SUBJEKTI PARNINOG POSTUPKA

LEJLA MARTINOVI POKRETANJE I TOK PARNINOG POSTUPKA

S A D R A J

U V O D21. POJAM PARNINOG POSTUPKA32. PREGLED SPOROVA U GRAANSKOM POSTUPKU43. NADLENOST SUDA U PARNINOM POSTUPKU64. STRANKE U PARNINOM POSTUPKU75. TOK PARNINOG POSTUPKA8 5.1. PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE8 5.2. GLAVNA RASPRAVA10 5.3. DOSTAVLJANJE10 5.4. ZASTOJ (DISKONUITET) U POSTUPKU12 5.5. DOKAZIVANJE14 5.5.1. Predmet dokazivanja14 5.6. DOKAZ17 5.7. DOKAZNA SREDSTVA 17 5.7.1. Obezbijenje dokaza20 5.7.2. Izvoenje i ocjena dokaza21 5.8. PARNINI TROKOVI 21 5.8.1. Funkcija parninih trokova22 5.8.2. Predhodno snoenje parninih trokova22 5.8.3. Konano snoenje parninih trokova22 5.8.4. Ostali kriteriji naknade parninih trokova23 5.8.5. Odluivanje o naknadi23 5.8.6. Oslobaanje od parninih trokova23 5.8.7. Obezbijeenje parninih trokova24 5.9. DISPOZITIVNE RADNJE KOJIMA SE OKONAVA POSTUPAK 25 5.9.1. Povlaenje tube25 5.9.2. Sudsko poravnanje (nagodba)25Z A K LJ U A K27L I T E R A T U R A28U V O D

Graanski postupak je vrsta sudskog postupka u kojem se raspravlja i odluuje o postojanju imovinskih i drugih graansko pravnih odnosa i odgovornosti. Graanski sudski postupci se tradicijonalno dijele na tri osnovne vrste: parnini postupak;vanparnini postupak i izvrni postupak. Tema mog maturskog rad je pokretanje i tok parninog postupka.

Zakon o parninom postupku navodi koje sporove treba rjeavati u graanskom parninom postupku. Ti sporovi su: brani sporovi; sporovi o oinstvu i maternistvu; sporovi iz radnih odnosa; sporovi zbog smetanja posjeda; sporovi sa izdavanjem platnog naloga; sporovi male vrijednosti; privredni sporovi; sporovi u vezi sa postupko sa izabranim sudom; sporovi u vezi sa postupkom pred saveznim sudom u imovinskim sporovima izmeu Federacije i Republike i izmeu Republika.

Nadlenost u parninom postupku podrazumijeva pravo i obavezu nadlenog suda ili drugog dravnog organa da vodi postupak i donese odluku o predmetu koji je predmet spora. U Zakonu o parninom postupku jasno su navedene osnovne vrste nadlenosti: stvarna nadlenosti i mjesna nadlenost.

Da bi neko lice moglo biti stranka u parninom postupku potebno je da ima odrena svojstva: stranaku sposobnost, parnina sposobnost i postulaciona sposbnost. Stranka u postupku moe biti svako fiziko i pravno lice. U parninom postupku postoje samo dvije stranke s tim to mogu uestvovati i druga lica kao to su svjedoci vjetaci.

Parnini postupak se pokree tubom. Tuba je pravno sredstvo putem kojeg tuilac od suda trai da mu se omogui ostvarenje i zatita njegovih prava. U ovom poglavlju sam detaljno opisala sam tok parninog postupka. 1. POJAM PARNINOG POSTUPKA

Graanski postupak je vrsta sudskog postupka u kojem se raspravlja i odluuje o postojanju imovinskih i drugih graansko pravnih odnosa i odgovornosti. Graanski sudski postupci se tradicijonalno dijele na tri osnovne vrste:

1. Parnini postupak;

2. Vanparnini postupak i

3. Izvrni postupak.

Parnini postupak je najznaajnija vrsta graanskog sudskog postupka, obzirom na to da regulie opti nain utvrivanja i zatite prava, obaveza i pravnih interesa koji proisitu iz graansko pravnih odnosa. Parnini postupak se dalje dijeli na opti i posebni parnini postupak.

Opti parnini postupak ima subsidijarni karakter u odnosu na pojedin eposebne parnine postupke. To znai da se pravila opteg parninog postupka primjenjuju u sluaju da nema posebnih pravila postupka koje ureuju odgovarajuu situaciju u nekom posebnom parninom postupku. Posebni parnini postupci sadre pravila postupka kojima se reguliu posebne parnine situacije. Posebne parnine situacije znae da je u takvom postupku smanjen broj parninih radnji, ili da su rokovi skraeni.

Kada je propisan neki poseban parnini postupak, uvijek e se primjenjivati pravila tog postupka, a ne pravila opteg parninog postupka. To je posledica primjene vanog pravnog naela LEX SEPCIALIS DEROGAT LEGI GENERALI, to u prevodu zani, da u sluaju kada postoje posebna pravila (zakoni) treba primjenjivati njih obzirom da postojanje posebnih pravila iskljuuje primjenu optih pravila (zakona).2. PREGELED SPOROVA U GRAANSKOM POSTUPKUZakom o parninom postupku predvieno je da se pravila ovog postupka primjenjuju kada sud raspravlja i odluuje u sporovima iz linih porodinih odnosa, iz radnih odnosa, kao i iz imovinskih i drugih graansko pravnih odnosa fizikih i pravnih lica osim ako su neki od navedenih sporova posebnim zakonom stavljeni u nadlenosti drugog suda ili dravnog organa.

Zakon o parninom postupku navodi koje sporove treba rjeavati u graanskom parninom postupku. To su:

Brani sporovi;

Sporovi o oinstvu i maternistvu;

Sporovi iz radnih odnosa;

Sporovi zbog smetanja posjeda;

Sporovi sa izdavanjem platnog naloga;

Sporovi male vrijednosti;

Privredni sporovi;

Sporovi u vezi sa postupko sa izabranim sudom;

Sporovi u vezi sa postupkom pred saveznim sudom u imovinskim sporovima izmeu Federacije i Republike i izmeu Republika.

Postupak u branim sporovima brani spor je poseban parnini postupak iji je predmet izmjena postojeeg statusa branih drugova razvodom ili ponitenjem braka, odnosno dutvrivanjem da li brak postoji li ne. Postupak za razvod braka se pokree tubom za razvod braka. Osim tubom postupka za razvod braka se moe pokrenuti i razumnim prijedlogom branih drugova. U ovom sluaju sud ne ispituje injenice na kojima je prijedlog zasnovana. Sud po slubenoj dunosti odluuje kome e od roditelja pripasti maloljetna zajednika djeca na uvanje i vaspitanje ukoliko nae da ima mjesta za razvod braka. U branim sporovima je javnost iskljuena. U ovakvim postupcima mora se sprovesti pokuaj mirenja branih drugova. U branim sporovima ne moe se donijeti presuda zbog izostanka, ni presuda na osnovu priznanja, niti se moe zakljuiti sudsko poravnanje. Postupak u sporovima o oinstvu i maternistvu sporovi o oinstvu i materinstvu imaju za predmet utvrivanje ili osporavanje statusa oca, odnosno majke. Kao i kod branih sporova u ovim sporovima javnost je iskljuena, a sud po slubenojdunosti moe odrediti privremena mjere radi davanje izdravanja ili smjetaja maloljetnoj djeci. U ovakvim sporovima mogu se koristiti tube za utvrivanje, kao i tube za osporavanje.Postupak u sporovima iz radnih odnosa u sporovima iz radnih odnosa odluuju sudovi o radnim sporovima. Po pravilima parninog postupka odluuje se o sporovima u oblasti rada koji obuhvataju sporove u vezi sa zakljuivanjem i prestankom radnog odnosa, zakljuenjem i primjenom kolektivnih i svih sporova izmeu poslodavca i sindikata, kao i sporove u vezi sa primjenom propisa o trajku. Kod ovih sporova dolazi do izraaja hitnost postupka koja je izraena u propisivanju kratkih rokova za obavljanje parninih radnji. Postupak u sporovima zbog smetanja posjeda u sporovima zbog smetnje posjeda sud raspravlja i odluuje o tubi za zatiti posjeda. Predmet spora je tzv. Poslednje stanje posjeda i ometanje njegovog koritenja. Tuba zbog smetanja posjeda mora se podnijeti u subjektivnom roku od 30 dana od dana saznanja za uinjeno ometanje, odnosno u objektivnom roku od godinu dana od dana uinjenog smetanja. Postupak izdavanja platnog naloga - postupak izdavanja platnog naloga je poseban postupak imoe se sprovesti samo ako su ispunjeni posebni uslovi i kada se tubeni zahtjev na novano potraivanje. U ovom postupku izrie se obaveza tuenom da u kratkom zakonskom roku isplati potraivanje tuiocu zajedno sa nastalim trokovima.

Postupak u sporovima male vrijednosti sporovi male vreijdnosti su sporovi u kojima se tubeni zahtjev odnosi na novano potraivanje ija vrijednost ne prelazi odreeni iznos, zatimm sporovi ukojima se tubeni zahtjev ne odnosi na novano potraivanje ali tuilac u tubi navodi da pristaje da umjesto ispunjenja obaveze od dunika primi novani iznos koji ne prelazi odreeni manji iznos, kao i sporovi koji za predmet imaju predaju pokretne stvari ija vrijednost ne prelazi odreeni iznos. Postupak pred izabranim sudom izabrani sud (arbitraa) moe rjeavati spor izmeu stranaka kada je rije o pravilima kojima one slobodno raspolau, a jedno od njih je strano pravno ili fiziko lice. Karakteristika izabranog suda je da mu stranke sporazumno i dobrovoljno povjeravju donoenje meritorne odluke u njihovom sporu, a zakon takvu odluku izjednaava sa pravosnanom sudskom presudom. Postupak pred izabranim sudom ima sledee karakteristike: iskljuuje voenje parnicne pred redovnim sudom, izabrane sudije odreuju pravila po kojima e se voditi postupak, prema svjedocima i drugim licima koja uestvuju u postupku pred izabranim sudom ne mogu se primjenjivati prinudne mjere, ugovoro izabranom sudu mora biti pismen i mora se odnositi na tano odreen spor.

Postupak u privrednim sporovima privrednim sporovima smatraju se sporovi u kojima su obije stranke drava ili dravna i javna preduzea ili druga preduzea odnosno imaoci radnji. Cilj ovog postupka je da se osigura efikasno djelovanje pravnog prometa na podruju privrednih odnosa i da se relativno hitno rjee privredni sporovi. Karakteristike ovog spora ogledaju se u tome to se pripremno roit zakazuje samo ako bi ono doprinijelo brem rjeavanju spora, to se u hitnijem sluaju stranke pozivaju telefono ili telegramom i to se presuda moe donijeti bez odravanje glavnerasprave. Postupak pred saveznim sudom u imovinskim sporovima izmeu Federacije i Republike i Repubika na ovaj postupak se primjenjuju odredbe opteg parninog postupka uz odreena odstupanja koja se odnose na to da se presuda u ovom postupku ne moe donijeti zbog izostanka.

3. NADLENOST SUDA U PARNINOM POSTUPKUNadlenost u parninom postupku podrazumijeva pravo i obavezu nadlenog suda ili drugog dravnog organa da vodi postupak i donese odluku o predmetu koji je predmet spora. Pravila o nadlenosti su veoma sloena i moraju se strogo potovati. Ne pridravanje pravila o nadlenosti povlai stroge sankcije . U Zakonu o parninom postupku jasno su navedene osnovne vrste nadlenosti:a) Stvarna nadlenosti i

b) Mjesna nadlenost.

Stvarna nadlenosti pravila o stvarnoj nadlenosti odreuju o kojim stvarima e odreeni sud odluivati. Ova pravila su obino sadrana u odgovarjuim zakonima koja reguliu neku oblast ( ostvniske stvari, brane stvari, privredne itd.). U okviru stvarne nadlenosti moe se razlikovati funkcionalna nadlenost koja predstavlja jednu podvrstu stvarne nadlenosti u vezi sa odreivanjem pravila npr. koji e sud biti nadleano osnovanosti tubenog zakona (provstepeni sud), a koji o albi protiv te odluke (drugostepeni sud). Mjesna nadlenost pravila o mejsnoj nadlenmosti odreuju koji e sud u teritorijanom smislu biti nadlean da odluuje o pojednim stvarima. Pravilo je da je sud opte mjesne nadlenosti onaj na ijem podruju tueni ima prebivalite, tako da se mjesna nadlenog suda odreuje prema prebivalitu tuioca.

4. STRANKE U PARNINOM POSTUPKUStranka u parninom postupku je lice koje tubom pokree parnicu (tuilac), ako i lice protiv kojeg je podnijeta tuba (tueni) . Stranka u postupku moe biti svako fiziko i pravno lice. U parninom postupku postoje samo dvije stranke s tim to mogu uestvovati i druga lica kao to su svjedoci vjetaci. Stranke u parninom postupku su pravno ravnopravne. Nepohodno je da se svakoj strani omogui da ostavri izatiti svoja prava tokom cijelog postupka. Da bi neko lice moglo biti stranka u parninom postupku potebno je da ima odrena svojstva:

A. Stranaku sposobnost,

B. Parnina sposobnost i

C. Postulaciona sposbnost.

Stranaka sposobnost je svojstvo nekog fizikog ili pravnog lica da moe biti nosilac prava i obaveza u parninom postupku. Stranaka sposobnost se priznaje svim licima koja imaju pravnu sposobnost ona se stie za fizikalica roenjem, a za pravna lica upisom u sudski registar.Parnina sposobnost je svojstvo stranke da samostalno i punovano preduzima parnine radnje. Parnina sposobnost odgovara poslovnoj sposobnosti tj. Sposobnosti da neko lice svojim postupcima i izjavama volje proizvodi odrena pravna dejstva i efekte. Ovu sposobnost fizika lica stiu punoljetstvom, dok pravna lica svoju poslovnu sposobnost ostvaruju preko odgovornog lica (direktora, pravnog zatupnika i sl.). Punoljetno lice kome je djelimino ograniena poslovna sposobnost parnino je sposobno u granicama svoje poslovne sposobnosti. Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnino je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost. Postulaciona sposobnost jes svojstvo parnino sposobnosg lica da moe svojevlasno bez posrednika (punomonika ili pravnog zastupnika) neposredno preduzimati parnine radnje u postupku.

5. TOK PARNINOG POSTUPKA TOParnini postupak se pokree tubom. Tuba je pravno sredstvo putem kojeg tuilac od suda trai da mu se omogui ostvarenje i zatita njegovih prava. Tubeni zahtjev, koji je saran u tubi, je ono na osnovu ega tuilac trai od suda da donese neku odluku u njegovu korist. Tubeni zahtjev mora biti jasno odreen kako u pogledu lica na koje se odnosi, tako i u pogledu obima i sadrine odluke koja se od sudatrai. Osim tubenog zahtjeva tuilac je u tubi duan da navede i injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, kao i dogaaj za koji smatra da mu daje osnov za isticanje zakona. Tuilac je takoe duan da navede sve dokaze kojima e potkrijepiti istiniost svojih navoda. U parninom postupku razlikujemo tri vrste tubi:

Osuujua tuba (kondemnatorna), kojom se neko lice osuuje na neku inidbu ili uzdravanje od injenja,

Preobraajna tuba (konstitutivna), kojom se uspostavlja neko pravno stanje (uspostavljanje i stvaranje pravnih odnosa koji do tada nisu postojali i

Utvrujua tuba (deklaratorna), kojom se konstatuje postojanje nekog pravnog stanjatj. Tuba kojom se trai utvrivanja postojanja ili ne postojanja nekog prava ili pravnog odnosa.

PARNINOG POSTUPKA PRED PRVOSTEPENIM SUDOM 5.1. PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE Prvostepeni postupak se odvija u dvije faze: priprema glavne rasprave /pripremni postupak/ i glavna rasprava. U fazi pripremnog postupka sud ima dva osnovna zadatka: 1) da utvrdi postojanje procesnih pretpostavki i 2) da pripremi procesnu grau za odluivanje o predmetu spora. Faza pripremanja glavne rasprave sastoji se od slijedeih procesnih radnji: ispitivanje tube, dostavljanje tube tuenom na odgovor, pripremno roite i zakazivanje glavne rasprave.

Prethodno ispitivanje tube - je obligatorna procesna radnja. U ovoj fazi sud ispituje postojanje pretpostavki koje se tiu same tube (potpunost i razumljivost), te procesnih nedostataka na strani suda i stranaka. Posljedice nedostataka zavise od toga o kakvom se nedostatku radi. Naime, sud e tubu rjeenjem odbaciti kao nedoputenu u dva sluaja: ako utvrdi da je sud apsolutno nenadlean ili ako je tuba podnesena po isteku prekluzivnog roka. U ostalim sluajevima se radi o otklonjivim nedostacima i sud e preduzeti mjere na njihovom otklanjanju. O procesnim pretpostavkama koje se tiu samog predmeta spora sud odluuje tek na pripremnom roitu.

Odgovor na tubu - je procesna radnja tuenog kojom on zauzima svoj stav prema tubi i tubenom zahtjevu. Naime, ako smatra da bi pismeno izjanjenje tuenog o navodima iz tube bilo svrsishodno zbog sloenosti spora ili veeg broja zahtjeva, sud moe uz dostavljanje tube tuenom naloiti da podnese pismeni odgovor na tubu. Pritom sud odreuje i rok za odgovor, koji ne moe biti dui od 15 dana od dostave tube. Samo izuzetno ovaj rok moe iznositi do 30 dana. Ako tueni u odgovoru prizna tubeni zahtjev, sud e odmah donijeti presudu na osnovu priznanja. Podnoenjem odgovora na tubu tueni zauzima aktivan stav u parnici i samim tim onemoguava donoenje presude zbog izostanka ako propusti doi na roite. Na osnovu odgovora na tubu sud cijeni da li je potrebno zakazati pripremno roite, ili se odmah moe zakazati roite za glavnu raspravu. Odgovor na tubu tueni moe podnijeti i u sluajevima kad sud to od njega ne zahtijeva, i po isteku roka u kome je sud odredio podnoenje odgovora na tubu.

Pripremno roite - sud po pravilu odrava uvijek kada to ocijeni svrsishodnim radi to potpunije pripreme glavne rasprave. Sudija pojedinac nikad ne zakazuje pripremno roite. Na pripremnom roitu sud uz saradnju stranaka preispituje postojanje uslova za nesmetan tok parnice i prikuplja procesnu grau potrebnu za raspravljanje i odluivanje. Sud odluuje i o ranije pomenutim procesnim pretpostavkama koje se tiu predmeta spora. Nakon to je utvrdio da ne postoje procesne smetnje za dalji tok postupka, sud pristupa razjanjenju pitanja koja se tiu predmeta spora: razjanjenje sutine spora, sreivanje procesne grae, razdvajanje spornog od nespornog, te koja se dokazna sredstva mogu upotrijebiti za dokazivanje spornih injenica. Sud dakle ne izvodi dokaze na pripremnom roitu, ve samo odluuje koji e se dokazi pribaviti. Dokazi se izvode na glavnoj raspravi, na kojoj sud i odluuje koji dokazi e biti izvedeni. Od ovog pravila postoji izuzetak: na pripremnom roitu je doputeno izvoenje dokaza putem vjet aka i uviajem, ako se tome ne protivi ni jedna stranka, a sud smatra da je izvoenje dokaza neophodno. Na pripremnom roitu se parnica moe i okonati. Sud moe donijeti presudu na osnovu priznanja, na osnovu odricanja, te presudu zbog izostanka. Osim toga, parnica se na pripremnom roitu moe okonati i sudskim poravnanjem.

Zakazivanje glavne rasprave - je procesna radnja suda kojom se okonava pripremna faza postupka. U sporovima koji nisu sloeni i u sporovima u kojima postupa sudija pojedinac, glavna rasprava se zakazuje odmah nakon ispitivanja tube. Roite za glavnu raspravu se zakazuje tako da se strankama ostavi dovoljno vremena za pripremu, a najmanje 8 dana od dana prijema poziva. Ovo pravilo je u slubi naela kontradiktornosti postupka i mora biti striktno potivano.

Funkciju suda u toku cijelog pripremnog postupka vri predsjednik vijea, a ne vijee. Predsjednik vijea ovlaten je da odluuje: o stupanju prethodnika u parnicu, o ueu umjeaa, o obezbjeenju dokaza, o preinaenju tube, povlaenju tube, prekidu ili mirovanju postupka, spajanju i razdvajanju parnice, o zakazivanju roita i odreivanju sudskih rokova, o povratu u prolo stanje itd. 5.2. GLAVNA RASPRAVA34.2. GLAVNA RASPRAVA

Glavna rasprava je u naelu obligatoran stadijum u razvoju postupka i ona je samo jezgro postupka kao institucije. Ona je primarno u funkciji utvrivanja injeninog osnova presude. Na njoj se odluuje i o svim pitanjima procesno-pravne prirode koja nisu rijeena tokom pripremnog postupka. Prcoseno pravo je u prvoj mjeri oblikovano u slubi naela usmenosti, neposrednosti i javnosti to su i sutinske odlike glavne rasprave.

Naelo jedinstva (koncentracije) glavne rasprave - idealan postupka bio bi da se glavna rasprava okona na prvom roitu npr. zbog izostanka. U praksi je to ipak izuzetak, jer se rasprava obino odvija na vie roita. Bez obzira na njihov broj, sva roita zajedno ine jedinstvenu glavnu raspravu. Eventualna maksima vaila je u starijim sistemima koji su bili izgraeni na naelu strogog zakonskog upravljanja postupkom. Stranke su bile prisiljene da iznose sva napadna i odbrambena sredstva u stadijumu koji je bio predvien za tu vrstu radnji, radi eventualnosti da zatrebaju, tj.bez obzira da li u konkretnom sluaju postoji potreba za nekom od tih radnji. Ustanova eventualne maksime naputena je uvoenjem sudskog upravljanja postupkom. Prednost ovog sistema je bila u tome to nije moglo doi do razvlaenja postupka.

Arbitrarni (diskrecioni) red - u sistemu sudskog upravljanja postupkom, procesne norme samo okvirno odreuju osnovne faze postupka, a sudu preputaju oblikovanje parnice obzirom na okolnosti konkretnog sluaja. Upravljanje glavnom raspravom podijeljeno je izmeu predsjednika vijea i vijea, a u korist predsjednika. Predsjednik vijea rukovodi glavnom raspravom kako u procesnom, tako i u materijalno- pravnom pogledu.

U procesnom smislu, rukovoenje podrazumijeva da predsjednik otvara i zakljuuje glavnu raspravu, sasluava svjedoke i vjetake, daje i oduzima rije strankama, stara se o odravanju reda na roitu, diktira sadraj rasprave u zapisnik itd.

U materijalno-pravnom smislu, uloga predsjednika vijea se sastoji u tome to on ima znaajnu dunost u oblasti prikupljanja procesne grae. On brine o tome da se predmet spora svestrano raspravi, ali istovremeno i da se postupak ne odugovlai, tako da se rasprava po mogunosti zavri na prvom roitu. Predsjednik vijea se brine i o odravanju reda u sudnici. Ako stranka bude udaljena iz sudnice, roite e se odrati i bez njenog prisustva. Ako je udaljen punomonik, sud e uvijek odgoditi roite i obavijestiti stranku. Sve odluke koje se tiu upravljanja postupkom donosi vijee (npr.odluke kojima se odreuje izvoenje dokaza, iskljuenje javnosti, odlaganje roita, zakljuivanje roita, ponovno otvaranje roita itd.). Glavna rasprava se zakljuuje kad vijee ocijeni da je predmet dovoljno raspravljen da se o njemu moe odluivati. 5.3. DOSTAVLJANJE34.3. DOSTAVLJANJE

Dostavljanje je procesno-pravna djelatnost uruivanja pismena adresatima kojima su upueni. Dostavljanje vri sud po slubenoj dunosti. Kao ustanova je primarno u slubi ostvarenja naela kontradiktornosti i cilj mu je da se adresatuo mogui da se upozna sa sadrajem pismena koja mu se dostavljaju.

Nain dostavljanja - Sud po pravilu dostavljanje vri preko pote, a mogue ga je obaviti preko odreenog radnika u sudu, nadlenog optinskog organa, sudske policije i neposrednim uruenjem pismena u sudu. Vri se radnim danom i to danju, u stanu ili na radnom mjestu adresata ili u sudu (ako se adresat tamo zatekne). Na drugom mjestu i u drugo vrijeme dostavljanje se moe izvriti samo uz pristanak adresata ili na osnovu posebne odluke suda. Dostavljanje potom se moe izvriti i u dane praznika.

Adresat dostavljanja - Procesne radnje suda koje zahtijevaju dostavljanje dostavljaju se lino, tj.uruuju se neposredno adresatu. Meu njima su najvanije tube, pravni lijekovi i sudske odluke. Ostala pismena se lino dostavljaju kad sud smatra da je potrebna vea opreznost zbog priloenih isprava u originalu ili iz nekog drugog razloga. Ako se adresat ne zatekne na adresi, dostavlja mu ostavlja pismeno obavjetenje da u odreeno vrijeme bude na odreenom mjestu radi dostavljanja. Ako ni u drugom pokuaju ne uspije lino dostavljanje, dostavljanje se ostvaruje po pravilima obinog dostavljanja. Obino dostavljanje dozvoljava da se pismeno urui nekom drugom licu umjesto adresata, ali sa dejstvom dostave adresatu (npr.nekom od odraslih lanova porodinog domainstva, komiji ili radnom kolegi koji pristane da primi pismeno).

Predaja pismena zakonskom zastupniku, odnosno punomoniku stranke ima karakter linog dostavljanja. Predaja pismena stranci umjesto njenom zakonskom zastupniku ne proizvodi dejstva. Meutim, predaja pismena stranci umjesto njenom punomoniku predstavlja relativno bitnu povredu parninog postupka.

Lino dostavljanje pravnim i graansko-pravnim licima vri se predajom pismena licu ovlatenom za prijem pismena ili radniku koji se zatekne u poslovnim prostorijama, odnosno predajom na slubenom protokolu pravnog lica.

Dostavljanje oglaavanjem doputeno je samo: 1) kad sud postavi privremenog zastupnika tuenom ije je mjesto stanovanja nepoznato, odnosno tuenom koji se nalazi u inostranstvu a nema punomonika u FBiH, te 2) kada stranka promijeni adresu a o tome ne obavijesti sud.

Odbijanje prijema pismena - kad adresat odbije da primi pismeno, dostavlja e ga ostaviti u stanu ili radnim prostorijama adresata, ili e pismeno ostaviti na vratima stana ili prostorije. Time se smatra da je dostavljanje izvreno. Punomonik za prijem pismena odreuje se samo u svrhu prijema pismena u ime stranke. Ovu vrstu punomonika trebaju imati stranke koje se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomonika u BiH. Zatim, ako suparniari nemaju zajednikog punomonika, sud e ih pozvati da imenuju zajednikog punomonika za primanje pismena. Ako to ne urade, sud postavlja privremenog zastupnika o njihovom troku i o tome ih obavjetava. Dostavnica je isprava kojom se dokazuje da je dostavljanje izvreno. Kao dokazno sredstvo dostavnica ima snagu javne isprave, ali nije jedino dokazno sredstvo za utvrivanje dostavljanja - ako nestane, dostavljanje se moe dokazivati i drugim dokaznim sredstvima. Neuredno dostavljanje postoji ako dostavljanje nije izvedeno po svim pravilima procesnog prava. Npr. dostavljanje je neuredno ako je pismeno urueno pogrenom adresatu, ako u dostavnici nije odreen dan predaje ili se dostava uope ne moe dokazati i sl. Neuredno dostavljanje u naelu ne proizvodi posljedice. O tome da li se nedostaci u dostavljanju mogu sanirati nema izriitih odredaba u Zakonu o parninom postupku, ali se smatra da oni mogu biti sanirani po dva osnova: a) pristankom stranke prema kojoj je izvrena povreda dostavljanja;

b) kada sud smatra da je cilj dostavljanja postignut bez obzira na povrede pravila o

dostavljanju. 5.4. ZASTOJ (DISKONUITET) U POSTUPKU

Zastoj je procesnopravna situacija u kojoj parnica ne moe da se odvija u pravcu okonanja. Obzirom na razloge koji ga izazivaju, razlikuju se dvije vrste zastoja: prekid postupka i mirovanje postupka.

Obje vrste spadaju u procesno-pravne diskontinuitete i proizvode procesno-pravno dejstvo, za razliku od faktikog zastoja koji ne proizvodi nikakve procesno-pravne posljedice. Faktiki zastoj postoji u situacijama kad je sud normama procesnog prava ovlaten da zastane sa postupkom do nastupa odreenog stanja koje omoguava nastavak postupka.

Prekid postupka - je vrsta zastoja do koje dolazi kad se u toku parnice pojave smetnje ije postojanje onemoguava nesmetano odvijanje parnice. Obzirom na prirodu tih smetnji razlikuju se obligatorni i fakultativni prekid postupka.injenice koje obligatorno izazivaju prekid postupka su: 1. Smrt stranke ili gubitak parnine sposobnosti, a stranka nije imala punomonika u parnici; 2. Kada zakonski zastupnik stranke umre ili prestane mu ovlatenje za zastupanje, a stranka nije imala punomonika u parnici;3. Prestanak postojanja ili zabrana rada stranke koja je pravno lice;4. Kada nastupe pravne posljedice otvaranja steajnog postupka;5. Kada prestane rad suda zbog rata ili drugih uzroka;6. Kada je to odreeno drugim zakonom.Fakultativni razlozi su:1. Ako sud odlui da ne rjeava sam o prethodnom pitanju;

2. Ako odluka o tubenom zahtjevu zavisi od ishoda krivinog postupka, a posebno kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vjetak dao lani iskaz, ili da je lana isprava upotrijebljena kao dokaz.3. Ako je stranka na podruju koje je zbog vanrednih okolnosti odsjeeno od suda.

Sud uvijek prekida postupak: ako je odluio da sam ne rjeava o prethodnom pitanju;

ako se stranka nalazi na podruju koje je zbog vanrednih dogaaja odsjeeno od suda.

Sud moe, ali ne mora prekinuti postupak ako odluka o tubenom zahtjevu zavisi od ishoda krivinog postupka, odnosno ako zavisi od toga da li je u postupku upotrijebljen lani dokaz. Odluka o prekidu postupka koja je doneena na osnovu obligatornih razloga za prekid, ima deklaratorni karakter. Ako se radi o fakultativnim razlozima, odluka ima konstitutivni karakter.

Procesno-pravno dejstvo prekida - prvenstveno se sastoji u tome to procesne radnje ne proizvode dejstva dok je postupak u prekidu. Sud za vrijeme prekida ne moe donositi nikakve odluke. Jedino je ovlaten da objavi presudu, ako je razlog zbog kojeg je postupak prekinut nastupio nakon zakljuenja glavne rasprave. Takva presuda dejstvo proizvodi samo prema sudu koji ju je donio, a ne i prema strankama. Strankama se ne moe ni dostaviti, jer u trenutku prekida prestaju tei svi zakonski i sudski rokovi. Rokovi ponovo poinju tei tek dostavljanjem rjeenja o nastavljanju postupka. Nastavak prekinutog postupka nastupa nakon otklanjanja smetnje koja je izazvala prekid. Da li e do nastavka zaista i doi, zavisi od volje stranaka, jer se postupak nastavlja na njihov prijedlog. Postupak e se nastaviti po slubenoj dunosti samo u sluaju da je do prekida dolo zbog toga to je sud odluio da ne rjeava o prethodnom pitanju, parnini postupak e se nastaviti kada se predhodni postupak pravosnano okona pred nadlenim organom odnosno kada sud utvrdi da vie ne postoje razlozi da se eka na njegov zavretak.

Mirovanje postupka - se od prekida razlikuje uglavnom prema razlozima koji do njih dovode, dok su posljedice po pravilu iste kao i kod prekida. Mirovanje postupka je posljedica odreenog dranja stranaka u parnici. Stranke mogu saglasno izjaviti da ele da postupak miruje (podneskom ili na roitu). Mirovanje u tom sluaju nastupa od dana kad stranke o tome obavijeste sud. Osim toga, do mirovanja moe doi usljed pasivnog dranja stranaka u parnici: 1. Ako obje stranke izostanu sa roita ili dou na roite, ali odbiju da raspravljaju;

2. Kad jedna stranka izostane, a druga predloi mirovanje postupka;

3. Kad na roite doe samo tuilac, pa ne predloi donoenje presude zbog izostanka, sud e donijeti rjeenje o mirovanju postupka;

Ustanova mirovanja postupka je u suprotnosti sa zahtjevima naela ekonominosti. Naputena je u postupku u sporovima male vrijednosti. Stranke svojim dranjem ne mogu izdejstvovati mirovanje postupka: na roitu za raspravljanje o prijedlogu za povrat u prijanje stanje; na roitu za izvoenje dokaza pred predsjednikom vijea ili zamoljenim sudijom u postupku obezbjeenja dokaza.

Mirovanje postupka je procesno-pravno uoblieno sa ciljem da se njegovim posredstvom omogui strankama da izvan parnice rijee spor mirnim putem. Ako se u istom postupku ponovno udovolji uslovima za mirovanje, smatra se da je tuba povuena (fikcija o povlaenju tube).

Dejstvo mirovanja - mirovanje postupka proizvodi iste posljedice kao i prekid, s tom razlikom to zakonski rokovi kod mirovanja ne prestaju tei kao kod prekida postupka. Stanje mirovanja obligatorno traje 3 mjeseca, od dana kad su stranke obavijestile sud, odnosno od dana kad su izostale. Postupak se nastavlja samo po prijedlogu stranaka, s tim to je dovoljan prijedlog samo jedne stranke i to u roku od daljih mjesec dana. Dakle, postupak moe ukupno mirovati 4 mjeseca. Nakon isteka ovog roka, ukoliko ni jedna od stranaka ne trai nastavak postupka, smatra se da je tuilac povukao tubu.

Rjeenje kojim sud konstatuje mirovanje postupka ima deklaratoran karakter, kao i rjeenje kojim konstatuje nastavak postupka. alba ne zadrava izvrenje rjeenja. Rok od 4 mjeseca u kome parnina stranka moe predloiti nastavak postupka tee od donoenja rjeenja o mirovanju postupka, a ne od dana dostavljanja tog rjeenja stranci.

Stav sudske prakse je da nema bitne povrede odredaba postupka ako je sud po prijedlogu stranke nastavio postupak prije isteka roka mirovanja od 3 mjeseca, pod uslovom da to nije uticalo na donoenje zakonite i pravilne presude.

5.5. DOKAZIVANJE35. DOKAZIVANJE

Dokazivanje predstavlja djelatnost uoblienu procesnim normama, u kojoj uestvuje sud, stranke i ostali uesnici u postupku, a koja obuhvata prikupljanje dokaza, izvoenje dokaza i ocjenu dokaza. Djelatnost dokazivanja obuhvata i utvrivanje injenica koje su predmet dokazivanja.

U naem pravu je sud osnovni subjekt dokazivanja. Dunost suda je da istinito i potpuno utvrdi sve sporne pravno relevantne injenice. Zbog toga je ovlaten da izvodi i one dokaze koje stranke nisu predloile, ako smatra da su ti dokazi znaajni za donoenje odluke.

Kao procesna djelatnost, dokazivanje obuhvata slijedee elemente: predmet dokazivanja, teret dokazivanja, dokazna sredstva, izvoenje dokaza, ocjenu dokaza.

5.5.1. Predmet dokazivanja

Predmet dokazivanja su pravno relevantne injenice. To su injenice za koje norme materijalnog prava veu odreene pravne posljedice. Prema tome, od prirode pravnog odnosa iz kojeg je nastao spor zavisi koje e injenice biti pravno relevantne. Obzirom da sud vri pravnu kvalifikaciju spora, njegova primarna dunost je da utvruje koje injenice treba da budu predmet dokazivanja. Bitnu ulogu ima sud u odreenju relevantnosti podnesenih injenica.

Stavovi iskustva su proizvod svakodnevnog ovjekovog iskustva o odreenim injenicama, ili su rezultat naunog istraivanja odnosno obavljanja odreene djelatnosti (trgovake, zanatske itd). Ti stavovi imaju dvostruku funkciju: Mogu biti sastavni dio pravne norme, kad su u funkciji izvoenja pravnog zakljuka (supsumcije); Mogu sluiti za utvrivanje injenica, tj. za izvoenje injeninog zakljuka o tanosti spornih injenica.

Najee se sadraj iskustvenih pravila utvruje putem izvoenja dokaza vjetaenjem kada sud utvrdi da mu one nisu poznate. Sadraj pravnih normi na osnovu kojih se presuuje u sporu, nikad nije predmet dokazivanja. Dunost suda je da poznaje pravne norme i da ih primjenjuje na utvrene pravno relevantne injenice. U naelu su samo injenice predmet dokazivanja. Pravilo da pravne norme nisu predmet dokazivanja vai i kad je u pitanju primjena stranog prava. Sud je obavezan da strano pravo sazna po slubenoj dunosti.

Potrebna dokazivanja - U parninom postupku sud u osnov odluke odreene injenice uzima bez dokazivanja. To su: priznate injenice; optepoznate injenice; pretpostavljene injenice; injenice utvrene krivinom presudom.

Priznate injenice priznanje injenica postoji kad jedna stranka izjavljuje da su injenine tvrdnje druge stranke tane, ili ih ne osporava a te su tvrdnje nepovoljne za stranku koja ih priznaje. Forma priznanja nije propisana u Zakonu o parninom postupku. Izjavu o priznanju stranka moe dati usmeno na roitu, ili pismeno izvan roita. Priznanje injenica dato izvan parnice ne proizvodi nikakvo procesno dejstvo, odnosno nema procesne posljedice.

Opozivanje priznanja je mogue, i to u cjelini ili djelimino. Sud e po vlastitom uvjerenju, a uzimajui u obzir sve okolnosti, ocijeniti da li e injenicu koju je stranka prvo priznala pa opozvala priznanje, uzeti kao priznatu ili kao osporenu.

Procesno-pravno dejstvo priznanja se sastoji u tome to se priznate injenice ne dokazuju. Sa priznatim injenicama izjednaavaju se i nesporne injenice. Od ovog pravila postoje i odreeni izuzeci: sud moe narediti da se dokazuju i priznate injenice, ako smatra da stranke njihovim priznanjem idu za tim da raspolau zahtjevom kojim ne mogu raspolagati. Nadalje, u sporovima kojima je ogranieno naelo dispozitivnosti, kao to su brani i paternitetski sporovi, sud nije vezan priznatim injenicama. Takve injenice se utvruju putem dokazivanja.

Optpoznate injenice (notoria) - se po pravilu ne dokazuju. Notorne injenice su injenice koje su poznate irem krugu ljudi, pa time i sudu pred kojim takve injenice mogu da se pojave kao pravno relevantne. Obiljeje optepoznate injenice ima svaka ona injenica koja je poznata ljudima, u vrijeme i mjestu gdje se obavlja suenje. Kada su u pitanju injenice ue notornosti, sud je duan da u odluci ukae da su takve injenice poznate na podruju suda pred kojim se obavlja suenje. Razlog tome je to takve injenice ne moraju biti poznate na podruju sudova viih instanci, u postupku preispitivanja donesene presude.

Privatno znanje sudije - injenice koje je sud saznao u vrenju svoje funkcije (npr. u nekom ranijem postupku) izjednaavaju se sa optepoznatim injenicama i sud ih bez dokazivanja uzima u osnov presude. Saznanja do kojih sudija dolazi izvan vrenja sudske funkcije (tzv.privatno znanje sudije) ne oslobaa obaveze dokazivanja. Dakle, privatno znanje sudije je bez procesno-pravnog znaaja. Ako sudija pojedinac, odnosno lan sudskog vijea, raspolae znanjem o odreenim pravno relevantnim injenicama u konkretnom sporu, moe biti pozvan da svjedoi, ali u takvom sluaju dolazi do izuzea.

Pravne pretpostavke - su injenice ije postojanje zakon pretpostavlja. Razlikuju se 2 vrste pravnih pretpostavki: oborive i neoborive. Neoborive pretpostavke nisu pretpostavke u pravom smislu. To su ustvari pravila materijalnog prava, koja su uobliena u formi pravne pretpostavke.

Pravne pretpostavke u pravom smislu su samo oborive pretpostavke. U formi oborivih pretpostavki se izvode zakljuci o postojanju tipinih injenica i stanja, ija se tanost moe pretpostavljati sa velikom sigurnou, bez potrebe dokazivanja u svakom konkretnom sluaju. Rizik netanosti u konkretnom sluaju otklanja se mogunou dokazivanja suprotnog.

Indicije - indicije su posredno relevantne injenice iz kojih se izvodi zakljuak o tanosti pravno relevantnih injenica. Indicije se ne mogu smatrati pretpostavkama, ve vrstom posrednih dokaza, jer sud koristi indicije u svrhu dokazivanja pravno relevantnih injenica onda kad ne raspolae neposrednim dokazima. Sud mora u potpunosti biti ubijeen u istinitost injenica koje su u funkciji indicije, jer iz njih izvodi zakljuak o tanosti pravno relevantne injenice. Dokazivanje putem indicija se znatno vie koristi na podruju krivinog prava u odnosu na graansko pravo.

Stranke su dune da iznesu sve injenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predloe dokaze kojima se moe utvrditi tanost spornih injeninih tvrdnji. Prezentovanje procesne grae - injenica i dokaza odvija se u okviru zahtjeva koje postavljaju raspravno i istrano naelo.

Dakle, ako stranke ne ponude dovoljno dokaza za pravilno utvrivanje injenica, sud je duan da oznai i dopuni dokazna sredstva. Ako rezultati izvedenih dokaza ne daju osnova za izvoenje injeninog zakljuka o tanosti spornih injenica, sud e primijeniti pravila o teretu dokazivanja - presudu e donijeti na tetu one stranke koja nije bila u stanju pruiti dokaze koji bi kod suda stvorili uvjerenje u istinitost njenih injeninih tvrdnji.

Preraspodjela tereta dokazivanja - Zakon o parninom postupku ne sadri opta pravila o preraspodjeli tereta dokazivanja izmeu stranaka. U krivinom postupku se ovaj problem rjeava u skladu sa principom prezumpcije nevinosti.

Teret dokazivanja - u graanskom pravosuu, najvanija pravila o preraspodjeli tereta dokazivanja su obuhvaena u 3 maksime:a) Teret dokaza lei na stranci koja neto tvrdi, a ne na onoj koja porie;b) Ako tuilac ne dokae tvrdnje na kojima zasniva svoj zahtjev, tueni se oslobaa;c) Ulaganjem prigovora, tueni postaje tuilac u pogledu dokazivanja tvrdnji iz tih prigovora.

Predmet dokazivanja - Sve injenice koje se javljaju kao predmet dokazivanja se u pravnoj teoriji dijele u 4 grupe: 1. injenice kojima se pravo stvara - dokazuje stranka koja se na njih poziva, a to je najee tuilac;

2. injenice kojima se pravo mijenja (modificira) - dokazuje tueni (npr. da je produen rok za ispunjenje ugovora);

3. injenice kojima se pravo gasi - dokazuje tueni (npr.da je protekao rok zastare, da je dug plaen itd);

4. injenice kojima se spreava nastanak prava - dokazuje stranka koja se na njih poziva, a to je najee tueni.

35.4. DOKAZ (PROBATIO) 5.6. DOKAZ

Dokaz kao pojam se upotrebljava u znaenju dokaznog sredstva, dokazne grae, dokaznog osnova ili dokazne injenice itd. Meutim, znaajno je razlikovati pojmove dokaznih injenica i dokaznih sredstava.

Dokazne injenice (dokazni osnov) su sve one injenice iz kojih sud crpi saznanje na osnovu kojeg izvodi zakljuak o tanosti pravno-relevantnih injenica. Dokazna sredstva su odreeni izvori iz kojih se crpi to saznanje. Npr. svjedok je dokazno sredstvo, a sadraj njegovog svjedoenja je dokazna injenica ili dokazni osnov.

U teoriji se dokazi dijele na stroge ili dokaze u uem smislu i posvjedoenja, kao dokaze u irem smislu. Obzirom na vezu izmeu dokaznih injenica i predmeta dokazivanja, dokazi se dijele na nesporedne i posredne. Posredni dokazi ili indicije ne doputaju mogunost izvoenja neposrednog zakljuka o postojanju pravno relevantnih injenica, ve je potrebna dodatna misaona operacija koju sud izvodi po pravilima logike i opeg ivotnog iskustva. Zato dokazivanje putem indicija nije poeljno, jer je nepouzdano.

Obzirom na nain njihovog prikupljanja, posredni i neposredni dokazi se dijele na izvorne i izvedene. Npr. sadraj iskaza svjedoka koji pred sudom svjedoi o onome to mu je poznato iz vlastitog saznanja je izvoran dokaz, dok je sadraj iskaza svjedoka o injenicama koje je saznao na osnovu prianja drugih izveden dokaz. Sadraj oba iskaza spada u neposredne dokaze, jer se neposredno odnose na pravno relevantne injenice. 5.7. DOKAZNA SREDSTVA.5.Dokazna sredstva (media, instrumentum probandi) Prema vrsti izvora dokazna sredstva se dijele na lina i stvarna. Lina sredstva su svjedoci, vjetaci i sasluanje stranaka, a u stvarne spadaju isprave i predmeti uviaja.Svjedok u postupku je svaka osoba koja pred sudom iskazuje svoje saznanja o odreenim njenicama. Obino su to dogaaji iz prolosti o kojima se saznanje vie ne moe stei opaanjem. Bitno je naglasiti da svjedok sudu saoptava svoje saznanje, ali ne i miljenje kao vrijednosni sud. Svjedok obino saoptava sudu svoje saznanje o injenicama do kojih dolazi neposrednim ulnim opaanjem. Iskaz svjedoka je relevantan i onda kad sudu saoptava saznanje do kojeg nije doao neposredno, nego tek posredstvom drugih lica. Pravilo koje ne dozvoljava svjedoenje "po uvenju" je naputeno u veini procesno- pravnih sistema, osim u angloamerikom.

Jedno od najvanijih pravila dokaznog postupka u angloamerikom pravu je dokaz po uvenju, koji se primjenjuje i u parninom i u krivinom postupku. Prema tom pravilu, svjedok moe svjedoiti samo o injenicama koje je neposredno saznao ulnim opaanjem. Nije mu doputeno da ponavlja ono to mu je neko trei rekao o tim injenicama, niti da podnese pismeni iskaz u kome to lice daje opis injenica o kojima svjedok svjedoi. U oba sluaja to rekla-kazala dokaz i kao takav je, uz odreene izuzetke, nedopustiv u angloamerikom sudskom postupku.

Sposobnost i dunost svjedoenja - u naelu je svaka fizika osoba sposobna da se pojavi u funkciji svjedoka.

Uzrast, zdravstveno stanje, zainteresiranost i druge okolnosti same po sebi nemaju uticaja na sposobnost da se: Vjetak samo utvruje odreene injenice - npr. kad ljekar utvruje tjelesne povrede oteenog u sporu za naknadu tete;

Vjetak upozna sud sa osnovnim pravilima jedne naune oblasti ili struke, a koja su relevantna za pravilno saznanje odreenih injenica;

Vjetak izvodi zakljuke iz injenica koje mu se prezentiraju - npr. vjetak daje miljenje da li isporuena roba odgovara ugovorenom kvalitetu; Najee sadraj vjetaenja obuhvata i utvrivanje odreenih injenica i istovremeno izvoenje zakljuaka iz tih injenica. Vjetak faktiki obavlja ono to bi radio sud da je raspolagao strunim znanjem. Meutim, sadraj vjetaenja ne zamjenjuje niti potiskuje aktivnost suda na podruju utvrivanja injenine osnove za donoenje odluke. Za razliku od vjetaka, svjedok strunjak je lice koje sudu saoptava svoje saznanja o injenicama iz prolosti, s tim to su takva saznanja zasnovana na posebnom strunom znanju.

U funkciji vjetaka moe se pojaviti svako lice koje raspolae potrebnim strunim znanjem, a vjetaenje se moe povjeriti i odgovarajuoj strunoj ustanovi. Vjetaci se prvenstveno odreuju iz reda stalnih sudskih vjetaka. Vjetaenje najee vri jedan vjetak, a sud moe odrediti dva ili vie vjetaka ako ocijeni da je vjetaenje sloeno.

Poloaj vjetaka u postupku odreen je injenicom da se vjetak smatra dokaznim sredstvom i u tom smislu se ne razlikuje od bilo kojeg drugog dokaznog sredstva. Obzirom da sadraj vjetaenja po svom krajnjem dometu zadire u odreene prerogative suda, on moe biti izuzet iz istih razloga kao i sudija.

Za razliku od svjedoenja, opta dunost vjetaenja ne postoji, jer je vjetak zamjenjiv. Dunost vjetaenja obuhvata dunost odazivanja na poziv suda i dunost iznoenja nalaza i miljenja. Zbog neispunjenja ove dunosti, vjetaku se mogu izrei samo novane sankcije, dok svjedok moe biti prinudno doveden, pa i zatvoren do 30 dana.

Izvoenje i ocjena vjetaenja - vjetak svoj nalaz i miljenje po pravilu iznosi usmeno na raspravi, s tim to mu sud moe odrediti da u odreenom roku prije rasprave podnese pismeno svoj nalaz i miljenje, koje uvijek mora biti obrazloeno. Vjetaenje se moe obnoviti sa istim ili drugim vjetacima u slijedeim sluajevima:ako se nalazi 2 ili vie vjetaka o istom pitanju bitno razlikuju;

ako je nalaz vjetaka nejasan, nepotpun ili protivrjean sam sa sobom, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim sasluanjem vjetaka;

ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost datog miljenja. Ovdje se radi o primjeni tzv.nadvjetaenja ili supervizije, koja se povjerava specijaliziranim ustanovama (institutima).

Miljenje vjetaka sud ocjenjuje po naelima slobodne ocjene dokaza. Sud je duan u obrazloenju iznijeti razloge, bilo da usvaja ili odbija miljenje vjetaka. Sasluanje stranaka kao dokazno sredstvo - kao posljedica uvoenja slobodne ocjene dokaza, umjesto instituta stranakih zakletvi, funkciju posebnog dokaznog sredstva dobilo je sasluanje stranaka. Sasluanje stranaka kao dokazno sredstvo neophodno je razlikovati od informativnog sasluanja stranaka. U funkciji informativnog sasluanja, stranke se pojavljuju kao subjekti parninog postupka.

Do sasluanja stranaka u funkciji dokaznog sredstva dolazi tek na kraju glavne rasprave. Izjave koje stranka daje u funkciji dokaznog sredstva nemaju karakter procesnih radnji. Kad je u pitanju pravno lice, sasluava se njegov zastupnik.

Stranke su supsidijarno dokazno sredstvo, jer sud moe izvesti dokaz sasluanjem stranaka samo ako nema drugih dokaza ili kada i pored izvedenih drugih dokaza nae da je to potrebno za utvrivanje vanih injenica. Obzirom da su stranke zainteresirane za ishod odluivanja, stranke se smatraju najnepouzdanijim izvorom saznanja.

Izvoenje dokaza sasluanjem stranaka je procesno uoblieno kao i sasluanje svjedoka. Sud dokaz izvodi sasluanjem obiju stranaka. On moe sasluati samo jednu stranku: ako se druga stranka ne odazove pozivu ili uskrati davanje iskaza; ako sasluanje druge stranke nije mogue;

ako bude svjedok, ali imaju znaaj kod ocjene dokazne snage svjedokovog iskaza. Mogunost pojavljivanja u svojstvu svjedoka u konkretnoj parnici razlikuje se od opte sposobnosti da se bude svjedok. Naime, u svojstvu svjedoka u konkretnoj parnici ne moe se pojaviti osoba koja je u istoj parnici sudija, stranka ili zakonski zastupnik stranke.

Dunost svjedoenja je opta, za sva lica pod jurisdikcijom domaih sudova. U tu dunost spada obaveza odazivanja na poziv suda, davanja iskaza pred sudom, te istinitog svjedoenja. Za lano svjedoenje je propisana krivina odgovornost. Zakon i parninom postupku nije predvidio mogunost svjedoenja pod zakletvom. Inae, u uporednom pravu postoje dva sistema sudske zakletve:

a) sistem u kome se zakletva daje prije davanja iskaza i b) sistem u kome se zakletva daje poslije davanja iskazaOgranienja svjedoenja tiu se samo dunosti davanja iskaza, ali ne i dunosti odazivanja pozivu suda. Od dunosti svjedoenja oslobaaju se: a) lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dunost uvanja slubene ili vojne tajne, dok ga nadleni organ ne oslobodi ove dunosti. O ovom razlogu sud vodi rauna po slubenoj dunosti;

b) lice koje bi u funkciji svjedoka moglo svojim iskazom dovesti u pitanje integritet profesije (punomonik, ispovjednik, advokat ili ljekar);

Osim potpunog oslobaanja od dunosti svjedoenja, u pojedinim sluajevima svjedok ima pravo uskratiti odgovor na pojedina pitanja. Uskraivanje odgovora na pojedina pitanja mogue je samo iz vanih razloga i to naroito ako bi svjedok odgovorom na to pitanje izloio tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj teti ili krivinom gonjenju sebe ili svoje srodnike. Svjedok ne moe zbog opasnosti od imovinske tete uskratiti svjedoenje o pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao pozvani svjedok. Slobodna ocjena iskaza svjedoka svjedoci su dokazno sredstvo koje se najee koristi, a istovremeno i jedno od najnepouzdanijih izvora saznanja iz razloga ljudskog bio-psiholokog sastava. Izvoenje dokaza-sasluanje svjedoka je procesna radnja koja se izvodi u odreenoj procesno-pravnoj formi.

Ta forma odreena je prvenstveno zahtjevima naela neposrednosti, usmenosti i javnosti. Prilikom ispitivanja svjedok ima pravo na upotrebu vlastitog jezika. Osim toga, ima pravo na naknadu trokova i izmakle dobiti. Izjavu svjedoka sud ocjenjuje po naelu slobodne ocjene dokaza.

Prema stranci koja se nije odazvala pozivu se ne mogu primjenjivati nikakve prinudne mjere, niti se stranka moe prinuditi na davanje iskaza jer iskaz dat pod takvim okolnostima ne bi mogao imati nikakvu dokaznu vrijednost. Za davanje lanog iskaza stranka u funkciji dokaznog sredstva odgovara kao i svjedok.

Isprave spadaju u stvarna dokazna sredstva. Pod ispravama se podrazumijeva svaki fiziki predmet na kome je odreenim znacima zapisana neka misao. Dokazni osnov kod isprava je uvijek njihov sadraj, za razliku od predmeta uviaja, gdje predmet sam po sebi predstavlja dokazni osnov. Razlikuje se vie vrsta isprava, u zavisnosti od kriterija koji se uzima u razmatranje. Meu najvanijim kriterijima su sadraj isprave, forma isprave i izdavalac isprave.

Obzirom na sadraj, isprave se dijele na dispozitivne ili konstitutivne i dokazne ili dokumentarne. Prve su usmjerene na zasnivanje, promjenu ili prestanak nekog pravnog odnosa, a druge na dokazivanje odreenih injenica.

Obzirom na formu, isprave mogu biti konstitutivne i deklarativne. Konstitutivni karakter imaju one isprave ije je postojanje uslov punovanosti izjave volje koja je u ispravi opredmeena (npr.formalni ugovori). S druge strane, deklarativna izjava nije sama po sebi uslov punovanosti izjave volje koja je u njoj sadrana.

Obzirom na izdavaoca, isprave se dijele na javne i nejavne (privatne). Javna isprava je isprava koju je izdao nadleni organ u granicama svoje nadlenosti i koja je u propisanoj formi. U privatne isprave spadaju one isprave koje ne zadovoljavaju navedene kriterije. Sadraj javne isprave smatra se istinitim dok se ne dokae suprotno. Inostrane javne isprave imaju istu dokaznu snagu kao i domae, pod uslovom da su propisno ovjerene i pod uslovom reciprociteta.

Uviaj je procesno-pravna forma koja omoguava da sud neposrednim opaanjem doe do pravno relevantnih injenica. Dokazno sredstvo kod uviaja je predmet uviaja. Uviaj se obino vri uz uee vjetaka. Uviaj se rijetko koristi u praksi iz razloga to su predmet dokazivanja najee injenice koje se odnose naneki dogaaj u prolosti a putem uviaja se mogu utvrivati samo injenice iz sadanjosti.

5.7.1. Obezbjeenje dokaza

Obezbjeenje dokaza je procesnopravna ustanova koja omoguava izvoenje odreenih dokaza u sluajevima kad bi izvoenje tih dokaza kasnije postalo oteano ili ak i onemogueno. Npr. ako je svjedok teko bolestan. Pretpostavke obezbjeenja dokaza su:

da postoji opasnost da se dokaz nee moi izvesti ili da e njegovo izvoenje kasnije biti oteano;

da postoji prijedlog za obezbjeenje dokaza.

Predlaga je u prijedlogu duan da navedene injenice koje se trebaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i naroito razloge zbog kojih smatra da se kasnije dokaz nee moi izvesti ili e njegovo izvoenje biti oteano. Obezbjeenje dokaza se moe traiti prije parnice, u toku parnice, pa i nakon pravosnanosti presude ako je obezbjeenje dokaza potrebno povodom postupka o vanrednom pravnom lijeku. Ako se obezbjeenje dokaza trai prije pokretanja postupka, nadlean je prvostepeni sud na ijem podruju se nalazi stvar koju treba razgledati, odnosno boravite lica koje treba sasluati. Ako je prijedlog stavljen u toku parninog postupka, nadlean je sud pred kojim se vodi postupak. Prijedlog se dostavlja na izjanjenje suprotnoj strani, ako je ona poznata. Ako postoji opasnost od odlaganja, sud moe donijeti rjeenje o obezbjeenju dokaza i prije izjanjenja suprotne strane. Protiv rjeenja kojim se prihvata prijedlog za obezbjeenje dokaza nije dozvoljena alba. Isto vai i za rjeenje kojim se odluuje da izvoenje dokaza zapone prije nego to se rjeenje dostavi protivniku.

5.7.2. Izvoenje i ocjena dokaza

Izvoenje dokaza u irem smislu obuhvata: predlaganje dokaznih sredstava, odluivanje o izvoenju dokaza i sam in izvoenja dokaza. Predlaganje dokaza je dunost koju dijele i stranke i sud. Dunost prezentovanja dokaza je primarno na strankama, ali sud nije vezan za dokaze koje mu stranke nude.

Odluivanje o izvoenju predloenih dokaza je u iskljuivoj nadlenosti suda. Pritom sud treba da utvrdi da li je injenica ije se dokazivanje predlae pravno relevantna, da li zahtijeva dokazivanje, te da li je ponueno dokazno sredstvo podobno za tu svrhu.

O tome koji e se dokazi izvesti odluuje vijee na glavnoj raspravi u formi rjeenja. Protiv rjeenja kojim se izvoenje dokaza odreuje ili odbija nije doputena posebna alba. Sud nije vezan za svoje rjeenje o izvoenju dokaza - on moe odustati od upotrebe odreenog dokaza ako rezultati dokazivanja ukazuju da je njegovo izvoenje nepotrebno ili nezakonito. Dokazi se po pravilu izvode na glavnoj raspravi. Samo izuzetno, kad za to postoje vani razlozi, vijee moe odluiti da se odreeni dokazi izvedu na posebnom roitu pred predsjednikom vijea ili pred sudijom suda. U toku pripremanja glavne rasprave predsjednik vijea moe da izvede dokaz uviajem izvan suda, ako se s tim saglase obje stranke.

Ocjena dokaza vri se iskljuivo od strane suda, po naelu slobodne ocjene dokaza i to tako to sud cijeni svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.5.8. PARNINI TROKOVI

Parnini trokovi su izdaci uinjeni u toku i povodom parninog postupka. U njih spadaju izdaci za sudske takse i izdaci izazvani neposredno radnjama u parnici i povodom parnice (npr. lini trokovi stranaka, trokovi i nagrade punomonika, trokovi izvoenja i obezbjeenja dokaza, putni trokovi i dnevnice sudskih slubenika, trokovi uviaja itd).

Obaveze na ime sudskih taksi reguliu se Zakonom o sudskim taksama, iji sastavni dio je i taksena tarifa. Takseni obveznik je lice koje pokree postupak, odnosno lice u ijem interesu se preduzimaju procesne radnje.

5.8.1. Funkcija parninih trokova

Sve parnine trokove snose stranke. Svaka stranka unaprijed snosi trokove koje je prouzrokovala svojim radnjama, a u krajnjem rezultatu snosi ih ona stranka koja je izgubila parnicu. Obaveze koje nastaju na osnovu plaanja parninih trokova ne smiju biti prepreka za traenje i ostvarivanje pravne zatite. Neplaanje ili nedovoljno plaanje takse ne moe biti smetnja za pokretanje i tok postupka, ali se moe zahtijevati prinudno izvrenje ako stranka odbije platiti taksu.

5.8.2. Prethodno snoenje parninih trokova

Svaka stranka prethodno snosi trokove koje je prouzrokovala svojim radnjama. Ako obje stranke predlau isti dokaz, ili ga sud odreuje po slubenoj dunosti, iznos trokova u jednakim dijelovima polau obje stranke. Ako je po slubenoj dunosti odredio izvoenje dokaza, sud moe odrediti da trokove plati samo jedna stranka.

Svjedok i vjetak moraju zahtijevati naknadu odmah nakon sasluanja. U suprotnom gube pravo na naknadu. Dunost suda je da ih na ovo upozori. Ako iznos potreban za podmirenje trokova ne bude poloen, sud e odustati od izvoenja dokaza ali ga to ne oslobaa obaveze da sporne injenice utvruje drugim dokazima. U sporovima u kojima je jae izraeno naelo inkvizitornosti, ako stranke ne poloe duni iznos, trokovi izvoenja dokaza isplatie se iz sredstava suda.

5.8.3. Konano snoenje parninih trokova

Osnovni kriterij je kriterij uspjeha u parnici. Stranka koja je izgubila parnicu u cjelosti snosi svoje vlastite trokove i nadoknauje trokove suprotne stranke. Ako stranka djelimino uspije u parnici, sud moe odrediti da svaka stranka podmiruje svoje trokove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj srazmjeran dio trokova. Obaveza na uzajamnu naknadu postoji onda kad je razlika u uspjehu znatna. to se tie suparniara, po pravilu svaki od njih snosi jednak dio trokova. Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, sud e obzirom na visinu tih udjela srazmjerno podijeliti i trokove.

U sporovima u kojima uestvuju u ulozi stranke, javni tuilac i ombudsmen imaju pravo na naknadu trokova, ali ne i na nagradu. Kad se javljaju u ulozi treeg lica, njihovi trokovi se podmiruju iz budetskih sredstava.

5.8.4. Ostali kriteriji naknade parninih trokova

Nezavisno od ishoda parnice, stranka je duna da protivnoj stranci nadoknadi trokove koje je prouzrokovala zloupotrebom procesnih prava, svojom krivicom ili sluajem koji se njoj dogodio.

Naknada se odnosi samo na nune trokove, tj. trokove koji su bili neophodni za voenje parnice. O kojim trokovima se u konkretnom sluaju radi odluuje sud uzimajui u obzir sve okolnosti. Nagrada advokatu se odreuje prema advokatskoj tarifi.

Tuilac koji je povukao tubu duan je protivnoj stranci nadoknaditi parnine trokove, osim ako je povlaenje tube uslijedilo odmah nakon to je tueni ispunio svoju obavezu. Stranka koja odustane od pravnog lijeka je duna suprotnoj stranci nadoknaditi trokove nastale u postupku povodom pravnog lijeka. Zahtjev za naknadu trokova moe se staviti u roku od 15 dana od dana prijema obavjetenja o odustanku, odnosno o povlaenju tube.

Ako je parnica zavrena sudskim poravnanjem, svaka stranka podmiruje svoje trokove ako drugaije nije dogovoreno. Trokovi neuspjelog poravnanja ulaze u parnine trokove.

5.8.5. Odluivanje o naknadiSud o naknadi parninih trokova odluuje bez raspravljanja i to samo na prijedlog stranaka. Zahtjev za naknadu stranke mogu staviti najkasnije do okonanja rasprave. Odluka o trokovima po pravilu je sastavni dio presude o meritumu. Posebnim rjeenjem se odluuje o naknadi trokova samo ako pravo na naknadu ne zavisi od odluke o glavnoj stvari.

U postupku povodom pravnih lijekova, odluka o naknadi trokova zavisi od stava vieg suda prema albi. Ako odbaci ili odbije pravni lijek, vii sud neposredno odluuje i o trokovima tog pravnog lijeka. Ako preinai odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, ili je ukine i odbaci tubu, vii sud e odluiti o trokovima cijelog postupka. Ako ukine odluku i predmet vrati na ponovno suenje, ostavie da se o trokovima postupka povodom pravnog lijeka odlui u konanoj odluci.

Odluka o trokovima u presudi moe se pobijati samo albom protiv rjeenja, ukoliko se istovremeno ne napada i odluka o tubenom zahtjevu. Trokove postupka za obezbjeenje dokaza podmiruje stranka koja predlae obezbjeenje dokaza. Ove trokove stranka moe naknadno ostvarivati kao dio parninih trokova, prema uspjehu u parnici.

5.8.6. Osloboenje od parninih trokova

Pravo na osloboenje od plaanja parninih trokova (tzv.siromako pravo) pripada stranci koja obzirom na svoje imovinsko stanje ne bi mogla podmiriti trokove postupka bez tete za nuno izdravanje sebe i svoje porodice. Odluku o oslobaanju donosi sud na prijedlog stranke. Imovinsko stanje stranka dokazuje potvrdom nadlenog upravnog organa, a sud moe i po slubenoj dunosti pribaviti podatke o imovnom stanju stranke koja trai oslobaanje. Pri donoenju odluke sud uzima u obzir sve okolnosti, a posebno vrijednost predmeta spora, broj osoba koje stranka izdrava i prihode koje imaju stranka i lanovi njene porodice. Osloboenje od plaanja parninih trokova moe biti potpuno i djelimino.

Potpuno obuhvata takse i polaganje avansa za trokove svjedoka, vjetaka, uviaja i sudskih oglasa. Djelimino podrazumijeva samo oslobaanje od taksa. Potpuno osloboenje obuhvata i trokove punomonika, ako sud na zahtjev stranke odlui da je zastupa punomonik. Sud moe ukinuti rjeenje o osloboenju od plaanja ako u toku postupka utvrdi da se imovinsko stanje stranke popravilo, ili da nije ni bilo osnova za oslobaanje od plaanja. Tom prilikom sud odluuje da li e stranka u potpunosti ili djelimino nadoknaditi trokove kojih je bila osloboena.

Ako se parnica okona pobjedom stranke koja je osloboena od plaanja, protivnik snosi sve trokove koji su nastali za osloboenu stranku. Ali ako sud naknadno utvrdi da ni protivnik nije u stanju nadoknaditi ove trokove, on moe odrediti da ove trokove u cjelini ili djelimino snosi stranka koja je bila osloboena i to iz onog to joj je dosueno. Na nju tada prelazi pravo da od protivnika trai naknadu onoga to je platila. 5.8.7. Obezbjeenje parninih trokova Obezbjeenje parninih trokova (aktorska kaucija, cautio iudicatum solvi) ima za svrhu da se tuenom omogui naplata parninih trokova ukoliko tuilac - strani dravljanin izgubi parnicu. Tueni moe ostvariti pravo na obezbjeenje parninih trokova ako je zahtjev podnio prije nego to se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Tueni moe i nakon toga traiti polaganje kaucije, ali samo ako je naknadno saznao da postoji pretpostavka koja mu daje pravo na obezbjeenje parninih trokova. Tuenom ne pripada pravo na obezbjeenje parninih trokova u slijedeim situacijama: Ako u dravi iz koje je tuilac dravljani FBiH nisu obavezni dati obezbjeenje (reciprocitet); Ako tuilac uiva azil u FBiH; Ako se tubeni zahtjev odnosi na potraivanja tuioca iz radnog odnosa u FBiH; Ako se vodi spor o postojanju ili nepostojanju braka, ponitaju braka ili razvodu ili spor o utvrivanju ili osporavanju oinstva ili materinstva; Ako se radi o mjeninoj ili ekovnoj tubi, protivtubi ili izdavanju platnog naloga.

Dejstvo aktorske kaucije o zahtjevu za polaganje kaucije sud odluuje u formi rjeenja. Ako prihvati zahtjev tuenog, odredie i iznos obezbjeenja i rok u kome tuilac treba da poloi taj iznos. Ako tuilac ne poloi naznaeni iznos u datom roku, smatrae se da je povukao tubu, odnosno odustao od pravnog lijeka (ako je zahtjev za obezbjeenjem stavljen tek u postupku povodom pravnog lijeka).

5.9. DISPOZITIVNE RADNJE KOJIMA SE OKONAVA POSTUPAK

5.9.1. Povlaenje tube

Povlaenje tube je procesnopravna izjava upravljena sudu, kojom tuilac manifestuje svoju volju da odustaje od traenja pravne zatite u pokrenutoj parnici, ali se time ne odrie traenja pravne zatite u konkretnom predmetu.

Tuilac moe povui tubu sve do zakljuenja glavne rasprave, a u sporovima za razvod braka sve do trenutka donoenja pravosnane odluke. Izjavu o povlaenju tuilac moe dati putem podneska ili usmeno na roitu.

Nakon to se tueni upustio u raspravu o glavnoj stvari, za povlaenje tube potreban je i njegov pristanak. U branim sporovima pristanak tuenog potreban je od zakljuenja glavne rasprave. Tueni svoj pristanak moe dati izriito, ali i preutno - ako se tueni ne izjasni u roku od 15 dana od dana prijema obavjetenja o povlaenju tube, smatra se da je pristao na povlaenje.

Najvanija posljedica povlaenja tube je gaenje parnice. Izjava o povlaenju je neopoziva. Punomonik koji nije advokat mora imati izriito ovlatenje za povlaenje tube. Tuilac ima mogunost da povodom istog zahtjeva ponovo podigne tubu. Zakonska fikcija o povlaenju tube postoji u slijedeim sluajevima: 1. Ako tuilac ne dokae da je poloio aktorsku kauciju u odreenom roku;2. Ako nakon mirovanja postupka ni jedna stranka ne podnese prijedlog za nastavak;3. Ako se u istom postupku ponovi mirovanje, tj.ponovo ispune uslovi za mirovanje postupka;4. Ako tuilac u sporu male vrijednosti ne doe na prvo roite, mada je uredno pozvan;

5. Ako u sporu male vrijednosti ili u postupku u privrednim sporovima obje stranke izostanu sa 2 roita uzastopno;

6. Ako tuilac ne ispravi ili ne dopuni tubu koja mu je vraena na ispravku ili dopunu;

7. Ako tuilac preinai tubu promjenom tubenog osnova ili promjenom istovjetnosti tubenog zahtjeva, a prethodno istaknuti zahtjev ne oznai kao eventualni, smatra se da je povukao prvobitnu tubu;

8. U brakorazvodnoj parnici, ako tuilac ne doe na roite zakazano za pokuaj mirenja branih drugova, smatra se da je povukao tubu.

5.9.2. Sudsko poravnanje (nagodba)

Oblici poravnanja su: vansudsko i sudsko poravnanje. Vansudsko je regulisano normama obligacionog prava, a sudsko normama procesnog prava. Nakon pokretanje postupka sud je duan da podstie stranke na sklapanje poravnanja, ali ih ne smije na to prisiljavati.

Predmet sudskog poravnanja mora biti tubeni zahtjev kao predmet spora. Do poravnanja moe doi u pogledu tubenog zahtjeva u cjelini, ili samo u jednom dijelu (u kvalitativnom smislu). Do poravnanja obino dolazi tako to tuilac odustaje od dijela tubenog zahtjeva npr. prihvata manji iznos za poravnanje ili pristaje na isplatu u ratama cijelog iznosa jer je tueni u potpunosti prihvatio tubeni zahtjev uz zahtjev da ga isplati u dijelovima. Meutim, sporazum kojim se tuilac obavezuje da povue tubu, a tueni pristaje da udovolji njegovom zahtjevu, nema karakter poravnanja jer se ustupak tuioca ne tie predmeta spora.

Stranke u toku cijelog postupka mogu zakljuiti poravnanje i to pred prvostepenim sudom, bez obzira na stadijum u kome se postupak nalazi. Ako do sklapanja poravnanja doe tek kad je presuda u albenom stadijumu, to e za posljedicu imati gaenje pobijane presude.

Sudsko poravnanje se moe sklopiti samo u sporovima u kojima stranke mogu disponirati predmetom spora. Na procesne pretpostavke sudskog poravnanja sud pazi po slubenoj dunosti i donosi rjeenje kojim ne doputa poravnanje ako smatra da nisu ispunjeni uslovi za njegovu doputenost. U takvom sluaju zastaje s postupkom dok rjeenje ne postane pravosnano. Kao saglasna izjava volja stranaka, poravnanje stie svojstva sudskog poravnanja tek kad se unese u zapisnik i kad stranke potpiu taj zapisnik. Dejstvo sudskog poravnanja je dvojako: materijalno-pravno i procesno-pravno. Kad su u pitanju materijalno- pravna dejstva, stranke sklapanjem poravnanja daju novi pravni osnov (novatio) materijalno-pravnim odnosima povodom kojih sklapaju poravnanje. Zato poravnanje ima konstitutivan karakter. Procesno-pravna dejstva sudskog poravnanja se izjednaavaju sa pravosnanom sudskom presudom: nova parnica izmeu istih stranaka nije doputena. Zapisnik u koji je uneseno poravnanje ima svojstvo izvrne isprave. Dvojna priroda sudskog poravnanja daje mogunost da se ono moe pobijati i kao sudska odluka i kao graanskopravni ugovor. Poto se sudsko poravnanje po dejstvu izjednaava sa pravosnanom presudom, logino bi bilo da se pobija prijedlogom za ponavljanje postupka. Meutim, materijalno-pravna dejstva sudskog poravnanja kao ugovora graanskog prava, daju mogunost da se ono pobija tubom zbog nedostataka pretpostavki za njegovu valjanost. Ovaj nain pobijanja prihvaen je u naoj sudskoj praksi.

Z A K LJ U A K Iz svega navedenog u radu moe se zakljuiti da se parnini postupak se pokree tubom. Tuba je pravno sredstvo putem kojeg tuilac od suda trai da mu se omogui ostvarenje i zatita njegovih prava. Tubeni zahtjev, koji je saran u tubi, je ono na osnovu ega tuilac trai od suda da donese neku odluku u njegovu korist. Nakon podnoenja tube slijeid priprema glavne rasprave.Prvostepeni postupak se odvija u dvije faze: priprema glavne rasprave /pripremni postupak/ i glavna rasprava.Faza pripremanja glavne rasprave sastoji se od slijedeih procesnih radnji: ispitivanje tube, dostavljanje tube tuenom na odgovor, pripremno roite i zakazivanje glavne rasprave. Glavna rasprava je u naelu obligatoran stadijum u razvoju postupka i ona je samo jezgro postupka kao institucije. Ona je primarno u funkciji utvrivanja injeninog osnova presude. Na njoj se odluuje i o svim pitanjima procesno-pravne prirode koja nisu rijeena tokom pripremnog postupka.Dostavljanje je procesno-pravna djelatnost uruivanja pismena adresatima kojima su upueni. Dostavljanje vri sud po slubenoj dunosti. Kao ustanova je primarno u slubi ostvarenja naela kontradiktornosti i cilj mu je da se adresatuo mogui da se upozna sa sadrajem pismena koja mu se dostavljaju. Zastoj je procesnopravna situacija u kojoj parnica ne moe da se odvija u pravcu okonanja. Obzirom na razloge koji ga izazivaju, razlikuju se dvije vrste zastoja: prekid postupka i mirovanje postupka. Obje vrste spadaju u procesno-pravne diskontinuitete i proizvode procesno-pravno dejstvo, za razliku od faktikog zastoja koji ne proizvodi nikakve procesno-pravne posljedice.Dokazivanje predstavlja djelatnost uoblienu procesnim normama, u kojoj uestvuje sud, stranke i ostali uesnici u postupku, a koja obuhvata prikupljanje dokaza, izvoenje dokaza i ocjenu dokaza. Djelatnost dokazivanja obuhvata i utvrivanje injenica koje su predmet dokazivanja. Kao procesna djelatnost, dokazivanje obuhvata slijedee elemente: predmet dokazivanja, teret dokazivanja, dokazna sredstva, izvoenje dokaza, ocjenu dokaza. Dokaz kao pojam se upotrebljava u znaenju dokaznog sredstva, dokazne grae, dokaznog osnova ili dokazne injenice itd. Meutim, znaajno je razlikovati pojmove dokaznih injenica i dokaznih sredstava. Dokazne injenice (dokazni osnov) su sve one injenice iz kojih sud crpi saznanje na osnovu kojeg izvodi zakljuak o tanosti pravno-relevantnih injenica. Dokazna sredstva su odreeni izvori iz kojih se crpi to saznanje.Prema vrsti izvora dokazna sredstva se dijele na lina i stvarna. Lina sredstva su svjedoci, vjetaci i sasluanje stranaka, a u stvarne spadaju isprave i predmeti uviaja. U ovom poglavlju samdefinisala slede obezbjeenje dokaza, izvoenje i ocjena dokaza.

Poslednja poglavlja odnose se na parnine trokove. Parnini trokovi su izdaci uinjeni u toku i povodom parninog postupka. U njih spadaju izdaci za sudske takse i izdaci izazvani neposredno radnjama u parnici i povodom parnice.L I T E R A T U R A

1. dr Stevan Lili, dr Slavoljub Popovi Osnovi pravnih postupaka, za IV razred pravne i birotehnike kole, Beograd 1995. godina2. dr Marija Kosti, Upravno Pravo, Pravni fakultet Bijeljina, Bijeljina 2007.godina3. dr Sneana Savi, Osnove prava, Banja Luka 2005. goodine4. Zakon o parninom postupku BiH5. Zakon o parninom postupku Republike Srpske6. Zakon o parninom postupku Brko distrikta BiH

Web izvori:http://www.google.comhttp://www.yahoo.comhttp:// www.wikipedia.comMiljenje mentora:________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Ocjena rada: __________________ ( )Pitanja za usmenu obradu rada:1.________________________________2.________________________________3.________________________________Zakljuna ocjena: __________________ ( )lanovi komisije: 1._________________ Predsjednik 2._________________ Ispitiva 3._________________ lan dr Stevan Lili, dr Slavoljub Popovi, Osnovi pravnih postupaka, za IV razred pravne i birotehnike kole, Beograd 1995. godina, str. 80.-110.

dr Stevan Lili, dr Slavoljub Popovi, Osnovi pravnih postupaka, za IV razred pravne i birotehnike kole, Beograd 1995. godina, str. 80.-110.

Zakon o parninom postupku Brko distrikta BiH Stav III Stranke i njihovi zakonski zastupnici, lan 40-48

dr Marija Kosti, Upravno Pravo, Pravni fakultet Bijeljina, Bijeljina 2007.godina, str. 45-47

dr Sneana Savi, Osnove prava, Banja Luka 2005. goodine, str. 287

PAGE - 25 -