plave price

7/30/2019 Plave Price

1/40

80

[email protected]; http://www.geocities.com/bpasagic

uspravi se na stranje noge, a prednjima se uh-

vati za stolnjak.

- Krr! - sa stola polete alice, tanjurii i mii.

Gazdarica dotri u kuhinju s metlom u ruci.

- Zloesta maketino! Opet si mi napravio tetu!

Maak nema vremena misliti na Gricka. Sada

je najvanije da pobjegne to dalje od metle.

No tek to se mii poveselio kako je naao

dobro sklonite u kuici za lutke, na prozoru os-

vanu maorovi brkovi.

- Zbog tebe sam umalo dobio metlom - iskesi se

maak. - Sada e mi platiti, ti mali glodave!

- Eh, danas mi je prisjeo doruak! - uzdie Gricko

i juri prema svojoj rupi.

Maak isprui apu, ali ... Gricko je ve kroz

drugi otvor uletio u svoju spavau sobu.

1Blanka Paagi: Plave prie

Blanka Paagi

PLAVE PRIE


2/40


Blan- ka

Pa-

agi

NO MEDVJEDA

Tek to je Ivan skoio na krevet, medoljutito zabrunda:

- Ne misli valjda noas spavati?

- Naravno da mislim!

- Uaaa! - zaplae medo. - Jadan ja!

- Ma to ti je, maleni? Pa svaku no spa-vamo.

- Ali ovo nije svaka no, nego no medvje-

da, a u noi medvjeda nitko ne smije za-

spati prije nego to otkuca dvanaest sati,

jer ako zaspi prije dvanaest sati naraste mu dugake ui...?


- Sad si moj! - mijaue maak a brk mu se smje-

ka. - Samo ti tri! Ja imam dulje noge.

Hoe li mii doista zavriti u makovim apa-

ma? Ne, Gricko je u zadnji as ugledao lijeb. O-

tvor je tako uzak da se maak ne moe provui

kroz njega.

- Opet me je nadmudrio - frke maak. - Dosta

mi je jurnjave. Malo u odrijemati na toplom kro-

vu.

I dok je maak drijemao na krovu, mii se

uvukao u kuhinju.

- Gle, doruak na stolu! - razveseli se Gricko. - I

to kola sa sirom koji najvie volim! Gric, gric!

Ali i maak je ogladnio i svratio u kuhinju po

zdjelicu mlijeka.

- to li to uka na stolu? - znatieljno e maak,


3/40

78


- Izvucite me odavde! - mijaue maak.

I dok maak isti krzno od pauine, mii je

ve na tavanu.

- Gdje li se mogao sakriti? - pita se maak i ljutito

baca odjeu iz staroga kovega.

Ali mii nije ni u arapi, ni u rukavici.

Maak je ve zavirio i u kutiju s igrakama, po-

dvukao se pod ormar, gurnuo apu u plastini

kamion i u papuu.

- Ovaj mi kao da je u zemlju propao! - frke ma-

ak. - Jo samo da pogledam u onaj kaput go-

re...

Da, da, maak je spazio Grickovu njukicu ka-

ko viri iz depa kaputa.

Gricko je u zadnji as iskoio iz depa i pojurio

na krov. A kamo sada?



4/40


- Dugake ui? Misli dugake kao u magar-

ca?

- Ne! Kao u zeca.

- Uh, to je jo gore. Znai, nema spavanjado ponoi?

- Ni sluajno!

- Jesi li ti siguran da je no medvjeda ba

noas?

- Nisam.- Moe li onda no medvjeda biti sutra?


- Uhh! - odahne mii kada se naao na sigur-

nom u svojoj rupi. - Neu vie vani traiti doru-

ak. Kreem ravno u smonicu.

A u smonici na stolu stoji veliki komad sira.

Prava poslastica za mia!

- Sada u se u miru najesti dok je onaj maor va-

ni - ree mii, odgrize komad sira i sjedne na ta-

njur.

Je li maak doista vani? Ne, douljao se na

svojim mekim apama i vreba Gricka.

- Mrnjauuuu! Frrrrr!

Gricko se strese od uasa, ispusti sir i pojuri iz

smonice.

- Sakrij se u cijev! - viu mu zeii.

- Mijauuu! Nee mi pobjei - bijesno e maak.

Ali cijev je preuska za maka.


5/40


BJEI, MIIU, BJEI!

Mii Gricko krenuo je u potragu za doru-

kom. Popeo se na suncokret, ali gore je ve bila

jedna buba.

- Sii smjesta ili u te pojesti! - zaprijeti mu buba.

- Oh, jako te se bojim! - naruga joj se Gricko.

- A boji li se mene? - mijaukne maak i isprui

apu.

- Jao! - vrisne Gricko i pojuri u staru cipelu. - Ot-

kuda se ovaj stvorio?

I dok je maak doao do cipele, Gricko je ve

davno iskoio iz nje i bez daha trao prema kui.


- Moe!

- Laku no, medo!

- Laku no, Ivane!


6/40


PATULJAK SAN

Veliko stablo usred livade dom je mnogihptiica. To je ujedno i najveselije mjesto na

livadi. Od rana jutra, i prije nego to Sunce

izviri iza breuljka, odavde se poinje razlije-

gati cvrkut stotine malih pernatih stvorenja.

Ipak, jutros je taj amor toliko glasan da jesvakome jasno kako se dogaa neto vrlo

neobino. O emu li samo ptiice tako us-

tro raspravljaju?

- Pogledajte ispod stabla, drage moje pri-

jateljice! - uzbueno e plavetna sjenica.- Pa to je patuljak San! - zacvrkue vra-


- Idemo dalje, Okrugli kljuniu! - pozove ga koka,

skupi pet pilia i krene u staju.

- Nji-haaaa! - zanjite konji. - Ovo kokino dijete

nema samo udan kljun ve i udne noge.

- Muuuu! - sloe se krave. - Izgledaju kao paje.

- Mijauuu! Sada mi je sve jasno - mijaukne ma-

ak. - Pa to je paopile!

- Ko-ko-ko-daaaak! - uvrijeeno e koka. - Sva

srea da Okrugli kljuni nema kopita ili ape. Tko

zna kako bi ga tek onda nazvali?!


7/40


dijete i ja u se brinuti o njemu. Idemo, djeco!

Pai posluno izae iz vode i krene za ko-

kom. im su stigi do psee kuice, pai

smjesta skoi u zdjelicu s vodom.

- Nisam li ti rekao, koko, da je ovaj mali pae? -

kae psi.

- Da, da, vidim! Okrugli kljuniu, okupaj se malo

pa idemo dalje.

- I ti misli da u ja sada piti tu vodu u kojoj si ti

moio noge? - kae psi.

- A zato bi je pio? Kupaj se u njoj kao ja!

est zeia grickaju mrkvu.

- Tko si ti, maleni? - pita Bjelko paia.

- Ja sam Okrugli kljuni, kokin sin.

- Nekako mi udno izgleda za jedno pile.

- Meeee! - kae jarac.


bac. - Nije li ve odavno trebao biti u svome

dvorcu navrh planine?

Svatko pametan naime zna da djeca mo-

gu vidjeti patuljka samo dok spava. Buduida patuljci ne vole da ih djeca vide, spavaju

jedino u svome dvorcu.

Patuljak San cijelu je no dobroj djeci no-

sio lijepe snove. Pred jutro je bio toliko umo-

ran da je odluio na trenutak sjesti. Kako jesjeo, tako je zadrijemao.

- Probudi se, probudi se! - prodrma ga nje-

gov pomonik Tin. Patuljak otvori oi i istog

trena postane nevidljiv. Stavi na lea vreu

sa snovima, otvori kiobran i odleti u svojdvorac.


8/40


USPAVANKA

Jednom davno, u jednoj velikoj umi, iv-jeli su vjeverica, mii, lisica, zeko, jei i sr-

na. Svake veeri sjedili bi do kasno u no

kraj potoka i priali prie za laku no, ali ni-

kako nisu mogli zaspati.

- Kad bismo barem imali nekoga tko binam svirao uspavanku! - jadikovali su

maliani.

- Je li me tko traio? - javi se otar glasi

iz trave.

- A tko si ti? - upita lisica.- Zrikavac! Znam svirati stotinu uspavanki.


I koka se uputi sa svojom djeicom u etnju.

Ali, gdje li je nestao Okrugli kljuni?

- Oh, pa on se uputio prema ribnjaku! - uasnuto

e koka. - Maleni, utopit e se! Ko-ko-ko-daaak!

Ali Okrugli se kljuni ne obazire na kokino za-

pomaganje. Dogega se do ribnjaka i pljusne rav-

no u vodu.

- Pa-pa-pa! - brka se okrugli kljuni i uiva ma-

ui malim perajama.

A koka tri kao bez glave, u silnom strahu za

svog maliana.

Maka i pas se smiju.

- Ne brini, kokice! Tvoj se malian nee utopiti.

On je naime pai, a ne pile. Sluajno se u

tvom gnijezdu nalo i jedno paje jaje.

- Ah, tako! - odahne koka. - No on je ipak moje


9/40


UDNO PILE

- Ko-ko-ko-ko-daaaak! - javi se glasno koka. - Br-

zo ovamo, pijetle! Izalo je prvo pile iz jajeta.

- Ku-ku-ri-kuuuu! Evo me, trim!

Ali, zato li se pijetao mrti?

- Koko, ovaj malian ima nekakav udan okrugao

kljun.

- Doista, ima pravo! No moda e mu se s vre-

menom zailjiti - tjei se koka.

Na svu sreu, ostalih pet pilia izleglo se sa ilja-

stim kljuniima, okruglim glavicama i utim per-

jem, kako to ve dolikuje kokinoj djeci.

- Ko-ko-ko-daaak! - odahne koka. - Nadam se da

e i iz ovoga udnog maliana postati pravi pije-tao.


Hoete li posluati?

Ne priekavi odgovor, zrikavac pone

svoju pjesmu. Maliani sklope oi i usnu.

Otada im zrikavac svake veeri svira us-pavanku, a lisica ga zauzvrat svako jutro no-

si na leima.


10/40


LIJENI JURICA

- Divna li dana za ljenarenje! protegnese Jurica, izuje cipele, skine arape i leg-

ne pod stablo. Jo samo kad bi trenje

bile velike kao bundeve!

- Zato? upita ga stablo.

- Zato da se ne moram stalno penjati po tesitne pekulice koje imaju toliko kotica

da me ve bole eljusti od silnog pljucka-

nja.

- Hm, hm! zauti stablo. I ti bi, dakle,

htio da trenje budu velike kao bundeve?

teta to ne zna arobne rijei.


lama Zvonicama i otjera zimu...

- ...pa kad sunce rastopi dvorac a kralj Ledan

mora pobjei u planine - doda Zlatan i glasno

se nasmije - Ne, ne, takav mi se dvorac nimalo

ne svia.- A kakav bi ti dvorac volio? - napokon e Tin.

- Zapravo, kad bolje razmislim, ne svia mi se

nikakav dvorac. Mislim da mi je najljepe na o-

vom krasnom bijelom oblaku - ree kralj Zlatan,

stavi Tina na tit i skoi s oblaka. - Idemo se

malo provozati s Ladom u etveropregu!I tako je mudri Tin spasio Patuljkograd od

poplave Zlatanovih suza. Kralj Zlatan nikada

vie nije poelio dvorac. Ako nije umro, Zlatan i

danas veselo skae s oblaka na oblak, hitajui

u pomo nekome lovcu koji se izgubio u umi ilikakvoj ivotinjici koja je upala u zamku.


11/40


rac nipoto ne bih elio.

- E, mislim da bi ti onda najbolje odgovarao Le-

dengrad - kae Tin. - Kralj Ledan ima velian-

stven bijeli dvorac s tornjevima od siga.

- Velianstveni dvorac! - ponovi kralj Zlatan za-

miljeno. - Volio bih imati takav dvorac.

- Bio sam u njemu - ree Tin. - Sve je puno sa-

gova ukraenih cvijeem od mraza i inja.

- Da, da, to je neto doista posebno...

- Sjedio sam na stolicama isklesanim od leda.

Imao sam na sebi tri kaputa, dvije crvene kapi-

ce, etiri ala oko vrata i jo sam se smrzavao -

nastavi Tin.

- Brrrr! - strese se Zlatan. - To ba i nije neka-

kav dvorac!

- A tek kad u proljee doe Vesna sa svojim vi-


- Zar postoje arobne rijei?

- Prisloni uho uz moje deblo pa e ih uti.

! Jesi li upamtio?

- Kako da ne!iri-bu, iri-ba,

trenja kao bundeva!

- Treees! padne bundevasta trenja Juri-

ci ravno na palac.

- Auaaa! jaukne Jurica i skoi uvis dreise za nogu.

- iri-bu, iri-ba, palac kao bundeva! na-

smije se stablo.


12/40


LETEI SLONI

- Kako li je samo lijepa trava ispod mogbreuljka! glasno razmilja sloni.

Puno zelenija nego ovdje gore.

- Zato ne sie? upita ga guter.

- Jako je strmo odgovori sloni. Bojim

se da bih se mogao poskliznuti i pasti ko-liko sam dug i irok.

- Da ja imam tako velike ui kao ti, ne bih

nikada hodao.

- Kako to misli, guteriu?

- Mahao bih uima to bih jae mogao i le-tio kao ptica. Pokuaj!


- Da, da, nije lo! - kae Zlatan, ali ovaj put ne

spusti suzu. - Volio bih imati takav dvorac.

- O, tamo bi bio jako zadovoljan - lukavo ga uv-

jerava Tin - Ne bi se nikada morao kupati u ka-

di, jer bi neprestano bio preko glave u vodi.

Sjedio bi na vodenom prijestolju, jeo morske

alge za vodenim stolom, spavao u vodenom

krevetu...

- Pa to mi se ba i ne bi svialo! - pobuni se

Zlatan.

- Na prozorima dvorca uope nema stakla pa bi

ti kroz njih stalno ulazile i izlazile ribe, etali se

rakovi i leprale meduze.

- Grozna li dvorca! - uasnuto e Zlatan. - Ja

bih se tamo stalno bojao da me ne opee me-

duza ili ne pojede morski pas. Ne, takav dvo-


13/40


- teta samo to u blizini stanuje i rt - doda

Tin.

- Da, da, onaj zloesti ovjeuljak koji je uvijek

nou plaio mene i moju sestru Ladu kad smo

bili mali.

- A njegov krilati zmaj Surlamija svake godine

polupa sve prozore na dvorcu - podsjeti Tin

Zlatana.

- Oh, istina! Tek to mama i tata stave stakla

na prozore, Surlamija ih ve razbije. Ne bih vi-

e mogao ivjeti u tom dvorcu - zamiljeno e

kralj Zlatan.

- Moda je ipak najbolje kralju Korabu - nasmi-

jei se Tin. - On ivi u prostranom plavom dvor-

cu na dnu mora, punom krinja s blagom koje

uvaju zubati morski psi.


Sloni uzme zalet, isprui surlu, zamahne

uima i baci se niz breuljak.

- Dum-du-du-duum! zatrese se livada, a

sloni ostade leati potrbuke.- Pao sam koliko sam dug i irok! izusti

zaueno.

- Zato nisi otvorio padobran? upita ga

guter.

- Pa ja nemam padobran!- Drugi put ga svakako nabavi! nasmije

se guter.


14/40


KROKODILSKA PRIA

Sloni se do mile volje naigrao u vodi, aonda umoran sjeo na obalu.

- Ispriaj mi jednu priu! - zamoli svog pri-

jatelja krokodila.

- Auauuu! - zijevne krokodil. - Jednom

sam pojeo dvogrbu devu. Onako sit odlu-io sam malo odrijemati, kad li mi netko

pokuca na trbuh. "Tko me to uznemira-

va?", ljutito sijevnem oima. "Ja! Pusti

me van!" "A tko si ti?", pitam. "Morska

krava. Stanovala sam u devinoj grbi." Pu-stim ja morsku kravu van, ali tek to sam


uvijek nije uspio obnoviti svih tisuu tornjeva.

Kakav je to silan posao!

- A kako je tek strano ivjeti u takvom otmje-

nom dvorcu koji stalno napadaju neprijatelji! -

doda Tin pogledavajui Zlatana ispod oka.

- Ima pravo. maleni! Opasno je ivjeti u tak-

vom dvorcu. Tamo ne bih mogao ni za trenutak

sklopiti oi. A ja tako volim drijemati na svom

oblaku!

Tin se samo smjeka.

- A gdje ive tvoji roditelji? - pita Tin iako jako

dobro zna da kralj Svanimir i kraljica Zorana

stoluju u Svitogradu.

- Ah, oni imaju predivan dvorac sav u cvijeu! -

uzdahne Zlatan, a suza mu ponovno klizne niz

obraz. - Kako bih volio imati takav dvorac!


15/40


- O, da! Moja je baka dobra kraljica Koleda.

Djed Svarun vladar je vladara, sjedi na prijesto-

lju mudrosti, a na glavi mu zlatna kruna - ree

Zlatan, a onda tuno doda:

- Moj djed stoluje u Vidingradu, u prekrasnom

dvorcu s tisuu tornjeva. Oh, kako bih elio i-

mati takav dvorac!

Krupna suza skotrlja se iz Zlatanova oka.

- A pozna li ti gorostasa Troglava? - upita Tin.

- Kako da ne! Kad sam bio mali, on je mom

djedu Svarunu skinuo sve zlato s tornjeva.

- S onih tornjeva koje je prole godine spalio

strani ratnik Gerivoj koji jai na crnom konju, a

oko glave mu crna vrpca s crvenim kruiem u

sredini? - lukavo e Tin.

- Ah, to sam posve zaboravio! Djed Svarun jo


ponovno sklopio oi, netko mi opet kucne

po trbuhu: "Tko se to usuuje opet mi re-

metiti san?", grmnem bijesno. "Ja! Pusti

me van!" "A tko si ti?", pitam. "Nosorog.Stanovao sam u drugoj devinoj grbi." Pu-

stim i njega van, ali oni mene nisu pustili

na miru. "A to ti misli, gdje emo mi sa-

da stanovati kad si pojeo devu?", vele o-

ni meni. to mi je drugo preostalo nego

da pustim i devu?" - zavri krokodil svoju

priu.

- A onda je deva sjela na magarca i odja-

hala u pustinju - nasmije se majmun.

- Kakva krasna pria! - oduevljeno e slo-

ni. - Ba ti hvala, prijatelju!


16/40


PRIA ZA LAKU NO

- Kako bi bilo da sjednemo na klupu i e-kamo da izae Mjesec? - pitam svoga

medu.

- Moe! Ti sjedni, a ja u lei. Tako mi je

udobnije.

- Evo, vid li ga tamo gore? Kako je samotanak!

- Hu-huu! emu tolika galama? Ta Mjesec

izlazi svake veeri! Osim toga, jedan pli-

va i u bunaru.

- Draga sovice, Mjesec ne pliva u bunaru.To je samo Mjeseev odraz na vodi.


i padale na zemlju.

- Jadan kralj! - alili su ga vilenjaci gackajui po

velikim lokvama Zlatanovih suza. - Kako da mu

pomognemo?

- Ne prestane li kralj uskoro plakati, nae e

kuice odnijeti poplava - zavape patuljci.

I bilo bi se doista tako dogodilo da se u Pa-

tuljkogradu nije naao jedan mudri patulji i-

menom Tin.

- Kralju Zlatane! - vikne odozdo Tin. - Mogu li

se popet k tebi?

- Doi, patuljiu - ree kralj i spusti niz oblak

dugako koplje.

Tin se spretno uzvere i sjedne na Zlatanov

tit.

- Ima li ti djeda i baku? - upita kralja mali Tin.


17/40


SAN O DVORCU

Jednom davno, jako, jako davno, na golemu

bijelom oblaku ivio je kralj zlatna srca. Uvijek

je rado pomagao svakome tko bi se naao u

nevolji pa ga prozvae Zlatanom. Tome kralju

Zlatanu bijae sasvim lijepo na oblaku. Mogao

je uvijek danju gledati Sunce, a nou Mjesec i

zvijezde, mogao je s visine promatrati sve tose dogaa dolje na zemlji, a mogao je vidjeti i

najdublje dno mora. No jednoga dana kralju

sve to dojadi.

- Oh, kako sam tuan! Zato nemam veliki dvo-

rac kao svi ostali kraljevi? - plakao je i plakaokralj Zlatan, a krupne mu suze kapale na oblak


- Hu-huuu! Otkad su to djeca pametnija od

sova?

- To je zato to djeca idu u vrti, a sove ci-

jeli dan prespavaju na grani.- Ako si se nagledao Mjeseca, idemo po-

eljeti naim prijateljima laku no - pred-

loi medo.

- Drage ovice, jeste li umorne?

- Beee, jasno da smo umorne. Cijeli dan

smo hodale livadom i pasle travu. Vie

ne moemo stajati na nogama.

- A ja sam skakala gore-dolje, gore-dolje,

gore-dolje.... - javi se najmanja ovica.

- to si ti radila, kokice?

- Uila sam svoje pilie gdje se mogu ie-


18/40


prkati najdeblji crvi.

- Lijepo mi spavajte, drage ovice. Laku

no, kokice!

- Sada idemo pozdraviti ptice. I one su si-

gurno ve umorne kao i ja. Pitaj ih to su

danas radile - predloi medo.

- Ptiice, gdje ste sve bile danas?

- Ja sam se etao trnicom. Tamo uvijek

ima ukusnih poslastica - javi se golub. -

Najvie volim kukuruz i penicu.

- A meni su dobre i mrvice kruha - zacvr-

kue vrabac.

- Ja sam cijeli dan lovila komarce - doda

lastavica. - Bilo je jako zabavno.

- Lijepo mi spavajte, ptiice!


jedno na igralite.

- Hoete li i vi doi? pitam svoje prijatelje.

- Hoemo!

- Dovienja, dragi prijatelji! Doite sutra opet

po mene!

- Vau, vau!

- Mijauuu!


19/40


a i sedam patuljaka.

- Sutra emo itati priu o maloj sireni kae

teta Maja. Dovienja, djeco!

- Dovienja, teta Maja!

im smo doli nadomak kui, ususret su

nam dotrali uko i maca.

- Vau! Vau! Kako je bilo u vrtiu?

- Krasno, kao i uvijek! kae Ana.

- Mijauuu! Hoemo li sada loviti mieve?

pita me moja maca.

- Ne, idemo ravno kui. Medi je sigurno jako

dosadno bez mene.

- Oh, ne brini, jo uvijek spava.

- Kako bi bilo da mu se pridruimo?

- To si jako pametno smislio sloi se moja

maca. Kad se odmorimo, ii emo svi za-


- Otpjevat u vam svoju najljepu pjesmu

za laku no - kae sjenica.

- Moramo svratiti i do konja. Tko zna to je

on danas radio! - radoznao je medo.

- Konjiu, jesi li umoran?

- Oh, jako sam umoran. Danas sam vukao

puna kola sijena s livade.

- Da, da, to je jako teko. Zasluio si koc-

ku eera.

- Hvala ti! Sada u slatko zaspati.

- Moemo li sutra malo jahati?

- Svakako! Napravit emo veliki krug oko

kue, a moda emo i juriti livadom i pre-

skakivati ograde.

- Ja se to ne bih usudio - javi se medo. -


20/40


Dok ti bude jahao, ja u drijemati na

suncu.

- Laku no, konjiu! Lijepo sanjaj!

- Muuuu! Zar meni neete poeljeti laku

no?

- Ne ljuti se, kravice. Ba smo se spremali

do tebe. to si ti danas radila?

- Pasla sam svjeu travu da mi mlijeko bu-

de zdravo i slatko.

- Hvala ti! Veeras u popiti dvije alice, a

prije vrtia u pojesti pun tanjur sira i vrh-

nja.

- Ku-ku-ri-kuuu! - zakrijeti pijetao. - Vrije-

me je za spavanje.

- Slaem se s tobom - potvrdi medo. - Uvi-


gne mi Ana.

- Vau, vau! Samo sam se alio! zalaje u-

ko, mahne nam repom i otri prema kui.

- Tako! Sada moemo ui. Nadam se da nis-

mo zakasnili na itanje prie o Snjeguljici i

sedam patuljaka.

- Ja bih radije crtao dinosaure kae Marko.

Nismo zakasnili! Teta Maja upravo je otvorila

veliku knjigu punu prekrasnih bajki. Jako nam

se svidjela pria o Snjeguljici. Odmah smo uze-

li papir i crtali cvijee i patuljke s crvenim kapi-

cama.

- Je li tko gladan? pita teta Maja.

Naravno, svi smo gladni. Uas smo pojeli

sve to je bilo u torbicama. Potom smo od koc-

kica gradili veliki dvorac za Snjeguljicu, kraljevi-


21/40


- Mijauuu! A loviti mieve?

- To e nas ti uiti kad doemo kui! pog-

ladim macu, a ona zadovoljno zaprede.

- Vau, vau! Ja u vas uiti loviti make.

- Mrnjauuu! frkne maca, a uko podvije

rep i otri iza kue.

- Pametan moda jest, ali hrabar svakako ni-

je nasmije se moja maca.

- Pourite, djeco! kae mama. I budite

dobri u vrtiu!

Moj vrti nije daleko od kue. Spustimo se

kroz igralite i ve smo tamo.

- uko, vrati se kui! kae mu Ana.

- Zaboravio sam put!

- I, to emo sada?

- Morat emo ga zakljuati u podrum nami-


jek je vrijeme za spavanje.

- Ku-ku-ri-kuuu! Sve kokice u kokoinjac!

Mogla bi naii lisica.

- Slatko spavajte, dragi moji! Vidimo se su-

tra!

- A da i mi odemo na spavanje? Nismo

valjda sove da probdijemo cijelu no na

stablu! - ljutito e moj medo.

- Dobro, pospanko! Idemo!

Popio sam dvije alice mlijeka kao to

sam obeao kravici, oprao sam zube i legao

u krevet. Medo je odmah zaspao, a meni je

mama itala priu o Mjeseuljku. Znate li tu

priu? Ne znate? Evo, ispriat u vam je:

Mjeseuljak je zeleni patulji koji stanuje


22/40


na Mjesecu. Kad djeca zaspe, Mjeseuljak

sipa na njih snove. Ako su bili dobri, sanjat

e lijepe snove. Ako su bili zloesti, Mjese-

uljak e im dati ruan san, pa e se cijelu

no prevrtati po krevetu. Nadam se da e mi

Mjeseuljak noas dati lijep san.

Tek to sam sklopio oi, netko mi pokuca

na prozor. Otvorim oi i pogledam. Je li to

san ili doista vidim Mjeseuljka?

Otvorim prozor, a Mjeseuljak veli:

- Dobra veer! Stanuje li moda ovdje je-

dan medo?

- Da, spava sa mnom u krevetu.

- Krasno! Onda sam pogodio pravu adre-

su. Molim te, reci mu da ga je pozdravio


Popio sam mlijeko i uzeo torbicu u koju mi je

mama spremila bananu i okoladu.

- Smijem li i ja s tobom u vrti? mijaukne

maca.

- Ne, ne smije. Vrti je samo za djecu.

- A zato onda Ana vodi svoga uka?

- uko je pametan pas. Dopratit e nas do

vrtia i vratiti se kui.

- Hoe rei da ja nisam pametna? digne

maca rep i izae iz kue.

Jako je uvredljiva ta moja maca.

- Mamice, molim te pripazi na medu dok sam

u vrtiu. Pokrij ga da se ne prehladi!

- Hou, sine. to ete danas raditi?

- Sluat emo prie, slagati kuicu od kocaka

i crtati cvijee.


23/40


- Kako krasno mirii!

- A mlijeko? A mlijeko? mijaukne maca.

- Ne brini, sada u ti naliti u zdjelicu. Izvoli!

- Hvala, hvala! Mogao bi dodati i komadi pe-

civa.

- Izvoli! Dobar tek! A to e ti jesti, medo?

- Ja bih umskoga meda!

- Oh, ao mi je. Imam samo livadni med.

- Ne brini. Ionako nisam gladan, ali pospan

jesam. Laku no!

Ja sam namazao pecivo pekmezom od jago-

da. No tek to sam ga pojeo, na vratima se za-

uje zvonce. Otrim do prozora i ugledam svo-

je prijatelje iz vrtia.

- Dobro jutro, dragi prijatelji!

- Pouri, zakasnit emo!


ujak sa Sjevernoga pola.

- Zar si bio na Sjevernome polu?

- Naravno! I na sjevernom i na junom, na

istoku i na zapadu. Svake noi obiem

cijelu zemaljsku kuglu nosei djeci sno-

ve.

- Kakav si san donio meni?

- Oh, oprosti, nemam vie ni jedan san.

- Kako to?

- Zapela mi je vrea za dimnjak.

- Kakva vrea?

- Vrea sa snovima.

- Zar dri snove u vrei?

- Jasno! Zar si mislio da ih drim u depu?

- Zapravo nisam nita mislio, ali drago mi


24/40


je to sam saznao neto novo. I, to e

sada?

- Pa, budui da su mi snovi iscurili iz vre-

e, noas vie nema posla. Idem i ja

spavati.

- elim ti laku no! Svrati opet sutra!

- Laku no, maleni! Za tebe u sauvati

najljepi san.


Jako je pametna ta moja maca, nema to!

- Najprije idemo u kupaonicu. Umit emo se,

oprati zube i poeljati se.

- Ja sam se juer umio zabrunda medo.

- Sram te bilo! mijaukne maca. Ja se stal-

no umivam. Zato imam tako sjajno i meka-

no rie krzno.

- Nemojte se svaati, dragi moji mali prijatelji.

To nije lijepo.

- Ima pravo! Trk u kupaonicu!

Umio sam se, oprao zube i poeljao se.

- Jesam li lijep?

- Najljepi! potvrde uglas medo i maca.

Dobro! Sada moemo na zajutrak.

Mama je ve postavila stol. Iz pekarnice je

donijela svjee pecivo.


25/40


DOBRO JUTRO!

Ding-ding-ding!! zazvoni moja budilica.

Oh, zar je ve jutro? Da, da, kroz prozor do-

pire Sunce.

- Medo, probudi se! Ve je osam sati.

- Pa to onda! zabrunda moj mali pospanac

trljajui oi. On bi najradije cijeli dan proveo

u krevetu.

- Hajde, ustani! Zna da moram na vrijeme

stii u vrti.

- Zar je opet ponedjeljak? udi se moj me-

do.

- Mijau! potvrdi mu maca. - Juer je bila ne-djelja.


PATULJAK IRI

Patuljak iri stanuje na vrhu kronje sto-

ljetnoga hrasta. Svako jutro sputa se niz

stablo i odlazi u pekarnicu.

- Molim vas kilogram mrvica! kae peka-

ru, a pekar odmah vadi ispod tezge vre-

u mrvica. iri je prebaci na lea, pa put

pod noge do svoga hrasta.

- Stiu mrvice, stiu mrvice! cvrkuu pti-

ice im ga ugledaju na stazi. iri im is-

trese vreu, popne se na svoju granu i

uiva gledajui ih kako kljucaju.

Danas iri slavi sto pedeset esti roen-


26/40


dan. Ptiice su dugo razmiljale to bi mu

poklonile, a onda su odluile da e mu kupiti

crvenu kapicu.

Kako li se samo iri obradovao roen-

danskom daru! Strpao je svoju raupanu

kosu pod kapicu i sav sretan izustio:

- Sada sam pravi patuljak!


zarade da bi meni i sestricama kupili cipele,

odjeu i knjige, pa nam ne mogu kupiti ni

igrake ni bicikle - objasni Kreo.

Janko obrie suze.

- Hoete li se igrati mojim igrakama?

- Oh, vrlo rado! - zapljeu djeca.

Toga dana Janko se vie nije vozio na bicik-

lu, ali ga je zato Kreo vozio u velikom plasti-

nom kamionu. A kako mu je samo prijao ruak

koji je mama napravila da poasti njegove nove

prijatelje!


27/40


JANKOVI PRIJATELJI

Janko je danas jako alostan. Pao je s bicik-

la i sav se izgrebao. Osim toga, svinuo se ko-

ta i sada se nema na emu voziti.

- Janko, zato plae? - pita ga Kreo.

- Strgao sam bicikl i sada se nemam na e-

mu voziti.

- A ja nikada nisam ni imao bicikl, pa ipak ne

plaem.

- A zato nema bicikl?

- Zato to imam tri sestrice! - nasmije se Kre-

o.

Janku nita nije jasno.

- Zna, mama i tata potroe sav novac koji


UMORNA PTIICA

Svake godine, kada nastupe hladniji dani,

ptiice se skupe u jato i krenu na dalek put u

toplije krajeve.

Nije lako satima mahati malenim krilima

dok Sunce nemilosrdno pri.

- Kako sam edna! - uzdahne ptiica.

Ali nigdje ni kapi vode dokle god see po-

gled. Visoko gore samo plavo nebo, a dolje

beskrajni uti pijesak.

- Vode, vode! - cvrkue ptiica slabanim

glasom.

Odjednom joj krila popuste i ptiica padne


28/40


kraj velikog kaktusa.

- No, to eka? Napij se! - namigne joj

kaktus.

- Ali nigdje ne vidim vodu!

- Kljucni me! Ja sam bodljikava kanta pu-

na vode.

Doista, kaktus je govorio istinu. Ptiica se

napije slatkog soka, mahne krilcima i veselo

odleti za svojim jatom.


em zraku - kae Andrea. - Idem kui prire-

diti joj boicu mlijeka.

"Mogla bih i ja pojesti jedan sendvi", pomisli

Petra i otri kui.

- Vau-vau! - doeka je Vuko s koturaljkom u

zubima. - Nisi li moda neto zaboravila u

parku?

- Oh, hvala ti, pametni moj psiu! - razveseli

se Petra. - zasluio si i ti sendvi.

- Vau-vau! - potvrdi Vuko. - Moe dodati i

jednu kost!


29/40


PETRINE KOTURALJKE

Petra se doveze na koturaljkama u park pok-

raj vrtia.

- Jesi li vidjela moju novu lutkicu? - pohvali

se Andrea. - Gledaj koliko ima lijepih haljini-

ca i cipelica!

- Mogu li je malo eljati? - zamoli Petra i ski-

ne koturaljke da joj ne smetaju.

- Napravi lutkici pletenice, a ja u joj zavezati

ruiastu manicu - predloi Andrea.

Sada je lutkica spremna za etnju. Veselo trep-

e velikim oicama dok je Petra i Andrea voze

u kolicima kroz park.

- Mislim da je moja beba ogladnjela na svje-


TRI ELJE

- Plop! - bljesne arobni tapi, a pred ma-

mom medvjedicom stvori se sjajna vila.

- Ispunit u ti jednu elju - ree vila umil-

nim glasom.

- Samo jednu? - zaudi se medvjedica.

- Naravno! Nisam ja zlatna ribica koja is-

punjava tri elje - uvrijeeno e vila.

- Oprosti, oprosti, nisam te htjela uvrijediti,

ali ja imam tri medvjedia, pa sam misli-

la...

- Nemoj nita misliti, nego mi reci jednu

elju jer mi se jako uri. Moram jo nav-


30/40


ratiti u duan po srebrne cipelice i svilene

rukavice.

- Hm, a zar ba nikako ne moe ispuniti

tri elje?

- No, dobro, ispunit u ti tri elje, kad si

ve navalila.

- Prva je elja da moj najstariji medvjedi

naraste velik, druga da srednji medvjedi

naraste velik, a trea da najmanji me-

dvjedi naraste velik.

- Neka ti bude! - ree vila i nestane.

Tri medvjedia izrasli su u velike medvje-

de koji i danas jako vole svoju mamu.


- A to e tamo raditi, bakice?

- kakljat e dvoglavog zmaja sve dok joj ne

ispria sedamdeset sedam pria, a onda e

veselo skoiti natrag u moj novanik.

- Oh, pa ta prialica uope nije nevaljalica.

Ona je samo otila po novu priu za mene.

- Po sedamdeset sedam pria, zlato moje! -

nasmijei se baka.


31/40


PRIALICA

Marko se jako veseli kad mu baka doe u

posjet. Ona zna toliko lijepih pria da ne bi sta-

le ni u sve knjige svijeta.

- to e mi danas priati, bakice?

- Nita! Izgubila sam prialicu.

- Izgubila si prialicu? - udi se Marko.

- Da, da, kad sam plaala kartu u autobusu,iskoila je iz novanika i izgubila se u guvi.

- Idemo je potraiti, bakice!

- Ne moemo, zlato moje. Ta nevaljalica je

ve preko sedam gora i sedam mora. Zak-

ljuala se u dvorac sa sedam brava ispredkojeg straari sedam lavova.


O MJESECU I ZVIJEZDAMA

Medo, maca i ja veeras smo gledali crti

o astronautima.

- Sigurno je krasno putovati svemirskim

brodom na Mjesec. Kada budem velik, i

ja u biti astronaut.

- Hoe li i nas povesti sa sobom? upita

medo.

- Jasno da u vas povesti. Bez vas ne i-

dem ni na more.

- Mijauuu! Ba se veselim.

- Stane li na krevet u svemirski brod?

zabrinuto e medo. Put do Mjeseca je


32/40


sigurno dugaak, a ja jako volim spavati.

- Ne brini, ponijet emo i krevet.

- Mijauu! A moju koaru? I ja volim spavati.

- Ponijet emo i tvoju koaru. A sada dos-

ta prie o spavanju. Meni se uope ne

spava. Idemo gledati kroz prozor.

- Mijauu! ini mi se da na Mjesecu vidim

dva mia. Gledaj, tamo, sasvim gore!

- Hm, izgleda da ima pravo. Medo, to ti

vidi?

- Jednu kanticu punu meda. Sigurno su je

astronauti zaboravili.

- Moda, moda. to misli, koliko dugo

treba putovati do Mjeseca?

- Kao do mora i natrag.


jep!

- Nov pupoljak? - zazuji pela. - To me jako

veseli. im se otvori, doi u s kanticom po

med.

- Samo izvoli! Uvijek si dobrodola na moje

grane. Poalji i svoje prijateljice!

- Zbogom, ruice, zbogom, bubamaro! Danas

jo moram obii tri cvjetne livade.

- Marljiva li stvora! - nasmijei se Sunce i

odskoi visoko, visoko na nebo.


33/40


BUBAMARA I PELA

Uz visoku drvenu ogradu ponosno je rasla

krasna divlja rua.

- Dobro jutro! - u osvit zore pozdravljalo bi je

Sunce, a ona bi irom rastvorila ruiaste

latice umivene rosom.

- Dobro jutro, Sunce! - nasmijeila bi se ma-

ui mu pranicima. - Hvala ti to si me pro-budio. Danas mi u posjet dolazi bubamara.

- Tu sa, tu sam, ruice! Jesi li dobro spavala?

- Nisam! Lijeva me je stabljika cijelu no ka-

kljala. Bojim se da u se razboljeti.

- Ma ne, draga ruice, to je sigurno zato to tije rastao nov pupoljak. Pogledaj kako je li-


- Kao pedeset puta do mora i natrag!

- Mijauu! Taj Mjesec je zbilja jako daleko!

- Kako bi bilo da idemo spavati? zamum-

lja medo.

- Ah, ti bi samo spavao. Zna li ti koliko lju-

di noas uope nee spavati?

- Koliko?

- Barem stotinu, a moda i sto pedeset

est.

- Tako puno? Pa to e raditi cijelu no?

- Piloti e, na primjer, voziti avion. Ne smi-

ju ni malo sklopiti oi, jer bi se avion od-

mah sruio.

- Mijauuu! Zato ne voze samo po danu?

- Zato to neki ljudi vole gledati zvijezde


34/40


dok putuju.

- Tko jo ne spava nou? zanima moga

medu.

- Ne spavaju policajci. Oni paze da lopovi

ne ukradu tatin auto. Ne spavaju ni vatro-

gasci. Ako se negdje zapali dimnjak, oni

smjesta dojure i ugase poar.

- Mijauu! Jedanput sam zaspala blizu pei

pa mi je skoro izgorio rep. Da, da, vatro-

gasci su jako potrebni.

- I lijenici u bolnicama bdiju nou nad bo-

lesnicima, a medicinske sestre daju im

lijekove. Znate li da i pekari cijelu no pe-

ku kruh i pecivo?

- Ne, nisam znao.


- Moda ima pravo. Ali tko e mi zabiti zub?

- uo sam da dolje u umici stanuje doktor

Neboli. Kau da ima klijeta, a tko ima kli-

jeta, vjerojatno ima i eki.

Tin otri u umu.- Dobar dan, doktore Neboli! Moete li mi

ekiem zabiti zub da se vie ne klima?

- Ne bi li radije da ti ga izvadim pa da ti na-

raste novi?

- Izrast e mi novi? Oh, to nisam znao. Molimvas, odmah mi izvadite zub!

I tako je doktor Neboli izvadio Tinu klimavi

zub. Zamislite, ispod njega je ve izvirivao novi!


35/40


DOKTOR NEBOLI

Patuljku Tinu klima se donji zub.

- Au, ispast e mi zub! Au, to u ja bez zu-

ba?

- A da ga pokua zalijepiti? - predloi zvon-

i.

- Tko je jo vidio da se zubi lijepe!

- Hm, da, to doista nikada nisam vidio. A da

ga malo zabije ekiem? Kada se klimao

onaj stupi u ogradi, nekoliko su ga puta

dobro lupili ekiem i sada se vie nikamo

ne mie.

- Ali to sigurno jako boli.

- Ma ne! Stupi nije rekao niA.


- Da pekari nou spavaju, nitko u jutro ne

bi jeo svjee pecivo.

- Mijauuu! To ne bi bilo dobro. Reci nam,

tko jo ne spava nou?

- Ne spavaju vlakovoe. I vozai autobusa

esto voze po mraku. Taksisti su takoer

uvijek spremni prevesti ljude kojima se

usred noi nekamo uri.

- A kamo im se uri?

- Nekoga, na primjer, zaboli zub pa smjes-

ta mora k zubaru.

- To znai da ni zubari ne mogu spavati

nou?

- Da, noas su i neki zubari budni. I kono-

bari moraju raditi. Ljudi ponekad ogladne


36/40


usred noi pa odu u restoran. Budni su i

kapetani na brodovima.

- Zna to, ja ne bih mogao biti ni vatroga-

sac, ni policajac, ni lijenik, ni pilot, ni pe-

kar...

- Mijauuu! I ja se slaem s medom.

- Ba ste pravi pospanci! Sluajte to bih

ja volio: Htio bih nou lei na oblai i let-

jeti nad gradom. Mahao bih pilotima i pu-

tnicima u avionu. Zavirio bih u pekarnicu

i pozdravio pekara. Policajcu na ulici do-

nio bih topao aj da mu ne bude hladno.

Malim bolesnicima koji ne mogu spavati

priao bih to sam sve vidio sa svog ob-

laia.


u depove.

- Hej, pazite, slomit ete mi grane! - vie bre-

za, ali nitko je ne slua.

Uas na stablu vie nije bilo ni jednog zlat-

nog lista, ali je zato na zemlji bilo puno polom-ljenih granica.

- Tako mi i treba kad sam bila nezadovoljna -

ree breza.

- Ne tuguj, stabalce! - zacvrkuu vrapii. - U

proljee emo se opet igrati skrivaa meutvojim zelenim liem.


37/40


NEZADOVOLJNA BREZA

U jednom parku rasla je visoka, visoka bre-

za. Doe jesen, a s njom i vjetar. Vjetar dubokoudahne i puhne iz sve snage. Lie se razleti

na sve strane, a na stablu ostanu samo gole

grane.

- Oh, kako sam nesretna! Sada me vie nitko

nee pogledati ovako runu. Kad bih baremimala zlatno lie!

ula to dobra vila, pa mahnula arobnim

tapiem. Istoga trena na granama bljesne zla-

tno lie.

- Zlato, zlato! - viu ljudi, penju se po grana-ma, trgaju lie i trpaju ga u koare, u torbe,


- Bi li i nas poveo sa sobom?

- Ne, na oblaiu ima mjesta samo za me-

ne. Osim toga, vi biste ionako odmah za-

spali.

- Da, da, ve nam se sklapaju oi. Laku

no!

- ekajte da vam jo neto ispriam: Htio

bih krenuti daleko, daleko u svemir i gle-

dati to rade zvijezde. One su takoer

nou budne.

- A zato su budne?

- Moraju rasvjetljavati i ukraavati nebeski

svod. Da im ne bude dosadno samo sja-

ti, igraju se s Mjesecom lovice. Kada je

oblano, igraju se i skrivaa. Pred jutro


38/40


su tako umorne od igre da cijeli dan pre-

spavaju. Mjesec ostaje najdulje budan.

- Mijauuu! Zato ponekad vidim Mjesec us-

red dana.

- Da, da, on ne voli spavati kao ni ja.

- Ali smo zato mi ve tako pospani da nam

se sklapaju oi.

- Evo, samo da vam jo neto ispriam:

Cijelu no bih gledao Mjesec i zvjezdice

kako se igraju, a onda bih se pred jutro

tiho uvukao u krevet i zaspao.

- A tko bi umjesto tebe iao u vrti?

- Oh, na to nisam uope mislio. Sutra e

nas teta Maja uiti kako se prave figurice

od divljih kestena. To nikako ne bih elio


- Hoe rei da izbuim rupu u staklu? Ne, za

to nisam strunjak.

- A da jednostavno otvori vrata? - bijesno e

ura.

- Hm, to i nije tako loa ideja, ali nikada minije pala na pamet.

I tako je crv odkrinuo vrata i izaao iz ure. A

ona i dalje ponosno otkucava sate i pria o sta-

rim dobrim vremenima.


39/40


STARA URA

- Ding-dong, ding-dong, ding-dong! - ponos-

no otkucava stara ura na zidu. - Znate li ko-liko mi je godina?

- Ba me briga za tvoje godine - obrecne se

crv. - Moram si izbuiti prolaz.

- to to radi, bezobraznie? - jaukne ura. -

Zar ne zna koliko sam vrijedna? Nekosam stajala na zidu kraljevske palae.

- Mijauu! - odmjeri je maak s potovanjem.

- Ne znam ja ni za kakvu kraljevsku palau.

Pusti me da izbuim prolaz!

- Jao, ovaj se zbilja ne ali! Zar ne moe i-zai kroz vrata?


propustiti.

- Mijauuu! Onda je najbolje da odmah zas-

pimo. Laku no!

- Laku no, dragi prijatelji!


40/40


UMILJENE CIPELE

- Dobro jutro, drage prijateljice! - pozdrave

crne gumene izme. - Kako ste noas

spavale?

- to se to vas tie! - obrecnu se crvene

lakirane sandalice. - Ne razgovaramo s

obinim prostim kaljaama.

- Ni mi! - umiljeno e ute konate cipeli-

ce.

- Ni mi! Ni mi! - zatopu i druga dva para

cipela.

Gumene izme alosno uute u svome

kutu.


- Brum! Bruuum! - zauje se grmljavina.

- Petre, pouri, zakasnit e u kolu!

Petar otvori ormari za cipele. Crvene san-

dalice veselo zatopu:

Obuci nas!- No, vi ste mi ba prave za kiu - nasmije se

Petar, pa izvue crne gumene izme.

- ljap, ljap, ljap! - veselo gacaju izmice

posred svake lokve na cesti.

plave price

Documents