored kipa Harolda Mekgiija, Farmera nad farmerima" i gledao kako vagoneti ro- ler-kostera preleu preko drvea u parku. Penjali su se po svojim belim skelama, zastajali na grbi da bi se njihovi putnici to vie isprepadali i kukali pre no to se gomila arenih kapa, debelih vindjakni i leteih alova uz optu vrisku strmoglavi i nestane s vidika. Pre no to sam gurnuo mesingana rotirajua vrata Crve- nog Dakotanca, zastao sam da proitam reklamu nad ulazom bioskopa u susednoj zgradi, na kojoj se najavljivala dvostruka atrakcija - Njegov&njen pitolj specijal" i ,yelika prodaja".Crveni Dakotanac je bio sagraen mnogo pre brane, jo u vreme kad su parobrodi plovili uzvodno Misisipijem ak dovde, a bogatim putnicima trebalo mesto da se osvee i borave u luk- suzu dok vojni robijai utovare na brod novu zalihu uglja. Unu- tra, vuneni tepisi su bili iarani crvenim irisima, a tu je bila i ograda stepenita izraena u francuskom stilu. Srebrni puaevi pratioci" bili su prebaeni preko svih stolica. Za ankom, ispod Dakotanevog pozlaenog ogledala koje se protezalo duinom celog zida, spazio sam pepito sako svog oca.Kad sam mu priao, drao je ruku ene koja je upravo odla- zila. Lako joj se naklonio, drei vizitkartu izmeu dva prsta, i re- kao: JinchcmtP", pre no to je zatraio barmenu dva martinija.Nosio je nove naoari sa staklima boje ilibara, nijansirane poput zatitnih naoara kakve nose sportski strelci. Imao je pr- sluk boje senfa, a kupio je i prsten za mali prst koji nije bio ni- ta drugo do ogroman grumen zlata. To je bio moj otac, ovek koji je za est meseci, koliko je prolo od Denisine smrti, pre- tvorio u ke svu njihovu zajedniku imovinu, prodao svoj biznis i ponovo procenjivao ceo jug June Dakote pogledom koji je go- vorio: Spreman sam. Covee, spreman sam.,Jinchante", rekao sam.Pravio se da me ne uje.Jesi li doao korvetom?" upitao je. Moda e 'veta da mi zatreba malo kasnije."Da vidim te tvoje vizitke", rekao sam, poseui u dep na prednjem delu njegovog sakoa. Mislim, pretpostavljam da nisi samo pokuavao da proda onoj devojci osiguranje."Odgurnuo je moju ruku. Samo se ti nadaj", rekao je. Slu- ajno sutra pratim svoju novu prijateljicu u radio-pozorite."Ipak sam uspeo da izvuem jednu vizitku. Pisalo je: Frenk Hana", a ispod toga, sitnim slovima: Procenjiva kvalitetne ro- be i predmeta od umetnike i estetske vrednosti."Rekao sam: Primeujem da nisi pomenuo re 'antikviteti'."Cale mi je dobacio pogled starog mudraca" koji se sastojao od toga da spusti glavu toliko da moe da me pogleda iznad na- oara. Sinko", rekao je, svaka ena poseduje neto sakriveno i dragoceno to eli da ti pokae."Donji ve, na primer?"Oteo mi je vizitkartu. Aii ti si izgubljen sluaj", rekao je. ,yidi samo to ljampavo odelo i naoari naruene potom. Ko te je uio da se brije? Ja sam se probudio. Siao sam s lomae."Preao je palcima preko revera i pritisnuo dugmad za man- ete, kao da je hteo da kae: Vidi?,yatra? Misli na pakao sainjen od braka, oinstva i karijere?"Hej", rekao je, ,,jo uvek sam tvoj otac. Nemoj to da zabo- ravi. Ali, evo poslastice koja me je probudila iz sna. Osiguranje ne postoji. Ne moe da se kladi protiv sudbine. Ne moe ce- log veka da prodaje polise i ivi u nadi da nesrea nee doi. Mora da nakrivi eir kad doe, ba zato to dolazi. Zato - pu- stite uragane. Nek naiu skakavci."Nadam se da si pio", rekao sam.Na zvuk ejkera s martinijem, ale je zatvorio oi. Na muzi- ku leda i penuavog dina, rekao je: Daj, razvedri se. Ovo su sa- mo razmiljanja. Ovo je samo Filozofija 101. Da sam hteo da ti dam pravi savet, rekao bih ti da nae mladu devojku, deset go- dina mlau od sebe, i da se oeni njome dok si jo mlad. To je najbolje osiguranje koje moe da ima."Naravno, govorio je o Denisinoj smrti, ali smo, neko vre- me nakon to se desila, doli do preutnog sporazuma: on nikad nije pominjao ime moje maehe, a ja nikad nisam pominjao ime svoje majke.Caletove oi su se irom otvorile. Neto mislim", apnuo je, zaboravi korvetu. Moda e mi veeras trebati kombi."Osmehnuo se, prvi put, i video sam njegova dva prednja zu- ba, koja su uvek bila pomalo ukasta i neskladna, kako blistaju, savreno bela pod novim navlakama.Stigli su martiniji, udeeni tano prema oevim uputstvima - maslinka na akalici, ringlica i, konano, koktelski lui - po emu sam znao da je barmen imao nekoliko probnih pokuaja pre no to sam stigao.Cale je spustio neto para na barmenov dlan. Hoemo onaj separe tamo, pored zida, i hoemo da nas tamo eka biftek." Okrenuo se prema meni. Dve porcije ili tri?"Osvrnuo sam se ne bih li ugledao Trudi, koja je trebalo da se nae s nama za ruak, ali od koje nije bilo ni traga ni glasa. ,,Za sada dve", rekao sam aletu.Dakle, dve porcije", rekao je barmenu. Neka budu obilate i polupeene."Zatim je moj otac visoko digao au, dok se svetlo odbijalo o tanld film od ribljeg ulja.Za poplave, za grad i za ono to se odbija od poreza", re- kao je, i popio sam.Denisin art deko servis za koktele, zajedno s flamingo-rui- astim aama za martini i ejkerom od kornjaine kore leali su na parkstonskoj deponiji. Nije vie bilo traga ni runim torbica- ma od skaja, njenoj zbirci broeva kupljenih u jeftinim radnjica- ma i maloj biblioteci vodia kroz etikete kvalitetnih vina iz koje je uila njena majka u vreme kada je reitost bila na ceni. Cale je olakao srcu otresajui se - kue, nametaja, kola - i, kao da je Denisin duh bio dovoljno mali da bi nastanjivao ba sve, nije pri tom potedeo nita to su delili, ukljuujui i grickalice za nokte, budilnik, plastine kalupe za led. Bacio je ak i svoje ro- ene naoari, zato to su mu nekad omoguavale da je gleda. Moj otac je sada iveo u malenom stanu, a izuzme li se znatna koliina novca koju je morao da razda nije postojao nikakav do- kaz da je moja maeha ikad postojala.Imao sam dve teorije o svom ocu.Prva je glasila da je u odreenoj fazi braka prestao da voli Denis i da je njena smrt, ialco nimalo prijatna za gledanje, pred- stavljala olakanje za njega. Ovaj otac koji je sada stajao ispred mene, s naoarima sa utim staklima i seljoberskom zlatnom pr- steninom, bio bi ovek kakvog bih oduvek znao da nije bio ogranien izvesnim branim zavetima, poslom od devet do pet i saveu toliko starom i optereenom krivicom da je valjala za dvojicu.Pijuckao sam svoj martini - imao je odgovarajue okeanski ukus, i mada sam u poslednje vreme retko pio, odzvonio je du- gakom, jasnom notom u mojoj glavi. Druga hipoteza imala je veze s mojom majkom, ali ne bi naila na razumevanje u ovoj prostoriji.Moj otac je pogledao na sat. Okej, gde je ta tvoja Trudi?"Trebalo je da je dosad stigla. Zakazano vreme je prolo pre pola sata."Ona nije kao onaj tvoj peinko, koji se oblai u krzno i ke- nja u bunju? Isuse, dajmo toj jadnoj budali neto novca."Okean iz davnina, to je bila karakteristika mog pia, ali pro- et ehom alkoholnog sonara. Na mom jeziku, drevna slanost usoljene ribe i maslinka meale su se s jarkom svetlou dina ko- ji se blago oseao na luk.Tog peinka", rekao sam svom ocu, finansira Karnegijeva zadubina. Osvojio je nagradu Akademije nauka i umetnosti za najbolju temu disertacije. Potom je osvojio i stipendiju dravnog Odbora za istorijsko naslee i Uprave za zemljite. Sad je i upra- va mog odseka odluila da nau jedinu postdiplomsku stipendi- ju, Pibodijevu, dodeli ba njemu, zbog ega e Egers morati da nas pomene u svojoj knjizi. A taj momak pri tom uopte ne tro- i pare.",,Je 1' nosi on gae ispod tih koa?"Cisto sumnjam, ale."Stresao se. Pretpostavljam da toaletni papir ne dolazi u ob-zir."Egers je neko vreme upotrebljavao lie, a siguran sam da e se u njegovoj disertaciji nai poglavlje o incidentu s rujem. Mislim da sad improvizuje."Konobar u crvenom sakou nas je pozvao i video sam da se na netom postavljenom stolu pue dve obilate porcije bifteka. Bifteci su stigli tako brzo da sam bio siguran da su pripremljeni za nekog ko je naruio pre nas, ali e sada morati da prieka.Koliku si im napojnicu dao?"Moj otac je slegao ramenima i poeo da se probija izmeu stolova, drei au visoko. Dok sam iao za njim, postalo mi je jasno da veinu gostiju ine farmeri i raneri iz manjih mesta, poput Doltina i Vilisa, ljudi koji su doli da se provedu za Dan gleera i sad su stigli na zakasneli ruak u jedino fino mesto u gradu.Moj biftek je bio blii srednje peenom, ali savreno pripre- mljen, od ne sasvim posne pozicije, a govee je verovatno bilo zaklano tog jutra u Hormelu. Zilice masnoe su se istopile i iz- menjivao sam pahuljast puterasti ukus mesa s okovima dina koji me je zagrevao. Neko vreme smo nas dvojica samo utke je- li, i posle svakih nekoliko zalogaja sam morao da se naslanjam na naslon separea tapaciran crvenom koom da bih se podsetio da sam iv. U tim trenucima, s glavom blizu zida, razaznavao sam jedva ujno pap-pap pitolja kojima se pucalo u preobraenoj bi- oskopskoj sali u susedstvu. Zvuci nisu bili nita vie uznemirava- jui od jedva ujnog vritanja koje ste nekad mogli da ujete ako biste jeli za vreme horor-matinea, tako da nisu ometali moje va- renje. Nikad nisam uo pucanj ispaljen u besu, a kamoli u stra- hu, i nisam mogao da znam da e jo pre kraja zime doi vee kad e svi ljudi nae velike nacije istovremeno da zapucaju iz svo- jih oruja.Naposletku sam spustio viljuku. Sargarepu nisam ni pip- nuo, o vruim valjucima da i ne govorim, ali je moj otac po- digao svoju kost obema rukama. Dobro, dakle, ta studenti moraju da rade kad dobiju tu stipendiju?" upitao je i potom stao da grabulja donjim zubima du donje strane kosti.Zapravo nita. Izdravaju se njome za vreme studija ili is- traivanja. Prosto nastavljaju da se bave onim ime su se i dotad bavili. Ali ovaj novac e mnogo da znai Trudi. Ona prouava paleolitsku umetnost. Klovisi su jedina poznata kultura u svetu koja za sobom nije ostavila nikakva umetnika dela. Samo go- milu vraka i seiva. Trudi veruje da je to oruje bilo niihova umetnost. Ekstremna zamisao. Moda ide predaleko sa svojim feministikim uglom, ali pretpostavka je osnovana."Spava li s njom?"Bacio sam ubrus na sto.Stvarno, ale. Pazi malo ta pria. Mnogo e joj znaiti ova stipendija lcoju joj poklanja. Mora da otputuje do peinskih na- stambi u Novom Meksiku, da vidi petroglife u Arizoni. Mora da uradi uporednu analizu seiva iz cele Severne Amerike, Francu- ske i, dabome, Perua.",,Do avola, ba bi valjalo da skolaiem do Francuske."nBon voya0eb", rekao sam mu.Pored nas su prola dva konobara, nosei izmeu sebe veli- ld posluavnik. Na njemu se nalazio odrezak pod nazivom Sto- ar." Ovom serviranju nije manjkalo pompe, ali opet, biftek je bio stvarno neto - vie nego ogroman, otprilike veliine sedla. Bio je besplatan za onog ko je mogao da ga pojede bez ostatka, a njegovom novom vlasniku, lcako se inilo, nije bilo neprijatno ni zbog ega drugog sem zbog injenice da je ovo njegovo ui- vanje javni dogaaj.Kalcva je?" upitao je moj otac.Trudi? Za poetak, prokleto je pametna."Kako izgleda?"Fiziki?",,Da, fiziki."Nisam imao ni najmanju elju da detaljiem svom ocu o Trudi. Njena molba za Pibodijevu stipendiju omoguila mi je da napravim rasni rezime: meavina afrike, francuske, korejske i ja- panske krvi. S njenom visinom, kratko podianom kosom i onim ramenima, povremeno sam je zamiljao kao prototip klo- viske ene. Znao sam, meutim, da je to neodgovarajua fanta- zija. Bila je manjkava i s naunog stanovita - pravi Klovisi su izvesno bili nii, zdepastiji i verovatno loe uhranjeni. A opet, nisam mogao da se suzdrim da povremeno ne zamislim njeno telo u pokretu dok lovi dinovskog pleistocenskog gliptodonta.Krupna je, ale. Pet stopa i devet ina, verovatno sto osam- deset funti175 cm i oko 82 kg. Prim. prev.."Oglodao je i poslednji deli kosti, tako da su od svega osta- li samo beli kimeni kanal i silazni postilum.,yeliki prednji trap?"Odreno sam odmahnuo glavom.Dakle", rekao je ale, ,,ako je ova cura tako sirota, kako to da se nije udostojila da doe na besplatan ruak?"Misiim da je trenutno malo besna na mene."Spava s njom."Ama ne, dobila je stipendiju, Pibodijevu, ali univerzitet joj je oduzima i daje peinku. Stvar je prosto u looj komunikaciji. Ona jo uvek ne zna za tvoju, Haninu stipendiju."Moj otac je pokazao goveom koskom prema sebi.Dobro, a ta ja imam od te poklonjene stipendije?"Besmrtnost, ale. Tvoje ime e da ivi zauvek."Oekivao sam da se nasmeje ili izvali neto, ali nije rekao ni- ta, samo je ostavio kost i naslonio se, skrstivi ruke na grudima, na luksuznu kou. Preao je jezikom preko zuba, a onda upitao: ,,Da li si ikad upoznao nekog ko je stvarno eleo da ivi zauvek, barem jednu osobu koja je elela samo da nikad ne umre?"Slegao sam ramenima. Mislim da nisam."Cale se nagnuo prema meni. Znai, nikakvih jebenih spo- men-ploa kad umrem, okej?"Kad mi se uinilo da je mesec dovoljno visoko na nebu, iza- ao sam iz svog malog stana pored reke i uputio se prema Trudi- nom. Zivela je sama u malom postdiplomskom domu pored ka- feterije, a u vazduhu se jo uvek oseao miris prenih kiflica s mesom koje su te veeri bile na jelovniku. Dok sam hodao, po- eo je da pada sneg, ispoetka tako lagano da nisam bio siguran kad su pahuljice poele da se sputaju s neba, ali kad sam stigao pred njena vrata, pod svetlou bandera u kampusu uteli su se gusti sneni zastori.Pokucao sam, a tanki zidovi doma su se zatresli, zazveckav- i susednim prozorima, a zvuk upljih vrata bio je dovoljno gla- san da su tri druge studentkinje provirile da vide da li to neko trai njih. Trudi, meutim, nije odgovarala.Trudi?" pozvao sam.Odlazite, dr Hana."Trudi, molim te da me saslua. Znam da si ljuta zato to ti je univerzitet oduzeo stipendiju, ali za tebe imamo jednu bolju."Iznutra se ulo kako sipa vodu u au.Govorio sam u pijunku: Ako bi samo htela da uje ta imam da kaem."Postoji jedna stipendija u Arizoni za koju bih mogla da konkuriem", uo sam je kako kae. ,,I ona postdoktorska na Stenfordu, pod uslovom da je Egers nije ve rezervisao. Celo de- tinjstvo su me vucarali po svetu. Pretpostavljam da nema potre- be da ovde putam korenje."Glas mi je postao piskav dok sam pokuavao da je razuve- rim. Cak sam izvadio i svoju pumpicu, za sluaj da mi zatreba. Trudi, sve e da bude u redu. Ovo je bolja stipendija. Vie e ti se dopasti."Nemojte da mi govorite da e 'sve da bude u redu,'" rekla je Trudi. Nemojte da mi govorite ta e mi se dopasti, a ta ne- e. Hou da mi vrate moju pibodicu. To je stipendija koju sam zasluila."Bie prvi primalac nove stipendije. Moj otac je osnovao Haninu zadubinu, u spomen na moju maehu i, posle paljivog razmiljanja, odabrana si za njenog prvog primaoca."Trudi je otvorila vrata, drei u ruci dopola punu au vode. Bila je u svojim uobiajenim farmerkama uflekanim farbom i demperu od vune boje okolade, samo za nijansu tamnijem od njene koe, a kosa joj je bila jo kraa nego kad sam je poslednji put video. Boe moj, te jagodine kosti. Udahnuo sam jedan br- zi puf iz svoje pumpice.Trebalo bi da ja kucam na vaa vrata kasno uvee i da ja va- ma priam kako se oseam", rekla je. Iz prostora iza nje nadirala je plima toplog vazduha, proeta lakim mirisom terpentina.Okej", rekao sam. Kako se osea?'Trudi se premestila s noge na nogu, i dalje stojei na pragu. Otpila je gutljaj vode. Video sam iza nje da je prefarbavala zido- ve svoje sobe, crtajui na njima peinske crtee i simbole.Dakle, besna sam", rekla je, zvuei i protiv svoje volje kao da smatra da je u pravu. Imam dobre ideje. Moja teorija o Klo- visima se ak i ne nalazi nigde u literaturi. Niko je jo nije izneo.A sve o emu ja sluam je Egers. Koja je njegova ideja? On je i nema. Ima smicalicu."Trudi, ja sam te regrutovao, sea li se? Oduvek sam vero- vao u tebe. Ne znam kako e da je dokae, ali tvoja disertacij- ska hipoteza je briljantna. Pretpostavka da je kultura lcoja se zasnivala na istrebljivanju ivotinja spojila izradu oruja s umet- nou sasvim je logina. Sto se tie onoga da su ene tesale vr- kove kopalja dok su mukarci lovili - dobro, o tome e moda morati da sakupi jo podataka."Namirisala sam ips na njemu", rekla je i zautala, putaju- i me da shvatim ta hoe da kae. Zadah ipsa je nepogreiv. Da li ste znali da ne ita udbenike iz kojih trai da se ui? Ni kredu ne koristi, jer je to 'tehnologija'. Testove im daje usmeno, a moli jednu od onih svojih devojaka da upisuje ocene na izve- taje. Znate li koliko sam ja ocena unela? On je gospodin Primi- tivko? Pogledajte kako ja ivim. Kradem toalet papir iz kupatila na fakultetu. Jedem u sobi, gole rezance na ulju. Ako mi se po- kvare kola, moram sama da ih popravim."ips, a?",,S ukusom ljutih takosa.",yidi, Trudi, trebae mi usluga od tebe."Nisam jo zavrila", rekla je.Podigao sam rulce, nemo saoptavajui: Bez uvrede. Dolazim u miru.,,To je bila moja stipendija", rekla je, upirui prstom u mene. Moja."Trudi je izgledala kao da hvata zalet da odri govor, ali se za- ustavila, kao da je iz daljine ula sopstvene rei i zakljuila da joj se ne dopada njihov smisao. Okej, rekla sam ta sam imala", do- dala je.Saekao sam jedan trenutak, da bih bio siguran da je zaista zavrila, i zatim rekao: Ta usluga koja mi treba obuhvata i susret s Egersom, ali sama usluga je za rnene."Sad je ona saekala jedan trenutak, gledajui me dignute glave.,,Je li to istina?" upitala je. ,,Da je ovo stipendiranje u znalc seanja na vau majku?"Stipendiranje jeste bilo odavanje poasti Denis, ali nisam je ispravljao. Nisam joj odgovorio nita. Izgleda da je Trudi u mo- jim oima proitala da je ovo neto o emu ne bih lagao. Od- mahnula je glavom, kao da se zgadila sama sebi, a zatim nestala u svojoj sobi da bi se odmah potom vratila s telcim alom.Olcej", rekla je. Idemo."Zajedno smo preli preko malog dvorita, proavi pored usamljenog izletnikog stola prelivenog belim. Trudi me je pove- la olco snenog pokrivaa koji je napadao preko udubljenja u lco- me se nalazilo igralite za odbojku. Crna lapavica je oiviavala profesorski parking i dok smo prelazili preko njega, idui ka cen- tralnom dvoritu i Egersovoj kuici, nisam mogao a da ne pri- metim prirodnu gracioznost i autoritet Trudinih pokreta.Ne bi bilo etiki s moje strane ako sada ne bih priznao da sam smatrao da je Trudi izuzetan primerak ene. Na stranu inte- ligencija i lepota, imala je telo koje je, sa strogo antropoloke ta- ke gledita, savreno evoluiralo - visok stas, snane kosti i du- gaki miii - graa dostojna jednog desetobojca. Lea su joj prelazila u iroka, etvrtasta ramena koja su uramljivala snaan grudni lco naznaen malim i neupadljivim grudima, a na sebi je imala taman toliko sala kolilco je bilo potrebno za optimalnu izo- laciju i energetske rezerve bez ugroavanja pokretljivosti. Imao sam prilike da dobro osmotrim njeno telo jednom kad je plivala leptir-stilom u kocki od ada Vaarskog vodenog centra, kad su vrhovi njenih rotatora pravili zamahe, uzrokujui talase koji su prolazili kroz grudne miie, abdominalne miie i kvadricepse pre no to su izbijali u delfinski skok pri kome su se njene Ahi- love tetive uvijale kao gajtan. To nije bilo telo sakupljaa. To je bila osoba koja je mogla da ueta u svako drutvo, istorijsko ili praistorijsko, i demonstrira sposobnosti koje su bile apsolutno dominantne. Ove misli sam, dabome, zadrao za sebe, da ne bih izgledao razvratan ili prosto staromodan.Pratili smo tanak stub dima koji se izvijao iz Egersove kui- ce, koja je leala u pomrini ispred nas. Denis je bila senka pod kronjama drvea na uzbrdici iznad nas, a u celom su kampusu vladali mir i riina, koje je naruavala samo jedna dua. Tamo u centrainom dvoritu, usamljeni student je u hladnoj noi trao fitnes-stazom. Dogirao je u vindjakni sve dok nije doao do sta- nice s prekama, a dah mu je penuao uvis svaki put kad bi mu se brada nala iznad preke. Posle odreenog broja vebi, otrao je daije.Stigli smo, najzad, u blatnjav krug bez snega koji je okrui- vao kuicu, gde nas je doekao udan, kiselkast miris nagorelog mesa. Podigavi zavesu od koe, pojavio se Egers, u vrlo neobi- nim pantalonama i ogromnom ponu od crnog krzna. Video je da gledamo u udan eir od zejih koa na njegovoj glavi. ,,Ne- dovren je", relcao je. Dajte. Pola vremena provodim skupljaju- i drva, a ostalu polovinu topei sneg."Evo nas, Egerse", rekao sam. ,,U emu se sastoji usluga?"Ona obuhvata na novi kloviski vrak", rekao je.Trudi ga je pogledala suenim oima.Nema novih kloviskih vraka", rekla je. Osim ako ne mi- sli da si jedina osoba na svetu koja ume da ih pravi."Imam pravi", odvratio je Egers, ,,i upotrebiemo ga." Po- gnuo se i uao u svoju kuicu i odmah potom vratio nosei te- ko koplje, dugako oko dva i po metra, za iji je jedan kraj bila privezana kloviska otrica, nekom vrstom tankog vlakna.Egerse, jesi li ti lud>" upitao sam. Ovo je artefakt. Od ne- procenjive vrednosti.",,Ne, gospodine", rekao je. Ovo je orue, napravljeno da bi se koristilo, i jedino to jo moram da uradim za svoju disertaci- ju jeste da oborim velikog biljojeda. To je vaa ideja, dr Hana. Proitao sam je u Istrebljivacima. Boli me uvo ta kau kritiari. Deset puta sam proitao tu knjigu. Ona je razlog to radim ovo." Pokazao je na kuicu, svoju odeu. Zar ne elite da vidite da li je tano, da li ovaj vrak to zaista moe?"Nema potrebe", rekao sam mu. Ti vrhovi su pronaeni u mamutskim i mastodontskim kostima. Nema sumnje da ubijaju."Moete da upucate afrikog slona s deset metaka iz puke i samo ete ga naljutiti, nita vie", odvratio je Egers, malo previe ivahno gestikulirajui rukom u kojoj je drao koplje. Trudi i ja smo se povukli korak nazad. Pedeset godina kasnije, kad taj slon umre od starosti, za njim ostaju kosti u kojima su meci. Moda je isto bilo i s vaim mastodontima. Da li vam je to ilcad palo na pa- met? Ali kako moete da znate, bez istraivanja i testiranja?"Trudi se nasmejala. ,,A gde to misli da nae mastodonta?"Egers se okrenuo prema meni. Sve to mi je potrebno jeste ivotinja teka najmanje hiljadu flinti. Zar nije tako, dr Hana?",,Pa sad", rekao sam, valjda."Poinjalo je da mi se pomalo vrti u glavi. Pred oima sam vi- deo ruiasta koplja kako lete u budunost - gde e da padnu? Veina mojih kolega je verovala da je promena klime pretkraj le- denog doba pobila sve velike ivotinje u Severnoj Americi, to je izazvalo gladovanje i razilaenje Klovisa; ali ja sam stavio itavu svoju karijeru na kocku iznosei uverenje da je kloviski vrak mo- gao da obori svaku ivotinju. Ipalc, Egers je bio u pravu - nisam to jo nijednom video.Gde e da nae ivotinju od hiljadu funti koja nije niija?" upitala je Trudi. Oni uvari u Hormelu se ne ale. Samlee te i pretvoriti u Egersburger.",,Ne brini ti za Egersburgere", rekao je Egers. Egers je sve lepo isplanirao."Stavio sam ruku na njegovo rame. Da li je ovo ta loa vest?" upitao sam. Zna, lo deo iz 'dobra vest/loa vest'?"Loa vest stie sutra", rekao je. Ovo je sveani deo." Re- kavi to, Egers je poeo da se povlai u pomrinu dvorita.Trudi i ja smo stajali tako jedan trenutak, gkdajui se.Jeste li videli taj kloviski vrak?" upitala je. Zena ga je napra- vila. Znam da jeste. Satima ga je pravila, sedei oko naslage mine- rala sa svojim drugaricama. Razgovarala je i priala prie, dok je rukama obradivala kvarc. Odabrala je taj materijal zbog njegove lepote, zbog toga to je to bila njena umetnost, a dizajn je nauila od svoje majke-uvarke hiljadugodinje tehnologije lova."Dok je Trudi govorila, zamiljao sam njene ruke kako obra- uju kvarc, podiui vrak ka svetlu u potrazi za nesavrenosti- ma, a potom isprobavajui otricu palcem.Oboje smo doli do istog preutnog zakljuka, a zatim po- li za Egersom, pratei njegove tragove u snegu, mada isparenja koja su ostajala za njim nisu dozvoljavala dvoumljenje u pogledu pravca kojim se kretao. Kad smo stigli do dekanove bate, bili smo u ravni s njim.Trudi je pruila ruku.,,Da vidim to takozvano koplje", rekla je.Pregledala je koplje uperivi ga ka mesecu i okreui drku da vidi da li je ravna. Zatim je ispitala seivo. Miric na men- tol", rekla je.Nije tano", rekao je Egers.,,Je li ovo konac za ienje zuba?" upitala je. Vezao si ovaj vrak za drku koncem za ienje zuba, zar ne?"Samo sam napola sluao. U glavi sam oivljavao kloviske vr- hove. Leteli su i leteli, u talasima. Ono to je izgledalo kao apstrakcija, postajalo je jasno. Video sam kako koplje izlee iz tamnih ruku u blesak jasne svetlosti pre no to dospe u izmagli- cu pred oima svoje rtve.Trudi je rekla: Konac za ienje zuba, ispravi me ako gre- im, pravi se od jednostrukog sintetikog vlakna, proizvedenog od savremenih polimera. Jesu li Klovisi upotrebljavali petrohe- mikalije, dr Hana?"Sluaj", rekao je Egers. Zna li koliko dugo treba da se ni- ti od creva osuc i upletu u kanap? Radio sam to. Ja znam."Sad smo ve bili pod kolonadom Starog prilaza. S druge strane ulice nalazio se Trg Parkton i zakljuane kapije vaarita Dana gleera. Egers se pribliio ogradi i procenjivao njenu visi- nu. Jednom rukom je prodrmao lanac i na njega se sruio pravi pljusak ledenica. Pokuao je da je preskoi, ali u krznenim izma- ma nije mogao da nae uporite.Trudi je prila kapiji i dala se na posao oko katanca koji je vezivao lanac. Ovo je obina bravica s kombinacijom brojeva, kao na tvom kolskom ormariu", rekla je. Bilo bi lake da sam ponela svoj alat. Prosto bih ga rasturila polugom."Kleei na trotoaru, Trudi je prislonila uvo uz zeleni kata- nac, dok sam ja kroz ogradu posmatrao mranu unutranjost va- arita. Odnekud je neprestano dopiralo glasno naricanje gavra- nova i, mada nisam mogao da budem siguran, uinilo mi se da sam video zamah crnih krila. Gavran je bio prica srednje velii- ne, s velikim povijenim kljunom koji je tekao pravo do natute- nog ela, zbog ega je izgledao kao da stalno prosuuje. Ne mo- gu da se serim mnogo prica koje su predstavljale fiziku pretnju za Ijude, ali za one s neistom saveu gavran je mogao da bude uznemiravajui predznak.Voild (Franc.) Evo." Prim. prev.", rekla je Trudi otvorivi katanac. Kad smo proli kroz kapiju, spokoj tog mesta mi je naterao marce niz lea. U mraku, sva lica iz kue smeha su izgledala nekako poznatija, po- put ijudi iz vae davne prolosti. Svaka igra je izgledala kao da eka svoju savrenu muteriju, a ja to svakako nisam bio. Veliki eki je ekao na nekog snanijeg oveka, a Ciganka me je izazi- vala da platim za njeno mrano proroanstvo. Na meseini, pre- naglaeno obojeni likovi avola i klovnova izgledali su kao da su iseeni od kestenjaste i plave plastike, a ja sam prieljkivao da ne- ko uutka one gavrane.Egers nas je poveo putem koji je tekao sredinom vaarita, oivienim s obeju strana nizom pokrivenih strelita. Sve tezge su bile pune puaka i pitolja naslaganih na motke, koji su svi bili upereni u mrane atre, prema redovima medveda koji nisu pa- dali kad ih upucate, pataka koje su se izvrtale u prazno i vukova koji bi grabili svoje zadnjice i zavijali na mesec kad ih pogodite.Proli smo pored zamraenih prikolica u kojima su se pro- davali indijanski preni hleb i kolaii, a potom stigli do velike gomile kokica preostalih od prethodne veeri, izbaene napolje na sneg. Upravo tu su bili gavrani, etkajui na meseini, guta- jui hladne kokice.Boe, to volim kokice", rekao je Egers. ,,To je jedna od stvari koje mi ba nedostaju."Moda e da ponu da prave ips s ukusom kokica", rekla mu je Trudi.Nije odgovorio nita ve nas je samo poveo ispod starog ro- ler-kostera, onog koji se montira na par otvorenih teretnih pri- kolica bez stranica. Ime vie nije moglo da se proita, ali je go- tovo sigurno glasilo Zmaj ili Pustinjska zvearka. Ispod, preko lica nam je prelazila reedca senki i mogli smo da vidimo mrlje od ulja koje je curilo niz potpornje. Onde gde se svetlost probi- jala pod odgovarajuim uglom, mestimino su sijale matice vija- ka i platne koje su se olabavile i poispadale i sada su leale na tlu.Egers je konano stao ispred privremeno podignute barake s krovom od talasastog lima, veliine avionskog hangara, urno montirane na praznom parkingu. ,,Tu smo", rekao je i svi smo pogledali natpis iznad velikih kliznih vrata. Pisalo je: 4H." Klub 4-H, organizacija koju sponzorie Ministarstvo za poljoprivredu SAD, pre sve- ga zato da bi poduilo mlade savremenim metodama zemljoradnje i drugim kori- snim znanjima. Naziv potie otud to je cilj organizacije da unapredi glavu, srce, ruke i zdravlje" (head, heart, hands, and health"). Prim. prev. Dord Santajana (1863-1952), amer. filozof, knjievnik i pesnik. Prim. prev.Unutra, jedna jedina grejalica na butan odravala je u pro- storiji temperaturu jedva neto viu od take mrnjenja, mada je asfaltni pod bio svakako hladniji. Uz zidove prostorije bili su na- nizani obori razliitih veliina, neki posuti slamom, a drugi s malim pokrivenim sklonitima. Moda su se u polovini njih na- lazile ivotinje. Hodali smo pored njih kroz slabanu neonsku ra- svetu, pazei da ne stanemo na smotana gumena creva ostavlje- na na podu, kojima se spirao otpad. Mala lama je izala iz svog sklonita i naslonila njulcu na ogradu. Na podu njenog obora nalazila se velilca plavo-uta oznaka parking-mesta za hendikepi- rane, a krznati mali prikan je imao veliku volju da nam svima sisa prste. Na kraju prostorije, tamo gde je toplota jedva dopirala, nalazio se obor vei od ostalih, u ijem se zadnjem delu nalazilo neto to je podsealo na tvravu kakvu bi sagradilo dete. Za ogradu ispred nas bio je zalepljen komad molerske papirne trake na kojem je, neveto ispisanim slovima, stajalo: Ga Grok- Grok."Mora da se ali", rekao sam. Ovo nije u redu."Egers je dvaput pljesnuo rukama i zazvidao.Iz rvrave se zaulo ukanje, a njeni mali zidovi su se za- tresli.Ovo se ne dogada", rekao sam im. Ovo je Ijubimac nekog deteta, samo bi dete smislilo ovakvo ime."Iz tvrave se pojavila dinovska smee-siva svinja, s glavom veliine bureta za pivo. Bila je od onih ogromnih svinja koje se gaje zbog mesa i mora da je teila oko hiljadu sto funti. Zagrok- tala je dvaput 1 svaki put kad bi izdahnuJa njen beliast dah je pravio krune male istine u praini i slami na podu. Glava joj je poput krana plutala od Trudi, preko Egersa, do mene.Tee je opisati svinju nego bilo koju pticu. Nijedna joj ivo- tinja nije bila slina. Ono to ju je najvie definisalo nisu bile nje- ne enormne dimenzije ve lupkanje njenih papaka po tvrdim povrinama, guturalni zvuk njenog skianja, cmoktav zvuk po- skakivanja podbratka dok je hodala i nain na koji se teko lice povlailo nanie, otkrivajui ute donje delove njenih onih ja- buica. Meutim, ono to mi zaista dolazi u pamet kad pomislim na svinju jesu sutoni nad rekom nakon to se nebo zacrni od ke- rozinskog dima ogromnih piramida goruih svinja. Tano je da ve trideset godina nisam video svinju, ali sam se u poslednje vreme posvetio petroglifskoj umetnosti, u pokuaju da doku- mentujem te dogadaje, a zakljuak do koga sam doao je da su svinje, uprkos svom jednostavnom izduenom obliku, najtei lik za prenoenje na kamenu povrinu.Egers se nagnuo napred i dodirnuo svoje none prste. Za- tim je obema rulcama podigao koplje iznad glave i stao da se naginje napred-nazad i protee levo i desno. Naposletku je po- skoio par puta gore-dole, koliko da bi pokrenuo krv. Sve u imenauke", rekao je.vCekaj malo", rekao sam mu. Trebalo bi da popricamo o ovome, trebalo bi da shvatimo ta radimo ovde. Hajde da doe- mo do barem nekakvog konsenzusa."Okrenuo sam se prema Trudi, traei dozu zdrave pameti, ali je ona imala divlji pogled u oima.Dvanaest hiljada godina niko nije lovio s kloviskim vr- kom", rekla je.Egers je dodao: Ovo je lov. Ovo je ono to nas povezuje s naim precima, s izgubljenim narodima sveta."Trudi je dotakla moj kaput. Gledajte", rekla je. Znam da vai kritiari smatraju da je poslednje poglavlje Istrebljivaa nju- ejdovsko, ali kad kaete da razlog to bivamo privueni artefak- tom jeste elja da spoznamo, ne sudei, srce onog drugog, ja vam verujem. To je ceo razlog to sam se zainteresovala za pale- olitsku umetnost. Zato sam dola ovde da radim s vama."Skinuo sam naoari i sklopio ih. Naas sam protrljao slepo- onice.Okej", rekao sam. Okej."Opa", rekao je Egers. Pridruujemo se odabranoj neko- licini."Aha", dodala je Trudi, ,,mi pravimo istoriju."Evo, uradite to", rekao je Egers, dodajui mi koplje.,,Ja? Cekaj malo."Egers je rekao: ,,To je va kloviski vrak, dr Hana.",,Ne znam kako se baca koplje", rekao sam mu. ,,Ti si onaj koji ivi u kamenom dobu."Tako je", odvratio je Egers. Svinja biva ubijena kopljem starim dvanaest hiljada godina. Sta mislite, na koga e da posum- njaju? Da, mogue je da e vlasti da pomisle na paleolitka koji i- vi u parku."Ima pravo", sloila se Trudi.Dobro, a ta bi s kalistenikom?"Egers je izgledao okiran. ,,Za nekoliko minuta, svi emo da trimo."Podigao sam koplje i posmatrao gu Grok-Grok kako lenjo krui po oboru, verovatno tragajui za novim, udobnijim me- stom za spavanje.Ova stvar je teka", rekao sam.Uhvatite ga malo blie vrhu", rekla mi je Trudi.Egers je pokazao na svinju. Ciljajte neposredno iznad lopa- tice. Tu se nalaze plua, jetra i srce. Potrefiete bar dve od te tri stvari."Udahnuo sam jedan dodatni puf iz svoje pumpice, za sreu, i vratio se nekoliko koraaja unazad, a zatim jo nekoliko. Ne znam zato, ali zagrebao sam asfalt onovima cipela, jednom pa drugom. Obrisao sam rulcu o pantalone. Svinja je poela da kru- i, onako kako to radi pas pre no to legne, a ja sam poeo da tempiram svoj hitac.Nemojte da promaite, dr Hana", rekla je Trudi. Taj vrak je nenadoknadiv."Potrao sam prema oboru i zabacio ruku visoko, ali moja ru- ka jednostavno nije htela da se otkai.Stajao sam tako, i dalje s kopljem u ruci.Spoznaja je bila hladna i brza: nisam bio lovac.,,Oh, dajte to ovamo", rekla je Trudi, olabavljujui ramena.Dajte eni koplje", rekao je Egers. Ona dri rekord svih vojnih kola u lakoj atletici."Trudi", rekao sam, ,,ne moemo da traimo od vas da hit- nete ovo koplje. Ja sam beli profesor, a vi ste, znate, studentkinja afro-amerikog porekla.",,Oh, dr Hana", rekla je Trudi, ,,ba ste slatki."Uzela je koplje iz mog slabanog stiska, a Egers mi je na- mignuo.Sta ono pie na nalepnici za branik?" upitala je. Imae moje koplje onda kad ga otme iz mojih hladnih, mrtvih ruku."Svinja je radoznalo nakrivila glavu.Zatim se dogodilo. Trudi je zarotirala telo i, nagnuvi se unazad, izvela hitac koji je poeo u peti njenog stopala. Sledili su noga, podizanje kuka, pa rotiranje torza, tako da se ruka odape- la kao opruga. Koplje je poletelo, a ona se od snage hica okrenu- la licem u stranu, poskakujui na jednoj nozi.Gotovo isto onako brzo kao to je baeno, koplje je prelete- lo obor i zarilo se uz glasno tuk, otvarajui razjapljenu, nabranu ranu iz koje se ulo grgoljavo itanje dolc su plua gurala i uvla- ila vazduh kroz otvor. Drka koplja je podrhtavala u ritmu s di- sanjem svinje, a svaki mali pokret je uvlaio seivo sve dublje u grudnu duplju. Svinja je jo jednom tiho zaskiala pre no to je skrstila prednje noge, skoro graciozno, i pala, prevrnuvi se na bok, tako da su njeni poslednji uzdasi napravili krvavu izmagli- cu koja je poprskala zid sitnim ruiastim kapljicama.Egers je izgledao zadivljen. Popeo se preko ograde i oprezno priao svinji. Nadneo se nad nju. Svetog mu sranja", rekao je.Cekaj", doviknuo sam mu. Ta svinja je svakog trenutka mo- gla da dipi i sve nas pokolje. Ako je postojalo ita konstantno u istoriji sveta, bila je to zloglasna, opasna svinjska priroda. Bile su prokletstvo rane Mesopotamije, a u afrikom folkloru nema opa- snijih betija od njih. Cak ni Klovisi nisu mogli da izau na kraj s njima. Klovisi su istrebili amerikog lava, sabljozubog tigra i stranog vuka, ali je divlji vepar bio jedna od malobrojnih ivo- tinja koje su preivele to doba istrebljivanja.Trudi se pridruila Egersu. Prilazei svinji, jo uvek je otre- sala ruku, oputajui je posle hica. Cunula je pored lokve krvi koja se pihtijala na hladnom asfaltu. Pruila je ruku prema njoj.Nemoj", promrmljao sam. Pomisli na parazite, trihinelo- zu, gliste za pecanje."Trudi je umoila dlan u krv, a onda nji pokazala kako kaplje.Ovo je prva umetnost", rekla je. Ovo je prvobitno mastilo."Na zidu barake, Trudi je nacrtala crvenu liniju horizonta. Is- pod nje je nacrtala krug, sunce podzemnog sveta. Iznad linije, prstima je naslikala rogovlje, okrenuto dole. Prepoznao sam sim- bol, uklet i praiskonski. Vozila je kroz Parkton s njim, nacrtanim na crnoj haubi njenog GTO-a.Egers je izvukao otru kamenu ploicu iz svoje torbice za di- vlja i opsekao ranu, oslobodivi tako vrak koplja. Doneo ga je i stavio na moj dlan onako krvavog, jo uvek toplog od svinje.Izvolite, dr Hana", rekao je. Jedan kloviski vrak, kao to sam obeao."Zatim mi je prila Trudi, lica mmenog od hladnoe, crvenih ruku, okruena onom fenomenalnom statikom plavom svetlo- u smrti, i ja sam pomislio, da. Moe biti da je posredi bilo za- razno dejstvo razvratnih misli mog oca, ali moje ruke su drhtale od elje za njom.Jeste li spremni?" upitala je i, kad sam klimnuo, sve troje smo potrali.Te noi u krevetu, probudio me je tresak koji je dopirao od Misurija, izazvan odvajanjem velikog komada leda. Od toga se zatresla itava ledena ploa i, kad je talas doao do obale, mogli ste da ujete doboe od pedeset pet galona kako iskau iz zalee- nog stiska reke dok se, jedan po jedan, dokovi uz prasak osloba- daju. Znao sam da se nizvodno kovitla veliki ledeni splav, velik kao amfiteatar u zgradi univerziteta.Sedeo sam u krevetu i polako, pod svetlou zvezda, poeo da razaznajem tamne vitice svih sobnih biljaka koje su visile u mojoj sobi. Proverio sam na nonom stoiu i, stvarno, tu je bio umrljani kloviski vrak, ba tamo gde sam ga i ostavio - pored gipsa s noge moje majke, skinutog neposredno pre no to nas je zauvek ostavila. Mada se trideset godina nije javljala, bio sam vr- lo siguran da u, uz pomo tog gipsa i moda rendgenskog snimka preloma, biti u stanju da identifikujem svoju majku ako ikad naletim na nju.Cesto sam, kad nisam mogao da spavam, uzimao taj do ko- lena visok gips i pratio oblik majinog lista, opipavao senke ko- je su ostavile sitne kosti njenog stopala, ali veeras sam posegao za kloviskim vrkom. Kvarc je bio gladak i topao u tami, a ume- sto da u moj um prizove priu o ljudima starijim od civilizacije, pomislio sam na Trudi. Koliko je prirodno ovaj vrak izgledao u njenoj ruci i s koliko je bliskosti priala o onome ko ga je napra- vio. Trudi kao da je znala njegovu pesmu, a sramno uzbuenje koje sam oseao u vezi s njom, jednom od svojih studentkinja - dok sam u glavi premotavao nain na koji je hitnula koplje - bi- lo je pomraeno samo strahotom mesta na koje se spustilo.Da li je narod Klovisa znao za kretanje gleera? Da li su di- nosaurusi shvatali da kometa predstavlja pretnju? Denis nije znala ta joj sprema univerzum. Ponovo sam uo led i zamiljao sam bele splavove kako polako plutaju hiljadama milja niz reku, itavu istoriju leda, a na tim barama u svom umu video sam stvari i ljude, kako plutaju unazad, daleko od mene, u pomrinu. Na jednoj je bio na stari pas Skitnica, a druga je bila natovare- na pretrpanim kutijama Juniora, indeksnim karticama i sveska- ma koje su padale u maticu. Traio sam pogledom Matorog Pi- bodija, Denis, oca kakvog sam nekad znao. Umesto njih, usa- mljena na komadu leda dovoljno velikom za sve nas, plutala je moja majka, lica zamrznutog onako kako je izgledalo lcad sam je poslednji put video, onakva kakvu sam je otad uvek zamiljao - u bledoplavoj kunoj haljini, s bledoplavom runom torbicom, naslonjena na aluminijumske take - i to je plutala dalje od me- ne, to sam manje bio siguran da li gleda prema meni ili u stranu. Dok sam pokuavao da je pratim kroz pomrinu i ravan pejza, preseen samo hladnom rekom istorije, moja mata je prela na pogled iz vazduha. Gotovo ophrvan snom, i ja sam se naao na ledu, vozei se u pomrinu. Nije mi bilo hladno na tom ledu. Bio sam samo proet spoznajom da u, budem li otplutao dovoljno daleko, da vratim reku kroz vreme, natrag u pleistocen, tamo gde su mukarci i ene stajali na obalama s ruiastim kopljima u rukama. Dok sam plutao pored njih, dovikivali su mi poruke koje je trebalo da prenesem njihovim precima.Glava drugaProbudio sam se pre zore, oseajui se neobjanjivo sam. Po- slednji ostaci meseine su sablasno sijali kroz prozore i, dok mi se pogled bistrio, oekivao sam da u da zateknem sebe na ne- kom dalekom i nepoznatom mestu. Tada sam razaznao aru na svojim aravima i shvatio da znam koji mrani prolaz iza mog kreveta vodi u plakar, a koji u kupatilo. Preda mnom su se mate- rijalizovale sobne biljke.Saka me je bolela, ona kojom sam stezao koplje, i nekoliko puta sam je otvorio i zatvorio pre no to sam iskljuio alarm na budilniku, koji je trebalo da se oglasi svalcog trenutka. Trebalo je da se naem s Farlijem, svojim starim prijateljem i advokatom, na jezeru, zbog otvaranja Prvenstva u pecanju u ledu koje se odr- avalo za vreme Dana gleera. Jedini razlog, palo mi je na pamet, da ovek izae na dinovsku plutajuu ledenu plou, zadene sre- brnu udicu u grudi cvrka i potom ga spusti u trilione galona ledene vode, bio je da podseti sebe na to da je toplina istinski ret- ka pojava na ovom svetu. Pritisnuo sam palcem dlan i imao sam oseaj da su mi kosti unutra bolne i ispomerane, kao zub posle odlaska zubaru.Umio sam se toplom vodom, trljajui oi, zadravajui dah da bih izbegao zadah svinje na svojim prstima. Izvukao sam par ledenih dugih gaa iz suilice i, sagnut pod viseim sobnim biljkama, pojeo iniju itnih pahuljica pod kuhinjskim svetlom, dok su mi termo-pantalone visile raskopane do struka. To je, ot- prilike, ono to tridesetdevetogodinji profesori rade izjutra on- da kad im karijera, u sutini, stagnira. Isprao sam sudoper kad sam zavrio, jo jednom oistio zube koncem i u kofu za pecanje, koja je merila pet galona, ubacio nekoliko tapova u platnenim navlakama, aku olova i termos.Napolju, dok sam kloparao niz stepenice Univerzitetskog sela, stambenog dela UJJD, shvatio sam da sam pogreio - ble- da svedost nije poticala od poslednjih ostataka meseine ve od prvih zraka sunca. Ili je moda to dvoje promenilo mesta. Osta- li profesori i predavai su spavali dok sam prelazio preko unu- tranjeg dvorita, presecajui kroz kampus prema jezeru. Pod izmama mi je kripao novi sneg i izgledao sam alosno onako sam na hladnoi - u suvom snegu nije bilo otisaka drugih stopa- la, a purpurni mraz mog daha je jednostavno nestajao u krhkim zvezdama nada mnom.U jednoj ruci sam nosio kofu, a u svakom depu po sendvi i, prelazei preko kampusa i udiui otar vazduh, oseao sam se spremnim da budem sam do kraja ivota. Farli nije prestajao da mi nameta ene iz grada - niz veeri sa samohranim majkama koje nikad nisu otile dalje od ruiastog vina, balsamovog sire- ta i, s druge strane kaua, poziva da pipnem poneku butku. Far- li je imao najbolje namere, ali nisam mogao da mu objasnim da jc,jiko se osea usamljen i neshvaen. naibolie da izbegava dru- ^e usamljene ljude koji te ne shvataju.U podnozju brezuljka bio je Egersov logor i mada nisam mo- gao da razaznam tamno krzno njegove kuice, video sam lenji pramen belog dima koji je izlazio iz nje, koji mi je pomogao da u pomrini lociram Denis. Prolazei izmedu nekolicine golih, vornovatih stabala, gledao sam kako se etvrtasto crnilo granit- nog spomenika moje maehe lagano izdvaja iz ranog crnila jutra. Obiao sam ga da bih stao pred nju. Preko bronze se formirala pokorica od leda, pa sam je brisao podlakticom sve dok nisam ugledao njene punake obraze i makastu liniju njenih naoara.Ne znam zato sam nekih jutara odlazio i stajao tamo. Vi- ao sam ijude kako razgovaraju s nadgrobnim spomenicima i ur- nama i kojeim jo i, mada su suze na njihovim licima izgledale islcrene, posle toga sam uvek oseao prazninu. Ali ta sam drugo mogao da radim? Koje su bile moje opcije?Hej", rekao sam Denisinoj ploi. Ponekad sam joj priao ta se deavalo s nekim ljudima posle njene smrti, i sve ee 1 ee se to svodilo na ,,ide im dobro". Danas sam je upitao: Sta misli o mom ruku s aletom?"Napolju je bilo hladno, tiho. Da bih pokrenuo krv, hodao sam u mestu, dok mi je sneg pucketao pod nogama. Osvrtao sam se oko sebe da vidim da li me moda nelco gleda. Kako glu- po mora da sam izgledao iz daljine, usamljena zgrena prilika ko- ja se premeta s noge na nogu i pria sama sa sobom.,,Ne izgleda kao da mnogo napreduje", rekao sam. Budem li morao, uradiu kao Eneja, koji je digao svog starog na lea i izneo ga iz plamena Troje. Jesam li ti koji put priao tu priu?"U razgovoru s preminulima, veina ljudi se verovatno ograni- ava na retorika pitanja, ali ja sam bio obuen da ispitujem mrtve i bilo mi je teko da to izbegnem, ak i ako su sva pitanja koja sam postavljao bila neverovatno glupava. Ali zato postavljati pitanja koja imaju neku vanost - Gdc si? Moe li da me uje? Da li si sa- ma? - kad od mrtvih ne moe da uje ni ribolovaku prognozu.Gledao sam u zaleenu bronzu, pokuavajui da naem u njoj neki dokaz da je Denis tu, ali metalne oi su gledale negde iza mene, u prazno. Gde je bila ena koja je vodila rauna da mi otac donosi suvenire sa svih svojih putovanja, ena koja mi je po- mogla da nauim latinski, koja se izborila protiv namere mog oca da me poalje u internat, koja mu nikad nije dozvoljavala da pre- da mnom izgovori ni jednu jedinu runu re o mojoj majci? Gde je bila ena koja do samog kraja nije prestala da se izvinjava zato to me ostavlja?Dohvatio sam svoju kofu. Tvoje biljke izgledaju vrlo lepo", bilo je sve to sam uspeo da kaem, a da sam sebi ne zvuim previe uplje. Idem na pecanje s Farlijem, tako da u da ujem kako je ovih dana kod njih u sudu."Okrenuo sam se i uputio kroz sneg, prelazei centralno dvo- rite pri taman dovoljnoj svetlosti da sam mogao da razaznam obrise zgrada. Proao sam pored Centra za liberalnu umetnost, ije su mermerne stepenice bile izandale od bezbrojnih studena- ta, studenata ije su ruke uglaale ogradu do blistavog crnila. Ci- njenica da su svi oni diplomirali i nali svoj put u ivotu nije mi ulivala hrabrost. Obilazei ono to je nekad bila zgrada odseka za istoriju, naiao sam na mermerni luk sa Santajaninim10 reima koje sam hiljadu puta proitao: Oni koji nisu u stanju da upam- te prolost, osueni su da je ponavljaju." Na Univerzitetu je nekad mogla da se dobije i diploma iz istorije, ali je ova zgrada sada pripadala agronomiji. Posle Drugog svetskog rata, ljudi su jednostavno izgubili e za poznavanjem prolosti. Bilo je vre- mena, meutim, kad su kampusom zujali studenti koji su pod mikom nosili knjige kao to su Kolevka Eufrata, Poslednji dani Pompeja i Knutsenove Maje u pet tomova.Ko je danas proitao Zboj ega se najvie kajao Vali al-Ku'utar}Herodot, Aurelije-zaboravljeni.Prolazei pored prazne zgrade, oseao sam kako Santajanin citat poinje da me Ijuti. Njegove rei su nekada bile moj moto, ali danas su mi izgledale kao la. Pomislio sam: Ukai mi na knji- gu koja e da me vodi. Pokai mi priu. Zar nisu prave ivotne lekcije dolazile iz prve ruke, i to samo jednom, tako da, ako si ikad i stekao nekakvu mudrost, nisi nikad dobio priliku da je upotrebi? Koji to ovek odlazi dvaput u rat? Ko ima dve majke, odevene u plavo, koje nestaju u snegu, i ko potom gubi dve ma- ehe? Moe li iko da provede dva ivota sam?9Skrenuo sam na Centralni travnjak - tamo, iza poslednje niz- brdice u kampusu, tekao je Misuri. U normainim okolnostima, bele ploe su se protezale daleko od obala, tako da je izgledalo kao da se snena poija proteu sve do sredine reke, od koje je ostajao samo potoi. Meutim, preko noi je led zaista sav popucao i oslobodio se, i ovaj veliki vodeni biceps je u praskozorje bio iskri- avo crn, kao da je reka tekla izmeu obala od plavca. Povrina jebleskala, zamuena virovima, dovoljno da stranac ne bi znao u kom pravcu tee. Voda je, pak, bila neke udne boje, neobine za zimu, nelcako grimizne i rumenkaste. Boja je u sebi imala i prime- su uljasto kestenjaste, od masnog dima koji je purnjao iz dimnja- ka iznad Hormelovih topionica masti. Prizor me je podseao na kometin rep, na njegov aavi, zadimljeni led, a u daljini, stojei ispred ovog meteorskog repa od reke, razaznao sam usamljenu nagu priliku.Koraao sam nizbrdo prema vodi, u izmama koje su osta- vljale dubok trag u snegu, ali sam ve znao da to mora da je Ege- rs. Zastao sam i osvrnuo se naokolo da bih video da li jo neki ljudi nastanjuju ovaj svet. Traio sam pogledom upaljena sveda u studentskom domu, brujanje automobila preko potpornja mo- sta, pa ak i pramen dima iz motora aviona na nebu, ali nije bi- lo niega.Dole na doku stajao je Egers, napola osvedjen svitanjem, a hrpa njegovih lcoa leala je na drvenim daskama, pored njego- vih nogu. Pomislio sam da moda vri neki eksperiment vezan za izlaganje hladnoi. Tada je slcoio u vodu. Mlaz vode se podigao u vazduh, a asak kasnije zauo se prigueni zvuk pljuska. Cekao sam da usledi onaj uzvik ledenog bola, ali nije. Egers je napravio nekoliko snanih zamaha, plivajui u mestu protiv struje, a po- tom se uhvatio za merdevine, putajui da mu snaga reke povla- i telo. Nisam mogao da razaznam sapun, ali sam zato jasno video mutnobelu penuavu vodu koja je oticala od njega. Sapun je bio vrlo jasno naruavanje njegovog opredeljenja da ne koristi nikakva tehnoloka dostignua, ali sam shvatao njegovu potrebu da se dobro opere. Ubijanje onog svinjeta je i mene nateralo da se osetim prljavo. Odluio sam da Egersa ostavim njegovoj vla- stitoj savesti. Nadao sam se da e jutro provedeno u pecanju na ledu s Farlijem biti od pomoi mojoj.

47

Staza uz reku je nekad povezivala UJJD i Parkton koled s jezerom Luis i Klark, milju ili malo vie uzvodno, tako da su stu- denti tom preicom odlazili na plivanje i veslanje. Leto posle odlaska svoje majke praktino sam proveo uz vodu: za vruih da- na, ldizao sam se niz ove padine na blokovima leda, ponekad svedo vode, esto naglo skreui da bih izbegao parove koji su lea- li u visokoj travi i kojima bi kratke pantalone pozelenele dok su se lenjo ljubili i terali jedno drugom komarce s nogu. Popodne- va su sa sobom dovodila strelce s lukovima, koji su se unjali kroz rogoz i trsku du obale vrebajui velikog arana koji je preivao u pliaku, i grupe staraca koji su tapovima pokazivali prema od- reenim pticama pre no to bi svi, kao jedan, podigli svoje dvo- glede. Moja majka e ubrzo da se vrati, smatrao sam, a do tada sam nameravao da malo ludujem.Moja majka e ubrzo da se vrati, ponavljali su mi do u bes- kraj, a kad se to nije dogodilo, pojavila se Denis i nas troje bi- smo posle veere odetali do reke, dok nam je itei plamen aletove lampe na butan osvedjavao put. Na fotografijama iz tih dana moje lice je ostalo ovekoveeno u gorkom, potitenom i- ekivanju. Raspoloenje bi mi se nakratko popravljalo samo kad bismo predvee kupili pakovanje raketa za vatromet i odetali ovom stazom, ekajui da reka blesne u suton, i tada bismo pu- tali rakete talco da su odskakale od povrine vode po pola metra, Crne make i Rimske svee, a povremeno bismo putali da u du- bini eksplodira cvetni baca koji bi, pre no to uz tupi odjek pusti svoju dimnu zavesu, blesnuo uto-zelenim sjajem ispod povri- ne vode. Denis je najvie volela ba te rakete - taj prigueni odjek pre no to bi se voda obojila belinom pruao joj je vie za- dovoljstva od bilo kakve eksplozije boja.Ali sada, dok sam hodao bljuzgavom stazom, sve mi je iz- gledalo drugaije. Put se postepeno udaljavao od reke i penjao prema jezeru, paralelno s nasipom. Vie nije bilo brestova koji su nekad oiviavali stazu. Vie nije bilo klupa koje su bile pod nji- ma. Gde je onaj izvor s koga sam pio, i peaki mosti iznad njega? itava zamisao staze delovala je zastarelo, namenjena po- rodicama koje vie nisu postojale.Ubrzo je zvulc odvoda za suvinu vodu nadjaao sve ostale zvuke, a da bi se spreilo da etai upadnu u vetako jezero is- pod, pojavila se smolastozelena ograda, mada je sada bila oko- vana ledom. Stigao sam skoro do nivoa jezera, odakle se ve pru- ao pogled. S ove visine, staza na kojoj sam bio izgledala je vie kao primitivna autostrada koja je povezivala klanicu, zatvor i be- tonsku zidinu lcoja je terala poslednju veliku severnoameriku re- ku kroz rune dizalice modernog doba. Ironija je bila u tome to su ovo bila najbolja mesta za pecanje: brana je uzburkavala sve bogate hranljive materije s dna jezera, tako da su neposredno is- pod odvodnih cevi vrebale ogromne tuke, a nizbrdo od Fed klu- ba nalazilo se odlino mesto za hvatanje maloustog grgea, zbog isticanja finih zatvorskih ubriva od kojih su trska i rogoz du obala prosto bujali. Zatim, tu je bio i Hormel, ije su podvodne cevi odnosile ivotinjski otpad sve do sredine toka Misurija. Tu ste mogli da hvatate kanalske somove, veliine kao da nisu s ovog sveta, od kojih su neki bili krupni i skliski kao mrtvoroe- na telad.Meutim, Farli i ja smo pecali obine grgee. Obini grge je mala riba koja izbegava svedo i ranjiva je samo u delirijumu zimske studeni, tako da morate da izaete rano i spustite udice na veliku dubinu. Grge tei negde oko jedne funte, tako da ne- ma nikakvog mitskog kapitalca" koji tamo negde eka da ga uhvatite. Na ovaj nain, lov na ovu ribu umnogome podsea na provoenje vremena u klesanju kloviskih vraka od kremena, davno zaboravljenom tajnom zanatu. Budui da nijedan kloviski tesar nije nikad uzviknuo eureka", niti je ijedan pecaro ilcad preparirao ulovljenog grgea i okaio ga na zid, oba ova podu- hvata gaje odreenu bliskost s neuspehom. Pecanje, antropologi- ja i gajenje sobnih biljaka kao da u celosti egzistiraju u prostoru izmeu dosade i uzaludnosti.Uspon je postao strmiji, a staza klizavija. Dok sam se pribli- avao betonskim potpornim zidovima, naleti magle su nailazili preko vrha zida i sjurivali se dole da bi mi zamaglili naoari. Stao sam i udahnuo iz svoje pumpice, a oko mene se oseao ulcus ozo- na koji je dopirao iz turbina generatora. Cesto sam kao dete slu- sao priu, bajku o oveku koji je upao u beton kad su gradili branu i bio iv zakopan jer, iz nekog razloga, nisu mogli da zau- stave sipanje cementa. Taj to je upao bio je otac toga-i-toga. Ne, rekao bi neko, nego toga-i-toga. Vrlo sam siguran da je pria bi- la apokrifna, ali sam ipak, videi one visoke sive zidove, uvek za- miljao taj ljudski mehur uhvaen unutra u kovitlacu pada.Gledajui dole prema gradu - ulice u kojima je grtaiica raz- bacala sneg levo i desno, zamrznut Ferisov toak, zatvor na bre- uljku koji e docnije postati moj dom - postao sam nostalgian, za svim, ak i za Hormelovom klanicom, ije e amotne pei jo pre kraja godine da zablistaju belim usijanjem. U stanju sam da oas posla zaem u magliastu omamu sanjarenja. Posle ivota provedenog u naunom istraivanju i posmatranju sopstvene li- nosti, doao sam do uverenja da je ljudskost povezana s dve za- blude, jednim velikim paradoksom i tri zloina. Prvi zloin pro- tiv postojanja je nada. Posle te velike zlobnice, drugi zloin je nostalgija koja je, uopte uzev, manji prestup. Antropologija e vas nauiti da ne postoje nikakva dobra stara vremena - nada vo- zi kola kojima smrt pokuava da pobegne.Okrenuo sam lea gradu i poao prema ledu. Zaobiao sam kontrolnu sobu brane i popeo se cementnim stepenitem koje je vodilo preko zida, a potom savladao nasip od naslaganog kame- nja - balansirajui pomou kofe u ispruenoj ruci - koji je vodio nanie, prema jezeru Luis i Klark. Reu u vam sledee: kad du- ne junodakotanski vetar, uzjahae vam na lea i, s laktom oko gue i s petama zarivenim u bubrege, mamuzae vas kao mulu. Ali ako taj isti vetar duva preko milja zaleenog jezera, nosei su- vi sneg i otre parie leda, prvo e da vas natera da se ukoite kao panj - zvidei vam ispod miki, optravajui vam krugove po stomaku, tipajui vas otpozadi za monice - pre no to po- ne zaista da boli: suve posekotine, nateen jezik, pucanje usana i leenje oiju.Krenuo sam preko jezera, prelazei sitnim koracima preko klizavih delova i titei se rukom od otrih nasrtaja vetra koji su u stopu progonili moj vid. Malo dalje se nalaziio selo od drvenih koliba za zagrevanje naherenih na ledu, strategijski smetenih iz- nad mesta za koja su neki pecaroi verovali da su, iz nekog raz- loga, zasigurno zanimljivi ribama koje su obitavaie dole na dnu jezera. Kad sam ja bio mlad, mogli ste da vidite ljude zgrene iznad svojih rupa, kao da se greju pored logorske vatre. Sad ste, pak, mogli da vidite samo pomodne kolibe, koje su ljudi dovukli svojim snegomobilima, koje su sve bile okruene sa po pet-est rupa s iskoenim obruima kroz koje su bili provueni najloni. ICroz vetar, nazreo sam prve znake ljudskog prisustva tog jutra, ako se izuzme Egers: dok sam prolazio kroz polje koliba, ljudi su naizmenino izlazili da oiste led koji se nahvatao na njihovim rupama, a u trenucima dok su otvarali vrata uo sam zvuke kan- tri muzike i glasova iz radio-stanica i video ljude pogrbljene nad plaviastim sjajem ekrana televizora. Jedna prilika je pobono buljila u pulsirajui ekran ribolovakog sonara.Tamo napred, samo je jedna senlca sedela izloena elementi- ma, glavom i bradom Farli Veliko Nevreme, koga sam poznavao slcoro celog ivota i koji mi je nedavno pomogao da reim pita- nje imovine svoje pokojne maehe. Postoje samo dve stvari koje je potrebno da znate o Farliju.Prva je da je, uopte uzev, otporan na hiadnou. Ja sam, pak, bio sasvim druga pria. Vetar mi je prvo uglaao kou na glavi kao mesing, a potom naotrio ui kao britve. Hodajui izmeu naleta snega, oborio sam glavu, opaajui da je bilo dovoljno hladno da se formira providan i bezbojan led - a jutro je ve bi-dovoljno svetlo da osvedi oblake jezerskih algi koji su svedu- cali ispod povrine.

Nekad je u jezeru bilo ribe zvane beli sauger, mada su meni uvek izgledale vie ruiaste. Volele su svedost i nisu obraale mnogo panje na ljude - ako ste nekog hladnog popodneva eta-preko providnog leda kao to je bio ovaj, mogli ste da vidite nji- hove meseinaste grbe kako krstare pod ledom, povremeno zastajkujui da bi pokupile mrvice hrane zarobljene u kamenju pod vaim stopalima. Bila je to pomalo blentava sorta ribe, spo- ra, debelih obraza i malih usana, a kad mi je bilo nekih jedanaest godina, nekolicina aljivdija je otkrila da sputajui dinovska crvena svetla kroz led mogu da ulove u mreu itave buele Cca 35 litara. Prim. prev.saugera. U toku samo jedne sezone su ih potpuno potamanili i otad nisam uo da je iko video te ribe u jezeru.

Bio sam beskrajno fasciniran tim veernjim prizorom i pri- znajem da nisam razmiljao o sudbini riba. Svako vee, posle ve- ere, natrontavao sam se i pentrao uz nasipe da bih gledao te fra- jere na delu. Pre no to bi spustili ogromnu skalameriju u tamnu vodu, manevrisali su silnim eki'cima i sajlama, a ja sam samo e- kao trenutak kad bi ukljuili struju.Pretpostavljam da je postojao razlog privlanosti koju je za mene imao ovaj prizor. Bio sam nestrpljiv da odrastem. Nadao sam se da tada neu zavisiti ni od lcoga i da e moja slaba polo- vina - polovina koja je oseala potrebu, koja je stalno oseala da joj neto nedostaje, koja se plaila da e sve to je lepo brzo da proe, bez opomene ili razloga - jednostavno da se otkine i ot- pluta negde. Zato sam verovao ocu kad je govorio da e moje te- lo jednog dana da se promeni i da je sve posle toga samo stvar praenja instinkta. Zivot je bio neto kroz ta je trebalo da se ne- kako provlaim sve dok se, lako i iznenada, ne pritisne prekida i ne upali svetio. Sedei na zimskom nasipu, nisam bio iznena- en tim trenutkom. Umesto toga, imao sam oseaj da je u isto vreme drevan i blizak: itavo jezero bi se iznutra obasjalo crveni- lom, dubokim i blistavim, nalik na povrinu lave, i izgledalo je kao dokaz onih iskonskih scena prikazanih u mom udbeniku iz biologije, kao da sam prisustvovao prvobitnom hlaenju zemlje.Farli mi je doviknuo pozdrav. Sedeo je na prevrnutoj kofi od pet galona, a za rukav mu je bio zakaen broj zvaninog uesni- ka prvenstva u pecanju. Bila je tu jo jedna kofa. Poto sam ja no- sio svoju, upitao sam se da li je oekivao jo nekog.Hej, 'de si dosad?" upitao je Farli s onim svojim akcentom. Ribe su odavno budne."Razgledao sam pejza", odvratio sam. Kako je proao tvoj veliki sudar?"Koji, onaj sino? Ne znam 'de mi je bila pamet, da izvedem na veeru ensku koja je slubeni sudski psiholog. Tog prepo- dneva, dok je bila na klupi za svedoke, pomislio sam da meu nama ima neke hemije. Uinilo mi se da mi daje vie od svedoe- nja. Ali, pola veeri sam proveo odgovarajui na pitanja o svojoj majci, a zauzvrat sam dobio samo tumaenje sna."Sedeli smo jedan pored drugog, zurei u est rupa, maksi- mum prvenstva, koje su se nalazile pred nama. Svaka je imala is- koeno vitlo na kome bi se podigla mala zastavica kad bi se na udici nala riba. Svakih nekoliko minuta, neko je morao da usta- je i sklanja led koji se hvatao u rupama.Ispriao si joj svoje snove, na prvom sastanku?"Farli je slegao ramenima. Ispod njegove kratko podiane kose nalazilo se lice sastavljeno od blagih ravni, sposobno da is- kae dijapazon emocije kakva se retko via. Posredi nije bio sto- icizam ve spoznaja da je veina onoga to ljudi kau nevano, i zbog toga mi i jeste bio drag. S vremena na vreme, usred nekog askanja, ravni njegovog lica bi najednom omekale i shvatili bi- ste da ste upravo rekli neto vano.Samo san o ribi. Uostalom, kako je na kraju ispalo, to valj- da i nije bio pravi sastanak."Rekavi to, Farli je ustao i uzeo da isti rupe. Pokupio je ko- madie leda i bacio ih na gomilice formirane pored svake od ru- pa. Zvui kao rutinski posao, ali je Farli imao svoj metod. Prvo bi stao u raskorak i sagnuo se, toliko da bi mu lice bilo sasvim blizu rupe. Zagrabio bi led, a zatim se zagledao duboko u vodu, opet zagrabio, pa opet zagledao, kao da uklanja veo od manje providne vode, kao da skida gruevinu fizikog sveta kako bi mogao da se divi onom lepem ispod njega. To me dovodi do druge stvari koju je potrebno da znate o Farliju:Verovao je da na dnu naeg jezera ivi kralj svih riba. Ta ri- ba je bila mala i zlatna, ili narandasta, u zavisnosti od sna. Ume- la je da govori, bila je puna mudrosti i ispriala bi vam vau tajnu priu, pod uslovom da ste traili od nje doputenje da je ulovite. Nisam bio ba siguran kako da to shvatim. Koliko mi se inilo, to nije imaio nikakve veze s kulturnim nasleem amerikih Indi- janaca. Farli je rekao da je njegova majka, kad je bio mali, imala obiaj da mu pria prie o toj ribi i da je posle njenog odlaska poeo da je sanja. Priznajem da mi se dopada pomisao da svi imamo svoje tajne prie i da one mogu da budu otkrivene ukoli- ko smo strpljivi i pristojni. Pitao sam jednom prilikom Farlija: kad bismo iveli u dmgom gradu, na dmgom jezem, da li bi njegova zlatna riba ivela tamo? Poto je razmislio o tome, Farli je odgovorio da verovatno bi.Farli se pomerio da bi oistio i drugu rupu, a ja sam izvukao svoj termos iz kofe. Odvrtanje metalnog poklopca proizvodilo je sa svakim okretom suvu kripu, nekakav zvuk slian otvaranju zasuna. Nisam ni zavrio, a cvrci iz Farlijeve kofe su mi odgo- varali. Bili su u kartonskoj kesi u kakvoj vam u restoranu pakuju gotovu hranu, onoj s ianom drkom kakva obino biva u kine- skim restoranima i, na trenutak, svirao sam na poklopcu svog termosa kao na instrumentu, sluajui ih kako pevaju.,,Iz iste radoznalosti", rekao sam, pade mi na pamet pre neki dan, kakvi su zakoni u vezi s ubijanjem ivotinja? Razume li se ti u te stvari?"Farli me je pogledao, ne prestajui da zahvata led. Dakle. Nanoenje povreda kunim ljubimcima je nezakonito, mada su oni, tehniki gledano, ipak imovina."Sta je s Hormelom?"Farli je priao i seo. ,,Ne sme namerno da prouzrokuje pat- nju bilo kojim ivotinjama, pa ak ni stoci, mada bi prekraj u Hormelu potpadao pod jurisdikciju Ministarstva za poljoprivre- du, pre nego pod krivini zakonik."Ali, po zakonu, sme da ubija stoku?" upitao sam, sipaju- i Farliju kafu u plastinu au, dok sam sebi nasuo u metalnu.Dabome.",,A ta ako ta stoka pripada nekom drugom?"Sad me je Farli ve gledao s interesovanjem. Morao bih da pogledam", odvratio je. ,,To bi moglo da se okarakterie kao kra- a, krada stoke, pretpostavljam."Otpio sam gutljaj kafe i seo, pokuavajui da izgleda kao da improvizujem.Recimo da se svinja prosto razbolela, niko ne zna kako je umrla."Koja svinja?"Bilo koja, hipotetika svinja."Ima li neto to eli da mi kae?" upitao je Farli.,,A ta je s lovom?"Lov na stoku? Iz sporta?"Zaboravi. Recimo, doe divlja maka, velika puma, i ubije svinje."Farli je klimnuo glavom. ,,To bi moglo da bude Boje delo."Okej. Sad ve stiemo negde. Recimo da postoji neki divlji ovek, iz neke daleke zemlje, i on ne zna nae zakone, i..."Farli je podigao ruku. I ti si prosto radoznao da li bi taj udni putnik po zakonu smeo da kokne hipotetiko svinje? Taj 'divlji ovek' ne bi bio onaj tvoj student, za