partizani kakve dosad niste vidjeli

Dana 6. travnja 1941. snažne jedinice njemačke, talijanske, mađarske vojske uz logističku potporu Rumunjske i Bugarske, ušle su u munjevitom maršu na teritorij Kraljevine Jugoslavije. U samo deset dana koliko je trajao „Travanjski rat“ Kraljevina Jugoslavija prestala je teritorijalno postojati kao država. Podjela Jugoslavije koja je slijedila među silama Osovine i njenim saveznicama bio je jedinstven slučaj komadanja jedne osvojene zemlje. Kralj Petar II. Karađorđević i vlada kao legitimni nosioci državnosti emigrirali su u Veliku Britaniju. 18. travnja 1941. predstavnici jugoslavenske kraljevske vojske potpisali su bezuvjetnu kapitulaciju.

Komunistička partija Jugoslavije, bila je dobro upoznata sa stanjem u vojsci Kraljevine Jugoslavije: slaba naoružanost, nikakav strateški plan odbrane, korumpiranost rukovodstva, petokolonaši, te je već od 1940. održavala vezu s oficirima sklonim njenim idejama. Cilj je bio osposobljavanje vojske za otpor protiv budućeg agresora i suzbijanje rada petokolonaša. Taj rad tijekom Travanjskog rata na mnogim dijelovima fronta donio je dobre rezultate o čemu svjedoče mnoge herojske borbe. Ipak, niti pripreme Partije, kao ni poziv narodu da brani svoju zemlju nije bio dovoljan zbog izdajničke uloge generala i političara. Dan prije ulaska okupatora u Zagreb, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije (CK KPJ) zajedno s Centralnim komitetom Komunističke partije Hrvatske (CK KPH) održao je zajedničku sjednicu na kojoj je odlučeno da se pošalje delegacija Komandi štaba IV. armije sa zahtjevom da se protiv petokolonaša i ustaša povede odlučna borba i da se radnicima i antifašistima podijeli oružje iz vojnih skladišta. Delegaciju je predvodio narodni heroj Josip Kraš, a njihovi zahtjevi su odbijeni s izgovorom da obrana više nema smisla.

Dan je i zahtjev Banovini Hrvatskoj da se iz zatvora i koncentracijskih logora puste komunisti i antifašisti, no ban Ivan Šubašić je to odlučno odbio.

Dana 10. travnja njemačka vojska ušla je u Zagreb. Isti dan, uz punu potporu Njemačke i bez legitimnih izbora proglašena je Nezavisna Država Hrvatska na čelu s poglavnikom Ustaške organizacije Antom Pavelićem. Dr. Vlatko Maček, vođa HSS-a, pozvao je hrvatski narod da se novoj vlasti pokori, a sve pristaše HSS-a koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike i općinske načelnike i odbornike na iskrenu suradnju s novom vladom.

Istog dana održana je sjednica CK KPJ na kojoj je odlučeno je da se poduzmu sve mjere u pogledu pripremanja Partije i naroda za ustanak, a stvoren je i Vojni komitet. Dana 15. travnja Partija je izdala proglas narodima Jugoslavije pozivajući ih da se pripreme na tešku borbu protiv fašističkog imperijalizma i nacionalnog porobljavanja.

Rezultat Travanjskog rata bio je slijedeći: jednom dijelu Hrvatske dana je formalna neovisnost u obliku Nezavisne Države Hrvatske, drugi dio Hrvatske pripojen je fašističkoj Italiji, a Mađarskoj su pripojeni Međimurje i Baranja; Srbiju je okupirala nacistička Njemačka, manji dio Bugarska; Mađarskoj su pripojeni Bačka i Banat; Sloveniju su podijelili na tri djela nacistička Njemačka, fašistička Italija i Mađarska; Bugarska je okupirala najveći dio Makedonije; Albanija je povećana dijelovima Crne Gore i Sandžaka te su joj pripojeni Kosovo i Metohija; Crna Gora stavljena je pod protektorat fašističke Italije; kralj Petar II. i Vlada generala Simovića bježe iz zemlje, a predstavnici razbijene vojske potpisuju Akt o kapitulaciji oružanih snaga 18. travnja 1941. godine.

Prve žrtve ustaškog režima bili su komunisti i antifašisti uhapšeni još za Banovine Hrvatske. Iako izložena progonu, hapšenju i likvidacijama svojih članova KPJ je radila na priprema za oružani ustanak. Odlučeno je da će glavne odrednice borbe biti borba protiv fašizma, te oslobođenje zemlje pod parolom bratstva i jedinstva. Glavne snage na koje se računalo bile su radništvo, seljaštvo, većina srednjih slojeva i lijevo orijentirani intelektualci, posebno književnici i likovni umjetnici. Za taktiku vođenja rata odabran je partizanski, odnosno gerilski rat u kojem se s početka rata organiziraju manje diverzije i otvaraju frontovi na svim stranama čime se izgrađuju borbene jedinice i polako stvara regularna vojska. Ustanak je brižljivo i detaljno pripreman prvih mjeseci kako bi se izbjegli gubici na početku borbe. Članovi Partije spremno su čekali direktivu za dizanjem oružanog ustanka i bili pripravni da u prvim borbenim redovima krenu u narodnooslobodilački rat.

Posljednju političku pripremu za dizanje ustanka označava proglas CK KPJ od 22. lipnja 1941. godine u kojem se narodi Jugoslavije pozivaju na odlučnu oružanu borbu protiv okupatora i njegovih slugu pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Istodobno je i CK SKOJ-a pozvao omladinu na oružani ustanak za oslobođenje naših naroda. U početku okupacije, KPH je imala samo 4.000 članova, a SKOJ oko 11.000 članova.

Okupacija i pripremeza ustanak

1. Raspored snaga sila Osovine u Travanjskom ratu

Presnimka iz knjige: Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988., str. 70.

2. Podjela Kraljevine Jugoslavije


3. Ante Pavelić u posjetu Adolfu Hitleru, lipanj 1941. godine

Presnimka iz knjige: Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988., str. 101.4. Poziv Srbima zbog preseljenja, kolovoz 1941. godine


5. Proglas CK KPJ “Narodi Jugoslavije“ izdan nakon sjednice Politbiroa CK KPJ, održane u Zagrebu 10. travnja 1941. godine


7. Proglas CK KPJ „Radni narode Jugoslavije“ izdan povodom 1. svibnja 1941. godine


6. Članovi Partije i SKOJ-a na otoku Ižu vježbaju se u rukovanju oružjem, svibnja 1941.

Dokumentacijski centar antifašizma - Fototeka SABA RH / fototeka.sabh.hr

Usporedo s masovnim ustaškim zločinima nad srpskim stanovništvom u Lici, krenulo se s osnivanjem Inicijativnog odbora za pripremu i podizanje ustanka. Dakle, ustanak se pripremao oko mjesec dana i koordinirao sa sekretarom Kotarskog komiteta KPH za Gračac i članom CK KPH zaduženim za podizanje ustanka u Lici. Nakon sastanka Okružnog komiteta KPJ za Bosansko Grahovo, koji je imao proglas CK KPJ o podizanju ustanka, Inicijativni odbor mijenja ime u Štab gerilskih odreda za Srb i okolinu i formira 10 odreda koji se taktički postavljaju na razne kote oko Srba da bi što manje toga pošlo po zlu. Nakon izbijanja ustanka u Drvaru rano ujutro tog nedjeljnog 27. srpnja borci Srba i okoline prihvaćaju borbu, te nakon savladavanja nekoliko žandara i ustaša izvršavaju zacrtani cilj, a odredi van Srba napadaju još ustaška pojačanja kod Srbskog Klanca i u Tiškovcu. Sljedećih dana su potučena nova ustaška pojačanja na Srbskom Klancu i zauzeta žandarska stanica u Doljanima, potučene ustaške snage na Brežinama kod Doljana, oslobođeno prvo kotarsko mjesto u NDH Donji Lapac. Taj narodni ustanak je zaista poprimio masovne razmjere što ga je, uz određene probleme unutar KPJ, činilo nemogućim kontrolirati. Ustanak u Lici počeo je s ciljem obrane i zaštite srpskog stanovništva, a kod mnogih su još bila svježa sjećanja na ubijene članove obitelji. Upravo taj moment su na početku koristili četnici, koji su propagirali da su svi Hrvati i Muslimani ustaše i da svi moraju platiti za počinjene ustaške zločine dok su talijanske okupatore, a ujedno svoje mecene, prikazivali kao zaštitnike Srba. Takva linija od početka je bila suprotstavljena liniji KPJ, koja je nastojala ujediniti srpski i hrvatski radni narod u borbu protiv fašističke „čizme“. Iako je utjecaj malobrojnih komunista na narod donjolapačkog kraja sam po sebi bio znatan, uzmu li se u obzir uvjeti teškog ilegalnog rada i odnos tadašnjih snaga i moći, on nije mogao objektivno biti takav da bi se mogla kontrolirati svaka ustanička grupa ili pojedinačni ustanik. Ipak, razvoj događaja nije išao na ruku okupatoru, koji su morali dodatno angažirati svoje plaćeničke sluge, četnike. Tijekom samog ustanka u Srbu nitko od četničke vrhuške u tome nije sudjelovao. Takvi potezi komunista nisu bili izraz simpatija za četnike ili nekakvog povjerenja kako se to danas prikazaje, već je to bilo u skladu s narodnofrontovskom politikom u kojoj se svakoga nastojalo pridobiti na suradnju, računajući da će se izdajnička uloga tako najjasnije pokazati u narodu. Osim toga, uklanjanje bilo koga u tom trenutku tko je bio osuđen na smrt od ustaša, značilo bi slabljenje i razdvajanje ustanka, što Partija nikako nije htjela dopustiti. Upravo je Marko Orešković, Hrvat, kao član CK KPH za Liku, najviše na tome inzistirao i branio je srbljanskim komunistima bilo kakvo „sektašenje“u tom pogledu.

Negativna propaganda,koju su četnici vodili prikazujući talijanske okupatore kao zaštitnike Srba, a odnos moći je stvarno u tom trenutku bio na strani Talijana, doveo je do toga da su pojedinci pljačkali i provodili samovolju, a i ustanički redovi su se počeli raspadati. Partija u tim prvim danima nije uspjela zaštiti jednu hrvatsku obitelj iz Brotnje koju su četnici ubili. Boričevac, je pak, u tom trenutku došao na loš glas, ali ne zaslugom mještana, koji su zaista odbili pomagati novu vlast, već zaslugom ustaša koje nije bilo briga ni za „vlastiti“ narod pa su ljude iz Nebljusa baš klali u Boričevcu početkom srpnja, računajući da će to dovesti do osvećivanja što će njima izvrsno poslužiti za daljnja klanja. Istu taktiku su provodili u svim mjestima s većinskim srpskim stanovništvom gdje su pronašli nekoga Hrvata kojega su ubili i čiju su smrt htjeli pokazali kao četničko djelo, što bi im trebao biti argument za masakr koji je potom slijedio. Po povlačenju iz Boričevca ustaše su počinile još jedno veliko klanje Srba u Kalatima. Svjestan da neće moći obuzdati svoje odrede, zbog čega je između ostaloga kasnije i izbačen iz Partije, Gojko Polovina je dva dana zadržavao ustanike u Donjem Lapcu, što je rezultiralo manjim brojem žrtava, ali je cijelo selo spaljeno i popljačkano. To je dovelo do velikih kritika unutar Partije i kompletne reorganizacije, a i stvoren je novi Štab.

Da bi se stanovništvu pokazalo značaj ustanka u Srbu i značaj koji je imao na daljnji razvoj NOB-a zaista je mukotrpan posao umanjivati njegov značaj i prikazivati ga kao četnički. Da bi se pokazalo narodu tko zaista brine o njemu i njegovim interesima bilo je potrebno proći kroz problematičan i težak početni period. Politika koju je Partija vodila pokazala se dalekovidnom i po tome što su prvi zarobljeni domobrani, upravo na području ustanka, bili puštani. Dalmatinske partizanske brigade su se vrlo brzo pridružile ustanicima i zajedno se do krvi borile protiv okupatora i četničko-ustaških izdajnika. Nepobitne činjenice, osim već nabrojanih, su i slijedeće: prve oružane borbe protiv četnika u Hrvatskoj su počele na tom području, prve veće pobjede protiv ustaša su bile su tu, prvo kompletno uništenje talijanskih garnizona i prva hapšenja nacističkih generala, prve bolnice, prvi partizanski bataljon, prvi kursevi, prve omladinske čete, prve partizanske škole na tom području. itd.

Ustanak i stvaranjeNarodnoolobodilacke vojske i partizanskih odreda

10. Grupa boraca Prvog ličkog partizanskog odreda Velebit u Divoselu, ožujka 1942. godine

Obratiti pozornost na šarolikost uniformi i kapa

Arhiv znaci.net, inv. br. 13297

12. Oslobođeni i poluoslobođeni teritorij krajem 1941. godine


9. Sedma strana Vjesnika jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Hrvatske sa novom partizanskom zakletvom, prosinac 1941. godine


!Nacionalne

manjine u borbiOd nacionalnih manjina u Jugoslaviji

je formirano više četa, bataljona i brigada. Tako je već početkom

okupacije formirana četa „Ernst Thälmann“ sastavljena od Nijemaca,

bataljon „Šandor Petöfi“, sastavljen od Mađara i brigada „Jan Žiška“

sastavljena od Čeha i Slovaka. U toku rata od stranih državljana koji su se našli na tlu Jugoslavije formirano je čak dvadeset i sedam brigada od čega su talijanski državljani formirali

dvadeset i dvije brigade u dvije divizije, bugarski državljani tri brigade, a državljani Francuske i

Sovjetskog saveza po jednu brigadu. One su nosile imena velikih

revolucionara poput Giuseppea Garibaldija, Antonia Gramscia i

Georgija Dimitrova.

13. Formiranje talijanske brigade Garibaldi 1943. godine

Album “Hrvatska u NOB“ (Privatno vlasništvo)

8. Josip Broz Tito, Vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije


11. Zastava Prve dalmatinske proleterske narodnooslobodilačke udarne brigade

Preuzeto iz: Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945., Beograd, 1980., str. 900-901.

17. Obavjest Štaba Šestog korpusa NOVJ o formiranju Čete “Ernst Thälmann“

Presnimka iz knjige: Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945., Beograd, 1980., str. 685.

15. Ruski bataljon u sastavu jedinica NOVJ

Album “Slavonija u NOB-i“ II.

HPM/MRNH N 2202 762

16. Kozak u jedinicama NOVJ

Album ZAVNOH-a III.

HPM/MRNH N2603 f12 042

14. Čehoslovačka brigada “Jan Žiška“ koncem 1944. godine


18. Borci Poljskog bataljona poslije borbe kod Doboja 1945. godine


19. Prva caribrodska brigada, formirana od pripadnika bugarske narodnosti, 10. rujna 1944. godine


20. Bataljon “Šandor Petöfi“ XV. vojvođanske brigade

Presnimka iz knjige: Komunisti Jugoslavije; 1919-1969., Beograd, 1969., str 293.

21. Grčki partizani na Kožufu, (Makedonija), 1943. godine


--

Uspješnim vojnim i političkim rukovođenjem ustanka, stvoren je oslobođeni teritorij u svim republikama. Kako je oslobađanje teritorija podrazumijevalo brigu oko ishrane stanovništva, organizaciju privrede, pribiranje sredstava za vođenje rata, organizaciju organa za održavanje reda i sigurnosti, a u cilju stvaranja nove revolucionarne vlasti osnivaju se narodno-oslobodilački odbori (NOO-i). U te odbore birani su ljudi iz naroda u koje je on imao povjerenja, bez razlike na politička uvjerenja. Tamo gdje je biranje bilo tehnički nemoguće izvršiti, u NOO-e su imenovani predstavnici svih političkih opcija koje su stajale na stanovištu Narodnooslobodilačke borbe. Tako su NOO-i predstavljali novu klicu narodne vlasti.

Uloga Narodnooslobodilačkih odbora bila je dvostruka. S jedne strane oni su obnašali vlast, a s druge strane brinuli o ishrani boraca i stanovništva. Da bi se točno utvrdila njihova uloga, Vrhovni štab je krajem siječnja izdao propise o zadacima i ustrojstvu NOO-a, takozvani Fočanski propisi. Time su narodnooslobodilački odbori postali borbeni organi koji su služili narodnooslobodilačkoj borbi, birani su demokratskim putem, a njihova funkcija bila je snabdijevanje narodnooslobodilačke vojske hranom, odjećom i drugim potrepštinama. Kao organi reda i sigurnosti osiguravali su seoske straže, a pod njima je bila uprava gospodarskog života. Njihova uloga bila je i organizacija prehrane stanovništva, te vođenje brige o siromašnom i stradalom stanovništvu. Zbog zadnje funkcije, osnovan je i fond, čime su NOO-i po potrebi mogli vršiti rekviziciju od bogatog stanovništva, a od konfiscirane imovine, mogli su zadržati sve što vojne vlasti ne zadrže za potrebe vojske.

Stvaranjem velikog slobodnog teritorija na području Hrvatske i Bosne, Vrhovni štab dao je naredbe o provedbi izbora za narodnu vlast i osnivanju pozadinskih vojnih vlasti. Cilj ovih Naredbi bio je proširenje Fočanskih propisa i njihovo detaljno obrazlaganje. Pravo izlaska na izbore imali svi mještani sa napunjenih osamnaest godina bez obzira na narodnost, vjeru i spol. NOO-i su se birali na šest mjeseci, a jedino je ograničeno da na dužnost u odbore ne mogu biti birani borci dok su na vojnoj dužnosti.

Izbori za seoske NOO-e su provedeni do kraja 1942. godine, a za općinske i sreske u siječnju 1943. godine. Njihovim razvojem u toku borbe postali su jedini organi nove vlasti i postali politička osnova nove narodne države.

Osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) u lipnju 1943. označio je konstituiranje najvišeg političkog antifašističkog organa vlasti. On je objedinio rad svih narodno-oslobodilačkih odbora koji se formiraju kao organi nove revolucionarne vlasti na svim oslobođenim (i neoslobođenim) teritorijima. Na III. zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom, svibnja 1944. ZAVNOH se konstituira u državni sabor Hrvatske i postaje nosilac najviše zakonodavne i izvršne vlasti, odnosno postaje najviši organ državne vlasti uspostavljene Federalne Hrvatske. Njegovo predsjedništvo dobiva izvršne funkcije vlade, a NOO-i i dalje ostaju osnovni organi državne vlasti.

Oslobadanje teritorija i stvaranje narodne vlasti

26. ZAVNOH je postao zakonodavna i izvršna vlast u Hrvatskoj

Presnimka iz knjige: Kalninić P., “Andrija Hebrang - Svjedoci govore“, Zagreb, 2008. str. 150.

25. O narodnoj vlasti...

Presnimka iz knjige: Pavle Kalninić “Andrija Hebrang - Svjedoci govore“, Zagreb, 2008. str. 145.

22. Vojni sud VI. korpusa za vrijeme sudjenja bijeloj gardi i ustašama u Virovitici studenog 1944. godine


23. Vojni sud 32. divizije

Odbor za njegovanje tradicija Desetog korpusa / www.deseti-korpus.com

24. Proglas Komande mjesta Koprivnica, studeni 1943. godine

Muzej grada Koprivnice

27. Novčanice Gospodarske banke za Istru, Rijeku i Slovensko primorje. Prva novčanica “1 lira“ tiskana je 1944. godine, druga novčanica “2 lire“ nije odobren i stoga nije puštena u promet, a treća novčanica “5 lira“ puštena je u promet 1945. godine

Presnimka iz knjige: Irislav Dolenec, Hrvatska numizmatika, Zagreb, 1993., str 174.

28. Obveznica ZAVNOH-a izdana u sklopu Zajma narodnog oslobođenja s datumom 15. kolovoza 1943. godine u apoenu od 100.000 dinara/kuna (prednja i stražnja strana)

Presnimka iz knjige: Irislav Dolenec, Hrvatska numizmatika, Zagreb, 1993., str 160.

29. Partizanske nončanice u apoenima od 1, 5, 10, 20, 50, 100 i 1000 dinara puštene su u opticaj u toku 1944. godine i služile su kao sredstvo plaćanja

Privatno vlasništvo

-

Već u prvoj ustaničkoj godini u Hrvatskoj je, djelovalo čak sto pedeset partizanskih odreda od čega su neki rasformirani do kraja godine, bilo zbog prelaska boraca u druge jedinice, uništavanja od strane neprijatelja ili drugih razloga, a u njima se borilo oko sedam tisuća boraca. Kako bi se koordinirao rad tih odreda CK KPH je donio odluku, 19. listopada 1941. godine, o osnivanju Glavnog štaba Narodnooslobodilačkih odreda Hrvatske (GŠ NOOH). Komandanta i komesara Glavnog štaba imenovao je Vrhovni štab, a ostale članove Štaba postavljao je CK KPH. Za komandanta je prvi imenovan Ivan Rukavina, a za komesara Marko Orešković. Zatim je komandant bio Ivan Gošnjak, a komesari Franjo Ogulinac Seljo, Vladimir Bakarić i Rade Žigić. Osim Bakarića i Žigića, ostali su bili sudionici Španjolskog građanskog rata.

Čitavu 1942. godinu obilježilo je razvijanje malih grupa partizana u odrede, odreda u brigade, brigada u divizije, a do kraja godine biti će osnovana četiri korpusa, od čega i jedan na teritoriju Hrvatske od boraca tada već legendarnih divizija: Šeste ličke, Sedme banijske i Osme kordunaške, te Banijskog, Kordunaškog i Ličkog NOP odreda. Zbog toga je i GŠ NOOH preimenovan u Glavni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske (GŠ NOV i POH). Na osnovi direktivi Vrhovnog štaba i CK KPJ, teritorij Hrvatske podijeljen je u pet operativnih zona preko kojih je Glavni štab NOV i PO Hrvatske rukovodio borbom i jedinicama na teritoriju na kojem su djelovale, što je bilo prijelazno rješenje u stvaranju korpusa koji su u potpunosti zamijenili uloge operativnih zona.

Uz dvadeset i četiri odreda, koliko ih je djelovalo u Hrvatskoj u toku 1942. godine, od većih jedinica djeluju sljedeće: u Prvoj operativnoj zoni već spomenuti Prvi korpus NOV Hrvatske; u Drugoj operativnoj zoni Trinaesta proleterska brigada „Rade Končar“; u Trećoj operativnoj zoni operiraju Dvanaesta slavonska brigada, Šesnaesta omladinska brigada „Joža Vlahović“ i Sedamnaesta udarna slavonska brigada (zadnje dvije su formirane zadnjih dana godine i tada su uz Dvanaestu slavonsku brigadu ušle u Dvanaestu slavonsku diviziju); u Četvrtoj operativnoj zoni djeluju Prva, Druga i Treća dalmatinska brigada (kasnije proglašene udarnim i proleterskim); a u Petoj operativnoj zoni djeluju Šesta primorsko-goranska brigada i Četrnaesta primorsko-goranska brigada.

Narodnooslobodilacka vojska i partizanski odredi Jugoslavije

!Partizanski odredi, odnosno

Narodnooslobodilački partizanski odredi, su bili vojno-teritorijalne jedinice stvarane u

početku Narodnooslobodilačke borbe širom Jugoslavije iz borbenih i

udarnih grupa. Jezgru odreda činili su članovi Komunističke partije i

SKOJ-a.

Formiranjem većih jedinica krajem 1942. godine, stvorena je

Narodnooslobodilačka vojska (NOV) Jugoslavije, ali su odredi i dalje

zadržani kao oblik vojne formacije. Na čelu NOV i PO je bio Vrhovni

štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije

(VŠ NOV i POJ).

Desetina je imala u prosjeku 10 boraca.

Vod je imao, u načelu, trojnu formaciju, kao i sve druge jedinice

veće od voda što znači da se sastoja od prosječno tri desetine, pa se njegovo brojno stanje kretalo oko 30 boraca.

Četa je do sredine rata imala prosječno 50 - 60 boraca, a pred kraj rata brojno stanje čete se povećalo, u

nekim brigadama (izuzetno) i do 200 boraca. Sastojala se prosječno od

tri do četiri voda.

Bataljon je do sredine rata imao prosječno 200 boraca. Brojno stanje bataljona znatno se povećalo prema

kraju rata uz rukovodioce i do 300 boraca. Bataljon se sastojao od

prosječno tri čete.

Odred je bio nejednakog sastava i brojnog stanja. U ustaničkim danima

negdje se grupa od 15, 20 ili 30 boraca prozvala odredom, a odred je mogao imati i 2.000 boraca. Međutim,

brojno stanje NOP odreda se u prosjeku kretalo od 100 do 500 boraca,

svrstanih u čete ili bataljone.

Brigada je prilikom formiranja imala od 600 do 1.300 boraca, a u prosjeku

950 boraca. Sastojala se od prosječno tri bataljona.

Divizija do sredine rata imala prosječno 3.000 boraca, a pred kraj

rata od 8.000 do 11.000 boraca svrstanih u prosječno tri brigade.

Korpus se sastojao od prosječno tri divizije i Narodnooslobodilačkih

partizanskih odreda, odnosno grupe odreda ukoliko ih je bilo više, a

pred kraj rata i od Korpusnih vojnih oblasti, vojno-teritorijalnih organa

te ostalih institucija.

mornarica ★ tenkovi ★ avijacija

30. Mornarička pješadija iskrcava se u Mošćeničkoj Dragi 25. travnja 1945. godine

HPM/MRNH F-9422

31. Brodovi mornarice NOV i POJ pred izvršenje borbenog zadatka, ljeto 1944. godine.

Arhiv znaci.net, inv. br. 14861 32. Partizanski mornar

Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602 film 142 negativ 5s

33. Ronilačka ekipa Tehničke sekcije Mornarice NOVJ u viškoj luci, srpnja 1944. godine

HPM/MRNH F-6321

34. Brodovi mornarice NOVJ 1944. godine


35. Mornarica NOVJ 1944. godine

Arhiv znaci.net, inv. br. 12066 12942

37. Partizanka šije zvijezdu za jedan od brodova koji trebaju probiti njemačku blokadu Jadrana, 1944. godine

Presnimka iz knjige: Džon Filips, Jugoslovenska priča, Beograd, 1983., str 49.

36. Vasilij Petrović-Antipov: “Svi na front - sve za front“ 1944. godina, 620 x 425 mm, linorez

HPM/MRNH P-40

38. Avijatičari prve eskadrile NOVJ, 1944. godine (Osvetnik V. ofenzive)


39. Aerodrom zrakoplovstva NOVJ na Visu, 1944. godine


41. Istraživanje minskih polja poslije oslobođenja Širokog Brijega, 1945. godine


40. Prvi tenkovski bataljon NOVJ u Otočcu, Lika, formiran poslije kapitulacije Italije, rujna 1943. godine.


42. Popravak oklopnog vozila AB-41 jedinica NOVJ u partizanskoj radionici u Lici, 1944. godine


--

Sanitetska služba počela se razvijati usporedo s formiranjem ustaničkih jedinica i partizanskih odreda. Nastala je na osnovu priprema izvršenih u periodu od travnja do početka srpnja 1941. godine, čime je rukovodila Komunistička partija Jugoslavije. Sanitetska služba osniva se u partizanskim odredima ovisno od zadatka jedinice, materijalnih mogućnosti, a prvenstveno od kadrova.

Razvojem sanitetske službe, ali i oslobađanjem teritorija, nastaju i prve partizanske bolnice. Manje teritorijalne bolnice koje su radile odvojeno jedna od druge povezuju se formiranjem vojno-partizanskih bolnica područja krajem 1942. godine. Prva kirurška ekipa formirana je u rujnu 1942. godine, a farmaceutska služba se rano počela stvarati. Na oslobođenim područjima organiziraju se posebne civilne zdravstvene službe, koje su bile usko povezana sa sanitetskom službom jedinica i teritorijalnim bolnicama. Godine 1943. Zdravstveni odjel ZAVNOH-a izdao je „Upute za rad na uspostavljanju zdravstvene službe na oslobođenom teritoriju Hrvatske“ i „Priručnik za rad seoskih zdravstvenih sekcija“. Održavanje Drugog kongresa partizanskih liječnika u Glini, Topuskom i Slunju od 24. do 27. veljače 1944. godine, uz učešće većeg broja lliječnika s teritorije Like, Korduna, Banije i Slavonije, govori o dobroj organizaciji sanitetske službe i njenoj masovnosti.

Poslije kapitulacije Italije, oko 100 liječnika, farmaceuta i studenata medicine dolazi u partizane. Njima se popunjavaju brigadne i divizijske bolnice, te kirurške ekipe. Iz bolnica na otocima Hvaru i Visu 1944. godine, veliki je broj ranjenika i bolesnika bio prevezen brodovima u savezničke bolnice u Italiji.

Sanitetska služba Slavonije sa teritorijalnim bolnicama, smještenim u šumama sa sistemom tajnih podzemnih skloništa za ranjenike i bolesnike uz svaku bolnicu bila je izuzetno dobro organizirana. Tajna podzemna skloništa za ranjenike i bolesnike, sanitetski materijal i drugo, tzv. suhoputne stanice, kopana su ne samo uz bolnice već i na pravcima mogućih pokreta u toku neprijateljske ofanzive, kako bi ranjenici i bolesnici mogli u njih biti smješteni i kad su bolnička skloništa već bila zatvorena. Zahvaljujući ovim mjerama, gotovo da io nije bilo gubitaka među ranjenicima, odnosno njihovog pronalaženja od strane neprijateljske vojske. Sanitetska služba Istre, sa sistemom relejnih stanica i dugim putovima evakuacije ranjenika i bolesnika do Centralne bolnice u Gorskom kotaru, ogledni je primjer prilagođavanja ratnim okolnostima. Razvoj sanitetske službe u jedinicama i zbrinjavanje ranjenih i bolesnih boraca, kao i zdravstvena služba NOO na području Like, Banije i Korduna imaju sve osnovne karakteristike kao i u drugim dijelovima Hrvatske. Posebnost je, ne samo u Hrvatskom, već i širem Europskom okviru, postojanje i djelovanje tijekom gotovo cijelog rata Centralne partizanske bolnice na Petrovoj Gori.

Partizanske bolnice, su bile zdravstvene ustanove formirane u toku oružane borbe u cilju liječenja ranjenika i bolesnika. Omogućile su vraćanje u borbu hiljada ranjenika i bolesnika.

Prema prikupljenim podacima, u NOP-u je, na području bivše Jugoslavije, bio angažiran 3.081 liječnik (od toga 319 liječnica). Poginulo je 213, od čega je velika većina ubijena izvan borbe. Ordenom narodnog heroja odlikovano je njih 9 (7 poginulih i 2 koja su preživjela rat).

Briga za ranjenike i partizanske bolnice

zdravlje ★ higijena ★ prehrana

43. Centralna partizanska bolnica na Petrovoj gori, 1944. godine


44. Hirurška intervencija u partizanskoj bolnici u Slavoniji


45. U bolnici VI. Korpusa, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2202 1387

46. U blizini Delnica, ljeto 1944. godine. Briga za ranjenika nakon bombardiranja

Album ZAVNOH-a III.

HPM/MRNH N-2603, film 24, negativ 21

49. Ranjenik u bolnici na Petrovoj Gori

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N-2601, film 10, negativ 32s

50. Borci nose ranjenog druga

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N-2601, film 84, negativ 30n

51. Partizanska bolnica u Bolu na Braču listopada 1943. godine


52. U zubnoj ambulanti, Topusko, 1944. godine

Album ZAVNOH-a II.


54. Partizanska bolnica na Visu studenog 1943. godine


53. Partizanska bolnica u Turjanskom, zima 1944.

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N-2601, film 82, negativ 7A n

59. Sanitetsko osoblje partizanske bolnice u Krbavici, Lika 1942. godine


58. Rodilište u Lici u toku NOR-a


57. Partizanska bolnica, rodilište u Sloveniji. Na fotografiji dr. Fran NOvak


56. Transfuzija krvi u partizanskoj bolnici u Primorskom - Slovenija, 1943. godine


55. Student medicine briše lice ranjenom partizanu, Slovenija, 1944. godine


60. Partizanski brico služi se vrećom brašna koje je stiglo iz Kanade


61. Svakodnevno brijanje bilo je obvezno, Slovenija, 1944. godine


62. Borci Prve brigade XIII. Primorsko-goranske divizije u selu Rosopojnik kod Ozlja, proljeće 1944. godine

Album ZAVNOH-a III.


63. Zastanak u šumi, vrijeme je za šišanje, Slavonija, 1944. godine

Album “Slavonija u NOB-i“ III.


64. U trenucima odmora, vrijeme je za brijanje…

Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602, film 54 negativ 27s

65. Partizan na pecanju, Slavonija, 1944. godine

Album “Slavonija u NOB-i“ I.

HPM/MRNH N-2201 601

66. Mesar tranžira meso, Slovenija, 1944. godine


67. Pranje rublja i dezinfekcija, Slavonija, 1944. godine


68. Partizani na kupanju, negdje na slobodnom teritoriju, 1943. godine

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N-2601, film 23, negativ 26a s

73. Borci 17. udarne slavonske brigade pare vojna odijela, Puračić, travnja 1945. godine

Presnimka iz knjige: 17. udarna slavonska brigada, Titovo Užice, 1983., str. 315.

72. Kuhar djeli gulaš, Slovenija, 1944. godine


71. Kuhanje ručka, Slovenija, 1944. godine


70. Kolinje na slobodnom teritoriju, 1943. godine

Album ZAVNOH-a III.


69. Partizani gule krumpir, Slovenija, 1944. godine


47. i 48. Mlada bolničarka previja ranjenika, a doktor ranjenog kapetana američke vojske Jamesa Goodwina, Slovenija, 1944. godine

Presnimka iz knjige: Džon Filips, Jugoslovenska priča, Beograd, 1983., str 99 i 101.

U Hrvatskoj se od prvog dana ustanka Partija morala uporno boriti za dobar dio masa koje su bile pod jakim utjecajem HSS-ove politike pasivizacije i čekanja. Partija u Hrvatskoj je nastojala pod svaku cijenu pridobiti za suradnju dio rukovodstva HSS, kako bi preko njega osigurala uključenje u NOP što većeg dijela hrvatskog naroda. Zbog toga je nekoliko puta za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe predlagana suradnja. Suradnja je konkretizirana u proljeće 1944. godine kada predloženo stvaranje Glavnog odbora Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Hrvatske (JNOF).

Koalicijska forma je izražena u dokumentima osnivačke konferencije od 18. svibnja 1944. godine odražavala je političku potrebu da se pred domaćom i inostranom javnošću potvrdi da NOP ne predstavljaju samo komunisti nego da se uz njih i sa njima bore i sve demokratske, antifašističke i rodoljubive snage, kao i to da, pored komunista aktivne i ravnopravne mogu biti i ostale stranke i organizacije koje prihvaćaju političku liniju NOP-a. JNOF su sačinjavali predstavnici Hrvatske seljačke stranke, Komunističke partije, Srpskog kluba, USAOH i AFŽ.

Konferencija je na kraju zasjedanja objavila Priopćenje i proglas Hrvatskom narodu u kojima su iznijeti ciljevi JNOF Hrvatske i pozvan cijeli narod da se priključi NOB.

Sudjelovanje vjernika, a pogotovo svećenika u NOB-u nije bila rijetkost. Svećenici koji su pomagali borbu i sudjelovali u njoj, na slobodnom teritoriju nastavljali su dalje vršiti vjerske obrede: krštenja, sklapanja crkvenih brakova, pogrebe, mise, ispovjedi, pričesti, bolesnička pomazanja, propovijedi, nastavu vjeronauka, slavljenje vjerskih blagdana, obnovu crkvenih objekata, zaštitu sakralnih spomenika i drugo. No svećenici su imali i aktivnu ulogu u NOV kao vjerski referenti (od 23. lipnja 1942) pri štabovima NOV-a i POJ-a obavljajući svečane prisega partizanskih boraca pred vjerskim referentima, blagoslivljanje partizanske zastave i drugo. Sve to dovelo je osnivanja vjerskih odsjeka (od studenog 1942. nadalje) i vjerskih komisija pri državnim organima (ZAVNOH). U NOB-u je sudjelovalo 75 svećenika, 43 su poginula zbog suradnje sa NOP-om, a na stotine svećenika je pomagalo narodnooslobodilački pokret.

Vjerske i politicke slobode

74. Svetozar Rittig, govori prije svečane mise u Topuskom u povodu oslobođenja Beograda

Album fotografija Mladena Ivekovića u NOB i na oslobođenom teritoriju

HPM/MRNH A-6337-402

75. Sahrana poginulih partizana na groblju u Molvama, ljeto 1944. godine

Presnimka iz knjige: 32. divizija NOVJ, Zagreb, 1988.

77. Partizani u okolici Litije, Slovenija, 1944. godine


78. Moslavački partizani s narodom na crkvenom proštenju u selu Vrtlinska, kolovoz 1942. godine


80. Partizani islamske vjeroispovjesti na kapama su nosili posebni znak

Album ZAVNOH-a III.


89. Žene, delegati, dolaze na Drugu oblasnu konferenciju AFŽ-a Slavonije u Slavonskoj Požegi, 24. rujna 1944. godine



85. i 86. Konferencija pristalica Hrvatske seljačke stranke, koji su se uključili u NOP, Voćin, 1943. godine

Arhiv znaci.net, inv. br. 10736 i 10738

87. i 88. Partizanske polažu vijenac na spomenik Stjepanu Radiću, osnivaču Hrvatske seljačke stranke

Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602, film 128, negativ 15a s i film 128, negativ 18s

76. Vlada Zečević (1903. - 1970.), pravoslavni svećenik, učesnik NOR-a

HPM/MRNH N-2601 film 91 negativ 6a s

79. Partizani liječe ranjenog kapetana američke vojske, Jamesa Goodwina, Glavni štab Slovenije, 1944. godina


81. Partizani u džamiji - povratak delegata s II. zasjedanja AVNOJ-a, Mrkonjić grad, prosinac 1943. godine

HPM/MRNH F-5595

90. Letak svim pristašama Hrvtske seljačke stranke, ožujak 1944. godine (dvije strane)


82. Letak za Uskrs 1945. godine

Presnimka iz knjige: Ćiril Petešić, Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941-1945, Zagreb, 1982.

83. Dr. Kuzma Jedretić blagoslivlja partizansku zastavu na Učki 1944. godine

Presnimka iz knjige: Ćiril Petešić, Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941-1945, Zagreb, 1982.

84. Proglas Komande mjesta Koprivnica o slobodnom kretanju povodom Božićnih blagdana, prosinac 1943. godine


91. Letak o konferenciji Narodnooslobodilačke fronte Hrvatske koju sačinjavaju propadnici raznih stranaka i društveno-političkih organizacija, svibanj, 1944. godine (dvije strane)


--

Početkom ustanka i u vrijeme osnivanja prvih organa narodne vlasti, žene su se uključivale u široki narodni front. Širom zemlje osnivane su razne organizacije žena ciljevi koji su bili isti: oslobođenje zemlje od okupatora i borba za ravnopravni položaj žena u društvu. One su se masovno priključivale NOP-u kao borci, vojni i politički rukovodioci, liječnice, bolničarke, a posebno kao aktivne sudionice u zaleđu fronta.

O značajnom učešću žena u NOB-u treba istaknuti primjer Prve ženske partizanske četa koja je formirana u Trnavcu 25. kolovoza 1942. godine kao jedinstveni događaj, ne samo na našim prostorima već i u pokretima otpora svih europskih zemalja. U Trnovcu se skupilo oko 700 žena, a u četu je uvršteno tek njih 74 (omladinke od 15 do 25 godina starosti i jedna žena od 32 godine). Sve pripadnice čete bile su iz sela istočne Like i sve su bile srpske nacionalnosti. Čin šišanja kose po ulasku u jedinicu, oblačenje u „muške“ uniforme, vojna obuka kroz koju su morale proći bio je dokaz njihove ustrajnosti u namjeri da se priključe partizanskim jedinicama kao doista ravnopravne partizanke. Zbog masovnog odaziva žena u Lici su od 10. rujna do 15. listopada 1942. godine formirane su još četiri isključivo ženske čete.

Na Prvoj zemaljskoj konferenciji u Bosanskom Petrovcu, u prosincu 1942. godine, AFŽ je postao jedinstvena organizacija svih žena Jugoslavije i važan činitelj u Narodnom frontu u pogledu mobilizacije žena u antifašističkoj borbi, te u borbi za novo uređenje zemlje. Organizacije žena osnivale su se na istim temeljima kao i organizacije Narodnog fronta, kojih su bili kolektivnim članovima. Posebni odbori AFŽ-a skupljali su hranu, odjeću i sanitetski materijal za Narodnooslobodilačku vojsku, brinuli su se za obradu zemlje, za žetvu i sjetvu, za bolnice, za djecu, za kurirsku službu i slično.

Rad mjesnih odbora Antifašističkog fronta žena odvijao se kroz redovite tjedne sastanke, sakupljanje hrane, obuće, odjeće i drugog materijala za partizane i ilegalce, njegu ranjenika, obrađivanje polja, držanje straža. Važan je bio i „politički rad“ koji je podrazumijevao čitanje propagandnog materijala, raspravljanje o događajima na frontu i sl. Mjesni i drugi odbori AFŽ-a bili su povezani s drugim organizacijama u narodnooslobodilačkom sustavu: Savezom komunističke omladine (SKOJ), narodnooslobodilačkim odborima (NOO) i drugim organizacijama. U mjesnim odborima AFŽ-a bar jedna članica bila je „skojevka“, a u mjesnim narodnooslobodilačkim odborima bila je uvijek bar jedna žena.

Žene su žrtvovale svoje mlade živote, svjesne da je put do ciljeva NOB-a u Hrvatskoj moguće ostvariti samo bespoštednom borbom s nositeljima najstrašnije ideologije u povijesti naših naroda – fašizma.

Nije se rijetko dešavalo da su borci poslije napornih pokreta i borbi padali od umora, a partizanke nastavljale obavljati razne “domaćinske poslove”. Samo spretne ženske ruke mogle su pomoći borcima u brizi za lakše ranjenike i bolesnike, te u izvršavanju mnogobrojnih „neborbenih poslova“. U kulturno-zabavnom životu svojih jedinica partizanke su bile nezamjenjive sudionice. Kao odlične pjevačice, recitatorke i glumice sudjelovale su u umjetničkim programima priredaba organiziranih za borce i narod.

Koliku vrijednost su predstavljale žene-borci u NOB-u spoznalo se i kad su zarobljeni njemački oficiri priznavali da se njima i njihovim vojnicima “ledila krv u žilama” kada bi u bliskim borbama čuli među partizanima ženske glasove i njihove pozive “na juriš”. Ženske glasove primali su kao da dolaze s onu stranu ovozemaljske zbilje, kao prijetnju i opasnost od koje nema spasa i zaklona.

O značajnom učešću žena svjedoče i podaci da su u NOB-u u Hrvatskoj s puškom u ruci sudjelovale 43.660 žena, da je živote položilo 4.579 žena, da su 40.150 žena stradale kao žrtve fašističkog terora i da je od 290 proglašenih narodnih heroja samo 18 žena, od kojih su njih 14 položile svoje živote u NOB-u.

Žene u borbi

92. Kristina i Marija žene borci Prve primorske čete, Poljice na otoku Braču, 1942. godine

HPM/MRNH F-7556

95. Žene - borci XII. brigade 1943. godine


98. Partizanke



spolna ravnopravnost ★

93. Grupa žena - boraca u vrijeme formiranje 3. prekomorske brigade, Gravina, Italija, 8. ožujka 1944. godine

HPM/MRNH F-10441

96. Album ZAVNOH-a III.

HPM/MRNH N-2603, film 13, negativ 040a 97. Djevojke i žene nose hranu na

položaj partizanima, Kraljev Vrh, 1943. godine

Presnimka iz knjige: Hrvatsko zagorje u NOB, Zagreb, 1959.

99. Partizanke



100. Partizanka



94. Partizanke na borbenom položaju

Album ZAVNOH-a III.

HPM/MRNH N-2603, film 13, negativ 039a

101. Mlada dalmatinska partizanka iz Sutivana 1943.


102. Partizanka Slavonije - komesar jedne čete 1945.


103. Adela Gorički, iz Špičkovine, Hrvatsko Zagorje, borac XIII proleterske brigade


104. Partizanka

Album ZAVNOH-a III.


105. Partizanka

Album ZAVNOH-a III.


106. Partizanska, borac XIII primorsko-goranske divizije


107. Partizani pomažu u poljoprivrednim radovima



108. Na polju rade svi bez obzira na godine i spol



109. Borci VII. banijske udarne divizije na putu prema rijeci Neretvi, Bosna, kanjon rijeke Rame, ožujak 1943. godine

Obratiti pozornost na žene koje nose po nekoliko pušaka

HPM/MRNH F-479 1

110. Zlatko Prica čisti prostoriju, Topusko 1944. godine


HPM/MRNH A-6337 350

Najsvjetlije ali i najkrvavije stranice Narodnooslobodilačke borbe ispisao je i Savez komunističke omladine Jugoslavije. Uvijek u prvim redovima, od prvih dana okupacije skojevci su bili prvi u jurišu, zadnji u povlačenju, svojim herojstvom i nemogućim podvizima uvijek su bili primjer drugima. U NOB-i, omladina je činila 80% boračkog sastava jedinica narodno-oslobodilačke vojske.

Razvijajući široku masovnu omladinsku organizaciju, djelovali su u okviru Narodnooslobodilačke fronte, ali kao autonomna organizacija s posebnim zadacima. Nastajanjem organizacija revolucionarnog omladinskog pokreta i povećanjem obima zadataka, stvorena je potreba za formiranjem jedinstvene omladinske organizacije s centralnim rukovodstvom. Tako je od 27. - 29. prosinca 1942. godine u Bihaću osnovan Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije u kojem je bila sva antifašistički orijentirana omladina bez obzira na političko, nacionalno ili vjersko opredjeljenje, a u kojoj je SKOJ imao rukovodeću ulogu. Time je stvorena politička osnova revolucionarnog omladinskog pokreta. Znatnim pristupanjem omladine, koja je do tada bila van pokreta dolazi do širenja omladinskih organizacija pa je tako od 2. do 4. svibnja 1944. održan drugi kongres USAOH. Već krajem iste godine u Jugoslaviji je u organizacijama na terenu bilo 83.200 članova SKOJ-a i preko 827.000 članova USAOJ-a.

Na početku oružanog ustanka SKOJ je imao 35.000 članova, a iz NOB-a je izašao kao masovna organizacija od 150.000 članova od kojih je u NOV i POJ bilo oko 70.000. Ako se uzme u obzir da je u ratu poginulo preko 100.000 članova tada proizlazi da je kroz SKOJ prošlo preko 400.000 omladinaca i omladinki. Među njima je 506 narodnih heroja od kojih je u toku NOR-a poginulo čak 440.

No, u Narodnooslobodilačkoj borbi sudjelovali su i oni najmlađi - pioniri. U Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori tijekom formirano je 356 općinskih i 1267 seoskih pionirskih odbora, 7120 radnih četa i oko 13.000 pionirskih odreda. Zajedno sa svojim starijim drugovima borili su se borili u partizanskim odredima, pozadinskim vojnim organima i u jedinicama NOVJ. Bili su bombaši, kuriri, diverzanti, borci i izviđači.

Kako je rat otrgnuo mlade iz škola, gimnazija i fakulteta, posebno poglavlje u kulturno-prosvjetnom radu predstavlja razvoj školstva na oslobođenom teritoriju. U NOB su udareni temelji nove škole, obrazovanja i odgoja. Za ostvarivanje tog neobično važnog zadatka izgrađena je na teritoriji Hrvatske čitava mreža škola i drugih prosvjetnih institucija koje su omogućile da se bez zastoja nastavi s radom i nakon oslobođenja.

U ratu je mnogo djece ostalo bez roditelja pa se već u 1943. godini osnivaju se i prvi domovi za nezbrinutu djecu.

Djeca i omladina

borba ★ obrazovanje ★ zbrinjavanje

111. Partizanski kurir Palček, Pavel Šetrajčič krpa rupu na čarapi uz pomoć bombe


112. Kuriri Prvog bataljona 17. narodnooslobodilačke udarne slavonske brigade u Đurđevcu, siječanj 1944. godine

Presnimka iz knjige: 17. udarna slavonska brigada, Titovo Užice, 1983., str. 251.

113. Mladi partizan, negdje na slobodnoj teritoriji (obratiti pozornost na remen)

Album ZAVNOH-a III.


114. Nastava u jednoj od škola na oslobođenom dijelu Istre, 1944. godine


116. Učiteljski tečaj pri Okružnom NOO-u za Pokuplje, ljeto 1944. godine


115. Omladinska sekcija II proleterske sa komandantom Pekom Dapčevićem, prosinac 1942. godine


117. Dječji dom u Radonji na Kordunu, ljeto 1944. godine

Album ZAVNOH-a II.



Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602, film87, negativ 25a s


Album ZAVNOH-a II.


120. Vlado Kristi: “Bratstvom i jedinstvom omladina izgrađuje svoj novi život“, 1944. godina, 218 x 182 mm, linorez

HPM/MRNH P-27

126. Pavle Gregorić sa djetetom na slobodnom teritoriju 1944. godine

Mali partizan, negdje na slobodnom teritoriju 1943. godine

HPM/MRNH A-6337 369

125. Intendant XI udarne divizije djeli hranu djeci u zbijegu


HPM/MRNH N-2201 336

124. Partizanka s djetetom, Slavonija, 1944. godine



123. Partizanka s djetetom, Slavonija, 1944. godine



121. Mali partizan, negdje na slobodnom teritoriju 1943. godine

Album ZAVNOH-a I.

HPM-MRNH N/2601, film 127, negativ 12a

122. Mali partizan, negdje na slobodnom teritoriju 1943. godine

Album ZAVNOH-a I.

HPM-MRNH N-2601, film 127, negativ 13a s

129. Komandir i komesar Pionirske čete Druge proleterske brigade, Božo Stojanac i Vladimir Šipovalo


128. Učenici partizanske gimnazije u Pokuplju, 1944. godine


127. Dječji dom u Kordunskom Grabovcu 1943. godine


U svrhu obrazovanja, obavještavanja, propagande i mobilizacije narodnih nasa od samog početka borbe ogromna pažnja posvećivala se partizanskom tisku.

Tiskovine NOP u Hrvatskoj možemo podijeliti na centralne i regionalne listove. Jedan od najznačajnih centralnih listova bio je „Vjesnik“, pokrenut kao organ JNOF u kolovozu 1941. u Zagrebu. Od početka 1942. godine izlazi na oslobođenom teritoriju, u Gorskom kotaru, Lici, Petrovoj gori, da bi nakon oslobođenja Dalmacije bio tiskan u Splitu. U travnju 1943. pokrenut je list „Naprijed“ kao organ CK KPH, u srpnju 942. „Partizan“ kao organ Glavnog štaba Hrvatske. Kao centralni listovi tiskani su i „Omladinski borac“, „Slobodni dom“, „Srpska riječ“, „Novosti“, „Pionir“ i drugi. Partizanski tisak bio je veza između rukovodstva NOP i organizacija NOP u svim krajevima Hrvatske. Da bi se izbjegle mnoge opasnosti i teškoće transporta u pojedine krajeve je dopreman mali broj primjeraka pojedinih centralnih listova, a onda su oni na terenu preštampavani i raspačavani. To se u prvom redu odnosilo na „Vjesnik“ i „Naprijed“.

Posebno su bila razvijena i regionalna izdanja, koje su pretežno izdavali organi narodne vlasti, USAOH ili AFŽ, a od sredine 1944. godine i odbori JNOF. Te tiskovine su bile veoma brojne i imale su veliku tiražu. Brojni listovi izlazili su na području Dalmacije, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja, Bilogore i Moslavine, Like, Korduna, Banije, Slavonije, Hrvatskog zagorja i Žumberka. U okupiranim gradovima, posebno u Zagrebu, izlazio je brojni ilegalni tisak. Naročito je bio razvijen u jedinicama NOV. Već od 1942. godine u svakoj većoj jedinici NOV na području Hrvatske izdaje se list. Tiskovine jedinica NOV odigrale su veliku ulogu u podizanju borbene svesti boraca, njihovom političkom obrazovanju i u izgrađivanju specifičnih kolektiva jedinica. Izdavačka djelatnost na oslobođenom teritoriju bila je znatno obogaćena izdavanjem niza knjiga i brošura, koje su bile preštampavane u pojedinim krajevima. Ta izdanja imala su veoma široki sadržajni raspon, od onih isključivo političkih, koja su služila političkom uzdizanju partijskog i skojevskog kadra, preko onih koja su obrađivala aktualne događaje ili objavljivala najnovija literarna ostvarenja do udžbenika koji su služili za potrebe škola na oslobođenoj teritoriji.

Novine, knjige i druge publikacije tiskane su u partizanskim tiskarama (štamparijama). Osim štamparije CK KPJ i VŠ, radile su tehnike centralnih, pokrajinskih i drugih komiteta i jedinica NOV i POJ. Tiskarska tehnika bila je raznovrsna, od šapirografa do električnog stroja. U zarobljeničkim i koncentracijskim logorima izlazila je ilegalna štampa. U logorima u Njemačkoj tajno su štampani, između ostalih, listovi „Vjesnik“, „Događaji u svetu“, te brošure i leci.

U toku rata od 1941. do 1945. godine tiskano je oko 20.000 raznih naslova svih vrsta. Za više od 9.500 naslova listova, knjiga i brošura utvrđeno je gdje su i kada izlazili, ko ih je izdavao i štampao i slično. U 1941. godini štampana su 83 izdanja; 1942 - 458; 1943 - 1.504; 1944 - 3.811 i 1945. god. - 2.666 izdanja (za 4 mjeseca), a bez oznake godine su 1.587 izdanja. U NOR je izlazilo ukupno 3.821 naslova listova i časopisa, od čega 2.976 u jedinicama NOV i POJ.

Razdoblje razvoja prosvjetnog rada od početka Narodnooslobodilačke borbe do osnivanja ZAVNOH-a sredinom 1943. godine obilježavaju napori članova KPH u podizanju svesti i morala prvih boraca, te naročito od 1942. godine u razvijanju pismenosti. Organizatori te djelatnosti bili su NOO, a na oslobođenim područjima Like, Korduna, Banije, Gorskog kotara i Dalmacije održava se čitav niz analfabetskih tečajeva čiji su pokretači pripadnici Saveza mlade generacije i AFŽ.

Partizanski tisak i borba protiv nepismenosti

Grupa boraca Prvog ličkog partizanskog odreda Velebit u Divoselu, ožujka 1942. godine

Obratiti pozornost na šarolikost uniformi i kapa

Preuzeto iz:

130. Andro Lušičić: “Zar ti još ne znaš čitati? / I pismenost je oružje u borbi za slobodu“, 1943. godina, 340 x 260 mm, linorez

HPM/MRNH P-13

132. Dunđerović - Valter Jela za vrijeme rada u štampariji lista Naprijed, Petrova Gora, 1944. godine


131. Partizanska štamparija na Papuku, Slavonija 1942. godine.


134. Partizan, glasilo GŠH, broj 5, studeni 1942. godine


135. Vjesnik Hrvatske jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte, broj 11, travanj 1942. godine


136. Glas Hrvatskog zagorja, broj 2, srpanj 1942. godine, izdanje NOF-e Hrvatskog Zagorja


137. Kulturni prilozi, broj 2, listopad 1943. godine, Slavonija


138. Vjesnik Hrvatske jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte, broj 14, srpanj 1942. godine


139. Svi trebaju znati, brošura, Agitprop Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju


140. Četnici u službi narodnih neprijatelja, brošura


150. Narodnooslobodička vojska i partizanski odredi, brošura


151. Ko su naši saveznici /SSSR, Engleska i Amerika/, brošura

Privatno vlasništvo152. Organizacijsko pitanje KPJ u Narodnooslobodičkoj borbi, brošura


153. Privremeni propis za unutrašnju službu u NOVH, brošura, 1944. godina


154. Za što brži završetak rata, brošura, Agitprop Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju


155. Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, brošura, 1943. godina, izdanje AVNOJ-a


156. Sabor u Topuskom, brošura, 1944. godina, izdanje “Vjesnika“ JNOF Hrvatske


157. Josip Broz Tito: Borba naroda porobljene Jugoslavije, brošura, 1944. godina, izdanje JNOF Slavonije


133. Knjigovežnica štamparije lista Vjesnik -u Mračaju 1944. godine


Život partizana naoslobodenom teritoriju

158. Partizani u Gorskom Kotaru 1944. godine

Album ZAVNOH-a III.


163. Naoružani borac na otoku Visu, 1944. godine

HPM/MRNH F-2277

166. U pokretnoj krojačkoj radionici 21. slavonske udarne brigade NOVJ, Trgovište, 26. listopada 1943.

HPM/MRNH F-9251

168. Zemunica u šumi, Slavonija 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 261

173. Dva druga, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 640

159. U predahu partizani krpaju odjeću, negdje na slobodnom teritoriju 1944. godine

Album ZAVNOH-a III.


164. Partizani u Slavoniji 1944. godine



165. Selo Klasnić, Stipe Ugarković, politički komesar 14. brigade, Lika, veljača 1944. godine

HPM/MRNH F-2332

169. Zbijeg u stogu sijena

Album ZAVNOH-a II.


170. Odmor poslije napornog marša, Slavonija, 1944. godine



171. U postolarskoj radionici Ekonomskog odjeljenja Glavnog štaba Hrvatske, 1944. godine

HPM/MRNH F-8018

172. Partizani na skeli

Album ZAVNOH-a III.


175. Partizan sa cvijetom u ustima, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 625

176. Partizan u Slavoniji 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 608

177. Partizani poziraju fotografu, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 517

183. Partizani podvezuju prase, negdje na slobodnom teritoriju

Album ZAVNOH-a III.


182. Veterinari pregledavaju konja

Album ZAVNOH-a III.


181. Bolničarski automobil

Album ZAVNOH-a I.


180. Partizan s kozom

Album ZAVNOH-a I.


179. Partizani Posavskog partizanskog odreda pripitomili su lane, 1944. godina


174. Partizan na motociklu, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 633

167. Popravak zaplijenjenih bicikla u nekoj partizanskoj radionici

HPM/MRNH F-1192

160. Proslava Oktobarske revolucije u Vrbanju studenog 1943. godine

Obratiti pozornost na natpis: “Pitanje što će biti sutra je pitanje što radimo danas“

Album “Hrvatska u NOB” (Privatno vlasništvo)

162. Žetva negdje na slobodnom teritoriju

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N 2601, film 79, negativ 2a s161. Partizanka za vrijeme žetve

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N-2601 F-79 4a s

178. Artiljerijsko-tehničko slagalište XXVI. divizije NOVJ, Vis, 1944. godine (partizani krote mazgu)

HPM/MRNH F-6300

-

!Zbijeg u El Shatt

Bježeći pred njemačkom ofenzivom na prijelazu s 1943. na 1944. godinu, oko

trideset tisuća civila s područja Dalmacije sklonilo se na otok Vis

u strahu od njemačke odmazde. Kako nije postojala mogućnost

prehrane i smještaja tolikog broja ljudi, odlučeno je da se neboračko

stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u Bari, a zatim u Taranto. Kako

ni Italija, zbog borbi savezničkih snaga i vojnika nacističke Njemačke

nije bila pogodna za duži smještaj stanovništva, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u

Egipat. Kompleks izbjegličkih logora, El Shatt, u pustinji na poluotoku Sinaju je formiran u veljači 1944.

godine. Izbjeglice su bile smještene u šatorima i, iako u lošim uvjetima

života, osnovane su škole, razne radionice, zajedničke praonice, te

su izdavane novine. Prva grupa izbjeglica otputovala je u domovinu 18. travnja 1945. Zadnja, devetnaesta

grupa stigla je u Splitsku luku 24. ožujka 1946., deset mjeseci po

završetku Drugoga svjetskog rata.Izbjegličko groblje je kasnije

teško stradalo i bilo devastirano u izraelsko - arapskim ratovima, a konačno je 2003. godine uređeno memorijalno područje sa spomen -

obilježjem. Od ukupno oko 40.000 izbjeglica koji

su iz svojih zavičajnih područja stigli na Vis, zapadni saveznici

prihvatili su i zbrinuli 39.674 osobe (muškaraca, žena i djece). Selekcijom u Italiji odvojene su 3.682 osobe koje

su popunile borbene i pozadinske jedinice NOVJ, a preostalih 35.992 za vojsku nesposobnih, uglavnom staraca žene i djeca, provelo je ostatak rata izvan svoje domovine. Od toga broja u

južnoj Italiji je ostalo 7.872 osoba, a ostali su bili prebačeni u Egipat.

Prema Popisima s poratnim spisima pojedinih transporta povratnika (HR

DAST-23, J.Z./K-119) u domovinu su se vratile 24.623 osobe. Kroz više od

dvije godine izbjeglištva u El Shattu se rodilo 481, a umrlo 856 osoba. Njih oko 350 odbilo se vratiti u domovinu,

iz različitih, uglavnom političkih razloga.

Život partizana naoslobodenom teritoriju

185. U oslobođenom Šibeniku, 1945. Grupa djece...

HPM/MRNH F-5816

190., 191. i 192. Partizan na skijama, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2203 1623, 1624 i 1625

186. Turjanski, 1943. godine. Ferdo Čulinović i nepoznati mještanin…

Album ZAVNOH-a I.


187. Partizanska ralica, Požega, 1944. godine



188. Partizani i partizanke peru rublje

Album ZAVNOH-a II.


193. i 194. Kirurška ekipa 33. divizije na grudanju, Bilogora, kraj 1944. godine

Muzej grada Zagreba

184. Borci nepoznate jedinice Desetog korpusa “zagrebačkog“

Muzej grada Zagreba K-319

195. - 206. Ove fotografije u boji napravljene su prema filmu što ga je na slobodnom teritoriju prvih mjeseci 1944. godine snimio američki filmski snimatelj, član vojne misije, Slom Farish

Presnimka iz knjige: Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988., str. 386, 387, 412, 415, 428, 430 i 431.

207. - 215. Fotografije iz El Shatta snimljene između 1944. i 1946. godine


216. Izbjeglički logor El Shatt na Sinaju (fotografija dolje)


189. Partizani na kupanju


HPM/MRNH A-6337 364

-

Kultura Narodno-oslobodilačkog pokreta odvijala se u okviru Agitaciono-propagandnih odjela (AGITPROPA), a obuhvaćala je sve aspekte kulturnog i umjetničkog izražavanja od tiska, kazališta i glazbe, do likovnih umjetnosti, fotografije i filma. Iako po svojoj biti i namjeri propagandna (u cilju propagiranja ideje i ideologije) pojedina ostvarenja, a naročito na polju likovnih umjetnosti, književnosti i fotografije (npr. Oskar Herman Nošenje ranjenika, Jama Ivana Gorana Kovačića, fotografija Majka i dijete Žorža Skrigina) nadilaze svoju primarnu namjeru u ulaze u područje estetskog i umjetničkog.

Do kraja rata bilo je osnovano oko 30 kazališnih grupa i preko 600 manjih kazališnih družina: Kazalište narodnog oslobođenja, Centralna kazališna družina August Cesarec, CKD Otokar Keršovani...

Najrasprostranjenija forma izražavanja bila je glazba: partizanske narodne i borbene (revolucionarne) pjesme (zasnovane uglavnom na karakteristikama ruskih narodnih i borbenih pjesama). Od skladatelja, učesnika NOP-a svakako su najznačajniji Josip Hatze (djeluje u hrvatskom izbjegličkom logoru El Shatt), Nikola Hercigonja, Ivo Tijardović, Bruno Bjelinski, Silvije Bombardeli, Oskar Danon...

Izdavačka djelatnost imala je značajnu ulogu u populariziranju ideja i ciljeva NOP-a, a nastavak je predratnog, ilegalnog tiska i izdavačke djelatnosti. Po broju različitih naslova, izdavača i novinara (amatera kao i majstora novinarskog zanata), Vjesnik, glasilo JNOF, Naprijed, glasilo CK KPH, Slobodna Dalmacija, glasilo JNOF Dalmacije, Partizan, glasilo GŠH, Omladinski borac, organ Saveza mlade generacije za Hrvatsku, Pionir, Žene u borbi, glasilo AFŽ Hrvatske, Dalmatinka u borbi, glasilo AFŽ Dalmacije, Slobodni dom, glavno glasilo hrvatske seljačke politike, izuzetni su primjerci izdavačke djelatnosti u specifičnim ratnim uvjetima, ograničenim mogućnošću nabave tiskarskog materijala, strojeva i distribucije.

Fotografska djelatnost odvijala se gotovo isključivo u okviru Foto službi, rjeđe samoinicijativno. Foto amatera, bilo je malo, foto-aparat u to doba mogle su si priuštiti samo osobe iz imućnijih obitelji.

U književnosti je bila bitna ideološka usmjerenost i mobilizacijska sposobnost, te nije imala potrebe za posebnim estetskim zahtjevima. Najbolji primjer za takvu vrstu književnosti su brojni igrokazi koji prikazuju crno-bijeli svijet, a pojedini likovi uopćeni su na karakteristike čitavih grupa: partizani (dobri), nijemci, ustaše, domobrani, četnici… (loši). No, usprkos tome, kao uostalom i u likovnoj umjetnosti nastala su djela koja su do danas izdržala sva estetska mjerila i postala, sama po sebi, dokument o učešću njihovih tvoraca u stvarnim događajima.

Prvi kongres kulturnih i javnih radnika Hrvatske (Topusko, lipanj 194.) kao jedinstveni kulturni događaj u cijeloj okupiranoj Europi označio je vrhunac kulturno-umjetničke i propagandne djelatnosti NOP-a.

Likovna umjetnost hrvatskog Narodno-oslobodilačkog pokreta kao dio nacionalnoga likovnog stvaralaštva (u Hrvatskom i širem jugoslavenskom kontekstu) nema izravnih analogija po zastupljenosti likovnih umjetnika i kvaliteti njihovih radova u likovnoj umjetnosti drugih europskih zemalja. Stvarana u izuzetno teškim ratnim vremenima sa skromnim mogućnostima nabave osnovnog slikarskog pribora ona otkriva djela imanentnih likovnih kvaliteta i umjetnike koji su unatoč ratnoj zbilji zadržali kreativnu autonomnost.

Za razliku od nacističke umjetnosti koja je stilski ujednačena i jednoobrazna, likovna umjetnost hrvatskoga narodno-oslobodilačkog okreta pokreta stilski je vrlo raznolika i obuhvaća djela od realizma i ekspresionizma, preko nadrealizma i intimizama do apstrakcije i naive. Njome se bilježe ratna razaranja, prizori iz bitki i trenutaka predaha, kolone boraca i ranjenika, portreti boraca, smrt, strahovi, ali i nadrealni prizori košmara i halucinacija (npr. ilustracije Ede Murtića i Zlatka Price za Jamu Ivana Gorana Kovačića, Marijan Detoni, Plodovi uzbuđenja…).

Likovna umjetnost hrvatskog Narodno-oslobodilačkog otpora je presudno određena najdubljim osobnim iskustvima ratne kataklizme, a obuhvaća radove stotinjak umjetnika različitih generacija i stilskih opredjeljenja.

Kultura, sport i umjetnost

217. Kazališni glumci s drugom Titom u Glamoču, 1942. godine


218. Centralna kazališna družina ZAVNOH-a u Glini, 1944. godine


219. Kazališna grupa “August Cesarec“

Album ZAVNOH-a I.


220. Scena iz drame “Brat na brata“ Vjekoslava Afrića na kazališnoj priredbi u Otočcu u povodu Prvog zasjedanja ZAVNOH-a, 1943. godine

Dokumentacijski centar antifašizma - Fototeka SABA RH

221. Partizanska predstava “Odrpanci“ odigrana u Črnomelju, 1944. godine


222. Kazališna družina Oblasnog NOO-a za Slavoniju izvodi kazališnu predstavu, ljeto 1944. godine


223. Vladimir Nazor i Vanja Radauš

Album ZAVNOH-a I.


224. Kulturno-umjetnička grupa Oblasnog NOO-a Slavonije, 1944.


225. Kulturno-umjetnički odjel ZAVNOH-a pri radu, 1944. godine


226. Partizanska predstava, Slavonija, 1944. godine



231. i 232. Nogometna momčad 32. i 33. divizije u Velikim Zdencima 16. travnja 1945. godine

Zavičajni muzej Čazma

233. Plakat utakmice Hajduk NOVJ i R.A.F. XI


235. i 236. Partizansko takmičenje


HPM/MRNH A-6337 709 i 706

240. Potezanje konopa

Album ZAVNOH-a II.


239. Skok u vis


HPM/MRNH A-6337 703

238. Nogometna ekipa 32. divizije

Muzej grada Zagreba F-565

237. Partizanska glazba Desetog korpusa Zagrebačkog, 1944. godine

Muzej grada Zagreba F-663

230. Partizanska glazba, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 532

227. Partizansko kolo

Album ZAVNOH-a II.


229. Harmonikaš na oslobođenom području

Album ZAVNOH-a I.


228. Partizanska glazba, negdje na oslobođenom području

Album ZAVNOH-a III.


234. Snimak Hajduka NOVJ

Presnimka iz knjige: Ratna kronika Splita, Split, 2010.

!Na prvim većim oslobođenim

teritorijima javlja se organizirana sportska aktivnost. Jedno od

masovnijih sportskih takmičenja u jedinicama NOV i POJ održano je u Drežnici. Krajem 1942. i početkom

1943. godine održavaju se sportska takmičenja u nogometu, bacanju

kamena s ramena i lakoatletskim disciplinama u okviru brigada i

divizija. Poslije oslobođenja Splita 1943. godine u partizane su otišli igrači nogometnog kluba Hajduk, koji su se jedno vrijeme borili u

jedinicama. Svibnja 1944. godine na Visu Hajduk postaje tim NOV i POJ.

Prvu utakmicu je odigrao u Bariju 13. svibnja 1944. godine protiv engleske

vojne ekipe i pobijedio sa 7:1. Plivači i vaterpolisti, pripadnici NOV i POJ, nastupili su 1944. god.

u Rimu na takmičenju između ekipa savezničke vojske. U Topuskom je

1944. god. osnovano sportsko društvo Partizan, koje je dobilo zadatak da

se brine o tjelesnom odgoju mladih na slobodnom teritoriju.

Saveznici su dugo vremena podržavali izbjegličku vladu u Londonu, stoga je borba za priznanje Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije kao jedine snage koja se bori protiv Sila osovine, bila od velike važnosti. Saveznici na konferenciji u Teheranu, koja se održala u prosincu 1943. godine, priznali NOV I POJ kao jedine borce protiv fašizma u Jugoslaviji i donijeli odluku da partizani u najvećoj mogućoj mjeri budu snabdijevani u vojnom materijalu, kao i operacijama komandosa.

Iako je NOV i POJ bila priznata kao vojna snaga protiv fašizma, odluke AVNOJ-a zatekle su Zapadne saveznike jer su nastojali spasiti stari poredak u Jugoslaviji i nakon rata vratiti kralja Petra II i njegovu izbjegličku vladu. Kako su saveznici shvatili da jačanjem NOB-a njihovi planovi postaju sve nerealniji, tražili su da Nacionalni komitet vodi pregovore sa izbjegličkom vladom koja se nalazila u Londonu. Zbog toga je postignut sporazum 16. lipnja 1944. godine na Visu sa dr. Ivanom Šubašićem o tome da kraljevska vlada u Londonu prizna Nacionalni komitet kao vladu u zemlji, a Nacionalni komitet pristaje da Šubašićeva vlada vrši svoju dužnost prema inozemstvu u punoj suglasnosti sa Nacionalnim komitetom. U tekstu sporazuma dogovoreno je među ostalim da će buduća vlada biti sastavljena od svih demokratskih snaga koje se nisu kompromitirale u borbi protiv Narodnooslobodilačkog pokreta, da će vlada u Londonu osuditi sve izdajnike naroda koji su surađivali s neprijateljem, ali i da se prije kraja rata neće pokretati pitanje budućeg uređenja Jugoslavije.

Oslobođenjem Srbije i Beograda dogovoreno je da će u vladi Demokratske Federativne Jugoslavije učestvovati i nekompromitirani predratni političari pa su saveznici na Krimskoj konferenciji u veljači 1945. godine, priznali Jugoslaviju kao svog ravnopravnog saveznika u antihitlerovskoj koaliciji. Dana 8. ožujka 1945. godine, formirana je vlada u kojoj je Tito bio predsjednik, a Ivan Šubašić ministar vanjskih poslova. U svojoj deklaraciji potvrđeno je očuvanje svih tekovina Narodnooslobodilačke borbe, bratstvo i jedinstvo, kao i jednakost i ravnopravnost svih naroda. Nešto više od mjesec dana kasnije, 11. travnja 1945. godine potpisan je ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći sa Sovjetskim savezom.

Saveznicka pomoc i priznanje

241. Šef angloameričke vojne misije pri VŠ NOVJ general Fitzroy Maclean, Hvar, 1943. godine


242. Saveznici kod Daruvara padobranima spuštaju vojnu opremu za potrebe Desetog korpusa, rano proljeće 1945. godine


243. Američka vojna misija pri štabu VI. korpusa 1943. godine


244. Crvenoarmejci u sastavu jedinica NOVJ


HPM/MRNH N-2201 528

245. Saveznički piloti sa grupom boraca NOVJ u Otočcu, 1943. godine


246. Sherman Kendal obučava partizane rukovanju bazukom, Vis, 1944. godine


247. Partizanska bolničarka pomaže ranjenom savezničkom vojniku u Dalmaciji

HPM/MRNH F-2636-26

248. Šetnja gradom Slunjem u proljeće 1944. godine. U sredini Randolph Churchill (sin Winstona Churchilla) član savezničke vojne misije

Album ZAVNOH-a I.


250. Zarobljena njemačka zastava nakon desanta na Korčulu, Vis, 1944. godine

HPM/MRNH F-10355

249.Nikola Kečanin: “Živjela Crvena armija jamstvo naše pobjede“, 1944. godina, 610 x 440 mm, linorez,

HPM/MRNH P-33

-- -

Amnestija u Narodnooslobodilačkoj borbi primjenjivana je nekoliko puta i odnosila se na razne počinitelje krivičnih djela, koji su se ogriješili o tekovine oslobodilačke borbe i interese naroda.

Prva službena amnestija bio je poziv Vrhovnog komandanta Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita, od 30. kolovoza 1944. godine, svim hrvatskim i slovenskim domobranima, četnicima i pripadnicima drugih neprijateljskih oružanih formacija da napuste okupatora i prijeđu na stranu NOV. U ovom pozivu je naglašeno da će svima onim koji do 15. rujna 1944. pređu na stranu NOB biti oprošteno njihovo učešće u neprijateljskim formacijama, osim onima koji su počinili teža krivična djela, kao i da će se oficirima priznati do tada stečeni činovi. Dalje se u pozivu navodi da će se oni koji do određenog roka ne pređu na stranu NOP smatrati izdajnicima naroda i da će biti izvedeni pred ratni sud i kažnjeni najstrožom kaznom. Ovaj poziv imao je snažan odjek naročito među hrvatskim domobranima, tako da su kompletne jedinice s čitavim naoružanjem i komandnim kadrom prelazile na stranu NOVJ.

Odluku o općoj amnestiji osoba, koje su sudjelovale u četničkim redovima Draže Mihailovića, jedinicama hrvatskog i jedinicama slovenskog domobranstva, donijelo je 21. studenog 1944. godine Predsjedništvo AVNOJ (SI. list DFJ br. 1/1945).

Poslije oslobođenja, Ukaz o općoj amnestiji i pomilovanju donijet je 3. kolovoza 1945. godine (SI. list DFJ br. 56/1945). Istog datuma donijet je i Ukaz o amnestiji i pomilovanju osuđenika u Makedoniji (SI. list DJF br. 60/1945). U tijeku 1946. godine i kasnije donijeti su zakoni o amnestiji i pomilovanju mnogih krivaca koji su bili osuđeni za krivična djela u toku NOR-a.

Amnestija

251. Predaja avijatičara u Čazmi 1944. godine

Zavičajni muzej Čazma / NOB-91.1.2


Zavičajni muzej Čazma / NOB-90.1


Zavičajni muzej Čazma / NOB-90.1

256. Ivan Lovrenčić: “15 rujan je zadnji rok”, 1944. godine, 236 x 160 mm, linorez

HPM/MRNH P-88

257. Pridošli bivši domobrani svrstavaju se u jedinice 32. divizije


258. Domobrani koji su se predali, u oslobođenoj Slavonskoj Požegi, rujna 1944. godine


259. Dolazak domobrana u selo Miškovce, Srijem 11. rujna 1944. godine prilikom stupanja u NOVJ

Arhiv znaci.net, inv. br. 10952 260. Zarobljeni njemački vojnici u toku napada na most za Litiji. Partizani su im uzeli uniforme i dali im svoju odjeću. Slovenija, 1944. godine

Obratiti pozornost na brčiće.


261. Zarobljeni njemački vojnici metu ulice u Otočcu 1943. godine


262. Predaja Domobrana, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 173

263. Zarobljeni ustaše i domobrani u Podravskom Kloštru, listopad 1944. godine

Zavičajni muzej Čazma

264. Zarobljeni ustaški vojnik, preobučen u žensku odeću, zarobljen od strane boraca VI krajiške NOU brigade brigade.


265. Zdenko Venturini: “Legionaru! Ovo bi Švaba htio, a ovo ti učinili dođi u borbu za slobodu“, 1944. godine, 340 x 210 mm, ručni sitotisak

HPM/MRNH P-65

254. Domobrani koji su prešli na stranu NOVJ u Prnjavoru 11. rujna 1944. godine


255. Domobrani koji su prišli NOVJ kod Tovarnika u Srijemu, travnja 1944. godine


Vrhovni štab je na temelju vojno-političke procijene težište ratnih operacija u ljeto 1944. godine preselio u Srbiju. U to vrijeme trajale su i borbe za oslobođenje Dalmacije koja je nakon Kninske operacije, u kojoj je neprijatelj do kraja poražen, oslobođena.

Ubrzo je uspostavljena veza sa Crvenom armijom, a zajedničkim rukovođenjem i u zajedničkim borbama uskoro je oslobođena cijela Srbija. U tome su pomogli i borci iz svih jugoslavenskih republika. Kako je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije imala dovoljno snage da sama vodi borbu, privremenim dolaskom Crvene armije ta borba je, uz ogromne žrtve Crvene armije u borbama, znatno ubrzana. Uz njenu pomoć probijen je i Srijemski front gdje su se neprijatelji snažno utvrdili, a gdje je borba trajala do 12. travnja 1945. godine. Reorganizacijom Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, stvorena je Prva Jugoslavenska armija (JA) NOVJ, a uskoro Druga i Treća. Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (VŠ NOV i POJ) preimenovan je 1. ožujka 1945. godine u Generalštab Jugoslavenske armije (GŠ JA). Istovremeno je i GŠ NOV i POH dobio naziv Glavni štab Jugoslavenske armije za Hrvatsku (GŠ JAH). Na isti način preimenovani su i ostali glavnih štabovi u Jugoslaviji.

Nakon proboja Srijemskog fronta oslobađano je mjesto za mjestom, grad za gradom. Nezaustavljivim prodiranjem Narodnooslobodilačke vojske sa zapada zemlje, partizani su bili nadomak Zagreba. Glavni grad Hrvatske, Zagreb, oslobođen je 8. svibnja 1945. godine.

Kolona, koja se još u Zagrebu formirala od ustaško-domobranske vojske, crnogorskih četnika, vojnika nacističke Njemačke i civila, polako je kretala prema Sloveniji. Povlačeći se po obroncima Zagrebačke gore, ustaše su činile posljednje zločine nad hrvatskim stanovništvom na periferiji grada.

Devetog svibnja nacistička Njemačka potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju na koju se njemački generali, u povlačenju kroz Sloveniju, nisu obazirali. Njihov jedini cilj bio je dokopati se Njemačke, ili bar Amerikanaca, a nipošto ne pasti u ruke Crvene armije ili Jugoslavenske armije koje su nebrojeno puta svjedočile nacističkim zločinima. To je išlo i na ruku ustašama. Razne kolone prema Bleiburgu brojale su oko 300.000 raznih izdajica, okupatora i civila. Ogorčeni zločinci vodili su teške borbe cijelim putem, posebno kod Dravograda i Slovenjgradeca, imajući pritom velike žrtve, ali i odgovornost za smrt velikog broja civila. Žrtve bi bile i veće da je NOVJ koristila zrakoplovstvo. Upravo iz obzira prema onim prisilno odvedenim nedužnim civilima, korišteno je drugo naoružanje i produžene borbe zbog čega je NOVJ imala velik broj poginulih i ranjenih boraca. Polako su se počele predavati veće ili manje grupe civila i u borbama je zarobljen velik broj neprijateljskih jedinica.

Tijekom 15. svibnja, samo dio ogromne kolone, oko sto i dvadeset tisuća vojnika i civila došlo je na Bleiburško polje kako bi se predali. Ustaški pregovarači htjeli su se predati Saveznicima, no oni su njihove zahtjeve odbili i pozvali zapovjednike NOVJ da iznesu ustaškim pregovaračima uvjete predaje. Malo poslije šesnaest sati počela je bezuvjetna kapitulacija, a nešto prije toga u ruke partizana pala je i kompletna ustaška vlada. Samo najokorjeliji zločinci nisu pristali na predaju pa su pobjegli. Tako je sedam dana nakon što je u Europi završen Drugi svjetski rat, i u Hrvatskoj i Jugoslaviji završio slavni Narodnooslobodilački rat zarobljavanjem glavnine ustaške zločinačke mašinerije koja je donijela samo smrt, patnju i stradanje.

U Narodnooslobodilačkom ratu u Hrvatskoj sudjelovalo je 227.474 boraca, od čega je 64.564 boraca poginulo. Sudjelovalo je i 43.660 žena, od toga je 1.898 ratnih invalida, te su 772 žene nositeljice Partizanske spomenice 1941. Orden narodnog heroja dobilo je 290 boraca iz Hrvatske, od čega je 18 žena. Žrtava fašističkog terora bilo je 126.642, a samo u Jasenovcu ubijeno je 19.911 djece do četrnaest godina starosti.

Na strani okupatorskih, njemačkih i talijanskih, jedinica borile su se u Hrvatskoj i Oružane snage NDH, te četnici. Gotovo uvijek na području Hrvatske u tim formacijama bilo je gotovo pola milijuna vojnika, nešto više od 300.000 vojnika je poginulo ili zarobljeno od strane jedinica NOV i POH.

Oslobodenje zemlje

266. Partizan

Album ZAVNOH-a III.


267. Partizan na položaju

Album ZAVNOH-a III.


269. Mitraljesci Kvarnerskog odreda na položajima u toku borbi za Pulu


270. Oslobođenje Varaždina, svibanj 1945. godine


271. Nepoznati autor, bez naslova, 1944. g. - 1945., litografija, 716 x 556

HPM/MRNH P-198

272. Borci Jugoslavenske armije (NOVJ) na paradi u oslobođenom Trstu 1945. godine


268. Partizan, Slavonija, 1944. godine



273. Tenkovi JA ulaze u Zagreb


274. Ulazak partizana u Zagreb, 8./9. svibnja 1945. godine

HPM/MRNH F-123

275. Ulazak tenkovskih jedinica u Zagreb, svibanj 1945. godine

HPM/MRNH F-1605

276. Ulazak partizana u Zagreb, 9. svibnja 1945. godine

HPM/MRNH F-146

277. Veličanstveni miting u Zagrebu nakon oslobođenja, svibanj 1945. godine


-

partizani kakve dosad niste vidjeli

Documents