phj - skripta (predavanja)

8/17/2019 PHJ - skripta (predavanja)

1/25

Sveuĉilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Ivana Luĉića 3

Odsjek za kroatistiku

Katedra dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika

Kolegij: Povijest hrvatskoga jezika

Akad. god. 2014/2015.

POVIJEST HRVATSKOGA

JEZIKA

Skripta za ispit − bilješke s predavanja

Tomislav Fuzul

2. srpnja 2015.


2/25

2


3/25

3

PERIODIZACIJA HRVATSKOGA KNJIŢEVNOG JEZIKA

- periodizacija prema: Dalibor Brozović, Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slav. jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrv. književnosti

- Brozović povijest hrvatskoga knjiţevnoga jezika dijeli u 2 velika razdbolja:

1) PREDSTANDARDNO (9. − 2. pol. 18. st.) − dijeli se na 3 razdoblja

2) STANDARDNO (2. pol. 18. st. − 20. st.) − dijeli se na 3 razdoblja

Predstandardno razdoblje

1. RAZDOBLJE PREDSTANDARDNOG RAZDOBLJA − od kraja 9. do kraja 15. st. (3 faze):

1. FAZA − od 9. do pol. 12. st.

- ĉakavsko-hrvatskocrkvenoslavenski amalgam jedini je hrv. pismeni jezik

- glagoljica je jedino pismo

- latinicom se piše samo latinski

2. FAZA − od pol. 12. st. do kraja 13. st.

- stiţe ćirilica (današnja srednja i juţna Dalmacija, Dubrovnik, Bosna, Slavonija)

- ĉakavština sa smanjenim udjelom hrvatskocrkvenoslavenskih elemenata (proctor uporabe glagoljice)

- štokavština i juţna ĉakavština, s jakim utjecajem sjeveroĉakavsko-hrvatskocrkvenoslavensl. amalgama(proctor uporabe ćirilice)

3. FAZA − od 14. do kraja 15. st.

- pojavljuje se latinica (širi se u sve hrv. krajeve)

- prije 14. st. na latinici su zapisana hrv. vlastita imena (osobna i zemljopisna) ili citirane rijeĉi uinojeziĉnim, uglavnom latinskim, tekstovima

- glagoljica postupno dobiva pokrajinsko znaĉenje

2 POSLJEDICE:

a) glagoljica gubi priliku da postane općehrvatsko pismo

b) ĉakavsko-hrvatskocrsl. amalgam neće postati hrv. standardni jezik

- problem ĉak -hrvatskocrsl. amalgama k ao budućega hrv. stand. jezika (RIJEŠENO)


4/25

4

- latinica je postala dominantno pismo zato što se u hrv. zemljama već upotrebljavala za latinski italijanski jezik

- koegzistiraju 3 pisma, ali latinica se mora uĉiti zbog latinskog jezika, a hrvatski se moţe pisati svimtrima pismima

2. RAZDOBLJE PREDSTANDARDNOG RAZDOBLJA − 16. st.

- nastanak i razvoj pokrajinskih knjiţevnosti

- problemi:

a) izbor izmeĊu ĉak. i štok. pismenog jezika

b) izbor izmeĊu latinice i zapadne ćirilice

c) javlja se kajkavski knjiţ. jezik

- nastaju 2 teritorijalna kompleksa:

1) JUGOISTOĈNI (štokavsko- juţnoĉakavski)

2) SJEVEROZAPADNI (kajkavsko-sjeveroĉakavski)

JUGOISTOĈNI KOMPLEKS

- izbor narjeĉja za temelj pisanomu jeziku (štokavsko ili ĉakavsko narj.)

- izbor pisma − latinica ili zapadna ćirilica (NIJE RIJEŠENO)

- u obama pitanjima vlada ravnoteţa

SJEVEROZAPADNI KOMPLEKS

- glagoljica postaje rubno pismo

3. RAZDOBLJE PREDSTANDARDNOG RAZDOBLJA − 17. i prva pol. 18. st. a) JUGOISTOĈNI KOMPLEKS (štokavsko- juţnoĉakavski)

- izbor pisma − latinica (bosanskohercegovaĉki franjevci)

- izbor narjeĉja − štokavština (ĉakavština se više ne javlja kao pisani jezik sve do poĉ. 20. st.)

- novi problemi:

▪ ikavština ili jekavština (NIJE RIJEŠENO)

▪ koji tip štokavske osnovice u pismenom jeziku (RIJEŠENO)

- bosanski novoštokavski razgovorni i pismeni jezik


5/25

5

- (nenovoštokavski govori gube bitku)

- Biblija Bartola Kašića − ijekavska štokavština (uzor bosanski novoštokavski razgovorni jezik)

- franjevci − teţe prema ikavštini

b) SJEVEROZAPADNI KOMPLEKS (kajkavsko-sjeveroĉakavski)

- latiniĉna i glagoljiĉna ĉakavska pismenost

- kajkavski knjiţ. jezik postaje polifunkcionalan

- kajkavsko-ĉakavska (hibridna) pismenost “Ozaljskoga kruga” (zrinsko-frankopansko-viztezovićevskogtipa)

Standardno razdoblje

4. RAZDOBLJE − od 2. pol. 18. st. do HNP-a

a) JUGOISTOĈNI KOMPLEKS

- novoštokavski pismeni jezik u procesu standardizacije; bez jedinstvene grafije

- 2 latiniĉne grafije: • dalmatinska

• slavonska

- ikavština ili ijekavština? − tezulja naginje u korist ijekavštine (NIJE RIJEŠENO)- 3 slabe toĉke: ▪ ortografijska neujednaĉenost

▪ pitanje novoštokavske deklinacije

▪ šćakavizam ili štakavizam?

prve 2 toĉke nisu riješene

šćakavizam ili štakavizam − RIJEŠENO u korist štakavizma (svi hrv. štokavskigovori,ikavski i ijekavski jesu novoštokavski; štokavski su govori meĊusobno sliĉniji)

- šćakavci unose u jezik štakavizme (obrnuto nikada!) - ĉakavci i kajkavci osvrću se na štokavsku pismenost (obrnuto nikada!)

- novoštokavski pismeni jezik − prvi hrvatski iznadregionalni pismeni j. nakon hrvcrsl. jezika

b) SJEVEROZAPADNI KOMPLEKS

- kajkavski pismeni jezik u procesu standardizacije, grafija priliĉno sreĊena, gramatiĉka norma takoĊer,integracija hibridnoga jezika, utjecaji jugoistoĉnoga kompleksa sa slavonske strane


6/25

6

5. RAZDOBLJE − HNP do kraja 19. st.

- napuštanje kajkavskoga knjiţ. jeizka

- unificiranje grafije u doba HNP-a (RIJEŠENO)

- uklonjeno ikavsko-ijekavsko dvojstvo- novi problemi: ▪ morfonološki ili fonološki pravopis (RIJEŠENO u korist fonološkog pravopisa)

▪ starija ili novoštokavska deklinacija (RIJEŠENO u korist novoštokavske dekl.)

6. RAZDOBLJE

- konsolidacija standard

- raĊanje novoĉakavske i novokajkavske dijalektalne beletristike

TISKARSTVO U HRVATSKOJ I SENJSKA I RIJEĈKA GLAGOLJSKA TISKARA

- zaĉeci tiskarstva: 1455. u gradu Mainzu J. Guttenberg tiska Bibliju u 42 retka → Guttenbergova galaksija

- prva hrv. tiskana knjiga: M isal po zakonu r imskoga dvora (22. 2. 1483.) − 28 godina nakon prve europsketiskane knjige; ne znamo gdje je tiskan, nemamo kolofon ; uz nas još i Crnogorci, prije nas jedino Ĉesi, a

poslije nas istoĉni Slaveni (Rusi, Ukrajinci)

HRVATSKE INKUNABULE

- inkunabula (lat. posteljica)

- 6 glagoljiĉnih, 3 latiniĉne, 0 ćiriliĉnih

GLAGOLJIĈNE:

1. Misal po zakonu rimskoga dvora (22. 2. 1483, mjesto tiskanja nepoznato)

2. Brevijar po zakonu rimskoga dvora (1491, mjesto tiskanja Kosinj?)

3. Ispovid (1492, mjesto tiskanja nepoznato)

4. Baromićev brevijar (1493, Venecija)

5. Senjski missal (1494, Senj)

6. Spovid općena (1496, Senj) − jedina hrv. neliturgijska galagoljiĉna incunabula

LATINIĈNE:

1. Molitvenik (1490, mjesto tiskanja nepoznato, pripada dubrovaĉkom jez. tipu)

2. Oficij (1490, mjest tiskanja nepoznato)


7/25

7

3. Lekcionar Bernardina Splićanina (1495, Venecija)

najstariji toĉno datiran

knjiga ĉitanja; utjecao na oblikovanje standard

*ZANIMLJIVOSTI*

- Nikola Modruški, Posmrtni govor kardinalu Petru Riariju (1474, Rim)

prva tiskana knjiga hrv. autora

- Juraj Šiţgorić, Elegiarum et carminum libri tres (1477, Venecija)

prva tiskana pjesniĉka zbirka hrv. autora

SENJSKA GLAGOLJAŠKA TISKARA

- djelovala od 1494. do 1508.

- objavila 7 knjiga (od toga 2 inkunabule):

1. Senjski missal (1494)

2. Spovid općena (1496)

3. Naručnik plebanušev (1507) − upute za voĊenje ţupa

4. Meštrija od dobra umrtija (1507. ili 1508)

5. Tranzit sv. Jerolima (1508)

6. Mirakuli slavne deve Marije (1508)

7. Senjski korizmenjak (1508) − korizmene propovijedi poznatoga franjevca Roberta Carraciola

- Blaţ Baromić − voditelj senjske glagoljaške tiskare

- Grgur Senjanin − tiskar

- Jakov Blaţilović, Silvestar Bedriĉić, Pero Jakovĉić − prevoditelji

RIJEĈKA GLAGOLJAŠKA TISKARA

- djelovala od 1530. do 1531.

- objavila 6 naslova:

1. Psaltir (1530) − poĉetnica, molitve

2. Oficij rimski (1530) − molitvenik

3. Misal hrvacki (1531) − najopseţnije djelo otisnuto u rijeĉkoj tiskari

4. Knjižice krsta (1531) − ritual


8/25

8

5. Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov (1531) − povijesno djelo

6. Od bitija redovničkoga knjižice (1531)

posljednje tiskano Koţiĉićevo djelo o tome kakav redovnik mora biti

- Šimun Koţiĉić Benja − voditelj rijeĉke glagoljaške tiskare− nastojao popraviti jezik hrv. glagoljaških knjiga (predgovor djelu Knjižica od

žitija rimskih arhijerejov i cesarov, tzv. Pismo Tomi Nigru, trogirskom biskupu)

TISKARSTVO U VENECIJI (Glagoljica)

1. Bukvar (1527) − najstarija hrvatskoglagoljska poĉetnica

2. Misal Pavla Modrušanina (1528)

3. Brozićev brevijar (1561)

ĆIRILIĈNE TISKANE KNJIGE

- Dubrovački molitvenik i Petnaest molitava sv. Brigite (Venecija, 1512)

najstarije hrvatske ćiriliĉne tiskane knjige

jezik štokavskoijekavski dubrovaĉkoga kraja

TISKARSTVO U SREDIŠNJOJ HRVATSKOJ (do 17. st.)- putujuća tiskara Ivana Manlijusa u Nedelišću i Varaţdinu

1. Ivan Pergošić, Decretum (Nedelišće, 1574) − najstarija kajk. tiskana knjiga

2. Antun Vramec, Kronika (Ljubljana, 1578)

3. Antun Vramec, Postilla (Varaţdin, 1586) - propovijedi

HRVATSKA PROTESTANTSKA TISKARA

- mjesto tiskanja: Urach kod Tübingena i Regensburg (samo 1 knjiga iz 1568)

- tiskara Hansa Unganda

- tronarjeĉno

- razdoblje tiskanja: 1561. − 1565.

- 28 tiskanih knjiga: 14 glagoljicom, 8 ćirilicom, 6 latinicom

- najznaĉajnije djelo: Prvi el Novoga testamenta (1562), Drugi del Novoga testamenta (1563)

- prireĊivaĉi: Antun Dalmatin, Stipan Konzul Istranin

- namjera: prevesti Sveto pismo na jezik prihvatljiv ĉakavcima, štokavcima i kajkavcima


9/25

9

- jezik: ĉakavski, s elementima crkvenoslav. i slovenskog j.

OSTALA DJELA PROTESTANTSKE TISKARE:

- Razgovaranje meju papistu i jednim luteranom (1555)

polemika, prva hrv. protestantska knjiga

- Tabla za dicu (1561) − poĉetnica

- Proroci (1564) − starozavjetna knjiga

ISTOĈNOSLAVENIZACIJA HRVATSKIH LITURGIJSKIH TISKANIH KNJIGA (17. i 18. st.)

- prevoditelji: ▪ Rafael Levaković

▪ Mateo Karaman

▪ Matej Sović

▪ Ivan Paštrić

prevodili Bibliju i stavjali istoĉne elemente

ljudi radije išli na latinske mise

- M isal rimskij (Rim, 1631.) − priredio R. Levaković → poĉetak istoĉnoslav. hrvatskoglag. tekstova

- uvedene ukrajinske i bjeloruske jeziĉne crte

- Rim ţeli da se za sve katoliĉke Slavene oblikuje zajedniĉki slavenski liturgijski jezik

ĈAKAVSKI KNJIŢEVNI JEZIK

- od 17. st. nema velikih ĉakavskih pisaca

- Marko Marulić, Judita (1521) − splitska ĉakavština

- 16. st. − procvt i vrhunac ĉakavštine

- svi dubrovaĉki pisci imaju dosta ĉakavizama

▪ hvarski krug: Hektorović, Benetović, Lucić

▪ zadarski krug: Zoranić, Karnarutić, Baraković

- sredinom 18. st. ĉakavština nestaje iz knjiţevnosti

ŠTOKAVSKI KNJIŢEVNI JEZIK

A) DUBROVNIK I OKOLICA

- 16. st. − pojava juţne ijekavske štokavštine (utjecaji iz Hercegovine) u dubrovaĉkim knjiţevnimtekstovima

▪ pojava RANJINI NA ZBORNIKA: Šiško Menĉetić, Dţore Drţić


10/25

10

▪ ostali: Marin Drţić, Mavro Vetranović, Dominko Zlatarić, Dinko Ranjina

- 17. st. − vrhunac dubrovaĉke knjiţevnosti

▪ autori: Ivan Gundulić, Junije Palmotić, Ivan Bunić Vuĉić

- pitanje staroga dubrovaĉkoga jezika − 2 teorije: 1. ĉakavski − naknadno štokaviziran

2. štokavski s dosta ĉakavskih elemenata

prema J. Vonĉini vjerojatnija je prva teorija

B) BOSNA

- 17. st. − djeluje protureformacijska knjiţevnost

▪ bosanski pisci svoj jezik zovu: slovinski , ilirički , bosanski , a katkada i hrvatski

▪ najpopularniji bosanski pisac puna 2 stoljeća je MATIJA DIVKOVIĆ

piše staroštokavskim, istoĉnobosanskim, ijekavsko-ikavskim govorom

jekavsko-ikavski pišu: Pavao Posilović, Ivan Bandulavić, Stjepan Matijević, Ivan Anĉić

▪ franjevci − kljuĉna uloga u formiranju hrv. standard

▪ franjevaĉka pisana praksa − zajedniĉka dalmatinsko-bosansko-slavonska

- 18. st. − u djelima bosansko-hercegovaĉkih pisaca prevladavao je ikavski štokavski govor, što je već

bio knjiţevnim jezikom srednje Dalmacije (Grabovac, Kaĉić) i Slavonije (Kaniţlić, Relković)

C) DALMACIJA

- Grabovac, Kaĉić − obraćaju se obiĉnom puku, kojemu mora biti blizak taj jezik

- Dubrovĉani − obraćaju se obrazovanim ljudima

- FILIP GRABOVAC − autor Cvita razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (1747)

izravno se obraća selu

- ANDRIJA KAĈIĆ MIOŠIĆ − Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756)

pravi „narodni“ brevijar

najutjecajnija knjiga 18. st. u oblikovanju standarda

najizdavanija knjiga starije hrv. knjiţevnosti

D) SLAVONIJA

- kao jeziĉnu osnovu uzimaju slavonske govore, ali uzore imaju u izgraĊenom dubrovaĉkom govoru i

bosanskom knjiţevnom jeziku


11/25

11

- ANTUN KANIŢLIĆ − Kamen pravi smutnje veli ke (1780)

uzoran jezik i stil

E) DODATAK- Ivan Bandulavić, Pištole i evanđelja (1613)

štokavska ikavica, za one krajeve u kojima se nije glagoljalo

- Bartol Kašić, Ritual r imski (1640)

bosanska štokavština; za iste krajeve; jednoznaĉan slovopis

- u liturgiji i propovijedima proširio se štokavski kao opći jezik Hrvata

KAJKAVSKI KNJIŢEVNI JEZIK

- 16. st. − poĉetak kajkavske knjiţevnosti

▪ temelji: srednji vijek (Petrisov zbornik, Kolunićev zbornik, Vinodolski zbornik, Tkonski zb. i dr.)

▪ tiskane knjige: Pergošić: Decretum (1574), Vramec: Kronika (1578), Postilla (1586)

▪ kajkavski tekstovi nisu odraz govora, nego urbane kajkavštine (zagrebaĉko-varaţdinski govor)

▪ Vramec unosi ĉakavske, štokavske i slovenske jeziĉne crte

- 17. st.

▪ Nikola Krajaĉević, Juraj Habdelić, Boltiţar Milovec

▪ J. HABDELIĆ u svoj rjeĉnik unosi rijeĉi zagorske (SZ kajkavski), majdačke (majdak = osoba izokolice Jatrebarskog; JZ kajkavski), solarske (ĉakavski), tukarske (tuka, s naveskom -koi; štokavski)

▪ termini: slovenski = kajkavski

kranjski = slovenski

horvatski = ĉakavski (kasnije, od 19. st., kajkavski)

▪ citat: predgovor Zercala marijanskog J. Habdelića (Vonĉina, 1988)

- 18. st.

▪ F. Sušnik, A. Jambrešić, J. Mulih, S. Fuĉek, T. Brezovaĉki

▪ JURAJ MULIH − prvi kajkavac koji piše knjige “slavonskom štokavštinom”

HIBRIDNII KNJIŢEVNI JEZIK

- termin hibridni skovao J. Vonĉina

- J. Vonĉina: jezik „Ozaljskoga kruga“


12/25

12

- hibridnim jezikom pišu:

▪ popovi glagoljaši (Petrisov zbornik i dr.), hrvatski protestanti (S. K. Istranin, A. Dalmatin, J.Cveĉić), plemići Zrinski i Frankopani

▪ pišu tronarjeĉno

▪ jezik zovu: općeni, sadašnji, razumni knjiţevni jezik

ţele zajedniĉki jezik za sve Hrvate, a tek onda za druge narode

- drugi predstavnici: Nikola Dešić, Franjo Glavinić, P. R.Vitezović, Juraj Zrinski, Juraj Kriţanić

- tronarjeĉnost potiĉu: Petar Zrinski, Katarina Ana Frankopan Zrinska, Fran Krsto Frankopan

- vaţni leksikografi: 1) Ivan Belostenec (Bilostinac Slavonac) piše Gazophylacium

nastao prije 1675, tiskan 1740. (lat. škrinjica)

djeluje na Zrinskog da se stvori knjiţ. jezik na tronarjeĉnoj osnovi

2) P. Ritter Vitezović, Lexicon latino-il lyri cum

rukopis, 1698 − 1708.

- citat: A. Dalmatin, Prvi del novog testamenta (Vonĉina)

- hibridni knjiţevni jezik: od 15. do poĉ. 18. st.

- svjesno, namjerno oblikovan

- gramatiĉar Juraj Kriţanić

- „jezik ozaljskoga kruga“ i “hibridni jezik” − termini J. Vonĉine

POVIJEST HRVATSKE LEKSIKOGRAFIJE

- inicirali Talijani − trgovina na relaciji Ancona − Senj

HRVATSKI TISKANI RJEĈNICI

- Pietro Lupis Valentiano, Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca alli grandi, alli piccoli et alle donne (Ancona, 1527)

prvi hrvatski tiskani rjeĉnik, ali nesamostalan, tiskan u okviru druge knjige

tal.-hrv. i hrv-tal. rjeĉnik

više tal-hrv. konverzacijski priruĉnik nego rjeĉnik

mali rjeĉnik (196 natuknica, 328 hrv. rijeĉi)

namijenjen talijanskim trgovicima koji su poslovno dolazili na našu obalu (Ancona − Senj)


13/25

13

- blago se javlja u drugim višejeziĉnim rjeĉnicima:

a) ĉesški: Sigismund Gelenius (Prag, 1537), Matouš Benešovski (Prag, 1587)

b) hrv. aneksni rjeĉnici (strukovni rjeĉnici):

▪ Bartol ĐurĊević (Antwerpen, 1544)▪ Ivan Pergošić (Nedelišće, 1544)

▪ Šime Budinić (Rim, 1582)

▪ Juraj Dalmatin (Wittenberg, 1584)

c) njemaĉki: Jeronim Megiser (Graz, 1592)

- Faust Vranĉić, Dictionarium quinque nobillissimarum Europae liguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungricae ( Rječnik pet najuglednijih jezija: lat, tal, njem, hrv. i mađ.) − Venecija, 1595.

prvi naš samostalno tiskan rjeĉnik

ishodišni jezik latinski

Valentin Putanec uzimao hrvatski kao polazišni jezik (IHJJ)

ima 5 stupaca; 5800 hrv. rijeĉi (veĉina ĉak, ali ima i štok.)

Vranĉić je prvo izraĊivao lat.-tal.-njem. rjeĉnik, zatim hrv.-maĊ. i spojio ih u jednu cjelinu

rjeĉnik sadrţi popis rijeĉi što su ih MaĊari usvojili od Hrvata (prvi sustavniji pokušajetimološkog razmatranja leksiĉkoga blaga)

graĊa ĉakavska, ali i štokavska, samo djelomice kajkavska

- Petr Loderecker, Dictionarum septem diversarum linguarum, videlicet Latine, Italice, Dalmatice,

Bohemice, Polonice, Germanice et Ungarice (Prag, 1605)

2 dijela: sedmojeziĉni rjeĉnik s latinskim kao polaznim

lat.-tal.-hrv.-ĉeš.-polj.-njem.-maĊ. rjeĉnik → prvi dio

prvi u kojem je hrvatski ishodišni jezik → u drugom dijelu

drugi dio: 6 obratnih dvojeziĉnih rjeĉnika u kojima su polazni tal., hrv., ĉeš., polj.. njem., maĊ.

jezik, a latinski drugi jezik (po uzoru na Vranĉića) 60 str., ima hrvatsko-latinski rjeĉnik

nesamostalno leksikografsko djelo

de facto prvi rjeĉnik s hrvatskim kao polaznim jezikom (obiĉno se to prvenstvo veţe uzMikaljin rjeĉnik Blago jezika slovinskoga, koji je samostalan)

- Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskoga (Loreto, 1649; Ancona, 1651)

donosi štokavske, ĉakavske i kajkavske rijeĉi → naddijalektna namjena

rjeĉniku dodana gramatika (Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za naučiti latinski jezik )


14/25

14

jeziĉni priruĉnik katoliĉkim misionarima

Mikalja djelovao kao „ilirski“ misionar u loretu

rjeĉnik dovršava u Anconi

prvi samostalni rjeĉnik s hrvatskom kao natukniĉkom stranom

hrvatsko-talijanski rjeĉnik

25 000 − 30 000 natuknica

sadrţi prikaz pravopisa na latinskom i hrvatskom jeziku i gramatiku talijanskoga jezika

- Juraj Habdelić, Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670)

školski rjeĉnik namijenjen uĉenicima

prvi hrv. kajkavski rjeĉnik ( slovenski = hrv. kajkavski knjiţ. jezik)

hrvatsko-latinski rjeĉnik

10 000 natuknica

Ċaci uĉe latinski prevodeći s hrvatskog jezika

unosio ĉakavske i štokavske rijeĉi

drţi da su male razlike meĊu hrv. narjeĉjima (lehko ~ lahko, osem ~ osam…)

- Ardelio Della Bella, Dizionario italiano, latino, illirico (Venecija, 1728)

jedan od najboljih hrvatskih stranih rjeĉnika

talijansko-latinsko-hrvatski rjeĉnik

graĊa preuzeta od dubrovaĉkih i dalmatinskih pisaca (preteţito dubrovaĉkih)

donosi štokavske (jekavske), ali i ĉakavske rijeĉi

više od 30 000 tal. natuknica, u indeksu oko 18 000 rijeĉi

velik Della Bellin prinos u stvaranju pravnog, matematiĉkog i fizikalnog nazivlja

skupio i iznio mnoštvo bogoslovnih termina

dobra strana rjeĉnika: rjeĉniĉkim blagom starih ĉak. pisaca moţe se obogatiti i knjiţevni jezik graĊen na jekavsko-štokavskoj narjeĉnoj osnovici

- Ivan Belostenec, Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarum (lat.-hrv. dio) i

Gazophylacium Illyrico-Latinum (hrv.-lat. dio) − Zagreb, 1740

veliki lat.-hrv. i hrv.-lta. rjeĉnik

rjeĉnik hibridnoga knjiţ. jezika

uporaba kontaktnih sinonima

J. Vonĉina: Bilostinac rukopis leţao u pavlinskome samostanu u Lepoglavi punih 65 godina


15/25

15

2 000 stranica velikoga formata

latinskih rijeĉi više od 40 000, a hrv. još više

rukopis za tisak priredili pavlini Matija Muţar i Jeronim Orlović (ne zna se pouzano što surjeĉniku dodali)

najviše vremena proveo u samostanu Svetice nedaleko od Ozlja (prihvatio nacrt o hibridnomekjiţ. jeziku)

natukniĉki sloj ĉine kajkavske rijeĉi

graĊa iz juţne Hrvatske i Slavonije

potaknuo stvaranje struĉnih terminologija, npr. scientia (znanost, znanje)¸ philologia (ljubavgovorenja, ali i nauka), ins (pravda, zakon, pravica), geometrija (kopromjerje, meštrija), medicina (vraĉtvo, znanost vraĉtva), theologia (bogoslovstvo, znanost Boţjieh stvarih i Svetog pisma),

philosophia (ljubav mudrosti, mudroznanosti)

- Andrija Jambrešić−Franjo Sušnik , Lexicom latinum interpretatione illyrica, Gramatica et Hungaricalocuples (Zagreb, 1742)

zapoĉeo Jambrešić, dovršio Sušnik

lat.-hrv.-njem.-maĊ. rjeĉnik

hrvatski (kajkavski) rjeĉniĉki fond; unose i štokavskih i ĉakavskih rijeĉi

mnogo sinonima

osnovna zamisao: leksikografska obrada jezika naroda koji tada ţive u istoj drţavnoj zajednici(hrv., njem., maĊ.)

prikaz razlika meĊu narjeĉjima potpunjuje u odnosu na tradiciju, npr. refleks jata:vera/vira/viera (razlika o odnosu na Belostenca i Habdelića)

- Joakim Stulli, Lexicon Latino-Italico-Illyrico (Budim, 1801)

Rječosložje ilirsko-(slovinsko)-italiansko-latinsko (Dubrovnik, 1806)

Vocobolario Italiano-Illirico-Latino (Dubrovnik, 1810)

najopseţnije djelo starije hrvatske leksikografije i jedno od najopseţnijeh djela u ukupnojleksikografskoj tradiciji

svaki dio objavljen je u 2 knjige

2. dio ( Rječosložje) sadrţi 80 000 rijeĉi, fraza i uzreĉica

graĊa: prevladavaju dubrovaĉki pisci

prevladavaju štokavske rijeĉi, ali ima i kajkavskih i ĉakavskih

Stulli drţao da postoji jedan slavenski rjelnik (zato unosi ĉeške, poljske, slovenske,staroslavenske, ruske i rusko-slavenske rijeĉi)


16/25

16

- Josip Voltić, Ričoslovnik (vocobolario-Wörterbuch) iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezka s jednom pritpostavljenom gramatikom ili pismenstvom (Beĉ 1803) + Gramatica illirica

rjeĉnik sastavio za potrebe baruna Franje Marije Stefano-Carnee

hrvatsko-njemaĉko-talijanski rjeĉnik

graĊa iz svih naših narjeĉja

rijeĉi donosi u tri lika (lik, lek, ljek )

donosi samo glavna znaĉenja rijeĉi

- Ivan Maţuranić−Jakov Uţarević, Deutsch-illirisches Wörterbuch ( Njemačko-ilirski slovar ) − Zagreb,1842

prvi moderni, znalaĉki sastavljen i opseţan rjeĉnik hrv. jezika 19.st.

rjeĉnik namijenjen Nijemcima

Maţuranić unosi rijeĉi iz ĉakavskih govora ( sablast, spužva, razizemlje)

tvorba kovanica po uzoru na neslavenske jezike (crvolik, dalekovid, grboslovlje, pilana,

sladoled, kišobran, lutkar, opaska)

RUKOPISNI RJEĈNICI

- Nicolo Rocabonella, Liber de simplicibus ( Kmjiga o jednostavnostima, tj. ljekovitim biljkama) − Zadar,14−15. st.

prvi hrvatski rukopisni, višejeziĉni, terminološki i slikovni rjeĉnik

lat.-grĉ.-arap.-njem.-hrv. imenik bilja

od 458 naziva biljaka 369 (80%) ima hrv. inaĉicu (330 hrvatskih termina)

- Arnold von Harff , kraj 15. st.

putopis u svetu zemlju (na putu do Izraela prolazio Dubrovnikom i zabiljeţio 56 hrvatskih rijeĉi povezanih u sintagme i reĉenice)

objavljen tek u 18. st.

- Bartol Kašić, Hrvatsko-talijanski rječnik (1599)

pronašao ga Vladimir Horvat u knjiţnici Male braće u Dubrovniku (anoniman rukopis 194),rekonstruirao, transliterirao, transkribirao

sadrţi latinsko-hrvatski konverzacijski priruĉnik iz 1595.

dopuna za uĉenje hrv. jezika uz svoju gramatiku

posluţio u izradi Mikaljina rjeĉnika


17/25

17

- Talijansko-hrvatski rječnik (1606)

nepoznat autor

ĉuva se u knjiţnici Bodleiana u Oxfordu

- fra Ljudevit Lalić, Blago jezika slovinskoga ili slovnik (kraj 17. st.)

rukopis se ĉuva u knjiţnici franjevaĉkoga samostana u Omišu

pronašao ga fra Andrija Nikić 1999.

lat.-tal.-hrv- rjeĉnik (raspored obrnut od Mikaljina)

- Ivan Tanzlinger Zanotti, rjeĉnik bez naslovnice (1699)

tal.-hrv.-lat. rjeĉnik

govor sjeverne Dalmacije, dalmatinski, štokavski i ĉakavski pisci, stariji rjeĉnici, ali i kajkavskirjeĉ.

zastupa tronrjeĉnu koncepciju standarda

- Pavao Ritter Vitezović, Lexicon Latino-Illyricum (1700. − 1709.)

hrv.-lat. rjeĉnik i lat.-hrv. rjeĉnik

prvi dio izgubljen, drugi saĉuvan i objavljen 2000.

unosio sva tri narjeĉja

hrv. jezik valja oĉistiti od suvišnih stranih rijeĉi

hrvatske rijeĉi biljeţe se jednografemskim slovopisom! (odluĉno djeluje na Gajevu konaĉnureformu latinice 1835)

- Adam Pataĉić, Dictionarium latino-illyricum et germanicum (1772. − 1779.)

priruĉni leksikon hrvatskoj mladeţi

latinsko-hrvatsko-njemaĉki rjeĉnik

pisan kajkavskim narjeĉjem zagrebaĉke sredine

uzimao i štokavske rijeĉi

encikloedijski rjeĉnik (pojmovi o Bogu i ĉovjeku, politiĉki, vojni, knjiţevni pojmovi,gospodarstvo i tehnika)

zanimljiv u oblikovanju kajkavskog nazivlja

- Josip Jurin, Calepinus trium linguarum (1765. − 1773.)

2 dijela: latinsko-hrvatsko-talijanski rj. i talijansko-latinsko-hrvatski rj.

autor uzoma rijeĉi iz govora Šibenika i okolive (osnova je štokavsko-ĉakavski ikavski govor)


18/25

18

- Matija Petar Katanĉić, Pravoslovnik ( Etymologicon illyricum) − prva ĉetvrtina 19. st.

nedovršen etimologijski rjeĉnik

dovršen do rijeĉi svemoguć

obraĊuje oko 53 000 rijeĉi

POVIJEST HRVATSKIH GRAMATIKA

UVOD

- Sanda Ham, Povijest hrvatskih gramatika (2006)

stare hrvatske gramatike 1604−1836.

1. gramatika hrv. jezika − Kašićeva (1604)

2. gramatika hrv. jezika − Della Bellina (1728)

1604.−1728. − gramatike stranih jezika pisane hrvatskim jezikom

1728−1836. − 17 gramatika hrvatskoga jezika (33 izdanja: 9 kajkavskih + 24 štokavske)

GRAMATIKE STRANIH JEZIKA PISANE HRVATSKIM JEZIKOM (1604−1728)

- Jakov Mikalja, Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za naučiti latinski jezik (Loreto, 1649)

1. gramatika talijanskoga jezika pisana hrv. jezikom

dio rjeĉnika Blago jezika slovinskoga

jekavsko-ikavska štokavština s ĉakavskim elementima

Mikalja − profesor u dubrovaĉkoj isusovaĉkoj gimnaziji

- Juraj Kriţanić, Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku (Tobolski, 1655)

općeslavenska gramatika s primjerima iz svih slavenskih jezika

hrvatska jeziĉna rekonstrukcija − na nju se upozorava samo ako odstupa od općeslavenskogasustava

Milan Moguš − rekonstruirao hrvatske gramatike (1985)

jezik ozaljskoga kruga

jedini predstavnik toga sustava

- Toma Babić, Prima gramaticae Institutio pro tyronibus illyricis accomodata (Venecija, 1712)

gramatika latinskoga jezika pisana hrvatskim

ikavsko- jekavska štokavština namijenjena onima koji samo poznaju hrvatski jezik


19/25

19

tumaĉi temeljne gramatiĉke pojmove u obliku dijaloga izmeĊu uĉitelja i uĉenika

- Lovro Šitović Ljubušak , Gramatica latino-illyrica (Venecija, 1713)

gramatika latinskoga j. pisana hrvatskim jezikom

ikavsko- jekavska štokavština

1. dio − deklinacije u konjugacije

2. dio − sintaksa za poĉetnike

3. dio − sintaksa za napredne

stvara hrv. termine: casus (kaţ), N = imenujući, G = porađajući, D = dajući, A = osvađući, V = zovući, ABL = odnosujući

ZAJEDNIĈKA OBILJEŢJA STARIH HRVATSKIH GRAMATIKA

- pisane latinskim, talijanskim ili njemaĉkim ili dvojeziĉnim (+ hrvatski)

- Starĉevićeva gramatika (1812) − prva jednojeziĉna hrvatska gramatika

- potpuni jeziĉni priruĉnici − sadrţe i slovopis, razgovore, pojmovne rjeĉnike

- opisivanje štokavskog knjiţevnog jezika

- jekavsko-ikavske ili ikavsko-jekavske

- 3 naglaska (akut, gravis, cirkumfleks) − Starĉevićeva gramatika opisuje 4 naglaka

- razdioba imenica prema nastavku u Gjd (latinski model)

- nejednak broj padeţa u jd. i mn. − Brlićeva gramatika (1833) prva ima 7 padeţa u oba broja

- mnoţinski padeţi − nesinkretizirani nastavci

- normiranje ablativa − osim Starĉevićeve u Brlićeve gramatike

- nerazlikovanje odreĊenog i neodreĊenog oblika pridjeva − osim Brlićeve gramatike

- normiranje konjunktiva, optativa i potencijala (lat. model)

- nebiljeţenje dvojine (19. st.: A. Maţuranić biljeţio)

PREGLED GRAMATIKA

- Bartol Kašić, Institutionum linguae illyricae libri duo ((Rim, 1604)

prijevod: Osnove (pravila) ilirskoga jezika u dvije knjige

prva gramatika hrv. jezika (pisana latinskim)

nastala na poticaj isusovaĉkoga reda

sluţila misionarima koji dolaze u današnju JI Europu

štokavsko-ĉakavsko ikavski knjiţevni jezik

gramatiĉka pravila hrv. jezika prema latinskom modelu


20/25

20

1. knjiga: glasovi, slova, naglasci, slog i rijeĉ, ĉlan i dijalekt, reĉenica i ime, sklonidba imenica,zamjenica, brojeva i pridjeva

2. knjiga: glagoli, prijedlozi, veznici, uzvici, kratka sintaksa,

3 naglaska: oštri / akut (á), teški / gravis (ŕ), zavinuti / cirkumfleks (ã)

7 padeţa u JD (NGDAVAbI), 8 padeţa u MN (NGDAVAbIL)

imenice − 3 vrste prema nastavku u Gjd (tu tradiciju prekidaju vukovske gramatike od 1899. do1979. razlikujući imenice prema rodu)

- Ardelio Della Bella, Instruzioni grammaticalli della lingua illirica (Venecija, 1728)

prijevod: Gramatičke pouke o ilirskome jeziku

dio rjeĉnika Dizionario italiano, latino, illirico

jekavska štokavština (Dubrovnik, Bosna, ĉakavski elementi)

pisana talijanskim jezikom, namijenjena misionarima u uĉenju hrv. j.

slovopis, naglasak, sklonidba, sprezanje, nepromjenjljive rijeĉi, sintaksa

u svemu slijedi Kašića

talijanski isusovac (veći dio ţivota proveo u Splitu i Dubrovniku)

- Blaţ Tadijanović, Svašta pomalo iliti kratko složenje imenah u ričih u ilirski i njemački jezik (Magdeburg 1761)

prva slavonska gramatika hrvatskoga jezika

namijenjena Slavoncima u pruskome zarobljništvu (Sedmogodišnji rat, 1756−1763) u uĉenjunjem. jezika, ali i hrvatskog

slavonska ikavska (posavska) štokavština

sadrţi malu hrvatsku i njemaĉku graamtiku i hrv.-njem. rjeĉnik

1.dio: promljenljive rijeĉi

2. dio: konverzacijske vjeţbe

- Matija Antun Relković, Nova slavonska i nimačka gramatika / Neue Slavonische und DeutscheGramatik (Zagreb, 1767)

namijenjena Slavoncima u uĉenju njemaĉkog i Nijemcima u uĉenju hrvatskog (slavonskog) j.

opseţna gramatika (grafija, glasovi, morfologija, sintaksa, tematski hrv.-njem. rjeĉnik, 20razgovora na „slavonskom“ i njemaĉkom jeziku)

dobre strane: neka grafijska rješenja, opis kategorije ţivosti, morfologija imenica, uporaba zamj,naglašavanje


21/25

21

- Marijan Lanosović, Neue Einleitung zur slavonischen Sprache (Osijek, 1778)

prijevod: Novi uvod u slavonski jezik

namijenjena Nijemcima u uĉenju hrv. jezika

zanimljivi fonemski parovi (berem ~ perem, biće ~ piće i sl.)

- Josip Jurin, Slovkinja slavnoj slovinskoj mladosti dijačkim, iliričkim i talijanskim izgovorom napravljena

(Venecija, 1793)

3 dijela: 1. dio: latinska gram. pisana hrv. jez.; 2. dio: trojeziĉni lat.-tal.-hrv. rjeĉnik i trojeziĉni pojmovni rjeĉnik; 3. dio: hrvatska gramatika na tal. jeziku (Osservazioni sopra i casi nomi, pronomi, preposizioni della lingua illirica detta slava)

naĉelno štokavsko-ikavska gramatika, ali s jekavizmima

velik utjecaj Della Belline gramatike

sluţi za uĉenje lat., tal. i hrv. jezika

- Josip Voltić, Grammatica illirica (Beĉ, 1803)

u okviru trojeziĉnoga rjeĉnika hrvatko-talijansko-njemaĉkoga Ričoslovnika

kratka gramatika, samo morfologija i sintaksa, nije izvorna

- Franjo Marija Appendini, Grammatica della lingua illirica (Dubrovnik, 1808)

druga gramamtika koju je napisao nehrvat; Talijan, dubrovaĉki prof.

sluţila strancima za uĉenje hrv. jezika (pisana tal. jez., a hrvatski je jezik u konstruktivnom odnosu prema talijanskom)

naredba guvernera ilirskih provincija Marmonta: u OŠ nastava na hrv. jeziku, u SŠ na francuskomili talijanskom (Appendini napravio gramatiku za primorski dio Hrvatske)

- Šime Starĉević, Nova ričoslovica ilirička (Trst, 1812) i Nova ričoslovica iliričko-franceska (Trst, 1812)

prva gramatika hrvatskoga jezika pisana iskljuĉivo hrvatskim jezikom

jezik: ikavska štokavština

razlika u odnosu na prethodne gramatike − polemiĉne naravi

stvara hrvatsko nazivlje: padanje (padeţ), prigibanje (im. vrsta), ime samostavno (imenica), ime pridavno (pridjev), zaime (zamjenica), brojorič (broj), vremenorič (glagol), priričak (prilog), pridstavak (prijedlog), veznik (veznik), međumetak (uzvik)

- Ignjat Alojzije Brlić, Grammatik der illyrischen Sprache (Ofen, 1833)

prva gramatika koja ima isti broj padeţa u JD i MN

prva gramatika koja razlikuje sklonidbu odreĊenog i neodreĊenog oblika pridjeva

vukovski uzori − L (sedmi padeţ), I (šesti padeţ)


22/25

22

KAJKAVSKE GRAMATIKE

- Antun Rajsp, Nemska gramatika… (Beĉ, 1772)

- Ivan Vitković, Gründe der kroatischen Sprache… (Zagreb, 1779) − rukopis

- Ignjacij Szentmartory, Einleitung zur kroatischen Sprachlehre für Teutsche (Varaţdin, 1783)

- ostali kajkavski autori:

▪ Franz Kornig (1790)

▪ Josip Enest Matijević (1810)

▪ Josip Đurkoveĉki (1826)

▪ Ignac Kristijanović (1837)

POVIJEST HRVATSKE LATINIĈNE GRAFIJE

UVOD

- Tomo Maretić, Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima (Zagreb, 1899)

latinica Hrvatima dolazila iz 2 smjerova:

1. JUG − latinski i talijanski

2. SJEVER − maĊarski

č − 18 naĉina, ć − 22, đ − 15, j − 10, ļ − 9, š − 22, ž − 18

- poĉeci grafijskoga sreĊivanja − Marulić (1521)

▪ Hektorović

prijedlozi: c (ĉ), ch /chi (ć), gl/gli (ļ), gn/gni (ń), ʃ c /sc (š), x (ţ)

odbacivanje udvojenih fonema

- Šime Budinić, Summa nauka krstjanskoga (Rim, 1583)

prvi pokušaji reforme latiniĉne grafije primjenom dijakritika

prvii uvodi nadredne znakove

podredni znakovi postoje i prije Budinića

novi znakovi: ç (ĉ), ċ (ć), (ţ)

uzor: ĉeško husitsko pismo

- Rafael Levaković, Azbukividnjak (Rim, 1629)

dodavao dijakritike glagolskim i ćirilićnim slovima, kasnije latinskim

predlaţe: cz (c), ç(c), ch (ć), c (ĉ), ʃ c/sc (š), x (ţ), sh (ţ)

jastrebarski franjevac (ukajinizacija i rusinizacija tekstova)


23/25

23

- Rajmundo Dţamanjić, Nauk za dobro pisati latinskijem slovima riječi jezika slovinskoga (Venecija,1639)

prvi slovopisni priruĉnik hrvatskoga jezika

predlaţe: z (c), c (ĉ), З (dz), y (j), ʃ (z) , ch (ć), gh (Ċ), gl (ļ), gn (ń), ʃ c (š)

prihvaćena rješenja: c (ĉ), z (c) i dr.

htio razlikovati duge i sratke slogove

komplicirana rješenja, nema širega odjeka

- Bartol Kašić, Ritual rimski (Rim, 1640)

predgovor − reforma latiniĉne grafije

misao: grafemi moraju biti jedoznaĉni

vokali ( slova glasovita) − 1 znak

konsonanti ( slova neglasovita) − 1 znak ili skupina glasova

uvodi znakove v / k za foneme v, k

- Nikola Krajaĉević, Molitvene knjžice (Poţun, 1640)

predlaţe gy, ly, ny, cs (prema maĊarskom

- Pavaro Ritter Vitezović, Kronika (Zagreb, 1696)

ly (ļ), l j (lj), ny (ń), nj (nj)

PLORANTIS CROATAE SAECULA DUO ( Dva stoljeća uplakane Hrvatske, 1703)

▪ predgovor − svaki glas mora se biljeţiti uvijek istim i jednim slovom

▪ govori o raspravi Da eortographia , grafiji s dijakriticima koja nije saĉuvana

prvi predloţio dosljedan monografemski sustv na bazi dijakritika

prvi predloţio ista grafijska rješenja za hrv. sjever i jug

predlaţe: ç(ĉ), ć (ć), (ļ), (ń), (ţ)

- Pavao Ritter Vitezović, Lexicon latino-illyricum (rukopis, 1700−1709)

uvodi (Ċ), ģ (dţ), l ' (ļ), ń (ń)

„meki“ glasovi imaju apostrof

“tvrdi” glasovi imaju podredni znak

- Andrija Jambrešić, Manductio ad croaticam ortographicam (Zagreb, 1732)

predlaţe grafiju s dijakriticima


24/25

24

PRAVOPISNA KOMISIJA (kraj 18. st.)

- Josip II. predlaţe unifikaciju i pojednostavnjenje grafije

- ĉlanovi komisije: Mandić (predsj), Krmpotić, Lanosović, Stulli

- Mandić, Krmpotić i Lanosović traţe slavonski slovopis- Stulli − brani dubrovaĉki slovopis

- pobjeĊuje slavonski slovopis

PRAVOPISNA KOMISIJA (Zadar, 1820)

- predsjednik Appendini

- ukinuti razlike izmeĊu dalmatinske i dubrovaĉke grafije

- prihvaćeno: c (c), ç(ĉ), s (s), ʃ (š), x (ţ), ch (ć)

SLAVONIJA I GRAFIJSKA RJEŠENJA

- Jerolim Lipovĉić, Dušu čuvajuće pohođenje (Pešta, 1750)

predlaţe ch (ć), cs (ĉ), cx (dţ), gj (Ċ), l j (ļ), nj (ń), ss (š), x (ţ)

Slavonci prihvaćaju LIpovĉićevu grafiju

- Emerik Pavić, Nadodanja glavni događaja Razgovor ugodnomu (1768)

sloţio stihovana pravopisna pravila

središnje znaĉenje slavonskoga pravopisa krajem 18. st.

DUBROVNIK

- poĉ. 18. st. osniva se Slavenska akademija

- svrha: bavljenje jeziĉnim pitanjima

GAJEVA GRAFIJSKA REFORMA

- Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko slavenskog pravopisanja (Budim, 1830)

odbacuje digrame, uvodi dijakritike

č, dˇ, gˇ, lˇ, ň, š, ž → kvaĉice pored slova stavla zbog tiska, iz tehniĉkih razloga

- Ljudevit Gaj, Pravopis („Danica“, Zagreb, 1835)

č, ž, š,

od 1838. pojavljuje se j s toĉkom od 1848. reformu prihvaćaju Slovenci, dobiva naziv gajica

(t), (d), (g), (l), (n)


25/25

ĐURO DANIĈIĆ I AKADEMIJIN RJEĈNIK

- prvi urednik ARj-a

- uvodi znakove đ, ģ, ļ , ńi

- usvojen samo grafem đ

PERO BUDMANI I AKADEMIJIN RJEĈNIK

- treći urednik

- uvodi znak Ʒ za dubrovaĉko dz

PISANJE JATA

- Ignjat Alojzije Brlić, Grammatik der illyrischen Sprache (1883)

za sve reflekse jata predlaţe y

- V. Babukić, Osnova slovnice slavjanske narječja ilirskoga (1836)

za sve reflekse jata predlaţe ě

PRAVOPISI 18. STOLJEĆA

- Manducti o ad Croaticas dictiones debite scri bendas (Zagreb, 1745)

pravopis hrvatskoga sjevera

predlaţe grafiju bez dijakritika

- Kr atki navuk za pravopisanje horvatsko (Budim, 1779)

pisan hrv. i njem. jezikom

namijenjen školama u SZ Hrvatskoj

prvi se put pojavljuju termini period, samoglasni k, skupglasni k

prva pravopisna kodifikacija kajk. knjiţ. jezika na hrvatskom jeziku

morfonološki pravopis

- Antun Mandić, Uputjenje k slavonskomu pravopisanju (Budim, 1779)

prvi normativni pkolski pravopis za Slavoniju

kodifikacija slavonskoga pravopisa

- Napučenje vu horvatsko pravopisanje (Budim, 1780)

prošireno izanje Kratkoga navuka uz 1779!

phj - skripta (predavanja)

Documents