1. Kako je nastao nastavak -aše u imperfektu? plet(jat)aše < *plet – (jat)ah – e- s, plet(jat)ah – et, t je ispalo; *(jat)ahes, (jat)ahet > (jat)ahe > (jat)aše , h je prema prvoj palatalizaciji prešlo u š.2. Koje je porijeklo oblika očiju, prstiju, noktiju, a za ženski rod ruku, nogu? Porijeklo oblika očiju, noktiju, prstiju je od starih nastavaka G dvojine kod imenica koje znače organe koje se javljaju u parovima. Očiju, prstiju, noktiju, kao i gostiju, kokošiju rezultat su daljeg širenja –ju. Današnji nastavak u G mn. imenica nogu, ruku, nastao je od pri. *ou,* ou<ous dalo je stsl. u. Kasnije su se dualski oblici zamijenili pluralnim. No, ostatak duala se sačuvao u G mn. ruku, nogu, slugu.

3. Navedite po dva primjera imenica koje su se mijenjale po a, ja, o, jo, ili po i-osnovi?! A-osnova: žena, ronka, majka; ja: duša, zemlja; o: grad, rob; jo: vrač, otac; i: gost, kost.

4. Po kojim su se osnovama mijenjale imenice muškog roda? Imenice m.r. su se mijenjale po i, jo, i, u, n- osnovi.

5. Da li su kod imenica ženskog roda prevladale tvrde osnove? Prevladavale su neke osnove, samo je u V prevladavala tvrda osnova (ženo, dušo), izuzetak: kraljice (mehka osnova prevladavala).

6. Kakve je nastavke imala imenica po s-osnovi? NAV nebo – s > nebo nebesaG nebes – es > nebese nebes – om > nebesbD nebes – su > nebesi nebes – mos > nebesbmbI nebes – mi > nebesbmb nebesy (o-osnova)L nebes – e > nebes nebes – sič > nebesb b

NAV nebesiGL nebes – ous > nebesuDI nebes – ma > nebesbma

7. Šta je to glavna imenička promjena? Glavna imenička promjena je ona koja je okupljala najveći broj imenica; to je o-osnova za muški i srednji, a a-osnova za ženski rod.

8. Kako je nastala jednakost N i A imenica u-osnove? Imenice o, jo i o osnova imale su N=A, pa su prema toj vrijednosti imenice u-osnova dobile u NDI nastavke o, jo osnove. O jednačenju N i A o-osnove govorimo u okviru horizontalnog jednačenja, koje podrazumijeva sagledavanje nastavaka bez obzira na vrstu značenja i odnosa koji se tim kategorijama iskazuju. Padeži u horizontali imaju izrazitu težnju ka ujednačavanju, dok to u prošlosti nisu bili. Pokazalo se da je iz praslavenskog jezika naslijeđen odnos u kojem dominirajuću ulogu ima horizontalno ujednačavanje N i A kao najfrekventnijih padeža u jeziku. Prvi pokušaj jednačenja padežu u prasl.jeste jednačenje poluglasa prvo u N i A baš zbog same frekventnosti, a do konačne jednakosti dolazi kada su imenice o, jo i o osnove, također imale jednakost u A i N, pa su prema toj vrijednosti imenice u-osnove dobile u N,D,I, nastavke o, jo-osnova.

9. Koje je porijeklo imenica m.r. po konsonantskim osnovama? Porijeklo je iz n-osnove, imaju n-nastavak u GDA, a na osnovi im se dodaje nastavak: erib.

10. Kako su se formirale imenice s.r. prema o-osnovi? Formirala se analogijom imenica o-osnove muškog roda.

11. Navedi porijeklo imperativa s primjerima?! Zbog toga što je b prelazilo u i s pravom se zaključivalo da je porijeklo imperativa bilo diftnoško, a to je dovelo do direktnog

povezivanja praslavenskog imperativa sa praslavenskim optativom. Primjeri: reci, piši, a i u imperativu je zbog cirkustfleksne intonacije ili kao refleks prezentskih oblika.

12. I jd. kod a-osnova imenica ž.r.? Današnji nastavak –om (ženom) je dobiven iz o-deklinacije analogijom, do 12.st je nastavak –ov preovladavao, a –om od 13.st.

13. I. mn. imenica ž.r.? Oblik na –ama došao iz AI duala ženama.14. L mn. imenica ž.r.? Oblik ženah, porijeklo današnjeg ženama. U 17.st. se oblik ženah

počeo zamijenjivati dativnim oblikom ženam, kojemu je kasnije prionuo i vokal a. To je a došlo iz dativa duala.

15. Koje imenice s.r. čuvaju trag po nekadašnjim s–osnovama? To su imenice: čudesa, tjelesa, nebesa.

16. Šta su to atematski glagoli za tvorbu. Nabrojati ih! To su glagoli bez osnovinskog nastavka jednaki korijenu; atematski glagoli su dali današnji nastavak – m u 1.l. prezenta, to su: byti, dati, vedeti, imeti.

17. Kako se objašnjava nastavak -ći u infinitivu? *pekti > pekti > pekti > pejti > pećiNajprije dolazio do umekšanosti glasa t pod utjecajem slijedećeg mehkog vokala i ili do umekšavanja prethodnog k, koji će se slabijom ekspolozijom izjednačiti sa j, poslije čega nastaje proces progresivnog jotovanja.

18. Objasnite izvorno gramatičko porijeklo nastavka -a u primjerima: četiri čovjeka, tri ribara? Dvojina se u štokavskom i čakavskom narječju očuvala sve do druge polovine 14. st. Već sljedeća epoha, tačnije spomenici do kraja 15. st. svjedoče o poremećenom razlikovanju dvojine od množine. Među tragove dvojine spadaju nastavci –u i –iju u G (rjeđe L), množine -ma, -ima, -ama u D i I, kasnije i L mn., kao i brojna konstrukcija tipa: dva čovjeka/ ribara i sekundarno: tri ribara, četiri čovjeka, s nekadašnjim nastavkom -a za N i A dvojine m.r.

19. Objasnite porijeklo današnjeg alomorfa –em u I jd. glavne promjene imenica m. i s.r.? Imenice srednjeg roda imala se iste nastavke kao i imenice muškog roda, (sem N,A,V) koji su kod o-osnove imali o, jo-osnove e, dok je konsonantska imala nastavak en (> -e), kod osnova na s imali su –o. Ti su se odnosi zadržali, ali su ostali padeži doživjeli istu sudbinu kao i u m.r. Tokom srednjeg vijeka oblici genitiva jd. poput detete, povlače se pred takvim kao genitiv d(jat)teta. Gubi se i es u jd. osnova na s, pa se od nebese dobija nebo. Tako kao trag konsonantske promjene ostaje proširenje –et, odnosno –en, u većini padeža imenica starih osnova na –t, odn. –n. I u instrumentalu jednine srednjeg roda dvojstvo om/em postoji i danas u književnom jeziku i u mnogim dijalektima, dok je u drugim uopćeno –om suncom, ili rjeđe – em (mlekem.) Inače, nastavak za I jd. u starijem praslavenskom periodu bio je MI, da bi procesom jezičke evolucije, dobili nastavak M (išestica), pošto na kraju jer otpada nastao je bosanski oblik I i danas prisutan robom, vukom, selom, poljem. No, od 13. stoljeća javlja se pored OM i alomorf EM, carom-carem, mužom-mužem. Treba, svakako, napomenuti da alomorf om-em i u današnjem standradnom jeziku zavise od same osnove imenice. Naime, palatalne osnove – EM, nepalatalne OM.

20. Na primjerima oblika G i D jd. objasnite kako su se imenice a-osnove (žena) i ja- osnove (duša) svele na jedinstvenu deklinaciju? Imenice a-osnove (žena) i ja-osnove (duša) svele su se na jedinstvenu deklinaciju, jer su se osnove na –a i –ja stopile u jedan tip. U većini dijalekata uopćili su se nastavci ja-osnova. G jednine, kao i N,A,V mn.

nastavak – e iz oblika kao duše < dušen istisnuo je još prije kraja XII vijeka –i < -y iz tipa ženy. Dativ i lokativ jednine u većini govora imaju nastavak ja-osnove, tj. i – duši, kao i ženi.

21. Kako su dobijeni današnji oblici ''duge'' množine s umecima –ov i –ev? Oblici duge množine s umecima –ov i –ev najkrupniji su trag koji je ostavila u-deklinacija u bosanskom jeziku. Naime, pod utjecajem u-deklinacije koja ima OV u N, G mn. i D jd. primili su se u bosanskom jeziku ovakvi duži nastavci i jednosložne imenica u-deklinacija, kasnije i neke dvosložne i taj duži nastavak proveden je kroz sve padeže množine.

22. Objasnite oblike N mn. Bošnjane, DubrovЬčane u Kulinovoj povelji. Napišite te riječi u nominativu jednine?! Oblik N mn. sa nastavkom e ranije su imale imenice tipa SIN< S6IN6/SINOVE. To se rano izgubilo. Kod imenice SIN upotrebljavalo se do 14. st. Oblik N mn. na e nema kod imenice kamen<kam6I/kamene, ali ima kod GRAĐANE, DUBROVČANE. Ali se i tu od 14. st. ustaljuje oblik na i: građani.

23. Objasnite porijeklo današnjeg nastavka –u u G mn. imenica nogu, ruku? Današnji nastavak u G mn. imenica nogu, ruku, nastao je od pri. *ou,* ou<ous dalo je stsl. u. Kasnije su se dualski oblici zamijenili pluralnim. No, ostatak duala se sačuvao u G mn. ruku, nogu, slugu.

24. Objasnite porijeklo nastavka –u u L jd. glavne promjene imenica m. i s.r.? U pie. nastavak -i u L je dolazio na osnovu u. U stsl. periodu je nastavak jat, primjer rabjat, jat je analogijom prema imenicama a-deklinacije. U 14. st. se javlja i L na i, nastao pod utjecajem L palatalne osnove. Ovakvi oblici lokativi obilati su na kraju 15. i 16., a u čakavskom su prisutni i danas. Pojavivši se u 10. stoljeću, pored L na jat i L na u, (pod utjecajem u-deklinacije) postali su općenitiji od starih L na jat.

25. Današnji završetak 1. l. prezenta je –m. Objasnite kako nekadašnje *znajǫ danas glasi znam? Svi glagoli s tematskim vokalom u prezentu imali su u stsl. on na kraju. Ovaj nastavak nauka tumači kao ostatak ie. konjuktiva, koji se u slavenskim jezicima izgubio. Kubljakim kaže da je i on – ie. – o + sekundardni nastavak M (služili su za pravljenje aorista, imperfekta, imperativa). U bosanskom će on preći u -u, pa se govorilo ja pletu, namjesto pletem. Da se ukloni jednakost s 3. licem mn. (ja pletu, oni pletu) došlo je analogijom atematskih glagola u 1 l. jd. –m ispred kojeg je prodro tematski vokal iz 2 i 3. L. jd. i 1. I 2. L. mn. pletem, pleteš, pletete.

26. Kojom je zalihosnom (redudantnom) mogućnošću našeg jezika ostvarena savremena zamjena/ekvivalent za imperfekt. Pokazati i primjerom?! Imperfekat je zamijenjen perfektom, koji je u mnogim dijalektima istisnuo imperfekat, odnosno i aorist, tvorivši se od prezenta pomoćnog glagola jesm i poluglas plus radnog pridjeva. U određenim značenjskim kategorijama pomoćni glagol u 3. licu jednine počeo se izostavljati: Bio jedan car, umro Marko.

27. Napišite starije i novije oblike aorista glagola reći?! Stariji oblici: Jd. 1.r(jat)h(poluglastvrdi),2. reče,3. reče dv. 1.r(jat)hov(jat),2. r(jat)sta, 3.r(jat)ste mn. 1.r(jat)hom(poluglastvrdi),2.r(jat)ste, 3.r(jat)š(en). Noviji oblici: Jd. 1.rekoh(tvrdipoluglas)2.reče.3.reče. dv. 1. rekohov(jat),2.rekosta, rekoste, mn. 1.rekohom(tvrdi poluglas), 2. rekoste, 3. rekoš(en)

28. Koji su padežni nastavci u dualu bili jednaki? NAV raba, GL rabu, DI raboma

29. Porijeklo nastavka on u I jd.? Analogijom prema zamjenici tojon (ta) - ženojon : I * genam (a dugo) > ženon >ženojon > ženeju >ženou>ženov>ženom.

30. Kako je dobiven L mn. imenica m.r.? Današnji oblik – ima, prije se razvio po zakonu iz starog nastavka, nego je za njega uze oblik D mn. od 17. stoljeća kod štokavaca preovladava oblika na ima zbog sintaksičke bliskoti s D i I.

31. Kako je dobiven I mn. imenica m.r.? Sintaksičko miješanje D i L bilo je uzrokom da je instrumental izjednačen s dativom na –im, a kasnije kada je D plurala dodato još na kraju i a prema dualnim oblicima, dobio ga je i instrumental, pa tako od 17. Stoljeća imam današnje oblike: robovima, vucima.

32. G množine na -a imenica ženskog roda? Oblici žen(T.poluglas), duš(poluglas) nisu nastali po glasovnom zakonu od prajezičnog nastavka –om, nego po analogiji o-deklinacije. Pošto su otpali poluglasi na kraju, ostalo je žen, duš, kako se govorilo do 17. stoljeća. U štokavskom se narječju od 14. stoljeća počelo dodavati a, da bi u 17. stoljeću u potpunosti zahvatilo štokavske prostore. Porijeklo tog a do danas nije razjašnjeno.

33. I jd. kod a-osnova imenica ž.r.? Današnji nastavak -om (ženom) je dobiven iz o-deklinacije analogijom. do 12. st. je nastavak -ov (svojov).

34. I. mn. imenica ž.r.? Oblik na -ama došao je iz D, I duala ženama. Od 15. stoljeća.35. L mn. imenica ž.r. Oblik ženah, porijeklo današnjeg ženama?? U 17. stoljeću se oblik

ženah počeo zamjenjivati dativnim oblikom ženam, kojem je kasnije prionuo vokal a. A je došlo iz dativa duala.

36. Koji su padežni nastavci bili jednaki u dualu? NAV grada, GL gradu, DI gradoma

1.Objasnite izvorno gramatičko porijeklo nastavka –a u primjerima četiri čovjeka, tri ribara. Dvojina se u štokavskom i čakavskom narječju očuvala sve do druge polovine 14. st. Već sljedeća epoha, tačnije spomenici do kraja 15. st. svjedoče o poremećenom razlikovanju dvojine od množine. Među tragove dvojine spadaju nastavci –u i –iju u genitivu (rjeđe lokativu), množine –ma, -ima, -ama u dativu i instrumentalu, kasnije i lokativu množine, kao i brojna konstrukcija tipa dva čovjeka / ribara i sekundarno tri ribara, četiri čovjeka, s nekadašnjim nastavkom – a za nominativ i akuzativ dvojine muškog roda.

2. Objasnite porijeklo današnjeg alomorfa –em u instr.jd. glavne promjene imenica m. i s.r.

Imenice srednjeg roda imala se iste nastavke kao i imenice muškog roda, (sem N,A,V) koji su kod o-osnove imali o, jo-osnove e, dok je konsonantska imala nastavak en (> -e), kod osnova na s imali su –o. Ti su se odnosi zadržali, ali su ostali padeži doživjeli istu sudbinu kao i u m.r. Tokom srednjeg vijeka oblici genitiva jd. poput detete, povlače se pred takvim kao genitiv d(jat)teta. Gubi se i es u jd. osnova na s, pa se od nebese dobija nebo. Tako kao trag konsonantske promjene ostaje proširenje –et, odnosno –en, u većini padeža imenica starih osnova na –t, odn. –n. I u instrumentalu jednine srednjeg roda dvojstvo om/em postoji i danas u književnom jeziku i u mnogim dijalektima, dok je u drugim uopćeno –om suncom, ili rjeđe – em (mlekem.) Inače, nastavak za I jd. u starijem praslavenskom periodu bio je MI, da bi procesom jezičke evolucije, dobili nastavak M(išestica), pošto na kraju jer otpada nastao je bosanski oblik I i danas prisutan robom, vukom, selom, poljem. No, od 13. stoljeća javlja se

pored OM i alomorf EM, carom-carem, mužom-mužem. Treba, svakako, napomenuti da alomorf om-em i u današnjem standradnom jeziku zavise od same osnove imenice. Naime, palatalne osnove – EM, nepalatalne OM.

3. Na primjerima oblika genitiva i dativa jednine objasnite kako su se imenice a-osnove (žena) i ja- osnove (duša) svele na jedinstvenu deklinaciju.

Imenice a-osnove (žena) i ja-osnove (duša) svele su se na jedinstvenu deklinaciju, jer su se osnove na –a i –ja stopile u jedan tip. U većini dijalekata uopćili su se nastavci ja-osnova. G jednine, kao i N,A,V mn. nastavak – e iz oblika kao duše < dušen istisnuo je još prije kraja XII vijeka –i < -y iz tipa ženy. Dativ i lokativ jednine u većini govora imaju nastavak ja-osnove, tj. i – duši, kao i ženi.

4. Kako su se tvorili oblici određenog vida pridjeva za m.r. u genitivu i dativu jednine od osnove: Gen.jd. bos- Dat.jd. bos-

G jd. pored crkvenoslavenskog svetago i svetogo ima oblike i svetoga i z(poluglas)loga. Ovdje je prisutan utjecaj zamjeničke promjene na vrstu vokala. Nastavak og koji se u savremenom jeziku brzo širi pojavljuje se kod pridjeva tek u 17. stoljeću. Dativ jd. pored crkvenoslavenskog dobroumou bilježi i pravomu(poluglas) prema zamjeničkoj promjeni. Oblici iz 15. stoljeća su bez u. U 16. i 17. stoljeću je nastavak e. primjer dubrov(poluglas)čkome.

5. Kako su dobijeni današnji oblici ''duge'' množine s umecima –ov i –ev ?

Oblici duge množine s umecima –ov i –ev najkrupniji su trag koji je ostavila u-deklinacija u bosanskom jeziku. Naime, pod utjecajem u-deklinacije koja ima OV u N, G mn. i D jd. primili su se u bosanskom jeziku ovakvi duži nastavci i jednosložne imenica u-deklinacija, kasnije i neke dvosložne i taj duži nastavak proveden je kroz sve padeže množine.

6. Objasnite oblike nom.mn. Bošnjane, DubrovЬčane u Kulinovoj povelji. Napišite te riječi u nominativu jednine.

Oblik N mn. sa nastavkom e ranije su imale imenice tipa SIN< S6IN6/SINOVETo se rano izgubilo. Kod imenice SIN upotrebljavalo se do 14. st.Oblik N mn. na E nema kod imenice kamen<kam6I/kamene, ali ima kod GRAĐANE, DUBROVČANE. Ali se i tu od 14. st. ustaljuje oblik na i: građani.

7. Objasnite porijeklo današnjeg nastavka –u u genitivu množine imenica nogu, ruku?

Današnji nastavak u genitivu množine imenica nogu, ruku, nastao je od pri. *ou,* ou<ous dalo je stsl. u. Kasnije su se dualski oblici zamijenili pluralnim. No, ostatak duala se sačuvao u G mn. ruku, nogu, slugu.

8. Objasnite porijeklo nastavka –u u lok.jd. glavne promjene imenica m. i s.r.

U pie. nastavak -i u L je dolazio na osnovu u. U stsl. periodu je nastavak jat, primjer rabjat, jat je analogijom prema imenicama a-deklinacije. U 14. st. se javlja i L na i, nastao pod utjecajem L palatalne osnove. Ovakvi oblici lokativi obilati su na kraju 15. i 16., a u čakavskom su prisutni i danas. Pojavivši se u 10. stoljeću, pored L na jat i L na u, (pod utjecajem u-deklinacije) postali su općenitiji od starih L na jat.

9. Današnji završetak 1. l. prezenta je –m. Objasnite kako nekadašnje *znajǫ danas glasi znam.

Svi glagoli s tematskim vokalom u prezentu imali su u stsl. on na kraju. Ovaj nastavak nauka tumači kao ostatak ie. konjuktiva, koji se u slavenskim jezicima izgubio. Kubljakim kaže da je i on – ie. – o + sekundardni nastavak M (služili su za pravljenje aorista, imperfekta, imperativa). U bosanskom će on preći u -u, pa se govorilo ja pletu, namjesto pletem. Da se ukloni jednakost s 3. licem mn. (ja pletu, oni pletu) došlo je analogijom atematskih glagola u 1 l. jd. –m ispred kojeg je prodro tematski vokal iz 2 i 3. L. jd. i 1. I 2. L. mn. pletem, pleteš, pletete.

10. Navedite oblik nominativa neodređenog vida m.r. za particip prezenta aktivni bery, savremeni ekvivalent glagolski prilog sadašnji – berući. particip prezenta pasivni bod i jor, savremeni ekvivalent iščeznuoparticip perfekta aktivni ako bude I onda je nes i poluglas, savremeni ekvivelent je glag. prilog prošli nosivši. Ako bude II, onda je pletl i poluglas , savremeni ekvivalent glagol. pridjev radni – plela /lo/

11. Kojom je zalihosnom (redudantnom) mogućnošću našeg jezika ostvarena savremena zamjena/ekvivalent za imperfekt. Pokazati i primjerom.

Imperfekat je zamijenjen perfektom, koji je u mnogim dijalektima istisnuo imperfekat, odnosno i aorist, tvorivši se od prezenta pomoćnog glagola jesm i poluglas plus radnog pridjeva. U određenim značenjskim kategorijama pomoćni glagol u 3. licu jednine počeo se izostavljati: Bio jedan car, Umro Marko.

12. Napišite starije i novije oblike aorista glagola reći.

Stariji oblici: Jd. 1.r(jat)h(poluglastvrdi),2. reče,3. Reče dv. 1.r(jat)hov(jat),2. R(jat)sta, 3.r(jat)ste mn. 1.r(jat)hom(poluglastvrdi),2.r(jat)ste, 3.r(jat)š(en)

noviji oblici. Jd. 1.rekoh(tvrdipoluglas)2.reče.3.reče. dv. 1. rekohov(jat),2.rekosta, rekoste,

mn. 1.rekohom(tvrdi poluglas), 2. Rekoste, 3. Rekoš(en)

13. Kako je nastao nastavak aše u imperfektu?

plet(jat)aše < *plet – (jat)ah – e- s, plet(jat)ah – et t je ispalo

*(jat)ahes, (jat)ahet > (jat)ahe > (jat)aše , h je prema prvoj palatalizaciji prešlo u š

14. Koji su padežni nastavci u dualu bili jednaki?

NAV raba, GL rabu, DI raboma

15. Koje je porijeklo oblika očiju, prstiju, noktiju, a za ženski rod ruku, nogu?

Porijeklo oblika očiju, noktiju, prstiju je od starih nastavaka genitiva dvojine kod imenica koje znače organe koje se javljaju u parovima. Očiju, prstiju, noktiju, kao i gostiju, kokošiju rezultat su daljeg širenja –ju. Današnji nastavak u genitivu množine imenica nogu, ruku, nastao je od pri. *ou,* ou<ous dalo je stsl. u. Kasnije su se dualski oblici zamijenili pluralnim. No, ostatak duala se sačuvao u G mn. ruku, nogu, slugu.

16. Navedite etimologiju oblika zamjenice sav?

*visos (i s kvaćicom) > v(mehkipoluglas)h(tvrdipoluglas) > v(mehkipoluglas)s(mehkipoluglas) > vas > sav

17. Navedita po dva primjera imenica koje su se mijenjale po a, ja, o, jo, ili po i-osnovi

a-osnova; žena, ronka, ja –osnova; duša, zemlja, o-osnova; grad, rab, jo- vrač, otac, i-osnova; gost, kost, pont

18. Po kojim su se osnovama mijenjale imenice muškog roda.

Imenice muškog roda su se mijenjale po: o, jo, i, u, n- osnovi

19. Da li su kod imenica ženskog roda prevladale tvrde osnove?

Kod imenica ženskog roda prevladala su neke osnove, samo je u V prevladala tvrda osnova (ženo, dušo); dok je recimo kraljice izuzetak, ovdje je prevladala mehka osnova.

20. Kakve je nastavke imala imenica po s - osnovi?

Jd. NAV - *nebos > nebo. G: *nebes-es>nebese.D:nebes –ai(na a kvaćica)>nebesi.I:*nebes-mi>nebespoluglasmpoluglas.L:*nebes-e>nebese dvojina NAV *nebes-i>nebesi,GL:*nebes-ous>nebesu.DI:*nebes-ma>nebespoluglasma množina NAV: *nebesa, G. *nebes-om>nebespoluglasmpoluglas. D:*nebes-mos>nebespoluglasmpoluglas.I:*nebesy (:o-osn.),L:*nebes-su(na u kvaćica) >nebespoluglashpoluglastvrdi

21. Kako se formirao neodređeni pridjevski vid?

Neodređeni pridjevski vid predstavlja u potpunosti staru imensku promjenu koja se u starim spomenicima i u dijalektima sačuvala u većem obimu nego u samom književnom jeziku. Pridjevi neodređenog vida mijenjaju se po nominalnoj deklinaciji (imenskoj).

22. Kako se formirao određeni pridjevski vid?

Prema Aleksandru Belići, pridjevi određenog vida formiraju se od prijedjeva neodređenog. Objašnjavajući proces praslavenske metatonije, Blić objašnjava da usložnjavanje akcenatskog sistema dovode i do promjene samog sklopa riječi. Kao primjer uzeo je formiranje pridjeve određenog vida od pridjeva neodređenog. Prema tome pridjevi određenog vida formirali su se od pridjeva neodređenog vida plus anaforska zmejnica > pridjev određenog vida. *novos + jis > novojis. Poznate glasovne primjene (ZOS, gubljenje poluglasa) doveli su do stapanja dva oblika u jedan. Tako je od starijeg novo + jis nastao nov(jeri); čime je stvoren sasvim nov odnosu među pridjevima.

23. Šta je to glavna imenička promjena?

Glavna imenička promjena je ona koja je okupljala najveći broj imenica. To je o-osnova za muški i srednji rod, a a-osnova za ženski.

24. Kako je nastala jednakost N i A imenica o-osnove?

O jednačenju N i A o-osnove govorimo u okviru horizontalnog jednačenja, koje podrazumijeva sagledavanje nastavaka bez obzira na vrstu značenja i odnosa koji se tim kategorijama iskazuju. Padeži u horizontali imaju izrazitu težnju ka ujednačavanju, dok to u prošlosti nisu bili. Pokazalo se da je iz praslavenskog jezika naslijeđen odnos u kojem dominirajuću ulogu ima horizontalno ujednačavanje N i A kao najfrekventnijih padeža u jeziku. Prvi pokušaj jednačenja padežu u prasl.jeste jednačenje poluglasa prvo u N i A baš zbog same frekventnosti, a do konačne jednakosti dolazi kada su imenice o, jo i o osnove, također imale jednakost u A i N, pa su prema toj vrijednosti imenice u-osnove dobile u N,D,I, nastavke o, jo-osnova.

25. Koje je porijeklo imenica muškog roda po konsonantskim osnovama?

Porijeklo je iz n-osnove, odakle imaju n-nastavak u G,D,A, a na osnovu im se dodaje nastavak enpoluglastvrdi.

26. Kako su se formirale imenice sr. roda prema o-osnovi?

Formirale su se analogijom imenica o-osnove muškog roda.

27. Navedi porijeklo imperativa s primjerima!

Imperativ je u stsl. nastao od ie. optativa. S pravom se do ove tvrdnje došlo preko glasa jat koji je prelazio u i, te se zaključilo da je porijeklo imperativa diftonško, što je dovelo do direktnog povezivanja sa optativom. Jedine promjene koje je pretrpio od stsl. jesu: 1l. jd. em(tvrdi poluglas) > imo (utjecaj palatalne osnove). Izvori navode da je današnje i u imperativu od cirkumfleksne intonacije ili kao refleks prezentskih oblika.

Jd. 1.---, 2. vedi 3. ---,dvojina: 1. ved(jat)v(jat).2.ved(jat)ta.3.---, mn: 1.ved(jat)m(jat).2.ved(jat)te.3.---

28. Kako je glasila promjena lične zamjenice za 1l. jd. i 1. l. mn.?

jd. N: *ego-m >(jat)z(tvrdipoluglas)>jaz(poluglas), az(poluglastvrdi). G:*me (-ne).D:*moi(oi diftong)>mi;m(mehkipoluglas)n(jat). A:mem>men;mene.I:m(tvrdipoluglas)nojon.L:m(mehkipoluglas)n(jat)

mn. N: * mo (dugo o)- ns> my. G: *no (dugo o) som (o kratko) > nas(tvrdipoluglas). D: *no (o dugo)-mos>nam(poluglastvrdi). A:*no-ns>ny;nas(poluglastvrdi). I: *no –mis >nami. L:*no-su>nas(polu.T)

28. Objasnite porijeklo današnje sinonimije u I jd. imenice put?

U I jd. književni jezik čuva odnos: rodom: nožem, ali se u mnogim dijalektima uproštava om, a u ponekim drugim em,. osnove na i i na konsonant imale su 6m6, ali se od prvih tekstova pojavljuje -em, koje je kasnije zamijenjeno sa om (gostom, kamenom; EM SE CUVA U PRILOGU PUTEM)

29. Porijeklo nastavka on u I jd.!

Analogijom prema zamjenici tojon (ta) - ženojon : I * genam (a dugo) > ženon >ženojon > ženeju >ženou>ženov>ženom.

30. Kako je dobiven L množine imenica m.r.?

Današnji oblik – ima, prije se razvio po zakonu iz starog nastavka, nego je za njega uze oblik D mn. od 17. stoljeća kod štokavaca preovladava oblika na ima zbog sintaksičke bliskoti s D i I.

31. Kako je dobiven I množine imenica m.r.?

Sintaksičko miješanje D i L bilo je uzrokom da je instrumental izjednačen s dativom na –im, a kasnije kada je D plurala dodato još na kraju i a prema dualnim oblicima, dobio ga je i instrumental, pa tako od 17. Stoljeća imam današnje oblike: robovima, vucima.

32. G množine na a imenica ženskog roda.

Oblici žen(T.poluglas), duš(poluglas) nisu nastali po glasovnom zakonu od prajezičnog nastavka –om, nego po analogiji o-deklinacije. Pošto su otpali poluglasi na kraju, ostalo je žen, duš, kako se govorilo do 17. stoljeća. U štokavskom se narječju od 14. stoljeća počelo dodavati a, da bi u 17. Stoljeću u potpunosti zahvatilo štokavske prostore. Porijeklo tog a do danas nije razjašnjeno. Ako bude potrebno još s onih papirića dodati ovdje.

33. I jd. kod a- osnova imenica ž.r.!

Današnji nastavak om (ženom) je dobiven iz o-deklinacije analogijom. Do 12. St. je nastavak ov (svojov).

34. I. mn. imenica ž.r.

Oblika na ama došao je iz D, I duala ženama. Od 15. Stoljeća.

35. L mn. imenica ž.r. Oblik ženah, porijeklo današnjeg ženama.

U 17. Stoljeću se oblik ženah počeo zamjenjivati dativnim oblikom ženam, kojem je kasnije prionuo vokal a. A je došlo iz dativa duala.

36. Koje imenice čuvaju trag po nekadašnjim s – osnovama.

To su imenice čudesa, tjelesa, nebesa.

37. Šta su to atematski glagoli za tvorbu. Nabrojati ih!

Atematski glagoli su glagoli bez osnovinskog nastavka jednaki korijenu. Dali su današnji nastavak m 1.l. prezenta. A to su: byti, dati, jasti, v(jat)d(jat)ti, im(jat)ti

38. Kako se objašnjava nastavak ći u infinitivu?

*pekti>pekti>pekt(t umekšano)>pejti(na e i j kapica)> peći

Najprije dolazi do umekšanosti glasa t pod utjecajem sljedećeg mehkog vokala i, ili do umekšavanja prethodnog k, koji će se sa slabijom eksplozijom izjednačiti s j, poslije čega nastaje proces progresivnog jotovanja

1.Imenice srednjeg roda su se mjenjale po o-osnovi (igo),jo-osnovi, (poļe),n-osnovi(imę), t-osnovi (telę), s-osnovi (tělo).

2. Odgovor je sadržan u prvom pitanju

3. Imenice a-osnove (žena) i ja-osnove (duša) svele su se na jedinstvenu deklinaciju, jer su se osnove na –a i –ja stopile u jedan tip.Naime, osnove a-vrste su preuzele nastavke ja-osnova.U G jd., kao i N,A,V mn. nastavak – e iz oblika kao duše < dušen istisnuo je još prije kraja XII vijeka –i < -y iz tipa ženy. Dativ i lokativ jednine u većini govora imaju nastavak ja-osnove, tj. i – duši, kao i ženi.

4. Po kojoj se deklinaciji mijenja p9tb,oblik instrumentala napisati i objasniti nastanak instrumentala.

Imenica Pǫtь se mijenjala po i deklinaciji, a u instrumentalu ima oblik pǫtьmь (pǫtemь).Ovaj oblik je ostatak nekadašnje muške i-deklinacije, koja je iz ove deklinacije prešla u mušku o- deklinaciju.Po toj deklinaciji oblik je putom, ali se govori samo sa prijedlozima.

6.Kako glasi lokativ imenice rabъ.Objasnite porijeklo i njegov razvoj.

Oblik lokativa imenice rabъ je rabě.Porijeklo nosi od indeovropskog nastavka i koji je dolazio na osnovu –o, pa prema tome imamo u stsl. ě, dakle: rabě, vlъcě.Lok. sg. na -ě drži se u

hrvatskom jeziku do konca XV. v. Već od početka XIII. v. uz lokative na -ě pojavljuju se u hrvatskome i lokativi na -u, i to podutjecajem u-deklinacije: robu, vuku.Takav oblik je ostao i do dan danas

7. Kojoj promjeni pripadaju imenice oko i uho? Prema kojoj su promjeni u staroslavenskom jeziku tvorile svoju dvojinu, te kako ona glasi?

Imenice oko i uho ubrajamo u s-deklinaciju, gdje su nekada i pripadale.U tekstovima općeslavenskih književnih jezika te imenice često primaju u jd. nastavke o-osnova. Oko-oka-oku uz oko-očese-očesi)Te imenice su u dvojini imale nastavke i-osnova.NAV oči,ušiGL očiju,ušijuDI očima, ušima

8.Kako se obrazovao neodređeni vid glagola?Potkrijepiti primjerom.

Pravio se od inf. osnove nastavkom -ti, U hrvatskom je-ostao uglavnom isti — izuzevši poznate glasovnepromjene: stsl. rešti — hrv. reći, stsl. tonǫti — hrv. tonuti.

9.Na primjeru nekog glagola objasnite tvorbu aktivnog participa preterita I.

Pravio se od inf. osnove formantom -ŭs iza suglasnika *nesŭs > nesъ; gen. sg. nesъša : *nesŭsī >*nesŭhī > nesъšī ž.r.; a -vŭs iza samoglasnika: znavъ.

10.Kakvu radnju označava aktivni particip preterit I?Objasnite kako se on može prevesti na bosanski-kad je u nominativu, a kako kad je u kosim padežima?

Pravio se od inf. osnove formantom -ŭs iza suglasnika *nesŭs > nesъ; gen. sg. nesъša : *nesŭsī >*nesŭhī > nesъšī ž.r.; a -vŭs iza samoglasnika: znavъ.U starohrvatskom su jeziku živjela oba načina, ali su se danas izgubila oba, jer je u nom. sg. muž. rodaprodro još formant i ̯o iz kosih padeža, pa smo tako dobili oblik -vši, koji se već od najstarijeg doba nemienja: rekavši, znavši, hvalivši (neko su vrieme postojali uporedo i oblici za nom. pl. muž. roda — kaokod part. prez. akt.: čuvše, hvalivše). Ostatak staroga načina bit će u prilogu mi ̏mogrēd (— grędъ odgrę sti).

12.Koje je nastavke imao prezent u staroslavenskom jeziku, a kako je dobio današnje nastavke?Navedite primjere za sva tri lica jednine i množine.

U stsl. Je u prvom licu jd. bio nastavak ǫ od kojeg u hrv. dobijamo-u,( pletǫ-pletem) U drugom licu je napravljena sljedeća promjena: -si>–hь>-šь i na kraju u hrv. je š ( pleteši-

pleteš).3.l.jd.: stsl.-tъ,hrv.t. (pletetъ-plete).1.l.mn.: stsl.-mъ-hrv.-mo (pletemъ-pletemo).U 2.l.mn.nastavak -te ostao je bez promjene do danas.( pletete-pletete).U 3.l.mn. prajezični nastavak -nti dao je u prasl. *-ntь, faktično -ntъ, koje s tematskim vokalom o ili edaje u stsl. -ǫtъ ili –ętъ. U hrv. krajnje t otpada, a nazali ǫ daje u,( pletǫtъ-pletu)

13.Kakav je to sigmatski a kakav asigmatski aorist?Primjeri.

jaki, prosti, asigmatski

jednina množina dvojina1. vedъ vedomъ vedově2. vede vedete vedeta3. vede vedǫ vedete

s-aorist, sigmatski

jednina množina dvojina1. věsъ věsomъ věsově2. (vede) věste věsta3. (vede) věsę věste

15.Objasnite tvorbu brojeva od 11 do 20.Prikažite na primjeru broja dvanaest.

Od veza kao dъva na desęte nastali su u hrvatskom brojevi dvanaest : *dvanadesete (najprije je izpalo d,onda krajnje e, i konačno predzadnje e).

Pitanja za ispit iz historijske gramatike II

(septembar/oktobar)

1. Deklinirati Дьнь?2. Koje su imeničke osnove u praslavenskom jeziku nasljeđene iz IE jezika?3. Po kojim su se osnovama mijenjale imenice mr.?4. i-osnova mr. i žr.?5. L jd. rab6. Nastavci u promjeni imenica žr. tvrdih i mehkih osnova7. L jd. imenica mr. i sr.8. Kako se tvore perfekt i pluskvan perfekt9. asigmatski i sigmatski aorist10. dva su aktivna participa preterita11. opće porijeklo zamjenice sav

12. deklinirati Ц ьto13. kako se tvorio komparativ a kako superlativ pridjeva14. pridjevi određenog vida imali su posebnu deklinaciju.po cemu je ona karakteristicna?

na koji se nacin tvori određeni oblik pridjeva? primjer15. po kojoj promjeni i kako se mijenja br. 100?

Zenica

Objasnite izvorno gramatičko porijeklo nastavka –a u primjerima četiri čovjeka, tri ribara.  - Rešetar misli da je a porijeklom od b jer su se riječi G. mn. pisale sa dva poluglasa. Belić smatra da je u vezi s nastavcima duala koji su dobili množinsko značenje (NAV građa).2. Objasnite porijeklo današnjeg alomorfa –em u instr.jd. glavne promjene imenica m. i s.r.3. Na primjerima oblika genitiva i dativa jednine objasnite kako su se imenice a-osnove (žena) i ja- osnove (duša) svele na jedinstvenu deklinaciju.4. Kako su se tvorili oblici određenog vida pridjeva za m.r. u genitivu i dativu jednine od osnove: Gen.jd. bos- Dat.jd. bos-5. Kako su dobijeni današnji oblici ''duge'' množine s umecima –ov i –ev ? Dobiveni su analogijom prema u-osnovi muškog roda.6. Objasnite oblike nom.mn. Bošnjane, DubrovЬčane u Kulinovoj povelji. Napišite te riječi u nominativu jednine.7. Objasnite porijeklo današnjeg nastavka –u u genitivu množine imenica nogu, ruku? Ovi oblici vode porijeklo iz dvojine koji su dobili množinsko značenje

8. Objasnite porijeklo nastavka –u u lok.jd. glavne promjene imenica m. i s.r.9. Današnji završetak 1. l. prezenta je –m. Objasnite kako nekadašnje *znajǫ danas glasi znam.10. Navedite oblik nominativa neodređenog vida m.r. za particip prezenta aktivni 11. Kojom je zalihosnom (redudantnom) mogućnošću našeg jezika ostvarena savremena zamjena/ekvivalent za imperfekt. Pokazati i primjerom.12. Napišite starije i novije oblike aorista glagola reći.

13. Kako je nastao nastavak aše u imperfektu? dbla – ak – e –s >dblaaše – I palatalizacija14. Koji su padežni nastavci u dualu bili jednaki? NAV gradu, GL gradu, DI gradoma15. Koje je porijeklo oblika očiju, prstiju, noktiju, a za ženski rod ruku, nogu? – Prema nekadašnjem oblicima GL duala, jer sve imenice označavaju par.16. Navedite etimologiju oblika zamjenice sav? – visos > vbhb > vas > sav17. Navedita po dva primjera imenica koje su se mijenjale po a, ja, o, jo, ili po i-osnovi! A-osnova: žena, majka; ja- duša, zemlja; o- grad, rob; jo- vrač, otac; i – gost, kost18. Po kojim su se osnovama mijenjale imenice muškog roda? – Imenice muškog roda su se mijenjale po i, jo, i, u, n- osnovi19. Da li su kod imenica ženskog roda prevladale tvrde osnove? – Prevladavale su neke osnove, samo je u V prevladavala tvrda osnova (ženo, dušo), izuzeci – kraljice (mehka osnova prevladavala).20. Kakve je nastavke imala imenica po s - osnovi?

NAV nebo – s > nebo nebesaG nebes – es > nebese nebes – om > nebesbD nebes – su > nebesi nebes – mos > nebesbmbI nebes – mi > nebesbmb nebesy (o-osnova)L nebes – e > nebes nebes – sič > nebesb b

NAV nebesiGL nebes – ous > nebesuDI nebes – ma > nebesbma

21. Kako se formirao neodređeni pridjevski vid? – Neodređeni pridjevski vid predstavlja u potpunosti staru imensku promjenu koja se u starim spomenicima i u dijalektima sačuvala u većem obimu negoli u književnom jeziku. Mijenjaju se po nominalnoj deklinaciji (imenskoj).22. Kako se formirao određeni pridjevski vid? – Određeni pridjevi imaju svoju posebnu deklinaciju koja se zove složeni oblici, sastavljeni od nominalne i pronominalne deklinacije. Određeni oblik se pravi tako da se kao postpozitivni član dodaje zamjenica jb, ja, je, a sklanja se tako da pridjev ide po svojoj nominalnoj, a zamjenica po pronominalnoj deklinaciji.

23. Šta je to glavna imenička promjena? Glavna imenička promjena je ona koja je okupljala najveći broj imenica; to je o-osnova za muški i srednji, a a-osnova za ženski rod.24. Kako je nastala jednakost N i A imenica u-osnove? Imenice o, jo i o osnova imale su N=A, pa su prema toj vrijednosti imenice u-osnova dobile u NDI nastavke o, jo osnove.25. Koje je porijeklo imenica muškog roda po konsonantskim osnovama? Porijeklo je iz n-osnove, imaju n-nastavak u GDA, a na osnovi im se dodaje nastavak erib.26. Kako su se formirale imenice sr. roda prema o-osnovi? – Formirala se analogijom imenica o-osnove muškog roda.27. Navedi porijeklo imperativa s primjerima! Zbog toga što je b prelazilo u i s pravom se zaključivalo da je porijeklo imperativa bilo diftnoško, a to je dovelo do direktnog povezivanja praslavenskog imperativa sa praslavenskim optativom. Primjeri: reci, piši, a i u imperativu je zbog cirkustfleksne intonacije ili kao refleks prezentskih oblika.28. Kako je glasila promjena lične zamjenice za 1l. jd. i 1. l. mn.?

N *eghom > *egom > ezb > jezb > jazb > azb > jaG *me-ne > meneD *moi > mi, mbneA *me-m > me; meneI mbnojoL mbne

N *mo-ns > myG *no-som > nasbD *no-mos> nambA *no-ns> ny, nasbI *no-mis > namiL *no-su > nasb

N *ne-s > vbA *no > naGL *no-ous > najuDI * no – na > nama

28. Objasnite porijeklo današnje sinonimije u I jd. imenice put?- Ostatak nekadašnje muške i-deklinacije očuvao se u I.jd. imenice put, koja u I.jd. glasi putem (putbmb odn. Putemb)29. Porijeklo nastavka on u I jd.! Analogijom prema zamjenici tojon (ženojon – tojon) Ženon > ženojon > ženaju > ženoz > žena >ženom30. Kako je dobiven L jednine imenica m.r.? već od početka 13.st. uz L na b pojavljuje se i lokativ na u, i to pod utjecajem u-deklinacije (analogijom)31. Kako je dobiven L množine imenica m.r.? – Današnji oblik –ima nije se razvio po zakonu iz starog nastavka, nego ja za njega uzet oblik D.mn. Od 17-st- prevladao je kod štokavaca oblik na –ima, zbog sintaksičke bliskosti sa dativom i instrumentalom.

32. Kako je dobijven I.mn. im. M.r.? – Sintaksičko miješanje D i I bilo je uzrokom da je I izjednačen sa D na –im, a kasnije kad je D.mn. dodano još na kraju a prema dualnom D, dobio ga je i I, pa tako od 17-st- imamo današnji oblik – robovima, vucima.32. G množine na a imenica ženskog roda. – Oblici ženb, dušb, nisu nastali po glasovnom zakonu od prajezičnog nastavka – om, nego po analogiji o-deklinacije. Pošto su otpali poluglasovi na kraju, ostalo je žen, duš, kako se govorilo do 17.st. U štokavskom se narječju od 16.st. na kraju počeo dodavati nastavak –a. Porijeklo tog a ni do danas nije razjašnjeno.33. I jd. kod a- osnova imenica ž.r.! Današnji nastavak –om (ženom) je dobiven iz o-deklinacije analogijom, do 12.st je nastavak –ov preovladavao, a –om od 13.st.34. I. mn. imenica ž.r. – Oblik na –ama—došao iz AI duala ženama35. L mn. imenica ž.r. Oblik ženah, porijeklo današnjeg ženama. – U 17.st. se oblik ženah počeo zamijenjivati dativnim oblikom ženam, kojemu je kasnije prionuo i vokal a. To je a došlo iz dativa duala.

36. Koje imenice srednjeg roda čuvaju trag po nekadašnjim s – osnovama? – To su imenica čudesa, tjelesa, nebesa.37. Šta su to atematski glagoli za tvorbu. Nabrojati ih! – To su glagoli bez osnovinskog nastavka jednaki korijenu; atematski glagoli su dali današnji nastavak – m u 1.l. prezenta, to su: byti, dati, vedeti, imeti,38. Kako se objašnjava nastavak ći u infinitivu? *pekti > pekti > pekti > pejti > peći

Najprije dolazio do umekšanosti glasa t pod utjecajem slijedećeg mehkog vokala i ili do umekšavanja prethodnog k, koji će se slabijom ekspolozijom izjednačiti sa j, poslije čega nastaje proces progresivnog jotovanja.

1. Porijeklo duge množine? – Jednosložne imenice pod utjecajem u – deklinacije dobivaju vrlo rano nastavak – ove u Nmn. (robove, vukove). Taj nastavak već u XIV st. se mijenja tako da krajnje –e prelazi u – i pa tako imamo današnje oblike Nmn. Robovi, vukovi. Ako je osnova bila palatalna nastavak je –ev.

2. Porijeklo alomorfa -em u i jd. imenica m.r. glavne osnove? – Od XII st. pored starog pridjevskog –imb javlja se u spomenicima –emb iz tvrde zamjeničke promjene –e umjesto – i javlja se i u GDI mn.3. Porijeklo današnje množine u riječima nogu, ruku? – Ovi oblici vode porijeklo iz dvojine koji su dobili množinsko značenje 4. Napisati stari i noviji oblik aorista gl.reci.

5. Porijeklo današnjeg oblika imperfekta? Formant –eah dolazio je na osnove koje su završavale suglasnikom, a formant – ah na osnove sa vokalom a ili e, a oba formanta su slavenska inovacija. Tematski vokal o umetao se između osnove i nastavka u 1. Licu duala i plurala, a vokal e u 2. i 3. Licu sva tri broja.6. Napisati G i D jednine m.r pridjeva određenog oblika – G novajego, D novujemu7. Napisati PPA, PPA I PPP po jedan primjer i kako danas glasi.Particip prezenta aktivni:*plet+ ont – s > pletons > plety*znaj – ont s > zanjons > znajeOd ovog participa razvio se savremeni glagolski prilog sadašnji, tako što nije uzet nominativni oblik nego oblik iz kosih padeža, pa se tako dobiva: *pekutjo > pekućo > pekućiParticip prezenta pasivni: *hvali – mb > hvalimb – Gradio se tako što su na infinitivnu osnovu dolazili nastavci – mb, ma, mo. Ovaj oblik je izgubljen već u starije vrijeme, njegov trag je vidljiv u nekim pridjevima: pitom, lakom, …P.P. aktivni I : *nes + us > nesb – (glagolski prilog prošli) – Prvi oblik se izgubio i prevladao je potpuno drugi, u kojem je u N.jd. prodro formant jo iz kosih padeža, pa je tako konačni nastavak za ovaj oblik –vši već od starijeg doba i do danas nije promijenjen, koristi se danas kao glagolski prilog prošli.P.P.A. II: *znalB > znal > znao – Gradio se od infinitivne osnove i nastavaka: -tb, ta, to; -nb, na, no. Do danas nije pretrpio neke druge promjene osim fonetskih i fonoloških, i danas skoro pa potpuno prevladava oblik na –n, na, no.8. Porijeklo nastavka -a u rijecima tri covjeka, tri ribara? – Rešetar misli da je a porijeklom od b jer su se riječi G. mn. pisale sa dva poluglasa. Belić smatra da je u vezi s nastavcima duala koji su dobili množinsko značenje (NAV građa).9. Kako su se nekadašnje imenice ž. R. a i ja deklinacije spojile u jednu? – Promjena imenica ž.r. doživjela je slijedeću transformaciju: N.jd. naslijedio je stari nastavak –a, glavni znak da te imenice pripadaju –a, -ja osnovama G.jd. (od X st.) glasi a-osnova: ženi; ja- osnova: duše.10. Porijeklo današnjeg nastavka -u u L jd. imenica m. r i s.r glavne deklinacije. – U L.jd. bila su tri nastavka: -e (robe), - (puti, mući) i –u (sinu) do XV st. od kada preovladava –u koje je potpuno preovladavalo do kraja XVII st.11. Porijeklo današnjeg nastavka -m u prezentu jednine (ako je nekada glasio "on") – 1, lice: *ostatak praie. Konjuktiva: -am > -u; ** praie. –o * sekundarni nastavak – m > om > u. Do XV st. bilo je –u dobiveno regularno od u, ali je zbog sličnosti sa 3l.mn. izmijenjeno sa –m koje je došlo iz atematskih glagola.