(1813 – 1851)

VLADAR PJESNIK ČOVJEK

Petr II Petrović Njegoš

Porijeklo – postojbina

Po jednom narodnom predanju krajem XV vijeka izhercegovačkuh gudura ispod planine zvane Njegošstigao je u Crnu Goru na visoravan iznad Kotora i Bokerodonačelnik porodice i loze Petrovića. Ta ista lozapodariće ovoj zemlji slavne vladare, junake I narodnevođe, darovite pripovjedače i pjesnike, a među njima i velikog našeg pjesnika Petra II Petrovića - Njegoša. Pomislivši da je možda stigao na vrh svijeta, on izabra to mjesto za svoje životno stanište i nazva ga Njeguši poplanini sa koje ovdje stigao.Tu i danas postoji jedna duga seljačka kuća bezsvodova i podruma, srasla s kamenom iz koga je nikla

Djetinjstvo Rada Tomova - Sin Lovćena

... Djetinjstvo je proveo na lovćenskim visinama

dje ima prostranih delova i brda; ima urvina i

šuma; ima i pećina i dubokih provala, u kojima

vječiti sneg stoji. Zimi, rijetko ko izlazi na

Lovćen, ljeti rijetko ko silazi sa Lovćena... Tu je

Rade proveo one dane što se u svakom životu

broje među srećne. Puška mu je bila prva

zabava, a gusle prvi učitelj...“

ŠKOLOVANJE - ĐAK SAMOUK

Tek što bješe zakoračio u jedanaestu godinuživota, njegov stric vladika Petar I Petrovićpozove dječaka u cetinjski manastir da se školuje. Odlazak Rada Tomovog iz roditeljskekuće u Njegušima u cetinjski manastir bio je prva velika i sudbonosna prekretnica u njegovom životu.Teško je padalo saznanje Vladike Petara I „što

svoga najboljega i najdičnijega plemenika otkida

i od veselja, što ga dovodi među hladne

manastirske zidine, što osuđuje njegovu lepu

mladost na samoću, a samoća je tamnica. Znao

je dobro kako mu malo daje za ono što mu

oduzima...“

Rade je ostao na Cetinju da

se knjizi uči... Odmah s

početka čitanje mu se

dopalo i vrlo ga zanimalo.

Pored sve svoje žive i

nestašne mladosti pročitao

je sve knjige što su u

manastirskoj riznici bile. Za

kratko vrijeme znao je

onoliko, koliko su znali i oni

što su ga učili...“

UČITELJ MU JE BIO SIMA MILUTINOVIĆ SARAJLIJA.

„ Simina škola“, pisao je kasnije

Ljubomir Nenadović, „nije imala

označenog časa i mjesta. Njegova

nauka, kao i vasceli njegov život,

nijesu imali nikakve sisteme. On je

svoje učenike učio šetajući po

zelenim livadama i u hladovinio

ispod drveća. Katkad u deset minuta

govorio je: o grčkim bogovima, o

sejanju krompira... i o Hajduk

Veljku...“

„Samouk sam, ako štogod znadem:

po bukvici učio sam knjigu,

po ljudima učio sam svijet,

po zvijezdama i bogosloviju“.

GOSPODAR CRNE GORE– ZAVLADIČENJEPRETRGNUTA MLADOST

PETAR I

„

„A ja na moje mjesto

nasljednikom,

upraviteljem i čuvateljem

od svega mojega i

crkvenoga činim i

ostavljam sinovca mojeg

Rada Tomova Petrovića, u

kojeg se nadam da će biti

čovjek od posla i

razuma...“

...

Stihovi iz pjesme

Mladost (Njegoš)

Ti si, o mladosti,

upravo cvijetak

ljudskoga života;

kad se čovjek

stobom

rastane, razdvoji.

tad sve brige teške,

nepostojne,

svjetske,

na glavu prifati;

u sindžir se sveže,

svobodu izgubi:

nuždom se pokora

i svakoj tegoti...

„Smrt je varalica, ali eto najzad dođe i strika više nema... Sirota

sam ja sad u ovom okolu od kamena... Kako ću, s kim ću? Ni na

moru mosta, ni u kamenu mozga...“

A ja što ću, ali sa kime ću?

Malo rukah, malena i snaga,

Jedna slamka među vihorove,

sirak tužni bez igđe ikoga!“

Moje pleme snom mrtvijem spava,

suza moja nema roditelja,

nada mnom je nebo zatvoreno,

ne prima ni pla;a ni molitve,

U ad mi se svijet pretvorio,

a svi ljudi pakleni duhovi.

crni dani, o crna sudbino

„

!

Položaj mladog gospodara bio je odveć

težak“, „Nije se imao ni na koga

osloniti do na svoju braću Crnogorce,

koji su opet rečenijem smutnjama bili

podijeljeni na dvije protivničke stranke.

Mladi gospodar niti imaše novaca, niti

vojske da savlada ove velike nevolje...“

„da je igđe brata u svijetuda požali, ka da bi pomoga.pomračina nada mnom caruje,mjecec mi je sunce zastupio“.

Crna Gora će, zahvaljujući njegovoj odlučnosti i upornosti,

imala prvi svoj Senat u kome će 16 plemenskih glavara

upravljati zemljom; u zemlji je bila osnovana Gvardija,

neka vrsta policije koja će miriti zavađene i hvatati lupeže i

prestupnike; a uz Njegoša uvijek će biti i od njega se

nikad neće rastavljati tridesetak njegovih „ perjanika“,

odabranih junaka i delija, kojima po junaštvu i ratničkoj

vještini ne bješe ravnih.

Svoje prve stihove napisao je u dvanaestojgodini . Poznata Njegoševa djela su: Gorski vijenac, Luča mikrokozma , Glas kamenštaka, Lažni car Šćepan Mali

Razbolio se vladika Rade. Tupa i spora smrt je prilazilavladici Radu u obliku dugotrajne grudne bolesti.Često je mijenjao klimu i boravio najčešće u Italiji. U njojje učio, više no sve drugo, a uman čovjek uči svud i vazda, i umirući. Kad god je odlazio uvijek se pribojavao da to ne bude konačni rastanak c Crnom Gorom. Tamo u tuđiničežnja je još jača, pjevuši uvijek jednu te istu pjesmu, dva-tri reda narodne crnogorske pjesme.,,Oj javore, zelen bore,Blago tebe usred gore…

"Hvala ti Gospodi, jer si me na

brijegu jednoga tvojega svijeta

udostojio izvesti, i zrakah jednoga

tvojega svijeta, divnoga sunca,

blagovolio napojiti. hvala ti

Gospodi, jer si me na zemlji nad

milionima i dušom i tijelom

ukrasio.

VLADIKA JE TEŠKO BPLESTAN I PIŠE TESTAMENT

Koliko je patio, koliko bolovaogovori nam pjesma Dušana Kostića“U Napulju”.

Vraća se u Crnu Goru i dovikujeLovćenu i sebi: “Nećemo se nikadviše rastaviti”. Pohrlio je u njenposljednji kameni zagrljaj.

“Đe je zrno klicu zametnulo

Tu neka plodom i počine”

"

LUČ A MIKROKOZMA„ Ako istok sunce svetlo rađa,

ako biće vri u luče sjajne,

ako zemlja priviđenje nije-

duša ljudska jeste besamrtna!

Mi smo iskra u smrtnu prašinu!

Mi smo luča tamom obuzeta!

GORSKI VIJENAC„Ne trebuje carstvo neljudima ,

nako da se pred svijetom ruže.

Divlju pamet, a ćud otrovanu

divlji vepar ima, a ne čovjek.

Kome zakon leži u topuzu,

tragovi mu smrde nečovještom.

IDEJE I STVARALAŠTVO

„...Tvrd je orah voćka čudnovata,

Ne slomi ga al zube polomi...“

„ Al tirjanstvu stati nogom za vrat,

Dovesti ga k poznaniju prava –To je ljudska dužnost najsvetija!...“

"...Spuštavah se ja na vaše uže

umalo se uže ne pretrže..."

“Blago tome ko dovijek živi.

Imao se rašta i roditi…”

RADILI:BOLJEVIĆ BALŠA

VELIČKOVIĆ NEMANJAVLAHOVIĆ ĐORĐEOŠ.“JUGOSLAVIJA“

BAR