petar nansen - julijin dnevnik

8/10/2019 Petar Nansen - Julijin Dnevnik

1/118


2/118

ROMAN JEDNE DJEVOJKE

PETAR NANSEN

JULIJIN DNEVNIK


3/118

~ 3 ~

Ovaj je danski pisac, poznat kod nas jedino po svojoj

izvrsnoj i izvanredno uspjeloj komediji Sretan brak, koja

se prije nekoliko desetljea igrala na zagrebakojpozornici. Pokojna Ljerka ramova, Grund i tefanacsjajno su interpretirali ovu modemu pastirsku igru, u

kojoj ljupka i dareljiva pastirica usreuje naizmjencenekoliko pastira.

Drugo nije nita od njega prevedeno na hrvatski, premdaje on ve odavno po cijelom svijetu poznat i priznat.

Nije mnogo knjiga napisao, tek nekoliko svezaka novela i tri knjige ljubavi:

Marija, Julijin dnevnikiMir boji.PrijeMira bojeganapisao je joJuditinbrak,munu borbu izmeu mua i ene u formi dijaloga.

Najvie je pisao u svojoj mladosti i razumije se, o mladosti i o ljubavi.Kako je bio izuzetno lijep, ene su ludovale za njim i jako ga razmazile. O tom svjedoe sve njegove knjige. Mnogi mu zbog toga zamjeraju, da

nema dovoljno moralne strogosti, da je odvie podatljiv i mekan, a on to i

ne taji, ve sasvim iskreno razotkriva svoje srce i pie onako kako osjea.Jer on nije ni moralist, ni tendenciozni pisac, ve samo pjesnik, koji sasanjarskim smijekom otkida rumene rue s bokora, te se naslauje

njihovim mirisom.

Nansen je dobio astan naslov danskoga Maupassanta. Bez sumnje, zbog

svoje otvorenosti i ovjene iskrenosti, koja dodue bezazlene due moegdjegdje i povrijediti, ali je u svojoj biti zdrava pa sreeni duhovi nalaze u

njoj veliko literarno uivanje. Inae se Nansen razlikuje od Maupassanta,to se u svakom djelu pokazuje drugaiji i po stilu i po tehnici. Tako je u

Sretnom braku diskretan i miran motrilac, te se doista moe usporediti sMaupassantom. U isto ljubavnoj knjizi Mariji,naprotiv, intonirao je jarki

personalni, lirski i naivni ton umjetnika, koji se opija obilnom milouvlastitoga svoga ivota, u emu nema nikakove slinosti s Maupassantom.

Napokon u Julijinom dnevniku posluio se otvorenim, slikovitim i

neosobnim stilom impresionista, isti Maupassant.U ovom je djelu karakteristian za Nansenov impresionizam ve onaj


4/118


5/118

~ 5 ~

On mi je odgovorio:Nita.

Ja opet:Misli li o emu?Odgovorio mi:Ni o emu.

Jesi li moda bolestan?Nisam.Poslije tog napora veerao je s tekom dvadesetogodinjeg mladia. A

poslije veere opet je sjedio na istoj stolici pred kaminom, nepomian i

zamotan u sagove. To je bio njegov rad.

Ali jednog dana, doavi kui, vidjeh da je promijenio mjesto. Nije vie

sjedio pred kaminom, nego za pisaim stolom.

Za ime boje rekohta ti tu radi?

Piem komediju odgovori onZa sat e biti gotova.I za sat je doista bila gotova. Proitao mi ju je.

Bilaje vrlo dobra. Ali poslije toga napora opet je poivao godinu dana predkaminom, no sada bez sagova. A onda jednog dana doe k meni i stojei na

pragu ree: Napisao sam zbirku novela.Ah, a ja o tom nita ne znam rekoh.

Neodgovori onupravo sam dovrio. Tri sam noi pisao.Ove su mu novele pronijele ime i slavu po svoj Danskoj, i od toga doba

postade Nansen marljivim ovjekom.Kao novinar odlikovao se najfinijim stilom i ukusom. O gracioznosti

njegove jezine umjetnosti moe govoriti samo onaj, koji poznaje svefinese naega jezika. Jo danas kolaju legende o njegovoj neusporedivojvjetini i okretnosti u diskusiji. S napola izreenom dosjetkom znao jenapola ubiti ovjeka, a sa trideset reenica uinio je najomraenije djelo

najsimpatinij im.Za vrijeme praznika pisao je romane, koje je sav svijet itao. Dok je sjedio

u kazalitu kao kritiar, skicirao je novele, a skice je samo sipao iz svojihvrlo elegantnih rukava. Pored toga si ga mogao vidjeti na svim mjestima i u

svim drutvima, i sve su ga ene ljubile, to takoer oduzima mnogovremena. Na svim poljima i podrujima bio je najmarljiviji ovjek svoga

grada i svoje zemlje.

Takav je bio dvadesetih godina dvadesetog stoljea. Kao ravnateljmonoga


6/118

~ 6 ~

Gyldendala najsjajnije dokazuje svoju marljivost: svima pomae, svaijeposlove vodi i ureuje. ita knjige svih svojih prijatelja, popravlja ih, da jesavjete i provodi korekturu. Jednome pribavlja novac, drugome mjesto, a

treemu da je upute za burzu. On je vjeiti posrednik i vazda traeni sudac.U literaturi nema spora, kojega on ne bi imao rjeavati, ni na burzi panike,

koju on ne bi morao stiati.Ali Petar Nansen nalazi vremena za sve, a uz to se samo dobrodunoosmjehuje. Dobroduno, sa malo ironije. Jer on je mnogo vidio. U svojoj mladosti bio je vrlo mualjiv; s godinama postao je razgovorljiviji.

Samo o neemu nikad ne govori: o sebi. Za to nije nikad imao kada. I zbog

toga je on jedini ovjek, to ga poznajem, koji se nikad nije tuio.

Kad jednom u svojoj 97. godini umre, nee ni iva dua znati, to je PetarNansen trpio. A najgluplji e misliti, da je umro ovjek kome je sav ivotbio obasjan suncem. U sobi njegove prekrasne ene visi slika PetraNansena. Bojama naslikana slika mladia, gotovo jo djeaka. Ta slika ima

svoju povijest. Jedan od najveih danskih slikara trebao je naslikati prizoriz idovske prolosti, kako veliki rabin nauava idovske mladie. Taj

slikar doe u kolu, gdje se odgajao mladi Petar Nansen. I meu jatomuenika pade mu pogled na ovu krasnu i osebujnu istonjaku glavu. Onzamoli, da bi ga smio naslikati i naslika ga kako sluajui rije Boju upireoi u onoga, koji je navijeta s najveom vjerom i s najveim oboavanjem

meu svima uenicima. Ta slika iz njegove sedamnaeste godinekarakterizira itavo Nansenovo bie. U ovim bojama i linijama odrazuje sesva njegova pjesnika dua.Jer ovim uzdignutim pogledom, punim vjere i oboavanja, gleda on enu

koju ljubi. Onaj je pogled upirao u Juliju i u Mariju, i u onu koju eli za svevijeke.

Jest, taj pjesnik je pjesnik, a ljubav je njegova religija. Petar Nansen pjeva

samo o ljubavi. Za njega nita drugo ne postoji. A ene, koje nehoticeosjeaju, da to pjesniko oboavanje nije tek prolazno ushienje, veduboko uvstvo, to izvire iz dubina mukoga srca, ene, koje shvaaju

iskrenost toga oboavanja, jatomice se kupe oko njega i njegovih knjiga,kojima je jedina svrha velianje ene. Jer pjesnik ne vidi nita drugo i nita


7/118

~ 7 ~

vie, nego samo enu koju ljubi. U tom je Nansenova jednostranost, ali i njegova umjetnika snaga.Usred naturalistike kole, koja je svojim beskrajnim opisivanjem okoline i

nabrajanjem kojekakvih sitnica ubijala cjelovitost i sav ivot, te ba onozastirala to je htjela otkriti ostao je Petar Nansen slobodan i svoj. A to se

udo dogodilo sasvim jednostavno. Naprosto zbog toga, to Petar Nansensve te ravnodune sitnice uope nije vidio. Vidio je samo svoje, samo ono to mu je vrijedilo: enu, koju je kleeiljubio.

I jer nije ni o em drugom govorio, postao je slobodnim i snanimumjetnikom.

Nita nije vjeno, a najmanje naa jadna djela. ak je i papir, na kojempiemo, nalik na list, koji se ve sada, venui, svija na okrajcima. Ali Nansenove e knjige o ljubavi dugo ivjeti. Jer oni, koji tako ljube,uvijek e se vraati k njima i uivati.U Berlinu, mjeseca listopada 1908.

Herman Bang


8/118

~ 8 ~

JULIJIN DNEVNIK

vu sam biljenicu dobila od majke za Boi. Upisat u u nju svesvoje doivljaje i misli iskreno i sasvim po dui. Neu sama sebilaskati, nego u iznijeti dobro kao i zlo. Na taj nain bit e mi moj

dnevnik vrlo pouno ogledalo. Ali kad jednom ispiem ovu knjigu, hoe li

mi ona tada priati o sretnom ili o tunom ivotu, hoe li biti roman punnapetih doivljaja ili ah, samo siuno dnevno izvjeivanje? To sadpitam sama sebe radoznalo i uznemireno, laajui se posla.

Preporuujem dakle svoju knjigu milostivoj sudbini i svim dobrimsilama!

Kopenhagen, dne 27. prosinca 1891.

Jul i ja Mat i lda Magens,roena 23. travnja 1872.,

ki slikara cvijea profesora Holgera Magensa.

Na Silvestrovo, 12 i pol sati u noi.Kako je to sveana misao, da je sada svrena stara godina, a u magli i

tami zimske noi javlja se nova. Opet je prola jedna godina to mi jedonijela? Poinje nova to e mi donijeti? Na prvo pitanje mogu odgovoriti: stara godina nije mi donijela nita. Kad mislim o njoj, priinjami se dugakom, ravnom cestom bez boja, bez prekida, bez promjena. Niztihih svakidanjih etnja, a sve su jednako duge, sve udaraju istim pravcem,sve u istoj sumornoj okolini. Prije podne ova slika: moja draga majica i jasilazimo niz stari Kraljev put prema gradu da nabavimo to nam treba.

Koraamo brzo i miemo se uz mnoge ljude, kao da ne pripadamo k njima.Poznajemo samo malo od njih, a oni jo manje poznaju nas.

O


9/118

~ 9 ~

A ipak nas zacijelo svi znaju. Mi smo stalne figure na tom putu. Udovica

s kerkom,nazvao nas je jednom neki prolaznik.I majka i ja nasmijeile smo se toj napomeni, jer je uistinu bila vrlo

dobra. Majka sitna i njena, vazda u crno odjevena; ja visoka i tanka,moda malo i pretanka, naalost ne ba osobito lijepo odjevena, ali premasvojim jadnim prilikama sasvim chik. Nigdje se ne zaustavljamo, nego

idemo ravno dalje, kao da nam je hodanje neki posao, te se ne obaziremo

ni desno ni lijevo. Uostalom, ovo posljednje nije ba sasvim tako, to jest,majka gleda ravno preda se, ali ja zirkam pomalo na obje strane.

Dolazimo kui, primie se vrijeme objedu. Kako je hladno u naojblagovaonici, unato girlandama od rua i junog voa, kojima je otacdekorirao zidove. Najprije posjedamo majka, Franjo (dugaakesnestogodinji djeak) i ja za stol. Onda izlazi otac iz svog ateliera. Jakoje visok i mrav, vazda u sivom odijelu s dugakim kaputom; uvijek mu jezima i uvijek je boleljiv, ini mi se da on unosi studen u sobu. Ot ac nasotro promjeri kroz svoje zlatne naoale, kimne glavom i sjedne, negovorei ni rijei. I onda objedujemo kao da je to neka teka dunost kojutrebamo izvriti. Jedemo to manje, da to prije dovrimo, zato i jesmo svitako tanahni, kao biljke, koje rastu u sjeni. Ta mi je poredba pala na um

jednog dana, kad smo ustali od stola. Kako smo tu stajali, troje velikih i

jedna mala odjednom sam se sjetila kaline, to smo je nekad imali. Mislilismo da je uginula pa smo je odnijeli u tamnu komoru. I onda sam jednog

jutra dola ja unutra i vidjela da je opet proklijala, te ispruila etiritanane, blijedozelene stabljiice sa siunim prozirnim listiima navrku.

Razgovor kod stola nije ba osobito zabavan. Poinje se time, da matipita oca:Kako ti je danas, Holger? Da li te je jako boljela glava?

A on odgovara: Kad bi bila samo glava! Ali ovo prokleto trganje ukriima jo e me u grob strovaliti! Sutradan poinje majka s kriima, aonda se moe okladiti da je sada opet s glavom gore.

Ostali dio razgovora za objedom tie se monsieura Franje, koji je uvijekneto skrivio. Franju, koji polazi viu gimnaziju, vazda sumnjie zboglijenosti i lakoumlja, zbog premnogog puenja i alkoholnih pia. A uz to semoj esteta gospodin otac ljuti na njegovo deransko, nezgrapno vladanje, na


10/118

~ 10 ~

neukusno baratanje noem i vilicom, na ljuljanje na stolici, na neistenokte itd. Tako se na objed najugodnije zainja.

Ako sa svoga, zacijelo sjajnoga i veseloga neba, pratite zemaljski ivotsvojih potomaka, mora da ste se rastuili i raalili na Silvestrovo, koje smomajka i ja danas proslavile. Ne, u naoj se kui ne slavi kao u vaoj staragodina gromkim poklicima za obilnim stolom, a nova pozdravlja

ampanjcem.Sjedile smo sasvim same, majka i ja, i ekale Novu godinu. Sjedile smo,

svaka zgrbljena u svom kutu sofe, duga dva sata, a da nismo ni poelile, dase po obiaju porazgovorimo. A kad je stara, istroena ura na zidu svojimslabanim, hrapavim kucajima navijetala pono, uspravile smo se i

Veer je oaza dana, kad Franjo ode u svoju sobu da ui ili da kriomicepije grog, a otac nam u 10 sati zaeli laku no, onda majka i ja sjedimoskupa i povjerljivo razgovaramo. Otvorimo vrataca od pei, tako da seeravica krijesi kroz reetku; svjetiljku prekrijemo crvenim zaslonom, pase udobno smjestimo na sofi. O emu govorimo? O svemu i o niemu, onajviim i o najneznatnijim stvarima, o onom, to piu novine, o knjigama,koje smo itale, o velikim ivotnim problemima, o obiteljskim dogaajimastarijega i novijeg datuma, ali najvie govorimo o ljubavi. Kad majkagovori o ljubavi, onda je u tom tako neto lijepo, ganutljivo, da potkrajredovno proplaem. Uboga majice, tako je veliko i toplo tvoje srce i sva siti stvorena za to, da se njeno postupa s tobom! Majka je u svojoj mladostizacijelo doivjela kakav roman. Nije nikako mogue, da ju njene braneuspomene ispunjavaju tolikom poezijom. Jer udala se za oca kad joj je bilo

27 godina i poslije smrti njenih roditelja, koji joj nisu nita ostavili. A ipakje najljepe kad majka pripovijeda o svom roditeljskom domu, gdje je svebilo tako otmjeno i veselo na glazbenim soarejama, na plesovima i

sanjkanju. Ah, djede, djede! Kako si samo mogao sav novac potroiti, takoda se tvoja uboga unuka ne moe nauivati nikakve radosti u ivotu! A tikrasna, udesno krasna bako, ti, o kojoj priaju toliko draesnih, ali neuvijek sasvim pristojnih pustolovina. Zato te nisam mogla bolje upoznati,ti sjajna eno, koja si dopustila, da te na tvoj vjenani dan usred gozbepograbi djed, pa da te na etveroprenim saonama odveze u svoj dvor, gdje

ste vas dvoje sami produili pirovanje!bo.sna.uni.ted.net


11/118

~ 11 ~

sluale. Spopao me neki udan strah. Bilo je glupo, ali osjeala sam, kao dami otkucava sudnji as. Svaki kucaj ure odzvanjao mi je u uima, kao dagovori: Tebi je red! Tebi je red! dok nije utihnula zveckavimtropotom, to je podsjealo na zvonie na saonicama.

Onda me majka zagrli, privine mi glavu i cjelivajui me ree: Dragomoje, dugo, runo dijete! Dobri Bog neka ti dade sretnu i veselu novugodinu!

A kad sam joj odvratila: Hvala ti, majice, za sve dobro u starojgodini!pogladila me je po licu i rekla:Nema naalost mnogo razlogada bude zahvalna. A malo zatim doda sa suzama u oima: Ljubljenomoje dijete! Ne moe se pohvaliti osobitom sreomu roditeljskom domu,znam to vrlo dobro. Sasvim je neto drugo, kad ovjek ve obrauna saivotom kao to sam obraunala ja, ali mlada krv treba sunca i sree!

Pa ja imam tebe, majice! apnem. Ona smijeei se ustane, i ree saaljivim humorom, koji katkada kod nje izbija: Zar su dananje mladedjevojke tako skromne? Onda zazvasmo jedna drugoj laku no izavukosmo se svaka u svoju sobicu.

to je time mislila, znam vrlo dobro. Mislila je na Erika. Da, dragi moj,daleki prijatelju, tvoja su rijetka i kratka pisma bila prolazne zvjezdice u

tami prole godine. Da samo zna, kako se opasne osnove snuju ovdjeprotiv tvoje slobode. Hoe li se uope ikada vratiti? Ah da, zacijelo e sevratiti. Ali kad bi znao, kako ja runo i sebino raunam na tebe, s pravombi me prezreo. Ako sama sebe pitam, da li te ljubim, odgovaram: Neljubim!Pa ipak, da se ovog asa pojavi na vratima, pa da me upita, dali bih pola za tebe, bez predomiljanja bih odgovorila: Bih!Jer ti si mijedino spasenje, to ga vidim, jedini koji me moe izbaviti iz podrtinemoga roditeljskog doma. I viem napolje, u Silvestrovu no: U pomo! Upomo! Ako uje moje zapomaganje, ako mi doe, obeajem ti, da uti biti dobra i vjerna ena, da u te uvijek voljeti i nikad neu zaboraviti toti dugujem. Nauila sam smanjivati svoje ivotne zahtjeve. Sad vapimsamo joza s 1 o b o d o m !

Jest, majko, imala si pravo, kad si maloprije rekla, da se ne mogu

pohvaliti osobitom sreom u roditeljskom domu. Ginem za suncem itoplinom, jadna sam i blijeda kalinova stabljika u hladnoj i mranoj


12/118

~ 12 ~

komori.

Upravo sam proitala, to sam napisala, pa se stidim same sebe. Tusam ja, Julija Magens, u koli zvana vragoljankom, sjedila i putala crniloniz pero kao suze niz obraz. Stidi se, djevojko, otari oi i pokai vedro licenovoj godini. Ona ti svakako donosi neto dobra, samo treba da samaposegne za tim. Moda e ti ve sutranji dan donijeti pozdrav od Erika.Pa ako mi sutra, ili bolje danas, estita Erik Novu godinu, onda:

Kiti se, curo, ko vila u bajci,

Dolazi vojno, da te otme majci!

1. sijenjaDakle imam opravdana razloga, da budem najbolje volje. Dobila sam

pismo od Erika. I to dugako pismo, puno zaljubljene enje zaposestrimom Julijom. Erik je ve gotovo potroio novac, to mu ga je daonjegov otac za studije u Beu; osim toga ponudio mu je jedan od ovdanjihnajuglednijih graditelja, da stupi s njim u kompaniju. Ako mu otac bude

htio predujmiti potrebnu glavnicu, vratit e se ve za nekoliko tjedana, aonda pie moram porazgovarati s tobom o nekoj vrlo vanoj stvari.

Drugim rijeima: za mjesec dana bit u vjerenica graditelja ErikaGlerupa, a u travnju emo se vjenati. Uzet emo stan od pet soba,namjetaj e biti napravljen prema nacrtima, to ih je Erik narisao lanjskogBoia, kad smo se, alei se, razgovarali o tom kako bismo sebi uredilistan. U svakom pogledu bit e nam lijepo i dobro. ivjet emo umjerenim

drutvenim ivotom, kadikad emo poi u kazalite, i to uvijek na dobramjesta; svi e nas potivati i uvaavati, nikome neemo nita dugovati,naprotiv, svake godine utedjet emo neto malo a za svaku tisuu toemo je pritedjeti, nabavit emo kakav novi komfort. Svrit emo kaobogati ljudi, moj mu bit e dravni savjetnik, vitez od Dannebroga itd.

A kad jednom dravna savjetnikovica Julija Glerup, predsjednicadrutva Jaslice, u dubokoj starosti i sveope potivana blago u Gospodu

usne, osvrnut e se posljednjim pogledom na svoj ivot, vazda jednak,monoton, prozaian, poten, dosadno poten, sve same osobine, koje su joj


13/118

~ 13 ~

uvijek bile mrske i odvratne.

Ali premda ona, koja u ovom asu nije ni prozaina, ni estita, a nidravna savjetnikovica, sasvim tono zna, kakva e joj biti budunost, akose uda za dobroga, estitoga i valjanoga Erika, ona e ipak prista ti na to,pristat e, jer je kukavica, jer unato svomu slobodoumlju drhe predsudom svijeta, pa se tek u svojim mislima i sanjarijama usuuje maloprhnuti u vis nad ovaj masni komadiak zemlje, gdje nalazi sigurnu hranu.Nije li sjajno dokazala svoju kukavtinu, kad je prije tri godine ostavilakuu svojih roditelja s herojskom odlukom, da nee vie dalje podnositione muke, pa se pet sati kasnije kao nevaljalo cure vratila natrag oevimibama i majinom jadikovanju?

Kad pomislim, da je taj smijeni bijeg bio junaki in moga ivota, ondasva postiena priznajem da nisam roena ni za to vee, nego tek zagospou dravnu savjetnikovicu, te da moram jo kleei zahvaljivatiBogu, ako tako daleko dotjeram.

Dakle: od srca zahvaljujem za Erikovo pismo! To je moje boinoevanelje. Ono mi jami da u prije Ivanja biti estita domaica, kojoj ezavidjeti bar deset kuzina. A to ipak neto vrijedi!

Na Novu godinu pozvani smo baki na sveani objed. Baka je, s obziromna to to je oeva majka, izvanredno ljubazna gospoa. Duboko samuvjerena da se uasno ljuti na oca, ako se uope smijem posluiti takootrim izrazom u pogledu bakinih osjeaja. Ona sjedi nepomino na svojojtvrdoj sofi od mahagonija, sva zatrpana jastucima, a nad njom pokojni djed

naslikan uljenim bojama, oev prvi rad, uspravan, mrav, asketski prelat ubiskupskom ornatu s visokim redom oko vrata. Baka je nalik na votanufiguru; nijedna ilica ne drhe na njenom velikom, pravilnom i bijelomlicu, a posljednjih godina nije uzela ni pletivo u ruke. Sjedi kao simbol

starosti, koja se rijeila svih zemaljskih briga i nemira, a govori vazdajednakim sveanim, dubokim glasom, izraavala radost ili bol, i uz to takolagano, kao da tek s tekom mukom nalazi pravu rije. Ali u tom uvelomlicu plamte dva velika, dobra, tamna oka posebnim jakim arom. Ta dvaoka znadu tako vrsto i milo pogledati, tako strogo, a opet s tolikim blagimrazumijevanjem, da te snalazi elja, da joj se baci oko vrata i da sve svojelude brige isplae na njenom starom, smirenom srcu.


14/118

~ 14 ~

Za objedom na Novu godinu dolaze kod bake jela na stol istim onim

nepromijenjenim redom, kojega se ona dri u svemu: izvrsna obiteljskajuha, jaka, tena i mirisava, puna zelenja i mesnih valjuaka, kuhanacvjetaa, ogromna, sona, crvenkasta govea peenka i domai kolai odjabuka. Uz to rujno vino, koje se toi tek koliko treba, a gotovo ti je i aoda ga pije. Tako krasno i opojno mirie, batinjeno je od mogavisokopotovanoga djeda, koji je umro prije petnaest godina, a za desertdobivamo aicu madeire.

Bakini gosti nisu osobito zabavni. Pa ipak, kako je voljko, kako ugodno

kod nje! Svaka disonanca mora zanijemiti u njenom domu; ak se i otactrsi da bude ljubazan. Pa s kakvim sjajnim tekom ovjek jede, kad vidikako bakine mile oi budno paze, da svaki dobije to vie tenih i dobrihzalogaja, i kad uje kako starica gostoljubivo nudi i nutka. Moram senasmijeiti kad pomislim, kako se kod tih zgoda uvijek natrpam jelom, i tosve malo pomalo, dok stara sluavka u bijeloj pristaloj pregai svean imdostrojanstvom posluuje. O Franji neu ni govoriti jer on guta upravo snepristojnim tekom.

Za desertom die baka au u vis i govori svake godine iste rijei: Kucnimo se za sretno Novo ljeto svima nama! A naroito mladei! Kad sam se danas kucnula s njom, sjedila sam do nje, dugo me je gledala

svojim velikim oima, a onda rekla: Tebi u zdravlje! Hvala, bako! Opet se zagleda mene i napokon ree: Nemam li

pravo?

U emu bakice?Ona potrese glavom.

Nita vie ne kazujem. Pitam samo. Ja sam se preko uijuzacrvenjela a ostali se nasmijali.

Je li joj tko pripovijedao o Eriku? to je samo htjela time rei?Baka nije bogata. Ima upravo toliko, koliko joj je potrebno da sasvim

bezbrino ivi, a budui da nije rastrona, moe svaki dan malo pritedjeti,pa tako joj uvijek toliko ostane da moe as jednomu, as drugomu od nas,utisnuti u aku po koju krunu za kazalite ili po koji zlatnik, da si kupimokakvu korisnu stvar. Mene uvijek kriomice dariva, sasvim potajno i nikako

ne trpi da se govori o tom. Kad sam na primjer danas poslije objeda sjedila


15/118

~ 15 ~

do nje na sofi osjetila sam da me sasvim tiho upka za rukav. Pogledamdolje i vidim kako mi prua neto bijelo. Bile su dvije krune brinozamotane u papir, a na papiru napisano: Za tebe i Franju, da vidite novikomad. U srijedu, ako dobijemo ulaznice, gledat emo Zulejmu.Neizrecivo se radujem tome, ti mila, dobra bako!

2. sijenjaRano sam ustala i marljivo radila sve do doruka. Marljivo radila, znai

da sam slikala. Ja naime i slikam, na porcelanu. Sad slikam, pod oevimnadzorom, na nekom FloraDanicaservisu za mladu groficu Baerenklau.

Poslije doruka vjebala sam jednu uru na glasoviru, zatim sam pola smajkom u grad, ali nisam vidjela ba nijedne spomena vrijedne osobe.Poslije objeda pomagala sam majci krpati rubeninu. Naveer sam majcimalo svirala na glasoviru. Rano sam legla.

3. sijenja (Nedjelja)Bila sam s majkom u crkvi sv. Matije. Doruak. Pola u etnju.

Objedovala, ivala. itav dan ni ive due. Ni pisma. Krasna nedjelja!

4. i 5. sijenjaUzimam oba dana zajedno. Imaju isti tekst i istu melodiju. Rano sam

ustala. Marljiva do doruka. Poslije doruka vjeba na glasoviru itd. (Viditekst 2. sijenja.)

Da bude neka promjena, spomenut u jo da smo dobili novoga visavisa, nekoga mladoga i ini se imunoga gospodina. Njegov stan zapremaitav etvrti kat u suprotnoj kui. Kad ujutro slikam u kutu kod prozora,mogu sasvim lijepo vidjet, kako se mladi kavalir oblai i ureuje.Savrenom bezobzirnou dotjeruje svoju toaletu, elja se i brije kodprozora svoje spavae sobe. itava prozornica puna je boica, etaka,eljeva, raznih posudica i u tom laboratoriju zaposlen je moj visavisnajmanje jedan sat, u ukusnoj nonoj koulji, a lice mu izraava pobonu

ozbiljnost. Pokuala sam ga postidjeti, pa sam demonstrativno spustilaroletu na mom prozoru. Ali nije ni najmanje djelovalo na njega. Kad sam


16/118

~ 16 ~

lagano spustila roletu, pogledao je zaueno na nebo, da vidi, smeta li mimoda sunce, a onda se nesmetano dalje eljao. Da pravo kaem, svia mise. U njega je neka priroena bezobraznost, neko samopouzdanje na kojemmu zavidim. Bit e da je vrlo ugodan fifiri. Ba u nastojati saznati tko jei to je?

Sutra je uveer Zulejma. Kako je krasno, kad moe lei u nadi, da tesutradan eka neka radost. Zulejma! Ah, da sam Zulejma i vjerenicakrasnoga arapskog poglavice! Da leim pod vitim palmama uz esmu, akraj dragoga! Ili da odem s njim u lov, da jaem na pomamnom vrancu pozelenoj visoravni, a nebo se plavi!

Laku no, Zulejma! Sanjat u, da sam na tvom mjestu!

6. sijenjaZulejmame je razoarala. No glazba je bila divna uspavljujua, divlje

raspojasana, boanstvena, daleko iznad svih moralnih skrupula. Zapravome se dojmio samo jedan jedini prizor. Zulejma lei u atoru svoga oca.Nato provali neko neprijateljsko pleme u logor, njihov poglavica trgne

Zulejmu s leita i odvede je sa sobom. Zulejma je leala kao u snu; otmicase treba shvatiti kao nastavak toga sna. Ona vidi krasnog, bijelo odjevenogejka, kako se nadvio nad nju, gleda je sav oaran, njene se oi sukobe stim pogledom, te jo napola u snu, sva ukoena od straha i kaohipnotizirana divljenjem, to se odraava u oima njena otmiara, preputamu se i on je odvodi bez ikakva opiranja. Mladi se ejk upravo arobnodoimao. Moda je ta otmica sasvim nenamjerno napisana s toliko poezije i

erotike; ejk je imao sasvim malu ulogu, te se u ostalim inovima vie i nejavlja, ali za mene je njegov nastup bio svakako najsjajniji momenat oneveeri.

Nikad jo nisam vidjela toga mladoga glumca. Zacijelo je velik talent.Jednom sam sasvim sluajno proitala njegovo ime u novinama, ali se nesjeam, da li ga je kritika u Zulejmi naroito pohvalila. Zove se AlfredMoerck.

7. sijenja ujutro


17/118

~ 17 ~

Noas sam usnila udan san. Bila sam negdje u pustinji.Ne znam, kakosam onamo dospjela. San je poeo tako da sam stajala sred pjeaneravnice. Mora da sam dugo hodila, jer sam bila tako umorna da sam se

jedva micala. Noge su mi formalno propadale u pijesak, bilo mi je, kao da

su na njima privrene teke olovne kruglje. Ni disati nisam mogla.Zaguljiva vruina udarala mi u usta, nos i ui, a ipak nije sjalo sunce umojoj pustinji. Mutno, sivo nebo razastiralo se nad njom i sve se viesputalo nada me. Bilo je kao sukneni pokriva, koji e me sad zaguiti.Apijesak nije bio bijel, nego ukastosme, a iz njega se dizale sumpornepare. Osjeala sam, da u za nekoliko trenutaka umrijeti. Nisam jaukala, anisam ni u pomo zvala, samo sam tiho plakala. Onda sam izgubila svijest,zaspala sam. U snu sam ula neku tihanu, uspavljivu glazbu, sjeam se, dasam tada pomislila u sebi: sad mi sviraju na sprovodu, ali glazba je sve

glasnije zamnijevala, udarie bubnji i talambasi, trublje zatrubie, odasvudzaori umna i kliktava glazba, svu me zaokupi i zanese, te rekoh u sebi:Mora se to prije probuditi, jer e drugaije zakasniti na sveanost. Iprobudim se, u snu, i opet se naoh sred pustinje, no glazba je jo uvijeksvirala i ula sam kako netko zove:

Zulejma! Ogledam se naokolo i gle: tamo, sasvim na rubu obzorja,neto se bjelasa, samo neka mala tokica, ali ona naglo juri sve blie iblie. Tada ja odgovorim: eje moj bijeli, vjerenice, spasitelju moj! Oko mene se sve zasja, mutno se nebo digne i zaobli nada mnom isto ijasno. Osjeala sam, kako je uzduh svje i hladovit, kao da je negdje ublizini esma, a tada mi poleti ususret u svom bijelom lepravom odijelu,uz bunu, sveanu glazbu, moj bijeli ejk na vrancu. I onda sam seprobudila. Kraj moje postelje stajala je majka i smijeei se rekla: O tilijenino! Ve je bijeli dan, a ti jo spava! Uostalom, bila si tako draesnau snu, da te nisam htjela probuditi. Stajala sam ovdje najmanje deset

minuta, pa te promatrala.

8. sijenja

itav dan bila sam sjajno raspoloena. A zato zapravo? Ta nita se nijeveselo dogodilo. Sve je bilo po obinom receptu, a otac mrzovoljan kao


18/118

~ 18 ~

uvijek. Pa ipak je sve igralo i pjevalo u meni, cijeli boji dan, sve mi sepriinjalo lako i vedro. Svi su se udili mome veselju. Na etnji me majkasvaki as morala opominjati, da se ne pristoji glasno smijanje na ulici, aposlije podne sam dotrala u Franjinu sobu, ponudila ga cigaretama, i ondasmo oboje zapuili i popili aicu konjaka. Franju je upravo ganula mojaljubaznost, sav se raznjeio i bio upravo galantan prema meni. Ali kad samodlazila, rekao mi:Pozdravi ga od mene!

Mislio je da me je Erik tako udobrovoljio. Ne, razlog mome veselju bio

je mnogo dalje od zbilje. Bio je to san o Zulejmi, koji jo ivio u meni.Kako je to djetinjasto, kako ludo!

Ali jo lue biloje to, to su i majine jutronje rijei podravale radostu meni.Kako si bila draesna u snu! Te su mi rijei itav dan zvonile uuima i napunjale me ivim zadovoljstvom. Dakle ti moe biti i draesna!rekla sam sebi. Dakle nisi uvijek samo runa djevojka! No bit e teta, akobude vazda samo u snu draesna! Gospoica Julija Magens imala je juerune belle nuit! To ne zvui loe, ali naalost nemam ni ja sama, a ni itkodrugi prilike da se divi toj nonoj ljubici, koja se tek u tami rascvjetava.

Meutim, majin je komplimenat razbudio tako smijenu tatinu u meni,da sam sino, umjesto da piem u svoj dnevnik, promatrala sebe uogledalu.

Ogledalo u mojoj sobi nije ba sjajno. Sasvim obino ogledalo, polametra visoko, u okviru od orahovine, a stoji na komodi. Postavila sam ga

tako da se mogu to bolje vidjeti u njemu, zapalila sam obje svijee i josam svjetiljku stavila na komodu. U tom maginom osvjetljenju promatralasam gospoicu Juliju u svim moguim stavovima i mimikim vjebama.Nastojat u da budem nepristrana, te u zabiljeiti rezultat svojih opaanja:Julija je visoka, mrava djevojka bez ikakve punoe, ali sasvimproporcionalna. Uskih je ramena i bokova, ali i vrlo tanka struka, tako da je

posve pristala figura, samo kad bi se htjela drati malo uspravnije. Lice jojje nekako nezgodno, kad je ozbiljno. Nos joj naime svojom baroknom

konstrukcijom kvari svaki sveani izraaj. A uz to su joj jo i usta odprirode tako graena da uvijek moraju biti malko otvorena. Pa ako se sadgornja usna ozbiljno i dostojanstveno sputa prema donjoj, itavo licepoprima neki alostiv, glup izraaj. Ali zato i najmanji smijeak uvelike


19/118

~ 19 ~

poljepava Julijino lice. Onda je gornja usna na svom pravom mjestu;ukazuju se krasni, veliki, bijeli zubi, pa ak i nos pristaje u taj ensemble.Naroito su joj smee oi kao stvorene za smijeak. Sred bezbroj borastisnu se, pa se umilno, gotovo objeenjaki blistaju iz svoga skrovita.Kad Julija ovako smijeei se stoji, a tamna joj kovrava kosa pada dubokona elo, pa kadrukom dobacuje cjelov, ima naime lijepu, usku, bijelu ruku,onda se ne moe porei da je predraesna i sasvim malo koketna.

Udoviina kerka koketna! angrizavog profesora Magensa, runakerka, predraesna! Ne, draga Julija, ili tvoje ogledalo lae, ili si i tipodmien kritiar.

Unato svemu tomu, kad je Julija sino poslije pokusa pred ogledalomlegla u krevet, bila je jo uvijek najbolje volje i pod dojmom togaraspoloenja napisala je danas dugako iljubezno pismo Eriku.

Drugo nita nema se zabiljeiti o dananjem danu.

911. sijenjaPijesak, pijesak i samo pijesak... Da piem dnevnik o jednomjernosti

svoga ivota, to mi se nikako ne da.

12. sijenjaMoj visavis poinje me zanimati. Na oko je sve kod njega tako

odmjereno, tako tiho i korektno, pa ipak taj gotovo krabuljni kavalir

zacijelo provodi vrlo nemiran i pustolovan ivot. Gotovo nikad ne izlazi izkue, ali prima vrlo mnogo pohodnika. I dame dolaze k njemu. Jedna

dolazi prije podne, ali je ne prima uvijek. Juer, na primjer, nije prolo nidvije minute, to je ula u kuu, a ve je bila na ulici. A iza zavjese stajaoje moj visavis napola sakriven i zirkao napolje da vidi, kud e ona.

Jadna, ljepuna mala! Misli li da nisam vidjela kako si bila razoarana irastuena, iako si nastojala izgledati bezbrina, te si ponosno idostojanstveno prola ulicom i ni jedanput se nisi okrenula! O ti zloopreko puta! Kako samo moe tako okrutno postupati s tim malim,

dobrodunim, zaljubljenim stvorom! A onda je tu jo jedna druga, nazvalasam je favoritkom. Ona ga pohaa poslije podne i to vrlo skriveno. Vazda


20/118

~ 20 ~

se dovozi u malom broughamu, koji izgleda kao doktorska kola. Na licu joj

je gusta koprena, a zamotana je sva u irok krzneni ogrta. Njena visoka,otmjena pojava jasno se istie u utom svijetlu laterne nad kunim vratima.

U nju je moj visavis oito jako zaljubljen. Svaki put znam, kad jeoekuje. Onda je svaki as na prozoru, otvara ga, pogledava niz ulicu,zatvara ga, odlazi malo dublje u sobu, da se za as opet vrati. Kad ondanapokon ugleda kola, brzo sputa bijeli rouleau. Neko vrijeme luta samonjegova samotna sjena, onda se iznenada pojavi druga, sjena dame. Zatim

ieznu obje sjene ija nasluujem da je moj visavis sa svojom damomsjeo za stol u jedaoj sobi gdje sam malo prije vidjela ladanjski odjevenugazdaricu kako prostire i udeava stol.

Sat kasnije soba se sveano rasvjetljuje. Kroz rasjeklinu na zavjesi moguvidjeti blistave kristale na velikom svijenjaku s kolutima ispod blijedihstarinskih svijea i jedan dio velikog zlatoliko osvijetljenog zaslona odsvjetiljke. Kroz tu rasjeklinu vidim u pozadini sobe i krajiak neke jakoosvijetljene slike, ensku glavu i jedno golo rame. Ali mog visavisa injegovog gosta ne vidim vie. Zacijelo su sjeli na sofu, to je kriju palme iodakle mora da soba prekrasno izgleda s perspektivom u druge sobe, koje

su takoer rasvijetljene: spavaa soba sa zelenom svjetiljkom, koja krozzavjese blista kao velom prekriven mjesec.

I onda tako sjedim u sumraju i matam u svom kutu u naslonjau.Prenosim se mislima k mojemu visavisu i zamiljam sebe na mjestu onekoprenom zastrte dame. Tko bi mogla biti ona? Je li mogue da je onaestita ena, ena s kojom bih se mogla sastati; koja pripada dobromdrutvu i koja e moda, kad je ostavi moj visavis, opet igrati ulogukreposne keri estitih roditelja, kao ja? Ali recimo, da sam ja na njenommjestu, bi li se onda moglo dogoditi da bih ja, otiavi onamo i vrativi senatrag, a da nitko ne bi mogao niega opaziti na meni i da ne bih u zemljupropala od stida pred samom sobom? Ne, to nije mogue! Nikoja dama nemoe biti takva! To je neko prezreno stvorenje, enska najnie vrste. Alizato se onda tako boji da je tko ne vidi? Zato dolazi tako oprezno izastrta koprenom? Demimondenka se ne treba kriti. A onda, ne znam, ali

ona mi se ini nekako osobito fina i plaha, tako je bojaljiva, ima u njojneto slatkozloinako kad nakon kratkog predomiljanja odluno otvara


21/118

~ 21 ~

kuna vrata. Mora da je dama. Moda ak i vrlo otmjena dama.I tada me moja fantazija divljim zamahom sve dalje odnosi.

Ona je otmjena dama koja pohaa svoga ljubavnika. Tko je on i zato seje sakrio ovdje u toj tihoj ulici u predgrau? Bilo je to na posljednjojvelikoj dvorskoj sveanosti, gdje su bili sakupljeni knezovi i vladari svihzemalja na kraljevu dvoru. Tamo su se njih dvoje sastali, on nepoznat

kneevi, a ona krasna ki bogata plemia. Mlad kneevi bio je takooaran ljepotom mlade grofice, da je vie nije mogao zaboraviti. I podizlikom da e otputovati na daleki istok, okrenuo je na sjever; vjeran imualjiv njegov sluga najmio je ovaj zabitni stan, a on je javio svojojdragoj:Evo me ovdje, ekam te!

Sjede tamo preko; elegantno je i udobno ondje, sve odaje pune su fina

mirisa. Vatra plamsa u kaminu, a na stolu je vino u bruenim vrevima ivoe u kristalnim posudama. Sjede na sofi; on ju je obujmio rukom okopasa, uz svijetlo svijea pridiu ae, zagledavaju u blistavo vino, a ondasmijeei se i sretni zarone jedno drugom u oi kucnuvi se aama.

Onda kazuje on:Vrijeme leti, doskora se moramo opet rastati. Reci mi,draga, ljubi li me jo uvijek kao neko? A ona mu ovine ruke oko vrata izagledavi mu duboko u oi odgovori. Kneeviu moj, ti sjajni i moni,poloi ruku svoju na moje srce i vidi kako kuca. Sve jaom enjom kucaza tobom!

Ili ona klei pred njim u svom dugom bijelom odijelu, a on provlaisvoju ruku kroz njene kestenjastosmee uvojke. I govori: Mnoge samene ljubio, ali nikad jo nisam okusio tako arko vino, kakvo sam pio izkoraljne posude tvojih usana. Mnoge su mi ene rekle da me ljube, alinikad jo nisam sluao tako opojnu glazbu, kao to su cjelovi tvoji, koji miapu: Ljubim te! A ona lei sasvim tiho, gleda u njega, a natrepavicama joj drhu dvije suze blistave od sree.

A kad se pogase sva svijetla po kuama unaokolo, dovodi on svojudragu do prozora, i dok oboje gledaju u tihu i bijelu zimsku no, pokazujejoj on suprotni prozor i govori:Vidi li, tamo stanuje neko ubogo malodjevoje. Iz dana u dan sjedi ondje kao crvenda u krletki i ezne. ezne, ane zna za im. Osjea da nije ivot tek u sjedenju kod prozora i u slikanjuruica i ljubica na porculanu. Sluti, da je ljubav slikar, koji doarava ruice


22/118

~ 22 ~

na obraze mladih djevojaka, a ljubice u poglede njihove. Jadno, blijedo

djevoje!A lijepa, ponosna gospoa drhui privija se uz svoga dragoga i plae od

saaljenja zbog neimatine nepoznata djevojeta i od straha, da bi moglaizgubiti svoju sreu.

Tako sjedim ovdje i matam, a i meni se kupe suze u oima, jernalazim da je jadan i nevoljan ovaj ivot, to ga ja provodim dok me izmojih sanja ne trgne kakvo suketanje na vratima ili kakvo nenadanosvijetlo. To je otac, to prolazi kroz sobu, da pogleda u predsoblju, nisu live stigle veernje novine.

utei prolazi kroz sobu sa svijeom u ruci, ali kad sevraa, govori:Nije li ve vrijeme, da zapalite svjetiljku?Onda se majka die sa sofe gdje je leala i drijemala, a ja odlazim od

prozora, traim igice i palim svjetiljku.I kako nismo raspoloene da se razgovaramo, svaka zadubljena u svoje

misli, sjedimo majka i ja svaka sa svojim runim radom, a meu namavelika koara za velo, puna kojekakvih poderanih arapa i rubenine kojutreba pokrpati, jer kod nas se sve deset puta krpi i opravlja, prije nego tose baci.

16. sijenjaKako sam se jutros djetinjasto ponijela! Majku i ja pole smo kao obino

u etnju. Pred izlogom knjiare stajao je neki gospodin. Kad smo prolazile, on se okrenuo. Vidjela sam samo njegove oi, koje su me pogledale

prodirnim pogledom. U tom trenutku znala sam da je on onaj glumac, kojije igrao ejka u Zulejmi.Bilo mi je kao da me je spopala vrtoglavica, krvmi se stisnula, a odmah zatim osjetila sam kako mi juri u glavu i oblijeva

mi lice arkim rumenilom. Sve je to trajalo tek nekoliko trenutaka; njeganestade, a majka na sreu nije nita primijetila. Lude li mene! ta mi je tobilo? Nepoznat gospodin sluajno me pogledao, nenamjerno i ravnoduno,a ja gotovo padam u nesvijest.

Ljutim se na samu sebe, tukla bih se, a i na njega sam ljuta. Sad naravnotaj uobraeni glumac misli da je neodoljivo djelovao na mene. Nov uspjeh,


23/118

~ 23 ~

i jo kako smijeno lak!Ima doista udnih sluajeva u ivotu. Poslije onog pretjeranog sna o

Zulejmi nisam vie ni mislila na toga glumca; sasvim sam ga zaboravila,jutros ga susretnem, a danas poslije podne sluam o njemu itav razgovor.

Bila sam pozvana na roendan kod moje bratine Eme Lorenzen; 37 jojje godina, a udovica je nekog veletrca vinom, uz to najvea brbljavka nasvijetu. Pod krinkom ljubeznog sauea i najslaim rijeima pripovijedanajskandaloznije stvari o svim moguim ljudima, o onima koje pozna, kaoi o onima koje ne pozna. Meutim, moram priznati, da me zabavljaju njenebrbljarije, ovjek se tako rei, orijentira, kad ju jedan sat slua. Ali poslijemi je vazda upravo muno od ogavnosti; tako mi je kao da sam sluzava natijelu i dui, te osjeam potrebu da se estito isperem iznutra i izvana.

Dok sam tako sjedila tamo i igrala se s njenim dvjema draesnimdjevojicama, ula sam Emu kako je u razgovoru sa svojim dvjemaprijateljicama spomenula ime Alfreda Moercka.

Ne tajim da sam bila radoznala, te sam se samo jo na oko igrala sdjecom. Naulila sam ui i slualato apu prijateljice koje su se gotovodoticale glavama, te se inile vrlo zainteresirane i indignirano uznesene.

Evo, to sam pohvatala od tog razgovora: Alfred M. zaveo je nekumladu djevojku; sad je ta mlada djevojka pomjerila pameu, a njezin sebrat zakleo da e ubiti Moercka. Ta pripovijest je tako istinita, kako samomoe biti jer mojoj ju je bratini pripovijedala neka dama kojoj je sluavkatetka kuharici kod roditelja te zavedene djevojke.

Ali to jo nije sve. Gospodin M. ima jo svu silu drugih sramotnih inana svojoj dui.

Nijedna ena ne moe mu odoliti ree Ema pohotljivo se zgraajui.Sad se ja upletoh u razgovor i upitah: to to znai, da nijedna ena nemoe odoliti tomu gospodinu Moercku. Kakva je to tajanstvena mo unjega?

Eh, drago dijete, samo se uvaj odgovori Ema. Rei u ti to sepripovijeda o Alfredu Moercku. On hipnotizira dame koje hoe osvojiti.Zuri u njih svojim sjajnim, crnim oima i, gotove su. Kau da takoudnovato prui ruku, da se to doimlje kao da te topla struja prostruji, imje se samo dotakne.


24/118

~ 24 ~

Iako mi se Emino prianje o tom stranom gospodinu Moercku inilonadasve smijenim, ipak sam s nekim strahom pomiljala na svoj jutronjisusretaj s njime. Ali sam se priinjala, kao da me to nije nimalo smelo, tesam sasvim ravnoduno upitala: A tko je zapravo taj uasni Don Juan?Odakle je? O njemu kao glumcu vrlo se malo govori.

I tada mi pripovjedie ovu romantina pripovijest: Moercka dre za sinapriprostih graana iz provincije. Ali zapravo je njegov otac bio neki vrlootmjeni gospodin, a majka, koja je zacijelo ve umrla, bila je guvernantakod nekog inozemnog diplomata. Svakako je pouzdano da je Moerck imao

vrlo mnogo novaca, im se pojavio u Kopenhagenu i da je bio sasvimosobitim nainom proteiran. Najprije je studirao pravo, a onda je prijedvije godine poao kazalitu. Neki ga dre velikim talentom, ali veina gane trpi na pozornici.

Drim, da je uZulejmiizvrstanprimijetih ja dosta neoprezno.Ali drago dijeteodgovori Emata uZulejminema ni deset rijei za

rei. Dakako da nema, ali zato tim vie igra oima nadovee jedna

prijateljica.

Nato su se sve tri stale jako smijati, a i ja sam se silila na smijeh; bilo mi

je kao da trebam neto sakriti, pa sam bila vrlo nezadovoljna samomsobom. Ali Ema me je pogladila po licu svojom vlanom rukom i rekla: Da, dijete moje, te oi, te oi, uvaj ih se!

Uope je to bio jako ruan dan. Tako mi je kao da sam bila u loemdrutvu i kao da su surovo postupali sa mnom, a ja nisam imala tolikosamosvijesti da bih se mogla braniti.

Plakati bih mogla od ogorenja. No sad u se prije nego legnem, maloosvjeiti itanjem krasne Jakobsenove pjesme o Volmeru i Tori.

Cjelivala sam rue, dok nisu uvele,U uzdasima uvijek misle na tebe.

20. sijenjaZa osam dana vratit e se Erik ; jutros sam dobila pismo od njega. Zaista


25/118

~ 25 ~

je ve vrijeme da doe jer se poinjem preputati kojekakvim nezdravimmislima.

Ali to e sada proi. Erik mi donosi razboritost i zdravlje. Razgovaratemo se ozbiljno i povjerljivo i jau mu direktno rei da bi najbolje bilokad bismo se odmah vjenali. Nije dobro za mene da jo ostanem kodkue, da ivim od ove oskudne zbilje, pa da u svojim i majinimsanjarijama traim kukavnu naknadu za to.

Da, bit e divno kad izaem iz svega toga, kad me presade u bolju iplodniju zemlju, kad osjetim da moj ivot ima neku svrhu, da imam dom,gdje mogu slobodno disati, gdje nije zrak teak od jada i nevolje, odizjalovljenih nada i neugodnih svakidanjih briga.

Ve samo to, to neu dan na dan morati gledati tuno majino lice. Bite to prava blagodat za mene. Da, draga moja majice, runo je to takomislim. Ali ti bi mi oprostila kad bi znala kako mi je zapravo teko, kakomi se mlada moja dua pati kao divlja zvijer zatvorena u kavezu. Moramnapolje, bilo kako. Moglo bi jo dotle doi da poinim kakvu ludost, ako seizjalove moje nade u Erika. Ne, ne, to se ne smije dogoditi. Erik, ime je

tvoje amanet koji e me tititi protiv svih napasti.I protiv crnih oiju koje me sad progone u mojim sanjama. Te crne oi

koje prebirem, kojima se rugam, ali koje me ne putaju; iznenada mizasjaju kad mislim da sam ih ve otjerala. Zabljesnu u kutu sobe, meunaborima zavjese, sred tame moje spavae sobe kad se nou probudim.Njihov sjaj lomi moju volju, ruke mi se ukoe, a glava gori. Iznenada sepojave, pa dolaze sve blie i blie. Ozbiljne su i zapovjedne, gledaju memirnim i sigurnim pogledom. Govore mi:Doi!Bile su mi tako blizu dasam osjetila kako me pali njihov pogled i zatekla sam se u asu kadsam sepridigla da poem za njima.

Ali to je mahnitanje. Ve sam toliko puta rekla sama sebi: ta te se tiute oi? Ta one ne ele nita od tebe.

Srela sam ovjeka koga niti ne poznam. Pogledao me je, a ja sam sevladala kao glupa iparica. Onda sam sluala bljezgavo brbljanje ludihena.

No, pa onda? Sad bi trebao biti svemu tome kraj. Ali ne, sada to tek

poinje! Premda nije istina! Te su me oi progonile, otkako sam gledala


26/118

~ 26 ~

Zulejmu. Sad znam te oi su otele Zulejmu. I ne sjeam se vie, kako jeinaeizgledao, ne sjeam se ak ni zvuka njegova glasa.

Da, draga Julija, nema sumnje da si na najboljem putu da poludi. Ikrajnje je vrijeme da doe Erik. Pozdravljam te, dragi moj prijatelju,pozdravljam tvoje drage, dobre plave oi!

23. sijenjaJutros sam bila na tavanu da donesem malo platna iz krinje. Dok sam

tako prekopavala po stvarima u njoj, najednom mi se nae u rukama velikacrna koprena. Nikad jo nisam vidjela tako guste koprene, a mogla se

navui na glavu kao kukuljica. Ovila sam se i jedva sammogla vidjeti kroznju. Kad sam se pogledala u starom ogledalu na zidu bila sam nalik nazasjenjeno sunce.

Odakle mojoj majci ta koprena? I emu joj je sluila?Htjela sam je veeras pitati da mi kae, ali sam se naposljetku ipak

predomislila.

26. sijenjaJutros sam sjedila kod prozora. Snijeg je tiho praminjao u velikim

pahuljama, onako ba pravi boini snijeg, mirijade bijelih zimskih pticato tiho prelijeu i oprezno lete unaokrug.

Pustom ulicom jurila su bijela kola s bijelim koijaem i usjekla dvijetamne pruge u mekani snijeg. Kola se zaustavie pred suprotnom kuom.Bio je to brougham favoritke. Ona skoi napolje, bila je ve na vratima i

ve su kola opet dalje pojurila. Ali uto se ona naglo okrene, odgrnekoprenu s lica i zovne koijaa da mu neto naloi.

Bio je to samo letimian trenutak, ali nikad ga neu zaboraviti. Nikadneu zaboraviti onog odsjeva samosvijesti i sree, to se zrcalio na njenojspodobi i na njenom licu. Crni krzneni ogrta bio je otvoren, a na grudimajoj prikopana kita blijedocrvenih rua, to se pomaljala ispod crneipkaste koprene. Jednom rukom graciozno je pridigla opravu, a drugom, u

utoj rukavici, pridravala je koprenu iznad lica. Snjene su je pticeoblijetale, stajala je tamo kao proljee sred snijega, tako topla i svjea, tako


27/118

~ 27 ~

njena i draesna.I onda je nestalo divne pojave. Kuna su se vrata za njom zatvorila.Ali odjednom mi pade na um da je to prvi put to je vidim gdje dolazi

usred bijela dana i da onu drugu damu, to je redovno prije podne pohaalamog visavisa, nisam posljednje nedjelje uope vie vidjela.

Zar je oboljela ili otputovala? Ili je uope ve odigrala svoju ulogu?Vrata nemilosno zakljuana, a njena suparnica neograniena vladarica?

I pogledah dolje na rune, crne udubine, to ih usjekoe ko la po bijelomsnijegu; vidjeh, kako se lagano pune mekim snijegom, dok napokon nisu

izgledale samo jo kao dvije stare brazgotine.

29. sijenjaErik je doao. Sino je doao na as ovamo, a danas je kod nas

objedovao. Dobri mladi, kako je bio sretan to nas opet vidi i kako se nijenimalo promijenio! Doista se nije pretvorio u Europljanina, iako je ivio povelikim gradovima. Upravo je tako veseo, gotovo objestan djeak, kakav jei nekada bio, upravo tako ljepukast i zdrav, ali i upravo tako nonalantan,

to se tie njegove vanjtine. Jedina promjena, to sam je mogla opaziti,bila je ta da mu je sad brada iljasto prirezana, a kosa aparatom oiana,tako da je nalik na strnite, i da mu je brk za pol centimetra dulji i nalaten.Ali kaput mu je visio na jednu stranu kao obino; lijevi dep, u koji vazdatura ruku, izbeen i izlizan, dok su mu ovratnik i ogrlica upravo takvi kaoneko u djeaka: niska podvinuta ogrlica s crnimovratnikom.

Na svaki nain potrebna mu je brina enska ruka da ga dotjera. Ako je

providnost mene za to zvanje odabrala, ja u ga ve svojski dotjerati. Jeron ima dobre preduvjete za to. Zamislila sam da ga usavrim u smislu,modernoga napretka, opora, jednostavna elegancija: vazda besprijekoran

cm kaput sa zapukom, uz to tamne, fino isprugane hlae; korektnost kojaizazivlje povjerenje; brino izglaan cilindar, crvenkasto-smee engleskedokskinrukavice, visok, zatvoren ovratnik.

Da, dragi moj prijatelju, budi uvjeren da e biti lijep! ekaj samo!

Dananji je objed bio uistinu ivahan. ak i Njegovo Velianstvoangrizavi gospodin otac, premilostivo se udostojao da bude ljubezan.


28/118

~ 28 ~

Prema meni bio je upravo njean, a to je oitovao time da mi je svoja dvadugaka prsta zabo u obraze, te mi lukavim smijekom priapnuo: No,jesi li sad bolje volje?

Fino smo jeli i mnogo pili crno talijansko vino, spomen na oevelakoumne rimske noi. Eriku sam se upravo divila. Neprestano se ivorazgovarao, kao da se zbilja nalazi u ugodnom drutvu. Otac se smijao, daje sve grcao od smijeha, kad mu je Erik pripovijedao o nekoj izlobisimbolista u Beu. Erik je ipak mnogo prepredeniji, nego to sam i mislila.Nije li sjedio i ulagivao se ocu, grdei mladu umjetnost, koju inaeoboava! Neka ga, cilj posveuje sredstva.

Uz kavu smo pili pravi staribenediktinac, to kod nas znai, da je veseloraspoloenje dolo do vrhunca. Kad ve otac jednom natoi sebi liker,onda znam, koliko je sati.

Malo kasnije sjedila sam s Erikom sama na sofi u pokrajnoj sobi. I

mislila sam:Tako, sada dolazi!Ne znam, je li mi bilo ugodno ili neugodno, samo znam da mi se

priinilo malo netaktino i smijeno to su ostali tako aranirali situaciju zanas.

Erik je neko vrijeme sjedio i estoko uvlaio cigaru, tako da se sva arilapod bijelim pepelom. Vidjela sam da je nervozan. Napokon progovori: Tako sam sretan to te opet vidim, Julija.

I ja se radujem to si se vratio!esto sam eznuo za tobom meu onim stranim ljudima.Ali rijetko si kada pisao, a uvijek tako kratko.Zna da se ne umijem pismeno izraavati.Zar nisi ni s kim drugovao?Jesam. S jednim Dancem, koga sam upoznao u pensionatu, gdje sam

stanovao. S njim sam se sprijateljio. S njim sam mnogo razgovarao, i o

tebi.

O meni?Da, pripovijedao sam mu da imam malu posestrimu, kerku ovjeka u

ijoj sam kui stanovao za svoga kolovanja, neku mladu djevojku, koja jeuvijek bila tako mila i dobra prema meni.

I kojoj si za ljubav stotinu budalatina poinio i koju si esto spasio iz


29/118

~ 29 ~

zatvora ili od oevih batina, primivi na se njezine grijehe. A gdje je sadataj prijatelj? Jo uvijek u Beu?

Nije, otputovao je davno prije mene. Morao se vratiti poetkomsezone.

Poetkom sezone?Da, on je glumac!A kako se zove?Alfred Moerck. Nisi li ga nikad vidjela?Mislim da sam zadrhtala, ali sam se svladala. I ravnodunim, gotovo

prezimim tonom rekoh: Alfred Moerck? Ah da, vidjela sam ga kadikad.Uostalom, on igra samo sporedne uloge i zacijelo nema talenta. Glasovit

nije, ali zato na zlu glasu.

Erik se malo razdraeno nasmijao. O, Boe ree zar se ti zbilja osvre na takve brbljarije? Mislio

sam, da si odvie ponosna za to.Erikov me prijekor rasrdio, ak sam i lagala. estoko mu odvratim: Ne brinem se za brbljarije. Ali se ravnam prema onome to znam.A to zna?Da je tvoj dobri prijatelj sramotno zaveo neki mladu djevojku, a onda

je ostavio na cjedilu.

Erik je neko vrijeme utei sjedio. Onda ree: To ne mogu vjerovati. Moercku to nikako ne prilii, on je najfiniji

ovjek kojeg poznajem. Nikad ne obeaje vie, nego to moe ispuniti.Dakako da je bio upleten u kojekakve ljubavne doivljaje, ali to je netosasvim drugo. On, i to s pravom, ima sreu kod ena, i znam da estodobiva pisma s pozivom na sastanke.

Bit e, da se vrlo ponosi time, dok ti je to pripovijedao.O ne, ali to ga zabavlja, a to je i sasvim prirodno, mislim. Ta on ne

reflektira na laskave ponude.

Ali kao pravi gentleman pokazuje pisma svojim prijateljima!Umiri se, to su anonimna pisma.Bila sam tako uzrujana da bih najradije zaplakala. Ni sama nisam znala

zato. Mislim da sam bila strano razjarena i da mi se priinjalo uasnoglupim to Erik hoe preda mnom braniti toga glumca. Ba protivno!


30/118

~ 30 ~

Trebao mi je pomoi kakobih ga to prije izbila sebi iz glave. Doista samve mislila, da me on sad ne e vie uznemirivati, a kad tamo, Erik mi gatako rei upravo namee. Naravno, Erik nije mogao ni slutiti, pa ipak, iniomi se upravo odvratnim kako je sjedio i preda mnom branio svoga

crnookog prijatelja.

A vi, brini moji roditelji, vi ste naprosto nasamareni. Tako ste svezgodno pripravili za svoju kerku: dobar objed, fino vino, stare uspomene ipolumrak, pa kad je onda ula u sobu majka sa svjetiljkom, a radoznaliotac provirivao iza nje, nali ste ljubavnike kako sjede mrzovoljni na sofi,svatko u svom kutu.

Bilo je to da zaplae i da se nasmije.

5. veljaeDan na dan izgara Erik od elje da me zaprosi, ali im ja opazim da e

planuti, smjesta doem sa trcaljkom i ugasim vatru.Kako su zapravo dobroduni ti mukarci, kako ganutljivi! udim se da

Erik ve nije nenadano lupio akom o stol i rekao: No, sad je toga zbilja

ve dosta, moja draga. Nikakvih doskoica vie! Hoe li me ili me nee?Mislim da bi bilo pametno kad bi me jednom tako zaskoio i primoraoda se izjasni. Upravo bih uivala kad bih ga mogla vidjeti ovako vrakiljutitog. Mislim da bih ga ljubila kad bih se jednom osjetila malenom i

zaplaenom pod njegovom jakom rukom. Ali eto, on tu sjedi i drhe odpomisli da bih ga mogla doekati ravnoduna i umorna lica, ime gaobino ukroujem.

Zato sam zapravo takva? Zar su to samo enske vragolije, hvalisanje iuivanje u muenju?Ne, ne, to nije. Ali ni sama to ne shvaam. Ne znam, bih li krivo uinila i

sebi i njemu, kad bih pola za njega. O sveti Boe, kad sam ve sada takvaprema njemu, kakva bih tek bila kad bismo se uzeli i kad bi od jutra do

mraka bio uza me i od mraka do zore!

Da pravo kaem, moji su osjeaji prema Eriku bili uvijek isti, i onda dok

sam jo bila desetogodinja djevojica, a on od sedamnaest, osamnaestgodina ak. Jako sam ga voljela i svud sam ga pratila. Ali kako god sam


31/118

~ 31 ~

bila malena, ja sam ga tiranizirala. Odmah sam osjetila da sam jaa, pa samuivala u svojoj moi, ali sam ga ujedno nehotice prezirala. Sjeam sejednoga dana kad sam ga upravo neobino muila. Imao je mnogo posla,pa me je molio da ga ostavim na miru. No jedva to sam izala iz sobe,opet sam se vratila. kakljala sam ga nekom slamkom ispod nosa, oduzelasam mu olovku, trzala sam mu papir, tako da je nakrivo crtao, ukratko, bila

sam tako nesnosna kao to samo moe biti razmaeno dijete. Napokon seErik i ozbiljno razljutio. Zgrabio me za rame i podigao svoju ruku. Na to

sam ga pogledala, prkosno se nasmijala i rekla:

Samo me udari, ako se usuuje!Njemu klonu ruke, suze mu navru na oi i njeno mi pogladi kosu.

Draga Julija,ree ne ljuti se vie na me! To je bilo runo od mene. Ah Erie, ti strano glupi ovjee, zato me nisi unuo, kako sam

zasluila! Onda bi danas moda mnogo toga bilo drugaije. Jer to hasni da te majka strogim glasom brani i zagovara? Moja blaga

majica zove svoju ljubaznu kerku bezdunom koketom i nastoji mi na sve mogue naine objasniti kako bih se morala smatrati sretnom to samosvojila tvoje predobro i estito srce.

Da, to je istina, ali osvoji ti moje srce, u tom grmu lei zec! Dohvati gasnanom osvajakom rukom i samo me jedan jedini put malo zastrai. Neklei mi vazda do nogu, tako vapei, tako iritirajui:

Kako god ti eli, anele moj!

10. veljae

Sino je bio ples kod Erikova ujaka, tvorniara Glerupa. Radovala samse kao dijete tome plesu, mome prvome, a po svoj prilici, i posljednjemove zime.

A kad tamo, sve je bilo tako dosadno i neugodno. Kako me ogorioErik! Kako se samo mogao tako nedelikatno, tako netaktino ponijeti!

Sad, kad je prolo, dakako da sve jako dobro razumijem. Ples je bioudeen kao neka sveanost u slavu naih zaruka. Drugi subili razoarani

to nije dolo do pravoga efekta, dok se Erik naao u fatalnom poloaju. Ionda je mislio da moe spasiti situaciju time da mi se namee, te se vlada


32/118

~ 32 ~

prema meni tako da bi svatko rekao:Nema sumnje da su zarueni, samojo ne e to objaviti.

Nikad jo Erik nije bio takav. Vladao se kao trgovaki pomonik najgorevrsti. Oblijetao je oko mene s najdosadnijim udvaranjem, a kod kotiljona

ak mi je i ruku poljubio. Moe zahvaliti mome dobrom odgoju to ganisam poteno udarila po gubici. Ali kad mi je naposljetku u garderobi htioobuti kaljae, pa mi jo u prisutnosti druge gospode i dama stao laskavogovoriti o mojoj draesnoj maloj noici, onda ga je ta noica draesno, alijako osjetljivo udarila, tako da je pao natrake i odonda je sve svojelaskave izlive pridrao za sebe.

A ostali, Erikovi roaci upravo kao i svi drugi. Svi su me susretali sdvolinim natucanjem i ljubaznim drakanjem. Ako me je koji plesazamolio za ples, onda je poeo s ovakim kerefekama: Ako milostivagospoica ima samo asak vremena za me! Ili:Ako je doputeno!

A Erik, koji mi je cijele veeri bio za petama, naklonio se s umiljatimosmijehom, kao da on ima pravo da dopusti.

Kad se svrio ples, htio se Erik na svu silu odvesti sa mnom u mojojkoiji. Priapnula sam mu:Da se nisi usudio!i razumio je da to mislimozbiljno. A cijelim putem do kue plakala sam, kao da me tko iba. Kadsam dola kui, strgala sam sa sebe lijepo svoje odijelo da se sve razderalo.

A kako sam bila draesna i kako vesela kad sam polazila na ples, amajka me posadila u kola! Bila sam u modroj opravi od tula sa svilenim

haljetkom koji je bio izrezan u ilj. Sama se sebi sviam, kakva sam uizrezanom odijelu, a male fine ipke izmeu glatke, meke puti i svilenahaljetka. ak je i otac bio zadovoljan sa mnom kad sam dola k njemu dase oprostim. Povlaujui kimnuo je glavom i rekao: Modri afran.

Danas sam bila tako nervozna i razdraljiva da mi nitko nije smiopristupiti. Nisam htjela ii s majkom u etnju, nego sam radije sjedila usvom kutu kod prozora, pa se dosaivala. Bilo je hladno i kiovito vrijeme;sve sivo, vlano, teko, da svisne odoaja. A i u sobi je bilo tako studenoi neprijatno. Sve je izgledalo tako istroeno i pohabano, tako jadno ineveselo, crne stolice damastom presvuene, stari crveni stolnjak i odurnabronana lampa, to visi sa stropa na tanahnim mjedenim laniima. A ijasama: neispavana i zaplakana, blijeda u licu i ukoenih ruku od zime, lako


33/118

~ 33 ~

nesvjea, neuredna. Modri afran, dakako! Uveo, prignjeen cvijet, koji seodbacuje.

Zirnuh kroz prozor, a pogled mi pade na prozore moga susjeda. Stajao je

u drutvenom odijelu, u crnom fraku s bijelim cvijetom u zapuku; stajaoje i gledao preko k meni, a tihi osmijeh podrhtavao mu oko usana.

Ne znam,to me je spopalo! Odjednom se digoh, odoh u svoju sobu,uzeh pero i papira, te napisali iskrivljenim rukopisom:

Gospodinu glumcu Alfredu Moercku!Jedna mlada dama htjela bi vas neto pitati. eka vas u subotu, dne 13.,

u 7 sati uveer na sjevernom kolodvoru.

Zatim stavih pismo u omot, adresirah na kazalite, obukoh se ibacih pismo u listovnu krabicu.Zato sam to uinila, ne mogu objasniti. Zapravo nisam dalje mislila o

tom, dok nije sve bilo svreno i ja opet u svojoj sobi. Onda sam se moralaglasno nasmijati. Sveti Boe, zar to zbilja nije bio san? Poinila sambudalatinu, pisala sam stranom gospodinu i jo k tomu glumcu,

ozloglaenomu Don Juanu i predloila mu sastanak! To je bila takvaludost, da se gora ne da ni zamisliti. Zrela za ludnicu. Pa i spremili bi te

onamo, draga Julija, kad bi ti roditelji slutili, to si uinila!No, sad svejedno, uostalom, sasvim je zabavno, kad ovjek jednom

neto osobito ludo poini!

12. veljaeSutra je dan, kad sam htjela da se sastanem sa gospodinom Moerckom.

Ali ipak moram sebi u ast primijetiti, da nijednog asa nisam mislila daodem onamo.

Pa ni on, razumije se, nee doi. Ta Erik je rekao, da se on nikad neosvre na anonimna pisma, to ih dobiva.

Ali recimo, da ipak doe! Bilo bi vrlo zabavno vidjeti, kako predkolodvorom patrolira amotamo. Taj uobraeni ovjek s onim oholim,

crnim oima. Vidim ga u duhu, kako je svoj krzneni okovra tnik navukaopreko uiju, a tap mu pod pazuhom.


34/118

~ 34 ~

Ah, kad bi ipak doao, a ja da ga kriomice promatram. Mislim, da uzamoliti Erika, neka sutra poslije podne izadje sa mnom u etnju. Bude lionda tamo Moerck, neu se moi suzdrati, nego u rei Eriku, da on tomene eka.

13. veljaeO, vi male slike, sve se okrenite! A ti, moje namoeno pero, zapackaj

cijelu ovu stranu! Uinila sam neto upravo uasno! Gotovo sam takonisko pala, kako samo moe da padne estita djevojka. A najalosnije je to,da sam izvanredno dobro raspoloena.

Ali da ponem svoj greni izvjetaj.Dakle, jutros, kad sam se probudila, sjalo mi je sunce u sobu. Brzo samskoila s kreveta, pa pod mrzli douche. Tako mi je bilo lako oko srca, takoveselo, kao da se spremam na kakvu sveanost. Sjeam se govora, to samga sebi govorila, dok sam se brino i to ljepe odijevala.

Rekla sam: veeras u 7 sati pred sjevernim kolodvorom odigrava sepria, u kojoj se kraljevna zove Julija. Julija je u svojoj dalekoj domaji, u

arobnoj umi, sluala o nekom uobraenom mladiu, koji se hvasta dasvaki dan osvoji po jedno malo, nevino djevojako srce. Kad je Julija toula, osjetila se uvrijeenom u ime itavoga svoga spola, te se zaklelasvetom zakletom, da e kazniti sramotnog zavodnika, te ga sasvimpokoriti. I Julija nato poalje svoju lukavu sluavku k neprijatelju sporukom, da ga neka kreposna i krasna djevica, sva oarana sjajemnjegovih crnih oiju, eka u subotu naveer pred sjevernim kolodvorom.

Onaj uobraeni luda doe u odreeno doba, unaprijed uvjeren o svojojlakoj pobjedi. Ali uto spazi kraljevnu, zastrtu gustom koprenom (u nekojstaroj krinji nala je Julija neprozirnu koprenu koju su vile satkale) pa kadjoj se pribliio, nasmija mu se ona u lice podrugljivim, ali kao srebrozvonkim smijehom i ieznu. A onda, eh, onda je pria dovrena. Nije mijasno, to se jo dalje dogodilo.

Ali jedno mi je bilo jasno: htjela sam poi na sastanak. Nepoznata i

zakukuljena htjela sam da poem i da se naslaujem radoznalou AlfredaMoercka, da ujem njegovo zavodljivo laskanje, pa da onda ieznem uz


35/118

~ 35 ~

podrugljiv smijeh kraljevne.

Poslije objeda rekla sam majci, da bih eljela pohoditi Emu. Ona se tomeudila, ali je odobrila moju elju. U 5 i pol izala sam iz kue. Prije togadonijela sam s tavana arobnu koprenu, koju sam turila u dep.Omnibusom sam se odvezla do Tivolija, a odatle pola pjeice dosjevernog nasipa gdje stanuje Ema, bila sam nekoliko asaka kod nje(dakle ipak sam bila tamo), na stubama sam zastrla lice koprenom i urnimkoracima pobrzala na sastanak. Srce mi je jako kucalo.

Iz daljine vidjeh da je kolodvorska ura pokazivala pet minuta preko

sedam. Radovala sam se da nisam prerano dola. Razgledala sam se na svestrane, njega nije bilo. Na velikom, bijelom prostoru pred kolodvorom, koji

se inio kao da je izumro, stajala je jedna droka. Osim koijaa ni ivedue. Bilo mi je, kao da je netko kabao hladne vode izlio na moju priu.Ponosna kraljevna stajala je tamo kao pokisao pas. Prevarila se u svom

raunu, jer je sasvim zaboravila, da bi vrlo lako moglo i ne doi do prie,zbog nenazonosti naruenoga gospodina.

Ve sam htjela da krenem kui. U tom trenutku srce mi je prestalokucati, pojavi se iza droke neka visoka osoba i umotana u krzno. Bio jeon. Za as se naao kraj mene. Nisam ga gledala, vidjela sam mu sjenupred sobom i ula njegov glas: Milostiva gospoice, kola ekaju.

Ova rutinirano izraena drskost privela me je opetk svijesti. Pogledah gai odvratih:Varate se. Kola moete mirne due otpraviti.

Bog te blagoslovio majice,za tvoju koprenu! Mogla sam ga nesmetanopromatrati, dok on nije vidio nita nego crni moj ljem. Ponetonesigurnim pogledom uzalud je nastojao da prodre kroz moju krinku. Onda

ree:Zar da zbilja otpravim kola? Mislim, da je ovjek u njima ipak mnogo

sigurniji.

Ja zapovjedih:Otpravite ih!I radovala sam se svojoj hladnokrvnosti. On se malo nakloni; prie

kolima, plati koijaa, neto mu naloi i na to kola smjesta krenue.Ostali smo sami na velikom trgu. Poimo. rekoh i krenuh prema

Klampenborgu. Iao je uporedo sa mnom. Poslije kratke utnje ree:A sad?


36/118

~ 36 ~

A sad?ponovih njegove rijei.Da zbilja, milostiva gospoice, to ste me zapravo htjeli pitati?Moram priznati, sasvim sam zaboravila da pripravim kakvo pitanje. Da

dobijem vremena, odgovorih: Radi se o nekoj okladi, izmeu mene inekog gospodina. Okladili smo se za est boica francuskog parfema.

I ja trebam tu da odluim?Da, ako hoete biti tako ljubazni. Vrlo mi je stalo do toga.est boica francuskog parfema! No, pa da ujem!Htjela bih da znam, recite mi, molim vas, da li je Moerck vae pravo

ime ili samo kazalino? Nije mi odmah odgovorio. Prolazili smo pokrajuline svjetiljke i ja sam vidjela, kako je kod svijetla htio da razabere mojelice ispod koprene. Napokon odgovori, a glas mu je zvuao hladno ipodrugljivo:

Dakle, samo zato da me pitate zovem li se Moerck, pozvali ste me naovaj sastanak.Bio je oito bijesan. To me je zabavljalo. Jo malo, pa bihmu se u lice nasmijala, ali sam sasvim ozbiljno odvratila: Tako je,gospodine Moerck. Ako biste htjeli da mi uinite tu uslugu. Onda vas neudulje zadravati. Moda vas gdje ekaju?

Pogledah ga. Naoko je bio prilino miran. Ali kad je progovorio, glasmu je podrhtavao: Milostiva gospoice, vi, ili vrlo rado zbijate alu iliste, oprostite, vrlo glupi!Ja prihvatim s aneoskom blagou: Kako steneljubazni prema meni. Zar sam vas moda uvrijedila?

Onda e on hladno i dostojanstveno: Mene uvrijedili? Niste. Ali davam iskreno kaem, ini mi se da je bilo sasvim suvino pozivati me zahladne zimske veeri, na ovako udaljeno mjesto, samo zato da me pitatekako mi je ime?

Ja u tiho i smjerno: I doista sam mislila, da neete doi. Kau, dasvakoga dana dobivate toliko anonimnih pisama.

On, neto blae: Doao sam samo zbog toga to me je zanimao varukopis. Taj je, iako iskrivljen, tako otmjen, tako fin i osobit.

Sad mi laskate, gospodine Moerck. Nema u mene nita zanimljivo, akni to da sam zaljubljena u Vas. To ste moda mislili?

Vidjelo se da bi me najradije poderao, ali nije nita odgovorio. Dolismo ak do Oerstedsgardena. Na uglu zastadoh.


37/118

~ 37 ~

A sada moram kui, gospodine Moerck. Hoete li mi sada odgovoritina pitanje?

Samo pod jednim uvjetom.Pod kojim?Da smijem vidjeti vae lice i uti vae ime.Ali emu? Kakvo vam zadovoljstvo od toga? Drite li da je moj zahtjev tako neopravdan? Dakle, doputate li,

milostiva gospoice? I on se mai za mojom koprenom. Ne, ne, ne budite drzoviti! I pobrzah ispred njega uzdu vrtne

ograde. On za mnom. Nijedno od nas nije ni rijei progovorilo. Napokon ree on: Sad smo opet ili uporedo. Pogledajte, kako je

krasan perivoj u snijegu! Kao u prii.Ah, da!Perivoj u snijegu, pria i sve ostale poetine stvari bile su mu oito

sasvim ravnodune, te pomislih u sebi situacija postaje nesnosnom, on jeba tako glup i nesnosan kao i Erik.

Uto on odjednom zastade i ree: Najljepe vam zahvaljujem, milostivagospoice, i ostajte mi zdravo!

Dakle, neete mi ispuniti elju?Stao je pred mene i gledao me jako dugo, kako mi se inilo; gledao me

nekim udnim, hladnim i melankolinim pogledom, koji me je napunjaostrahom a ujedno me privlaio. Zatim ree, tiho i uljudno, ali s nekomdivnom, ledenom otmjenou:

Ime mi je onako kako me zovu. Nadam se, da ste se na to kladili, pa evas prema tome zapasti oekivana dobit od naeg razgovora. Skinu eir iudalji se.

U tom trenutku, ne znam zato, ali nisam mogla i nisam htjela ovako gapustiti. Naglo odgurnuh koprenu s lica i poviknuh:Gospodine Moerck!pa kad se okrenuo, stajala sam smijeei se pred njim i pruala mu rukugovorei:

Ne ljutite se na mene, nego se oprostimo kao dobri prijatelji!Nikad jo nisam vidjela takve promjene na ovjejem licu. Kao da ga je

obasjala sunana zraka, oi mu zasjae milo i vedro, a glas mu zazvuiblago i umilno.


38/118

~ 38 ~

Razgovarali smo kao dva stara druga. Rekao je i to, da me pozna, samo

ne zna odakle, ali se sjea da je ve vidio moje lice. Jo jednom me zamoli, da mu kaem, kako mi je ime. Neodvratihdanas to jo ne moete saznati.Dakle drugi put? elite me prema tome jo jedanput vidjeti? Nisam znala ni to elim, ni to ne elim. Rekla sam samo: Moda! I odmah zatim upitah: Recite mi, kuda ste me zapravo

htjeli odvesti kolima?

U restauraciju ili u moj stan, kako god biste vi eljeli. Bilo kud, gdjebismo se mogli nesmetano razgovarati i popiti aicu ampanjca.

Dakle mislili ste da pripadam takvoj vrsti dame? Kakvoj vrsti? Uvjeravam vas da svaka dama moe popiti aicu

ampanjca.Dakako da moe, ali ne sa vama.Zar je to zbilja vae miljenje? Zar biste doista vidjeli neto zlo u tome

kad bismo se nas dvoje, na primjer, jedne veeri ugodno zabavili? Ne, moda ne bih ako bi se vi upravo tako pristojno vladali kao sada,

dok se ovako skupa etamo. Vladat u se samo onako kako vi sami zaelite. Uvjeravam vas.

Hoemo li dakle u etvrtak zajedno supirati? Te veeri sam slobodan. Ukratko, stvar se svrila time, da sam mu gotovo obeala doi u etvrtak

oko 7 sati na novi kraljevski trg, gdje e me on ekati. Tako se mirnorazgovarao sa mnom da mi se to priinilo najprirodnijom stvari na svijetu.Ali kako e se to, dok prespavam, slagati s mojom savjeu, i kako u togadana iz kue, o tom uistinu nemam ni pojma. No, neto e mi ve pasti napamet! U najgorem, ili bolje, u najboljem sluaju, neu ni doi.

Onda moe gospodin Moerck u etvrtak uveer oko sedam sati stajati nanovom trgu i brojati zvijezde. Pa i kakva mu radost od toga da se sastane sa

mnom?

Rekao je da sam lijepa, laljivac!

14. veljaeDogaaji jueranjeg dana ine mi se kao san. Ali moj dnevnik mi taj


39/118

~ 39 ~

san pretvara u zbilju. Priinja mi se kao da je sve to to sam poinilafantastino i besmisleno. Pa ipak bih rekla, kao da je to u itavom momedosadanjem ivotu, jedino to vrijedi zapisati. I opet govorim sama sebi:Nesretna djevojko! Ti smijena junakinjo, koja si uinila navlas isto, todanomice ini tisuu djevojaka bez ikakva junatva.

Da, kad bih ga bar ljubila ili kad bi on tebe ljubio! Ali ovako, to je to? Smoje strane tek neki nastup, hir, a s njegove u najboljem sluaju asovitadra, pikantan sluaj, kome on milostivo poklanja po nekoliko sati.

Mrzila sam ga ve unaprijed. On da igra kakvu ulogu u mome ivotu?!On, stran ovjek kome ja nisam nita, da bude gospodarom mojih misli,mojih sanja! Njegove su mi oi zapovijedale, a ja sam ih se htjelaosloboditi. I njih i njega!

Da, tako je to bilo. Morala sam se jednom sastati s tim ovjekom,upoznati ga, uhvatiti se s njim u kotac sa ivim stvorom, a ne s fantomom.Morala sam umjesto ejka izZulejmevidjeti glumca Moercka.

Samo tako mogu objasniti i opravdati se to sam ga pozvala na sastanak.Htjela sam ga se osloboditi. A zavrilo se time da sam mu obeala novsastanak.

Htjela sam se osjetiti jaom od njega, a i bila sam na poetku. Upravosam uivala u njegovoj nesigurnosti. U njegovoj neprilici i povrijeenojosjetljivosti, te u njegovoj radoznalosti. Poigrala sam se s njime, muilasam ga i draila.

Ali upravo, kad sam mislila da sam ve pobijedila, oborio me na zemlju.Jo uvijek ga vidim kako stoji preda mnom, pa se oprata uljudnim, alipodrugljivim rijeima. Osjetila sam njegov pogled kao udarac po licu, pakad se okrenuo i poao bojala sam se da ga ne izgubim. Zvala sam ganatrag. Tako sam se slabom osjeala, a ujedno tako sretnom zbog toga.

Taj strani ovjek. Dakako, da mi je stran. Pa ipak znam da jo nikadnisam prema nikomu osjetila toliko povjerenje. U susretu s njim sasvim je

nepotrebno glumiti otmjenu damu. Njegove rijei i njegov glas sasvim mezaokupljaju, i to je tako samo po sebi razumljivo da nimalo ne vrijea mojesamopotovanje. U njegovu nainu, kako je svoje bie prilagodio mome,bilo je neeg upravo udesno muzikalnog. Samo sam kadikad tako toosjetila, kad bi koji plesa vjeto i sigurno plesao sa mnom prema


40/118

~ 40 ~

glazbenom ritmu. Kad zatvorim oi, mogu jo i sad uti njegov glas. Jest,neki je ritam u tome i tako mi je kao da pleem, dugo, lagano i ljuljkajuise.

ujem ga kako mi govori opratajui se sa mnom i drei me za ruke, auz to se smijei i ljubazno me gleda u oi: Ostajte mi zdravo,predraesna, neznana djevojko, neizrecivo se radujem to sam se upoznao svama.

udnovato kako se oi mogu promijeniti! Ubudue neu se vie bojatitih oiju. A ne bojim se vie ni susreta s njim. Radovala bih se tome i to bimi se svialo. Samo kad to ne bi bilo tako besmisleno! Kad ne bi bilo takoneizrecivo lakoumno!

Pa zar lakoumlje uistinu nema nikakva smisla? Tko e ti zahvaliti tonisi nikad nita drugo uradila, nego samo ono to je kreposno i dosadno?Zato da se acam otkinuti po koji cvijetak iz vrta pokraj prasne cestekojom prolazim? Tako bih rado skoila preko plota, pa makar mi se odijelomalo i poderalo, zadrava me samo zabrinuto majino oko. Bojim se tvojihturobnih oiju, majko. Da ti to sazna, ne bi to mogla ni razumjeti,smatrala bi me propalom djevojkom.

Pa ipak, ona koprena! Kako si dola do nje? Kojom si se prilikom usvom ivotu ti posluila njome?

Ta koprena, koja pria o tajnim putovima, jo i sada krije u sebi mirisuvelih rua!

15. veljae

Danas poslijepodne bio je Erik ovdje. Govorili smo samo o Moercku.Erik me pitao ne elim li se upoznati s njime. Odgovorila sam: Ne!Akao razlog tomu navela sam da mi je neka gospoa, koja ga pozna,pripovijedala da je on dosadan hvalisavac.

Tada je morao Erik nanovo pjevati hvalospjeve o svom prijatelju. Rekao

je da prezire tu gospou koja mi je to pripovijedala o Moercku. Bit e da jevrlo glupa, ree, oito neka guska na koju se Moerck nije htio ni obazrijeti.

Ja sam vrlo vjeto branila svoju kijenticu. Neumorno sam izmiljalanove objede koje je Erik na moju veliku radost umio sve pobiti. Doista,


41/118

~ 41 ~

gospodine Moerck, mora da vam se veeras jako tucalo!Ah, jadni Erik! Da samo sluti!

Kad sam naveer majci zazvala laku no, dolo je do posebno ganutljivaprizora. Najprije sam ja plakala jer me je muila s Erikom, onda je onaplakala jer sam joj rekla da misli samo na to kako bi me se to prije rijeila,pa da joj je svejedno, hou li biti sretna ili nesretna. Napokon smo plakaleobje zajedno spoznavi da je ivot samo dolina suza i kajui se zbog svihrunih rijei, to smo ih jedna drugoj rekle.

Ova se kua oito odlikuje obilnim kiama. ovjek bi mislio, da je ubrdima.

16. veljaeU sluaju da sutra poem na rendezvous, moram se za vremena

pobrinuti da naem kakvu izliku. Mislila sam na Kristijanu, to jedinostvorenje koje mi je doista odano. Nikad nisam imala prijateljicu.

Kristijanu dre za moju prijateljicu, no ona je zapravo moja ropkinja. Kije priprosta, ali imuna oca; polazila je istu kolu koju i ja, ali se vazda

osjeala stvorenjem nie rase. Jednom sam se u nekom plemenitom porivuzauzela za nju, a budui sam zbog svoga otroga jezika bila svima strah itrepet, nitko se nije vie usudio vrijeati moju tienicu.

Odonda mi je Kristijana odana i vjerna kao pseto. No lagao bi, tko bi

rekao, da sam je razmazila. Jo nitko nije u tolikoj mjeri osjetio mojunepodnoljivost. Upravo me razdrauje njeno ponizno bie i zastraeniizraz njena lica. To njeno psee pokoravanje siromanoj profesorskoj keri

izazivlje moj prezir. Ali inae mi je ona u kojeemu potrebna. Drago mi jeda mogu tako neogranieno vladati jednom ljudskom duom. Bez ikakvaprigovora podnosi ona sve moje muice. Potpuno sretna upija sunanezrake moje milosti.

Vjerna moja Kristijana ima sasvim okruglu glavu, tananu, blijedoplavu,

bezbojnu kosu; nema nikakvih obrva, tupast nos posut je sunanimpjegama, a oi su joj nalik narupice za gumbe. Stasom nalikuje na ep.

Ipak se ne bi moglo rei da je runa. Samo nema ba nikakva obiljeja,ni jedne izrazite crte, nita to bi je odvajalo od sasvim obinih ljudi. Ali


42/118

~ 42 ~

takva, kakva jest, ona je sretna. Ne poznaje astohleplja i za sebe ba nitane eli. Sve su njene nade i elje samo u vezi sa mnom.

itave prole godine mislila je samo o Eriku. A sad dan na dan sjedi ieka kad e me on zaprositi, te ne zna to bi od tuge kad se sjeti da jo nijedo toga dolo.

Pa ipak, doem li sutra k njoj, pa joj kaem: Kristijana, imam rendezvous s nekim gospodinom, pa mi i ti mora

pri tome pomoi ona e se dodue u prvi mah malo smesti, ali nee se nipokuati usprotiviti. Primit e naprosto kao gotovu injenicu da sad nisuvie na dnevnom redu Erik i zaruke, nego lakoumlje i rendezvous. I onae, kad se priblii as sastanka, sjediti kod kue i drhtati kao i ja, pa ejadnica uivati u mislima o finom souperu i pjenuavom ampanjcu.

16. veljaeSutra u po svoj prilici ipak onamo poi. Kad to doivim, umirit u se.

Opet u biti kreposna djevojka i svakako u, prije nego to se zaruim sErikom, priznati svoj grijeh.

Danas sam prije podne bila kod Kristijane. Nju je upravo elektriziralapomisao da emo na rendezvous. Objasnila sam joj njenu ulogu. Doi esutra k nama i pozvat e me na objed. Obeat e majci da e me ve netkonaveer dopratiti kui.

Kako moji i Kristijanini roditelji nisu ni u kakvom meusobnom odnosu,jedva da se i poznaju, iskljueno je da bi se to moglo doznati.

Kristijani se sve to ini izvanredno interesantnim i pustolovnim, tako da

sam je na koncu morala upravo podsjetiti da ne prilii mladoj djevojci takopretjerano zanimanje za ovakve stvari.

18. veljaeKad je veeras na tornju svetog Nikole odbijalo sedam sati, ila je jedna

visoka, koprenom zastrta dama od starog Kraljevskog puta prema Novom

kraljevskom trgu. Visok mukarac, s krznenim ovratnikom uzdignutim do

uiju, dolazio joj je ususret. Koija irom otvori vrataca, ono dvojenestade u koiji, koja na to naglo odjuri s njima.


43/118

~ 43 ~

Nekoliko asaka kasnije stade koija pod nekim tamnim trijemom.Koija skoi dolje, pritisne na zvono na vratima. Iznutra se odsunezaponac, vrata se otvore, a u bijelom elektrinom svijetlu pojavi sekonobar u fraku s bijelom ogrlicom i duboko se pokloni. Neki gospodin u

krznu pomogne dami pod koprenom sii s kola. Onaj u fraku pourinaprijed uz stepenice: Izvolite ovuda, molim. Rezervirao sam crvenikabinet.

Tako je, donekle romantino, poelo to vee, koje je mnogo obeavalo,ali se zapravo svrilo s razoaranjem.

Gotovo se stidim priznati: skoro sam se dosaivala. Potpuna tri satatrajala je sveanost. Jeli smo mnogo dobrih jela, ali ja nisam imala teka.Pili smo dakako, ampanjac, ali ja sam morala biti vrlo oprezna da doemtrijezna kui. Tako smo dakle sjedili i zabavljali se ueno i pristojno, kaoda smo na dineru kod profesora Magensa.

Najvie me ljutilo to je moj Don Juan smatrao tu veer vrlo uspjelom.Poto smo poveerali, udobno se smjestio u naslonjau, pijuckao liker i snasladom polako puio cigaru promatrajui me ljubazno i govorei samnom dobroudnim,oinskim tonom, kao da sam derite.

Odjednom me zapita: No, zar je zbilja tako opasno piti sa mnomampanjac? Ne doista, opasno nije bilo. Ali ni zabavno, moj gospodine.

Nije mi jasno je li sve to bila samo komedija ili je on u prirodi tako

leden.

Jedan trenutak, odmah im smo uli u kabinet, a konobar se udaljio,inilo mi se da je on sasvim drugaiji. Stajala sam pred ogledalom i skidalaogrta. On je stajao iza mene i galantno mi pomagao. Kad sam zatimdepnim eljiem malo poravnala kosu, pa se okrenula, uhvatio me je zaruku i rekao:Smijem li vas sad dobro pogledati?

Rekoh: to, zar ste razoarani? Pa alite to ete runoj djevojcipokloniti cijelu veer?

Runoj? odvrati on.Ne, ba naprotiv.Stajao je neko vrijeme nepomino i razmiljao. Zatim ree:Nadam se da ne traite komplimenta od mene. Lijepi niste, ali ste

predraesni. Tako ste njeni i mladi kao majsko lie. Ten vam je poputcvjetnih latica i nikad jo nisam vidio usta koja bi tako naliila trenji kao


44/118

~ 44 ~

vaa.Te rijei je sasvim prirodno izgovorio, kao da bi ih htio priguiti. Ali

glas mu je bio tako mekan i iskren, a pogled tako topao i sretan, udnovatme osjeaj proeo u tom trenutku, osjeaj vrtoglava blaenstva, od slavlja i nemoi.

Osvijestila sam se od toga to je svakidanjim glasom nastavio: Molio bih vas, da vas smijem poljubiti.Kako neukusno, kako glupo! Upravo tako kao onda kad mi je javio da

kola ekaju.Odgovorila sam strogo i ozbiljno: Rei u vam neto gospodine

Moerek, drage volje provest u s vama ovu veer kad sam se ve upustila utu vratolomiju. Ali izvolite se tako vladati da ne budem morala odviealiti. Sjetite se to ste mi obeali.

Sjeam se ree on i ba zato sam vas pitao, da li vas smijempoljubiti. Da to proli put nismo tako ugovorili, poljubio bih vas bezdoputenja. Ali ja redovno drim svoju rije, pa u se prema vama vladationako kako elite. A sad ne govorimo vie o tome.

Rekao je to uljudno i smijeei se, ni traga kakvom razoaranju ilinezadovoljstvu. I cijele je veeri bio uljudan, smijeio se i bio zadovoljan.Ali koje li promjene!

Da je taj jednomjerno spokojni bonvivant, koji se za souperom i kasnije

s obzirnom blagonaklonou zabavlja s mladom djevojkom, naravno vrloglupom i neznatnom, da je taj bio onaj isti Romeo, koji je jo prijenekoliko asaka maloj Juliji natjerao krv u lice, to je bilo jo neshvatljivijenego li ona nenadana promjena koja se onda oitovala na njemu. Kakav jeon zapravo u svojoj dui? Nimalo ne podsjea na glumca; naprotiv, tako jemalo poze u njemu. Pa ipak mi se neprestano ini kao da igra komediju ikao da ga to zabavlja to me dovodi u nepriliku igrajui as jednu, asdrugu ulogu.

Onda sam mu i rekla istinu. Bio je izvanredno iznenaen iako se to nanjemu nije opaalo. Rekao je samo: Ah, tako!I pri tom me tako udnopogledao. Oito se nije nadao da sam iz tako dobre obitelji. Uope, mojega je demaskiranje navelo na kojekakve misli.

Poslije nekog vremena ree: Pa onda vi poznajete graditelja Glerupa.


45/118

~ 45 ~

Jest, izvrsno ga poznajem. Uostalom, i vi ga poznajete.Zar vi to znate?Znam, Erik Glerup esto je o vama govorio. On vam je dobar prijatelj i

velik va tovatelj. Da, Glerup je zanesenjak. Tome sam se moralanasmijati.

On:emu se smijete? Erikovu zanosu za me?Ja: Da vam iskreno kaem: da! Priznat u vam, da sam malo

razoarana. Ali ta zloba nije nimalo djelovala na gospodina Moercka.Naprotiv, smijeio se vrlo zadovoljno, podizao au, pogledao me sa stranei rekao:

U zdravlje Glerupovo, gospoice! Ja nisam razoaran upoznavipredmet njegovih zanosnih hvalospjeva.

Kako me je razdraivao taj mir. Prema svemu je oito sasvimravnoduan. Kako je tamo sjedio u svojem naslonjau, inilo se, kao da ganita na svijetu ne bi moglo trgnuti iz trome voljkosti. Da se nebo otvorilo ispustilo mu nekoliko anela u krilo, mislim da bi bez ikakva iznenaenjaiskapio au u njihovo zdravlje. A da li mi se on svia ili ne svia, o tomzacijelo ni askom ne razmilja. Potpuno sam se uvjerila o tome kad smoizlazili iz restauranta. Kraj moga couverta leao je divan bouquet na stolu.Zapravo bih ga bila rado ponijela sa sobom, kao spomen na moju jedinu

pustolovinu, pa sam onako izdaleka dobacila:

teta tih krasnih rua, ali bit e da ih ne bih smjela kui donijeti. Nato je on sasvim suhoparno odgovorio:Pa i nije vrijedno da ih ovjek

ponese. Ve su napola uvele.Uistinu, vatren, poetian kavalir!Odvezao se sa mnom u kolima sve do ugla nae ulice. Putem me je pitao

gdje emo se opet vidjeti. Odgovorila sam da se uope neemo vie vidjeti. Boe moj ree on ne smijete biti tako okrutni! Toliko sam se

radovao tome da ete me jednom pohoditi u mom stanu. Tamo bi nam bilomnogo udobnije, nego u restaurantu.

Ne, to ne moe biti. A i ja to neu.INo, da! zapadne u razmiljanje. Ali kad su kola stala, ree opet istim

onim priguenim umilnim glasom:Vjerovali vi ili ne, ali nikad jo nisam vidio tako milu djevojku, kao to


46/118

~ 46 ~

ste vi. I jako mi je ao to me neete vie vidjeti. Zbogom. I hvala vam izdna srca to ste doli.

On otvori kola, pa kad sam mu na rastanku pruila ruku, sagne se nadnju i poljubi je.

Vjerovali vi ili ne vjerovali. Da, kad bih znala to trebam raditi. Kad bihznala je li poten ovjek ili samo igra komediju. Ali sad je ionako sveprolo pa je sasvim svejedno.

Zauvijek je prolo! Jer on mi nije ni predloio da se ponovo sastanemo.Pa zar to onda znai da mu je toliko do toga da me vidi?

Pria se svrila. I dobro je da nije bilo vie nalik na priu. Nisam se bajako zacrvenjela, jer sam bila uvjerena da je sve svreno, kad sam majcikoja me je ekala nadugo i nairoko pripovijedala kako sam provela veerkod Kristijane.

Ali, recimo da me nije zamolio da me smije poljubiti, recimo, da je

nastavio dalje onim zamamnim glasom, recimo da se okoristio mojom

slaboom?!Jeste li vi doista potenjak, gospodine Moerck, ili ste tek malo glupi?

19. veljaeDanas poslije podne dola je Kristijana uti kako je bilo na sastanku. Da

je ne rastuim, a i da sebe ne uinim smijenom, sjajno sam joj opisalaraskono veselje te veeri. A kako je Kristijana romantine udi, i to onenajprimitivnije vrste, pripovijedala sam joj da je moj kavalir donio sa

sobom krinku od ruiaste svile kojom sam svaki put morala prekriti lice

im bi uao konobar koji je uvijek morao najprije triput diskretno pokucatina vratima.Kristijana je kod svake ae vina, to sam je iznosila u pripovijedanju,

postajala sve rumenija u svom okruglom licu, pa je razrogaenih oiju igotovo bez daha upitala:

A onda, Julija, kada te je napokon poljubio?Da mi je bilo samu sebe vidjeti kad sam joj tonom povrijeene grofice

odgovorila:Zabranjujem ti takva neukusna pitanja, Kristo. Misli li da jecjelivanje na sastanku bon ton?


47/118

~ 47 ~

Postiena Kristijana primijeti: Zbilja sam mislila da bi moralo do togadoi.

Daobjasnila sam joj svojim veim iskustvom ali kod finih rendezvousa dolazi jako kasno do cjelivanja. Najprije mora kavalir jako dugo s

najveim potovanjem udvarati, onda jednog dana padne pred svojomdamom na koljena, pa ako ga ona tada smatra dostojnim nagrade, prui munajprije ruku, a onda tek obraz da ga njeno dodirne usnama.

Kristijana se s najveim divljenjem zagleda u mene, te uzdahnu: Da, ali to svakako treba biti vrlo fina i vrlo darovita djevojka kojoj

gospoda na taj nain udvaraju.Na koncu sam joj drala malo predavanj

petar nansen - julijin dnevnik

Documents