pČelinji proizvodibiologija.vet.bg.ac.rs/katedra/uzgoj_nega_pcela/vezba...
TRANSCRIPT
PČELINJI PROIZVODIPROPOLIS, VOSAK, МED, PČELINJI OTROV, MLEČ, POLEN I PERGA
KARAKTERISTIKE, SAKUPLJANJE, ČUVANJE, BIOLOŠKA
VREDNOST I ZNAČAJ
Katedra za Biologiju,
Fakultet veterinarske medicine,
Univerzitet u Beogradu
PROPOLISgrč. pro – ispred, polis – grad
“odbrana košnice”
Propolis ili “pčelinji lepak",
predstavlja gumastu, lepljivu,
smolastu, termoplastičnu
materiju koju pčele skupljaju
sa lepljivih pupoljaka drveća
(topola, jablana i breze),
mešaju sa voskom i sekretima
• oblaganje unutrašnjih zidova košnica,
• zatvaranje pukotina, reparaciju oštećenog saća i
delova košnica
• za balzamovanje uljeza,
• za regulaciju koncentracije toksičnih gasova u košnici.
pljuvačnih žlezda i koriste za:
donose u košnicu,
PROPOLIS
sastav:
• biljne smole (50% - 55%),
• vosak (oko 30%),
• etarska i aromatična ulja (8% - 10%),
• polen (5%),
• sekreti pljuvačnih žlezda pčela,
• mineralne materije (gvožđe, bakar, mangan, aluminijum, cink)
• mikroelementi (kobalt, stroncijum, silicijum, vanadijum),
• bogat vitaminima
VOSAK
https://honeybeesuite.com/tag/wax-glands/
Vosak je proizvod voštanih žlezda
mladih pčela radilica.
Voštane žlezde su smeštene na
ventralnoj strani abdomena
(u parovima na svakom od
poslednja 4 trbušna segmenta).
Spolja su pokrivene voštanim
ogledalcima tj. hitinskom
kutikulom.
Razvoj voskovih žlezda počinje
trećeg dana posle izleganja pčele,
a dostiže svoj maksimum 12-18
dana života.
http://entnemdept.ufl.edu/creatures/MISC/BEES/euro_honey_bee.htm
http://bugguide.net/node/view/415427
Vosak se izlučuje u tečnom stanju kroz sitne pore voštanih
ogledala, gde u kontaktu sa vazduhom očvrsne.
Tako nastaju tanke voskove pločice (ljuspice) koje pčele žvaću,
natapaju masnim sekretom podjezičnih (pljuvačnih) žlezda čime
se povećava elastičnost voska.
Fizičke i hemijske karakteristike voska
Vosak predstavlja smešu monovalentnih viših estara sa masnim kiselinama
koje su zasićene višim ugljovodonicima sa malim količinama slobodnih
kiselina i ostacima slobodnih alkohola i ugljovodonika.
Po svom sastavu vosak pripada lipidima (2/3 su estri viših masnih kiselina i
alkohola; 1/3 su slobodne masne kiseline, zasićeni ugljeni hidrati, polen,
propolis i druge materije).
U zavisnosti od sirovine od koje je dobijen i organoleptičkih svojstava
vosak se u nekim zemljama deli u 4 kategorije:
I Vosak ekstra klase - dobijen topljenjem voštanih poklopčića, novih građevnjaka i
ramova u kojima nije izvođenja legla (devičanski vosak). Skoro je bez mirisa i ima
prijatan ukus voska bez stranih dodataka. Mekane je konzistencije i među prstima
postaje plastičan.
II Vosak prve klase- dobijen od popravljenih satnih osnova. Sličan je vosku ekstra
klase.
III Vosak druge klase- potiče od starog saća i ostataka voska presovanog na toplo.
Ima braon boju.
IV Vosak treće klase- dobija se od saća starih ramova vrlo tamne bojom. Miris mu
zavisi od procesa ekstrakcije.
UPOTREBA u KOŠNICI :
Izgradnja saća (od čistog voska) i poklopčića za zatvaranje ćelija (kada
vosak mešaju sa polenom i drugim materijama radi povećanja
poroznosti u cilju propuštanja kiseonika).
http://www.alexanderwild.com/Insects/Stories/Honey-Bees/
Sredstvo za osvetljenje, religijska upotreba, upotreba u hirurgiji,
kozmetici, stomatologiji, slikarstvu i konditorskoj industriji.
MEDMed je prirodna, slatka biološki
aktivna supstanca koju proizvode
medonosne pčele (Apis mellifera)
preradom nektara biljaka, ili slatkih
sokova (sekreta) sa živih delova
biljaka ili ekskreta insekata (uglavnom
biljnih vaši koje se hrane sišući biljne
sokove).
Nakon sakupljanja navedenih slatkih
supstanci, počinje njihova prerada u
med, najpre u mednom želucu gde se
pod dejstvom enzima saharaze
(invertaze) obavi razlaganje složenih
šećera na proste (monosaharide):
glukozu i fruktozu.
NEZREO MED
Zatim pčele deponuju tako prerađeni nektar u ćelije saća i dehidriraju
ga do sazrevanja. Da bi sazreo, mora dehidrirati, što se postiže tako
što pčele slažu nektar u satne ćelije u tankim slojevima (ne napune
ćeliju odjednom) i lepezanjem krila podstiču isparavanje vode.
U procesu sazrevanja
nektara u med, pčele ga
stalno pretaču iz ćelije u
ćeliju - uvlače u medni
želudac, ubacuju u njega
enzime iz pljuvačnih žlezda,
dodaju kvaščane gljivice i
„ pretaču“ ga iz ćelije u ćeliju,
dok on sazreva postajući sve
gušći.
ZREO MED
Tek kada med sazri (dehidrira
i postane koncentrovan, gust)
pčele ga zatvaraju voštanim
poklopčićima.
Za vrcanje se uzimaju samo
ramovi IZ MEDIŠTA i to samo
oni na kojima je minimum 2/3
površine ZATVORENOG
MEDA.
ZREO MED IZVAĐEN ZA
VRCANJE
VAĐENJE MEDA ZA VRCANJE
RAM SPREMAN ZA SKIDANJE POKLOPČIĆA
SKIDANJE POKLOPČIĆA
RAMOVI SPREMNI ZA VRCANJE
VRCANJE
IZVRCANI MED
MED
Vrste meda se klasifikuju:
(a) prema poreklu:
I Cvetni ili nektarni med
Med dobijen od nektara biljaka;
II Medljikovac ili medun (šumski med)
Med dobijen uglavnom od ekskreta
insekata (Hemiptera) koji se hrane biljnim
sokovima ili se dobija od sekreta sa živih
delova biljaka, koje pčele sakupljaju i
unose u košnicu;
MED
(b) prema načinu proizvodnje i/ili prezentiranja:
III Med u saću
Med koji pčele odlažu u ćelije sveže izgrađenog saća bez legla, sa ili bez
satnih osnova izgrađenih isključivo od pčelinjeg voska, koji se stavlja u
promet u poklopljenom saću ili u sekcijama tog saća;
IV Med sa saćem ili med s delovima saća
Med koji sadrži jedan ili više delova saća;
V Ceđeni med
Med koji se dobija ceđenjem otklopljenog saća bez legla;
VI Vrcani med
Med dobijen vrcanjem (centrifugiranjem) otklopljenog saća bez legla;
VII Presovani med
Med dobijen presovanjem saća bez legla, bez ili sa zagrevanjem najviše
do 45ºC;
VIII Filtrirani med
Med dobijen filtriranjem i uklanjanjem neorganskih ili organskih primesa pri
čemu dolazi do značajnog uklanjanja polena.
MED
Pekarski med
Pekarski je med koji je :
(a) pogodan za korišćenje u industriji ili kao sastojak u drugoj
hrani koja se potom zatim prerađuje, i
(b) može:
- imati nesvojstven ukus ili miris, ili
- biti u stanju vrenja ili prevreo, ili
- biti pregrejan.
Med se sastoji od različitih
šećera, pretežno fruktoze i
glukoze i drugih supstanci kao
što su organske kiseline, enzimi i
čvrste čestice koje dospevaju u
med za vreme njegovog
nastajanja.
Boja meda može da varira od
svetložute do tamnobraon. Med
može da bude tečne ili viskozne
konzistencije, delimično ili
potpuno kristalisan.
Miris i ukus meda variraju u
zavisnosti od vrste biljaka od
kojih potiče.
MED
MED
Kada se stavlja na tržište kao med ili se upotrebljava u bilo
kojem proizvodu namenjenom za ishranu ljudi, medu se ne
smeju dodavati nikakvi sastojci, uključujući prehrambene
aditive, niti bilo kakvi drugi dodaci.
Med mora, koliko je to moguće, biti bez organskih i
neorganskih supstanci nesvojstvenih njegovom sastavu. Sa
izuzetkom „pekarskog meda“, med ne sme imati nesvojstveni
ukus ili miris, biti u stanju vrenja, imati veštački izmenjenu
kiselost ili biti zagrevan tako da prirodni enzimi budu uništeni ili
u znatnoj meri inaktivisani.
HEMIJSKI SASTAV MEDA
MED
Imajući u vidu pojam „filtriranog meda“, ni polen ni drugi
sastojci karakteristični za med ne smeju se uklanjati, osim ako
je to neizbežno prilikom uklanjanja stranih neorganskih ili
organskih supstanci.
Kad se stavlja na tržište kao med ili upotrebljava u bilo kojem
proizvodu namenjenom za ishranu ljudi, med mora da
ispunjava sledeće kriterijume sastava:
MONOFLORNI I POLIFLORNI MED
Jednocvetni/monoflorni
(monocvetni) med je proizvod koji
medonosne pčele proizvode od
nektara cvetova medonosnih biljaka
određene biljne vrste.
Med sa nazivom određene vrste
medonosne biljke treba da ima
ukus, miris i boju svojstvenu toj
biljci, sa tim da preovlađuje broj
zrna polena te biljne vrste.
Izuzetno, za označavanje monoflornog meda nazivom
pojedinih biljnih vrsta, udeo polenovih zrna tih biljnih
vrsta u nerastvorljivom medu ne može biti manji od
udela datog u tabeli:
Višecvetni/poliflorni med (livadski, policvetni) je med koji
medonosne pčele proizvode od nektara cvetova različitih
vrsta medonosnih biljaka.
Svest o pčelinjem otrovu
i njegovima efektima javila se
od prvog kontakta sa pčelama,
ali je korišćenje pčelinjeg otrova
dugo bilo ograničeno zbog:
• opšteg nedostatka naučnih dokaza
o njegovim korisnim efektima i
• nedostatka načina sakupljanja apitoksina.
PČELINJI OTROV (APITOKSIN)
• Farmakološki aktivan proizvod pčela, koga sintetišu
otrovne žlezde matica i pčela radilica od 18-20 dana
starosti.
• Pčelama služi u odbrani od neprijatelja,
kada se procesom ubadanja ubrizgava
u žrtvu putem žaočnog aparata.
Primena pčelinjeg otrova:
•U terapiji reumatoidnog artritisa (još 400 godina p.n.e.) .
• U lečenju hipersenzitivnosti sisara nakon pčelinjeg uboda.
• U lečenju smanjene mlečnosti (oligogalactia) kod krmača .
• U terapiji malignih tumora.
• Produkt sekrecije
hipofaringealnih
mlečnih žlezda
mladih pčela radilica, starosti
od 8 do 12 dana života.
Upravo zahvaljujući mleču,
odnosno njegovom
specifičnom sastavu,
matica ima potpuno
razvijene polne organe
i izuzetno veliku
reproduktivnu moć.
MLEČ
Mleč je najbogatiji pčelinji proizvod po sadržaju:
• amino kiselina (12,5%),
a sadrži i
• ugljene hidrate (11%),
• masne kiseline (5%),
• mineralne materije
i vitamine
B grupe
vitamin B5 (pantotenska kiselina - 100µg/g),
vitamin B3 (niacin - 50µg/g ),
vitamin B2 (riboflavin - 9µg/g),
vitamin B1 (tiamin - 6µg/g) i
vitamin B6 (piridoksin - 3µg/g).
Mleču se od davnina pripisuje veoma širok spektar
delovanja, međutim, za mnoge tvrdnje još uvek ne postoje
pouzdani naučni dokazi.
Najviše pažnje privlače tvrdnje da
mleč ima gonadotropno
dejstvo, odnosno sposobnost
podsticanja razvoja gonada
i poboljšanja seksualnih funkcija
(obzirom da je matica jedna
od najplodnijih ženki u životinjskom
svetu).
Ipak, rezultati naučnih istraživanja
ovog dejstva mleča
na sisarskim modelima su, za sada,
oprečni u slučaju oba pola.
Dokazano je da mleč ima:
• izraženo antibakterijsko dejstvo
• antigljivično dejstvo
• antiproliferativno dejstvo
Nažalost, mleč gubi oba
svojstva kada se masne
kiseline neutrališu pri
povećanju pH vrednosti
iznad 5,6
Mleč se često
koristi u
proizvodnji
kozmetičkih
preparata.
POLEN
Polen je izvor hranljivih
materija (proteina, vitamina,
minerala i drugih biološki
aktivnih komponenti),
koje su pčelama
neophodne za odgajanje
legla, kao i za rast i razvoj
odraslih članova pčelinje
zajednice i održavanja
njihovog dobrog imunološkog
statusa. Sa tačke gledišta
pčela, polen je najvažnija
materija
u košnici.
Ranije su pčelari i u Evropi i u Americi smatrali da je polen male
komercijalne, odnosno ekonomske vrednosti, osim značaja u
održavanju jakih, produktivnih pčelinjih društava. Međutim,
poslednjih decenija, interes za polenom drastično se
povećao, najpre u Istočnoj Evropi, zatim u Zapadnoj Evropi i
Severnoj Americi.
U Severnoj Americi, zbog popularisanjazdrave hrane i prirodnih
dodataka hrani, interes za polenom je znatno porastao tokom
1970-tih i 1980-tih godina XX veka.
POLEN
Polen je produkt cvetnih prašnika, koji nakon sazrevanja pucaju,
kada je jedino dostupan pčelama
Pčele ga sakupljaju, mešaju sa sekretom pljuvačnih žlezdai na
nogama unose u košnicu
Sakupljač polena
Polen
različitih
biljnih vrsta
(SEM)
POLEN
Obzirom da pčele sakupljaju polenova zrna sa velikog broja
biljnih vrsta na datom lokalitetu, polen koga pčele unose u
košnicu predstavlja mešavinu polenovih zrna.
Konzumirajući mešavinu različitih tipova polena, pčele teže
da obezbede bolji nutritivni balans i da razblaže potencijalno
toksične alkaloide ili druge toksine.
Ako ima mogućnosti da bira, pčela konzumira mešovitu
polensku hranu jer opstaje duže kada se hrani mešavinom
polena nego kada se hrani polenom samo jedne biljne vrste.
POLEN
hemijski sastav:
• Proteini predstavljaju glavni sastojak polena
sa prosečnim učešćem od oko 24%.
• Ugljeni hidrati čine oko 27% polena i to su uglavnom prosti
šećeri fruktoza i glukoza. Najveći deo šećera dodaju pčele
izletnice u vidu nektara ili meda koje koriste da povežu
polenova zrnca i da omoguće da se polen efikasno spakuje
u korbikule (polenske korpice) na zadnjim nogama pčele.
Neke vrste polena, naročito polen trava, sadrži i skrob,
koji može biti prisutan u veoma velikom procentu, čak do 18%
težine polena.
POLEN
• Lipidi - polen sadrži u proseku samo 5% masnoća, koje ulaze
u sastav spoljnog omotača polenovih zrna.
• Minerali - polen sadrži znatne količine kalijuma,
kalcijuma i magnezijuma i visoke nivoe gvožđa (140µg/g),
mangana (100µg/g), cinka (78µg/g) i bakra (14µg/g).
• Vitamini - Polen je izvanredno je bogat vitaminima B-grupe:
kao što su:
niacin (B3 - 157µg/g), riboflavin (B2 - 18,6µg/g),
tiamin (B1 - 9,4µg/g), piridoksin (B6 - 9µg/g),
pantotenska kiselina (B5 - 28µg/g),
folna kiselina (5,2µg/g) i biotin (0,32µg/g).
POLEN
Polen je idealna, dobro izbalansirana hrana za pčele, ali,
on nije “savršena hrana” za ljude.
Polen nije savršena hrana za čoveka, jer sadrži relativno veliku
količinu nesvarljivih materija, najviše celulozu i karotenoidni
polimer nazvan sporopolenin, koji obrazuju čvrste zaštitne
omotače polenovog zrna (unutrašnji i spoljašnji - intinu i egzinu) i
zato se dugo verovalo da ljudi ne mogu da iskoriste hranljive
sastojke polena.
Međutim, eksperimentalno je dokazano da u digestivnom sistemu
sisara osmotski pritisak probija polenova zrna kroz
germinativne pore i time omogućava njihovo razlaganje u
Delimični usvajanje u organizmu ljudi.
POLEN
dobar izvor nekih
hranljivih materija za ljude jer:
• sadrži preko 7,5 puta više gvožđa od govedine, hrane koja se
inače preporučuje kao dobar izvor gvožđa.
• izvanredno bogat karotenima, koji su metabolički prekursori
vitamina A - u proseku, njihov sadržaj je čak tri puta veći nego
u kupusu, koji se smatra odličnim izvorom tog vitamina.
• predstavlja najbogatiji izvor vitamina B grupe, naročito
niacina, riboflavina i tiamina, čije su koncentracije daleko veće
nego u svim ostalim namirnicama biljnog i životinjskog porekla.
• izuzetno je bogat manganom, bakrom i cinkom, tako da se
sa 30 do 100 grama polena obezbeđuje njihovo celokupno
dnevno sledovanje.
POLEN
Značaj polena
• Radioprotektivni efekat - oralno uneti polen pomaže u zaštiti
od štetnih efekata X-zraka, što je eksperimentalno dokazano
na životinjama i ljudima.
• Dokazani su izvesni bakteriostatski efekti polena, ali se to
pripisuje enzimu glukozo-oksidazi, koji pčela dodaje kada
meša med ili nektar sa polenom.
Veći bakteriostatski efekat ispoljava prerađeni polen
(perga)
nego neprerađeni koje su pčele sakupile i spakovale u granule.
• Za desenzibilizaciju pacijenata alergičnih na polen
subkutanim injektiranjem ekstrakata polena.
POLEN
Za pozitivno delovanje polena na organizam, preduslov je
redovno i dugotrajno uzimanje.
Preporučuje se korišćenje polena u vidu praha dobijenog
mlevenjem dobro osušenog pčelinjeg polena kako bi se
razbio celulozni omotač polenovih zrna koji organizam
čoveka ne može da svari.
Samleveni polenov prah može se koristiti u smeši sa medom,
ili rastvoren u čaju, mleku, soku.
Ukoliko polen nije samleven, nakon potapanja u čaj, mleko ili
mlaku vodu, treba ga ostaviti nekoliko sati da bi polenova
zrna nabubrela.
PRIMENA
PERGA – pčelinji hleb
PERGA
Perga je produkt koje pčele pripremaju od polena i meda
uz dodatak sekreta svojih žlezda
PERGA
Zahvaljujući fermentima iz meda, sekretu pčelinjih žlezda i
prisutnim mikroorganizmima, dolazi do
MLEĆNO-KISELINSKE FERMENTACIJE POLENA
Povećana koncentracija mlečne kiseline ima antibiotička
svojstva.
Perga je mikrobiološki sterilna
POLEN vs. PERGA
1. Udeo proteina kod perge je za 20% veći u odnosu na polen;2. Udeo masnih kiselina je za 9% veći;3. Perga sadrži sve esencijalne aminokiseline u odgovarajućemodnosu;4. Polen je podložan kvarenju zbog prisutnih kvasaca;
Pčele polen koriste kroz pergu!
Sakupljanje PERGE
POLEN vs. PERGA
1. Pergu koriste kućne pčele radilice starosti od 1 do 12,5 d-13.dana starosti tj. :
a) Mlade tek izležene pčele starosti 1-4. dana, koje pergu koriste kao izvor proteina i ostalih hranljivih sastojaka, aliza svoj razvoj i dozrevanje.
b) Pčele heaniteljice od 5 do 8. dana starosti, koriste pergu za razvoj svojih mlečnih žlezda,
c) Pčele starosti od 8 do 12,5-13 dana života, koje luče mleč za prihranu mladog otvorenog legla i matica.
2. Pčele hraniteljice koje ishranjuju starije otvoreno leglo.
Koje pčele koriste pergu u ishrani?
Katedra za biologiju
Fakultet veterinarske medicine
Univerzitet u Beogradu
DEGUSTACIJA Termin degustacija označava probanje, kušanje
odnosno, korišćenjem čula (mirisa, ukusa, vida,dodira) određivanje mirisa, ukusa, bojeikonzistencije.
DEGUSTACIJA MEDA
Po uzoru na dugogodišnju tradiciju degustacijevina, razvijena je i metodologija za ocenukvalitativnih svojstava meda, a lica koja seprofesionalno bave ovim poslom nazivaju sesomelijeri.
U suštini, degustacija je vrlo subjektivna metodaocenjivanja – radi se o ličnom užitku, sklonosti ili neka nečemu, međutim, profesionalni degustatori setrude da svoja zapažanja što objektivnije opišu.
Degustacija meda je način, ne samo da se sazna kakav
med neko voli, već i da se parametri kvaliteta približe
potrošaču – konzumentu, da se ukaže na mane i
defekte, ali i da se ova delikatna metoda iskoristi kao
moćno marketinško oružje u popularizaciji meda.
DEGUSTACIJA MEDA
Degustacijom različitih vrsta meda i pamćenjemnjihovih karakteristika edukuju se čula, a pomoćuponovljivih parametara, procenjuju se druge vrstemedova.
I kao što je to slučaj sa učenjem jezika ilisviranjem nekog instrumenta, za perfekciju jepotrebno vežbanje svojih čula.
DEGUSTACIJA MEDA
PARAMETRI KOJI SE KORISTE PRI DEGUSTACIJI
IZGLED:
Senzorna analiza počinje posmatranjem.
Nekoliko kašika meda se sipa u vinsku čašu sa širokim zidovima.
Potrebno je koncentrisati se na tri vidljive karakteristike:
fizičko stanje meda – da li je med tečan ili čvrst (kristalizovan). Ako je tečan, u kolikoj meri je bistar ili zamućen, a ako je kristalisan, utvrđuje se veličina kristala i njihova homogenost.
izgled meda – da li postoje strane partikule u vidu nečistoća, prisustvo pene i sl.
boja meda – intenzitet boje meda se proteže od veoma svetlog, zatim svetlog, srednjeg, nežno tamnog, tamnog i veoma tamnog. Tonovi meda se opisuju kao boja šampanjca i pšenice, svetložuta, tamnožuta, narandžasta, crvena, svetlobraon i braon.
DEGUSTACIJA MEDA
MIRIS:
Procena mirisa je možda i najvažniji korak prilikomdegustacije meda. Pre sipanja med, zagreje se čašarukama, zatim se med razmaže kašičicom ilidegustatorskim štapićem po zidovima čaše, da bi seoslobodila isparenja. Med se najpre pomiriše blago, bezdubokog udisanja.
DEGUSTACIJA MEDA
Najpre se daje ocena intenziteta mirisa:
slab, srednje snažan ili snažan.
Zatim se pomiriše ponovo, sada za nijansudublje, pri čemu se utisak imenuje kao npr.„slatkast“, „cvetni“, „topao“, odnosnouporedi se sa točkom mirisa i arome.
DEGUSTACIJA MEDA
TOČAK MIRISA I AROME
*Zanimljivo – neki somelijeri koriste posebne ličneopise pomoću kojih pokušavaju da memorišu određenuvrstu meda – npr. somelijera iz Italije medljika podsećana Božić, a med odmaslačka na mačiju mokraću*
Za resetovanje senzora za miris pomaže mirisanje
sopstvene ruke, jer taj miris deluje kao neutralizator.
DEGUSTACIJA MEDA
AROMA I UKUS:
Ukus se detektuje pomoću čulnih kvržica smeštenih na
različitim delovima jezika: gorko- zadnji deo, kiselo i slano –
površina, slatko – vrh jezika. Da bi se osetila sva četiri ukusa
potrebno je da se med proba svim delovima jezika.
Šta je aroma? – aroma je nešto nalik mirisnom ukusu ( npr.
kad je nos zapušen ne može se jednako dobro oceniti miris nego kad nije).
DEGUSTACIJA MEDA
Kašikom ili štapićem se zahvati malo meda i stavi se u usta. Najpre se obrati pažnja na prvobitan utisak: slatko – neznatno slatko, normalno slatko i veoma
slatko.
kiselo – slabo, srednje i snažno.
gorko – odsutna, slaba, srednja i snažna.
Zatim se ukus, odnosno aroma dobijena nešto dužim boravkom meda u ustima, upoređuje sa jednim od sedam opisa na točku arome.
DEGUSTACIJA MEDA
Sledi kratka pauza, kada pregledač može da pojede krišku blage jabuke, kako bi odmorio svoje čulo ukusa. Zatim se još jednom proba i pomiriše ista vrsta meda, pri čemu se tada beleži intenzitet, trajanje i naknadni ukus meda (eng. aftertaste).
DEGUSTACIJA MEDA
TAKTILNA SVOJSTVA:
Prilikom degustacije, jezikom se mogu osetiti sledeći taktilni osećaji:
konzistencija – med može biti: tečan – veoma tečan, normalno tečan i viskozan
kristalizovan – mekan, nalik pasti i kompaktan
granuliranost granule kao prah, srednje veličine i velike
Temperatura
DEGUSTACIJA MEDA
NEDOSTACI I MANE Senzornom analizom meda mogu se otkriti i
neki defekti, npr. :
Fermentacija meda – miris zrelih kajsija i alkohola
Nepoželjni mirisi se mogu osetiti kada se pčelinja zajednica neadekvatno tretira timolom, usled prekomerne upotrebe dima i kod upotrebe ustajalog saća.
ORGANIZACIJA DEGUSTACIJE
Idealno mesto za degustaciju meda je dobro osvetljena prostorija, u kojoj je vlažnost vazduha oko 60%, a temperatura u rasponu između 20 i 22°C.
Degustatori ne treba da upotrebljavaju dezodoranse i parfeme jakih mirisa, takođe bi bilo poželjno da degustator ne puši.
Potrebno je da se pri ruci uvek ima voda i jabukablagog ukusa, kako bi se umorna čula degustatora odmorila.
Organizacija degustacije predstavlja i JAKODOBAR MARKETINŠKI POTEZ, naročito zaproizvođače, jer na istom mestu mogu dapredstave i svoje proizvode.
To je prilika za POPULARIZACIJU MEDA, kaovisokohranljive supstance, koja nema pažnjukoju zaslužuje u hranidbenoj navici našegpodneblja.
DEGUSTACIJA MEDA
SLIČICE ZA KRAJ
PRETENCIOZNI SOMELIER
PROFESIONALNI SOMELIER
SOMELIER IZ SNOVA