pietro nobile imp def - histria

7
14 UVODNA RIJEČ Istarska spomenička baština bila je - od početka humanističke svijesti o baštini - predmetom zanimanja brojnih lokalnih i stranih stručnjaka, umjetnika i ljubitelja umjetnosti. Bilo je tu hodočasnika, putnika, avanturista, ali i vrsnih umjetnika riječi i kista. Bilo je onih koji su došli iz dalekih krajeva, ali i rođenih u našim kraje- vima, u Trstu i Istri. Među njima je i Pietro Nobile, istovremeno stranac i domaći čovjek: rođen je u Ticinu (1776.), radio u Trstu i Istri (1807.-1818.), zatim je radio te preminuo u Beču (1854.), teško ga je svrstati, ali nije ni potrebno. Važno je da je ostavio veliki opus arhitekta i graditelja, projektanta i izvođača, planera i vizionara. Autor je niza ostvarenih i nacrtanih projekata, njegovu ostavštinu čini bogato arhivsko gradivo, a sačuvana je i mapa s njegovim crtežima istarskih vedu- ta. Nakon Drugog svjetskog rata dugo se smatrala izgubljenom, no srećom nije bilo tako, pa i danas izvornik tih crteža izvedenih olovkom može poslužiti kao ikonografsko gradivo za konzervatorska, povijesnoumjetnička i kulturnopovije- sna razmatranja. Nizu sjevernojadranskih istraživača Nobileove ostavštine (Livia Rusconi, Gino Pavan, Rossella Fabiani i dr.) pridružio se tijekom posljednjih desetak go- dina Marijan Bradanović, čijem maru dugujemo osvješćivanje značaja ovoga švi- carsko-talijansko-austrijskog arhitekta u hrvatskoj i slovenskoj povijesti umjetno- sti, kao i obogaćenje saznanja o Nobileu u talijanskoj. Mapu crteža koja se danas čuva u Državnom arhivu u Rijeci obradio je u nekoliko znanstvenih tekstova, a ovom su prilikom crteži reproducirani u dostojnom formatu i tako se široj jav- nosti omogućava kvalitetan uvid u mnoge detalje koje Nobileovi crteži donose o tome kako su izgledala istarska mjesta početkom 19. stoljeća. Sudbina mape kao da odražava sudbinu Istre. Zbirku crteža čuvali su Nobile- ovi nasljednici u obitelji stotinjak godina, sve dok ju nije za pulsku Pokrajinsku knjižnicu (i arhiv) otkupio Camillo De Franceschi, tada tajnik te ustanove i jedan od najboljih poznavatelja istarskog srednjovjekovlja i novovjekovlja. U Puli se mapa nije dugo čuvala, jer je po završetku Drugog svjetskog rata istarska pokret- na baština velikim dijelom raznesena. Iako je veliki dio građe iz pulskih ustanova završio u talijanskim muzejima i spremištima, dio arhivskog gradiva ostao je u Puli i 1948. je prenesen u Rijeku, jer Istra nije imala arhivskih ustanova. Tamo je nekoliko desetljeća mapa Nobileovih crteža ležala nezamijećena, dok smo ju u Puli smatrali izgubljenom. Poput Feniksa ponovo je izronila iz pepela povijesti

Upload: others

Post on 20-Oct-2021

5 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: Pietro Nobile imp def - HISTRIA

14

UVODNA RIJEČ

Istarska spomenička baština bila je - od početka humanističke svijesti o baštini - predmetom zanimanja brojnih lokalnih i stranih stručnjaka, umjetnika i ljubitelja umjetnosti. Bilo je tu hodočasnika, putnika, avanturista, ali i vrsnih umjetnika riječi i kista. Bilo je onih koji su došli iz dalekih krajeva, ali i rođenih u našim kraje-vima, u Trstu i Istri. Među njima je i Pietro Nobile, istovremeno stranac i domaći čovjek: rođen je u Ticinu (1776.), radio u Trstu i Istri (1807.-1818.), zatim je radio te preminuo u Beču (1854.), teško ga je svrstati, ali nije ni potrebno. Važno je da je ostavio veliki opus arhitekta i graditelja, projektanta i izvođača, planera i vizionara. Autor je niza ostvarenih i nacrtanih projekata, njegovu ostavštinu čini bogato arhivsko gradivo, a sačuvana je i mapa s njegovim crtežima istarskih vedu-ta. Nakon Drugog svjetskog rata dugo se smatrala izgubljenom, no srećom nije bilo tako, pa i danas izvornik tih crteža izvedenih olovkom može poslužiti kao ikonografsko gradivo za konzervatorska, povijesnoumjetnička i kulturnopovije-sna razmatranja.

Nizu sjevernojadranskih istraživača Nobileove ostavštine (Livia Rusconi, Gino Pavan, Rossella Fabiani i dr.) pridružio se tijekom posljednjih desetak go-dina Marijan Bradanović, čijem maru dugujemo osvješćivanje značaja ovoga švi-carsko-talijansko-austrijskog arhitekta u hrvatskoj i slovenskoj povijesti umjetno-sti, kao i obogaćenje saznanja o Nobileu u talijanskoj. Mapu crteža koja se danas čuva u Državnom arhivu u Rijeci obradio je u nekoliko znanstvenih tekstova, a ovom su prilikom crteži reproducirani u dostojnom formatu i tako se široj jav-nosti omogućava kvalitetan uvid u mnoge detalje koje Nobileovi crteži donose o tome kako su izgledala istarska mjesta početkom 19. stoljeća.

Sudbina mape kao da odražava sudbinu Istre. Zbirku crteža čuvali su Nobile-ovi nasljednici u obitelji stotinjak godina, sve dok ju nije za pulsku Pokrajinsku knjižnicu (i arhiv) otkupio Camillo De Franceschi, tada tajnik te ustanove i jedan od najboljih poznavatelja istarskog srednjovjekovlja i novovjekovlja. U Puli se mapa nije dugo čuvala, jer je po završetku Drugog svjetskog rata istarska pokret-na baština velikim dijelom raznesena. Iako je veliki dio građe iz pulskih ustanova završio u talijanskim muzejima i spremištima, dio arhivskog gradiva ostao je u Puli i 1948. je prenesen u Rijeku, jer Istra nije imala arhivskih ustanova. Tamo je nekoliko desetljeća mapa Nobileovih crteža ležala nezamijećena, dok smo ju u Puli smatrali izgubljenom. Poput Feniksa ponovo je izronila iz pepela povijesti

Page 2: Pietro Nobile imp def - HISTRIA

15

zahvaljujući riječkim arhivistima i Marijanu Bradanoviću, koji se otad posvetio sustavnom proučavanju ikonogra'je i kulturnopovijesnog značaja skicoznih cr-teža istarskih veduta.

Nobile je nekoliko godina djelovao u Trstu, a iz Trsta je često putovao u Istru. Crteže su čuvali njegovi koparski nasljednici, a potom su otkupljeni za pulske ustanove, da bi zatim završili u riječkom arhivu. To je stoga baština cijele Istre, cijele regije u kojoj su granice uvijek bile važne, ali i premostive. Danas više nego ikada u posljednjih nekoliko stoljeća. Tako i informacije o baštini sve više kolaju između ustanova i pojedinaca koji se u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj zanimaju za brigu o njoj. Iako je posjedovanje predmeta, umjetnine ili dokumenta stvar pre-stiža, sama činjenica da je netko vlasnik, čuvar predmeta, umjetnine ili dokumen-ta nije važna ako je osigurana dostupnost, vidljivost i ako o tome postoje javno objavljeni podaci.

Ovih se godina navršava točno dvije stotine godina od nastanka Nobileovih crteža. Izgled istarskog krajolika se potpuno promijenio. Modernizacija je zahva-tila poluotok upravo od vremena Nobileova djelovanja, ali naročito u drugoj po-lovici 19. i potom u drugoj polovici 20. stoljeća. Tijekom posljednjih pedesetak godina promijenila se demografska slika, promijenio se odnos grada i sela u so-ciološkom i urbanističkom izgledu, a da društvene i političke promjene i ne spo-minjemo. No duh istarskog poluotoka ostao je velikim dijelom nepromijenjen. Rijeka i Trst i danas su dva glavna zemljopisna središta kojima često u mnogim vi-dovima svakodnevice gravitiraju Pula, Rovinj, Poreč, Pazin, Labin, Buje i Kopar. Manja mjesta oslanjaju se na potonja, a mnoge je od njih Nobile nacrtao u svojim putnim skicama na licu mjesta, pa na njima vidimo kako su izgledala prije dva stoljeća. Bukolički krajolik seoskog ambijenta i danas je u nekim detaljima ostao isti. Usporedimo li Nobileove crteže s današnjim izgledom krajolika koje je skici-rao, iz njih čitamo i promjene uvjetovane ljudskim radom svih naraštaja Istrana u dva protekla stoljeća, no ako zanemarimo elemente suvremene civilizacije (ceste, dalekovode, novogradnje), na crtežima prepoznajemo i sadašnjost.

To je pošlo za rukom Marijanu Bradanoviću, koji je strpljivom usporedbom crteža s današnjim krajolikom, uz pomoć bilješki koje je na skicama notirao De Franceschi, identi'cirao vizure i registrirao promjene. Stoga ikonografska reprodukcija i analiza crteža Pietra Nobilea imaju prvenstveno dokumentarnu vrijednost i važan su doprinos istarskoj zavičajnosti.

Robert Matijašić

Page 3: Pietro Nobile imp def - HISTRIA

16

PRESENTAZIONE

Sin dagli albori della percezione umanistica del patrimonio culturale, i monu-menti istriani furono ogge*o d’interesse di numerosi esperti, locali e stranieri, artisti e appassionati d’arte, tra cui pellegrini, viaggiatori, avventurieri ma anche eccelsi artisti di parola e di pennello. Alcuni arrivarono da paesi lontani, men-tre altri erano nativi delle nostre terre di Trieste e dell’Istria. Tra questi ultimi troviamo anche Pietro Nobile, forestiero e locale al tempo stesso, che nacque in Ticino (1776), lavorò a Trieste e in Istria (1807-1818) per poi trasferirsi per mo-tivi di lavoro a Vienna ove morì (1854). È di<cile quali'carlo, anche se ciò non è nemmeno indispensabile. Quello che è importante è che egli ci ha lasciato un ampio patrimonio di opere, come archite*o, costru*ore, proge*ista, esecutore, piani'catore e visionario. Nobile è autore di una serie di proge*i realizzati o solo abbozzati e il suo lascito è costituito da cospicuo materiale archivistico, tra cui è conservata anche la cartella con disegni di vedute istriane ritenuta persa per un lungo periodo nel secondo dopoguerra. La fortuna, tu*avia, scelse per questi di-segni un destino diverso, preservando gli originali realizzati a matita e rendendoli oggi disponibili come materiale iconogra'co per ri>essioni pertinenti la conser-vazione, la storia dell’arte, nonché argomenti storico-culturali.

Nel corso dell’ultimo decennio al nutrito gruppo di studiosi del lascito di No-bile (Livia Rusconi, Gino Pavan, Rossella Fabiani ed altri) si è unito anche Ma-rijan Bradanović, al cui impegno si deve la presa di consapevolezza dell’impor-tante ruolo rivestito da questo archite*o svizzero-italiano-austriaco nell’ambito della storia dell’arte croata e slovena, nonché l’arricchimento apportato alla sto-ria dell’arte italiana a*raverso la conoscenza di Pietro Nobile. Bradanović ha già tra*ato la cartella di disegni, oggi conservata presso l’Archivio di stato di Fiume, in alcuni testi di cara*ere scienti'co mentre in questa occasione i disegni sono riprodo*i in un formato adeguato, oWrendo così all’ampio pubblico una visione di qualità di numerosi de*agli relativi all’aspe*o che le località istriane rappresen-tate nei disegni di Nobile avevano all’inizio dell’O*ocento.

È come se il destino di questa cartella di disegni ri>e*esse quello dell’Istria. Conservata dagli eredi di Nobile in ambito familiare per un centinaio di anni, la raccolta fu poi acquistata per la Biblioteca provinciale (e archivio) di Pola da Ca-millo De Franceschi, all’epoca segretario dell’istituto nonché uno dei maggiori conoscitori del territorio istriano in età medievale e moderna. La raccolta non ri-mase a lungo a Pola, poiché con la 'ne della seconda guerra mondiale la maggior parte del patrimonio mobile istriano fu dispersa. Sebbene una buona parte del materiale proveniente delle istituzioni polesi 'nì nei musei e depositi italiani, una porzione del materiale d’archivio era rimasta a Pola e nel 1948 venne trasferita a Fiume essendo l’Istria priva di istituti archivistici. A Fiume per alcuni decenni la cartella di disegni di Nobile rimase ignorata, mentre a Pola si riteneva che fosse

Page 4: Pietro Nobile imp def - HISTRIA

17

andata perduta. Invece, proprio come la Fenice, essa emerse dalle ceneri della storia grazie agli archivisti 'umani e a Marijan Bradanović che si dedicò da allora allo studio sistematico dell’iconogra'a e del signi'cato storico-culturale di quei disegni che ritraevano le vedute istriane so*o forma di schizzi.

Per alcuni anni Nobile fu a*ivo a Trieste da dove si recava spesso in Istria. I suoi disegni, custoditi dagli eredi capodistriani, furono successivamente acqui-siti dalle istituzioni polesi per poi 'nire all’archivio di Fiume. Per questo motivo possiamo asserire che si tra*a di un patrimonio dell’Istria intera, una regione i cui con'ni furono da sempre importanti ma al tempo stesso sormontabili, oggi più che mai negli ultimi secoli. È in tal modo che le informazioni sul patrimonio vengono veicolate con maggiore intensità tra le istituzioni e tra coloro che in Ita-lia, in Slovenia e in Croazia si interessano della sua cura. Nonostante il possesso di ogge*i, opere d’arte e documenti sia una questione di prestigio, non è davvero importante chi ne è proprietario o custode, se ne vengono garantiti l’accesso, la visibilità e la fruizione da parte del pubblico.

In questi anni si compiono esa*amente due secoli dalla realizzazione dei di-segni di Nobile. L’aspe*o del paesaggio istriano è completamente cambiato, la modernizzazione ha raggiunto la penisola proprio nell’epoca dell’a*ività di No-bile, ma ha avuto maggiori eWe*i sopra*u*o nella seconda metà del XIX secolo e poi nella seconda metà di quello successivo. Negli ultimi cinquant’anni è mutato l’aspe*o demogra'co, ma anche il rapporto tra ci*à e aree rurali sia dal punto di vista sociologico sia da quello urbanistico, per non parlare poi delle trasformazio-ni sociali e politiche. Lo spirito della penisola istriana, tu*avia, è rimasto per la maggior parte immutato. Fiume e Trieste sono oggi due centri importanti verso cui - so*o molti aspe*i - gravitano quotidianamente Pola, Rovigno, Parenzo, Pisi-no, Albona, Buie e Capodistria. Un numero notevole di località minori, che a loro volta si appoggiano proprio su queste ci*à, furono disegnate in loco da Nobile nei suoi schizzi di viaggio. Questi disegni ci restituiscono la 'sionomia che tali luoghi avevano due secoli fa; ancor oggi, in alcuni de*agli, il panorama bucolico dell’ambiente rurale è rimasto immutato. RaWrontando i disegni di Nobile con l’aspe*o odierno dei paesaggi disegnati appaiono evidenti anche i cambiamenti causati dall’intervento umano di tu*e le generazioni di istriani negli ultimi due secoli; tu*avia, se trascuriamo gli elementi della civiltà moderna (strade, elet-trodo*i, nuove costruzioni), nei disegni si riconoscono anche sembianze a*uali.

Questo esercizio è riuscito a Marijan Bradanović che, a*raverso un pazien-te lavoro di comparazione tra disegni e paesaggio a*uale, ma anche avvalendosi delle note apportate ai disegni da De Franceschi, ha individuato le visuali e ne ha registrato i mutamenti. Per questo motivo la riproduzione iconogra'ca e l’analisi dei disegni di Pietro Nobile hanno principalmente un valore documentaristico e rappresentano un importante contributo all’identità istriana.

Robert Matijašić

Page 5: Pietro Nobile imp def - HISTRIA

18

SPREMNA BESEDA

Istrska spomeniška dediščina je bila od začetkov humanistične zavesti o dediščini deležna zanimanja številnih domačih in tujih strokovnjakov, umetnikov in ljubi-teljev umetnosti. Med njimi so bili romarji, popotniki, pustolovci, pa tudi sijajni umetniki v besedi in sliki. Prihajali so iz daljnih krajev, a poleg teh tudi nekateri, ki so rojeni v naših krajih, Trstu in Istri. Mednje sodi tudi Pietro Nobile, tujec in obenem domačin: rodil se je v Ticinu (1776), delal v Trstu in Istri (1807-1818), zatem na Dunaju, kjer je tudi umrl (1854). Težko ga je uvrstiti, toda to ni niti potrebno. Pomembno je, da je zapustil veliki opus arhitekta in graditelja, projek-tanta in izvajalca, načrtovalca in vizionarja. Je avtor vrste uresničenih in tudi le na-risanih projektov, njegovo zapuščino sestavlja bogato arhivsko gradivo, ohranjena pa je tudi mapa z njegovimi risbami istrskih vedut. Dolgo časa po drugi svetovni vojni je veljala za izgubljeno, a na srečo ni bilo tako in te izvirne risbe v svinčniku so danes lahko tudi ikonografsko gradivo za proučevanja tako konservatorstva kot tudi umetnostne in kulturne zgodovine.

Vrsti severnojadranskih raziskovalcev Nobilove zapuščine (Livia Rusconi, Gino Pavan, Rossella Fabiani in dr.) se je v zadnjih desetih letih pridružil Marijan Bradanović; njegovi marljivosti dolgujemo ovrednotenje pomena tega švicar-sko-italijansko-avstrijskega arhitekta v umetnostni zgodovini na Hrvaškem in v Sloveniji, pa tudi obogatitev spoznanja o Nobilu na tem področju v Italiji. Mapo z risbami, ki jo danes hrani Državni arhiv na Reki, je obdelal v več znanstvenih besedilih, a na tem mestu so reprodukcije risb končno objavljene v ustreznem formatu; širša javnost ima tako kakovosten vpogled v številne detajle, ki na risbah kažejo podobo istrskih krajev na začetku 19. stoletja.

Zdi se, kot da usoda mape odraža usodo Istre. Zbirko risb so Nobilovi dediči v družini hranili sto let, vse dotlej, dokler je ni za puljsko Pokrajinsko knjižnico (in arhiv) odkupil Camillo De Franceschi, takrat tajnik te ustanove in eden izmed najboljših poznavalcev obdobij istrskega srednjega in novega veka. Mapa v Pulju ni bila dolgo v hrambi, ker je bil velik del istrske premične dediščine po koncu druge svetovne vojne raznesen. Kljub temu, da se je veliko gradiva iz puljskih ustanov znašlo v italijanskih muzejih in depojih, je del arhivskega gradiva ostal v Pulju in bil leta 1948 prenesen na Reko, saj Istra ni imela arhivskih ustanov. Mapa Nobilovih risb je tam več desetletij ležala neopaženo, medtem ko smo jo v Pulju šteli za izgubljeno. Kot Feniks je znova vzniknila iz pepela zgodovine zahvaljujoč

Page 6: Pietro Nobile imp def - HISTRIA

19

se reškim arhivarjem in Marijanu Bradanoviću, ki se je odtlej posvetil sistema-tičnemu proučevanju ikonogra'je in kulturnozgodovinskega pomena skicoznih risb istrskih vedut.

Nobile je več let deloval v Trstu in iz Trsta pogosto potoval v Istro. Risbe so hranili njegovi koprski dediči, zatem so bile odkupljene za puljske ustanove ter se naposled znašle v reškem arhivu. Zato je to dediščina vse Istre, celotne regije, v kateri so meje vedno bile pomembne, a tudi premostljive. Danes bolj kot kdajkoli v zadnjih nekaj stoletjih. Tako tudi informacije o dediščini čedalje bolj krožijo med ustanovami in posamezniki, ki se v Italiji, Sloveniji in na Hrvaškem zanimajo za skrb o njej. Kljub temu, da je posedovanje predmeta, umetnine ali dokumenta stvar prestiža, zgolj dejstvo, da je nekdo lastnik, hranilec predmeta, umetnine ali dokumenta, ni pomembno, če je zagotovljen dostop, vpogled in če so podatki o tem javno objavljeni.

V teh letih minevata točno dve stoletji let od nastanka Nobilovih risb. Videz istrske krajine se je popolnoma spremenil. Polotok je modernizacija zajela ravno v obdobju po Nobilovem delovanju, predvsem pa v drugi polovici 19. stoletja in zatem v drugi polovici 20. stoletja. V obdobju zadnjih petdesetih let se je spre-menila demografska podoba, spremenil se je odnos med mestom in vasjo v soci-ološkem in urbanističnem pogledu, da družbenih in političnih sprememb niti ne omenjamo. Toda duh istrskega polotoka je v velikem delu ostal nespremenjen. Reka in Trst sta tudi danes dve poglavitni središči, h katerima pogosto v številnih pogledih vsakdanjega življenja gravitirajo Pulj, Rovinj, Poreč, Pazin, Labin, Buje in Koper. Na ta se opirajo še manjša naselja, mnoge od katerih je Nobile na kraju samem narisal v svojih potnih skicah, in te nam kažejo, kakšna je bila njihova podoba pred dvema stoletjema. Bukolična krajina podeželskega okolja je v do-ločenih podrobnostih ostala enaka. Če Nobilove risbe primerjamo z današnjo podobo skicirane krajine, na njih razberemo tudi spremembe, ki so jih s svojim delovanjem povzročile vse generacije Istranov v minulih dveh stoletjih; toda če zanemarimo elemente sodobne civilizacije (ceste, daljnovode, nove gradnje), na risbah prepoznamo tudi sedanjost.

To je uspelo Marijanu Bradanoviću: s potrpežljivo primerjavo risb in stanja današnje krajine je s pomočjo opomb, ki jih je na skicah beležil De Franceschi, identi'ciral vizure in zabeležil spremembe. Ikonografska reprodukcija in analiza risb Pietra Nobila imata zato predvsem dokumentarno vrednost in sta pomem-ben prispevek k istrskemu domoznanstvu.

Robert Matijašić

Page 7: Pietro Nobile imp def - HISTRIA

Pietro NobileKarl Jakob yeodor Leybold, minijatura | miniatura (Beč | Vienna | Dunaj, 1819)

(Collezione privata Pier Carlo Nobile, Giubiasco)