POGREŠNA ODABRANICA

Ovu knjigu s ljubavi i zahvalnošću posvečujem svojoj supruzi Antoniji. Njezina podrška i poticaj da ustrajem u dovršenju dali su mi potporu na putu kojim polazim i za nova ostvarenja.

Glasno cvilenje guma bijelog Fiata narušavao je mir u ulici Hrvatskih kraljeva.Fizioterapeut Branko zapazi prazno mjesto gdje bi mgao pakirati svoj automobil i brzom reakcijom pritišće kočnicu a nakon što se vozilo zaustavi vožnjom unatrag parkira ga .Već mu je na vrh glave svakodnevno traženje prostora ispred bolnice za svog ljubimca koji će ga tu čekati dok ne završi posao.Dočim je istupio iz auta pogled prema bolnici nagovještava mu da će nakon sedam sati ponovo sjesti za volan i poći do Opatije gdje ga čeka društvo s kojim ide na izlet do vrha Učke. Tek mu je dvadeset tri godine a još si nije sredio život onako kako je želio. Htio je završiti studij medicine i posvetiti se drugom pozivu, ali vražji novac a i vrijeme uvijek su kočnica želje i ostvarenja cilja.Ne može se požaliti na život kojeg sada ima pa ipak nije zadovoljan. Ko svi drugi i on bi se skrasio u vlastitom stanu uz obitelj kojoj bi posvetio dobrotu i ljubav. To mu ulijeva nadu da će možda jednog dana i to dočekati.Za sada mu preostaje samo čekanje.Mada je imao na raspolaganju puno žena s kojima je upražnjavao intiman odnos to mu nije donijelo promjenu koja se obićno dešava kod mladih. On nije bio zaljubljive prirode i na sve žene gledao je samo kao na objekt kojeg treba iskoristiti dok je sa njom, a poslije svako ide svojim putem bez obaveza uz diskreciju.Nekoliko trenutaka još se zadržavao na mjestu pored auta a onda pođe ka svojoj fizikalnoj terapijiZgrada u kojoj je smještena građena je još za vrijeme okupacije Mađara. Od tada prošlo jepuno godina.U njoj su se nizale promjene sve dok se tu nije stacionirala bolnica sa svojim odjelima među koje se ubraja i fizikalna terapija u kojoj Branko obavlja dužnost glavnog terapeuta. Dočim je stigao do garderobe, oblaći mantil a onda sjeda za stol i uzima knjigu potraživanja onog što treba za današnje obavljanje posla. Njegove suradnice pristizale su za njim. Ukupno četiri žene, nešto starije od njega, zajedno radile su u prvoj smjeni. I one su poput njega obavile ceremoniju oblačenja mantila s razlikom što se svaka poslje toga još desetak minuta našla i pred ogledalom a onda su svi zajedno pošli na svoj radn zadatak.

XOd kako je navršila dvadeset godina Elizabeta, službenica općine Rijeka, svojom izazovnom ljepotom mamila je poglede muškaraca. Duga i tamna kosa sklizala joj se niz skladna ramena poput najkvalitetnijeg krzna.Vitka, savršene gradje tijela a visoka izgledala je veličanstveno. Dok je sijedila na klupi terapijske čekaonice u ,

1

njenoj utrobi nešto je snažno zatreperilo kada je kraj nje prošao Branko Zanosila se snovima da će jednog dana naći svog princa uz kojeg će provesti život a ljubav sa takvom osobom bilo bi nešto sveto, nešto najljepše što bo joj se moglo dogoditi. Kad je ugledala Branka nadala se da će s njim stupiti u bliži kontakt pa makar i privremeno. Ali svi njeni planovi nisu se ostvarili jer dok je prolazio kraj nje nije ju tako reči ni zapažao. Za sebe je mislila da je neodoljiva.Ona se zna boriti i izboriti mjesto pored svakog muškarca kojeg odabere.Dočim je shvatila da ovdje doživljava samo razoćaranje uhvati je bijes. Istina je da je zaposlen tu i da osim pacijenata koji dolaze na terapiju a kojima mora obaviti ono što traži liječnik, još ima i drugih poslova a i briga i to je možda razlog što ju ne zapaža, tješila se.I dok svaka stanica u njoj treperi kad je on u blizini udiše zrak i svoj osječaj odgađa za naredno vrijeme koje zamišlja uspješnim, otvorenih očiju sanjala je sebe u njegovom zagrljaju. Svaka budućnost ima i svojih prepreka , mislila je, pa tako i njena, ali vrijeme će ipak donijeti promjenu a ona će se izražavati u trenutcima kad on bude pokraj nje. Mada joj se sada dok se on ponaša ovako srce cijepa od tuge, ipak zna da će jednog dana ostvariti svoje snove i ovog momka vezati uza sebe. To je i razlog da osim terapije tu dolazi i zbog tog mladića.Za Branka, Elizabeta je pak bila drugi svijet. Njegov je cilj da zasljepljuje i draži ženske ali ne i da im bude zarobljenik u srcu.Svaka koja bi ga htjela potčiniti griješila bi dotle da bi on odmah prešao na drugu.On je bio rođen da osvaja ali samo dotle dok su na terapiji i zato je već unaprijed svaku pripremio na to da ne dođe do razočarenja. Neke su upravo to i prihvačale kao razlog koji i njima odgovara dok su se neke i cijepale od tuge gledajući da jednako tako i drugim ženama daje ono što i njima.I Elizabeta se nadala a će je Branko uzeti kao pacijenticu a onda će uz razgovor stupiti i u intimniji kontakt. Unatoć nametanju to se nije ostvarilo.Pored poslova na terapiji Branko kao glavni terapeut surađivao je i sa Upravom bolnice radi obezbeđenja svega što im je potrebno za obavljanje poslova.Uz to davao je i izvještaje i statističke podatke o broju liječenih. Dok je prolazio pored pacijenata u garderobi mamio je poglede žena koje su čekale na red. Njegova tamnosmeđa boja lica na kojem su se isticale oči nebeskog plaventila te bujna usta iza kojih su se skrivali dva reda njegovanih bijelih zubi, svi zajedno slali su jednu poruku dok je druga, njegovo vitko tijelo a snažnim ramenima izražavalo dojam suprotno od prvog. Urođena senzibilnost zbunjivala je žene a elegantna odječa uz bijelu košulju sa kravatom govorila je da se radi o osobi s kojom bi se sv aka od žena htjela pojaviti u javnosti, ali i o osobi koja je sa svakom od njih spremna baciti sve sa sebe i poći sa njom u krevet.Elizabeta je današnju terapiju završila s terapeutkinjom Zdenkom. Zdenkin muž Livijo Brankov je intimni prijatelj i ćesto se nalaze skupa. Uz ostale teme tada se razgovor odvija i o ženama.Nakon što se našla na ulici Elizabeta sačeka autobus s kojim se odvezla do općinske zgrade gdje se popela na najviši kat. Tu joj je smještena kancelarija u kojoj je obavljala dužnost administratora.Dočim je sjela za svoj radni stol misli joj odlutaše do Branka. Ne, neću više da mislim o njemu. Govorila je sama sebi. Radije ću se prisjetiti Emila, susjeda i radnika u Elektrani s kojim je u vezi još od svoje šesnajste godine.Zbog njene ljepote on je zamišljao da ju je prisvojio samo za sebe. Njoj je ta

2

veza donekle i dgovarala. Koketno je reagirala na njegove ljubavne izjave ali kao stalnog ljubavnika ipak ga nije prihvačala u potpunosti sve dok je jednog dana nije prisilio na to. Pomirila se poslije i ako gnjevna na njegov postupak.Nedavno je otišao na služenje voj nog roka.Imala je osječaj da je jedan dio nje otišao i sa njim.Prvih dana njegovog odsustva bilo joj je kao da je i njeno srce odnio sobom. Žeđ za osobom s kojom se do sada svakodnevno nalazila i sa kojim se osječala sretnom sada joj fali. Zamišljala je da joj taj manjak Emila fali zbog ljubavi.No ona nije tip koji se zadovoljava samoćom. U svoljoj skromnosti neki ljudi teže i za većim. Na sve moguće naćine zato sebi želi dokazati da Emil nije vrijedan toga da i dalje žudi za njim.Pogotovo ne sada kada je ugledala Branka.Zato prošlost sa Emilom treba zaboraviti a posvetiti se osobi za koju se nada da će joj u budućnosti unijeti više sebe.Smatra da joj Branko u ovom času prestavlja sve ono za ćim teži i zbog toga ga ne može išćupati iz sebe, Elizabeta je stoga opet počela razmišljati o Branku. Željela je biti samo uz njega a naćin da to izvede moguć je jedno ako i dalje bude uporna.Bila je uvjerena da je on idealan muškarac koji je jedini sposoban da zadovolji njenu glad za ljubavi.Bilo bi idealno da se ta veza ostvari odmah jer u koliko se to ne ostvari bojala se da ne naiđe tko drugi a ona nije spremna da tom drugom ispuni sve ono što sada osjeća za Branka. Zašto baš Branko, pitala se sada. Od toliko izazovnih muškaraca koji joj skrivečkim pogledima izražavaju divljenje ona baš hoće njega.Ona i zaslužuje da ju prihvati. Ne sumnja u sebe, no zašto on na nju ne gleda isto tako. Sutra će možda imati više sreće a dotle će se prepustiti maštanjuUpornost da privuće Brankovu pažnju na sebe ni sutra se nije obistinila.Što je to na meni da me ne zapaža, pitala se.Pokušavala je to doznati i od drugih žena ali odgovora nije našla. Tvrdoglavost i upornost dekorirala je i s koketiranjem uz druge muškarce koji su bili tu. Pored svih tih nastojanja Branko je ostao i dalje indiferentan. Nije važno, govorila je sebi i dalje. To se dešava i drugima. Za utjehu bit će mirna ali ipak neće odustajati pa pokušavala to i desetak puta.Jednog dana ipak će se ostvariti moja upornost a tada ćeš platiti za sve, i dalje govori sebi. Ova upornost dala joj je snagu da i delje ustraje.Mada joj je isteklo vrijeme terapije od lijećnika je zatražila još jednu dozu samo da bi bila uz Branka pa makar i na odstojanju. Srdito je stiskala zube dok je napuštala zgradu terapije Ljutila se na samu sebe zbog neostvarene veze.Zašto unatoć brojn ih muškaraca inzistira baš na ovome koji ju neće ni pogledati.Ne pomaže čak ni odječa koja je kreirana po posljednoj modi a koja ju uzdiže još više u svijetu onih kojima se divimo. Kad je prolazila pored izloga nakon terapije, u zrcalu stakla gledala je svoj odraz i mada uzrujana izgovarala je i dalje samo dobre želje u slijedećem susretu sa osobom kojm je opsjednuta a koju je do sada mogla imati samo na filmu.

XBranko se upravo vratio iz Upravne zgrade bolnice i ponovo predao poslu na terapiji. Mada je po cijeli dan provodio na nogama nije osjećao umor, možda jedino psihički zamor. No za njegove godine to nije vrijedno spomena. Uz svoje radne obaveze ćesto je zamijenjivao i kolegice koje su zbog bolovanja ostajale kod kuće.Razlog su bila i njihova djeca , no njemu to nije teško padalo. Pun snage nikad se nije žalio zbog toga.Dok je obilazio kabine u kojima su pacijenti obavljali terapiju

3

ćesto se na njegovom izgledu uočavala promjena. Rašćupana kosa ili trag karmina na usnama ukazivali su na to da je posrijedi ljubavni okršaj sa pacijenticama. On je samo tihim koracima za sobom zatvarao vrata kabine a potom tu istu nježnost podario drugoj. Ovaj ni ne pokušava skriti svoje ljubavne izlive prema pacijenticama – rekla je Zdenka svojoj kolegici Marti. Imaš pravo, taj pastuh posjeduje samo jedan dar: da žene okreće ko stranice knjige. Na jednoj se zadržava samo toliko dok ne pročita tu stranicu a o nda prelazi na novu knjigu. Nije mi jasno samo odakle mu tolika snaga da izdrži toliko prmjena u toku dana i to svakog božjeg dana.-reče Marta. Interesantno da obljeće samo pacijentice a nas devet kolegica koje radimo tu a koje nismo ni malo ružnije od tih sa kojima ima vezu ni ne pogleda. Da nisi i ti jedna od tih koja je bacila oko na njega – upita je službeno Marta. Daj, molim te, ko da bi ti ostala ravnodušna da ti se ponudi. Već unaprijed znam da se to neće desiti i zato o tome ne razmišljam. Taj se sigurno drži onih zastarelih principa da se ne upušta u vezu sa suradnicima na poslu i zato nas ostavlja na miru, ali zato obilato koristi obaranje jedne po jedne od pacijentica.Obje žene svijesne su da je Branko vema dobar prijatelj i da bi u svakom momentu pomogao im svim mgućim što posjeduje pa im zato i nije padala želja da kod njega nešto mijenjaju.I ako su i one priželjkivale isto što i pacijentice prijateljstvo i kolegijalni odnos ipak su bili važniji.Branko je bio muškarac koji je znao zapažati što osjećaju privlaćne žene. Odmah je uočavao da li kojoj ženi može prići ili ne. Čarolija njegove zavodljivosti bila je ne samo u njegovom privlačnom izgledu već i u pristupu ali i u licu koje je odavalo prizvuk muškarčeve grubosti nasuprot očimakojesu prodirale u misli žene da s njom ulazi u kontakt bez predrasuda.Njegovo prilaženje krevetu na kome su ležale pacvijentice otkrivena tijela upravo je bila glavna odlika u kojoj je on nastupao kao profesionalac. To je i razlog da se njegova reputacija kao pastuha prepričavala tokom čekanja na red u terapiji. Prilikom svojih ljubavnih avantura na prvo mjesto uvijek je stavljao diskreciju. Nikada ni za što na svijetu ne bi priznao da je sa bilo kojom ikada imao kakvu vezu. A i od pacijentica je zahtjevao isto. Unatoć toga neke su se znale i zaljubiti, ali tu ljubav on je na vrijeme sanirao. Odabirao je žene bez obzira na dob u koliko nisu bile starice. Neke je i odbacio zbog bojazni da se ne bi odale.A kad je donosio odluku da se s kojom nađe u najintimnijem zagrljaju, obavljao je to u posebnoj prostoriji koja se nalazila na suprotnoj stani hodnika između muškog i ženskogWC-a. Ta sobica ispunjena raznim neupotrebljivim aparatima za fizikalnu terapiju sadržavala je i jedan ginekološki stol uz fotelju i madrac te ormar u kojem su smještene čiste plahte i ručnici koji služe potrebama terapije. Ma gledaj ga samo. Taj pastuh uopće ne pazi na svoju reputaciju. Dere sve od reda. Tobože odlazi da obavlja poslove u Upravi a u stvari njegov posao odvija se u središnjoj sobi gdje na ginekološkom stlu proučava anatomiju uz uspon na Venerin brijeg.Danas je već tri puta izbivao tamo i to uvijek sa drugom- govori Zdenka. Moram priznati da ima bikovsku kondiciju samo se bojim da će za par godina biti neupotrebljiv.

4

Magda je pogleda poprijeko a potom reče: Nisam dovoljno pametna da gledam i u budućnost ali ipak znam da bi voljela da je moj muž bar upola takav Ja mislim da je ipak malo pretjerao i da to neće ići još dugo. Reci mi bi li on mogao toliko puta sa jednom ženom obaviti to koliko puta ćini sa različitim. To se i ja pitam – snuždeno će Marta. Ovo mu dođe kao pijetlu s kokama. Da imaš pravo. Opsjednut je tim vezama i zato mislim da bi u braku sa jednom osobom bio jednako takav kakvi su i naši muževi. A bi li ti voljela imati takvog muža – strogo je upita Maarta. Ne, ja bih radije imala za čovjeka osobu koja se bavi opasnim zanimanjem i poslom kao što je skakanje padobranom, probni pilot,vozač formule i drugo nego ovakvog pijetla na kojeg moraš paziti dan i noć da te ne prevari. Zar je to tako loše ako te i prevari a opet ti daje sve što želiš. Ne znam što, bi ti na to rekla.Dok su ga njih dvije ogovarale Branko je prošao kroz vrata čekaonice. Ogledavajući žene koje su čekale na red u oko mu zapadne jedna nova pacijentica. Djevojka plave kose crnih očiju čije je lice odavalo prizvuk ljepotice uz poseban dar koji prodire u muško srce i koji prelazi granicu obožavanja.Kad bi takva žena mogla naslutiti svoju zanosnu klasu , sigurno bi svoju reputaciju naplaćivala i slagala goleme račune na svoj konto. Međutim njena senzualnost i ženstvenost skrivala je pučku skromnost ćija je uloga bila jedino da si nađe partnera svoje kvalitete i da s njim ostvari obitelj s puno djece.Marijana, tako se zvala ta djevojka koja je čekala na svoj red čitajući neki časopis pa nije ni primjetila kad je Branko ušao.Ponovo je obilazio kabine ali za razliku do sada ni u jednoj se nije duže zadržao. U ovakvim prilikama to je bila rijetkost jer je on pacijentkinjama još više otkrivao haljine nego je to trebalo za terapiju a svojim nježnim rukama poslije prelazio preko gole kože olakšavajući tegobe uz koje je probuđivao i emocije nakon kojih se sa dotičnom našao u onoj posebnoj prostoriji. Dok je prelazio iz kabine u kabinu budnim okom pratio je u koju će ući Marijana. Opsjednut emocijama prema toj djevojci nije dugo ćekao.Nikada do sada nije bio opsjednut nekom djevojkom. Ovdje je žena imao na pretek pa mu to i nije manjkalo. Ipak se pokatkad poželi naći neku kojoj bi se posvetio za duže vrijeme a već na prvi pogled uvidio je da bi Marijana mogla biti ta.Činila mu se drugačija, posebna, kao da ju je već i prije gledao u zrcalu svakog dana. U svom razmišljanju grizla ga je i sumnja da možda nema kakvog dećka u kojeg je zaljubljena pa svako nastojanje da joj priđe bude uzaludno. K vragu i taj drugi a k vragu i neuspjeh.Neće biti ni prvi ni zadnji a čekanje ne donosi rezultat.Treba stupiti u akciju a onda tek može dalje razmišljati što slijedi.Strah da je već okupirana i da će ju izgubiti već nakon prvog kontakta odbacio je s gnušenjem. Pa i ja imam dušu a svoje srce mogu podariti onoj koja ga prihvati. Lako je ženu iskoristiti i potom odbaciti ali kod ove traži nešto drugo. U svakom pogledu ova se razlikuje od svih s kojima je bio u vezi do sada. Želio je nakon pristupa imati dobitak zbog kojeg će i ona cijeniti njegovu odluku da stupe u vezu kja će potrajati.Sve vrijeme dok je razmišljao što poslije ugleda ju kako ulazi u kabinu.Jedno vrijeme čekao je da ostane sama a onda skupi hrabrost i uđe,za sobom zatvara vrata a tada pogled usmjeri na Marijanu.Ležala je na krevetu gola do pojasa Iznad

5

nje infeacrvena sijalica grijala je taj dio obnaženog tijela. Crne dlake pokrivale su ispupčenje Venerinog brijega koji je uz tanak struk i zaobljena bedra krasio njeno zamamno tijelo. Branko je prišao bliže te položio svoju ruku na meki dio njenog trbuha. Nakon nekoliko nježnih krugova rukom prilazi do njene glave. Lgano obujmi vrat, podiže joj glavu i prilazi licem bliže. Tada ju nježno poljubi i ponovo glavu stavlja na jastuk. Okrene se i potom bez riječi napušta kabinu.Da joj je netko rekao da sanja ne bi mu vjerovala. Pokušala je shvatiti što se to s njom događa.Brzina akcije koju je izveo Branko oduzela joj je svaki pokušaj otpora Na razmišljanje što i zašto to nije našla odgovor. Sve se zbilo u trenu. Mada je bila sabrana i dovoljno svijesna uvidjeti što to ovaj čovjek radi njegov nastup kao da ju je paralizirao. Nije mogla protumačiti njegov postupak, pa ipak u tom poljubcu osjetila je nešto što nikad do sada nije.To je bilo nešto najljepše što je ikada doživjela a opet smeta joj da je to obavljeno na taj naćin da nije imala vremena ni da reagira. U drugim okolnostima možda bi mu uzvratila šamar. Očito da joj to nije smetalo. Ipak nema logike da netko prilazi na ovakav drski način čak bez ijedne riječi. Pa da je i sto puta terapeut ovakav postupak je nedopustiv. Bez obzira na sve ona je samo pacijentica i ovamo je došla na liječenje. Neće inzistirati zašto je ovako pristupio ali ipak bi bilo prikladno da joj je rekao bar nešto. Možda će to ućiniti kada se pojavi u garderobi. Možda će joj dati neku cedulju da se poslije nađu. U svakom slučaju mora da zna što smjera. Doćim se našla na klupi u čekaonici Branko je kraj nje prošao u više navrata ali postupio je kao da ju ni ne vidi.Dobro je znala svoj izgled i zato joj nije bilo potrebno da se pogledava u ogledalo ne bi li uočila da je došlo do kakve promjene. Možda ipak nije dovoljno dotjerana.Ona je skromna i čestita djevojka uz to i lijepa mada na sebi nema nikakve šminke. Nije poznata u društvu ali je na dobrom putu da usreći muža ako se u njega zaljubi. Nije bila ravnodušna na Brankovo ponašanje.Ali dok je prolazio mimo nje zadrhtala je od strepnje kad god bi se približio. Bila je sigurna da će joj nešto reči ili naćiniti kakvu gestu kojom će joj dati do znanda da će stupiti u kontakt. No to se nije desilo. Bez obzira na njeezine želje i nadanja činjenice su pošle drugim tokom.Čekala je još deset minuta a onda je pošla.

XPo završetku posla Branko je naumio posjetiti jednu pacijenticu u njenom stanu.Već ga je nekoliko puta pozivala da dodje ali on nikako da stigne naći vremena da izvrši i tu datu obavezu. Danas mu se učinilo zgodno vrijeme jer nije imao u planu što da radi to popodne pa pomisli da bi bilo dobro otići do nje. Obukao je novo odijelo nakon što se prethodno okupao i dotjerao. Iz gazdaričinog vrta ubrao je jednu crvenu ružu te se uputio na adresu koja je uz ostale upisana u njegov bloček smješten u unutrašnjem džepu sakoa. Obzirom da mu je to bio prvi posjet nekoj ženi nije si mogao predoćiti kakav stav da zauzme prilikom dolaska.Ljubica, tako se zvala ta žena desetak godina starija od njega. Udana za čovjeka koji radi u smjenam i koji sa njom živu u skladnom braku bez djece.Branku se veoma svidjela njena punačka stražnjica koju je uoćio već nakon prvog susreta na terapiji. Već od tada na njega je ostavila snažnu požudu kojoj nije mogao odoljeti. Uz nju je osječao toliko strasti da je jedva čekao dan kad će je

6

obuhvatiti i po goloj koži gladiti. Htio ju je odvesti u svoju posebnu sobicu ali ona je to odbila s željom da ju posjeti u njenon stanu, jasno u vrijeme kad joj nema muža. Nije osječao krivnju što stupa u odnos s udanom ženom i što će ta veza možda promijeniti odnose u njenon braku ćime se poremečuje i psiha a ostaju posljedice koje mogu dovesti i do rastave.No i druge žene s kojima je stupio u odnos na terapiji bile su udane. On je uvjek vezu s takvima tretirao ko prolaznu avanturu, slićnu ispitu propalog studenta na fakultetu. A to da li će netko zbog toga osječati grižnju savjesti ili njemu nerazumnu drugu spoznaju, nije mario.Jednu stvar kod žena nikako nije shvačao. Zašto u društvu izigravaju suštu vjernost prema svom mužu a kad su u prilici prevarit će ga u trenu samo da se ukaže prava ali skrivena prilika. Već mu je odavno bilo jasno da će lakše uhvatiti udanu nego neudanu u koliko postoji stroga diskrecija. Ako bi se on osječao krivim poslije toga bilo bi to uvredljivije od uvrede nanesene zbog svađe.Nije želio razmišljati o njenom braku. Zadržat će se kod nje toliko koliko bude potrebno da zadovolji nagon a nakon toga vratit će se svom životu snova koji ga poziva na nove avanture. Kad god je razmišljao o tim snovima uvijek bi se brzo raspali jer mu je pred očima iznikao cilj nači neku kojoj će podariti svoje srce zauvijek.Uvijek se pitao hoće li ta nova imati razloga da mu vjeruje i da mu se posveti onako kao što bi i on njoj. Za sada se sve to mijenja jer još uvijek ide za promjenama s kojima uživa samo dotle dok je sa njima.Konačno je stigo u Ljubičin stan.Odmah po dolasku uručio joj je ružu a potom je uslijedio poljubac. Jesmo li sami, bilo je prvo pitanje koje ga je zanimalo. Ne brini, sami smo i imamo na raspolaganju dosta vremena da se posvetimo jedan drugom koliko god želimo.Odahnuo je a nakon toga potraži stolac i sjede. Želiš li što popiti? Želim prvo da obujmim tvoju stražnjicu i da se privijem uz tvoje tijelo iz kojeg bi ispio svu strast koju posjeduješ. Nakon što je to rekao privije ju uz sebe i dlanovima zaćne kružiti najprije preko haljine a potom spušta ruke niže da bi se uz noge uspio sve do pasa a onda naglom kretnjom povlači gaćice i nastavi kruženjem po goloj koži. Trajalo je to neko vrijeme sve dok ju nije ponovo privukao bliže te svoje lice prislonio na njene zanosne grudi. Nemoj se toliko žuriti. Mislim da bi bilo bolje da podjemo u sobu gdje nas čeka krevet pa da tamo podjelimo radost uživanja uzajamno.No prije toga bi htjela da ispijemo po jedno piće a potom ćemo se u sobi prepustiti ugodi dobrog seksa. Jesi li za to. Znaš da jedva čekam. Odavno se nisam toliko uzbdio kao sada s tobom.Nakon što su popili piće Branko se diže sa stolice i prilazi Ljubici. Naglim pokretom hvata je u naručje i odnosi u sobu.Kad je ugledao raspremljen krevet, položi je na plahtu i leže pored nje. Odmah nakon toga privlaći je ponovo uzase i stane je ljubiti.. Mada su ga kod žena zanimale senzualne strasti kojom se posvetio prije seksa ovaj put sve je preskočio željom da se što prije sjedine. Dosadašnja reputacija da se plijenu prilazi smireno i sabrano ovaj put nije se potvrdila. Gonio ga je nagon a supruga jednog rogonje sada će za to platiti. Na momenat pogleda njeno golo tijelo. –Okreni se na stomak da još jednom vidim tvoju prekrasnu stražnjicu koja me dovodi do ekstaze mada još nismo ni zapoćeli.

7

Zar te ona toliko uzbuđuje. Poludim.Ovakvo dupence ne viđa se svaki dan.Ko da ga je isklesao najbolji kipar.Doćim se okrenula ponovo je zaćne gladiti a potom ljubiti po goloj stražnjici. Hej, daj dopusti da i ja osjetim tvoje tijelo na sebi. Ponovo se okrene i podiže raširene noge. Izbezumljenog pogleda usmjerenog na razdeljak ko da se snebivao jedan tren a onda leže na nju. Treperila je od ushičenja kad osjeti da ulazi u nju.Istog časa natko pozvoni na vrata njenog stana. Ljbica se trže. Tupo pogleda u Branka ne znajući što da kaže. No, što si zanijemila, hoćeš li otvoriti vrata i pogledati o kome se radi ili ćeš se paviti luda pa da nastavimo ovo što smo zapoćeli. Ne znam tko bi to mgao biti usred dana- zamišljeno će Ljubica. Ako ti ne znaš ja još manje.Ponovo se zaćuje glas zvona.Ljubica se trgne izbezumljena.- Joj, da to ipak nije moj muž. Vrag ga odnio, kud baš sada da dođe.Pa rekla si da je danas u službi. Tko zna koji ga je vrag donio – reće uplašeno. I što da sada radimo. A što bi radili. Zamisli da nas nađe zajedno u kući. Evo opet zvoni – podsjeti je n. Čujem i sama.Da to je sigurno on. Brzo se sakrij da te ne nađe. Ma gdje da se sakrijem bog s tobom. Pa nije ovo gradski park pa da stanem iza kakvog grma Skači kroz prozor. Ženo božja, pa ovo je trinajsti kat. Nisam znala da si toliko praznovjeran. Daj ne bulazni već reci gdje da se sakrijem. Pođi u ormar. A što ako ga bude otvarao i nađe me unutra. Onda pođi iza ormara. Da bi to ućinio morao bi ga pomaći a to bi on omah zapazio. Dosta je više tog zapitkivanja gdje da se sakriješ. Ulazi u ormar i šuti. Ako te tu zatekne tada bi ja morala skakati kroz prozor ili se ubiti na drugi naćin u koliko me on ne bi prije toga ubio.Ljubica ga naglo odgurne sa sebe i skaće s kreveta, oblaći haljinu i glasno poviće. Evo me dolazim. Za sobom zatvara sobna vrata. Branko je skupio svoje stvari i ušao u ormar.Sa svoje dvadeseti tri godine kao izraziti muškarac doživljavao je sa ženama niz avantura ali ovo što mu se desilo sada nije očekivao ni u snu.Pogotovo ne to da će se naći skriven u ormaru što i nije dovoljno skriveno mjesto. Nije mu poznato kako izgleda njen muž. Da li je jači od njega. Ako dođe do tuće boji se da ne izvuće deblji kraj. Jest da je i on snažan i veoma spretan u tući no, sve ovisi o protivniku, a ovaj je potaknut ženinom nevjerom u stanju i ubiti.Možda bi bilo dobro da on prvi zapoćne tuću. Napad je najbolja obrana. No hoće li do tuće i doći. Što ako je njen muž drugačijeg pogleda na život od drugih ljudi. Razne misli vrzmale su mu se po glavi u išćekivanju momenta kada će nastupiti ono glavno.

8

Nakon desetak za njega dugih minuta išćekivanja zaćuje da netko dolaziu sobu. Istog časa pridošlica otvara vrata ormara. U prvi mah pomislio je da je to Ljubićin muž. No, doćim ugleda nasmijano Ljubićino lice i on se zaćne smijati. Srce mu je još uvijek snažno lupalo ali osječaj olakšanja bio je oćit. Što je – izusti kad je prestao smijeh.Tko je to bio, jel muž? Ne, nije muž. To je bila jedna moja susjeda.Neka alapača koja kad zaćne pričati ne zna da stane. Da bi je pustila ne bi prestala ni do sutra. Jedva sam je se riješila. No pustimo sada nju na miru. Mislim da smo sada opet mi na redu.Koketno mu prilazi, hvata ga za ruku i izvlaći iz ormara. Ne misliš valjda da bi to bilo sada na mjestu – skrušeno će on. Pa nisi valjda došao ovdje samo zato da izvršiš inventuru u mom ormaru. Ja sam bila uvjerena da si ti pravi muškarac toliko poželjan da ga žena prihvati u naručje a izgleda da sam bila u krivu.Branko je uvredljivo pogleda. U tom trenutku postane svijestan da nije ostvario svoj cilj. Još bi se gorje osječao da i njoj ne udovolji želji i da joj uskrati ono za ćim toliko žudi.Kad je ono malo odjeće skinula sa sebe i kad mu okrene leđa pa zagleda njenu zanosnu stražnjicu ponovo mu zavrije krv.Razrogači oći kad se ona ponovo okrene prema njemu. Od pogleda na njeno skladno građeno tijelo zanijemio je od šoka. Odložio je svoju robu koju je još uvijek držao u ruci.U tom momentu ugleda i sjaj u njenim očima koje vape za požudom. Gotovo da je zaboravio što se malo prije događalo. Učinla mu se kao pupoljak koji se u ovom momentu pretvara u ružu. Miris te ruže toliko ga je omamio da je žeđ za utežom mogao naći samo u njenm zagrljaju. Više se nije dvoumio. Ponovo ju prihvati u naručje i polaže na krevet.Prirodno je da se tada ćeka samo na sjedinjenje. Još mu uv ijek djeljuje kao nebrušeni dijamant kojeg treba obraditi.Nije bitno koliko će to trajati. Pred njim je cijelo popodne . On to vrijeme želi prikazati u najboljem svijetlu. Kako mu ona još daje poticaj uvjeren je da će o vaj dan za oboje biti više nego zadovoljavajući.Nakon što joj izljubi dojke prelazi na usta a potom se baca na nju. Više nije osjećao nemir zbog muža, jedino što je osječao to je bila ljubav protkana požudom kao da je to posljednja u životu. Osječao se je snažniji nego ikadaNe može opisati riječima ono što osječa. Zna jedino da se i ona pretvorila u mašinu koja kao da ga proždire. U svakom pogledu ne bi ga sada zamjenila ni za sve bogatstvo ovoga svijeta. Trajalo je to samo nekoliko minuta dok u zanosu ne osjeti da ga je naglo odgurnula sa sebe. Što ti je odjednom – čudeči se njenoj reakciji upita je. Zar nisi čuo zvon na vratima. Kakvo zvono. Pa netko ponovo zvoni na vratima. Ne nisam ništa čuo. Ljubavni ćin toliko me zanio da sam potpuno zaglušio. Ne bi ćuo ni da su kraj mene opalile topovske salve a kamo li zvono. Evo opet netko zvoni. Sada si ga sigurno ćuo. Oglasi se ona gledajući prema vratima. Ova tvoja kuća prometnija je od kolodvorske čekaonice - Zašto na vrata ne staviš lokot ili još bolje da zakucaš daske pa se nećeš morati bojati od posjetilaca.A gdje da onda izlazim.Valjda kroz prozor.Pa mi smo na trinajestom katu.

9

Nisi valjda praznovjerna.Ona ga mrko pogleda. Ne znam tko bi sada u ovo doba to mogao biti – tiho će ona. Ne otvaraj, možda će otići. Sigurno se opet vratila ona tvoja susjeda. Zna da si doma i hoće negdje da protrati vrijeme. Da je na ne bi bila toliko uporna. Kad bi uoćila da nitko ne otvara vrata otišla bi ali ovo je netko drugi. Ne možeš znati tko je ako ne pogledaš. Da, možda si u pravu, idem ja pogledati tko je a ti se ne mići odavde dok se ja ne vratim. A kud bi jadan i pošao iz ove sobe, jedino da skaćem kroz prozor.I učinio bi to samo da smo prizemno.Ovako zbilja nema kuda. Ma ušuti već jednom da te tko ne čuje.Nakon toga skaće iz kreveta , oblaći haljnu i prilazi ulaznim vratima. Protrne kad začuje iza vrata mužev glas.Ne znajući što da ućini sva uzbuđena poviće: -Evo samo da nađem taj prokleti ključ. Nakon toga dotrći do sobe. Brzo se skloni pod krevet, to je vani moj muž. Kako muž, možda se varaš. Budalo, kako ne bih poznala glas svog muža. Hitaj pod taj krevet dok nije provalio vrata. Da to ućini jao si ga i meni i tebi. Tada bi zbilja morali skakati kroz prozor. Evo idem, samo malo počekaj – viče Ljubica. Nakon toga Ljubica napušta sobu i za sobom zatvara vrata a tada muža pušta nutra. Što gnajviš sa tim ključem, razjarenog glasa poviće muž. Zašto ga ne ostavljaš u bravi. Ne ljuti se dragi, radije mi reci kako to da si došao kući za vrijeme radnog vremena.Muž sjeda za stol i zatraži čašu vode. – imamo li koji andol u kući. Što ti je, ja mislila da si došao samo na marendu. A ti tražiš andol. Da nemaš temperaturu. Nije temperatura u pitanju već nešto drugo. Pritisnulo me nešto u leđima i liječnik me poslao na bolovanje. Veli da se tri dana moram odmoriti i onda će mi proći. Treba samo da popijem andol i manje će me boljeti. Hajde donesi mi jednu tabletu. Kako bi bilo da prije pođemo u neku apoteku po još kakav lijek. Sve što mi je potrebno već sam dobio i sada mi je još jedino potreban krevet. Pitanje je samo kakav si lijek dobio.Trebao bi poći u biljnu apoteku gdje imaju domaće preparate od kojih sigurno prestaju bolovi a to što liječnik daje samo je utjeha koja ti može ali i ne mora pomoći. Ne gnavi sa tim lijekovima, daj već jednom donesi andol pa da idem u sobu. Jedva čekam da se malo opružim Nećeš valjda u krevet prljav. Prije toga trebaš se bar okupati. Malo prije okupao sam se u firmi i sada mi konačno daj tu tabletu i mir. Evo tablete samo ne znam koliko će ti ona pomoći. Ama što si zapela s tim sumnjama. Valjda lijećnik zna bolje od tebe. Dobro, dobro, samo sam ti htjela ugoditi. Ugodit ćeš mi ako mi daš mira. Sad i treba samo krevet.

10

Doćim je došao u sobu iznenađen zapita: - Što je sa tim krevetom, sve je na njemu razbacano ko da je bilo ratno stanje.Ljubica ga uplašeno pogleda.Gleda okolo ne bi li gdje uočila nešto što je ostalo od Branka. Kad uvidi da je sve čisto reče: - To sam ja malo ležala i vrpoljila se zbog vručine. Uostalom to nije ni važno. Samo da legnem i tri dana neću se micati iz kreveta.Dočim se opruži na krevetu zaviće: - Što je to sa tim našim krevetom. Nekako je tvrđi nego inaće. Sigurno tako osječaš zbog bolova – reče uplašeno Ljubica. Ja nisam to primjetila. Dobro je, za tri dana valjda ću se priviknuti a dotle će se možda i krevet smekšati. Sad mi daj samo mir jer jedva čekam da zaspim.Danas smo imali težak dan a san će mi pomoći i da smanji bolove u leđima.Dočim je čuo te riječi Branko pod krevetom govori sebi: -Tako mi i treba. Upuštam se s udanom ženom u avanturu u njenom stanu a na terapiji imam sobu u kojoj mogu to obaviti u miru i bez bojazni da će me tko omesti. Jedino čega se sada plašim je hoću li moći u tom položaju pod krevetom izdržati tri dana.

x Kada se Branko ponovo pojavio na svom radnom mjestu u terapijskoj čekaonici ugledao je puno pacijenata. Pogled na toaletu s haljinama raznih boja dezena i ukrasa na licu ali i oko vrata kod večine žena ućinilo mu se ka da se ovdje nameću koja će lijepše izgledati. Pomalo mu se to ćinilo i smiješnim ali istina je da se svaka osjeća kao da je na modnoj pisti.Nekoliko lica zaokupilo je njegovu pažnju i jedva čeka da se s njima nađe u osami u jednoj od kabina terapije. Dotle prepustit će ih i dalje tu na klupama da se naslađuju pričama za koje on mari ko i za lanjski snjeg.Nasuprot mladih, starije žene donosile su tu sobom čak i sledovanje sa tržnice što se kod mladih ni u kom slućaju ne bi moglo dogoditi. Muški pacijenti bili su puno skromniji. Neki su došli čak i u radnim odijelima.Pojedine žene čini se da smatraju da je terapija ekskluzivni klub pa osim skupih nakita kje krase njihovo tijelo na sebi imaju i krznene kapute čija vrijednost prelazi malo bogatstvo.Branko nikako nije mogao shvatiti tu pretjeranu razdraženost oblikovanih ukrasnih figura ćije je tijelo mirsalo poput cvijeta u cvatu. Prolazeći kraj njih osječaj mirisa parfema parao je nosne kanale poput britve tako da mu je katkad taj miris i smetao. Ugledavši u tj masi i Marijanu u njemu se pokrene emocija na livadu punu cviječa u kojoj njih dvoje samo držeći se za ruke uživaju u ljepoti prirode. Kvragu i sve ali ova mala usadila mi se u srce i nikako da je istisnem iz misli. A kad je vidim poželim je u svom zagrljaju zauvijek. Zbilja ne znam što me je to spopalo jer ona svojim skromnim držanjem ne odstupa od drugih a ipak je toliko različita i toliko me privlači da je ne bih mijenjao ni za sve druge zajedno, pitao se Branko.Dok je mislio na Marjanu ona se podigne sa klupe i na poziv terapeutknje pođe u kabinu. Brankovo budno oko pratilo je njen kretanje sve dok se za njiom nisu zatvorila vrata. Čekao je da sestra izađe iz kabine a tada će on stupiti na scenu.

11

I dok je u tom uzbuđenju zamišljao intimu sa Marijanom odjednom na sebi osjeti oštri ali koketni pogled Elizabete. Preetjerana razdraženost koju je Elizabeta pokazivala dok je gledala u njega malo mu je laskala ali u isto vrijeme i nije ju uzimao za ozbiljno. Zaokupljen mislima na Marijanu ćinilo mu se da je Elizabetin pogled na njega samo zalutali znatiželjni tren koji traži da se uzvrati kako bi na sebe skrenula pažnja. Taj prizor međutim nije mogao preokrenuti njegovu pažnju jer su mu i dalje misli bile usmjerene na Marijanu.Mada je izgledao miran osjećao je napetost od ponovnog susreta toliko da su mu se i dlanovi poćeli znojiti. Nije svijestan kako će danas ona reagirati kad joj pristupi bliže. Važno mu je da je i danas bar par sekundi sa njom. Nastojat će da se poslije nađu a onda će ju vezati za sebe do besknačnosti. Pogleda gdje je otišla sestra a potom brzo prilazi kabini.Premda je Elizabeta i dalje gledala za njim te očekivala da će ju on danas uzeti na tretman liječenja to se nije dogodilo.Branko je nestao iza vrata kabine u kojoj je na krevetu ležala Marijana. Jednako obnažena kao i prošl put uzbudila je Brankove otkucaje srca. Ona nije bila djevojka koja na sebe želi skrenuti pozornost. Sudbina se poigrala sa njom pa je valjda zato došlo do poremečaja organizma zbog kojeg se sada mora izlijećiti. Željela je da se to obavi stručno nadajući se uspjehu. Ali ponovni posjet Braka pretvorio se u nešto što ona nije očekivala a ta zagonetka samo joj donosi dodatnu brigu zbog koje već dva dana misli usmjerava samo na njega. Imala je osjećaj da je paralizira dok je kraj nje i što se više približavao sve je više trepterila a to ipak nije bilo dovoljno da išta kaže niti da išta sprijeći što bi on poduzeo. Nadala se da će on možda poduzeti prvi korak i reči joj koju riječ koja bi odagnala njegov zagonetan pristup.Branko je ponovo svojom rukom nježno prelazio preko njenog stomaka, potom je opet lampu spustio malo niže. Tada joj opet prilazi bliže glavi te ju hvata nježno ispod vrata a potom svoja usta polako približava do njenih.Taman kad je trebao uslijediti poljubac ona svoj dlan stavlja između.Zastao je na tren , nježn je pogleda a potom poljubac usmjeri na čelo, spusti glavu nakon ćega ponovo bez riječi napušta kabinu.Po završetku terapije Marijana je još dugo čekala na klupi garderobe nadajući se da će joj danas prići, ali kako se to ponovo nije desilo razočarana otišla je kući.Dok je prolazio kraj nje lice Branka nije izražavalo zbunjenost već naprotiv indolentnost koja je graničila s drskošću što je Marijanu samo razljutilo još više.Na kraju radnog vremena iscrpljen ali zadovoljan Branko napušta prostorije terapije i upućuje se ka izlaznim vratima bolnce. Tu na ulici odvijao se promet automobila ko da nije radni dan. Ovakve gužve uobičajne su ljeti kad je u gradu i puno turista.Nije mu jasno zašto je danas tako, no o tome se ne isplati lupati glavu. Pošao je prema svom automobilu koji ga ćeka da se odveze do kuće. Možda bi mu bilo bolje da se uputi pješice do kuće ali kad sagleda koliko se na poslu nahoda taj dodatni napor baš i nije najbolje rješenje. Međutim kad se sjeti koliko napora i živaca treba utrošiti dok se nađe slobodno parkirn mjesto dolazi do zaključka da bi pak bilo bolje na posao i sa posla ići pješice. Hodajući do kuće prolazi se i pored izloga koji nude novine ali uz put se sreće i poznanike te prijatelje s kojima se i sjedne u kavanu a katkad i nalazi nova poznanstva. Ovog trena cilj mu je bio jedino da što prije dođe do svog autmobila. Dok je razmišljao o nevažnim stvarima

12

odjednom se pred njim isprijeći osoba koju ovdje ne bi očekivao ni u snu. Trgne se kad u njoj prepozna njemu tako drago lice koje bi već sada prigrlio u svoj zagrljaj ne bi je puštao sve dok mu se ne istopi i posljednji atom snage u njemu. Dok ju je promatrao iz njega izbija oduševljenje koje je graničilo sa veseljem zatoćenog psa kojem se vrača nakon dugog vremena gospodar.Marijana sa svojom lepršavom plavom kosom dotjeranog ali jednostavnog izgleda bez šminke i dodatnih parfema stojala je pred njim odlučna i ponosna uprta pogleda u njegove plave oči.Jedno vrijeme i Branko je svoj pogled zadržao na njoj a zatim svoj kažiprst prisloni na svoje usne te potom otisak prenosi na njene. Neka ovo bude umjesto pozdrava. Ja želim više od toga. Želim objašnjenje. Zar ti nije sve jasno – reče, ne skidajući pogled s njenih očiju. Ne, nije mi jasno. Želim sada iz tvojih ustiju čuti što to smjeraš pa izvodiš onu predstavu u kabini terapije.On je prihvati za nadlaktice i ponovo usmjeri pogled na njene oči a potom riječima punim nježnosti reče: - Ne pokušavaj pitati dalje. Mislim da ti moje oči dovoljno govore koliko mi je stalo do tvoje blizine. A to sam uočio već prvog momenta kad sam te ugledao. Znaš li ti da si ti jedan obićni... Šta obićni, prekne ju on. Obićni magarac. Možda jesam ali magarac koji se zaljubio u tebe i vjerujem da nema te zapreke koju ne bih preskočio da dođem do tvog srca. Jednu stvar ne mogu nikako da shvatim kod muškaraca. Kad mu kažeš da je magarac on to prihvaća ne kao uvredu več kao kompliment. Uviđaš li da je već prilićno kasno. Zato predlažem da podjemo negdje na večeru a tamo ćemo u miru nastaviti naš razgovor. Jesi li za to. Upitna pogleda obrača joj se a onda bez da dob ije odgovor nastavlja. Znam jedno mjesto gxdje se prave odlićni specijaliteti od riba uz to još toći i dobra kapljica. Idemo li. Jesi li ti uistinu siguran da ću pored sve tvoje drskosti koju si ispoljio na terapiji u dva navrata pristati da pođem s tobom na večeru. Zar ne voliš riblje specijalitete. Nisu u pitanju ribe već pecanje a tvoje pecanje kako sam uvidjela graniči sa drskošću. Hočeš li i ti mene zavoljeti koliko sam i ja tebe – smireno je upita pogledom u oči. Ona uzvrača pogled, malo zastane a tada se slatko nasmije i reče: - kako te mogu odbiti kad ovako lijepo pitaš.Branko je nakon toga zagrli te skupa pođu do njegovog automobila.

XDok je Branko obilazio kabine fizikalne terapije popunjene uglavnom pacijenticama srednje dobi koje su u većini slučajeva dolazile na liječenje zbog ginekoloških tegoba nije zapazio da ga dva oka budno prate. Pacijentice su se smjenjivale uglavnom svakog punog sata a dvadesetak aparata za grijanje, masažu, mišične podražaje i dr. Olakšavale su im tegobe. Da bi liječenje bilo uspješno trebalo je dolaziti

13

dvadesetak dana. Uz aparate olakšanje mnogima bile su i Brankove nježne ruke. Kod nekih one su uzrokovale smirivanje dok kod drugih razdražljivost a finale smirivanja odvijalo se poslije u posebnoj kabini između dva WC-aPored Branka i drugih kolegica stručne poslove obavljala je i Zdenka.Zanemarivala je činjenicu da joj je muž u zadnje vrijeme više na putu nego kod kuće.njena želja da ga prigrli kad osjeti potrebu nije se mogla stoga ispuniti. Zbog te činjenice osječala se ko zanemarena supruga. To je i razlog da je u mašti priželjkivala partnera koji bi bio poput Branka, uvijek spreman na ljubav.Nije znala da opiše ono što u vrijeme usamljenosti osjeća žena svo vrijeme dok ćeka mužev povratak. Upravo to je kod nje stvaralo nervozu i umjesto da se usredotoći na neki posao njene misli stalno su lutale u avanturu koja se neće obistiniti. Taj pritisak davao je pobudu da nešto poduzme s osobom koja drži do diskrecije a koja ju itekako privlaći. Već je deset godina u braku no ono što je očekivala nije ispunilo njena nadanja. I premda je Branka tretirala kao kolegu i prijatelja ipak je cijelim svojim bićem priželjkivala njegov zagrljaj. Teško je odrediti kada je to otpoćelo ali iz dana u dan njene hirovite oči nisu se skidale s njega.Zdenka je bila duhovita i prvlačna osoba, žena zanosnih oblina s licem punim života. Ali iza tog lica skrivala se čvrstina razuma i tvrdoglavosti s nagonom žestine i naglosti. Čak je ponekad bila agresivna i osvetoljubljiva.Kada joj je Branko pristupio njeno lice izražavalo je zbunjenost pa u prvi mah nije znala kako da otpoćne razgovor. Imam osječaj kao da mi želiš nešto reči- pomogne joj Branko znatiželjnog pogleda. Ne znam hoćeš li imati vremena da prihvatiš poziv. Naime radi se o tome ,voljela bida se večeras pridružiš našoj maloj proslavi. Daj ne oteži već reci o čemu se radi – požuriva je Branko. Danas slavimo godišnjicu braka pa bi htjeli da se i ti pridružiš u koliko nemaš što drugo u planu. Kako možeš tako šta pitati. Ta znaš da mi nisi samo suradnica u poslu a i tvoj muž odavno mi je intmni prijatelj i svaki tvoj poziv prihvaćam s veseljem. Samo reci u koje vrijeme da dođem i eto me odmah.Branko se obradovao tom pozivu. Pomisao što da im kupi na dar odveo ga je do trgovine. Bombonjera i buket crvenih ruža nadam se da će biti dostatno, zaključi. Točno u zakazano vrijeme našao se u dnevnoj sobi slavljenika. Doćim je pristupio zapazi stol prekriven bijeli m stoljnakm na kome je gorjela sviječa a dva tanjura uz pribor i ćaše čekali su na podvorbu. Da nisam pogriješio.Možda ste ovo trebali proslaviti samo vas dvoje a ja... Hoćeš reći nas dvoje, prekne ga Zdenka. Ne razumijem, a gdje je Livijo.- zapita s čuđenjem. Javio je da neće doći, no to ti ni najmanje ne treba smetati, hajde sjedni. Čekaj da ti prvo poklonim dar uz čestitku sretne godišnjice. Dok joj je ljubio obraze na svom vratu osjeti njene ruke koje privlaće njegovu glavu nakon čega slijedi strasan polubac u usta..Premda mu se Zdenka svidjela kao žena ipak je bio suzdržljiv ali i iznenađen njezinim istupom. A možda je to samo prijateljski gest pa na to ne treba odvračati punu pozornost, zaključi. Da onda sjednemo i nazdravimo uz šampanjac, reče Zdenka.

14

Zdenka je nekoliko godina starija od Branka ali danas u toj večernoj haljini koja je isticala njeno skladno tijelo teško bi bilo odrediti joj dob.Tome je pridonijela i frizura. Unatoć karakterističnoj boji tena, napučenim usnama i prčastim nosom njeno lice djelovalo je poput pjesme, a njene oči poput mlade zelene biljke te se zato Branku čak ćinila i mlađim od njega.Nakon što su ispili šampanjac odlože čaše Zdenka se podiže i odlazi u kuhinju. Nije prošla ni minuta evo je natrag sa pladnjom punim delicija. Uz dobar tek čevrljali su o svemu a potom Zdenka se ponovo podiže sa stolice i prilazi gramafonu. Doćim ga uključi uslijedi ugodan zvuk engleskog valcera nakon čega prilazi do Branka. Pružila je prema njemu svoje ruke. Teško je odoljeti takvom pozivu koji mami za plesom. Branko se podiže i prihvača je u zagrljaj. Gegajući se u ritmu glazbe najprije su se gledali u oči a potom ona svoju glavu polaže na njegovo rame. Pripijanje njenoga tijela Branko osjeća najprije trnce na svojoj koži a potom i na spolovilu koje se začelo ukrućivati. Da bi to prikrio odmiće se od nje ali ona poput udavke sve se više primiće kao da teži progutati svoj plijen.Sada je znao kako će ova večer završiti ako popusti. Zato se ponovo odmiće. Ova igra odmicanja i približavanja trajala je sve dotle dok ona ponovo svoje usne ne približi njegovim. U drugoj prilici ne bi se ni trenutka dvoumio. Bilo bi više nego glupo ne uzvratiti osječaj tako privlačnoj ženi.U njegovoj psihi stavio si je u zadatak da se ne upušta u nikakvu vezu s kolegicama na poslu.Pogotovo se to odnosi i na žene prijatelja a evo sada dolazi u iskušenje da ućini dva prekršaja.Ne, ovo mora prekinui dok je još u začetku. Danas je otkazao spoj sa Marijanom zbog ovog posjeta. Ako odmah ne prekine tu farsu strah ga je da ne završi onako kako mu ne bi prijalo. Ne želi je povrijediti no ne odupre se zvršit će poslije u krevetu, nakon čega više nikad Liviju ne bi mgao pogledati u oči a on prijateljstvo cijeni iznad svega. Ali što će ona reči kad joj saopći da slijedi prekid.Zdenka je i dalje ne skrivajući svoje strasti nastojala prići mu sve bliže.Čvrsto je odlućila da ovu noć provede uz njega u bezgraničnom zagrljaju punim strasti za kojim je vapila toliko vremena do sada.Lice Branka izražavalo je zbunjenost ne znajući što da ućini. Brine ga poslije susret sa Livijom. Što da on nešto dozna. Radije bi propao u zemlju nego da ga iznevjeri. Zato donosi odluku. Naglo je odgurne od sebe a potom reče: Ovo nema smisla.Začuđena ali i povrijeđena skrivala je bijes u svojoj želji.Bila je potpuno sigurna u svojoj namjeri a sad se mora užasavati na njegov postupak. Je li on uopće muškarac. Je li istina to što se priča o njemu. Jesam li do sada bila glupa pa u njemu gledala pastuha. Prosto nije mogla shvatiti što se to najednom dešava. Ona ima tijelo koje je stvoreno za milovanje. Točno je znala svoje vrline, znala je da je poželjna a to je i osjetila i u trenu dok su plesali a sada najed nom ta promjena. Možda sam u nećemu pogriješila, ali u čemu i kako da sada to ispravim, pitala se. Jedino mi preostaje da i dalje ugodno ali neupadljivo prilazim do cilja. On mora popustiti, pa nisam ja osoba za odbaciti.U meni je daleko više ženstvenmosti od onih koje je tucao na terapiji. Zašto taj odboj. Ne, neću stati, zakljući te nakon toga uz smiješak ponovo mu koketno prilazi bliže. Pretpostavljam da ti je vruće a sigurno si i žedan. Da popijemo još po jednu čašu šampanjca. Zar se ti ne bojiš da ti ne naiđe muž. Što da nas zatekne u nezgodnoj situaciji.

15

A tako znaći, strah je po srijedi. Rekla sam ti da neće doći i zato se toga ne trebaš plašiti. Vratit će se tek za tri dana a dotle imamo mnogo vremena da se predamo jedan drugom. Ipak to nema smisla. Ma o čemu to govoriš, upita ga uvrijeđeno. Znaš da mi je Livio prijatelj a poslije toga bojim se da bi to prijateljstvo bilo samo prošlost. Ti si zbilja lud. Netko tko se drži tog glupog principa baš i nema sve šarafe na broju – drsko reče ona.Shvati to kako hoćeš ali ja ipak ostajem pri svomeGlupan i to veliki, eto to si ti.Hvala na komplimentu. A sad bi valjda bilo vrijeme da pođem.I hvala na večeri. Ne zaboravi pozdaviti Livija.Nije vrag da ćeš zbilja otići. Rekla je to s takvim čuđenjem kao da je skrenula van sebe.Nije joj više ništa odgovorio. Odlazeći za sobom je zatvorio vrata.U njenim očima kipio je bijes. Osječala se odbaćenom, osramoćena i ponižena a to ne može samo tako proći, zaključi. Platit ćeš mi za ovo, govorila je sama sebi.

X

Osim što je samom sebi dokazao da se umije držati principa nije više pridavao važnosti sinoćnje događanje kod Zdenke. Spontano je i dalje obavljao svoje poslove na fizikalnoj terapiji. Uz prisustvo tolikih žena brzo je zaboravio flert kod Zdenke.Nasuprot njemu Zdenka je još uvijek osjećala uvrijeđenost pa kad je u bolničkom mantilu koji je bio standardna obuća službenika na terapiji , prilazila kraj njega pravila se kao da ga ne poznaje.Nisam očekivao da će ju to tako uvrijediti – govorio je sebi Branko, smatrajući da će ta ledena amosfera potrajati samo kratko. Zato je odlućio da za sada samo mirno podnosi njezinu šutnju bez uplitanja u bilo kakvu raspravu.. Jedino ga je smetalo što su nastalu atmosferu između njih dvoje primjetile i ostale kolegice.Slijedećih dana u bespomoćnom pokušaju da uspostavi ravnotežu odnosa, ostao je uskraćen pa je poćeo gubiti nadu da će se ubrzo išta popraviti..Za svaku razumnu osobu on je bio u pravu, tvrdio je sebi, ali da je Zdenkin razum to drugaćije rezonirao nije mogao prihvatiti. Zato je svaki naredni dan zbog njenog okretanja leđa sve teže podnosio. Molio je boga da se Livijo što prije vrati jer joj on jedini može dati ono što joj u ovom momentu fali.Smatrao je da žena može imati tisuće problema i svih tisuću riješit će na svojstven naćin ali ovaj jedan koji se odnosi na seksualnu aktivnost može usporiti rješavanje svi ostalih tisuću sve dotle dok se taj jedan ne riješi.. To se odnosi naroćito na žene u punom cvatu a u takvom je stanju i Zdenka. A možda ona samo prema meni glumi uvrijeđenost želeći da joj ipak priđem uz izvinjenje pa ispravim grešku, zna se na kakav naćin., pomisli.Da to i ućinim, smatram da bi to bila dupla pogreška od one koju sam već naćinio, razmišljao je i dalje. Konačno o n je dob ro poznavao žene i znao je da im poraz ne pada ni na kraj pameti pa makar se to odnosilo i na milimetar njezinog

16

territorija..Ako ne uspije u prvom naletu ići će na drugi pa ako ne uspije ni tada stupit će u vezu kod drugog muškarca ne vodeći računa pri tome o svom statusu a upravo te solucije bojao se Branko. Ne zbog sebe već zbog Livija Možda taj drugi neće imati razumijevanja prema njihovom braku kao što ga ima on, pa bi zbog toga brak mogao i krahirati a on bi bio indirektni krivac što nije želio.Ali kog si vraga s tim lupam glavu. Sve će se to izgladiti ćim se vrati Livijo a onda ćemo opet svi biti prijatelji kao što smo bili i do sada. U takvom razmišljanju prekine ga dolazak bolničke kurirke. Da ona dolazi na terapiju nije bilo ništa novog, pogotovo ne da se obraća Branku. Dočim ju je ugledao veselo ju upita: Što mi to donosite danas.Poziv upravitelja bolnice. Traži da odmah dođete kod njega na razgovor.Hvala lijepo na obavijesti. Poručite mu ako idete do njega da stižem za pola sata jer još moram obaviti neke dodatne poslove vezane za sledovanje a upravitelj me zasigurno zbog toga i zove.Nakon što je sredio sve papire uz smiješak i naklon pacijenticama u čekaonici podje do upravne zgrade. Već na prvi pogled uvidio je da ovaj posjet kod upravitelja nema nikakve veze sa sledovanjem kako je zamišljao već da je u pitanju nešto delikatno što mu baš i nije po volji.Sjedni Brako, bezvoljno reče upravitelj, te nastavi. Nikad ne bih ni pomislio da ćeš mi baš ti stvarati te probleme.Kakve probleme gospodine, u panici odgovara Branko.Ne trudi se da se opravdavaš još prije nego si i čuo optužbu.Ali gospodine, do sada sam uvijek radio savjesno svoj posao i dostojanstveno sve u interesu bolnice i našeg poziva pa ako se te optužbe tiću mog rada smatram da su neumjesne i i neopravdane.Otkd znaš da ih je više.Šta to govorite gospodine.Zar je tih optužbi više.Do sada samo dvije ali i to je previše.Nakon toga nastala je kratka stanka a potom će upravitelj.Sreća tvoja da si stručan u svom pozivu i sposoban za rad na više područja pa se zbog toga ne brinem, ali kad je u pitanju i ugled bolnice onda zaista moram oprati blato pa zato smatram da je najbolje rješenje da te premjestim na drugo radno mjesto, zapravo na drugi odjel.Do đavola upravitelju, valjda mi možete reći o ćemu se radi.Ne žuri se unaprijed. Sve ću ti reči kada za to dođe vrijeme. Prije toga ipak želim saznati istinu.Zahvaljujem, mirnim glasom odgovori Branko. Pretpostavljam da je ova optužba neka namještaljka u kojoj nem ni traga istini. Slutnja me upućuje na osvetu, a moje slutnje rijetko me kad iznevjere.Upravitelj se podiže sa stolice te mirno prilazi prozoru gdje malo zastane a potom se opet vrača na svoje mjesto.Pogleda u Branka a potom reče.Najprije je došla jedna a potom i druga pacijentica koje pohađaju terapiju. Obje su te optužile da si se prema njima odnosio nekorektno i nećasno nudeći im svoje seksualne usluge na radnom mjestu ćime si ponizio njihovo dostojanstvo a doveo ih u neugodnost koju su i drugi pacijenti zapazili.Ako mi kažete njihova imena znat ću vam reči i odgovor.

17

Ja sam ih dostojanstveno primio i zahvalio na obavijesti te im u ime bolnice izrazio izvinjenje i obećanje da se to više neće dogoditi, ali na tvoju sreću ipak sam uzeo i upisao njihova imena. Evo cedulje na kojoj to piše pa reci odgovor.Branko nestrpljivo uze ceduljicu, nakon što je proćitao kiselo se nasmije. Kao da izražava zadovoljstvo a ne optužbu te reče:Znao sam da je to po srijedi mada ni u snu ne bih pretpostavljao da ona može ići tako dalekoE, sad sam i ja zainteresiran da ćujem što prije o ćemu se tu radi., znatiželno reče upravitelj.Branko ponovo sjedne i pokazuje cedulju. Ova prva u zadnje vrijeme zbližila se sa jednom od mojih kolegica na terapiji. Nekada je bila i prostitutka i njoj ni u kom slućaju ne bi smetala nikakva seksualna ponuda, pogotovo ako bi ju na bilo koji naćin mogla naplatiti. Čak ni ne mora biti riječ o novcu, a što se tiće ove druge ta je intimna prijateljica te moje kolegice i za nju bi lažno svjedoćila bez obzira bila ona u aktu događanja ili ne. A vjerujte mi gospodine da ni s jednom ni drugom nikad nisam bio u bližem kontaktu od onog kad sam prolazio mimo dok su sjedile u terapijskoj čekaonici, a kamo li da im izrazim kakvu seksualnu ponudu pa stoga s pravom zaključujem da su došle do vas po nagovoru te kolegice s ciljem da se meni napakosti a sve zbog uzdrmanog ponosa povrede i osvete.Upraiteljevo mahanje glavom i po koji smiješak uz glasno izraženi hm djelovalo je kao odobravanje, ali u isto vrijeme vidjela se sumnja koja je tražila dodatno objašnjenje o istini.Ti si još mlad i možda si naletio na nešto što te sada koštalo a što si uzrokovao ne sluteći za posljedice, ali da bi ja doznao punu istinu ipak mi moraš malo više toga reči a istina će ti samo pomoći u mojoj konačnoj odluci, nadasve u presudi.Branko se malo dvoumio da li da kaže svu istinu u vezi susreta sa Zdenkom u njenom stanu. Nije bio od tih da prepričava svoje dogodovštine ali sada kad je u pitanju ovakva optužba zakljući da više ne smije šutjeti.. Mislio je da će ona to dostojanstveno podnijeti a ne da će se poslužiti tako prljavom rabotom koja bi ga mogla stajati i službe. Dakle, ako je ona mogla biti tako pokvarena i ako je ona uzrok tih optužbi na njegov račun, onda neće biti nećasno da i ja rečem istinu pa makar joj time ugrozio ponos. Uostalom da je imala ponosa rekla bi mi u lice ono što me slijedi a ne bi ćinila podlosti ukljućujući treća lica. Zato se Branko odlući da upravitelju ispriča cijeli događaj sa Zdenkom.Upravtelj ga je nijemo slušao i samo klimao glavom a kad je Branko završio svoje izlaganje reče:I mislio sam da je ovako nešto uzrokovalo te optužbe. Ne osuđujem te ali ti kao otac govorim da ne misliš da ako bi i dalje ostao na terapiji da bi ona prestala sa proganjanjem. Žene su osvetoljubljivije od muškaraca i nikad neće odustati od svoje namjere. Zato ti je moj oćinski savjet da se ipak preseliš na neki drugi odjel. Fizioterapeuta trebamo skoro na svim odjelima bolnice i gdje god te stavimo dobro ćeš im doći. Zato se drž onoga: pametniji popušta, i poslušaj mene.Branko je bio iznenađen što se njemu stavlja odluka o promjeni radnog mjesta a ne Zdenki, ali kad malo bolje promisli možda je i bolje tako. I Maijana je već postala ljubomorna a odluka o prmjeni radnog mjesta više bi razveselilo nju nego Zdenku. Na sreću u bolnici ima puno kolega i kolegica s kojima će moći imati više kontakata

18

nego do sad, a na novo radnom mjestu će i imati više vremena za svoje usavršavanje pa i daljnje školovanje.Doćim se vratio na terapiju i kolegicama saopćio da ih napušta krajičkom oka primjetio je zlosutni ali zadovoljni smješak na Zdenkinom obrazu. Nije htio da stvara nove probleme ukazujući joj na pogreške njene osvete. Mislio je da je najbolje da se povuće bez dodatnih obješnjenja i incidenata koji bi možda zbog svađe mogli nastati. Njen cinički izraz govorio je da ipak nije potpuno zadovoljna ovim ishodom. Očekivala je otkaz a ne premještaj. Ipak mora prihvatiti odluku koja je za nju pokopala bilo kakav odnos između njih dvoje.Kad je Branko saopćio Marijani da je stupio na novu radnu dužnost od oduševljenja skoćila je na njega i u čvrstom zagrljaju izljubila ga po ćitavom licu.Dok je grlio Marijanu prisječao se sada i žena koje mora napustiti i koje će za njim zasigurno žaliti. Znao je da je sada vrijeme da se smiri i da od sada svu svoju pažnju prema ženi mora usmjeriti na Marijanu. Već mu je i vrijeme da misli na obitelj, a bolju ženu za brak ne može ni zamisliti. Zahvalio je nebesima što je upravo nju odabrao za svoju buduću i što je i ona njega prihvatila. Od kada ju je upoznao njegovo osječanje za druge žene više nije bilo isto. A sad će morati postati i tabu za skrivene seksualne užitke koje je imao tokom ove tri godine rada na terapiji.Dok je provodio dan s Marijanom razmišljao je i o problemima koja ih očekuju u slućaju da stupe u brak. Znao je da im je najpotrebniji stan, ali u to vrijeme teško se dolazilo do njega. Treba zaraditi nekoliko stotina tisuća kuna da se osigurao samo skromni smještaj. I mada je pristojno zarađivao u odnosu na druga zvanja s tom plaćom trebale bi mu godine štednje da si osigura novac za stan a toliko vremena nema. Možda bi se Marijana složila da jednu plaću odvajaju za stan a s drugom plačali bi troškove za život. Bio bi to skroman život ali bar bi bili skupa.. O svemu treba dobro razmisliti i posavjetovati se sa Marijanom. Problem nastaje još ako se rodi dijete a oni nisu riješili svoje životne probleme. A možda je još uvijek prerano o tome već sada razbijati glavu. Još je puno dana pred njima a sada kad je uz njega Marijana najbolje je da potraže mjesto gdje će se moći prepustiti ljubavnoj stihiji i gdje će zaboraviti na sve teškoće s kojima se u posljednje vrijeme susretao.

X

Za novi posao kojeg je preuzeo nije mu trebalo puno privikavanja. Već nakon par danaosječao se je kao da je tu radio više od par godina. Obilazio je po odjelu bolesnike među kojima je bilo ljudi raznog uzrasta. Od bolesnih staraca do šutljivih mladih žena koje su se prepuštale njegovim spretnim rukama i pri tom gajili nadu za brže ozdravljenje. Povremeno bi obilazio i druge odjele gdje su ga željno očekivali, pogotovo oni koji su vezani za bolnički krevet i koji se kreću jedino uz pomoć invalidskih kolica. Već nakon par dana zahvalni bolesnici upućivali su šefovima odjela pohvale na njegov račun. Branko je bio polaskan ali ne i umišljen jer je uvijek smatrao da svim ljudima kojima se može pomoći to treba i ućiniti, a on se trudio da to i ućini.Vračajući se sa jednog odjela u hodniku susreće Elizabetu. Bila je obućena u crnu haljinu koja je isticala njezino zanosno tijelo. Nimalo skromna u odnosu na svoj

19

izgled, svoj nasmijani pogled usmjerila je na Branka.Elizabeta je previše očaravala muške svojom ljepotom a prema njenom držanju izgledalo je da u tome uživa. Najupadljiviji bio joj je tanak struk ispod kojeg su se nazirali zanosni bokovi iza kojih se skrivala obla stražnjica.Branko je bio iznenađen kad ju je ugledao, pogotovo kad mu je koketno priša. Pomisao da svojim rukama prigrli ovo divno tijelo izazvalo je trnce na njegovoj koži. Od prošlog puta kad ju je promatrao na terapiji prošlo je već nekoliko mjeseci a sebi nije mogao oprostiti što se već tada nije upuštao u kontakt s njom. A već je onda u njenom pogledu uočio da i ona želi to isto. Elizabeta je tri godine mlađa od njega ali svojim izgledom djelovala je poput zrele žene, energična ali i osoba koja već dulje vremena traži na sebi dodir muške ruke. Po svojoj procjeni Branko je zakljućio da će i sada rasipati svoje osječanje prema njemu kao što je to ćinila i na fizikalnoj terapiji dok je dolazila na lijećenje.Možda bi bilo dobro da bar sada to prihvati ako već nije onda kako bi razbio monotonijuu odnosu na Marijanu. Neće ovo biti za stalno već samo usputni flert koje će nakon nekog vremena i zaboraviti a ćinilo mu se da i Elizabeta ima isto mišljenje.Da bi se pokazao pristojnim i suzdranim momkom glumio je ozbiljnost koja je davala dovoljno mjesta da ostane na distanci. Jedino stisak ruku prilikom rukovanja koji je potrajao više nego je to uobićajno i njen očaravajući pogled govorili su da će ta distanca ubrzo nestati.Njena prikladna haljina za to doba godine svojim urezom koji je isticao bujne grudi mamio je pogled Branka. Primjetivši da je i ona to zapazila brzo je skrenuo pogled malo postiđen nagnuo glavu poput dječarca nakon bezazlene krivnje.Oduvijek sam priželjkivala tvoje društvo i željela te odvesti na saminu gdje ćemo se prepustiti stihiji koja slijedi ali ti nikad nisi prišao. Da li je to zbog nekog određenog razloga ili si me time samo želio izluditi toliko da izađem iz takta pa da pred ljudima ućinim neku glupost ili ludost u kojoj bi ti trijumfirao – upitno gledajući čekala je na odgovor.Iznenađen tim pristupom Branko je još više bio iznenađen tim upitom. Bio je polskan što mu na taj naćin daje do znanja da ga i dalje obožava ali se i plašio da bi to moglo preći granice zbog kojih bi se od njega mogla udaljiti Marijana.A za njega Marijana je bila biće koje ne bi mijenjao ni za sto Elizabeta.U njegovim odnosima sa ženama nikad nije bilo pogrde, nikad nije izražavao jasno određene odluke ali i nikad mu nije padalo na pamet da ih odmah odbaci kao i da ih i odmah prihvati. Činio je to na svojstven naćin a to je još više privlačilo žene s kojima je dolazio u kontakt.I dok je Elizabeta čekala odgovor stigao je lift. Ne čekajući da ona što još kaže Branko je lagano uhvati pod ruku i reče: ulazi.Skoro nesvjesno ušla je u lift, zapravo više ugurana nego svojevoljno. Kad je Branko za sobom zatvorio vrata i pritisnuo dugme zadnjeg kata lift pođe.Doćim je dospio između dva kata on ga zaustavlja. Doćim je lift stao Elizabeta se uplaši da nije nastao kakav kvar ali kad uvidi da Branko za to ne reagira i ona odbacuje strahJedan tren samo su se gledali a onda ju Branko obuhvati oko struka i i privuće do sebe.Želiš li da ćuješ objašnjenje koje tražiš. I dalje ju e čvrsto držao i nježno gledao.Ne, sada želim nešto drugo – koketno je to izrekla uz smiješak.

20

Uslijedio je strasan poljubac kojeg je prekinulo lupanje vratiju na donjem katu lifta. Nakon toga Branko ponovo ukljući lift u pogon i lift pođe prema dolje. Kada je stao umjesto da otvori vrata i pusti toga što je lupom dozivao , on opet pokreće lift prema gore. Ovaj pred vratima sad zalupa još jaće ali njih dvoje više na to nisu obraćali pažnju. Sve dok se lift nije zaustavio na četvrtom katu njihova su se usta doticala u strasnom zagrljaju..Doćim su izašli napolje pošli su prema stepenicama. Umjesto govora njihovi usmjereni pogledi dali su naslutiti sve što je trebalo reči.Šutnju prekine Elizabeta. –Dokle radiš?U sedam mi završava posao.U sedam ću te onda ćekati pred ulazom u bolnicu. Ako ti neće praviti poteškoće voljela bi da se tada nađemo.Dogovoreno!To me jako veseli samo ne dopusti da mi izrastu korjeni dok te čekam.Ne brini trkom dolazim ćim završim posao.Dok je odlazio na svoj odjel sve svoje misli koncentrirao je na ovaj susret. Razmišljajući o Elizabeti zaboravio je na Marijanu. Znao je da griješi ali njena pojava i njen nastup vodili su ga u bezglavlje, bez osjećaja odgovornosti i razmišljanja za novi susret. Kriva je možda njegova mladost koja još nije prošla sve faze uspona prema zrelosti pa treba iskusiti još koju vezu jer kad dođe brak, onda se mora prihvatiti samo svoje obitelji pa je zato smatrao da mu neće smetati ako se na kratko zabavlja sa dvije djevojke.U sedam sati Elizabeta ga je čekala ispred ulazaNakon pozdrava usledio je kratak poljubac nakon ćega ga ona upita.Jesi li gladan?Ne, upravoi sam večeraoGdje?A gdje drugdje nego u bolnici. Tu sam pretplaćen na abonomat a bolnička hrana je ne samo izvrsna nego i obilata.Idemo onda do mene u moj stan.Poućen dosadašnjim iskustvom posjeta žene u njenom stanu isprva je odbijao ali kad je ćuo da je stan u prizemlju i da još ima poseban ulaz skriven od pogleda susjeda, pristao je.Došavši u sobu u kojoj je vladao savršeni red otkrio je da je Elizabeta pedantna i uredna osoba koja uz to voli i cvijeće ćiji je miris blaženo udisao doćim ga je uoćio.Posebno je mrzio neuredne djevojke koje su posvuda ostavljale svoje stvari i rublje razbacano po podu uz odbaćene cipele i vlažne ručnike na rubu kade ili mivaonika. Elizabeta nije bila aljkavica a i sama je odisala mirisom od sapuna i čistoće poput cvijeća što je kod njega još više povećalo apetit na njezino zanosno tijelo.I dok su se ti apetiti usporedno uspoređivli ona je prostrla krevet nakon ćega je pošla u kupaonicu.brzo se vratila obućena u plavu prozirnu spavačicu. Ugledavši odraz njenog savršenog tijela zanosnim ushičenjem Branko je prigrli te začne strasno ljubiti. Uslijedilo je skidanje a potom su se sjedinila oba tijela i u zanosu strasti uživala radosti koje svaki čovjek najviše priželjkuje u tim uslovima.Njegova podsanarska soba u koju se ulazilo iz hodnika a koji je bio spojen sa svim sobama u stanu, bila je lišena svake seksualne aktivosti. Od žena jedino je u sobu mogao dovesti Marijanu koju je gazdarica zavoljela več kod prvog susreta.

21

Uspoređujući ovu i svoju sobu, ovoj je zavidio na prikladnolsti i izolaciji od drugih stanara. Ovakvo mjesto jedino je vidio još kod jednog prijatelja. A taj prijatelj mu je govorio da je taj prostor utoćište grijeha.Da li se i Elizabeta može uspoređivati sa tim svojim prijateljem. Zasigurno ne. Tako bar za sada misli. Sada se osjeća snažan i prezadovoljan da bi na te sumnje razbjao glavu. Ta pred njim je zanosna žena koju treba obgrliti i prepustiti se uživanju a sve drugo neka pođe k vragu.U jutarnjim satima kada se sunce popelo već visoko na obzorju zaćuli su kucanje na vratima.Branko pogleda Elizabetu uplašenim pogledom te zapita: Očekuješ li ti koga u ovo doba.Ne, omamljena i umorna pogleda reče ona.Ili češ otvoriti ili riješiti na drugi način, ali ova osoba pred vratima kako mi se ćini neće odstupiti prije nego te vidi.Ti samo mirno lezi i ne brini o nićemu.Sad ću ja to brzo riješiti i za tren eto me natrag.Doćim se podigla obuće kućni ogrtač i izađe pred vrata gdje zatekne svoju sestru Elviru.Zašto me ne puštaš u sobu, -, uvrijeđeno zapita ElviraNišta ne pitaj već ostani tu.Elvira je bla natiželjna te zakoraći da bi pogledala tko je u sobi ali je Elizabeta grubo povuće natrag.Tko ti je untra. Da nije došao Emil.Ne, nije on a nije ni važno samo ne ulazi unutra. Bolje otiđi pa dođi poslije.Daj sestro, da ne misliš da to može samo tako proći. Znaš da sam znatiželjna, navaljivala je Elvira.Iznenadit ćeš se kad ti kažem tko je unutra. Ne bi nikad pogodila.Daj govori već jednom, nestrpljiva sam da ćujem.Ipak sam uspjela, ponosito reče Elizabeta.Ne drži me u šahu. Govori već jednom ako ne želiš da ti išćupam jezik.Netko o kome smo dugo razgovarale.Sad si me još više zaintrigirala, hajde reci već jednom.Sjećaš li se onog tipa sa fizikalne terapije.Ma nemoj mi reči. Nije vrag da je to on.Jest, on je, ponosito će Elizabeta.Svaka ti čast, reci kako si to uspjela.To je došlo slućajno i spontano, no o tome ćemo drugi put.A kad je došao.Sinoć.Što, zar je već spavao tu.Jeste.Ma zbilja si vražja. Reci mi kakav je u krevetu.Ne znam što da ti kažem. To nije muškarac. To je neka vrsta seks mašine. Prosto da poludiš kad te uhvati. Pravi pastuh.Ma nemoj mi reči.

22

Od kad je sinoć stupio u moj krevet pa sve dok ti nisi pokucala na vrata nije prestao sa seksom. Moš misliti što znaći ćitavu noć. Sva mi je već utrnjena a njem nikad dosta.Uh, što ja to ne doživim., snuždeno će Elvira.Sigurno imam velike podočnjake. Noćas nisam oka sklopila.Pa da izgledaš prilično iscrpljeno ali zato zadovoljna. Mogu li ga bar vidjeti, onako samo djelićem kroz vrata.Ne dolazi u obzir. Za to ćešveć imati drugih prilika. Ovoga više ne puštam iz svojih ruku.Kako, a što je sa Emilom.Nemoj mi samo tog ugursuza više spominjati. On je za mene mrtav.A jesi li ovom već šta govorila o Emilu.Jesi li ti luda. Da mu ne bi ti slućajno što zucnula ako se sretnete. Ubila bih te kad bi to ućinila.Ne brini sestro, ta znaš da sam uvijek na tvojoj strani, a i kako da mu što zucnem kad mi ne daš da ga ni vidim.Bit će prilika da ga viđaš ali neću da ćujem ni rijeći o Emilu pa makar te stajalo života. A sada briši. Vidjet ćemo se poslije. Ja ću te već potražiti.Kad se Elizabeta vratila u sobu zatekla je Branka več obućenog i spremnog za polazak.Kamo si se to već spemio.Moram ići, čekaju me obaveze.Zar nećeš još malo ostati da nam bar skuham kavu.Ne oprosti ali zbilja moram poći.Počekaj bar toliko da se i ja obućem pa ćemo poći zajedno.Žao mi je ali zaista više nemam vremena. Vidjet ćemo se sutra.Na dogovorenom mjestu sutrašnjeg dana Branko je uzalud ćekao Elizabetu ali nije je doćekao. Vremenske prilike bile su takve da se spremala kiša pa je najbolje da se sklonim negdje pod krov, zaključi BrankoDivio se Elizabetinim izgledom. Bio je polaskan njenom odanošću koju je iskazivala u dosadašnjim viđenjima ali ovaj izostanak njihovog prvog rendesa nije mu baš bio po volji. Jest da je ona fantastični dio ženske no ipak nije red da mi se nije prije javila da neće doći, ali najbolje je da više ne mislim o tome. Otići ću kući i posvetiti se čitanju. Pošao bih i do Marjane da nije otputovala na par dana u selo kod svojih roditelja pa mi zato ne preostaje drugo do moje zlatne sobice.Uz ostalo razmišljao je i da ode do Elizabetinog stana ali se bojao da tamo ne zatekne nekoga u posjeti pa je to iskljućio. Kod kuće imam još jednu bocu odličnog vina a kako sam dobro večerao jedan gutljaj i te kako će mi prijati – mislio je u sebi.Dok je išao prema kući padala mu je na pamet i pomisao kako bi bilo dobro kupiti si komad zemlje i na njoj uzgajati vinovu lozu. Zemlja na brežuljku daleko od mora i nije tako skupa a ulaganje u nekretnine u budućnosti pokazale bi se i plodonosne, pogotovo ako bi još bio i u braku. Na toj parceli mogao bi saagraditi i neku malenu baraku gdje bi vikendom dolazio sa obitelji na odmor. A vina iz ovog kraja poznata su u cijelom svijetu kao vrlo kvaltetna.Vinograd jdino traži vrijedne ruke a on je sebe smatrao vrijednim i sposobnim da se lati i takvog posla koji bi mu uz to bio i rekreacija.

23

Kad je došao do svoje podstanarske sobe mašta je već izblijedila a misli odlutale na drugu stranu. Mislio je na Marijanu i na to kako bi bilo lijepo da su sada skupa.Slijedeće jutro dok je obavljao svoj posao iznenadi se kad ugleda žensku slićnu Elizabeti ali malo stariju.Zbunjen izraz njenog lica bio je upit kojeg nije očekivao.Oprostite, jeste li vi Branko.Da, hoću reći da ste mi poznati ali ne mogu se sjetiti odakle. Recite s kim imam čast razgovarati.Ja sam Elvira, sestra Elizabete.Drago mi je da sam vas upoznao Sigurno i donosite neku poruku od nje.- Očekivao je ispriku njenog jučerašnjeg nedolaska a pretpostavio je da je bolesna pa je sestra došla da ju opravda, zato upita.Je li možda bolesna.Još gorje od toga, zbunjeno reče Elvira, te nastavi. Nisam znala kome da se obratim obzirom na okolnosti a kako je stvar više nego hitna prvo sam došla do vas. Morate mi pomoći i to odmah jer bi moglo završiti i kobno.Objasnite o ćemu se radi, znatiželjno će on.Popila je kutiju tableta i sad čvrto spava bez svijesti u svojoj sobi.Bojim se da joj to ne naškodi.Branka kao da je grom pogodio. Skoči od iznenađenja.O bože, što je niste otpremili u bolnicu već ste čekali do sada. Brzo podjite samnom do prve pomoći da ju dovedemo ovamoNisam zbilja znala da je to toliko opasno.U trku više nisu ni progovorili. Doćim su stigli reče joj: Vi ćete poći s njima da im pokažete put.Već nakon nekoliko minuta Elizabetu su unijeli u ordinaciju prve pomoći a nakon obrade koja je uslijedila sa pumpanjem želudca uputili su je na odjel psihijatrije gdje će ostati na promatranju.Kad su se poslije toga Elvira i Branko ponovo našli on je upita.Možda sada nije vrijeme ni mjesto da o tome govorimo ali ja sam ipak nestrpljiv i želio bih da sada doznam koji je motiv naveo Elizabetu da se na tako drastičan naćin upušta u taj čin koji bi joj mogao i oduzetu život.To je duga priča – snuždeno će Elvira. Prošetajmo malo ako imate vremena pa ćemo poprazgovarati.Toliko vremena uvijek se nađe, a u koliko sam ja uzrok ili ako imam udjela u tome želim da se opravdam na vrijeme i da ućinim sve što je u mojoj moći kako bi joj pomogao.Elvira se prijateljski nasmije, umiljato ga pogleda te reče:Ne, nitko ne okrivljuje vas. Smatram da je prirodno da žena želi provesti nekoliko ugodnih trenutaka sa osobom koja joj je prirasla ka srcu ali dovesti tu osobu nakon toga u neugodnost mislim da nema smisla. Mada znam da vi ne snosite nikakvu odgovornost niti da su ove posljhedice nastale zbo vas, ipak nije sve onako kako bi trebalo biti. Njen život je njena stvar i ni ja kao njena sestra ne bi se smjela uplitati u njega ali ipak me neke stvari ljute i ne mogu preko njih samo tako prijeći. Ona je svojeglava i tvrdoglava i nikad se neće promijeniti. Rekla mi je da će sve sama srediti ali kako vidim od toga još nema ništa, a posljedice dolae bez najave.

24

Dok je Elvira pričala Branko ju je ćudno gledao ne znajući našto se sve ova priča odnosi. Htio ju je u par navrata prekinutu ali ipak je pustio da nastavi i dalje mada mu njena prića baš i nije bila po volji. Elvira i dalje nastavlja.Kažu da tko se vraga lati sam u njegove kanđe pada. Tako je i sa Elizabetom. Dočim je hodala sa Emilom nije trebala još flertovati i sa drugim jer dvostruka veza donosi i posljedice.Čekajte, prekine ju Branko. O kakvom to Emilu pričate.Emil je njen zaručnik, ili još bolje reći njena prva ljubav. A jučer je došao na osustvo iz vojske. U Splitu naime služi redovan vojni rok. Njihov susret protekao je u svađi ali i u tući i na kraju vidite i sami kako je sve završilo. A ja sam joj sto puta rekla da ili se za njega uda ili neka prekine jer će nastati takvi problemi koj bi ju mogli stajati života. I ona je govorila stalno da će prekinuti sa Emilom a ipak mu se stalno vračala čak i poslije žestoke svađe i ko da ju onda razumije. A sada kad je on doznao za vas sve se još više zakompliciralo i bojim se da iz ovoga ne izraste svašta. Žao mi je samo vas jer vi ste ni kriv ni dužan a mogli bi da ispaštate.Boreći se između uljudnosti i zbunjenosti Branko se kiselo nasmješi a potom reče:Ja sam zbilja baksuz kad stupim u stan kakve žene. Zbog nekoliko ugodnih trenutaka na kraju uvijek izvućem deblji kraj kao da mi je to suđeno. Neka mi bude kad ne pazim. Prošao sam već dosta nevolja u životu pa ću valjda i ovu. Prirodno je da se dvoje sjedine ako su na istom putu ukusa, ali ako taj put vodi u stramputicu iza koje slijedi provalija onda je najbolje izbjeći ju prije nego bude kasno. Na žalost posao me čeka i ne mgu više ostati i ako mi je vaše društvo ugodno, ali prije nego pođem volio bih znati ako je to moguće i ako mi to možete reči koje je tablete Elizabeta popila kad se upustila u taj grozni čin.Elvira izmješanim osječajem zbunjenosti i straha zaćne prevrtati svoju torbicu dok nije pronašla bočicu koju predaje Branku.Evo to je popila ali ja se baš ne razumijem u lijekove a uzla sam to sa stoliča upravo zato da pokažem ako me tko pita.Branko ju pogleda poprijeko. Ona primjeti njegov ironični pogled i kiseli osmjeh kao i mahanje glave što je na momenat zbuni.Tko je ovdje lud, oglasi se Branko kiselo.Da li je to što sam nasjeo na, ne znam kako bih to nazvao i na prvoj pomoći nave lažni uzrok zbog čega je uslijedila obrada ili netko drugi pokazuje jezik plazeći ga s ironijom, a iza leđa mi se smije.Elvira uplašenog pogleda zaćuđeno napravi grimasu kja je umjesto odgovora pitala što on to govori i što smjera s tim te reče:Bojim se da u mene nemate povjerenja i da sva ova optužba kojoj ne znam razlog ne dovodi i mene u situaciju odgovornosti na Elizabetinu nesmotrenost. Pri tome je grčevito sgtiskala prste i pratila Brankovo kretanje.Znate li vi što je bilo u ovoj bočici?Neki lijek kojeg je ona kooristila samo ne znam u koju svrhu. Nikada nisam išla da ju pitam prije zašto ga upotrebljava.Gospođo draga, to su obićni bezazleni vitamini koji joj ne bi naškodili da ih je popila još toliko. Problem je samo što sam rekao liječnicima da je popila tablete za spavanje a da prije toga nisam ni provjerio je li ona uistinu spava. Od tih tableta ne bi zaspala ni do sutra u koliko uistinu nije pospana. Da se dozna da sam izneo krivi

25

podatak gadno bi odgovarao i zato vas molim da o tme ne govorite nikome ni riječi a pogotovo da ne govorite o njenoj glumi nesvjestice. Lagala je sve oko sebe samo se pitam je li to ima veze samnom ili ne.Da li vi to govorite ozbiljno ili me zafrkavate šalom koja baš i nije prikladna baš sada.Još vas jednom pitam je li to boca iz koje je popila tablete.Pa rekla sam već jednom da je.Onda je tako kako sam rekao a to što je ona glumila i zašto, to sam bog zna. Ali zato nije smjela uplitati i druge a pogotovo ne bolnicu. Čak sam i ja doprinjeo indirektno stvaranje te njene farse što mi baš i nije pravo.Joj, tako mi je žao i molim vas da mi oprostite što sam se vama obratila. Ja zbilja nisam znala i nisam imala pojma da je to posrijedi. A djelovalo mi je tako stvarno da sam se i ja uplašila.Pa kad ste se uplašili kako da odmah niste tražili prvu pomoćNi sama ne znam. U tom momentu nisam bila svjesna što da ućinim pa sam zato i došla do vas. Još jednom vas molim da mi oprostite – skoro u plaču opravdavala se Elvira.Branko je utješi riječima sugerirajiući da se smiri i da se više ne brine a on će sve srediti na najbolji naćin te doda:Oprostite ali sada zbilja moram poći, čaka me posao a več dugo izbivam sa odjela.Elizabeti se nije moglo ići zato što se nalazi na psihijatriji u izolaciji i zato je poslije posla Branko pošao kući. Na izlazu iz bolnice dva tipa prepriječila su mu put. Jedan je bio manji i zdepast obućen u vojnu uniformu. Drugi je bio mršaviji ali snažan momak malo veči od Branka. Ciničnog osmjeha i osvetničkog pogleda oglasi se manji.Gledaj samo gledaj frajeru, možda usput sagledaš i što te sada očekuje.Jel to taj što krade tuđe djevojke smatrajući da se preko toga može samo tako nekažnjeno proći. – oglasi se veći uz zloradi smijeh. U očima mu se odražavala mržnja ali i pretnja iza koje dolazi tuća.Branko je u njihovom nasgtupu odmah uoćio da će doći do gužve koja bi za njega mogla završiti i zlokobno u koliko na vrijeme nešto ne poduzme. Da je u pitanju jedan po jedan lako bi ih savladao ali tu su dvojica ne samo ratnički već i osvetnički raspoloženi a po svojoj prilici i željni krvi a to je znaćilo i te kakvu opasnost. Možda imaju noževe ili kakvo drugo oružje a dopustiti da ga svladaju ne bi značilo samo poraz već i završetak na kiruškom odjelu bolnice pa čak možda i gorje. Do tuće svakako mora doći samo se čeka čas. Ako ih pusti da prvi napadnu pitanje je hoće li više imati priliku da se obrani. Dok je trenirao borilačke vještine trener im je uvijek govorio da je napad najbolja obrana, zato će on udariti prvi. Zaključi da je veći opasniji i da prvo njega treba svladati a manjeg će poslije uhvatiti trta i s njim neće imati problema. Obojica su i dalje prijetili govorom mržnje računajući da ga prvo trebaju isprovocirati a kad to dovrše onda će preći na batinanje koje baš i neće biti blago.Njihovi divljački pogledi puni mržnje i bijesa popraćeni prijetnjama kulminirali su do usijanja i več je bio zadnji čas da se nešto poduzme jer njihov napad samo što nije otpoćeo.

26

Branko je glumio naivca i prišao bliže velikom a tada ga naglom kretnjom prihvati i privuće sebi te glavom udari u njegov nos. Od siline udarca začu se tresak kao da je sa stola pala velika ljubenica koja se rasprsnula.Obliven krvlju veliki se stade prev ijati od bola. Branko nije čekao na ishod. Odmah iza toga zamahne laktom i manjeg pogodi u sred nosa.Udarac je bio tako snažan da se manji nađe na podu. Branko zatim pogleda većeg koji je rukama prekrivao lice kako bi zaustavio krvarenje možda ublažio i bol. Ne čekajući da se pribere Branko mu ponovo uputi snažan udarac u pleksuz. Od bola ovaj padne i stade se previjati. Na ovome ne smije stati, mora im zadati još koji udarac nogom posred lica kako bi ih onesposobio za dulje vrijeme. I taman kad se spremao da to ućini na vratima ugleda upravitelja bolnice s još nekoliko ljudi. Još se nije ni snašao a već su ih okruživali desetak ljudi koji su se tu zatekli. Upraviteljev snažni glas prekine ga da nastavi s udarcima kje je još namjeravao uputiti ovoj dvojici.Šta se tu dešava – grmio je upraitelj. Zatim pogleda na Branka i odlučnim glasom reče: Ti smjesta gore a vas dvojicu da više ne vidim u unutrašnjosti bolnice jer ćte imati posla s policijom. Brišite s mjesta, jel jasno.Samo su ga mrko pogledali i bez riječi se podižu i napuštaju prostor bolnice. Još u odlasku uz osvetnički pogled na Branka veći dobaci: Platit ćeš ti za ovo.Potom su nestali iz vidokruga.Držanje Branka bilo je uspravno i ukočeno kao da se ništa i nije dogodilo. Ipak u njegovom osmjehu bilo je jedva naznaćenog ali nesumnjivog poziva da otkrije sve korjene događanja posljednjih dana od kako je stupio u vezu sa Elizabetom.Mada je u ovom okršaju odnio pobjedu znao je da to nije kraj i da će ova dvojica tražiti naćin da se osvete i da svoju namjeru završe do kraja. Branko je uvijek govorio da je bolje imati sto prijatelja nego jednog neprijatelja, a sada ih je stekao dvojicu. Njihova mržnja bila je tolika da bi ga zasigurno rado vidjeli polomljenih nogu i ruku. I ako je imao puno hrabrosti i snage da im se odupre, pitanje je da li će i u slijedećem susretu biti to moguće. Mogli bi ga presresti iznenada, možda u još većem broju a tada bi mu šanse bile ništavne. Zato će se u buduće morati dobro osigurati kako bi na vrijeme izbjegao posljedice.- govorio je sebi.Nije bio sklon razmatranju osječaja mržnje prema nikome. On je jednako tretirao sve ljude , jednako vrijednim bez obzira na zvanje ili položajh u društvu. Uvažavao je društvo neukih jednako kao i onih visoko obrazovanih, ali za neprijateljstvo bio je totalno nepripravljen. Za njega je to čak pretstavljalo šok kao kod dječarca kojeg napuste roditelji.Veza s Elizabetom došla je spontano i bez kakvih razmišljanja, mada protiv njegovih pravila. Njena zaokupljenost s njegovom osobnošću nije bila nametnuta s njegove strane i zato se nije osječao krivim za ishod koji je uslijedio. I ako ga nije smetala veza sa skoro udanom ženom koju kod kuće čeka muž, ipak mu nije bilo pravo da Elizabeta uz njega ima još jednog ljubavnika. Da je bio samo malo sabraniji i pametniji pri susretu sa njom u hodniku bolnice možda bi na vrijeme uočio sliku njene ličnosti i zasigurno ne bi nikada stupio u kontakt. Ovako ni sam ne zna je li pogriješio. Da li se na njenom licu skriva krinka koju treba razotkriti a nju kao osobu okrenuti svjetu ili ju treba i dalje proućavati sve dok se ne otkrije kuda će ta veza dovesti njega ili je možda najbolje da odmah prekine jer daljnji susreti njih dvoje mogli bi samo ugroziti vezu s Marijanom.

27

On Marijanu voli kao i ona njega, dok o odnosu Elizabete i tog tipa ništa ne zna a o no malo što je o njoj ćuo od njene sestre ne govori mu sve.Zato je najbolje završiti sve odmah pa će znati na ćemu je.- mislio je Branko.Svjetlost sunca dopirala je do drveća u bolničkom parku gdje su na klupama sjedili posjetitelji bolnice. Gledajući u njih Branko se zaželi nekoga s kim bi izmijenio i nekoliko riječi. Osjećao je potrebu da razgovara o prethodnim događanjima i da se izjada zbog svega što ga tišti u duši. Najbolji sugovornik sada bi mu bila Marijana ali njoj ne bi smio reči ni riječi o Elizabeti, a to mu onda i ne bi bilo olakšanje. A on upravo traži olakšanje. U tom razmišljanju trgne ga glas.Hej, Branko, otkad te ne vidjeh.- glas koji mu se ućini poznatim. Okrene se i ugleda Livija, Zdenkinog muža. Nije znao koliko Livijo zna o incidentu sa Zdenkom i da li uopće što zna pa ga baš u tom ćasu i nije rado prihvatio. No, u razgovoru uoći da je Livio neupućen u to događanje i da je to onaj stari mu prijatelj kojeg pozna već godinama.Toliko se dugo nismo već vidjeli da bi ovaj susret trebalo i proslaviti uz dobru kapljicu, što kažeš.Baš mi je drago da te vidim a to što se tiće tvog prijedloga i nije loša ideja. Znaš da sam i ja za to, samo reci kamo da pođemo.Ma svejedno je kamo, idemo do prve gostionice a tamo ćemo valjda i naći tu dobru kapljicu s kojom ćemo nazdraviti ovaj susret.

U vrijeme dok nije stupio u vezu s Elizabetom, Branko je vodio ljubav sa stotinu žena. U fizikalnoj terapiji on je postao kao neka vrsta aparata koji je ženama pružao seksualne tretmane kao dodatak liječenju. Izgleda da su bile zadovoljne tim dodatkom jer je pružao to na senzualan i karakterističan naćin baš onako kako su to one tražile. Ali da bi neku od njih prigrlio na duži period koji bi možda završio i brakom, tu je bio neodlućan sve dok se nije pojavila Marijana.Po tome bi se moglo i reči da mu je u stvari Marijana i prva ljubav, jer sa drugima je samo flertovao i ne bi se moglo reči da je bilo bilo kakvih dubljih osječaja.Kao dječak gledao je za djevojkama ali sve su mu bile mršave i nespretne i koliko se god trudile da pokažu svoju ženstvenost on je nije uočio. U njima je samo vidio vršnjakinje pogodne za igru i zabavu. Prva djevojka koja je zaokupila njegovu pažnji bila je jedna visoka školska kolegica iz njegove ulice. Kad je na školskoj zabavi prvi put sa njom zaplesao, mada malo niži , osječao se višim ali pritom mu je najviše porastao i ponos kojeg je ispoljavao pred vršnjacima jer je ona smatrana za školsku ljepoticu. U tim godinama zamišljao je da će ju obožavati ćitavog života. Međutim njeno koketiranje samo je skrivalo hrpu kompleksa koji je bio prisutan i kod njezinih kolegica. Njihova je sreća što su nakon puberteta otkrile da im rastu grudi a zaobljavaju kukovi te da postaju ženske koje su poželjne i kao takve mogu stupiti i pred kamere ali i natjecati se za izbor misica ili se slikati za modne novine pa su kao takve odbacile svoje vršnjake te potražile ozbiljnije ali situirane partnere. Tako je Brankova simpatija mjesto da mu uzvrati ljubav, grubo ga odbila. U takvom slučaju osječao se odbaćen i prevaren pa je u svoju glavu utuvio da se više nikada neće zaljubljivati. Smatrao je i da dugotrajna veza ne vodi pravoj sreći jer se dva bića vole samo dok su skupa. Zato se ni jedna žena od njega i nije imala ćemu

28

nadati. S druge strane on imje uvijek prilazio s nježnošću koja je graničila s filmskim osvajanjem.Sve dok nije upoznao Marjanu mislio je da će to ići tako dalje, međutim od vremena kad je zapoćela njihova veza svakim danom sve je više bio zaljubljen u nju. Svaki put kad bi je imao u zagrljaju osječao je kao da mu poklanja najskupocijeniji dar a taj osjećaj produžio bi se i poslije rastanka. O njoj bi još dugo mislio pogotovo ako je nakon toga odlazio u krevet.Ona je moja djevojka i uvijek će ostati moja i ni za što na svijetu ne bi me moglo otrgnuti od nje. Tako je govorio sam sebi kad god je ostao sam nakon njihova susreta. Odnos prema Marijani smatrao je i znakom uzajamnog poštovanja ali i zaljubljenosti jer je ona svojim prijateljskim ali i iskrenim razgovorom uvijek nalazila naćin da u suosjećanju uspostave ravnotežu nakon što su se prije osjećali sretni i zadovoljni.U međuvremenu pojavila se Elizabeta koja je u ovom slućaju mogla biti mala zapreka za daljnji skladan odnos sa Marijanom.Mućila ga jestrepnja hoće li Marijana primjetiti kakvu promjenu na njemu. Više nije želio održavati vezu sa Elizabetom a to bi trebalo znaćiti da je sve gotovo i da se opet može posvetiti samo Marijani. Jedva je čekao da se vrati u Rijeku. Kad se opet sretnu prigrlit će je uzase i neće je puštati sve dok mu ne popusti snaga.

Od kada je Elizabeta završila terapiju u bolnici nije mu se više javljala i ako je ćuo da je sada kod kuće. Nije se sekirao zbog toga, čak što više bilo mu je drago i volio bi da se više nikada ni ne sretnu. Ipak je u sebi predosjećao da se neće sve to samo tako lako završiti a njegova predosječanja nisu ga nikada iznevjerila. Mada je bio trezvenjak čašica dobrog vina nikad mu nije bila mrska Upravo zato nasuo si je čašu i srknuo gutljaj naglasivši da je to za sreću sa Marijanom ali i za rastanak s Elizabetom. Elizabeta i ako je ljepotica ipak nije njegov tip i njihova daljnja ljubav već bi unaprijed bila osuđena na propast. Sretan je da voli Marijan i na tome će ustrajati. Ona je hvala bogu razumna i sa njom nikad ne bi došao u ovakvu situaciju kao sa Elizabetom.Hm, ovo v ino otvorilo mi je tek i možda je vrijeme da malo izađem iz kuće kako bi nešto pojeo, a uz dobro jelo ne idu i misli o ženama.

Bolesnički park će svakog posjetioca očarati svojom ljepotom ali i bolnčko osoblje svojom ljubaznošću. Tu je Branko osim radnog mjesta našao i svoj drugi dom. Obućen u bijeli maltil prolazio je parkom prema upravnoj zgradi. Otprilike deset klupa kraj kojih je prošao sada su bile prazne što mu se ućinilo ćudnim. Dok je prolazio mimo njih odao se razmišljanju. Više ga nije pritiskivalo osječaj krivnje što je spavao s Elizabetom niti se je više brinuo što je više neće sresti. Zato ga teret dvostruke veze također nije pritiskivao Smatrao je da se život samo malo poigrao s njim ali da je to sada daleko iza i da u očekivanju Marijane treba misliti na to kako da planiraju svoju budućnost. Ako se uzmu ,trebaju naći i mjesto gdje će zajedno boraviti. U svoju sobu ne može je dovesti jer bi se tome protivila gazdarica, a niti on ne može k njoj jer stanuje s cimericom a ovoj ni u snu ne bi palo na pamet da se iseli. Bilo kako, izgleda da će to ipak morati zajednički riješiti. U svom razmišljanju trgne se kad ugleda osobu ispred sebe.

29

Bila je to Elizabeta, smirena mada je izgledala iscrpljena, ipak i dalje vrlo lijepa. Njeno ponosito držanje s koketiranjem i smiješkom sada se nije nadziralo ni u mislima što je Branku dalo do znanja da je na pomolu problem, njemu ne baš po volji. Na sebi je imala crnu haljinu koja ni iz daleka nije isticala njeno skladno tijelo Bez šminke poćećšljana jednstavno s kosom vezanom u konjski rep nitko ne bi rekao da je to ona Elizabeta koju su poznavali.Lansiranje prirodnog izgleda možda je samo farsa koja govori da je prošla kroz teške faze traume a one nastaju obićno zbog smrti voljene osobe u obitelji.Branku je na prvi pogled bilo nemoguće zaključiti što je po srijedi. U očekivanju odgovora samo ju je promatrao.Vjervatno te zanima zašto te do sada nisam pozivala niti ti se javljala, rekla je potišteno.Nisam te na to obvezivao pa ne smatram potrebnim da se opravdavaš zbog toga.Njeno tužno lice koje je sada poprimilo još tužniji izgled Branku se gotovo smilovalo, no ostao je i dalje odlućan i ponosit što je joj dao da misli drugaćije o njemu, ali i da mu je baš svejedno što je po srijedi.Nisam ti se mogla javiti što mi je .... prekine rečenicu i u grčevitom plaću svoju glavu prisloni na njegovo rame i pri tom ga obuhvati u čvrst zagrljaj.On je prihvati par sekundi a potom je lagano odmakne. Pritom izvadi maramicu i obriše joj oči a nda joj maramicu polaže u njezinu ruku Još je uvijek čekao njezin odgovor a da pri tome nije rekao ni riječ.Vidjeći da on to sa nestrpljenjem čeka ona konaćno izusti: umro mi je otac.Branko tek sada shvati da je krivo sumnjao u njeno izbivanje i nejavljanje.Sve u svemu možda i imam krivo mišljenje o njoj. Što ako je ona ipak dobra osoba.To neće biti dobro jer bi se tada našao između dvije vatre a ne bi htio ni jednu povrijediti mada i dalje ostaje privržen Marijani.Reci mi zna li se od čeka ti je tata umro.Da, od kapi.Hm, ne shvati to uvredljivo ali ipak bi te htio pitati je li tu kap uzrokovao i tvoj eksces pokušaja samoubojstva.Bojim se da je, a to me grize već danima i zato to i danas proživljavam s još većom tugom.. Oca sam jako voljela i sve bi ućinila da mi se povrati. Znam da je to sada nemoguće i zato sam bijesna na sebe da bi ponovo mogla ućiniti isti eksces.Ako se odlućiš na taj ćin ne ćini to više s vitaminima jer oni ne izazivaju dejstvo kojeg očekuješ a obmanjivati bolničko osoblje i svoje ukućane bilo bi više nego podlo-Pri tome joj se podrugljivo nasmije unoseći joj se u liceO ćemu ti to govoriš? – uvredljivo će ona.Ne trebaš i dalje glumiti. Ja sam te odmah proćitao. Na svu sreću već sam sve i zaboravio pa ne bih htio da više o tome gubimo vrijeme. Oprosti, nisam ti zrazio saućešće. Iskreno žalim zbog smrti tvog oca.Hvala, ali uviđam da moramo malo duže razgovarati o svemu. Sada si u službi i sigurno nemaš puno vremena, zato ništa ne tražim od tebe samo obećanje da ćemo se još jednom naći kako bih ti objasnila sve što znam a što tebe zanima.Ne, mene uistinu više ništa ne zanima – prekine je on.

30

Branko, molim te ko boga usliši mi tu želju i nađimo se još jednom. – kroz suze reče ona.Dobro, kad toliko inzistiraš, ali nek to bude samo još jednom. Reci kada želiš.Ja bih već danas poslije kada završiš posao, nadam se da ćeš tada imati vremena.Dobro, vidjet ćemo se onda danas. Pričekaj me u sedam.Još neko vrijeme Elizabeta je stojala na mjestu i promatrala Branka kako odlazi prema pravnoj zgradi. Tek kad je zašao iza vrata pošla je i ona.

Preostali dio radnog vremena prošao je Branku u marljivom radu s pacijentima. Tu je bio lišen svake opterećenosti s vanjskim problemima a njegova angažiranost samo je dobro došla onima kojima je itekako bila potrebna. Međutim ovoga puta baš i nije bilo tako. Marijana sutra dolazi pa je dobro da je već danas zakazao sastanak sa Elizabetom. Večeras će skonćati tu vezu i moći će se prepustiti voljenoj Marijani.Nju nikako ne smije dovoditi u sumnju da je imao vezu sa drugom. Dobro da je ovih dana odsustvovala.Elizabeti će dati još tu mogućnost da kaže svoje opravdanje ako se to tako može nazvati.Na to je pristao i sada više nema što žaliti. Nakon toga će prekinuti zauvijek i više ga Elizabeta neće opterećivati.Konačno je završio s poslom te se uputi ka izlazu gdje ga ćeka Elizabeta. Njihov susret za razliku od dosadašnjih prošao je bez emocija, bar što se tiće Branka.Idemo do mog auta pa ćemo onda odlućiti gdje ćemo, reče Branko bez pozdava i pođe naprijed. Ona ga je skrušeno pratila poput psa koji sluša gospodara. Za razliku od njega i dalje ga je umiljato gledala. Tu razliku u držanju pomješanu s ljubavlju i prezirom skupina ljudi kraj koji su prolazili nisu uočavali iz razloga što su zaokupljeni i svojim problemima.Na razini ovakvog odnosa Elizabeta ne bi mogla ništa postići, zato se približi Branku i uhvati ga ispod ruke..Isprva je to prihvatio hladno, no nakon par koraka se nasmije i reče:Što ću ja s tobom? Od toliko mladih žena u Rijeci jedina si ti koja mi stvaraš probleme.Ako sam jedina onda mi to laska i ukazuje da ipak obraćaš pozornost na mene. A jedno vrijeme ućinilo mi seda se nalaziš u drugom svijetu, zapravo na drugom mjestu. Možda si umišljaš da kraj sebe imaš Pamelu Anderson ili nku drugu filmsku zvijezdu.koja uz bogatstvo i slavu predstavlja i olićenje dobrote koje ti se nameće ali ti ga ne želiš ozbiljno shvatitiVaraš se kad tako govoriš. Uostalom rekla si da ćeš ti meni govoriti a ne obratno i zato je moje samo da slušam. Na koncu to je i bio razlog ovog našeg sastanka, zar ne.Zašto prvo ne potražimo tvoj automobil. Da li se uopće i sjećaš gdje si ga parkirao.Jest da sam preopterećen brigama ali toliko senilan ipak još nisam.Promatram tvoj dugi vrat i te lijepe plave oči zbog ćega me podilazi strast u tvojoj blizini, ali kako sam još uvijek u šoku zbog proteklih događanja izgleda da mi neće pomoći ni tvoje čvrste ruke kojih se i ja čvrsto držim da bez napora iskažem sve što me tišti. Samo prije nego zapoćnem pričati htjela bi da se prije malo opustim. Zato te molim da se još malo strpiš.

31

Branko zastane, najprije je dobro zagleda a potom ponovo nastavi sa hodanjem. Hodali su sve dok nisu stigli do automobila a da za to vrijeme nisu progovorili ni riječi.I vožnja je prošla kao i hodanje a kad su se na Preluci zaustavili Brnko reče:Tu na onoj klupi uz šum mora imat ćemo mir pa ću te moći slušati – reče prije nego su sjeli. A kada su sjeli nastavi – mislim da je ovo pravo mjesto za ovakve razgovore pa makar u njima bude i nešto što čovjeku nije prijatno. Tu sm barem na ćistom zraku i na mjestu odakle imamo prekrasan pogled na Opatiju, Rijeku i otoke Cres i Krk. Znaš da mi se ovdje jako sviđa i tu bi rado volio dolaziti bar jedno m mjesećno. U gradu čovjek nema prilike u takvoj tišini promatrati ljepote prirode koja pruža ugođaj ko da si u raju.Elizabeta je mirno sjedila pored njega, ukoćena ali kao da je i uplašena. Izgledala je ko ućenica pred učiteljicom. Za nju je ovo bio trenutak od znaćaja – hoće li ju Branko prihvatiti i dalje ili će im ovo zaista biti zadnji susret. Bojala se da njeno objašnjenje ne izrekne uvjerljivo pa da ga i dalje smatra neistinitim. Mada je prezirala svoj dosadašnji život i postupke koji su doveli do ekscesa, smatrala je da joj je Branko jedini koji joj može priuštiti zadovoljstvo u budućnosti a on je i povod da odbaci sve do sada pa da pođe drugim putem pod uslovom da ju prihvati ovakvu kakva jesteJesi li zaista sigurna da mi iskreno želiš reči sve ono što te tišti. Znaj da te ja na to ne silim i ne bih htio da poslije toga osjećaš grižnu savjesti. Svatko pa i ti ima pravo na svoju intimu u koju se ja ne želim miješati.Ne Branko, ne bih mogla osati ista ako bi ti nešto prešutjela. Na to me obavezuje i tvoja sumnja koju si izrekao u bolnici ali obavezuje me i ljubav prema tebi.Po mojoj ocjeni ipada kao da ti i dalje želiš našu vezuZar u to i malo sumnjaš. Volim te od prvog dana otkad sam te ugledala.Bože, kako si neiskrena, ljutito je pogleda te nastavi.Dok si flertovala samnom u prićuvi si imala onog vojnika koji je dok si ti ležala na Psihijatriji došao u bolnicu sa još jednom gorilom kako bi mene premlatili. Srećom sam ih ja preduhitrio i sredio inaće bi se i ja tebi možda pridružio u bolnici ako ne na tvom a ono na drgom odjelu.Razumijela sam i očekivala da ćeš mi to nabaciti na nos Zato mislim da je najbolje da zapoćnem iz poćetka. Taj Emil ili kako ga ti nazivaš vojnik nabacivao mi se još od moje šesnajste godine. Bio mi je susjed i nisam ga mogla izbjeći a kao naivka nisam ni znala kako da to činim jer mi je on svojom nazočnosti uz nasilnost i pretnju usadio strah da će me ubiti u koliko do toga dođe.Kako su godine prolazile i dalje mi je pretio da će me radije ubiti nego prepustiti drugom. Bilo mi je strašno gledai kako druge djevojke bez straha izlaze sa društvom na zabave dok sam ja poput zatvorenice uvijek morala izvršavati sve njegove prisile.Prisilio me i na prvi seks i ako sam se žestoko opirala.Prisilio me i na zaruke a prisilio me je i na onaj čin koji me je odveo na Psihijatriju a kjeg ti smatraš farsom. Znaj da u tm trenutku nisam bila svijesna ni što ćinim ni što uzimam. Bilo mi je dosta svega i zato sam htjela skončati sa sobom pa sam možda u zbrci uzela pogrešne tablete. No bez obzire koje su to bile meni je poslije uistinu bilo slabo i zato nisam htjela nikoga obmanjivati a pogotovo ne tebe niti sam ti željela nauditi jer si mi ti jedna svijetla točka u mom životu.

32

Da, sve je to lijepo izrečeno ali još mi nisi rekla koji je povod bio da si uopće uzela tablete.Tražila sam od njega da raskinemo zaruke i da mi da slobodu ali umjesto pristanka stao me tući a nakon toga me je i silovao.Iza posljednjih riječi koje je izgovorila zaćne plakati.Branku se sažali te je prihvati u zagrljaj i privuće k sebi.Ona mu se još više unese glavom do lica očekujući pri tom i poljubac.Branko ju je i dalje držao milujući joj nadlakticu a onda svoje oči smjeri u njene punačke usne koje su ga vabile.Znaš što ću ti sada uraditi, upita je smirenim glasom.Zar moram pogađati.Ne, ne moraš jer ipak to neću ućiniti.U očekivanju njegovog poljubca ona se još vije privija uz njega.Ne, ne dolazi u obzir. Nakon toga lagano je odgurne od sebe.Iznenađena Elizabeta mirno ga je promatrala a tada reče:Brine me samo možeš li mi oprostiti i prihvatiti me ovakvu kakva sam.Branko se podsjeti Marijane. Ako bi sad prihvatio Elizabetu morao bi sjediti na dvije stolice. Jedna od njih zasigurno bi bila s kotačima koje bi netko gurnuo u provaliju. Ako bi poslije i ostao živ pitanje je kako bi izgledao. U pogledu vrjednosti kao žene obje su izvnredne i zato u svoj život ne smije unositi još jednu trgediju. Ne bi htio da zbog njega koja uzima tablete i da si time oduzme život. To bi bilo daleko strašnije nego ostati bez jedne, pa čak i obadv ije. Krajnje bi bilo nepodnošljivo i okrutno da kojoj nanese zlo. Ostaje mu zato jedino da ovo stanje sa Elizabetom smiri i da ju dovede do razuma ali pri tom joj nikako ne smije spominjati Marijanu.Mislim da je za sada najbolje da naš odnos ipak ostane sa mo na prijateljstvu i uzajamnm poštivanju a poslije će možda vrijeme pokazati što dalje. Naravno da mi se dopadaš i da bi bio glupan odbiti ljubav takve ljpotice ali vjeruj da za sada nije vrijeme za to i bar meni treba vremena da se priviknem na sve. Bilo bi mi teško da ovo shvatiš kao odbijanje. Medjutim nisam još uvijek spreman za nastavak naše veze sve dok i ti ne budeš prebolila oče vu smrt i sve o no što si doživjela ovih dana. Vjerujem da se i ti slažeš ovim prijedlogom. Po mom sudu uvjeren sam da ćeš se složiti sa tim i da je za sada ovakvo rješenje najblje. A što se tiće oprosta nemam ti ja što zamjerati pa tako ni opraštati. Ta nisam ja tvoj posjednik i otkud onda smijem da polažem pravo na tvoj život. Što god radiš tvoja je odluka a ja sam samo usputna stanica na kojoj možeš ostati ili pak poći dalje.Hoćeš li me bar poljubiti?Zar to zbilja želiš.Da li želim.Pa to želim više od svega na ovome svijetu.Ako je to istina onda je red da ti ispunim i tu želju.Snažno je stisne..Njihove usne dugo se nisu odvajale a kad je došlo do toga glave su im ostale u neposrednoj blizini sa pogledom punog ljubavi.Elizabeta je očekivala da će uslijediti novi poljubac. Branko je lagano odurne i reče: Već je kasno i sad moramo poći. U tom ustane sa klupe.Ja bih sa tobom ovdje ostala najradije do viječnosti.Ako me i dalje budeš ovako umiljato gledala mogao bi i popustiti a nda bi sve ovo što sam izgovoro bila farsa. Zato radije pođimo.

33

Pripijena uz njega stigli su do auta. Branku je bilo skoro neugodno slušati njeno čavrljanje za vrijeme vožnje a ono se odnosilo na nevažne stvari koje ga uopće nisu zanimale. Nije ju htio prekidati sve do njene kuće.Kad je izašla jedino što je osječao bilo je zadovoljstvo što ju je vratio u život iz depresije u kojoj se našla. Smatrao je da ju više neće trebati tješiti jer će ona opet biti ona stara Elizabeta.

Branko je bio uvjeren da je sada sredio situacju. Pokušaji Elizabete da riješi svoje probleme koji su se zakomplicirali do maksimuma u kojima je on bio sudionik sada su svar prošlosti. I mada je bio uvjeren da se s njom više neće sastajati uvjerio se i u to da s time nije ništa bogatiji. Zapravo je samo zaokupljen problemom više ali problemom koji mu ne pripada.Neki na njegovom mjestu zacijelo bi poželjeli prigrabiti to bogatstvo ljepote, međutim on je u svojoj spoznaji imao samo jedan cilj, jednu viziju a to je bila Marijana. Zato se u stanu odlućio na sređivanje jer će uskoro i ona doći. Veselio se tom susretu ko da je malo dijete. Nikada više neće dopustiti da zbog druge izgubi Marijanu.Ali isto tako nikom gestom joj ne smije pokazati ono što je bilo proteklih dana. Jedino što će joj reči je to da ju je toliko poželio ko gladan kruha.Minuta su prolazile dok je nestrpljivo ogledavao na vrata. Sada je na putu ovamo ali gdje se to toliko zadržala. Svjestan da i ona s ushićenjem čeka na njega pomirio se s ovim zakašnjenjem . No gdje bi to mogla poći a da je joj to preće od njega. Nakon pola sata čekanja već je poćeo sumnjati da joj se možda nije što dogodilo. Hvatao ga je strah i da možda nije što doznala o vezi sa Elizabetom pa je zbog tog i odustala. Ako je to istina to bi ga dotuklo. Pokušao si je odgovoriti na to pitanje, što bi on ućinio da je na njenom mjestu. Do sad se nije susretao sa takvim iskustvom pa nije znao ni odgovor. Samo njena nazoćnost mogu mu dati snage da smisli odgovor. Ovako ne preostaje drugo nego do čeknje i dalje.Dosada je imao puno žena ali sve su to prolazne a spoznaja da bi ih sve dao za jednu Marijanu ushićivala ga je toliko da je zaboravio i na čekanje.A kad je već izgubio svaku nadu da će ona doći odjednom se trgne kad začuje kucanje na vratima.Tko bi to mogao biti. Da nije...Ugledavši Marijanu njegovom veselju nije bilo kraja. Uslijedilo je grljenje i ljubljenje kako se ćinilo u nedogled.Hoćeš li mi dati bar toliko da predahnem, reče Marijana kad popusti stisak.Toliko sam te poželio da nisam mogao vladati sobom, oprosti.Ma daj, ne misliš da se valjda ljutim zbog toga. I ja sam tebe poželjela, možda ćak i više.Blistavilo u njenom očima koje se pokazuje u ovim slućajevima doimalo se kao kad se dijete raduje najmilijem daru. S obzirom na njihov odnos i njenu ljubav prema Branku to se moglo i očekivati. U svakom slućaju ona je djevojka koja osječa i koja je u stanju da svoje osjećaje ispolji zajedno sa njim iskreno i spontano.Sjednimo, reče Branko. Hoću prvo da te gledam i mada mi je tvoja slika stalno pred očima, ali sada kad si tu ovo je prizor kojeg ne može zamijeniti ni najvrednije umjetničko dijelo.Da nisi malo pretjerao s laskanjem.Ni je to laskanje već zbilja kojoj nema apremca.U kući u kojoj je Branko bio podstanar vladao je veliki red i čistoća. Sve te poslove obavljala je gazdarica. Bila je vrijedna žena koja radi dvanajst sati dnevno a da joj

34

to ne prestavlja poteškoće. Radila je sa žarom i nakon što obavi nešto pokazivala zadovoljstvo. Svako jutro nakon što bi se Branko ustao donijela mu je kavu u sobu. Nako što bi on otišao na posao i ona bi pšla do tržnice. Željela je uvijek sviježe namirnice, no bila je i ekonmična pa na tržnici si nije dozvoljavala prevaru. Gledala je da uzvrati svaku lipu ali da se to i njoj uradi. Unatoć skupoći svega znala je ekonomizirati pa unatoć malim prihodima nikada si nije dozvolila da ostane bez novca. Otkad joj je muž umro živjela je od mirovine do mirovine više nego skromno. Dvije kčeri koje su studirale u Zagrebu također su joj bile izdatak. Ona je sve to podnosila i veselila se njihovom uspjehu pa je ćesto govorila da bi radije gladovala nego njima uskraćivala ono što im je potrebno za život. Dodatna renta koju joj je plačao Branko došla joj je kao lijek za bolne rane..Branka je zavolila ko sina i svaki put kad bi došao u kakvo krizno stanje znala bi naći riječi utjehe u cilju smirivanja. Uprav o kada je Branko ponovo poželio prigrliti Marijanu zaćuje se kucanje na vratima.Slobodno, oglasi se on.Gazdarica udje sa pladnjom na kome je bio i tanjur sa kolačima uz tri čaše i boca vina. Umjesto da sjedne gazdaica pridje Marijani i poljubi je u obraz.Ućinila sam to i na hodniku kada je došla ali nije na odmet da to ponovim jer mi je uistinu više nego draga.Marijana gotovo blaženom kretnjom uzvrati poljubac, a tada su u veseloj atmosferi kušali kolaće i vino.Od uzb uđenja Branko malo gurnu nogom stol i umalo da ne prosuje vino, no umjesto ljutnje svi su se poslije još više veselili. Dugo su razgovarali i o tome kako je Marijani bilo na selu, kako se provela i što je novoga u njenom kraju. Za razliku od Marijanine priće Branko je govorio o svom novom poslu dok je gazdarica pričala o sojim kčerima koje se uskoro trebaju vratiti na odmor. U Rijeci će provesti raspust da bi na jesen ponovo našle se na fakultetu u Zagrebu.Prošlo je skoro dva sata kada Marijana predloži da pođu vani i da sjednu negdje gdje će nastaviti ovo veselje.Mene doma čeka TV uz uobičajne serije koje ne smijem propustiti, reče gazdarica, a vi se djeco pođite zabavljati. Poslije toliko vremena znam da si imate i još što toga za reči ali to slijedi u četiri oka.Rastavili su se od gazdarice i pošli na Korzo. Dok su zagrljeni šetali Marijana zastane pred jednom trgovinom odjeće.Da udjemo malo, zanimaju me neki novi artikli pogotovo jedna haljina. Da si uštedim nisam u zadnje vrijeme ni jela kako treba samo da bi ju mogla kupiti a kako vidim tu je još. Hoću da vidiš kako mi stoji kad ju obućem.Ti ne bi trebala imati problema oko izbora jer imaš savršeno tijelo pa ti svaka haljina pristaje.Ti možda misliš tako no hoće li to prihvatiti drugi. Ukusi su različiti.Nakon što su ušli u dučan Branko je shvatio da ta skromna djevojka zna razliku između jedne i drugwe vrste platna i dezena. Profinjenost njenog ukusa zapaža se kod svakog izbora pa bi ju mirne duše mogli usporediti s ocjenom kritičara na izložbi slika. Zbilja je prava šteta da ne radi u nekom modnom salonu ko savjetnk. ali kad se radi o cijeni ova darovitost smatrala se izlišnom.Nije imala dovoljno novca za kupnju pa su morali poći dalje. Nije joj ni on mogao pomoći jer je novac

35

prethodno potrošio na popavak auta i ako im nije preostalo drugo do da sjednu u kavanu gdje su narućili sok. Ljubezni osmjeh koji se stalno odražavao na Marijanimom licu bilo je nešto što je kod nje urođeno. Dok ju je promatrao uspoređivao ju je s ostalim djevojkama s kojia je do sada dolazio u doticaj. Uoćio je da ona zaslužuje daleko više njegovu pažnju od bilo koje koju zna. Ni malo nije pogriješio što je baš nju odabrao za svoju buduću.Ona je sada njegov život i to će ostati zauvijek.U jednom mmentu pogled joj se zadrži na TV smješten na povišenoj polci lokala. Na programu je bila emisija u kojoj su djevojke izvodile plesnu točku.Vidiš li ove djevojke. I ja sam nekad žudila za time da postanem plesačica poput njih. San mi se na žalost nije ostvario mada možda jednog dana i to podje drugim putem.Branko baš nije bio ljubitelj plesa ali volio je tu i tamo pogledati, više zbog golih nogu djevojaka nego samog plesa. Da joj to kaže očito ne bi shvatila da joj time odobrava. Ali kako je ona i dalje inzistirala da se priča o toj temi učini mu se da joj ipak mora reči svoje mišljenje.Ja kod plesačica vidim pozitivno jedino to što moraju održavati kondiciju i svoju liniju ne bi li i dalje lijepo izgledale. Međutim smatram djevojku kad uđe u tu kolotećinu izgubljenom dušom. To zato što traži ono što ne postoji a radi se o slijedećem: Plesaćice u svom poslu doživljavaju uzbuđenje ali još više uz njega i poniženje. One koje rade u nekom ekskluzivnom klubu ili kazalištu mogu očekivati uz to još i neku slavu, pogotovo ako dospiju i na TV, no večina tih plesačica završava u nekoj rupi, seksi barovima ili skromnoj kavani gdj u toplesu ili još više razodjenuta udovoljava goste. Velika je počast ako se ne mora baviti i gostima ali tada nema ni napojnice a njima je to glavna preokupacija i stvar kojoj se vesele jer ako toga nema nema ni dovoljno novca za preživljavanje.Mada se smatraju ženama savršenog tijela ipak uvijek moraju voditi brigu o svojoj liniji.Ljepotu određuju mjere a za to treba novac. Upravo zbog toga mušterije ih smatraju praznim glavama. Večina ih se unatoć osječaju savršenim pogotovo ako izazovu muškarce a to ih nadahnjuje. Ipak od tri muškarca dvojica ih odbacuju.Večina djevojaka koje su se odale plesu ućinile su to zbog loših uspomena u djetinjstvu, a to se odražava i kroz život i stalno će ih pratiti na njihovom putu. Neke na tom putu i nadju sreću dok druge propadaju. Neke se pokušavaju i ubiti, dok druge ubijaju klijenti. Neke i makroi. Večina djevojaka su tu zbg napuštanja obitelji a san ih je doveo u ples jer su maštale da će završiti u Parizu, Londonu, Holivudu. Te djevojke u plesu uživaju sve dok žude za njim i sve dok se dive svojoj ljepoti ali kad dođu godine postaju zrele i odbačene. Za njima ostaju problemi.U njihovom radu neki ljudi a pogotovo žene žele ih poniziti. Kad su u prilici da se zaljube ne traže dominantne muškarce već one koji će im pružiti zaštitu. Ako se udaju večunom im brak završava rastavom jer one koje misle da su bile uspješne muževe smatraju suvišnim a one koje su bile neuspješne traže svoj cilj u drugom muškarcu. Kad završe plesom više ne poštuju muškarca.Plesačice u svom usponu stalno osjećaju pritisak od bojazni da ne budu zamjenjene novom i boljom plesačiom a to se odražava i na živcima pa zamjene lako dolaze. Kad ih čovjek gleda vjeruje da su pune radosti međutim u svonoj duši one ipak

36

pate. Na kraju obićno ostaju same i završavaju poput Merlin Monro. Žure ka iluziji života a završavaju u nesreći.Čovjeku je bolje biti sam nego usamljen kraj nekoga a one su usamljene i većinom završavaju u blatu, alkoholu, prostituciji. Ipak ne treba zaboraviti da mnoge i uspjevaju zahvalujući svojoj upornosti i talentu. Unatoć svega plesačica će uvijek biti i uvijek če ih trebati.Moje je mišljenje da i žena s lijepim nogama i vitkim stasom i žarkom željom za plesom ipak treba uz ples i ućiti i nešto izućiti kako bi dobila još jedno zvanje, jer kad ljepta nestane, ostaje mozak a on donosi novac koji je cilj ne samo plesa već i svih drugih poziva i opredjeljenja.Dok je Branko izlagao svoje gledište oko poziva plesačica Marijana ga je samo gledala i pozorno slušala a kad je završio reče:Sad si me stvarno dotukao. Ako je od toga što si rekao i samo pola istine, onda je moja mašta bila pogrešna a toliko sam noći izgubila zbog nje.Ne, nije bila pogrešna. Svaki čovjek ima pravo na svoju maštu. I ja maštam da postanem književnik a da li će se taj san ikada osrtvariti to i nije važno. Ako ne uspijem ništa ne gubim, ali ako uspijem dobivam.Tako i ti i zato ne očajavaj ako nisi uspjela. Neuspjeh u jednom usmjerava nas na drugo polje a svako je dobro u koliko donosi dobit. Maštamo o svemu i svaćemu a to ispunjava i sadržaj našega života, zato to nije grijeh ni loše. Vidiš i ja upravo ovaj čas maštam o nećemu. Hajde pogodi o ćemu:O velikom dobitku na lutriji.Pogrešno si zaključila.O tome da napišeš uspješni roman.I to je pogrešno.Daj ne mući me, reci onda ćemu maštaš.Maštam o tome da te privućem sebi i da te ne puštam iz ruku sve do jutra.Bezobraznik jedan. Ja mislila da si ozbiljan a ono ti skrenuo.Ali ne bi ti bilo krivo da se moja mašta ostvari.Nde znam, možda i moja mašta ide u tom pravcu.Ako je to istina onda podjimo nekamo gdje ćemo se moći prepustiti maštanju.

Odnos Marijane i Branka prlazio je u uzajamnom poštivanju i odanosti. Znali su da je pred njima zajednička budućnost i ka tom cilju odvijali su se svi njihovi planovi.Izgledalo je sasma prirodno da se Marijana prema Branku već sada odnosi kao ssupruga mada još nisu utvrdili datum vjenčanja.Od prošlog susreta Branko još nije susreo Elizabetu, a nije mu se ni javljala.Svakodnevno se sastajao sa M arijanom kako bi nako radnog dana ostatak vremena provodili skupa. Danas kino, sutra kazalište, izlet ili posjet kakvoj galeriji. Na kraju rastanak ko da to ćine nakon pvog spoja.Nakon nekoliko dana te idilične ljubavi Marijana nije došla na zakazani sastanak. Branko se zabrinuo da nije u pitanju kakva bolest. Zato je potraži u njezinom stanu. Umjesto nje tu zatiće njenu cimericu. Na upit gdje je dobija odgovor da nije u Rijeci, te da ne zna kada će se vratiti.Kako, ostaje začuđen. Da je negdje otišla zasigurno bi mu prije toga to rekla. Ovakvo ponašanje kod njega stvori sumnju. Dvoumio se u promjenu njenog

37

ponašanja kojeg ni u snu ne bi očekivao. Nije očekivao ni da je uspostavila vezu s nekim drugim muškarcem. Sve više pritiskivala ga je sumnja da nije što doznala o Elizabeti.Da, sigurno je nešto naćula i zato ga izbjegava a ovaj odlazak samo je farsa, zaključi.Otišao je snužden sluteći da je to ipak po srijedi.Slijedećeg dana ponovo se vratio ali nije ulazio već je čekao pred stanom Marijane.Bio je uvjeren da ga je cimerica obmanla i da će prije ili kasnije ugledati Marijanu. To se i ob istinila Kad je izišla iz stana s gorčinom u ustima pridje joj i prijepreći put.Kako imaš obraza stupiti pred mene nakon svega što si mi učinio, plačući reče Marijana.Nemoj mi samo reči da me ne želiš saslušati, moličavo će on.Jučer sam se i previše naslušala o tvom dvojnom životu. Danas samnom, sutra sa drugom. O svemu tome kao i o tučnjavi pred bolnicom te o psihijatriji i još koješta a ja naivka o svemu nisam znala ni riječi.Vjerovala sam u tvoju ljubav.Hvala bogu da sam naišla na tvoju kolegicu Zdenku koja mi je otvorila oči.Ako ti je ona govorila o meni, onda vjerujem da ti je ispričala i napričala toga na pretek.Ne skrivam ono što je bilo ali to je sada prošlost i znaj da nemam više nikakve veze s Elizabetom a taj kratki flert došao je iznenada samo u prolazu i to sam odmah prekinio. Moraš znati da ja tebe ne bih dao ni za stotinu Elizabeta. Volim te više nego sve na svijetu i želim da mi oprostiš te da ponovo budemo oni stari, - molečivo je govorio Branko.To su samo tvoja maštanja. Istina je da čašu koja se raspukne više ne možeš zakrpati. Ali nismo u pitanju samo nas dvoje več i ljdui oko nas.Mi ne živimo za te ljude niti se oni trebaju uplitati u naš život. Svoj put ka sreći sami stvaramo i nitko nema pravo da nam taj put prepriječi a pogotovo ne kojekakve optužbe Zdenke i njoj slične.Oprosti, ali ja više za tebe ne mogu osječati isto što i prije, zato je najbolje da odmah prekinemo a ti si i do sada bio samo pastuh pa to budi i dalje a mene pusti na miru jer ne želim da zakasnem na posao. Zbogom i zapamti da smo bili samo ljubavnici, ali ti ćeš to i onako ubrzo sve zaboraviti.Još jednom zbogom.Branko je pokušava i dalje nagovoriti na preokret ali ga ona nije htjela slušati. U daljini dok je odlazila još je uvijek pratio njen lik.O bože, što me spopalo. A možda sam i sam kriv. Trebao sam joj reči prije svih drugih. Ovako sada mi jedino preostaje da see grizem i da gledam na budućnost bez cilja.Bio sam sretan što je imam a sada je to samo prošlost a ona će se moći posvetiti uz ostalo čak i plesu.

Tjedan dana nakon tog rastanka kad je došao na posao pouku su mu ćinile dvije stvari različite od njegovog očekivanja:Kao prvo, obožavao je žene a sada nema ni jedne.On pripada tom ženskom svijetu ali ne samo vizualno preko bezbroj slika iz različitih časopisa ili ilustriranih revija il pak televizije. Upravo zato njegova se vizija mora pretvoriti u stvarnost.Druga je stvar bila što prije pronaći kakvu djevojku koja bi prekrila sve te slike o kojima je maštao. Ipak kad je riječ o slikama ljutilo ga je što se nikada nije sa Marijanom slikao. Koliko je već puta bio u prilici da si kupi foto aparat a dosad to

38

još nije ućinio. Fotografju mu je mogla sama dati mada to od nje nije nikad<a tražio. A sada bi je ipak htio gledati pa makar i na slici mada se njena slika ucrtala u njegovoj viziji da nikada neće izblijediti. No vrijeme je odmicalo a s njim i sječanje na Marijanu i ostat će samo uspomene koje se gube uz ostale impresije. Mislio je da će siječanje na Marjanu vremenom nestati pogotovo kada se posveti poslovnim obavezama, ali i na poslu, ulici na svakom mjestu viđao ju je i dalje u mislima. Ona ga toliko opsjeda da se plaši oboljenja.Znam osječaj da siječanje na nju neće nikada nestati, ali ni da neće uvijek biti mlada. Godine ćine svoje a godinama stižu i promjene. Da je slučajno sretne nakon dvadeset godina pitanje je bi li je još prepoznao. Shvatio je da je pogriješio što bar sliku nije zatražio, no bilo kako sad je sve gotovo. U buduće od svake djevojke s kojom stupa u ozbiljniju vezu tražit će odmah i sliku.Ili možda još bolje da odmah kupi foto aparat jer danas ne imati to jednako je ko ne imati kišobran Mnoga prostranstva, detalji ili likovi prolaze mimo njega a treba samo malo investirati te se dati u obilazak i sve će ostati kao dokument jednog vremena koji se više nikada neće ponoviti.I njegova ustanova u kojoj radi možda već sutra doživi promjenu a on ju se želi siječati onakve kakva je bila dok je boravio u njoj. Pogotovo se mijenjaju ljudi a uspomene na neke i u starosti vračaju nas u doba događanja što nas i pomlađuje.Dani su tekli i već je prošlo mjesec dana od kada je zadnji put vidio Elizabetu. Čudio se kako mu ona poput Marijane ne pada na pamet a ne dolazi mu niti želja da ju po novo ugleda. Danas se je slućajno sjetio nje s uvjere njem da se zasigurno pomirila sa onim vojnikom i sada dane provodi s njim u ljubavnom zagrljaju. Ne zamjera ni njoj ni njemu, na kraju tako je i najbolje.U bolnici susreće mnoge kolegice a neke od njih gledaju ga sa simpatijama. Do sada je s mnogima duže razgovarao i šalio se no ipak sve je ostalo na distanci. Ipak tako ne može ići dalje.Jednoj ipak mora prići. Sa svojom upornošću zasigurno će jednu osvojiti mada su sve bile u uvjerenju da se i dalje zabavlja s Marijanom. Ako neku i osvoji to će biti samo prolazna veza koja ne iziskuje veće obaveze. Više neće ići tako daleko da se zaljubi, a da bi to postigao opet će se zabavljati istovremeno sa više njih.Još nije pravo ni donio odluku a a već je poćelo. Dok je odlazio na drugi odjel bolnice u hodniku zgrade susreće kolegicu sa kirurgije Maricu. Upravo je izlazila iz lifta i kako nije gledala naleti na njega. Samo njegov brzi refleks spriječio je da se oboje ne nađu na zemlji. Pri tome je Branko snažno zagrli i povine uzase. Njene ruke u kojima su se nalazila dva zavežljaja visile su joj niz tjelo a iznenađujući pogled nije se skidao sa njegovih očiju.Oprosti kolegice, nije bilo namjerno. Kako ju je i dalje snažno držao u naručju ona se pokušava izmigoljiti iz zagrljaja saginjanjem. Primjetivši njenu namjeru Branko je ispusti a zatim ponovo prihvaća i podiže.Baš sam smušen ali da te nisam prihvatio oboje li pali.Mislila sam da me više nikada nećeš pustiti a meni se tako žuri.Pa i nije bilo bilo smetno od mene da te ne ispuštam ali neka unutarnja sila oduzela mi je razum a svemu je kriv bliski kontakt od kojeg mi još i sada srce tuće ko lokomotiva. Evo nasloni glavu na moje grudi pa ćeš se uvjeriti.Ne hvala, vjerujem na riječ.

39

Onda mi daj da ti pomognem nositi te svežnjeve.Ne hvala, vjerujem ti na riječ.Daj, bit će mi zadovoljstvo a uz put možda ću te morati opet negdje pridržati da ne padneš jer u žurbi bi mogla ponovo na nešto naletjeti.Ona ga ugodno pogleda a onda mu predaje zavežljaje.Napokon radimo u istoj ustanovi a još se nismo pravo ni upoznali.Uz put ćemo izmjeniti i riječi upoznavanja i nadam se da više neće biti potrebe za pridržavanjem jer više ne mislim pasti, bar ne na ovom putu do odjela.A hoćemo li se naći na nekom drugom putu koji će stvoriti potrebu da jedan drugog pridržimo pa makar ne bilo pada.Ti si izgleda pravi vrag, rekla je to sa smijehom.Napokon da i ja konačno sretnem srodnu dušu koju ne želim ispustiti mada je još nisam ni prigrlio. Uz sve vrline koje posjeduje još je i zgodna.- Znaš da jedva čekam da se ponovo vidimo.Na trenutak je zastala, istovremeno uzima iz njegovih ruku zavezljaje a potom svoje usne prislanja na njegovo lice te reče:Bolje je da ostatak puta idem sama jer bi se mogla ponovo spotaći a tada bi me uistinu morao prigrliti. Ako to zbilja želiš potraži me na kirurgiji. Bit će mi drago da se ponovo vidimo. Zovem se Marica, bog-.Bilo je nešto kao da je izgubio orjentaciju. Odjednom je nestala s vidika a on je samo zurio u pravcu kamo je pošla. Sve se opet preokenulo u njegovom osjećaju. Shvatio je da je opet u kandžama djevojke, samo što da sada radi. Kako će ovu prihvatiti. Za razliku od Marijane ova je živahna i otvorena a videć na prvi pogled pokazuje zani manje na njega mada dosad nije znao ni kako se zove ni sa kog je odjela. On joj čak nije rekao ni ime.Na njegovo udvaranje inaće su žene uzvraćale osječajima, ova je to izrazila nekom posebnom toplinom koju je odmah osjetio a da ju još nije ni poljubio.U povratku na svoj odjel njegove misli o Marici prekinu ga glas kolegice sa dječjeg odjela.Što si se toliko zamislio da više ni svoju kolegicu ne primjećuješ, ili se ja to možda varam. Da to nije kakva gluma samo kako bi skrenuo pažnju na sebe, a možda je i nešto treće.Ispred njega stojala je zgodna djevojka koketno se smješeći.B ranko ju pažljivo pogleda a potom pogled zadrži na njenim očima. Kod toga nije ni primjetio da ona drži pladanj s instrumentima. Njeno lice ućini mu se kao da gleda Veneru ispred sebe.Ona je to primjetila i u prvi mah malo pocrveni i zato spusti pogled prema tlu.Moram ti priznati da mi je itekako drago da sam te ugledao.Roditelji su me ućili da uvijek ja prvi trebam pozdraviti starijeg od sebe ali i ženu, međutim malo sam se zamislio pa te nisam primjetio. Nadam se da mi to nećeš zamjeriti a da bi to ispravio pozivam te na piće, ali poslije radnog vremena jer sada me ćeka još puno posla.Da li zbilja misliš samo na piće ili mi se to upucavaš i pozivaš na spoj.Pa sad, dopšusti da se prvo ispričam uz piće a upucavanje će poslije uslijediti, barem se tako nadam. Želim ti pokazati koje zanimanje već duže vrijeme osjećam za tebe. Od kad sam te prvi put ugledao a danas je toćno tri mjeseca i dva dana od toga tvoja slika mi ne prestaje bdijeti ispred očiju. Do danas sam se ustrućavao da ti

40

to kažem jer sam se bojao da me ne odbiješ, a taj strah dao mi je snagu da o tebi i dalje maštam. Nadam se da se ne ljutiš što ti to iskazujem ovako iskreno.Ako je to istina sve što si rekao , više mi se sviđa od prvog dijela jer baš i nemam velikog zanimanja za piće.Ako ne želiš piće preskoćimo ga ali ono što slijedi iza toga ni u kom slućaju ne smijemo propustiti. Na koncu bojim se da moj osjećaj za tebe ne preraste i da kulminacija toliko dosegne da bi te mogao saćekati u polumraku gdje nema ljudi i gdje se ne bi mogao suzdržati pa bi poslije toga trava i cvijeće na tom mjesti izgubili svoju prirodnu ljepotu, a ja sam ljubitelj prirode u njenoj izvornosti.Ti si pravi mangup.Možda ali mangup kome si ti ukrala srce.Čuj a da ti danas nisi popio kakvu pilulu pa zato govoriš svašta.Možda i jesam, provjeri me.Čuj ljepotane, vidim da ti ipak moram malo popustiti. Ako me uistinu želiš i ako me hoćeš zbilja vidjeti potraži me na odjelu. Znaš gdje radim. Čao.Pri tome ga blago prihvati iza vrata, poljubi u lice i ode.Branko zađe iza vrata sobe u kojoj obitava na odjelu, prilazi prozoru i gleda drveće ispred zgrade. Mislima je zaokupljen susretima sa dvijema djevojkama tako reči istog momenta. U frižideru je uzeo bocu koka kole, usuje si u ćašu i ispije do polaOve dvije su me zbilja usijale do usijanja. Ni sam ne znam kako mi je palo na pamet sve to što sam im izrekao i kako će to prihvatiti. Ne znam ni kojoj bi trebao nazdraviti ostatak ovog pića ili je možda najbolje da to ućinim za oboje. Ono što je na njima zapazio bilo je da su obje slićnih crta lica ali i slićnih dimenzija. Sve u svemu kad bi se stavljale na vagu radi ocjene ne zna koja bi prevagnula. Doduše nije bio siguran da li ga koja od njih obožava više ali bio je siguranda će zadržati obje pa makar došlo i do problema a on je svakako na pomolu prije ili kasnije. No zbog toga se ne smije sekirati već sada.Ako i dođe naći će treću da ga utješi a to bi i inaće učinio. Postavio si je u zadatak poslije rastanka sa Marijanom da će se zabavljati sa više njih, ali taj broj nikako ne smije preći brojku sedam To zato da svaki dan posveti jednoj.Baš sam lud, još nisam ni stupio u pravu vezu sa ove dvije a a već se bojim da ih izgubim i zamjenim drugima, mislio je. A kako imaju i šašava mena. Ova sa kirurgije Marica je otvorena i vragoljasta dok je ova sa dječjeg Mara pametna, povućena ali i osjećajna djevojka no jednako tako simpatična. Možda je i dobro da imaju slićna mena jer ako se zabuni neće se primjetiti da se to odnosi na onu drugu.Apsolutno ne shvaćam kako sam baš danas nabasaao na obadvije. Alergičan sam na pomisao da je to previše, no nadam se da zbog toga neću dobiti osip. Sad sam upao u taj odnos i više nema odstupanja ni povratka . Sve trebam pretvoriti u realnost i uz put tražiti nove veze. Da onda ovo popijem za te nove veze i da se opet vratim poslu a danas ga ima još podosta.Osječao se bezbrižan poput školarca.Na putu još su mu u misli dolazile obje djevojke.Kad se sjeti razgovora s njima zakljući da i nije mogao drugo nego biti otvoren, ležaran,jednostavan a nadasve direktan. Možda se nekoj djevojci takav nastup ne bi svidjeo. Ovima objema je. Ali to nije ni važno. Važno je da je ostvaren cilj.

41

Dok je prolazio do sobe u kojima ga čekaju pacijenti susretao se sa kolegama i nekim pacijentima koji su ćekali za pregled pred ambulantom.Nakon pozdrava koračao je dalje. Kako je to ćudno, zamisli se. Na fizikalnoj terapiji imao je žena toliko da nije imao vremena sve zadovoljiti a ovdje jedva ćeka da stupi u vezu sa nekom.. Jedina je razlika što su one tražile samo seks a ove ljubav. Sjeća se dana kad je i on izgubio nevinost. Bilo je to s jednom udovicom, divlje stravstvenoj u susjedstvu.Nekoliko puta ućinio joj je uslugu donoseći joj namirnice iz dućana. Za uzvrat ona mu je uvijek spremala kolaće koje je on temeljito dokrajčio. Jednog dana došao je uobičajno kao i svaki dan ali je nije zatekao u kuhinji pa ju je pošao potražiti u drugim sobama. Oglasila se iz kupaone: Dođi, trebam te, pozove ga.Ušavši u kupaonu zetekne je u kadi. Kad se poćeo ustrućavati da uđe, ona ga ohrabri te zamoli da joj opere leđa. Poslije leđa uslijedila su prsa pa noge a na kraju milovanje u krevetu. Od tada kad god ulazi u kupaonicu reagira erekcijom.Danas mu srce kuca puno jače doćim stupi u blizinu kakve ženske.Ipak mu nije jasno kako te žene s njim žele ući u kontakt mada se od njega nemaju ćemu nadati. A opet, tko zna. Izgleda da je ta nada neuništiva. Pa i sam se nadao da će ostvariti brak sa Marijanom a ipak je propalo.Na ovom odjelu sustreće se i sa mladim pacijenticama. Neke su vrlo zgodne i poželjne, ali za razliku od onih na fizikalnoj terapiji ovdje se ni sa jednom ne želi upuštati u seksualnu avanturu. Nije stvar u tome da on to ipak ne bi poželio. Uvidio je da bi i one poželjele ali renome kojeg uživa to mu bar za sada ne dozvoljava, pogotovo ne zbog povjerenja kojeg je ispoljio prema upravitelju. Primjetio je da se te pacijentice podaju drugima na odjelu ili u krugu bolnice.On ostaje doslijedan pa kad bi koja iskazala želju da se nađu on bi je s lijepim riječima odbio. Ovako se osjeća službeno neovisan. U toku svog rada gledao je da obavlja posao koji će doprinjeti bržem ozdravljenju a to ne može nikoga šokirati niti mu to može itko nauditi.Kad je nakon napornog dana već zaboravio na sve događaje ,tog dana i sve brige koje ga tište, zamišljao je svoj krevet u koji će se odmah svaliti kako bi skupio dovoljno snage za idući dan kada će potražiti jednu od dvije kolegice. Mada svakom muškarcu u krevetu nedostaje atmosfera sa ženom on je nije smio danas poželjeti jer je to strogo pazila i gazdarica a nju je poštivao i nije joj se želio zamjeriti. Uvijek se nađe prilika da se s autom izađe u prirodu ili neko skriveno mjesto gdje će imati priliku da se stvori i priušti ta atmosfera.Još je bio dan, sunce je doticalo konture zatona kad se našao ispred bolnice. Crvenilo neba iznad Učke govoril mu je da će i sutra biti lijepo vrijeme a to ga je posebno radovalo jer nije želio da mu vrijeme pokvari prvi spoj. Hodajući ulicom da ne misli na drugo zaćeo je brojati automobile parkirane uz tratoar. U zanosu nije ni primjetio da mu je put preprijećila jedna osoba. Zastane, lagano podiže glavu a potom od iznenađenja izusti.O gospode, što mi se to danas događa, otkud ti Elizabeta.Svijetlost sunca više nije dopirala do njih ali je bila jasnoća još uvijek tolika da je mogao zapaziti promjene na njenom licu. Od koketne brbljavice pred njim je stojala žena umorna lica, plačljivih očiju oko kojih su se isticali upadljivi podočnjaci tako da bi joj ćovjek dao više godina nego ih ima.Branko ju je znatiželjno promatrao, a kako nije ništa govorila on će.

42

Neki kažu treća sreća a izgleda da će mene snaći jad a to mi golvore i slutnje u koje se još uvijek pouzdajem.Zar ovdje moramo pustiti korijenje ili si i ti za to da podjemo negdje gdje ćemo sami u miru moći porazgovarati bez da nas tko ometa, tužno će ona.Pa ja sam mislio da smo zadnji put dokrajčili naš razgovor, a bio sam u uvjerenju da si sada sretna sa onim vojnikom, no to ipak ne znaći da mi je ovaj susret s tobm nepoželjan. Dapaće, kao prijatelji uvijek možemo poći na piće i porazgovarati o proteklim dogodovštinama. Evo tu iza ugla je vrtni restoran. Da podjmo onamo, slažeš li se?Ja bih radije da pođemo u bolnički park.Pomisao da bi ga tamo slućajno mogle zateći koja od one dvije sestre nije mu odgovaralo te odlućno odbije taj prijedlog.Idemo onda do Preluke.A ne, i to je mjesto koje me podsjeća na loša vremena a osjećam se i umoran.Idemo do tog restorana, sjest ćemo negdje u kutu gdje nas nitko neće ometati i garantiram ti da ćeš moći reči što te volja, nitko te drugi neće čuti.Ali ja bih htjela da me ti ćuješ.Ja te ćujem i kad treba i kad ne treba.Gdje si ono rekao da se nalazi taj restoran.Tu iza ugla, par metara kad skreneš desno.Dobro, idemo onda onamo.Premda su skoro svi stolovi bili popunjeni pronašli su mjesto baš tamo gdje su željeli, u samom uglu. Bijeli stoljnjak prekrivao je stol na kom je osim pepeljare stojala i vaza s cviječem. Branko je bez ustručavanja izvadio jedan cvijet iz vaze i predao ga Elizabeti.Ovo ti je za povrat raspoloženja i dok si samnom da budeš ona stara Elizabeta koju sam dosad poznavao a ovaj tmuran izgled ostavi za nekog drugog, važi.Prihvačujući cvijet nasmije se pa se na tren pokaže i njena izazovna ljepota. To je potrajalo koliko i bljesak fleša kod snimanja. Druga tamna strana oznaćila je Braanku da se radi o problemu za kojeg se uistinu zaiteresirao. Uto pristiže konobar do njihova stola.Jesi li večerala?Ne, ali mi nije do jela.Ipak vi donesite jednu picu i dvije čaše piva , poručio je konobaru.Za ćudo konobar se ubrzo vratio s naruđbom što inaće nije uobićajno kod nas.Prvo želim vidjeti da si ovo pojela a potom tek možemo preći na temu koju odabereš. Slutim da je na pomolu nešto što se mora ćuti, zato požuri s jelom jer sam nestrpljiv.Elizabeta je rekla da joj nije do jela ali kad je zaćela slasno jesti vidjelo se da joj je to danas prvo jelo kojeg je okusila Branko ju je samo mirno promatrao. Kada je dovršila htjede joj naručiti još jednu porciju ali ona je to odlućno odbila.Dobro neću forsirati no ćini mi se da danas još nisi ništa okusila, reci mi jel istina.U pravu si.To sam i mislio a i iscrpljeni izgled tvog lica to govori. Reci što je uzrok toga.Samo ti.

43

Nemoj opet zapoćeti sa nekim glupim pretvaranjem jer više nisi šminkerica mada danas djeluješ daleko starija nego jesi.A to bi mi trebao biti kompliment, zar ne.Pa nisam baš tako mislio ali izgled te ćini takvom.Hvala lijepo, ipak što sam rekla istina je.Zar opet ja.Što sam ti sada napravio.Upravo zato što si napravio došla sam u sukob s mojma a završilo se tako da su me izbacili iz kuće i evo sada sam na ulici.Ma stani malo, ja tu ništa ne razumijem. Već je prošlo više od mjesec dana otkad te nisam vidio a ti govoriš da sam ja uzrok sukoba tebe i tvojih-.Bit če ti jasnije kada sve ćuješ do kraja.Onda govori već jednom , bijesno će Branko.Sve je poćelo onog dana kad si došao u moj stan, odnosno sobu. Vjeruj i da od onda nisam prestala misliti na tebe mada moja ljubav prema tebi dotira još daleko prije, zapravo od dana kada sam te prvi put ugledala na terapiji. Mislila sam da ćeš me tada prihvatiti poslije one noći i da će naša ljubav ostati trajna, a od nje je ostao samo plod kojeg nosim u sebi a to je i uzrok sukoba sa mojima. Kad sam im saopštila da nosim tvoje dijete pukao im je film i evo me sad tu.Čekaj malo, prekinu je Branko. Kako možeš tvrditi da si samnom ostala u drugom stanju, a drugi dan spavala si i sa onim vojnikom. Sama si mi to rekla.Nisam rekla da sam s njim spavala već da me je silovao, a to nije isto.Došla si mu ako ne gola u krevet a ono sigurno bez gačica i sad tvrdiš kako te je silovao. Daj, to su farse i ne bulazni sad o tome je li bilo ovako ili onako, činjenica je da te je imao a to je dosta za sumnju da dijete nije moje.Ipak je dijete tvoje. U to sam potpuno sigurna.Ma ti si totalno luda ili jako prefrigana. Spavati sa dvojicom tako reči isti dan a tvrditi da je dijete moje može samo osoba koja baš nema sve šarafe na broju.Tvoja priča je apsurd koji ni jedan sud ne bi uvažio ali nije u pitanju samo sud već i moja sumnja koja će me pratiti sve vrijeme odrastanja djeteta pa i poslije a kud to onda vodi a ti govoriš da si sigurna. Sigurna možeš biti samo u svoje uvjerenje no činjenice za sad govore drugačije i prekinimo više s tom farsom da sam ja otac tog djeteta.U očima Elizabete odražavala se bol. To što joj Branko ne vjeruje za nju prestavlja težak udarac. Bla je potpuno uvjerena da će ovo završiti drugačije a zapravo je ispala tragedija. Nikako joj nije jasno da je Branko toliko tvrdoglav pa da shvati da je u njihovom ljubavnom zanosu kad je spavao s njom u stanu i ona sudjelovala ali ne kao predmet već kao osoba koja se prepustila osječaju a on je izazvao posljedice koje ona sada nosi u sebi. Kako može sumnjati da je to plod ljubavi.Sve je to moguće definirati ali činjenice govore da je to istina a tu istinu i ona osjeća.Zašto ne vjeruješ mojim osječajima, upita ga plačući.Kako da vjerujem kad si ih dovela u sumnju.Bilo kako bilo to dijete je tvoje a prije ili kasnije to ću ti i dokazati. Danas je znanost išla tako daleko da se ne treba čekati dok dijete naraste. Očinstvo se može dokazati ćim se rodi. Ubrzo ćeš uvidjeti da sam u pravu.Bila je toliko uporna u svom uvjerenju da je i Branko poćeo sumnjati u istinitost njenih tvrdnji.

44

U svakom slućaju dovela si me u situaciju iz kje postoji samo dva izlaza: ili da ti vjerujem ili da o ovome više nikada ne prozborimo ni riječi te da se u miru rastanemo.Moraš mi vjerovati.To je tvoje dijete, to je plod naše ljubavi.A što je sa onim tvojim, ne znam kako da ga oslovim.Mi smo bili skupa samo onaj dan kad je došao na osustvo i od tada smo zauvijek prekinuli.I sa kime si se sastajala ovaj mjesec dok te ja nisam viđao Jesi li imala neku novu ljubav ili imaš nekoga poput mene kao rezervu ako tu ne upali.Branko, kako možeš biti tako svirep. Kako možeš sumnjati u moju ljubav prema tebi. S nikim nisam bila a cijelo vrijeme samo sam mislila na tebe.A tog bivšeg nikada i nisam voljela dok sam tebe odmah prihvatla svim svojim bićem. Ako mi možeš oprostiti to što je prije bilo, ućini to ali me ne optužuj za nešto ćega nema čak ni u mislima.Na trenutak je ostao zuriti u nju zaprepašten njenom iskrenošću mada mu je i dalje pred očima lebdila sumnja pa nije znao što toćno da prihvati. Kao da je izgubio orijentaciju u nekoj šumi i sada ne zna na koju će stranu. Za razliku od njer sumnja mu se ćinila opravdanom a izlaz iz ove apatične situacije vodi jedino u istinu a istinu može doznati jedino od nje. Ona je uvjerena u izloženu istinu i navaljivat će sve dotle dok je i on ne prihvati.Branka su savjetodavci uvijek učili da nikada ne smije prihvatiti istinu ljubavnice. A Elizabeta mu i nije ljubavnica, čak nije ni djevojka i zato se boji da odbaci tu istinu kako ne bi ućinio pogrešku. Prilično je uvjerljiva u svom obračanju a žena koja reagira sa tolikom toplinom i žarom za dokazivanjem sigurno je u pravu.Zbog situacije u kojoj se našla sada to nije samo njen već i njegov problem.. Sada je i on sudionik tog događanja. Čak i da je odbije ostaje dijete a ono nije krivo sumnji i događanjima koji su doveli do ove dramatične situacije. Sada je naišao na ženu koja možda nosi njegovo dijete i mada je nije ni u snu mislio prihvatiti kao ženu situacija se iskomplicirala do užarenosti i više ni sam ne zna što da učini.Branko, ja te volim, prekine ga ona u mislima.Da, to je već bliže istini. Lutao je očima primjećujući da nisu sami. Stolovi oko njih bili su i dalje okupirani drugim gostima ali nitko na njih dvoje nije obračao pažnju, a pogotovo nikome nisu upali u oči prblemi ovo dvoje a koje treba odmah riješiti.Pogled mu se zaustavi na Elizabetinim očima. Iz njenog depresivnog pogleda izrodio se pijev zaljubljenih ptičica. Sve je potsjećalo na prostor u kome nije bilo nikoga osim njih dvoje. Gledajući njeno lice i taj umiljati pogled koji vapi za njegovom ljubavi užasavao ga je od pomisli da ustraje u svojoj odluci. Ako se mora promijeniti iza toga slijedi nova obaveza a ljude je najteže natjerati na promjene.Ljudi se ćak i užasavaju promjena mada se cijela politika vlasti upravo zasniva na tome. S jedne je strane shvaćao da njegova sumnja ima opravdanje ali i ono što govori Elizabeta možda je toćno. Prema reakcijama koje je dosada ispoljavala pokazala je da je njeno uvjerenje ispravno. Čak se i najiskrenije zalaže da to dokaže i kako da onda i on ne prihvati realnost.Konzervativno shvačanje malograđanina koji će poslije upirti prste na njega znaćilo bi da nije dovoljno razmišljao kad je samo tako prihvatio njenu samouvjerenost.

45

To ga je dovelo do bijesnila ali to je samo glupa pretpostavka koju mora odbaciti ako želi prihvatiti suodgovornost njenog stanja.Skromnost mi zabranjuje da se ponosim time što sam ućinio, ako to uistinu jesam, ipak treba se spustiti na zemlju i prihvatiti tvoju upornu tvrdnju kojom me obavezuješ da prihvatim činjenice da sam ja otac toga djeteta. Mada bi trebao razmišljati o tome i dalje osjećam da ti ipak trebam vjerovati.Gledao je njene oči koje su poprimile izgled proljetne trave orošene rosom.Istog trena ona se podiže sa stolice i prihvaća ga u snažan zagrljaj popračen sa poljubcima.Ako me istog trena ne pustiš vrištat ću , reče on. Zaboga miloga, zar ne primjećuješ da svi ljudi okolo zure u nas kao da se tu odigrava kakva drama. Daj sjedni na mjesto pa da u miru i bez publike razgovaramo.Ona ga posluša i polako se vraća na svoju sjedalicu. Još uvijek nije sa nega skidala pogled.Tipičan primjer za poeziju, reče on. Ni on nije odvračao pogled s njeni očiju te nastavi: Zbilja sam ja pravi šašavac. Od tolikih žena prva koja mi iskazuje ljubav ja odmah pokleknem.Elizabeta je i dalje šutjela uperena pogleda u njega poput kakve šminkerice.A sad me dbro slušaj, ozbiljno će Branko. Neću da ovo shvatiš kao objavu prošnje ili izjavu ljubavi. Hoću da znaš da je ovo za mene šok kojeg nisam očekivao jer me doveo pred problem koji zahtjeva dublju analizu.. Sad ga ne mogu riješiti, zato moramo udvostručiti snage i zajedno ići naprijed. Sada više nismo u pitanju samo nas dvoje već i ovo što nosiš u sebi a ono će svakim danom sve više rasti i sve više zahtjevati ne samo pažnje i ljubavi već i financija. Moraš mi pomoći da se promijenim ali tu prmjenu želim servirati polako i nježno ne samo prema tebi već i prema djetetu. Što ću od plaće utrošiti nase a što na vas dvoje ne treba da te brine.Ako budem različit od drugih morat ćeš to prihvatiti a kakva će nam biti budućnost ovisit će i o tome kakvo stajalište zajedno usvojimo. Ja nisam prorok da znam budućnost ali znam da će nam biti teško i mukotrpno bar u poćetku. No kako god bilo ja ću to podnijeti dok za tebe još ne znam, zato te želim ćuti jer ovo je korak koji odlućuje našu budućnost a ne bih htio da ona završi krahom več nakon starta.Elizabeta je mirno slušala i po njenim reakcijama vidjelo se da je ispalo upravo onako kako je i očekivala. Svoje reakcije pokazivala je oduševljenjem i srećom, pogotovo zato što je on prihvatio oćinstvo. Nekoliko trenutaka koncentracije a zbog Brankova prilagođavanja samo je gledala a onda napokn reče:Nisi pogriješio što si me poslušao i prihvatio činjenicu da si ti otac djeteta jer to je uistinu istina a istina je i da te ja volim pa ako i ti toliko zavoliš mene naš će život imati smisao, pogotovo zato što je naše dijete plod ljubavi i nikakve teškoće koje ti pominješ neće me pokolebati da ga izvedemo na pravi put udvojenim snagama.Vidjet ćemo, no sad kad smo ti riješili ostaje nam još jedan vrlo veliki priblem.Koji problem, začuđeno će ona.Stan. Rekla si da tamo gdje si bivala dosad više ne smiješ, ako sam dobro razumio.Reci jel tako.Da, nažalost tako je i to me strašno mući.Pa gdje onda misliš noćas spavati. Hotel je malo preskup ako raćunaš na njega, ili si možda taj problem već ranije riješila.

46

Ma od kud mi novac za hotel. Nemamviše novca ni za život a ti mi spominješ najskuplje rješenje.Spominjem zato što me zanima gdje misliš provesti ovu noć. U Rijeci nema mostova kao u Parizu da bi se privremeno sklonila a da te pustim u svoj krevet a ja da spavam u kadi, ne znam kako bi gazdarica reagirala, dok neko drugo rješenje još ne vidim.Elizabeta je šutjela. Borila se između koncepcije svojeg shvaćanja i Brankovog. Ona je već unaprijed zakljućila da če je Branko primiti u svoju sobu a sada najednom ispada da je to nemoguće. Nijedno drugo rješenje ne dolazi u obzir jer bi to poremetilo njene namjere. Odvojeni ne bi se nalazili svakodnevno a znajući Branka boji se da u to vrijeme ne nadje kakvu drugu. Jest da je dijete posrijedi njihove veze, ali odvojen život mogao bi poremetiti i tu brigu i tada bi sve spalo na nju a ona nije ni glupa ni slijepa da to prihvati pa se zato nikako neće složiti da žive odvojeno.Znam da ti i dalje želiš biti neovisan ali pomisli na posljedice odvojenog života. Kako će ti i dijete prihvatiti.Branko je zurio u nju kao da je sve propalo a on ne zna zašto te reče:O ćemu to govoriš.O našem zajednićkom životu.Pa nisam rekao da ćemo se rastaviti niti da te napuštam. Pa još se nismo ni vjenčali.Ako ne živimo skupa to ti dođe isto ko i razvod.Ženo božja, što to zboriš. Zar bi ti da se vežemo a nemamo ni krov nad glavom.Sam si rekao da moramo udvostrućiti snage kako bi prevazišli sve tegobe.Jest, ali prvo moramo naći stan.Za početak važno je da smo skupa pa ma gdje bili.Ali gdje da budemo skupa. –Rekao je to u bijesu. Kod tebe ne možemo a kod mene pogotovo ne.Možda se ipak može kod tebe, bar za par dana dok ne nađemo nešto drugo.Ti si luda. Pa znaš li da mi gazdarica ne dozvoljava ni pristup sobi a kamo li boravak u njoj.Za par dana dok se ne snadjemo za drugo mjesto sigurno će se složiti.Ti je još ne poznaješ. Već mi je sigurno sto pta napomenila da u kući ne želi vidjeti da joj dovodim ženske a ti govoriš da bi se složila. Valjda imaš neku kolegicu gdje bi se mogla privremeno smjestiti, bar za par dana a pislije možda nađemo kakvo rješenje.Danas sam cijeli dan provela u traženju neke sobe. Na žalost sve je bilo uzalud. Prijatelj ti je dobar dok te koristi a kad treba da uzvrati onda se pravi lud i nalazi sto opravdanja da za sad nije u mgućnosti pomoći ti. To ti je danas tako.O bože što me to zadesi, tužno će Branko.Iz iskustva je znao da će gazdarica naći zamjerke ako ju dovede u sobu a mogla bi se uvrijediti i što ju nije poslušao.Elizabetina upornost i snužden pogled ipak je pronašao jedan ventil koji je kod Branka popustio.To se može iskazati naćinom koji ne oznaćava nikakvu posebnu reakciju ali kad se radi o ženi Elizabetinog kova onda tu mora doći do specifićne odluke a ona njie ništa drugo nego pristanak.Samo se bojim da ovo ne završi loše pa da se već danas oboje nađemo na ulici.

47

Vjeruj da bi pristala da noć provedem i na klupi u parku ali pod uslovom da smo zajedno.U usporedbi sa bilo kojom djevojkm koju je do sada poznavao Elizabeta je bila posebna. Sa svojih dvadeset godina još je uvijek bila naivna i neiskusna, mislio je Branko. U svom životu dopustila je da je godinama bivši dečko maltretira i drži ko svoje vlasništvo a sve dok nije upoznala njega smatrala je da je sve normalno što god naumi. Nije bila od onih koje misle da je umijeće osvajanja prirodan ćin A kad se zaljubila u njega pomislila je sa žaljenjem na propušteno vrijeme hodajući sa Emilom. Bila je sklona prihjeći preko posljedica a zahtjevi koji se stavljaju pred nju stavljala je u život koji od nje zahtjeva maksimalnu energiju kako bi prevazišla teškoće. Bila je uvjerena da će i sada sve poći svojim tokom i da će udruženi preskoćiti teškoće a ona kao žena svjesna svog znaćaja potaknut će i Branka da samo skupa potraže put na kojem će njihovo dijete uz pruženu ljubav živjeti časno bez obzira na probleme koji su pred njima. Znala je da sada ne smije pokleknuti u svojoj namjeri jer ako sada popusti sve dosadašnje nastojanje da ostvari stalnu vezu moglo bi pasti u vodu a onda je pitanje bi li to mogla više ikada ispraviti.Tu upornost žene cijene a ta specifićnost kod Elizabete bila je urođena. Zato je i dalje tražila da pođe do Brankove sobe gdje će ubjediti gazdaricu u mogućnost zajednićkog stanovanja bar dok ne nadju nešto drugo. Nakon još niz ubjeđivanja i uvjeravanja s tim prijedlogom složio se i Branko.Već na samom ulazu dočekalo ih je kiselo lice gazdarice. Vidjeći Branka sa djevojkom gazdarica ljutito upita:Branko, što ovo ima da znaći?Sve ću vam objasniti samo nam prvo dopustite da svi sjednemo.Dobro kad tako hoćeš ali idemo u dnevni boravak.Nakon što su sjeli na fotelje oglasi se opet gazdarica: Dobro, nadam se da ću sada ćuti što je sve posrijedi., rekla je to ljubeznim riječima. Hoćete li da vam skuham kavu.Ne hvala, izusti Elizabeta. Samo bi vas molila ćašu vode ako vam nije problem.Dok je gazdarica pošla po vodu njih dvoje se pogledaše. I dok je Branko bio iznenađen gazdarićinom ljubaznošću i isćekivao njen povratak, Elizabeta je prmatrala slike na zidovima. Kad se gazdarica vratila nekoliko trenutaka opet je vladala tišina ali to je trajalo kratko jer ju je zanimala prića koju želi ćuti a unaprijed je već sumnjala u ishod istine.Za razliku od onoga što je očekivao Branko je dobio od gazdarice privolu da iznese sve detalje za koje ona pkazuje zanmanje.Pa kad smo kod zanimanja rekao bih da je ovo prilično sve komplicirano i ne znam čak ni odakle da zapoćnem.Valjda iz početka, podsjeti ga gazdarica.Dok je iznosio probleme današnjeg susreta koji se odnosi na stanovanje dotakao se i nekih detalja koji su zaokupili gazdaričnu pažnju među kojima je bilo spomena i o Elizabetinoj gravidnosti.Brankova priča kao da uopće nije zanimala Elizabetu. Njene su oči kružile po sobi a usmjereni pogled na drugu stranu ispada da sve što on govori gazdarici njoj predstavlja dosadu. To je upalo u oči i gazdarici.

48

Dnevni boravak nije bio ispunjen samo slikama po zidovima već i kojekakvim figurama a one su zaokupljale Elizabetinu pozornost.Sviđa mi se vaša soba, na momenat Elizabeta prekine Brankovu priču a onda kao da se ugrizla za jezik reče:Oprostite, malo sam se zanijela. Samo ti Branko i dalje nastavi a ja ću od sada samo slušati.Branko je pogleda ukorito a onda nastavlja.Oprostite gazdarice, možda je besmisleno da vam govorim o problemima smještaja sve dok si ne nademo nešto drugo. Ipak bih želio da i dalje ostanemo prijatelji a vi ste mi bili svih ovih dosadašnjih godina.Shvatila sam. Ja doduše nisam za to da sobu iznajmljujem bračnom paru, no kako si mi platio do kraja mjeseca a do tog roka je još nekoliko dana, sigurna sam da ćete si do tada pronaći nešto drugo pa dotle neka se Elizabeta smjesti dotle s tobom u sobu. Uvjerena sam da ćete svoj život izvesti na pravi put a ja vam u tome želim uspjeh i sreću.Baš vam hvala gazdarice. Vratili ste mi vjeru u ljude. Pomoć u najtežim trenucima znaći nam više od bilo kakve nagrade a vi ste nam pomogli i zato vam moram uvijek biti zahvalan.Ta nije to nikakva velikodušna pomoć. Ostaješ i dalje u svojoj sobi samo sa osobom više a to da li će vam krevet biti preuzak tu vam ne mogu pomći.Ma kakvi preuzak, bit će ćak i preširok.Svi se nasmiju na tu upadicu.Ja se stvarno veselim da sam vam pomogla a kako je već kasno svi moramo na poćinak. Pođite u sobu a sutra možemo govoriti o tome da li vam još što nedstaje i mogu li vam biti na usluzi.Još jednom hvala, reče Branko.Kada je slijedećeg dana Branko došao na posao njegova pojava izazvala je dojam kao kad divljak prvi put stupa u neki knežev dvor. Već nakon nekoliko minuta uočio je kako se njegov posao razlikuje od dosadašnjeg. Više nije bilo one bezbrižnosti, onog entuzijazma. Otkrio je da se nalazi u svijetu koji pred njega postavlja nove zahtjeve. Sad mu više neće biti dovoljno naplatiti odrađeno. Sad treba naći mogućnost dodatne zarade a to je i te kako veliki problem. Dosadašnja primanja osiguravala su mu pristojan život, ali više nije sam a ono što je trošio na izlazak sa društvom morat će preusmjeriti na obitelj koja traži daleko više i zna da mu neće biti lako. Za vrijeme svog školovanja prolazio je kroz teško razdoblje. Obzirom da je pukla nit koja je osiguravala koliko toliko sredstava za život morao se hraniti oskudnim obrocima koji su i nakon dodatka ostavljali osječaj gladi a sve je to izdržao i kao rezultat svega ipak završio školu i stao na svojem noge. Ne bi htio da i njegovo dijete podje tim putem. On mu mora pružiti više. Zato u svojr planove treba uvrstiti i dodatnu zaradu kako bi im bilo svima bolje sutra. To zanimanje za dodatnu zaradu stvaralo mu je i problem, ne samo kako to izvesti već i kako riješiti problem sa Elizabetom koju će morati zapustiti a njegova prisutnost u ovom ćasu i te kako joj je potrebna. Može joj obećati da će dati sve od sebe kako bi joj pružio sve što joj pripada ali obečanje je jedno a zauzetost poslom drugo. No, ako se dva bića slože i najteže prepreke daju se preskočiti a pred njima je tih prepreka i odviše.

49

U vrijeme dok je upoznao Elizabetu flertovao je uglavnom sa udanim ženama. Neke je i zavolo na svoj karakterističan naćin ali bez obaveza što su i one znale. Jedina razlika bla je Marijana. Kod Elizabete je sad druga situacija.Ne zamjera joj pošlost i vezu sa Emilom ali u svakom slučaju ta veza se ne smije više obnoviti i ona od sada mora biti samo njegova.Branko je do sada svakoj ženi iskreno rekao što od njega može očekivati. Mogao je svakoj obećati i priću bez epiologa, ali Elizabeti nema što obećavati, ona je sada tu i tu ostaje. Jedini je problem što se kod njega još nije ostvarila ljubav kao premaMarijani i što je ona došla bez njegove privole. Ipak kako su dani odmicali njihov zajednički život poprimao je sve više smisla. Branko je shvatio da je ona ne samo lijepa već i pametna djevojka s kojom se može komunicirati. Uvijek je u prvi plan stavljala dobre strane života dok je preko problema s lakoćom prelazila.U tim danima zajedničkog života uvijek su izlazili skupa a u njihovoj sobi pružala mu je poželjne izazove koketnog obožavanja. Dani njihove konfuzije već su odavno zaboravleni. Branko je otkrio da je uzase imati stalnu ženu u atmosferi ženskog mirisa bolje nego tratiti vezu s drugima koje bi mogle stvarati i pribleme s njihovim dečkima ili muževima.Posebno je volio Elizabetinu urednost i čistoću a ona je na to i te kako pazila. Jedino što je prestavljalo problem bio je dan kada će morati iseliti a to uskoro dolazi .Hoće li bar za to vrijeme naći drugi dom. Kako bi volio imati prostor u kome će i njihovo dijete naći mogućnost odrastanja. Njegovo sentimentalno osječanje u tom momentu bilo je narušeno. Nadao se da će Elizabetu uistinu zavoljeti i da će njihova veza ostati trajna, te da će dan boljeg života i bez briga uskoro doći. Do tada mora misliti na budućnost koja pred njega postavlja prevelike zahtjeve.Elizabeta je suosječala s njim i u razgovoru uvijek mu ulijevala nadu u bolje sutra a nakon prijateljskog uvjeravanja vračala bi mu ravnotežu iskrenog suosječanja.Hodajući hodnikom bolnice nakon već iscrpljujućeg rada Branko u masi ljudi koji su čekali pred ambulantom ugleda svog rođaka Marka.Branko, pa gdje si ti, prodere se glas Marka.O Marko, otkud ti ovdje, zaćuđeno će Branko.Marko mu priđe bliže i svoju ruku polaže na Brankovo rame te zajedno pođu do prozora hodnika. Odvojeni od ljudi tu su mogli popričati bez ometanja.Brako, odavno te nisam vidio i zato bi ovaj susret trebali nazdraviti nekim pičem a tu osim vode drugog nema ni za lijek.Lijekove ne računam a njih mi je i onako već na vrh glave.Ne brini, još čemo se mi naći da to dostojno proslavimo onko kako to dolikuje rođacima. Nego reci mi koji te problem tišti kad moraš dolaziti do nas.Nije ništa posebno, to su stare tegobe i došao sam samo na kontrolu. No pustimo bolest na miru, radije pričajmo o zdravijim temama. Reci mi što je kod tebe novoga i misliš li se konačno i oženiti.Upravo to i je razlog zašto me muće toliki problemi . Nego reci mi kako ste ti i Zlata.Zlata se drži još kao ccurica. Ni vrag joj ne fali jedino uvijek manjka novca.Zar misliš da je ona jedina koja samo traži novac.To me i tješi ali problem je što je uvijek nezasitna. Nikad joj dosta.Bit će bolje kad nas u svoje redove prime oni sa zapada a do tada se tješi da ni drugima nije lakše. Nego da te nešto pitam što možda nije sada zgodno, na koncu

50

svaki čovjek želi svoju intimu zadržati za sebe ali kako sam ti ja rođak nadam se da se nećeš naljutiti zbog toga.Daj Branko, ne okoliši već prijeđi na stvar.Znam da ste ti i Zlata već pokušali sve da dobijete dijete ali bez uspjeha. Ima li nade da se to ostvari ili promijeni na bolje.Ne, za sada nema nikakve nade a kako stvar izgleda neće je nikada ni biti. Jedino rješenje je da usvojimo neko dijete, no Zlata je za sada još uvijek protiv toga a djete je jedina stvar koja fali u braku a to se ispoljava prije ili kasnije. Ali pustimo nas na miru te mi reci misliš li se konačno oženiti ili i dalje na tvojoj terapiji sredjuješ sve žene od reda.Nisam više na terapiji, sada sam ovdje na odjelu a upravo to i je problem o kojem sam htio sa tobom govoriti.Marko je bio prostodušan čovjek, školovan za mehaničara i vrstan majstor koji je bio uvijek spreman svakom prijatelju pomoći u nvolji i zbog toga se ubraja u ljude ćje je društvo uvijek dobro došlo. Krasilo ga je plemenito visoko čelo sa malo pročelavom glavom. Na sebi je većinom noso traperice i jaknu ali i čistu košulju uvijek raskopčanu na vratu. Bilo mu je 35 godina a volio je tu i tamo sljuštiti i pokoju čašicu. Sam je govorio da to pije jedino zbog raspoloženja. Međutim ta navika stvorila mu je i probleme zbog kojih je i sada došao na pregled no on tome nije puno pridavao važnosti.Branko je teško prihvatio teret što još nije našao stan a iz sadašnjeg se za dva dana mora iseliti. Smatrao je da je Marko naišao baš u pravi čas i da bi mu on u tome mogao pomoći ako se raspita kod svojih susjeda.Nisam se još oženio ali živim sa jednom djevojkom s kojom očekujem i prinovu a mući me što tamo gdje sam sada više ne mogu ostati a još nisam pronašao ništa drugo.Pa što to odmah ne kažeš, veselo će Marko.Tebi je do šale ali da si na mom mjestu i te kako bi se zabrinuo.Daj Branko, ne sekiraj se. Dok imaš rođaka o tome ne treba da brineš. Kakav bi ja bio čovjek kad ti u tome ne bih pomogao.Upravo sam te htio zamoliti da se raspitaš kod susjeda bi li koji prihvatio bračni par koji očekuje prinovu pa makar samo na privremeno dok ne nadjemo što drugo.Nećeš ti kod nikih susjeda. Bit ćeš smješten kod mene. Kažu da gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna. Iz mog te stana nitko neće tjerati sve dok se sam ne odlućiš poći, zato taj problem preskoči i sutra seli do mene. Nadam se da će ti biti dobro.Branko je traženje sobe smatrao velikim teretom koga neće lako riješiti a sad kad je sreo Marka povratilo mu se samopouzdanje i spremnost na život koji ima smisla i u kom će i Elizabeta biti zadovoljna.Bilokako bilo i Elizabeti će to olakšati brige koja bi inaće mogla ostaviti posljedice na djete. On će se potruditi da joj olakša stanje u kome se nalazi a to će sada kada imaju smještaj i moći. Sve u svemu velikodušna ponuda Marka kao da mu je pala s neba i zaista joj mora zahvaliti molitvom u Trsatskoj crkvi a njemu će se odužiti onako kako to dolikuje.Sutradan kada je ispraznio svoje stvari došao je do gazdarice da se oprosti i da joj zahvali na dosadašnjem gostoprimstvu.

51

Branko, možda ćeš me krivo shvatiti ali ovo ti svakako moram reči jer te smatram ko svog sina. Znam da si već dovoljno star i pametan, kako mi kažemo bistar momak te da sam možeš odlućiti što je dobro a što ne. Međutim moraš mi dopustiti da ti ja kao starija i iskusnija osoba ipak ukažem na posljedice kojih ti nisi svijestan.Uspoređujući Marijanu i Elizabetu ne mogu a da ti ne kažem da si gadno pogriješio, što si Marijanu žrtvovao za Elizabetu. Marijana je bila plemenita i dobra djevojka koja bi ti bila vjerna do kraja života. Međutim ovom vezom navukao si si vraga u kuću i bojim se da ćeš zbog toga ispaštati. Ja ti nisam nitko i ništa i ne mogu utjecati na tvoj život ali poznavajući te svih ovih godina privolila sam te ko rođenog sina i zato ti želim dobro, međutim sa Elizabetom neće ti biti dobro, to neka znaš.Branko ju je nijemo promatrao i ćudio se što to ona govori ne mogavši shvatiti jel to ona uistinu tako i misli, zato upita:Gazdarice, je li ovo neka šala.Vi sigurno ne mislite tako pa me samo plašite.Na žalost niti je šala niti te ne mislim plašiti. To je samo moja spoznaja Elizabete u ovih par dana a hoćeš li moje primjedbe usvojiti ili odbaciti sam odlući. Grizla bi me savjest da ti to nisam rekla i da te nisam upozorila na posljedice koje će izači iz te veze. Ako se osječaš pogođenim zbog toga oprosti.Nakon što su se pozdravili Branko pokunjen napušta stan ali u ušima mu još uvijek odzvanjaju gazdaričina upozorenja na Elizabetu.Ne, nikako to ne mogu prihvatiti kao istinu.Pa Elizabeta je tako plemenita i dobra i do sada me nije dovela u nikakvu sumnju niti je ikakvom gestom pokazala da je gazdaričina priča ispravna. Možda gazdarica želi samo da mi ukaže da moram biti oprezan. Da to je sigurno po srijedi. No o tom razgovoru Elizabeti ne smijem spomenuti ni riječi. Zamrzila bi ju dok god živi.

Marko i Zlata dočekali su ih sa oduševljenjem. Branko nije primjetio ni jedan gest koji bi ukazivao suprotno. Ta spoznaja izaazvala je zadovoljstvo koje su on i Elizabeta osjećali do blaženstva.Prvo idemo da pogledate naš stan a onda ćemo sjesti i popričati, reče Marko. Prvo su pogledali sobu u kojoj spava Marko sa Zlatom, nakon toga ušli su u dnevni boravak koji je i mao ogradu u kojoj je smještena kuhinja.Evo vi ćete spavati tu na ovom kauću. Nadam se da vam je tu dovoljno prostora a kad dodje dijete na svijet možemo promijeniti sobe opet ćete biti zuadovoljni. Ali sad kad vidite kolika nam je kupaonica bit ćete još više zadovoljni. Nekada je to bila praonica i u njoj sa malo truda moglo bi se naćiniti još jednu sobu. Zato o prostoru ne brin ite a kad vam tu dojadi dotle možda i nađete nešto pogodnije.Cijelokupni namještaj bio je starinski ali njma se učinio kao da je kraljevski. Zidovi obojeni bijelom bojom nosili su nekoliko slika od kojih se isticala jedna na kojoj su Marko i Zlata nasmijana lica poslije vjenčanja. Svjetlo je dopiralo u sobe kroz velike prozore ali kako je zgrada okrenuta prema sjeveroistoku to su sunčane zrake prodirale u stan indirektno preko odsjaja sa susjednih prozora kuća preko puta. Spavača soba Marka i Zlate bila je ispunjena klasičnim namještajem sa dva kreveta i trokrilnim ormarom i jednim stolićem uz dvije stolice. Dio dnevnog boravka u kome je smještena kuhinja posjedovao je sve što treba jednoj obitelji.

52

Dosta smo gledali, oglasi se Marko, sada je red da se ovaj događaj i zalije s dobrom kapljicom a ona se hladi u zamrzivaču. Ne znam samo smije li i Elizabeta to probati obzirom na njezno stanje. Red bi bio da nam se pridruži makar samo gutljajem.Ne brini za nju, ja ću joj napraviti sok, oglasi se Zlata.Ja se još uvijek osječam savršeno dobro i mislim da je još prerano toliko strahovati za moje stanje.Ipak neću da piješ alkohol, umješa se Branko.Inaće ne pijem ali u ovakvoj prilici jedan gutljaj neće mi naškoditi.Zlato, kad je tako daj posluži narod .Sa bijelom pregačom koja je isticana Zlatino savršeno tijelo mada je već prošla tridesetu još se uvijek smatrala ljepoticom, prvo je donijela mesni narezak a potom piće.Ovdje možete boraviti koliko vas je volja a novac kojeg bi plačali za stanarinu štedite da si kupite nešto prikladno gdje ćete biti sami a ako ti još šta mogu pomoći uvijek sam tu, oduševljeno govori Marko.Šokiran sam ovm što nam pružaš ti i Zlata i nemam riječi kako da vam zahvalim.Daj pusti te formalnosti i radije se prihvati te čašice sa rakijom a poslije ćemo završiti sa vinom. Čuvao sam ga pet godina i mislim da je red da danas otvorimo bocu.I dok su veselo raspravljali o budućem životu u veseloj atmosferi slijedili su i vicevi a ugodna veselica produžila se do kasno u noć. Na kraju svi pomalo nacvrkani završili su u krevetu. Ova atmosfera potrajala bi i duže da žene nisu forsirale prekid.Prvu noć u novom ambijentu Elizabeta je htjela iskoristiti u ljubavnoj idili. Jednim pokretom sa sebe je skinula spavačicu i bacila se na Branka.Nakon par poljubaca stala ga je svlačiti a potom se ponovo obruši na njega. Osjetivši njenu vlažnost i toplinu Branko je prihvati i zaćne milovati po leđima i stražnjici a onda je snažno privuće bliže i dublje ulazi u nju.. Od uzbuđenja ona je dahtala. Sati koji su uslijedili više se nikad neće povratiti ali će se zato pamtiti do kraja života.U vrijeme dok je Elizabeta bila djevojčica živjeli su na selu. Mnogobrojna rodbina, uključivši i prijatelje bili su stalni gosti njihove kuće. I dok je njena sestra uživala privilegije starije kčerke, Elizabeta je bila žrtva svakodnevnog pranja suđa, peglanja uz ostale kućne poslove ali i trčanja po dućanima zbog sitnica kojih je čak i bilo u kući. Sve je to obavljala prije škole ali jednako tako i poslije pa je i za učenje uvijek nedostojalo vremena. Često puta morala je poći na put kroz šumu u kjoj vreba opasnost a ona je bila potaknuta i pričama koje su kod djevojčice iziskivale dodatni strah. Zbog tih dodatnih poslova znala je kasniti i u školu pa je za kaznu morala ostajati u razredu poslije nastave i ponovo sama poći kući na putu udaljenom tri kilometra.Prilikom hodanja znali su je dočekati i zadirkivati zločesti dječaci koji su joj zagorčavali život. Uz to se tu našao i koji pas kao dodatna opasnost koja ju odvodi na dulji put zaobilazno do cilja. Dolaskom do kuće u zakašnjenju bila je još i dodatno kažnjena. Najćešće je to bio zatvor u sobi bez jela.Njena mladost protekla je uz primjesu mnogih teškoća. Kada su došli u Rijeku već joj je bilo šesnajest godina. Roditelji su prestali sa zahtjevima ali tada je u njen život ušao Emil koj ju je zbog svoje bolesne ljubomore maltretirao sve dok nije upoznala Branka. Umjesto da se sijeća sretnih dana svog djetinjstva za njom su ostale samo

53

bolne uspomene koje jednostavno želi zaboraviti. Danas uz Branka kod ovih dobrih ljudi nada se da će prevazići sve teškoće te da će joj život pružiti zadovoljstvo kojeg zaslužuje. Na žalost danas je takvo vrijeme da se bolji život može ostvariti samo nećasnim radom. Nasuprot njenoj zamisli Branko kao poštenjak ne bi joj nikada dozvolio takvu pomisao mada bi im svaki novčić dobro došao.Elizabeta je bila puna ideja kako to ostvariti.Zaokupljena tom brigom probdjela je mnoge noći u razmišljanju. Bila je sigurna da će jednog dana u tome uspjeti. Na Branka se ne može osloniti jer bi ju odmah sprijećio u daljnjoj namjeri ali zato je tu Marko a njega treba iskoristiti. U njenim očima Marko je bio najpogodnija ličnost s kojim će sklopiti posao a on će sigurno pristati jer voli kpljicu a i žena mu je pohotna za novcima.Bdući da Marko nije zarađivao bog zna kako , brzo se skompao sa Elizabetom ne razmišljajući na posljedice. Tako su zapoćeli sa krađama, prevarama, nećasnom trgovinom a da Branko i Zlatao tome nisu imali ni pojma.Zbog svojih tegoba Elizabeta je bila na bolovanju pa je imala dovoljno vremena da se snađe u organizaciji dijela a Marko je radio operativni dio. U kuću su uskoro pristizali paketi koji će uskoro promijeniti vlasnika. Branko nije ništa pitao jer se nije htio upletati smatrajući da je to Markovo, dok je Zlata mislila da je to Elizabetino pa ni ona na to nije obračala pozornost. Njoj je jedini cilj bio da joj Marko daje novac a drugo je ne zanima.Elizabeti je sve više rastao stomak i od one ljepotice vitkog stasa i sanjarskih očiju više nije bilo ni traga.Branko je prema njoj bio više nego pažljiv i svakim danom od nje očekivao više ljubavi upravo zato što je i on za nju to pokazivao. Međutim njena dosadašnja ljubav i interes za njega svakim danom jenjavali su sve više. Nije joj zamjerao smatrajući da je uzrok tome njeno stanje.Šest mjeseci koliko su proveli kod Marka i Zlate, Elizabeta se vratila kući sa ginekološkog pregleda donoseći Branku lošu vijest.Zašto si tako tužna, reci o čmu se radi, znatiželjan je bio Branko.Ginekolog je otkrio da imam tbc genitalija, rekla je kroz plač.O gospode, otkud sad to.Ne znam, ali i ja se pitam kako sam to zaradila. Do sada nikada nisam osjetila nikakve tegobe.Što je rekao za dijete.Da bi bilo najbolje da ga pobacim.Jedini je problem što je već u poodmakloj dobi.Zašto da pobaciš.Valjda zato da ne ostavi posljedice na dijete.Ne, to bi bilo ubojstvo. A toliko sam se veselio da ćemo imati jako i zdravo djete kojemu ćemo se posvetiti svim svojim bićem a gle sad ovo. Ipak nećeš pobaciti. Neka se rodi i kakvo je da je naše je i mi ćemo se brinuti za njega.A što ako umre.I to ćemo preboljeti ali uzdajmo se u Boga i možda bude ipak sve dobro.Ja bih radije željela ćuti još jednom što kaže liječnik.Nema on što da kaže, o tome odlućujemo mi. To malo stvorenje nije ništa krivo da mora ispaštati. Da li nas to bog kažnjava što nismo vjenčani ili je to kazna što sam te otrgao od drugog. Zašto bog ne kažnjava mene već to maleno stvorenje koje još

54

nije ni ugledalo svijetlo dana. Nego još je priločno dana do poroda i možda se lijekovima stanje popravi. A možda su ti liječnici ili taj liječnik postavili krivu dijagnozu. Kako bilo da bilo nećeš ga pobaciti jer bi to bilo ubojstvo a kao krščanima bog nam to nikada ne bi oprostio.Mada je Branko isprva sumnjao u svoje očinstvo sada se pokazao kao pravi otac. Tješio je i Elizabetu moleći je da prihvati tu ćinjnicu bez bojazni jer će time najbolje pomoći djetetu a sebi olakšati stanje.Mada je i dalje brinuo za posljedice iznenadilo ga je što već od slijedećeg dana ona nije pokazivala ni najmanji strah več je i dalje bezbrižno odlazila u grad ili na posao. Jednog dana donijela je Branku pisaču mašinu na dar.Kad već pišeš u svje slobodno vrijeme te tvoje romane ili što već je neka se to ovjekovjeći i na pisačoj mašini da to svatko može pročitati.Koliko je sreće pokazao primljenim darom toliko je pokazao i sumnje otkud joj novac za ovako skupi dar. Na posljetku ona je domačica koja raspolaže novcem i od kupnje svakog dana mogla si je uštedjeti toliko da kupi tu mašinu i bilo bi nečasno od mene da joj nabacim sumnju. Sigurno bi se uvrijedila a njeno stanje nije za stavljanje u kušnju jer bi to najviše štetilo djetetu. Zato je nježno prigrli i poljubcem zahvali.Ipak je Elizabeta dobra i poštena žena i ne mogu joj zamjeriti odluke ako kupuje nešto bez moga znanja. Da ispravim grijeh koji bi mogao ostaviti i posljedice na naše dijete moram joj predložiti datum našeg vjenčanja. Svakako to mora biti prije rođenja djeteta. To traži moja vjera a to traži i dijete mada još ne može izgovoriti tu želju. Bilo bi nedostojno da mu poslije netko kaže da je rođen ko kopile. On zaslužuje svoje porijeklo kao i svaki pravi katolik i zato ćemo vjenčanje obaviti što prije.Kad je Elizabeti predložio svoju namjeru gledala ga je s nevjericom. No to je trajalo samo tren. Nakon toga prilazi mu u zagrljaj.Poslije dva tjedna nakon ceremonije na kojoj su prisustvovali još samo Marko i Zlata nije bilo drugih uzvanika. Sve djevojke koje su tog dana prije ili kasnije dolazile na vjenčani obred bile su obućene u bijele vjenčanice a u obaveznoj pratnji prisustvovali su i brojn rođaci i prijatelji. Njihova ceremonijna propračena je ritmom muzike i veselja. Elizabeta je bila obućena skromno. Široka haljina koja je donekle skrivala njene obline i u ruci kita cviječa. Branko je na sebi imao plavo odijelo sa bijelom košuljom i kravatom.Mada je Elizabeta svoje vjenčanje zamišljala u veličanstvenom okruženju uz djeveruše, muzičku pratnju i mnoštvo cviječa, ovakva skromnost ostavila je na njoj utisak života kojeg je do sada imala. Vjenčanje je prije ličilo na posjet izložbi slika nego obredu od kojeg svi očekuju najviše. Žao joj je što tu nisu prisustvovale bar njena mama i sestra, što je izgubila dom, što je postala odbačeno dijete. Ali to se ponavlja od njenog rođenja i za tim više ne mora tugovati. U svom razmišljanju je shvatila da je sada u braku i da je zapravo našla novu obitelj a ona uključuje i obavezu prema toj obitelji koju ne može usporediti sa svojom rodbinom jer ta rodbina ne zaslužuje da o njima razbija glavu, pogotovo ne u ovom času. Došlo je vrijeme da se mora prihvatiti ritual života koji sam po sebi nije pružao više od ljubavi, ali samo od ljubavi se ne živi. Na njnu sreću posao sa Markom teće bez

55

zastoja a novac kojeg su do sada zaradili omogućit će im provod kakav si može upriličiti samo bogataš poslije vjenčanja.Branko je zamišljao da će se poslije vjenčanja nastavak svečanosti odvijati u stanu skromno , onako kako je bilo i na vjenčanju. Veliko iznenađenje bilo je kada su ga doveli u reastoran Anfora u Volovskom – Opatija. Već unaprijed pripremljen stol čekao ih je raskošno ukrašen sa cvijećem i sviječama a to je predskazivalo i zavidan objed kakvog uistinu nije očekivao. Od domačeg sira, pršuta, kavijara, dimljenog lososa, morske lastavice, salate od plodova mora, janjetine do kolača svih vrsta, sladoleda i svečane torte koje su zalivali najboljim vinom i šampanjcem tu je bila i muzika kao i fotograf koji je ovjekoviječio prekretnicu Brankova života.

Elizabeta mada već u poodmakloj trudnoći svakodnevno je izlazila iz kuće i odlazila u grad da nabavi kućne potrebštine. Osim u trgovine zalazila je i u restorane gdje bi se sastajala sa ljudima razne dobi i položaja. Znala je svakog koga mora obići i s kime se mora satati a o tome je vodila i brižljivo podatke ćije je bilješke unosila u svoj notes.Dugačak popis imena s kojima je kntaktirala mogao bi se usporediti s telefonskim menikom. Ispred svake kuće koje je posječivala oprezno je otvarala vrata što bi se moglo protumačiti da dolazi u doticaj sa sumnjivim ljudima.. Svojom arogancijom uz blagi osmjeh razgovarala je sa svim tim osobama a naglasak je uvijek bio na onom što Branko nije smio znati. Ponekad bi kući došla mnogo kasnije nego su je očekivali, no nitko nije provjeravao ni gdje je bila ni kod koga je zalazila.Jednog dana rekla je Branku da će poći u grad kupiti si novu haljinu. Igrom slučaja i Branko se našao u gužvi prolaznika na Korzu.sa svojim prijateljem ali i školskim i radnim kolegom Vladom. Šetajući po Korzu i čavrljajući o nevažnim stvarima odjednom sktreće pogled i kroz izlog restorana ugleda unutra Elizabetu. Sjedila je za stolom uz jednog mladića koji mu se ućini poznat ali nikako da se sjeti odakle. Branko nije imao naviku da istražuje njene izlaske mada mu baš i nije bilo po volji da se sastaje s osobom koju on ne poznaje. Pomišljao jeda je to možda kakav susjed ili kolega sa posla, no o tome neće voditi brigu. Kad otprati Vladu do kraja ulice vratit će se i pridružiti im se da ispuni svoju znatiželju odakle poznaje tog tipa.Branko je sa Vladom govorio o nastavku školovanja na medicinskom fakultetu. Vlado je bio uporan da već ove jeseni zapoćnu sa predavanjima kako bi na vrijeme postigli cilj i postali liječnici. Nakon što su se rastali Branko se vrača do restorana ali ni Elizabete ni tog tipa više ne vidja.Trebao sam odmah svratiti unutra i najaviti da me tu sačeka pa da poslije zajedno pođemo kući, pomisli. Kada je došao u stan očekivao je da će bar tu zateći Elizabetu. No ni tu nije bila. Možda sam malo odveć konzervativan pa to što sumnjam samo je malograđansko sranje. Na poslijetku u ovakvom stanju sigurno si neće tražiti ljubavnika po gradu pa zašto da onda budem ljbomoran. Ovo što mi se događa ukazuje samo na to da se u Elizabetu sve više zaljubljujem a bio bi glup i slijep da ne uvidim da i ona mene voli.Dugo je sjedio sam u sobi čekajući da se i ona vrati. U svom razmišljanju odjednom zaćuje kako se otvaraju vanjska vrata stana. Istog časa kada je Elizabeta ušla odlaže paket i tašnu te pođe u dnevni boravak. Iznenađena trgne se kad ugleda Branka.Što ti radiš doma tako rano, upita ga.

56

Gledao ju je ravno u oči nadajući da će u njima možda nešto otkriti, ali doćim ona to primjeti okrene glavu te podje do ormariča iz kojeg vadi lonćić , usipa vodu i stavlja ga na vatru.Što si to naumila. Pa skuhat ću nam kavu.A gdje si bila danas.Išla sam si kupiti haljinu. Rekla sam ti da ću to ućiniti.Vidio sam te dok sam sa Vladom šetao po Korzu. Nisam ti odmah prišao već sam to namjeravao poslije ali više te nije bilo.Sigurno sam zašla u neku trgovinu.Ne, to je bilo u kavani. Sjedila si u društvu s jednim tipom. Zanima me tko ti je on.Što je tebi, o čemu to prićaš, ljutito će ona.Kako sad što je meni. Pa nisam ti rekao ništa loše. Samo me zanima tko je taj momak s kim si bila u društvu i to je sve.Nisam ja bila sa nikime u društvu. Tebi se pričinjavaju neke halucinacije i zato izmišljaš koješta.Kako to govoriš samnom. Tražim samo da mi kažeš istinu a ti me odmah napadaš i osuđuješ kao da sam skrenuo.Izgleda da i jesi kada ti se pričinjavaju takve stvari.O gospode pa nisaam valda toliko lud da više ne prepoznajem svoju ženu.Izgleda da ipak jesi a to me vrijeđa.Ma kakva si ti to šašavica. Od jednog obićnog upita stvaraš dramu. Ako nisi to ti bila kako ti kažeš ne moramo se zbog toga svađati. Uvredio si me i zato više s tobom neću govoriti.Branko joj priđe, obuhvati je oko pasa i nježno privuće k sebi.Dobro, nećemo više govoriti, a hoćemo li se ljubiti.To već može.potpisala sam pred svjedocima a bračne dužnosti moraju se poštovati.Branko je nježno poljubi. Za to je osjećao žarku želju kako bi mu ona oprostila sumnju.Ona je bila šašava ali ponosna žena koja se zbog te sumnje osjećala i poniženo. Uostalom sve je to bezazleno i nema smisla da zbog tog narušavam sklad našeg braka. Moramo i dalje ostati prijatelji ne sumnjajući više jedan u drugog.I dalje vjeruje da se možda zabunio. Možda je ta osoba ipak samo slićila mojoj supruzi, zato to sve treba što prije zabraviti, zaključio je on.Na trenutak je osjetio glad, a kako je ona postavila kavu na stol zatraži da mu naćini i sendvić.Oprosti što sam te naljutio. Nisam znao da si toliko osjetljiva.Primam tvoju ispriku i toliko da znaš više ne želim da u mene sumnjaš jer za to nemaš ni razloga.Idućih dana Elizabeta je i dalje odlazila od kuće. Nekoliko puta i Branko ju je izveo jer je željela prošetati uz more a kad su se uvečer vratili kući zavirili su u rijeku dojmova na koje su nailazili tokom dana. Kad je Elizabeta legla na kauć Branko joj priđe i svoju ruku položi na njen stomak.Čuj to, pa ovaj se već toliko rita kao da ima loptu kraj sebe. Ako tako nastavi kad odraste mogao bi postati i nogometaš.Ja ipak milim da će postati plivač. Jćer kada sam se kupala toliko se ritao da je pravio valove u kadi.

57

Znaš li da te svakog dana sve više volimValjda je već i v rijeme da jednom i to počneš osjećati.Zar do sada nisam.Ne, čini mi se da ovo danas prvi put ćujem iz tvojih usta.Onda ćeš u buduće to ćuti ćešće.Ne b ih htjela da to samo slušam. Voljela bih da to i osjetim.Slijedećeg dana kad je Branko došao kući s posla odlaže paket na stolić te ulazi u dnevni boravak gdje iznenađen ugleda ukrašen stol oko koga su sjedili Elizabeta, Zlata i Marko.Što je ovo, zar se opet netko ženi., znatiželjno upita Branko.Ne, nitko se ne ženi samo je žalosno da si zaboravio koji je danas datum . Još je žalosnije da za tu priliku ženi nisi donio ni jedan cvijetić.- uvrijeđeno reče Elizabeta.A to je to, a ja već pomislio da ovdje netko slavi zlatni pir mada unaprijed jer do njega ima još puno godina, a što se tiće cvijeća baš sam na jednog nagazio ulazeći u kuću. Idem po njega u koliko nije potpuno oštećen. Strpite se malo i evo me odmah natrag.Svi su se samo ogledavali ali nitko nije progovorio ni riječi. Uto se Branko vrača sa velikm buketom crvenih ruža u ruci.Izgleda da nisam jako nagazio na onaj cvijet. Stavi ga u vazu paće se možda oporaviti. I sretan rođendan draga moja ženice.Kad je uz poljubac predao cvijeće svi zajedno zapjevaše pjesmu: sretan ti rođendanElizabeti od radosti potekoše suze.Trajalo je to samo za trena a onda kada uslijedi objed opet se nastavi razgovor s veseljem.Elizbeta se pokazala i kao dobra kuharica a našla je rješenje kako će ovo malo društvo zadovoljiti svojim jelovnikom držeći se pri tom tradicije primorske kuhinje.Obzirom da je Marko više od drugih volio kapljicu to je i za njega pripremila vino Malvaziju pa je time nakon što su nazdravili raspoloženje još više poraslo.Nakon što je zabava skončala Zlata i Marko se povlaće u sobu a Branko prilazi Elizabeti i iz džepa vadi malenu kutiju koju predaje Elizabeti.Šta je to, upita iznenađena.Otvori kutijicu pa ćeš vidjeti. Skoro sam zaboravio da to imam u džepu.Kad otvori kutiju ugleda u njoj zlatnu narukvicu. Mada se obradovala cvijeću nije uz njega očekivala još i ovo. Uz iskreni osmjeh nekoliko trenutaka ogledavala je narukvicu na svojoj ruci a onda se naglo podiže i otrči do sobe kako bi se pohvalila Marku i Zlati Kad se ponovo vrati u dnevni boravak prilazi Branku i nježno ga poljubi.Nikada nisam svoj rođendan proslavila ovako lijepo.Vidjeći suze u njenim očima Branko joj priđe bliže pa u zagrljaju uputi nježan poljubac.- Toga će biti još i ne trebaš sve veselje unaprijed potrošiti. Ostavi malo i za drugu priliku. Idemo sada leći pa ćeš svoje veselje moći iskazati i na još jedan lijepši i zabavniji naćin a nadam se da će on i mene ućiniti toliko sretnim.Da, maš pravo, pođimo spavati, već je i onako kasno.

Kolega Vlado bio je muškarac impulzivnog izgleda, gradjen poput nekog glumca uvijek elegantan i profinjen. Po izgledu nije mu se moglo odrediti otkud potjeće i što su mu bili roditelji. Dok nije došao u bolnicu radio je na više mjesta ali ovdje na

58

ovom odjelu postao je u svom poslu pravi stručnjak a doimao se i vrlo simpatičan zbog svoje uljudnosti. Tamnosmeđe oći i maslinasta put uz crnu kosu govorili su da dolazi iz južnih krajeva domovine. Mada je imao godina kao i Branko izgledao je malo stariji a tom izgledu doprinjele su i manire koje je uz pristojnu odjeću naglašavao i pred ženama.U razgovoru sa Brankom koji se odnosio na posao prekine ih ulazak doktorice Vlaste, šefice odjela. Žena srednjih godina, prosječne ljepote ali vrlo lijepog tijela na kome se isticala skladno građena stražnjica što je kod Branka pobudilo interes kojeg je i ona primjetila.Doćim je uočio da ga je pročitala skreće pogled kao da se postidio.Kako da ste vas dvojica još tu.Zar je nešto toliko zanmljivo u vašoj raspravi pa ste zaboravili i na pacijente.- upitala je to tobože službeno.Upravo smo namjeravali poći i da ste došli samo par sekundi kasnije više nas ne bi tu zatekli, reče Banko.Shvačam, no nije bitno. Znam da uredno obavljate i na vrijeme svoje obaveze i malo kašnjenje ne znaći ništa A vi ste Branko već duže vrijeme kod nas a još se nismo pravo ni upoznali i red je da i nas dvoje malo porazgovaramo. Kao prvo želim vas upitati jeste li zadovoljni radom kod nas.Hvala lijepo, vrlo sam zadovoljan.Čujem da ste zainteresirani i za daljnje školovanje.Vlado me ubjedio da nastavimo s medicinom već ove jeseni i ne znam je li to za nas kasno.Ne, nikada nije kasno a ako ste odlućili učinite to. Nisam vas pitala koliko vam je godina.Dvadeset tri.Mani baš ne izgledate toliko mlad. Mislila sam da vam je malo više.Ne znam je li to kompliment ili smatrate da sam ozbiljniji nego što izgledam, u svakom slućaju hvala.Po naćin kako je to rekla Branko je bio uvjeren da laže no nije to smatrao nikakvom uvredom.Da li vam treba kakav savjet u vezi sa poslom ili pak nešto što još niste uspjeli razriješiti a tiće se našeg odjela.Ne, za sada je sve u redu a i kolege su me dobro prihvatili pa posao obavljam sa zadovoljstvom. Nadam se da su i pacijenti zadovoljniAko vam što zatreba samo dođite do mene, rado ću vam pomoći ako je u mojoj moći i nemojte se ustrućavati doći u moju kancelariju . Voljela bih da još koji put malo popričam i o drugim temama a ne samo ovim koje se odnose na posao. Nadam se da ćemo se ćešće susretati od danas pa na dalje.Možda od vas ćujem i kakve novine koje me zanimaju. Znate li pisati na pisaću mašinu.Da obzirom da se u slobodno vrijeme bavim i pisanjem knjiga ali samo kao hobi.Baaš lijepo.Doćim mi što zatreba nadam se da ćete uskoćiti i pomoći mi. Pa vidimo se onda momci.Kako je iznenada došla tako je i iznenada odjednom otišla.Ja sam ovdje daleko duže od tebe ali mene nije nikada toliko oblijetala koliko u ovih par trenutaka tebe. Uvjeren sam da je bacila udicu i samo čeka da ju zagrizeš.Daj Vlado ne bulazni, to nema nikakve veze sa privlaćnosti.

59

Itekako ima. Zar ti ne znaš da joj se nedavno muž unesrećio i sada je mlada udovica a kako je još uvijek poželjna želi nadoknaditi izgubljeno vrijeme i sve mi se ćini da je ovaj put odabrala tebe.Ti se šališ, možda je gledala u mene a mislila na tebe, A i na njoj sam uvidio kako se postidjela dok je ugledala mene unutra u sobi. Sigurno je očekivala da će te naći samog.Čuj Branko, bolje je da pođemo na posao jer ovako bi mogli raspravljati do sutra a ne di došli do rezultata.U hodniku su razgovarali o nevažnim stvarima a potom Branko ulazi u lift. Kad je izlazio zamišljen naleti na medicinsku sestru. U sudaru obuhvati je oko pasa i zadrži da ne padne.Zar se mi moramo uvijek susretati samo na ovaj naćin i kaniš li me ovako držati u zagrljaju do kraja radnog vremena ili me misliš pustiti da bar na tren udahnem i malo zraka.Joj oprosti. Pusti je i malo ustukne., ali ne skreće pogled sa njenih očiju.Bila je to Marica odjevena u klasićnu opremu kakve nose medicinske sestre a koja je na njioj isticala intenzivni strast i ženstvenost. Njen kontakt pobudio je kod Branka požudu i želju da ju još jednom prigrli, ali zbog okolnosti odustao je. I dalje je zurio u njene prekrasne obline a nda pogled usmjeri na njezino lice na kome su se isticale provokativno napućene usne i vesele zelene oči.U ovom poslu danas čovjek više nikome ne može vjerovati. Bila sam uvjerena da dok si me držao u naručju da ćeš me i poljubiti a ono ni spomen od toga.Ta mala ima u sebi nešto što mami ko magnet a u ovakvim okolnostima ne smije puno čekati. Uhvati je za ruku i uvuće u lift koji je još uvijek tu stajao.Ako se misliš grubo ponašati udarit ću te nogom. Ako ti misliš biti histerična bolje je da zatvoriš oči jer u mom zagrljaju se ne udara već ljubi. Tada je obuhvati i privlaći sebi . Uslijedilo je ljubljenje sve do zadnjeg kata.Doćim su tu stigli ponovo pokreće lift prema prizemlju . Ponovo nastave s ljubljenjem.Kada se lift zaustavi i otvore vrata Branko iznenađen trže se kad pred vratima ugleda sestru Maru. Polako izlaze.Doćim ih je ugledala kako se drže za ruke Mara pokunjena pogleda poleti u lift i ukljući ga u pogonBranko bi ućinio sve samo da je mogao to izbjeći.Marica ga je još uvijek zaljubljeno držala za ruku ne primjećujući promjene na njegovom licu.Uh, nisi mi dao ni da dođem do daha a kamo li do riječi ali neka me vrag odnese ako kažem da mi nije prijalo. Mislim da od sada više nećeš ćekati da me potražiš na odjelu. Pri tom se osvrne da vidi ima li koga u hodniku a onda kad utvrdi da su sami još mu se jednom približi , strasno ga poljubi a potom odlazi. U odlasku reče: Bog, čeka me još puno posla, no nadam se da ćemo se uskoro vidjeti.Brankovo je srce snažno udaralo dok je odlazila, ali ne zbog poljubca već zato što odlući poči za Marom. Pozove lift. Doćim je ušao dvoumi se koji kat da odabere.Onda se odlući i pritišće zadnje dugme. Kad je izašao iz fifta odmah je zapazi. Stojala je kraj jednog prozora i nijemo zurila u drveće bolničkog parka. Branko joj prilazi i lagano hvata za ruku. Vidjeći je u žalosnom stanju osjeti da je ova ženska ponosna na svoj obraz i da će svako njegovo opravdanje biti uzaludno.

60

Ne trebaš se opravdavati, preduhitri ga ona. Sve sam vidjela svojim očima i detalje neću spominjati. Mada sam te željno očekivala svih ovih dana nadala sam se da će se naš odnos pokrenuti u drugom pravcu danas uviđam da od toga nema ništa. Jedino mi je žao da to nisam spoznala ranije a možda je tako i bolje. Tko zna kako bi kasnije podnijela poraz..Branko je bio mladić koji je ženama znao davati komplimente iznoseći kako mu one mnogo znaće, ali u ovom slućaju ostao je bez riječi. Netremice ju je gledao tražeći oprost ali ona se osjećala kao da je doživjela električni udar pa i ako je bila ljubomorna obratila mu se službeno.Molila bih te da ne pođeš samnom u lift. Radije sačekaj dok se ne vrati.Mogu li te barem otpratiti dio puta.Ne, hoću da budem sama i da se što prije udaljim sa ovoga mjesta.Dozvoli da idem s tobom bar do lifta.Sve do kraja držao ju je za ruku.Kad je lift pristigao ona ulazi i sprečava ga guranjem da i on ne podje za njom.Molim te pusti me unutra. Nije ga poslušala. Lift je već pošao. Zamišljen čekao je dok se ne ugasi kontrolna lampica a potom pritišće dugme. Zurio je u vrata koja su ostajala zatvorena dok je liftt prolazio sve nižeKakav sam ja baksuz. Sada sam si stvorio još jednog neprijatelja. A kada Marici saopćim još da sam oženjen i da moramo prekinuti a još nismo ni zapoćeli broj n eprijatelja će se još povečati. A tako mi i treba kad ne znam granicu dokle smijem ići. Sad mi drugo ne preostaje nego skončati još i sa ovom drugom jer kad bi o njima doznala moja žena tek bi tada nastao problem. U ovom stanju u kojem je sada ne bi htio da joj naudim a pogotovo ne bih mogao podnijeti posljedice u koliko bi do njih došlo.Shvatio je da će u svom radu i dalje se susretati sa sestrama samo ga one više neće gledati sa simpatijama kao do sada

Branko je vješto upravljao sa svojim starim automobilom ćineći da zna kuda ide. Opušten izgledao je kao da ga ne muće nikakvi problemi ali u biti još je uvijek bila prisutna nelagoda u kojoj se našao zbog obje medicinske sestre. Zaustavio se na obali pristaništa i u jednom uglu ugledao slobodno mjesto gdje parkira auto.Doćim je izišao potapše rukom svog ljubimca i reče: brzo ću se vratiti. Tada prilazi Korzu. Na tom putgu susreće zgodne djevojke. Osjeti želju da bi sa nekom stupio rado u kontakt ali kad mu se pred očima u mislima ukaže žena odustaje od te namjere te ugrizom usne pođe dalje. Stigavši na Korz susreće nekoliko prijatelja i poznanika ali sa ni jednim se ne zadržava već ide dalje uz letimićni pozdrav. Pred jednim izlogom robne kuće stojao je mladić i svirao harmoniku. Njegova muzika ugodna za uho dopirala je daleko niz ulicu. Uz Branka privukla je još nekoliko posjetilaca, Kad je mladić završio melodiju Branko ubaci novćić u futrolu harmonike i pođe dalje. Ogledavajući izloge dućana nije našao ništa znaćajno što bi mu privuklo pozornost te se zbog toga nigdje i nije dulje zadržavao. I taman kad se kod jednog izloga zaustavi iza sebe ćuje riječi:Bog Branko, baš dob ro da sam te sreoO Livijo, otkud ti ovdje i što ti to znaći dobro sretanje.

61

Ne znam kako da zapčoćnem.Tako da kažeš što te tišti.Treba mi deset tisuća kuna jer mi baš toliko nedostaje još da si kupim novi auto a novac sam zaboravio kod kuće na stolu. Možeš li mi pomoći. Sutra ti svakako vračam.Mogu ti pomoći sa deset kuna da imaš za BUS a ne moraš ih ni vratiti.Ja sam mislio da ćeš pasti na štos i ponuditi mi više ali i tih deset kuna bit će dosta za dvije kave. Idemo onda negdje sjesti.Ako se radi samo o tome da zajedno sjednemo i malo popričamo onda uz kavu možemo i za bar još toliko nazdraviti s nećim konkretnijim. Reci mi gdje ćemo.Uđimo u stari grad. Tamo je puno kavana i valjda će se naći i koje prazno mjesto za nas.Doćim su sjeli u jednu kavanu narućili su kavu i konjak.Za naše prijateljstvo koje dotira još iz mladosti..- nazdravi Branko.Nemoj odmah sve ispiti kako bismo ostavili dojam da ćemo se tu još zadržati. Ako ti je do dojma možemo narućiti još jednu turu.Da ti nisi dobio plaću pa se zato želiš iskazati.Ne, ali toliko koliko treba za poćastiti prijatelja uvijek se nadje.Lijepo da si to rekao ali ja danas želim doći kući na dvije noge a ne četiri. Pa kad je tako slijedeća tura ide na moj račun.Takvog te volim, potapše ga Branko po ramenu samo danas ja ipak sve plačam na račun moje ženidbe koja je nedavno obavljena.A tako znaći. Ipak te je neka upecala. Neka, neka, baš mi je drago, čestitam, a i zašto bi tebi bilo bolje nego meni. Sad ćeš barem znati što znaći biti oženjen i koja su tu trpljenja.Rano je govoriti tome, sve nek ćeka no nadam se da neće biti ništa lošije nego je tebi.Nakon što su ispili i drugu turu oglasi se Livijo.Možda je nezgodno da se upličem u tvoje braćne probleme no kao prijatelj nadam se da ćeš reći sitnicu za koj ću te upitati.Samo pitaj, pa ne poznajemo se valjda od jučer.Prvo mi reci jesi li zadovoljan brakom. Poznavajući te čovjek se može svaćemu nadati.Ljudi se mijenjaju. Od dječaka postaješ zreo a potom starac. A kao biološko biće stvoreni smo za to da osnujemo obitelj a s njom i potomstvo i zašto bi ja bio izuzetak. Za sada mi je ta jedna sasma dovoljna.Toga sam se i bojao ali ako je sve u redu nema problema.Nego reci mi kad smo već kod te jedne kako ispunjavaš braćne baveze.Ne znam na što se to odnosi.sve.Koliko puta tjedno obavljaš one stvari.Kako tjedno, valjda misliš dnevno. Bar tri puta. Ujutro, popodne i obavezno prije spavanja.Čovjeće, pa jesi li ti pri sebi- začuđeno reče Livijo.Ne znam zašto to misliš, još začuđeniji je bio Branko.Jel tebi jasno da čovjek posjeduje samo deset tisuća metaka a život je dug i tu municiju treba ravnomjerno raspodjeliti kako bi mogao bračne dužnosti obavljati i u starosti.

62

Ma nemoj mi reči a ja sam do sada slušao da što veća uporaba to je duži opstanak.Ni govora, ako ovako nastaviš brzo ćeš se istrošiti a onda kad ti bude najpotrebniji više nećeš moći i tada nastaju problemi.Jel ti to mene zafrkavaš ili zbilja to misliš ozbljn.I te kako ozbiljno.Reci mi onda koliko puta ti obavljaš te svoje bračne dužnosti.Samo jednom tjedno. Ja sam si za to odredio Četvrtak i za sada mislim da je to dovoljno i meni i ženi.Ne znam što da ti kažem, no sudeći po godinama kod mene je ta potreba daleko veća a i ne mislim doživjeti sto godina da bi se trebao čuvati za tu dob, a u ovom trenutku napretka gdje te opasnost ćeka na svakom koraku može ti se što desiti i što onda. Onda tu rezervu koju si čuvao možeš samo pokloniti drugom.Kao novopečenom oženjenom čovjeku ja sam ti samo dao savjet a ti ga ne moraš prihvatiti.Kakvi smo mi to šašavci da razbijamo glave na te sitnice. Radije mi reci kako je Zdenka. Nisam je dugo vidio.Ona je dobro. Koji put te sominje pa tako saznajem o tebi.Kako si s njom dosad uspio preživjeti tolike godine.U braku ti je monotonija. Ljudi se zapravo ne vole mijenjati, ćak se užasavaju od promjene a ako do njih i dođe na to treba pripremiti i ženu i servirati joj nježno.Ne znam kako će meni biti sa mojom Elizabetom.Čitam u novinama da u nekim afričkim plemenima muževi upoznaju svoju ženu tek tada kada se obavi brak.- reče Livijo.A zar je kod nas drugačije-Uh kako je muzika u ovoj kavani bučna , uz to još je i uključen TV gdje se gleda nogometna utakmica pa ne znaš je li čovjek tu sluša muziku, spikera ili sugovornika do sebe.Da i meni to smeta.Zanima me je li to gazda time želi privući ili otjerati goste iz lokala.Ma pogledaj samo kakvi su to gosti oko nas. Sve neki dugokosi minđušari. A da mi nismo to kročili u kakav pederski klub. O bože, kuda to zađesmo.Ne brini, unatoć što smo ovdje i dalje ćemo ostati normalni. Ovi zasigurno ne trebaju brinuti o svojim metcima.Zašto to misliš.Pa zato što ne znaš je li muško ili žensko.Što god bilo ti uživaju u svom izgledu. Mislim da je za to i najveći klrivac novac.Kažu da novac vlada svijetom. Njime se sve kupuje pa tako i tijelo. Danas se jednako prodaju žene ko i muškarci a upravo zbog novca dolazi do kolizije u društvu. Dok mi u Hrvatskoj polemiziramo o efektima stabilizacije gospodarski i socijalni položaji sve se više narušavaju.Uz to živimo još uvijek u državi u kojoj nema pravnog identiteta pa vlada anarhija. A i povijest nam govori da kod Hrvata nikad i nije bilo tog identiteta pa zato i danas vlada uzrečica: dva Hrvata, tri stranke. I prije kao i danas socijalni i gospodarski poremečaji navodili su Hrvate da mijenjaju identitet. Razlog je možda u sedamstoljetnoj okupaciji Hrvatske. Ipak sudeći po istraživanju izgleda da danas najveći utjecaj na promjene identiteta ima glazba. I ako ona oplemenjuje i usrećuje čovjeka, mada neke i iritira, njom se još

63

uvijek manipulira. Zato i ne treba ćuditi se izgledu glazbenika a upravo oni najviše odstupaju dok ih slijedbenici imitiraju. Glazbu svatko prihvaća kao vid slobodnog izražavanja pa danas u glazbi nije pitanje samo sluh već i vid a glazbenici idu dotle da i svoj izgled nametnu kao imiđ publici. Na žalost jedan dio njih to ćini u negativnom smislu dok se drugi uz dodatne efekte drže ukusa. A publika je podjeljena. Jedni u neukusu vide sažaljenje dok drugi oduševljenje. U kulturi jedna od bitnih odrednica je i poštivanje čovjeka a obilježje nekulture nespojiva je s našim prestavljanjem kulture Europi.Kažu da odijelo ne ćini čovjeka ali zato čovjeka ćini njegov izgled.A ako se neko stidi svog izgleda koji odstupa od većine ne bi ga trebalo isticati već ignorirati. Taj je izgled plod lažne slobode. Nije toćno da u demokraciji možemo raditi što god zaželimo. To bi onda bila anarhija a od anarhije do zloćina samo je jedan mali korak. Zato uljepšavanjem sebe uljepšavamoi okolinu. Uljepšavanje utiće i na produktivnost, sklad u obitelji, društvu. Mi ne želimo da nam potomci kažu – ne ovo nisu naši preci. Želimo se Europi predstaviti kao Hrvati a izgled nekih Hrvata ne samo da nije Hrvatski već ni nalik Hrvatskoj.Kažu da u svakom društvu četvrtina ljudi odstupa od cjeline bilo u negativnostima, anomalijama ili poremečenom ponašanju. Na sreću većina se ne slaže sa ekstremistima. Pa ako su neki pjevači otišli u ekstremizam to ipak ne znaći da više nećemo slušati njihove pjesme. Isto tako ako gledamo neki kaubojski film nećemo odmah uskočiti u traperice i opasati se s revolverom. Vremenom će i imitatori shvatiti da su bili u zabludi pa će sa sebe odbaciti sve ono što ih ćini otkačenjacima te prihvatiti razum i svojim izgledom prilagoditi se okolini. Drugi neće ići tim putem već će možda prihvaiti drugu krajnost i time ponovo dati povod za diskusiju. Zato je bolje time se ne opterečivati i lupati glavu Radije se mi prihvatimo ovih naših čaša i nazdravimo našoj budućnosti u kojoj će Hrvati poštivati svoj hrvatski identitet i tradicionalne vrednoteLivijo nije čovjek koji voli davati komplimente. Gledao je u Branka poput psa koji očekuje da ga poslije pogladiš, pa reče:Slušao sam te ko da u crkvi slušam propovijed i mogu ti reči da imaš smisla za propovjednika A trebao bi to i zapisati pa da jednog dana napišeš i knjigu.Ja sam se već odavno dao u pisanje knjige samo se plašim da od toga neće biti nikakve koristi.U kom smislu očekuješ tu korist.Ne u novcu već u pronalasku izdavaća.Pa njih danas bar ima ko pljeve.Da, ali svaki za to traži novac a ja sam gol ko crkvrni miš.Možda jednog dana i uspiješ. Reci o ćemu sada pišeš?Gluposti kojima želim nasmijati čitaoce.Zašto se ne daš u neki romanNapisao sam i to ali ne ide to samo tako. Možda se jednog dana nešto i okrene ali dok dođu ta vremena treba vremena a vrijeme sve više odmiće i bojim se da poslije ne bude kasno.Traba biti uporan i ustrajati jer to je jedino rješenje u realizaciji a ona će sigurno jednog dana se i osrvariti.

64

Srpski komediograf Branislav Nušić na realizaciju svojeg prvog kazališnog dijela čekao je punih dvadeset godina.No vidiš da se čekanje ipak isplati. Kad ti izađe prva knjiga nadam se da ćeš mi posvetit jednu.Nema problema jedino se bojim da zbog starosti budeš u stanju i da ju proćitaš.Ne brini za moje godine, ja ću i u osamdesetoj biti još uvijek mlad jer ja ćuvam svoje metke za razliku od tebe koji bi već sa pedeset mogao postati starac.O tome će odlućiti vrijeme pa ako ga doživimo tek onda o mladosti možemo i razgovarati.U to ime da popijemo još po jednu turu.Ne dolazi u obzir više ni kapljica. Želim doći kući na dvije noge to sam ti već rekao a iZdenka se već sigurno brine gdje sam. Vjerovatno se i tvoja ženica brine o tebi.Ako je tako idemo onda i čuvaj se i ne troši uzalud svoje metke- reče Branko uz osmjeh.

Prošavši ispod Gradskog tornja Branko skrene desno Korzom. Promatrao je izloge i kragnu kaputa i povlači natrag. Istovremeno mladić koji se prvi pripriječiona tom putu stvori se pred jednom kavanom. Pored njega desetine prolaznika hodalo je u oba pravca. Otkad je Korzo preuređeno izgleda da su svi besposličari grada našli tu svoje utoćište i opuštenost. U kavani iza velikog staklenog prozora jedan mladićplazio je jezik , pravio rogove i druge grimase nekom starijem čovjeku sa druge strane stakla koji se tu slučajno zatekao. Ne obaziući se na mladićevo izrugivanje čovjek pođe dalje. Nije prošao ni pet koraka a mladić iostrći na cestu i tom čovjeku prijepreći put. Po godinama mladić je mogao imati najviše 16 ili manje.Iz usta dimila mu se cigareta a duga kosa slijevala mu se niz ramena prekrivajući prljavu majicu plave boje.Doćim je pristupio do čovjeka lijevom rukom hvata ga za rever kaputa dok drugom stisnute pesnice prijeti da će ga udaiti .U prvi momenat čovjek se nije snašao a onda snažnim glasom reče: Ostavi me na miru da i dalje idem svojim putem.Istog časa iz kavane istrče još osmorica njih istog izgleda poput mladića i odmah opkoliše nedužnog čovjeka. Jedan od tih blijed prištavog lica sa puno naušnica u oba uha hvata čov jeka otraga za kragnu i povlači ga natrag. Istog časa mladić koji ga je prvi prepriječio zadaje mu snažan udarac u bradu. Zgranut na sve to čovjek se pokuša obraniti ali ga pretekne udaac drugog napadaća a potom još nekoliko od ostalih. Krvava nosa i zubiju dok je ležao na zemlji pokušava lice prekriti rukama kako bi se bolje obranio od najezde novih udaraca koji su sada uslijedili i nogama. Dok su ga tukli čovjek je zapomagao i stenjao. A onda su mladići svoje okrvavljene ruke obrisali o čovjekovu odjeću i u žurb nestali s poprišta. Isprebijan čovjek ležao je u lokvi krvi poput ranjene zvijeri. Nije trebalo dugo da ga ovi i dotuku.Postavši svijestan što se događa Branko je ćekao da će neko prići i pomoći jadnom čovjeku a kad uvidi da svi samo nijemo posmatraju pristupa sam. Lagano ga prihvati ispod pazuha i podiže u sijed.Možete li govoriti.Čovjek samo lagano klimne glavom.Iznenada Branko na svom ramenu osjeti lagano tapkanje dlanom. Okreće glavu i ugleda iza sebe starijeg čovjeka.

65

Ja ću vam pomoći da ga dignemo, rekao je smireno.Pretučeni je snažno dahtao dok su ga dizali uz tihe jecaje.Zašto su vas ovi tipovi pretukli, ne izdrži a da ne upita Branko.Ja zbilja ne znam. Nikoga nisam vređao, nikoga od njih ne poznam i čini mi se da nisu imali nikakav razlog osim izživljavanja.To je posljedica današnje demokracije u kojoj nema ni reda ni zakona, ni pravde, dobaci pridošli gospodin.Kad se pretućeni čovjek osloni na svoje noge Branko se zagleda opet u prolaznika.Nakon znatiželjnog prmatranja ko da gledaju utakicu čim je to završilo opet su se dali u svoje kretanje kao da se i nije ništa događaloBranko polazi dalje i dok hoda razmišlja o prethodnom dogđanju. U prolazu kraj kuća nedavno obojenih i obnovljenih uoćavali su se ispisani grafiti. Koliko će koštati sada njihovo uklanjanje i tko će to platiti. To nitko ni ne pita a kamo li da pronalazi krivce. U svom razmišljanju Branko se sijeća da je među tim mladićima bio i jedan malo stariji od ostalih ali nikako mu ne pada na pamet odakle ga poznaje. U noćnoj tišini jedino je slušao topot koraka prolaznika po Korzu. Pred jednim dučano zatiće dva postarija prolaznika.Raspravljali su o današnjim polkitičkim zbivanjima kod nas. Pokraj njih projurila su dva mladića . Obojica s dugim kosama izgledali su ko blizanci. Pogled na Korzo uz svjetlucanje uličnih lampi i sve većeg priliva mladića navodili su Branka da na daljnjeim putu bude na oprezu kako i on ne bi doživio sudbinu pretućenog čovjeka. Stoga stavi ruku u džep da utvrdi ima li kakav tvrdi predmet s kojim bi se lakše obranio.Osim čiste maramice nije našao ništa. Prošao je još pored nekoliko kuća ali nije primjetio nikakvu opasnost, no to nije smatrao kao znak pobjede već samo kao olakšanje. Doćim je zašao u prvu ulicu desno više nije promatrao izloge. Cilj mu je bio da što prije stigne do kuće. Blizu slijedećeg ugla prema njemu korača neki čovjek. Na prvi pogled izgledao je mlađi ali Branko ga nije puno zagledavao. Tek kad je pristigao do njega Branko sav vesel izusti : Vlado, otkud ti. Da, bio je to njegov kolega s posla.Što je s tobom, izgledaš kao da dolaziš s nekog poprišta gdje se odvijao ratni sukob.Rekao je to Vlado umjesto pozdrava.Upravo tako i je.Branko mu ukratko ispriča što se dogodilo.Ne razbijaj time glavu. Toga je oduvijek bilo i bit će još, pogotovo zato jer to odgovara onima u vlasti.Dok se koljemo međusobno oni trljaju ruke..Čudi me da se nitko od prolaznika nije umješao i stao na stranu nevinog čovjeka.Svako tko bi to ućinio bio bi samo pojedinac i kao takav meta huliganima za još jedn izživljavanje.No kad bi ljudi nastupili ko grupa brzo bi nestalo huliganstva i slićnih istupa ali ljudi su zaokupljeni svojim brigama, svojim poslovima i svojim obiteljima a kako već znaju da svako uplitanje za sobom povlaći i osvetu ovih koji su kod nas na žalost zakonom zaštićeni više od medvjeda ne samo zbog maloljetnosti već i zbog očevih veza i vezica pa u takvim razmiricama uvijek nastrada poštenjak. Eto zato ostaju po strani kako ne bi izazvali nevolje.Ali to ovima daje poticaj za nova nasilja.Ni tog čovjeka nisu pretukli zbog neke krivnje već iz objesti. U njemu su našli žrtvu u koju su istresli višak svoje energije.Možda su bez posla, bez vjere, bez budućnosti kivni ne samo na svoje najbliže već i na cijeli svijet i zato se osvećuju n brutalni naćin onima na koje naiđu a to samo zato što su im pravi krivci nedostižni.

66

Ti kao da ih opravdavaš.Ne, ali to su činjenice.Ja ipak mislim da su činjenice u bezakonju koji vlada u našoj državi a oni koji odlućuju o zakonu smatraju da je bolje da se mi dolje glođemo međusobno kako bi oni i dalje mogli upravljati državom i njenom imovinom u vlastitom interesu.Čuj Branko, mi nećemo ispraviti krivu Drinu a to što pokušavamo ljutnjom otkloniti samo je pljuvanje uz vjetar. Radije mi reci kuda si pošao.Doma a ti.I ja, bio sam kod neke mačke i sada hitam da se naspavam jer sutra se rano dižem. A i ti više ne razbijaj glavu s huliganima jer bi se mogao ozlijediti i bez njih. Ako ti je ipak do toga radije glavom udaraj o zid samo pazi da ga ne oštetiš. Bog.Doćim je Branko prispio doma osjeti neku nelagodu.Uznemirena glasa obrati se Elizbeti. Zar se desilo nešto loše. Gdje su Marko i Zlata.Istog momenta na vratima se pojavi zaplakana Zlata. Branko joj prilazi i dočekiva u zagrljaj te je tješeći upita.Zar se Marku nešto loše desilo na poslu. Nije vrag da je nastradao.Zlata je samo užasnuta zurila u njega Kad se od plača počela tresti Branko je dovodi do kauća i poleže na njega.Nadam se da ćeš se sada smiriti i reči mi što je po srijedi.Uto prilazi i Elizabeta do Zlate a nakon što je podigne u sijed reče. Sjedimo svi za stol a onda ćemo o svemu popričati.Doćim su to učinili oglasi se Zlata: Nastale su neprilike u kući.Prvo mi reci je li Marko nastradao. Upita ju znatiželjno Branko.Zlata odmahiva glavom.Onda je dobro jer se sve drugo dade rješiti.Nije nastradao ali mogao bi, nadoda Zlata.Reci onda što je po srjedi. Ovo iščekivanje me ubija.Policija ga je odvela u zatvor.Kakve veze Marko ima sa kriminalom da bi policija morala intervenirati.Optužili su ga za krađu, kroz plać govori Zlata.Doćim to zaćuje Branko rukama prekriva oči a potom svoju glavu prislanja na Zlatino rame. Kad ju opet podigne upita. Kako se to moglo dogoditi. Imaš li i ti Elizabeta u tome svoje prste. Pogleda je mrko.Otkud bi ja u tome mogla sudjelovati., odgovorila je smireno.Zlato, dodaj mi čašu vode. Usta su mi se osušila od tuge.Doćim mu je dala čašu, ispije vodu na tren.Nakon toga uz plač opet se oglasi Zlata: Tko će sada skrbiti za mene, rekla je to uz glasan jecaj.Branko je ponovo prihvati u zagrljaj. U očima mu je zračila tuga. Učinio bi sve da sprijeći Markovo uhičenje.Krađa je težak grijeh i tko zna na koliko će ga godina za to osuditiDok je to govorio i dalje je držao Zlatu u zagrljaju. Elizabeta je samo mirno sijedila i promatrala bez riječi ,kad je prestao jecaj Branko je pusti i pogledi po kosi. Ne dajući joj vremena da što kaže podigne se sa stolice i prilazi prozoru a potom se ponovo vrača do Zlate.

67

Dok smo mi ovdje ne trebaš se brinuti. Možda ti se ukaže i prilika da si nađeš poslije kakav posao a dok je Marko tamo svi ćemo se zajedno moliti za njegov povratak a kad do toga dođe proslavit ćemo dostojno kao pravi rođaci.Nakon ovih umirujućih riječi obje žene poprimile su veseliji izgled Ko na komandu obje žene prilaze mu u zagrljaj.U životu nedaće nam uvijek dolaze bez upozorenja ali u slozi ćemo ih lakše preboliti.Nadam se da se slažete.Vidjet ćemo, oglasi se Zlata.Već je kasno i najbolje je da sada pođemo na spavanje a sutra ćemo nastaviti sa našim razgovorom.Možda vijesti budu veselije a to će nas utješiti. Svi ćemo se boriti da i Marku ulijemo vjeru i nadu da će sve dobro završiti. Nakon toga poljubi Zlatu u obraz a Elizabetu hvata pod ruku i dovodi do Zlate te zajedno odlaze do sobe .

Nakon suđenja novine su objavile samo maleni natpis da je Marko osuđen na šest godina zatvora zbog provalne krađe.Navodi se da je imao i suradnike ali još se vodi istraga tko su oni.Prosječan čovjek ne može naći svoje mjesto ni u štampi. Da se kojim slučajem radilo o nekom političaru, nogometašu ili estradnoj zviezdi o tome bi pisalo na bar tri stranice i to ne samo u lokalnim novinama već u svim listovima Hrvtske. No i ovako je bolje jer ta sramota nije se proćula dalje od Rijeke.Branko je mogao shvatiti da je krađa grijeh i da za nju treba odgovarati ali ova kazna je ipak pretjerana. Gajio je nadu da će nakon žalbe doći bar do pomilovanja i da će se kazna smanjiti. Ne bi ga ćudilo da je naćinio oružanu pljčku ali za to što je prisvojio neke sitnice iz poduzeća i što je to prodavao sitnim trgovcima za malu lovu sigurno nije veliki grijeh. Marko je uvijek nosio jednostavnu i skromnu garderobu. Nikada se nije dobijao dojam da posjeduje puno novaca.U svom zanatu bio je i izvanredan stručnjak s osječajem da svakom čovjeku pomogne. Pa ni njegova žena ne posjeduje nikakve dragulje dostojne za svoj izgled i godine mada bi sa tih 35 uz skupocijen nakit i pristojnu toaletu izgledala savršeno, uz to i mnogo mlađa. Jest da je ona trošila novac svaki dan ali to su bili ipak sitni izdaci samo za nužne potrebe. Ubrajala se u žene srednjeg staleža ćiji jde cilj imati ono za ćim teže i sve druge obitelji slićnog imovnog stanja.. Kad su dobili taj stan kojeg još uvijek otplaćuju, jedino što su smjestili u njega bilo je dva kofera. Nešto namještaja pribavili su na kredit. A Marko je bio i kadar ućiniti mnogo s vlastitim rukama.ćime su uštedjeli znatna sredstva. Unatoć svega u kući je stvoren utisak skromnosti a ne izobilja. Kako je onda Marko mogao toga toliko pokrasti a vrijdnosti se ne vide. Da neko posjeduje bpogatstvo oblazio bi skupocijene hotele, trgovine, ljetovališta, trošio bi bar na putovanja.Sa puno novca može si kupiti i veći stan ili vikendica na moru pa čak i v rijedan automobil. . Sve to nije ostvario a automobil koji je star već 20 godina još i sada stoji parkiran ispred kuće. Marko je stariji 12 godina od Branka. Jedina preokupacije u slobodno vrijeme bila je posjet gostionici gdje je sa prijateljima ispio koju čašicu. Najviše se zadržavao u bistrou Premijer gdje se uz dobru kapljicu mogla slušati i muzika viječnih šlagera. Uvijek je govorio da takva muzika oplemenjje i dušu i da za ako ne zbiog drugog a ono zbog nje isplati doći ovamlo. Ako bi netko pomislio da je na te izlaske puno trošio gadno bi se prevario. Nikada nije pio više od ostalih prijatelja. Kada se vraćao ženi doćekivala ga je

68

uljudno što najbolje govori i o skladu u obitelji. To je i razlog da Branko nikako ne može objasniti iznos za koji je optužen.Ako se naši političari rasipaju novcem za koji ni ne znaš odakle im je dospio to nitko ne pita kao da se radi o sasma bezazlenoj stvari. I dok jedni nemaju ni za kruh drugi se razbacuju s njim na račun zajedništva.Markova želja bila je da dopuni obitelj sinom. Unatoć mnogih pokušaja, nadanja i izdataka sve je ostalo bezuspješno. Kako su prolazile godine Zlatu je slao na brojne preglede ali na žalost sve je ostalo samo na tome. Zato sve ono što je bilo pripremljeno za prinovu u obitelji ostalo je samo kao suvenir. Kad bi netko optužio Zlatu i uperio prst na nju da flertuje sa drugima Marko bi uvijek stao na njenu stranu. Za razliku od nje on je prema drugim djevojkama iskazivao simpatije ali zato nikada nije narušavao bračne obaveze. Branko ga je smatrao poštenjakom i Zbog toga je opravdavao njegove optužbe.A svi koji su vezani za krivnju uvijek nalaze opravdanje za te greške. To Branka podsjeti na događaj iz djetinjstva u kome je akter jedan njegov bogati mještanin.Kad su policajci došli tom bogatašu u kuću i odveli sina u zatvor zato što je ukrao vreču žita, otac je planuo govoreći da je to bezobrazluk.Kako mogu zboj jedne vreče nekoga zatvoriti govorio je otac.Ali ta je vreča bila na kamionu.Svejedno je gdje je bila, to je neznatno.Pa on je ukrao s njom i kamion.Što znaći jedan kamio, možda je bio več star i za otpad.Neće se valjda zbog tog nekog odvoditi u zatvor.Da, ali on je sa tim kamionom naletio na kuću koju je srušio do temelja.Možda je kuća bila trošna pa bi se srušila i sama od sebe.U kući je bilo i dijete koje je ostalo zatrpano.Za to su krivi roditelji koji nisu dovoljno pazili na njega. Ako su gdje išli trebali su dijete uzeti sobom.Ali roditelji su pazili na dijete i zajedno sa njime stradali zatrpani pod ruševinama kuće.Da li na ovom primjeru i Branko treba tražiti opravdanje za Marka.Razumije se da čovjek treba tražiti pravdanje za nedjelo koje je ućinio njegov bližnji, no pravnu odluku donosi sud.Zato želja i odluka ne idu zajedno. Neće mu pomoći bijes niti to da nogama lupa o vrata niti da urliće od očaja.Dok je tako razmišljao o Marku Branko prilazi prozoru i dolje na lici zapazi dječaka maslinaste puti i crne kose koja mu prekriva oči. Nekoliko tre nutaka pratio je igru dječaka a onda svati da će za koji dan gledati i svog dječaka ili djevojčicu s kojim će se i sam poigrati. Tada se nasmije a potom prilazi kupaoni gdje nađe Elizabetu.Upravo je fenom sušila kosu. Dok joj je prilazio zagleda se u njezn trbuh kao da u njemu vidi obrise djeteta.Ćim ga ugleda Elizabeta isključuje fen i reče:Zar te nešto mući.Ne, zašto to pitaš.Nekeko mi izgledaš zamišljeno.Jesi li se ti naspavala.Da, samnom je sve u redu.Gdje je Zlata.

69

Još je u krevetu. Ja sam već oprala veš, kosu, obavila i druge poslove po kući a vas se dvoje samo izležavate po tim krevetima.Danas ne radim pa zašto da se ranije dižem. Mogla si me pozvati da ti pomognem. U tom se stanju e smiješ previše opterećivati a i Zlata bi ti pomogla da ju zatražiš.Još mi nije kritično vrijeme a kad ono dođe ne brini već ću vas tražiti pomoć.Izgleda da će danas biti lijep dan. Kako bi bilo da izađemo negdje u prirodu.Hm, mala šetnja uz more dobro bi mi došla. Da zovemo i Zlatu.Ako hoćeš, bit će mi drago.Možda ti vani zatreba i kakva pomoć, a u tom pogledu žene su spretnije.Ne još ,ali osječam kako već stišće ruke i traži da što prije izađe van kako bi ugledala svoje roditelje.Branko joj priđe i jednu ruku nježno polaže na stomak a drugom je hvata za rame i potom privuće bliže te strasno poljubi. Nakon toga zagrljrni pođu do Zlatine sobe.

Tog jutra Branko otvara oči i ugleda Elizabetu kako sjedi na stolici zabačene glave i raširenih nogu. S jednom rukom drži se za rub stolice. Na njenom licu blijeda koža bila je natopljena znojem, Izgledala je izmućeno , na to su ukazivali i podočnjaci te ubrzano disanje.U prvi mah Branko pomisli da nie podbacila. Njen odgovor da se ne brine umiri ga. Htjede poći po Zlatu ali ga ona spriječi. Prvo mi pomozi da dođem do WC-a potom ćeš dovesti Zlatu da mi pomogne pri oblačenju.Kad je uočio da u njenim očima nema nikakvog straha i on se smiri. Njen izgled ipak upućuje da je došlo vrijeme kada ju liječnici trebaju uzeti u svoje ruke.Zlatu je našao u krevetu. Dočim joj je rekao o čemu se radi odmah je skočila, obukla se i pošla do Elizabete. Našla ju je kako se grči na stolici. Srce joj je kucalo neujednačeno i ubrzano. Ponovno je hvatala dah. Zagledavši Zlatu reče:Tu se više nema što čekati.Hočemo li je mi odvesti do bolnce ili da pozovemo kola hitne pomoći., upita Zlata.Nećemo čekati dok dođu, idemo odmah.Branko se osječao sigurnijim uz prisustvo Zlate. Nako što su Elizabetu smjestili u bolnicu vratili su se kući i zaćeli uređivati stan. Trebalo je sve očistiti i nevažne stvari ukloniti kako bi bilo više mjesta za bebu. U tom uređenju Zlata je pokazivala jednaku volju za redom kao i Branko. Da ih tko gleda dobio bi dojam kao da to rade trinajstogodišnjaci. U smjesi rada i veselja prestavili su se kao par kojim u zajedništvu ovakav posao predstavlja zabavu. Dobija se dojam kao da su se dogovorili da sav posao treba obaviti danas.Slijedećeg dana posjetili su Elizabetu. Izgledala je izvrsno.Trbuh joj je splasnuo pa se po tome moglo uočiti da je rodila. Dijete je bilo u boksu i sestra im je obećala da će ga pokazati prije odlaska. Nesretna okolnost koju je Branko očekivao bila je posljedica koju je spomenula Elizabeta u vezi tbc genitalija. Zbog toga je izgubio moć da ju što pita jer se plašio odgovora. Ukočeno je posmatrao Elizabetu.Još uvijek blijeda ali vesela pogleda davala je nadu da je sve dobro. Nije mogao izdržati to čekanje a zanimalo ga je i da li je beba muško ili žensko. Ako je u pitanju kakva greška u organima za kretanje on će to kao fizioterapezt zasigurno riješiti.Elizabeta je primjetila njegovu zabrinutost i znatiželju pa ga hvata za ruku i reče:

70

Imaš zdravu i lijepu curicu i ako joj posvetiš punu pažnju postat će buduća riječka ljepotica.Branku potekoše suze radosnice. Već se pobojao da neće morati nabavljati i invalidska kolica, ali na ovu radosnu vijest sve slutnje o kojima je dosad razmišljao padaju u vodu. Prilazi do Elizabete, podiže joj glavu i nježno poljubi.Nemoj se puno opterečivati i čuvaj se za dijete jer bi bilo strašno da ti se pogorša stanje.Ali meni je potpuno dobro. Liječnici su utvrdili da je sa mnom sve u redu.A ona dijagnoza.Tu je izgleda došlo do neke zabune. Možda su se pomiješali nalazi, no o tome više ne brini.Branko se još jednom obraduje njenim riječima.Znaš da sam se bojao za tvoje stanje.Naravno da se veselim svemu i zato vas obje želim vidjeti što prije kod kuće ali ipak ti preporučujem da ostaneš u bolnici sve dok se potpuno ne oporaviš.Mogu li konačno i ja doći do rijeći, javi se Zlata.Dok su razgovarali o porodu, kući, djetetu, prišla je sestra govreći da je posjet završen i da pođu s njom kako bi im pkazala dijete.Doćim ga ugledaše Branko veselo reče: ma vidi samo kakva je to ljepotica, sva je na oca.Zlata je vidjela da je sa tim oduševljenjem malo pretjerao no ipak mu potvrdno odgovori na sve njegove upite.Nakon posjeta svratili su u kavanu da proslave uz piće prinovu u obitelji.U svom uzbuđenju nisam je ni pitao koje ćemo ime dati djevojčici.Zar niste o tome govorili ranije.Ne, nismo.A imaš li kakav prijedlog,Imao sam ih puno ali svi su se odnosili na muškarca a rodila se djevojčica.Jel ti krivo što nije muško.Ni govora, potpuno mi je svejedno, glavno da je zdravo.Onda odabir imena prepusti Elizabeti. A mi ćemo to sada nazdraviti ovim pićem.Kad su došli kući Zlata se hvata za glavu jer još soba nije pospremljena.a do večeras bi trebala biti inaće on neće imati gdje spavati..Ona pogleda u nered i vrisne.Da li to vrištiš od radosti što ću večeras morati potražćiti krevet u nekom hotelu ili misliš da mi neće smetati taj krš.Uostalom zašto da o tome sada brinemo. Nočas ćeš spavati u mom krevetu zajedno samnom, nadam se da ne hrčeš niti se ritaš.Zlata se okrene prema njemu. Imala je pomalo zbunjen izraz lica.Branko shvati da je u pitanju nešto za što je kasno intervenirati.Uočava njenu namjeru i zato mora na vrijeme spriječiti produbljenje veze ukoliko bi do nje došlo.Marko te voli i ti zaslužuješ njegovu ljubav. U ovom trenutku kad sam dobio prinovu mislim da nije potrebno stvarati novi problem i već prvog dana kad se porodila da ju prevarim.Ti voliš svog muža a ja svoju ženu i kako bi bilo da i dalje naš opdnos ostane samo na prijateljstvu.Ona ga strogo pogleda. Tada se iz njenih ustiju zaori glasan smijeh.

71

Zašto si pomislio da ja trebam i dalje voljeti Marka a ti Elizabetu. Situacija je takva i ne treba praviti problem oko toga. Danas spavamo zajedno i u ćemu je tu problem. Želiš li možda da između nas postavimo bodljilkavu žicu ili možda ormar.Branko priđe prozoru , udahne zrak i vrača se suhih ustiju. Zlata je i dalje stojala na istom mjestu, uvrijeđena ali mirna. Samo ga je posmatrala.Tada progovori.Previše misliš na svoju ženu a ne pitaš se da li ona to zaslužuje.Ne bih sada o tome. Jedino me zanima pokušavaš li me razuvjeriti u to da sam lud što odbijam tvoju ponudu.Daj Branko ne bulazni. Još ti ništa ne nudim a već je kasno za raspravu. Spremaj se i u krevet.Odlazeći do kupaonica Branko dodaje:Nadam se da ne zamjeraš što sam ovako reagirao. U slućaju da se prilikom tuširanja pokliznem hoćeš li doči pomoći mi da se dignem. A ja se nadam da ćeš to tuširanje obaviti brzo kako bih i ja mogla doći da se operem.Nakon što se smjestio u krevetu sa zebnjom očekiva kada će se i ona pojaviti. Ugledavši je u prozirnoj svilenoj spavačici kroz koju se nazire njeno zanosno tijelo osjeti trnce koji žare jače od koprive. Odjednom se oko njega stvori dojam kao da se nalazi na poprištu bojnog polja gdje leže tisuće mrtvih nakon krvave bitke.Zatvorio je oči i ćuo kad je zaškripao kevet nakončega se ona udobno smjestila kraj njega. Vrijeme je proticalo poput žubora vode niz bistri planinski potok. Zlata je mirno disala. Jedino što je bilo glasno to su bili automobili koji su prolazili ulicom. Branko se nije smio ni pomaći kako ju ne bi naveo na razgovor. A i ona je šutila kao da i sama osječa isto.Bit će najbolje da pokuša spavati jer ako i dalje bude mislio na njeno prisustvo moglo bi doći do nezgode koju on želi izbjeći Bi li to zbilja bila nezgoda, pitao se. Otvara oči i promatra sjene na stropu sobe te ih uspoeđuje sa likovima iz bajki. U mislima pokuša pronaći i sadržaj njegove nove priče. Sve je to činio sa strahom da ne naćini koji pokret koji bi privukao njenu pažnju .Ona je mirno spavala, bar mu se tako ćinila. Okrenuta leđima prema njemu odjednom se malo pomakne i sa nje sklizne plahta koja otkriva bujne obline njene gole stražnjice. Kao da ga strijela pogodi kad ugleda tu zanosnu ljepotu koja mami strašću. Hormoni mu se odmah pokrenu a srce zaćne udarati ko mašina. Da bi se smirio grčevito stišće jastuk U međunožju osječa takvu čvrstoću da bi prije savio najtvrđe drvo nego njega. Činimu se da ovu noć više neće oka sklopiti.Više ne može izdržati ovaj prizor te pomisli kako bi bilo dobro ponovo se naći pod hladnim tušem Još je neko vrijeme promatrao te njene obline a onda naglom kretnjom prihvaća plahtu te je pokrije. U tom trenu ona se okreće i svoju ruku polaže na njega. Na trenutak on se umiruje . Sluša jedino otkucaj svog srca koje i dalje lupa poput lokomotive. Skrivena pogleda pokuša otkriti je li budna ili je to ućinila u snu. Što da radi s njenom rukom. Da li da ju ostavi na miru kako je uistinu ne bi probudio. Jedno vrijeme je još čekao a onda se odlući i polako je otklaja sa sebe. Misli su mu tutnjale u glavi. Činilo mu se to kao prolaz vlaka kroz željezničku stanicu. Pita se zašto joj je unaprijed govorio da ne želi imati nikakav odnos. Sa svojim glupim stavom sada se samo uvalio u nevolju. Trebao je o tome šutiti i neka se stvar odvija spontano. Eto što je naćinio sada. Želja za seksom toliko ga je obuzela da bi probio i dasku ispred samo da do

72

nje dođe, a zbog tog glupog ponosa koji je zasigurno promašaj sada se mora obuzdavati. A opet gdje je tu je. Ako popusti ispast će kreten u njenim očima. Kreten svakako ostaje bez obzira na posljedice.jedva čeka da dođe jutro ali do jutra treba izdržati. Pokušava misli skrenuti na drugo. Đabe kad se one stalno vračaju na isto. I kad zatvori oči gleda njenu zanosnu stražnjicu. Koliko je vremena prošlo nije mu poznato. Odjednom shvaća da ga savlađuje san. Sanja da lebdi u oblacima držeći u ruci loptu ispunjenu najprivlačnijim željama koje si može priuštiti. Neko čudno zadovoljstvo okružuje ga ugođajem koji se ne da opisati. Da li to osjeća najugodniji okus, miris ili osjet ili sve zajedno. Oko njega je sve osvjetljeno čudnim šarenilom koje se sliva u njegovo tijelo izazivajući pri tome slast koja ulazi sve dublje u njegovu utrobu. Obuze ga osječaj zadovoljstva kojeg ne bi mijenjao ni za najveće blago ovoga svijeta. Sve dok lebdi kroz te oblake i dalje stišće loptu koja svojom oblinom i toplinom u njemu izaziva želju da to putovanje nikada ne prestane. Odjednom se trgne i budi.Otvara oči . Iznenađen osjeti da mu se nabrekli ud nalazi smješten u razdeljak njene gole stražnjice a lijeva ruka na njeno kuku. U tom trenutku zaćuje se zvuk sirene automobla koji prolazi ulicom. Auto mu je na ćas odvratio pažnju ali nije smanjio zadovoljstvo koje je i dalje osječao. Svoj pogled usmjeri na njenu glavu.Uoći rasutu kosu po jastuku. Miris koji je iz nje isijavao širio se po sobi.Pogledom na strop uoči sjenu poput skljupčene mačke. I Zlata je ležala skljupćena poput mačke ali ni jednom gestom nije pokazivala da je budna. Branko je slušao njeno smireno disanje ne želeći ga poremetiti. Nije bio uznemiren ali žagor objašnjavanja kojeg je postavio ispred sebe tražio je uzrok kako je do ovoga došlo. Jesam li ja bio taj koji je prvi zapoćeo ili je ta inicijativa ipak došla s njene strane. Mada se radi o tome tko je začetnik ipak to sada i nije važno. I ako su na njegovom licu oči sijale od zadovoljstva osjećao je tugu jer ovo mora prekinuti. Za to treba odlućnost ali ako to ne ućini mogao bi i svršiti a time bi tek nastao problem. Što da uradi, pitao se. Osječa se tako ugodno da taj osjećaj ne bi mjenjao ni za što na svijetu.Ne, ipak mora prekinti .Naglo se okreće na drugu stranu. Ovaj pokret potakne i Zlatu da se okrene na drugu stranu. Branko ponovo osjeti njenu ruku na svom ramenu. Tišina se narušava jedva po kojom bukom automobila Pomisao da se i Zlata probudila i da će sada ostvariti svoju namjeru ipak se nije desila. Ali ako bi i dalje ustrajala na tome ne bi joj se mogao oduprijeti.Zašto je ovako postupio. Da je učinio samo jedan mali pokret sve bi išlo u drugom pravcu. Nije to uradio pa taj idiotski čin samo mu donosi probleme koji mu nisu potrebni. Izgleda da je to samo njemu svojstveno jer bi se svako drugo ljudsko biće prepustilo stihiji koja u ovom momentu ne prestavlja veći grijeh od već ućinjenog. Ali kako poslije objasniti Marku i Elizabeti smisao nepravde koju je naćinio. Razum mu govori da ljubav i prijateljstvo trebaju biti iznad nagona. Zato je i zavolo svoju ženu a zahvalan je i Marku na pruženom gostoprimstvu u času kad mu je bila najpotrebnija. Ljubav prema sreći treba zbog toga ići putem koji ostvaruje dobro njegove obitelji.Jutarnje svijetlo tek izašlog sunca pomeri mu zaspale očne kapke. Postade mu jasno da je scena sa Zlatom iscrpljena i da što prije treba sići sa kreveta. Nakon što se obukao izlazi i za sobom polako zatvara vrata.Zlatu je ostavio da i dalje spava ne vodeči računa je li ga ćula ili ne.

73

Miris cvjetova sa oklnih drveća lebdila je tog jutra u ulici. Po granama skakutale su ptičice uz glasno cvrkutanje. Jedan penzioner izveo je svog psa na jutarnju toaletu. Iza ugla pas je odjednom naglo pojurio a potom se uz lavež zaustavi pred jednom mačkom.Ovih par dana što ih je Brano uzeo u ime godišnjeg odmora, mislio je pomoći Elizabeti. No ona je i dalje u bolnici. Zato mu danas ne preostaje drugo nego lutanje gradom. Kad se vrati valjda će dotle i Zlata ustati. Dok je prolazio ulicama prisječa se noćne scene. Trebala je čvrsta odluka u ustrojstvu svog stava. Pomisao na pogled njene gole stražnjice i ugode koju je osjećao dok ju je držao u svom krilu navre mu krv u spolovilo. Uštine se kako bi to prekinuo. Zaustavi se pred jednim izlogom i uspoređuje cijene izložene robe. Računao je bez razloga samo kako bi prekinuo misli koje su neprestano lutale njegovom glavom. Zbilja moram misliti na nešto drugo jer ovo me izluđuje. Najbolje je da misli na ono malo stvorenje koje će popodne ponovo vidjeti iza stakla boksa u rodilištu. To malo stvorenje bar nema tih briga koje ima on a kad odraste i kad joj se stvori razum nada se da će mu dati za pravo što ima taj stav i što sve to ćini zbog nje. Zato jedva čeka da ju privine uzase i da uz nju i ženu nastavi istinski život koji ima smisla.A Elizabeta, hoće li i ona istinskim žarom pružati mi ljubav kao do sada. Uvijek je govorila da pripada samo meni i da će njena ljubav biti viječna bez obzira na prepreke a da u slučaju ne daj bože da dođe do rastave i dalje bi nosila ljubav za mene jer je njen put tamo gdje sam i ja. Misli su mu se rojale i dalje a potom mu u pamet ponovo dolazi Zlata. Kako joj objasniti da je uzrok scene koji je doveo do tog da mu se nađe u krilu bio samo spontani djelić nećega što se mora zaboraviti. Kako joj objasniti da se suzdržava zbog Marka i Elizabete. Grijeh bi bilo iskazati joj da mu nije stalo do nje. Kako će ona na sve gledati. Podsjeća se Zdenke i onoga što je doživio poslije. Treba li ju tražiti oprost. Nije pratio vrijeme koliko je izbivao. Sunce se podiglo već odviše visoko na horizontu. Ulice su vrvile od prolaznika. Najbolje je da se sada vrati kući i da dovrši s pospremanjem sa Zlatom a poslije da zajedno pođu u bolnicu. Uvjeren je da se Zlata ne ljuti. Ta nisu se svađali a to što je bilo noćas neka bude samo ko prolazni san.Dočim je došao kući iznenadi se da su ulazna vrata otključana. Izgleda da ih je on zaboravio zaključati. Nakon što ih zatvara prilazi Zlatinoj sobi kako bi provjerio je li ona unutra. Tiho otvara vrata i zastane od užasa. Prizor koji mu se ukazao bio mu je gorji od pljuske. Njegov prijatelj Vlado tucao je Zlatu na krevetu. Nije htio da prekida njihov odnos. Ponovo se našao na ulici. Pomisli kakav bi bio ishod da je umjesto njega u sobu ušao Marko ili Elizabeta. A tko zna, možda je i prije to radila samo on nije imao prilike da to vidi. Ako je, onda to nije dobro za Marka. Odjednom kao da mu neki podrugljiv glas govori:Što ti brineš o njenoj čednosti. Žena što naumi to i ostvari. No otkud se tu nađe Vlado. Da nije došao da vidi dijete a Zlata ga odmah dovukla u krevet.Pa da, kud će žaba nego u vodu. Što sada oklijevaš, pođi dalje do grada, ne treba da ono dvoje ometaš dok su u idili. A kad se vratiš sigurno će te oboje gledati ko idijota, na koncu drugo i nisi. Njena želja da to budem ja, odbacio sam i sad ne trebam za tim žaliti. Moj idijotski čin potaknuo je da si nađe drugog. Da sam upotrijebio mozak sigurno do tog ne bi došlo. Ovako će možda naći i drugog i time upropastiti do kraja svoj brak pa Marko u zatvoru može pjevati samo jadikovke. Da sam ju prihvatio bar bi saćuvao njihov brak. Nadam se i

74

svoj jer bi s Zlatom to obavljao samo kad nema Elizabete u kući. A opet tko zna bi li i to bilo dobro.U svakom slućaju prošlo je već dva sata ovog lutanja gradom i sada je valjda kraj idile ono dvoje. Idem kući. Kad se ponovo našao pred vratima srce mu je lupalo poput krupnih kapi kiše kad se sruće na tlo pod prozorom. Postade mu jasno da je scena Zlate sa Vladom iscrpljena. Sada mora sa Zlatom srediti svoju sobu i popodne biti spreman za bolnicu. Dok je prilazio Zlatinoj sobi opet ga obuzima nestrpljenje. Što ako je Vlado još tu. Ipak neće vjećno stojati pred vratima. Tiho ih otvara. U nosdrve mu uđe miris parfema koji je lebdio prostorijom ali u njoj ne nađe nikoga. Namješten krevet ostavlja dojam ko da se tu nije ništa dešavalo. Zlatine stvari bile su na mjestu ko i svakoga dana. Potom prilazi dnevnoj sobi . Kroz stakla na vratima zaključi da je Zlata tu jer gori sijalica. Polako ruku primiće kvaki ali ju potom naglo trgne kad ćuje lupu kao da je nešto palo na pod. Da Vlado još nije tu. Da nisu i ovdje nastavili sa idilom Bez obzira na osječaje treba to sada prekinuti. Naglo otvara vrata i ugleda Zlatu kako s poda podiže stolac.To si ti, rekla je to zadihana. Brzo se presvuci i dođi da mi pomogneš jer ako već danas Elizabeta dođe kući sve treba da je na svom mjestu.Izgledala je smireno kao da se nije ništa desilo. Nikim znakom nije pokazala da je netko bio u kući. No što čekaš, hajde pođi već jednom jer meni tu treba pomoć a ne gledateljstvo.Uskoro su zajedno nastavili sa sređivanjem. Očekivao je da će ga ona optužiti za noćašnje događanje. Hoće li opet morati tražiti izlaz hvatajući se za konopac. Na njegovu sreću do optužbi nije došlo.Jedino im je rad bio u interesu dovršenja stanja.U njegovom razmišljanu prekine ga glas Zlate: Kada ćemo poći u bolnicu.Poći ćemo u četiri sata, no prije toga moram skočiti do cvijetarne da kupim kiticu cvjeća.Nakon par sati posao u sobi je bio gotov. Zadovoljni su promatrali. Branko joj prilazi i hvata u zagrljaj i pri tom poljubi u lice. Nakon toga ona ga nježno odgurava od sebe te laganim koracima kreće u svoju sobu. Na vratima se zaustavi i dobaci:Požuri sa oblačenjem jer vrijeme istiće a do četiri ga je još samo malo.

Dok su leželi u svojoj sobi na kauću Branko je tupo gledao u strop sobe. Tada pogled usmjeri na Elizabetu i reče: Poslušaj ovu priću – Jeda n dječak stoji na visokom zidu i želi skočiti sa njega ali zbog visine se ne usuđuje. Ispod zida otac ga hrabri govoreći mu da se ne brine jer će ga on uhvatiti.Na nagovor oca dječak dobija hrabrost i skoči ali otac uopće ne regira.I zar je to sve.Da.Pa što si time htio reči.To ti je pouka da u životu čovjek nikome ne treb a vjerovati. A vidiš, ja ipak u tebe imam povjerenja. Zato bi volio da i ti meni vjeruješ i znaj da te ja neću nikada iznevjeriti.Ma znam to Branko, ali suviše govoriš.Neću prestati dok i ti meni ne kažeš da u mene imaš povjerenjaMa vjerujem ti i sada već jed nom pokušaj da spavaš kako bi i ja mogla zaspati. Evo što si naćinio. Irena je poćela plakati.Sad se digni i ti je umiri kako god znaš.

75

Ne brini.Nastojat ću i ja da joj otklonim strah samo za razliku od oca koji je ostao indiferentan na skok svog dječaka ja to nikada ne bih ućinio.Ako bi obećao zaštitu i učinio bi to.Možda je on smatrao da će tim gestom od sina stvoriti odlučna čovjeka.Ova plače sve više.Prilazi joj. Ma gledaj samo kako je lijepa. Mala sve više dobja oblik tvog lica. Kad odraste bit će prava ljepotica.Meni je za jedan dan malo i previše tog opterečenja a jako mi se spava.Mislio sam da ćemo se još malo maziti prije toga.Ne dolazi u obzir, ja već jedva gledam.Hoćeš li da ti prije spavanja skuham čaj.Ne hvala želim jedino mir. Prije nego se vratiš u krevet uzmi maloj dudu iz usta,.Bilo bi dobr da slijedećih dana sa malom posjetiš mamu i sestru. Možda će sada drugaćije gledati na sve.Da im je stalo do mene već bi se pojavile.Radi se o tvojoj obitelji a ja želim samo dobro tebi i djetetu.Iscrpljena sam i mentalno i životno čak toliko da bi mogla vrištati zbog svega.Kako to govoriš. Kriv je jedino umor. Više se ne smiješ toliko opterečivati a još ti fali jedino pomoć dok se potpuno ne oporaviš.Dosta mi pomaže Zlata i druge mi pomoći i ne treba.Da, ona je zlatna.Za sada mi je jedina prijateljica i u nju imam potpuno povjerenje. Krivo mi je jedino što te je ovih par dana dok sam bila u bolnici tetošila i mazila.Malo prije sam ti govorio o povjerenju a ti ipak i dalje sumnjaš u mene.Zar ste samo zurili jedan u drugog a da nije nićeg bilo.Upravo to.I izražavali ste se ko kipovi. Uostalom Zlata je žena slobodnog duha i njeno je pravo da živi kako hoće.Ti misliš da se jadno osječala samo zato što sam ja djelovao kao kip u kući.Ne zato, već zato što si meni okrenuo leđa.Elizabeta, pozorno slušaj. Želim da nam život bude ispunjen svjetlom a ne sumnjom, rekao je to uvredljivim tonom.A da ti nisi malo zakasnio, odvrati mu prkosno.Zar ti misliš da je ovo do sada bila sve samo laž.Pomirila sam se s tme već prvog dana našeg braka.Ne, nisi ti kriva, umor je to načinio od tebe.Dok sam sjedila u bolničkoj sobi gledala sam svijeću kako izgara. Takav će biti i naš život.Slijedeću svijeću koju budeš upalila proslijedi uz pomoć onih koji te ushićuju i usrećuju kako bi ti omogućili da si stvoriš svijet koji će ti dati više slobode.Mislim da je to sada prekasno.Prihvati se onda onog u ćemu možeš ustrajati a svaka pomisao na novi put samo je promašaj. Nikada nisam bio tako sretan ko sada i želim da ta sreća sa našim djetetom potraje dok smo živi.Zanima me jeli se osječaš dobro.Zašto to pitaš.Zato što ne želim da i dalje budeš ljubomorna.Taj osječaj sam več odavno odbacila.

76

Čemu onda sumnje u mene.Bit će najbolje da sada ušutimo jer zblja više ne mogu gledati. San me obuzima.Da, spavaj sada i dok spavaš možda shvatiš da se svijeća može i ranije ugasiti prije nego dogori.Ujutro ću te malo izvesti pa će ti valjda biti bolje.Ujutro ću iskočiti iz kreveta i nadam se da ćeš me prihvatiti u naručje a ne držeti se poput onog oca pema sinu.Ne brini, prihvatit ću te čvrsto i ponijeti i do auta ako želiš.A dijete.Njega ćemo nositi u korpi joju ćeš držati u zubima poput rode u kljunu.Sad knačno ušuti i daj mi mir da odspavam do jutra.

Od kako je kčerka izašla iz pelena Branko je bio zaokupljen sa budućnosti obitelji.Jest da zajednički rade i zaradjuju za život toliko da im je to dosta, ali svoju budućnost ne vide u stanu kod Zlate. Što ako ostavi Marka i uda se za drugog. Zbog toga njegova odlućnost za kupnju stana više nije utopija.Jest da je sanjao o dostojnoj zaradi ali to se nije ostvarilo. Zbog kčerke se morao odreći i fakulteta te godine.A i on iziskuje dodatne troškove. Sve to treba uskladiti i pitanje je hoće li moći. Dolazak Irene u kući donijelo je nove radosti. Doimala se poput lutke i bila je ukras kuće. Već nakon godinu dana njenog rođenja očekivao je idilični život ali od te idile nije bilo ni i. Elizabeta koju je sada zavolio više nego rođenu majku ponašala se nekako čudno. Sve je manje pažnje posvećivala djetetu pa je svu brigu oko nj prepustila Branku. Da li je uzrok tog stanja bio njen posao ili što drugo nije mu bilo znano.Znana je jedino stvarnost a u toj stvarnosti on je djetetu i majka i otac. Gledajući na sve to dobija se dojam kao da to dijete i nema majku.. Elizabeta se uvijek opravdavala zauzetošću sa poslom. Irena je bila umiljato dijete i kao da je znala ako sebe dovodi u prvi plan time šteti majci Elizabeta je više odsustvovala iz kruga obitelji nego j bila u njemu. Za to vrijeme pomagala mu je Zlata ali to nije rješenje. Djetetu treba majka .No ta majka odbijala je čak i Brankove prijatelje. Svojim prepotentnim držanjem i vrijeđanjem postajala je sve drskija. Ni stalni razgovori ni ukazivanje nisu ništa pomogli.Banko je čak često dolazio kući a da ni ručak nije bio pripravljen. Obiteljski život umjesto da protiće u šali i veselju proticao je svakodnevnim svađama. Unatoć svemu Branko je Elizabetu i dalje volio a njeno ponašanje opravdavao bolešću. Zadovoljavao se time da će to uskoro prestati i da će njeni živci koji su sada opterećeni popustiti i stanje dovesti opet u normalu. Unatoć uvjeravanju da treba poći liječniku kako bi dobila adekvatnu terapiju nije ga poslušala. Čak se osječala zbog tog uvrijeđena.Strah ga je bilo da takvo ponašanje ne utiće loše na odgoj djeteta. Ova obiteljska drama u svakom slućaju je za osudu.Ipak on se nadao da će to još samo malo trajati pa će njihov brak ići naprijed u skladu kako to i zaslužuje.Poslije nekog vremena Branko je otkrio da je svaka žena sklona malim traumama koje nastaju nakon poroda, bolesti ili nekog drugog razloga. U tim traumama one znaju naćiniti i preljub. Opravdavajući se da ih je na to navelo muževo ponašanje. Razlog može biti čak i bezazlen kao gaženje nožnih prstiju za vrijeme plesa. U uvjerenju da su bile u pravu hvalile bi se prijateljicama pokazujući time da ni malo

77

ne žale zbog tog čina. Tim hvaljenjem čak potstiću i prijateljice na nevjeru kako bi stekle što više pristalica u svojoj ženskoj sujeti.Branko nije pomišljao da se Elizabeta povjerava Zlati. Otkad je poćela raditi i Zlata je često izbivala iz kuće ali ona je slobodna dok njegova žena ima djete a to je velika razlika. Mućilo ga je što na svaki upit gdje je bila i sa kime odgovara lažima Ta patološka laž najviše mu je parala srce. Mada je znao gdje je i sa kime ona je i tada odgovarala posve drugačije. U tom momentu najradije bi joj pripalio šamar ali zbog toga što je smatrao da je razlog bolest uvijek se ustezao nadajući se da će i to brzo prestati. Mislio je da je najednom došlo do psihičkog poremečaja zbog toga što su se njeni odrekli nje. Doćim se opet nađu sve će se dovesti ponovo u red.On je odgajan u domu za napuštenu djecu i ne sjeća se svoje obitelji ali da ih ima ne vjeruje da bi ga se zbog nepravednog razloga odekli. Čekat će još neko vrijeme i nada se da će ono donijeti poboljšanje. Interesantno da je Elizabeta uz skromnu plaću svakodnevno donosila kući novu garderobu. Skupocjene haljine i cipele kitile su njeno tijelo. Čudilo ga kako si je to mogla priuštiti ali nije ju pitao da ne izazove novu svađu. Doimalo mu se kad je kakav dar donijela Ireni.Od svoje plaće Branko je kupovao hranu i Zlati davao za režije a sitnica koja je ostala koristio je za kupnju benzina. Za pisanje mu nijje ostalo ništa vremena i zbog toga je bio nesretan.Zbog Elizabete ne bi ni mogao nešto smišljeno uraditi a zbog toga je jako trpio.Kada je on donosio kakve kolaće ili kekse za Irenu , Elizabeta bi ih odmah bacala u smeće navodeći da ne želi kraj sebe imati debelo i ružno dijete koje svakodnevno susreće po parkovimaNemoj mi reči da me pratiš i špijuniraš dok u park izvodim Irenu, ljutio se Branko. Te žene koje tamo susrećem bar u sebi imaju ljudskosti i roditeljskog osjećanja kojeg tebi manjka.Pravi otac majci djeteta nikad ne bi to zamjerio ali izgleda da te zamjerke idu tebi na ruku kako bi hvatao nove žrtve pa svoju listu osvojenih nadopunio četverostrukim brojem friških ljubavnica. Ipak kad tad morat ćeš se suočiti s činjenicom da je to prolaznost ali koja te može skupo stajati.I ti mi to kažeš. Ne vjerujem da je to blebetanje samo zbog blebetanja i zato ga neću uzeti kao uvredu mada bi i ja mogao reči toga daleko više od tebe. Već se sramim i samog djeteta a pogotovo susjeda koji svakodnevno slušaju naše svađe. Branko je bio uvjeren da će te svađe konačno pestati. Iskreni dijalog bi ga zato sigurno šokirao i zato ovo i dalje mora prihvatiti kao svakodnevnu komunkaciju.Odlazeći na posao mislio je da svoje brige ostavlja kod kuće. To je bio i razlog da sa kolegama ne razgovara o svojim problemima mada je bio uvjeren da o tome svi već sve znaju. Dodatne poruke samo bi bile dolivanje ulja na vatru. Zato je poslije posla tražio osamu i prepuštao se svojim brigma.Od kako je navršila dvije godine Irena je postala djevojčica koju bi svaka obitelj s radošću prihvatila. Elizabeta je i dalje pokazivala ravnodušnost a to je bila potvrda i što misli o njemu.Narednog dana došla je kući zajedno sa Irenom. U ruci je držala vrečicu punu igračaka.Otkud si se sjetila to kupiti.Ne, nisam to kupila već dobila, zapravo ne ja već Irena. Na natjecanju najbolje njegovanog djeteta osvojila je prvo mjesto u gradu djece do 3. godine.

78

U komisiji za izbor bio je i moj ginekolog. Da znaš samo kako je to divan čovjek.Ne zanima me tvoj ginekolog već to da li je zbilja ona pobjedila ili je to samo povod za razgovor. Ako nastavi rasti i dalje ovim tempom uvjerena sam da bi na kraju mogla postati miss Hrvatske. Znaći da je sva na mamu. I zna se što poslije toga slijedi.Nisi mi odgovorila je li to istina da je ona pobjedila.Zašto bi ti to lagala.O tome sad neću raspravljati. Tada se obraća Ireni.Zlato moje dođi da te tata poljubi i čestita na pobjedi. Tada opet pogleda na Elizabetu.Kako da ja nisam imao pojma o tom natjecanju, prekori ju ozbiljan.Zato što si stalno zaokupljen samo svojim brigama pa se dovoljno ne posvećuješ i djetetu, a da ne govorim ženi.Upravo je nevjerojatno kako možeš biti tako sarkastična.Do kraja dana više se nisu svađali a uvečer u čast Irenine pobjede Elizabeta je pripremila gala večeru kojoj je prisustvovala i Zlata. Upravo zahvaljujući svojim upadicama i šalama Zlata je ućinila atmosferu u kojij su se svi osjećali sretni.Branko se veselio svojim ženskima uz nadu da je došlo vrijeme kada će odsada ići sve na bolje. Ta njihov brak skrojen je na ljubavi i prijateljstvu i takav treba da ostane. To ne traži kao milostinju već kao obavezu koju su uz prisegu izrekli na vjenčanju. Zajednička briga i za Irenu samo će pripomoći njenom uzrastanju.Za dijete nije ništa gorje od obiteljskog pakla a pakao dolazi samo zbog svađe. Što da preraste u tuću. Ne, to si nkako ne smije dozvoliti.Bilo bi to besramno i stravično i tu pmisao treba isključiti več na samom početku. U braku ne postoji nikakav zakon koji bi bio protiv sklada obitelji a zato se svaki član mora pridržavati pravila pa će i ljubav cvijetati poput cvijeća u vrtu.Mada je još uvijek bio skeptičan na pomisao da će ubuduće ići sve na dobro, ipak nije bilo tako. Slijedeći dani prolazili su u konverzaciji s prisustvom svijesti. Svake noći poticala ga je i osječajem bračnih obavza. A što je najvažnije od svoje plaće davala je i novac za kućni budžet.Tu večer Branko joj saopći da će narednog dana raditi u prijemnoj ambulanti puna 24 sata.Bio je strašno iznenađen kad ga je Elizabeta posjetila na poslu. Irenu je ostavila u vrtić a ona je tog dana trebala biti na poslu.Zar ti danas ne radiš, prethodno pogleda na sat.Dok je išćekivao odgovor ona je kružila po ambulanti i razgledavala a onda svoj pogled zadrži na velikom ormaru u kutu sobe.Pogled na njeno tijelo koje je poslije poroda još više dobilo na ljepoti godilo je Branku. Osjećao se sretan zbog tog sklada ili još bolje ponosan što posjeduje tako zgodnu ženu. Gledao ju je i dalje dok na kraju nije zapazio da je kosu vezala u bogatu punđu. A da se boja haljine potpuno slaže u skladu sa njezinim tijelom. Bila je diskretno našminkana, upravo onako kako to njemu odgovara.Hej, prestani ne tako gledati. Imam osjećaj da me pogledom želiš skinuti, ukori ga strogo.Radujem se što te vidim tako lijepu. Od ružnog pačeta postala si labud.

79

Oprosti ali ja nikada nisam bila ružno pače, barem ne od kada se mi poznajemo. Prema tome ne trebaš ni pomišljati da si me ti stvorio ljepom.Izvini, nisam mislio time ništa loše samo sam želio primjetiti da danas posebno lijepo izgledaš što me naroćito raduje.I dalje ju je gledao pravo u oči očekujući da će i ona reagirati na njegov plimni val strasti. Nije se ništa dogodilo. Ona je i dalje svojim pogledom pratila samo izgled prostorije. Branka kao da nije ni vidjela a pogotovo ni ćula što govori.A onda mu priđe i koketno reče: Ako te hvata želja za avanturom ne zaboravljaj da si na radnom mjestu. Nego reci mi što držite u tom velikom ormaru.Tu su nam lijekovi i sanitetski materijal.Ona otvara ormar i zagledava se. Uh , pa zar vam toliko toga treba.Kako kad. Ako se radi o hitnosti moramo imati sve pri ruci. Sve je složeno u skladu s potrebama. Ispod piše o kakvoj se vrsti lijeka radi tako da se odmah nađe ono što nam u datom momentu zatreba.Zar držite tu morfij, upita nakon što pročita naslov ispod.Ne samo morfij več i drjuge narkotike koji su kraj njega. Uostalom to tebe ne treba zanimati. Radije mi odgovori na moje pitanje za koje nisam dobio odgovor. Kakvo pitanje.Pa pitao sam te da li danas radiš.A to, Ja sam za sada službeno u banci a kada ću se vratiti u kancelariju ovisi o tome kada ću obaviti taj posao. Za sada sam još uvijek tamo na čekanju.Tako znči. No lijepo da si uzela i malo vremena kako bi me obišla.Samo ne bih htio da to loše utiće na tvoj posao.Za moj posao ne brini. Ti umjesto da se veseliš što me vidiš prebacuješ mi što sam te posjetila. Da znaš da ti više nikada neću dolaziti u posjet.Ne ljuti se odmah. Sada smo obitelj i ne bih htio da zbog neke sitnice dobiješ otkaz.Prilazi joj bliže, obuhvati rukama oko struka i uputi joj lagan poljbac.Na ovaj gest Elizabeta se izmigolji iz zagrljaja i ponovo vrača na razgledavanje prostorije.Branko se začudi njnim ponašanjem pa je upita: Zar u ovoj sobi vidiš muzej.Nije dobio odgovor jer u tom momentu zazvoni telefon.Dok je razgovarao nije zapazio da je Elizabeta iskoristila to vrijeme da na ceduljicu nešto zapiše. Nakon što to učini brz ju sakriva u džep.Nakon što spusti slušalicu Branko joj prilazi.- Moram te na čas ostaviti ali brzo ću se vratiti, ili ako želiš pođi samnom.Ići ću s tobom, n e volim ostajati tu sama.Kada su prolazili čekaonicom Branku na klupi zapazi među pacijentima i jednog tipa sa dugom kosom i zaraslom bradicom. Učini mu se poznat ali ne siječa se odakle. Dok su prolazili kraj njega Elizabeta ispusti cjeduljicu na pod.Tip ju odmah hvata u ruku i ćita sadržaj.Ujutro kad se Branko vratio kući sa posla Elizabetu zatiće još u krevetu.Nemoj da kažeš da ti to zvući glupo ali ja sam jedva čekao da dođem kući i da legnem pored tebe.Onda ćeš od toga imati malo koristi jer ja se dižem i hitam na posao. Ne zaboravi prije nego legneš dijete odvesti u vrtić.

80

Nakon povratka iz vrtića Branko zapada u duboki san. Dočim otvori oči nad sebom zagleda bezizražajno Elizabetin lice.Zar ti još uvijek spavaš.Pa koliko je sati. Je li to važno, vidiš da je već pao mrak. A i meni pada mrak na oči doćim to gledam.Što je sa Irenom. Ne brini za nju, Zlata je sve sredila umjesto tebe.Kako se ti osječaš.Dobro, zašto me to pitaš.Samo tako a ćini mi se da sam dobio iskren odgovor.U ćemu je problem.Pa nema nikakvog problema, samo te želim još nešto pitati .Onda pitaj, što čekaš.Tko ti je onaj tip s kime si izašla iz bolnice nakon što si mene ostavila.Na trenutak ona se trže, al to je bilo neprimjetno, i

cinički nasmije krajčkom svojih usana.Tebi to nije prvi put da me lažno optužuješ.Nije mi bilo ni na kraj pameti da de optužujem, no vidio sam te kad si uz njega koračala niz stepenice. Još te desnom rukom držao pod ruku a u lijevoj je nosio neku torbu.Što, zakikota histerično. Dobro da nisi rekao da smo se uz put i ljubili.Zašto bi to rekao ako nisam vidio. Ali da te drži za ruku to je istina samo ja ni u tome ne vidim nikakvo zlo.Pretpostavljam da te je držao pod ruku zato da ti pomogne kao kavalir.O bože, što ću još danas doživjeti. Nakon toga malo zastane u govoru kao da traaži riječi opravdanja. U drugim prilikama odmah je odgovarala na optužbe,no vaj put izgleda da kao da traži ćvrste argmente.Ne umijem da iskažem ogorčenje što u mene sumnjaš ali sve ovo ipak prelazi svaku mjeru. Šteta što si sa ovakvim optužbama pokvario današnji dan. To ti nikada neću zaboraviti.I ja žalim što ovako reagiraš.Poricati ono što sam vidio svojim očima ispada da si patološki lažac.U drugoj situaciji za ove riječi ona bi mu iskopala oči ali ovaj put ćekala je da on popusti kako bi otklonila dalje optužbe. Kako u njegovim očima nije gledala srđbu već samo blagost iskorištava priliku da pređe na drugu temu.Mislim da si danas puno radio i da ti treba još opuštaja. Okreni se na leđa da te malo izmasiram.To ti je dobra ideja jer daljnji dijalog mogao bi samo pogoršati stanje.Ona je znala da svojim dražima može uticati na njegovo raspoloženje, zato ga prvo poljubi nekoliko puta u vrat a onda ga okrne na leđa i sjeda na njega te ga zaćne ljubiti u usta.Nakon što se odvoje ona ponovo progovori: zašto bi tražila drugog kad u svom posjedu imam najpoželjnijeg muškarca kojeg bi rado imala svaka žena. To nije nikakva laž već istina.Najviše bi me veselila istina koju uvijek želim čuti iz tvojih ustij.

81

Istina je da si me u ovom momentu toliko uzbudio da bi te pojela od zadoovoljstva.Ove je riječi zbilja lijepo ćuti od tebe. Morat ću se potruditi da ih i zapamtim.Pravila se kao da ne primjećuje njegov podsmjeh u glasu.Nisam baš tako zloćesta kakvom me smatraš, zato se ne trebaš snebiti ako me s nekim vidiš. A sada prekini dijalog i prepusti se ljubavi.

Dok je šetao gradom jedino što ga je zanimalo bili su izlozi prodavaonica. Mada nije bio u namjeri za kakvu kupnju zanimalo ga je da li se prodaje nešto i na rasprodaji jasno za jeftiniju cjenu. U situaciji je da mra paziti na svaku potrošenu kunu kako bi osigurao bolji život i sebi i obitelji. Nakon povratka kući u Zlatinoj sobi zaćuje neke glasove. Branko pomisli da je unutra Elizabeta. Ako ih ne prekine u raspravi raspravljat će sve do jutra. Polako prilazi vratima i otvaa ih nećujno. Umjesto da tu zatekne njih dvije zatiće uključen TV gdje je na programu bio intervju spikerice sa nekom gošćom. Trže se kad na krevetu ugleda Zlatu. Zavjesa na prozoru bila je toliko podignuta da je u sobu ulazilo dovoljno svjetla tako da se vidjelo kao da gori nekoliko sijalica. Tepih na podu bio je dovoljno debel i mek da utiša njeove korake, a svojom bojom slagao se sa bojom namještaja. Branko zastaje kraj kreveta gdje je ležala Zlata.Potpuno gola bila je prekrivena samo preko pupka jednim ručnikom.Oči mu zastadoše najprije na zanosnim grudima a potom se pogled spušta na njno spolovilo. Nije mu bilo prvi put da ju vidi golu, no ovaj put ućini mu se još lijepša nego prijašnjih pogleda. I dalje ju je gledao s pohlepom široko otvorenih očiju prolazeći preko tog sklada kao da ju miluje. Dok je spavao kraj nje u vrijeme kada je Elizabeta bila u bolnici izgledala mu je božanstveno ali sada iz ove perspektive još je privlačnija. Tek je sada primjetio da ima duge trepavice. Smireno je disala i pri tome podizala svoje zanosne grudi što je kod njega još više izazivalo erupciju požude. Crte njegov lica na ovaj prekrasni pogled poprimile su u ovom momentu zvijerski izgled. Najradije bi skočio na nju i obavio ono što je zadnji put propustio.U svom međunožju osjeti takvu tvrdoću da bi s njim probio ne smo onaj ručnik s kojim je pokrivena već i to meko , toplo i nadasve vlažno tkivo koje tako poželjno mami. A onda se sjeti da bi svaki čas mogla doći i Elizbeta. Malo se dvoumio što dalje a onda donosi odluku da napušta sobu. Kako je nećujno ušao tako nećujno i izlazi. Odlazi u kupaonicu i staje pod hladan tuš. Dugo je tu proveo vrijeme a kad je knačno napustio kupaonicu ulazi u svoju sobu prihvača pisaču mašin i u nju stavlja papir te započne sa pisanjem. Vrijeme je prolazl a on je još uvijek bio na prvoj stranici. Odjednom zaćuje glas na vratima: - ima li tu koga.Ugledavši Zlatu još jednom ga prođu srsi kroz tijelo. Ušla je u sobu obućena u haljinu koja je isticala njeno tijelo. Mada je bila obćena još uvijek mu je djelovala ko gola.Pomisao da je došla do njega kako bi ga povela u svoju sobu da obavi ono što je več odavn trebao stalno mu se vrzala po glavi. Kad bi se to ostvarilo više ne bi izigravao tutlju već bi odmah pistao na sve. Međutim Zlata se ponašala ko svaki dan. Kao da nema pojma da je on boravio u njenoj sobiS čime se to baviš, upita ga znatiželjno.Pokušavam nešto napisati ali izgleda da danas nije taj dan za stvaranje.Radovala bi se da ćujem kako su ti nešto i objavili. Zam da ćeš jednog dana ostvaiti i tu šansu a to si već odavno zaslužio.

82

I ja bih se tome radovao ali na žalost glavni faktor uspona danas je jedino dobra veza.Da imam poznanstvo ja bih ti rado pomogla no ovako ostaje ti jedino da se uzdaš use i u svoje kljuse kako kaže naš narod.Baš ti hvala na toj podršci.Bez obzira na sve nikako ne odustaj.Uz loše dosadašnje iskustvo već sam otvrdnio na neuspjeh.Zlata stavi ruku na usta da prekrije omjeh. – reci koliko si toga dosada već napisao.Ima toga poprilično ali tješim se da su tim putem kojim i ja koračam prošli mnogi danas priznati pisci. Zato je bolje da pređemo na drugu temu. Volio bih s tobom razgovarati o emocijama kroz koje ti prolaziš. Prošao je čitav sat njihovog časkanja. U par navrata htio ju je prekinuti i zagrliti. Od uzbuđenja nije primjetio da je to i njena želja. Unatoć toga nije zamjetio ništa do njene ravnodušnosti a to mu nije davalo snagu da ide dalje. Pokaži mi da vidim što si to napisao na taj papir.Dok joj je davao papir osjeti njen dah uz dodir tjela koji kod njega ponovo pokreče erotsku strast. Krajnjim naporom uspio je ostati miran. I baš kad je odlućio da konačno prekine tu uznemirenost te da ju privuće sebi u sobu ulazi Elizabeta. Trgne se kad ju zagleda. Dobro da nisam ostvario svoju namjeru jer bi sad bilo svašta.Kako je samo ušla a da je nisam čuo. Izgleda da sam bio toliko emotivan na Zlatu pa su mi zbog toga zatajli refleksi. Još sa vrata u Elizabetinom pogledu mogla se zapaziti iznenađenost kad je ugledala njih dvoje na kauču.Samo smo čitali što je Branko zapoćeo pisati i zato se ne trebaš bojati da je bilo nećega u koliko u to sumnjaš., prekine ju Zlata prije nego je ova htjela što reči.Na Zlatinu primjedbu nije ništa odgovorila. Odložila je stvari na stol i sjela na stolicu nasuprot njih.Umor me svladao, jedva sam čekala da malo sjednem, izusti Elizabeta. Što je novoga.Danas nisam uopće radio, reče Branko zabrinut i nastavi. Čim sam došao na psao prišla su dva policajca u civilu i privela me u policijsku postaju. Cijelo jutro maltretirali su me pitanjem konzumiram li heptadon, metadon, morfij ili koje drugo opojno sredstvo. Ne znam samo otkud im ta sumnja da se ja drogiram.Kad sam im dokazao da ja niti imam želju niti sam ikada koristio drogu prešli su na optužbu da sam diler. Ja i diler, ma smiješno.Što da vam kažem.Pa ja nemam trgovačkog duha koliko stane pod nokat i otkud im to da bi se ja s time bavio. Optužili su me da trgujem sa narkoticima koje kradem iz bolnice.Kako da te nisu zadržali u pritvoru na sve te optužbe, prokomentirala je Zlata.Jučer su utvrdili da iz ambulante nedostaje veća količina lijekova, uglavnom narkotika, a ja sam u to vrijeme bio na radnom mjestu.. Nije mi jasno tko bi to mogao uzet kad sam cijelo vrijeme bio u ambulanti. Tu je krađu najvjerojatnije netko izveo za vrijeme rada mog prethodnika a sumnju su policajci bacili na mene.To što su me pustili ne znaći da će me odsada ostaviti na miru. Jedino me tješi što sam ćist i zato se toga ne bojim no ipak me to brine.Jesi li zaista siguran da ni jednog momnta nisi napuštao ambulantu, upita Zlata.Jedino u vrijeme dok je kod mene bila Elizabeta ali ona je pošla sa mnom.Jesi li to rekao policiji.

83

Ne, zašto da i nju uplićem u tu krađu kad one s tim nema nikakve veze. Policija bi ju maltretirala jednako ko i mene a to bi joj samo moglo naškoditi zdravlju.Sve vrijeme dok se odvijao taj dijalog između Branka i Zlate Elizabeta je samo mirno sjedila i pratila bez uplitanja. Tišina koja je na tren nastala prekine zvuk telefona. Elizabeta na to istrči u hodnik i za sobom zatvara vrata. Nije dugo izbivala i kad se vrati opet sjeda na svoj stolac.Tko je to zvao, upita Branko.Nitko, bio je to samo krivi spoj. Traže nekog Matu, a mi imamo pametnijeg posla do brige za tog Matu.Zlata uputi sumnjičav pogled prema Elizabeti i samo se kiselo nasmije.Ja bih morao sada poći u vrtić po Irenu, već je prilićno kasno i bojim se da je ona jedina koja još tamo čeka svoje roditelje da ju preuzmu.Ako misliš da moraš ne ispričavaj se već odlazi, reče Elizabeta.Mada ga je ćudilo da se Elizabeta ne sekira zbog tog događanja sa policijom nije joj ništa rekao. Izjurio je iz sobe i pošao po Irenu.

Kad je slijedećih dana ćuo da je oslobođen optužbi veselio se doćim je ugledao Irenu. Uzeo ju je iz vrtića i pošao kući. Doćim je stigao iz njega više nije isijavalo veselje već zabrinutost. Zlati je bio dovoljan samo jedan pogled pa da zamjeti da s njim nešto nije u redu. Ljutilo ju je što on ništa ne govori a ta neizvjesnost je zbog toga ćini još nervoznijom.Dobro Branko, obrača mu se ljutito. Hoćeš li već jednom progovoriti ili i dalje misliš izigravati mutavca. A možda tražiš i nekog detektiva koji bi utvrdio što ti je.Mislio sam da imam nekoga u koga se mogu pouzdati svakog trena, rekao je to snuždeno i zatim prestao sa prićom. Samo je zurio u pod.Nije vrijeme za šalu, reci mi o čemu se radi, požurivala ga je Zlata.Ne znam da li ima smisla da zbog toga uznemiravam i tebe.Zar je ponovo u pitanju policija i droga.Ne, to je riješeno ali ovaj put u pitanju je nešto još gorje.Zlata je zadržala dug ispitivački pogled na njega.Jesi li konačno odlućio da se izjasniš ili me i dalje misliš držati u neizvjesnosti.Pa kad baš hoćeš onda ćuj. Dok sam se s Irenom vraćao iz vrtića išli smo kroz park i tamo sam na klupi ugledao Elizabetu kako se grli i ljubi s jednimdugokosim tipom.A to je to. Hoćeš reči da te vara a ja pomislila da je nešto strašno.Branko je pogleda iznenađen. Zar ima što gorjeg od toga.Zlata ga zagrli ali taj gest nije ćinila zbog seksualnosti, ljubavi ili požude već zbog prijateljske utjehe.Nadala se da će pustiti suzu, no to se nije desilo. Kad su se odvojili on ju neko vrijeme gleda a potom reče: Uvjeren sam da sam je s tim momkom viđao i ranije.Aha, hoćeš reči da te ovo nije iznenadilo.Nisam to mislio. Itekako me je iznenadilo. Prije sam bio u uvjerenju da je to samo neki prijatelj s posla i da je sa njom bez ikakvih seksualnih pobuda. Međutim sada sam došao do zaključka da sam bio kreten jer to vjerovatno već svi znaju a ja glupan ostao sam slijep i pored zdravih očiju. Ali i ti si mi sumljiva. Uviđam da toga puno znaš a ipak mi tajiš, zašto.Zlata se snuždi a potom podiže glavu.

84

Zar bi mi išta povjerovao da sam ti to rekla prije. Doćim si doselio ovdje svakodnevno si u njoj gledao samo sveticu i tko ti se tada smio suprostaviti.Da u tome si zbilja u pravu.Jasno da jesam, samo ti si bio toliko zaglupljen da nisi vidio dalje od nosa, da li zbog zaljubljenosti ili zbog gluposti ne znam, no znam da je bilo vrijeme da konaćno progledaš.Njena oštra primjedba nije ga naljutila. Tako se je u stvari i ponašao. Zbilja ni sam ne zna što bi rekao nekome na to da mu kaže kako ga Elizabeta vara.Zlata je gorjela od znatiželje da ćuje što će dalje poduzeti. Nije ga hjela poticati na izlaganje već je to prepustila prvo njemu.Imam dojam da su sve žene iste. Dok joj udvaraš ni ne spomeneš ljubav ona već misli na brak, djecu a kad do toga dođe okreće ti leđa. Zapravo traži ljubav kod drugog.Htjela mu je odgovoriti na ovu primjedbu ali pomisli da bi bilo dobro da i kod nje nađe opravdanje za tu tvrdnju jer nikakvo suprostavljanje u mišljenju ne bi promjenilo njegov stav. Zbog toga je natjerala sebe da se nasmije i da ga i dalje samo pozorno sluša.Znao sam da Elizabeta ugađa samo sebi i to sam opravdao zato jer sam vjerovao da je to od posljedice živaca. Možda će mi sada biti lakše kad znam na ćemu samI što onda kaniš poduzeti , nije mogla izdržati da ga to ne upita.Puno mi pitanja postavljaš u jednom danu.To je zato jer sam te do sada smatrala pravim muškarcem i kao takav to treba i da ostaneš.Imam notes u kome mi je upisano preko sto adresa.Sada je vrijeme da te adrese dupliram.Bi li se mogao naći i jedan listić za moju adresu.O tome ćemo kad se vratim sa puta.Da ne misliš sada napustiti Elizabetu.Ne, bar još ne za neko vrijeme, ali dotle više neću biti privržen suprug koji u ženi gleda božanstvo kako si to prije rekla.Kada putješ. Sutra ujutro. Idem u Zagreb na jedan simpozij i vračam se nakon tri dana.Onda je to ustvari poslovni put a ja se već pobojala da nije to radi Elizabete. Ne bi bilo dobro za dijete da naglo donosiš nepromišljene odluke. Na Ireni bi ostale posljedice.Razumijem tvoju brigu i hvala ti na tome. A što se tiće braka za sada će ostati još po starom.I što kaniš reči Elizabeti kad se vrati.Za sada ništa.Kako ništa, zar ćeš joj sve to oprostiti.Toliki majmun ipak nisam. Neko ću vrijeme još potrpiti uz nju.Bojim se da ćeš za koju godinu biti strašno usamljen.Ne brini, uvijek će se naći neka koja će se brinuti za mene.Ja ću u to vrijeme sigurno već biti starica.Do tada je još puno vemena i treba ga iskoristiti racionalno a što se tebe tiće uvjeren sam da ćeš me još dugo tješiti.

85

Bit će mi lakše kad ti budeš tješio mene, ali i tetošio.Hoćeš li tada biti spremna da me zabaviš i razonodiš.Obečavam da nećeš požaliti.Za sada bi te zamolio još samo jednu uslugu.Reci , sve ću ti udovoljiti.Skuhaj nam kavu.Ja sam mislila da se radi o nećemu ozbiljnijem. Kad je donijela kavu uvidjela je da se na njemu promijenilo raspoloženje.Uvijek su mi govorili da se na javnom mjestu ljube samo pederi ili lejzbike kad su u društvu biseksualca.. Sad uviđam da to ćini i moja rođena žena.Još uvijek misliš na nju. Čini mi se da te pogađa ta ljubomora.Ma koja ljubomora. Pogađa me ugrožen ponos.Tome ćeš lako doskočiti. Sjeti se samo kako si ti postupio prema meni zbog tog glupog ponosa.Branku je bila čudna njena otvorenost. Bio je ubjeđen da je ta simpatična ali obićna žena nedovoljno inteligentna, međutim već u tih par minuta uoći da se gadno prevario. Do sada je mislio da dobro poznaje žene ali uviđa da se ovaj put prevario.Kad su popili kavu na Zlati primjećuje umiljati pogled. U drugim prilikama uvidio bi da mu je poželjela prići u zagrljaj.No, ovaj put opsjednut Elizabetom to nije uoćio. U njegovim očima nije bilo želje za ljubavi već samo za osvetom a ona se sastjala u prvom redu u promjeni naćina života i odnosa prema ženama.Nadam se da ćeš u buduće znati kako trebaš dalje postupati i da se nećeš izlagati nedaćama zbog kojih bi se poslije kajao.Umijem se brinuti za sebe a tu brigu posvetit ću i svom djetetu.Uredu, samo nemoj pri tome naćinitu kakvu glupost.Sve će biti dobro. Sad bi se zbilja morao spremiti za put.Kako bi bilo da i ja pođem sa tobom.Veoma si plemenita ali to ne mogu promijeniti. Za sada idem sam.Mislila sam da ću ti pomoći da odagnaš misli sa Elizabete.Cijelo vrijeme bit ću zauzet sa predavanjimaZato nam na raspolaganju ostaje noć.On se slatko nasmije. Znao sam da si uporna ali ne da si toliko. Kad se vratim nastavljamo ovdje gdje smo sada stali i što iza toga slijedi. Za sada te jedino molim da to vrijeme dok me nama malo i pripaziš na malu.Nemoj se u Zagrebu zadržati dulje od ta tri dana. Jedva čekam da se vratiš.Zaboravljaš da sam u radnom odnosu i da zbog toga moram doći.Kad se najzad pripremio za put u stan ulazi Elizabeta. Ispričala im je što joj se danas sve dešavalo ali u tom razgovoru nije spomenila ni riječ da je boravila i u parku.Pa ti me uopće i ne slušaš dok ti govorim, ljutito reče Branku.Htio bi u krevet jer mi se jako spava.Mislila sam da ćeš mi se poveseliti doćim me ugledaš a ti svojim gestom čak pokazuješ da ti nije drago što me vidiš.Itekako mi je drago da bi puko od dragosti ali samo ako bi mi dala mir da u miru usnijem.

86

Ovo je zbilja prešlo sve granice. Jedva čekam sutrašnji dan da odem na posao pa da te ne gledam bar oosaam sati.

Već dugo nije bo u Zagrebu i zato je očekivao mnoge promjene. Ovaj prelijepi grad smješten ispod Sljemena na obali rijeke Save prepun zelenila, ljudi i automobila toliko se proširio da bi sad bilo teško snaći se u njemu. Mnoštvo novih kuća izniklo je i u predgrađu. Promjenu je doživio i centar gdje je Branko odsjeo u hotelu.Neće imati vremena za razgledavanje grada ali i nije došao zbog toga. Soba u kojoj će obitavati imala je uz uobićajni namještaj i TV uz kupatilo i WC.Nakon što se smjestio uputi se u restoran. U hodniku susreće doktoricu Vlastu. Visok i atletski građen upao joj je odmah u oči. Prilazi mu i pozdravlja ga. Vlado u je nagovijestio da je Vlasta bacila oko na njega ali on tome nije pridavao nikakvu važnost. No sada kad je van radnog mjesta a i van Rijeke ovo je prilika da provjeri je li to istina, zaključi. Do sada je kod starijih žena uvijek bolje uspijevao nego kod mlađih jer je znao što ove traže i što im on može dati u neograničenim količinama. Ta zvali su ga pastuh. Ovj put bi se mogao i pokazati kao takav. Predloži joj da pođe do njegove sobe pa da zajedno pogledaju panoramu grada kroz prozor. Isticao je da neće požaliti ako ga prati. I zaćudo ona je pošla bez pogovora.Što želiš od mene, upita ga čim su stupili u sobu.Zar niste primjetili da je hotel pun razbojnika a ja sam sada tu da vas zaštitim.Ti nisi u stanju da zaštitiš ni ptičicu a kamo li mene.Naravno da nisam jer ptičica ne bi uletjela u moju sobu a vi ste ipak tu.Prestani sa tim vi, Zovem se Vlasta i tako me oslovljavaj.Pa Vlasta priđi onda bliže. Nakon toga stisne ju u snažan zagrljaj a uslijede niz poljubaca.Treba mi i malo zraka a ti navalio ko da si izašao iz zatvora. Čak me nisi ni pitao je li i ja to želim.Nije u pitanju zatvor već davna požuda koju osječam za tebe, a vjerujem i ti za mene još od prvog dana kada sam te ugledao.A ja se pitala zašto me to navlačiš u svoju sobu.Sada znaš i zato jedva čekam da se zagrljeni valjamo po krevetu.Vlasta malo pocrveni a potom se u miljato osmjehne.Jedna od tvojih vrlina je i tvoja otvorenost.Ne jedna već prva a to tebi ne smije biti neprijatno. Prepusti se samo stihiji i uživaj dok si sa mnom. Tada je ponovo prihvača u zagrljaj i otpoćne ljubiti. Kad su se opet odvojili ona reče.Ja sam mislila da prvo trebamo poći na večeru.U tvom naručju sit sam svega osim ljubavi a to i tebi preporučujem ne samo zbog linije več i zadovoljstva kojeg nećeš naći u hrani ali u krevetu zasigurno hoćeš.Nakon što ju još jednom poljubi ona se po ovo odvaja. Čekaj, htjela bih da se prvo u kupaoni otuširam a onda radi samnom što te volja.Slijedećeg dana stupio je u dvoranu u kojoj će se održavati predavanja. Zastane zapanjen kad ugleda Maricu.Svakog bi ovdje očekivala samo ne tebe usklikne ona kad mu priđe. Bila je vesela i po svemu radovala se ovom susretu.Očigledno da nas je spojila sudbina samo ne znam komu da zahvalim za tu sreću.

87

O ćemu to pričaš.Uvjeren sam da se i ti raduješ ovom susretu i želji da dok smo tu bar budemo stalno zajedno.Otkud sada odjednom ta promjena kod tebe. Prvo me odbacuješ ko prljavu štracu a potom navlaćiš na vezu da i ne pitaš želim li i ja to.Kad bi te to pitao ako bi bila prikopčana na detektor koji otkriva laži što bi odgovorila.Pa možda bi slagala kako bi prije toga utvrdila koje su tvoje namjere.Što, zanimaju te moje namere. Hm, kao prvo želim te što prije odvesti u moju sobu, skinuti do gola i ljubiti do iznemoglosti.A ja sam mislila da me ti i voliš, pri tom naćin i tužno lice. Ja se prepuštam muškarcu jedino ako je zaljubljen u mene a ne zato da udovoljim njegove strasti.Ne bi te mgao ljubiti u koliko ne bi osječao i da te volim.A što je sa tvojom ženom, hajde sada reci jeli to zbilja i osjećaš.Misliš sa mojm bivšom ženom.Nisam znala da ste prekinuli.Sada znaš i više ništa ne pitaj. Poslije predavanja neći ćemo se na izlazu. Zaboravio sam te pitati u kojem si hotelu se smjestila.U Imperijalu.Pa i ja sam tamo, onda nema problema da se nadjemo. Uvjeren sam da ćeš noćas zajedno uz mene osjetiti svu ljepotu i draž ovoga svijeta.A ja jedva čekam taj tren.Gledala ga je s ushičenjem ko da već sada priželjkuje taj zagrljaj.Trgne ju glas klegice.Idemo li.Oprosti, bila sam na tren odsutna. Nakon toga ob je odoše a da Branka nije ni predstavila.Uvečer se Marica našla s Brankomu hotelu.Da ne duljimo dugo pođimo odmah u moju sobu. Predloži Branko.Možda tvoj poziv i nije za odbaciti ali ja se osjećam komotnije u svojoj sobi i zato idemo tamo.Znaš li da si privlačna djevojka i nadasve mi se toliko dopadaš da večeras ne bi propustio ni sekunde bez tvog društva. I zapamti da večeras još nemam vloje da te zaprosim, ali želja da te strasno ljubim ne ostavlja me ravnodušnim na tvoje odugovlačenje.Tko ti kaže da ja odugovlačim.Ne šali se sa mnom, kad sam te jutros ugledao dvorani srce mi je skoro puklo od ushičenja. Vidim da dulje odugovlačenje ne bi imalo svrhe. Možda je to ipak sudbina i tako mora biti, a bit će i zato što sam i ja upravo prekinula sa svojim vjerenkom.Što to kažeš.To što si čuo.Ne bih htio da ovo bude druženje samo zbog seksualnog zadovoljstva zbog osvete tvom vjereniku koji te ostavio tko zna zbog čega., gledao ju je ispitivački..Ona mu priđe bliže i pada u zagrljaj. Kad je digla glavu uoči na licu par suza.Mada si kao ljubavnik pokvaren do srži baš kao i svi muškarci ti ipak imaš i jednu vrlinu. U tebe je plemenita duša koja se kod drugih muškaraca teško nađe.

88

Hvala ti što tako misliš o meni samo bih htio da to izgovoriš bez suza jer one me nerviraju,Ali to su suze radosnice i prestani već jednom sa tom prićom i vodi me u moju sobu.Ponavljam, u moju sobu. Nasmijala se.Čuj, a kako bi bilo da ja ipak još noćas spavam u svojoj sobi sa nekom drugom.Crni Branko, to ne samo da ne bi bilo pošteno već ti ja za to ne bi dala priliku. U naredno vrijeme više nećeš mati prilike da sanjaš o drugoj. Ja ću te toliko zaokupirati da ti to neće pasti ni na kraj pameti. Idemo.Njena soba bila je ista ko i Brankova ali pogled na panormu grada bio je veličanstven. Dok je razgledao grad iz ptičje perspektive iz kupaone se čulo samo žuborenje vode. Kad je voda prestala teči iz nje izlazi Marica. Doćim je ugleda Branku izbulji oči vidjevši taj prekrasan prizor.Rekao si da ćeš me skinuti do gola i strasno ljubiti a da ti to olakšam ja sam ućinila ovo prvo kako bi ti odmah mogao prijeći na ono drugo. Mislim da se nisi uplašio i da te nisam dovela u nezgodan položaj. Nasmješi se i radosno širi ruke a potom naćini oket oko svoje osi te mu se nakon toga sruči u zagrljaj.Dosta je bilo gledanja, sada pređi na obečanje i smatraj se obaveznim da ga izvršiš do kraja.Dočim je ugledao to tako strasno tijelo u njemu se razbukta strast. U prvi moment bio je i malo zbunjen, opterečen atmosferom od tog pogleda. Vjerovao je da će to ići drugim tokom. No ona je bila tako lijepa a svojom seksipilnošću mamila njegove uzdahe stvarajući mu pomutnju u uživanju te ljepote. Godilo mu je i samo je gledati ali kad mu se približila i uhvatila ga u zagrljaj osječao je da će puknuti od napetosti.Kao prvo i ti se moraš svući. Rekla je to umiljato. Nije ni dovršila rečenicu a već mu je svukla košulju potom i ostalo. U tom trenu osjeti se i malo postiđeno ali to je trajalo samo toliko dok ju nije začeo ljubiti. S nekoliko pokreta prstima prešla je preko njegovih leđa potom se spusti u čučanj pa zaroni glavu u njegovo međunožje. Zatvorio je oči i zabacio glavu natrag. Osječao se ko paraliziran zbog uživanja kojeg dosad nikada nije toliko priželjkivao. Nakon toga podiže se i svoje međunožje prinosi njegovom licu. Osječao je da joj gori među nogama. Toplina i vlažnost njene rupice mamila ga je do konačnog osječaja a on je tada uslijedio. Skakala je po njemu ko da jaši divljeg pastuha. Obgrlio je njenu stražnjicu i privukao bliže a tada je ponovo začne ljubiti. Digao se u sjed i začeo je jače grliti.Od prevelikog uzbuđnja i tolike njene aktivnosti više nije mogao izdržati. Uzalud se migoljio da se to oduži što dulje nije uspio. Iz njega se odjednom izlije erupcija poput lave iz vulkana. Umjesto da se odmakne ona ga tek tada začne još jače ljubiti.Na pomisao da je sada vrijeme da se opruže jedan pored drugog osjeti njenu ruku na svom udu.Nije prošla ni jedna minuta a on se ponovo začne ukručivati. Iskoristila je to da ga vrati ponovo u međunožje. Nakon toga nešto mu je šaputala. Nije ju razumio.Prepustio se novom uživanju koje je potrajalo još jedan sat.Prekid misli na nju dešavao se jedino kad ga je promatrala svojim prodornim pogledom koji je prodirao do njegovog srca .Tada su njene pune sočne usne vabile na nove poljubce. Očekivao je da će ova večer proći uz romantični ugođaj s upaljenim sviječama uz koktel ili šampanjac i pohotu u kojoj će sa nje skidati dio po dio odječe. No u tom imaginarnom svijetu svaki susret sa ženskm, pogotovo ako mu još prilazi gola vrača

89

ga u stvarni svijet gdje istina uljepšava događanje koja zahtjevaju samo jedno – prihvačanje. Dapaće ovo je moment u kme se topiš od zadovoljstva i to ne samo od pogleda. Neke žene muškarci osječaju jednako kao da ga staviš u lavor sa toplom vodom. Za razliku Marica je bila toliko tijesna da je osječao kao da ga steže škripom.Pitao se da li su takve i sve djevice.Od tolikih žena još nikada nije kušao djevicu a Marica je bila zasigurno bolja. Uz nju se osječao ko u raju i jedina želja bila mu je da to potraje što duže.Potrajalo je do jutra kada su umorni ali zadovoljni ustali kiz kreveta.

Vlasta je tog jutra sjedila u restoranu i jela svoj doručak Uz duboki miris svježe pripremljene hrane sa Švedskog stola ćesto puta je podizala gavu ne bi li gdje ugledala Branka Dok je stavlaja ukusne zalogaje u svoja usta stalno se pitala gdje je mogao biti tu noć. Njena namjera da i drugu noć provedu zajedno u krevetu nije se ostvarila. Znala je da on voli mijenjati žene ali da će ju već nakon prve noći odbaciti to si nije mogla utuviti u glavu. Njegovo izbivanje opravdavala je mišljenjem da je pošao kod nekog rođaka i da su ga zadržali tamo. Da li je bilo baš tako jedino bi to mgao potvrditi sam Branko ali njega nema i nije joj jasno hoće li se pojaviti u restoranu na doručku. Danas završava simpozij i uvečer se vračaju u Rijeku. Šteta da se i drugi dan nije ponovila ona nezaboravna noć koju je doživjela s njim. Taj će događaj pamtiti čitav život a do sada se nikada još nije osječala ko tada.Nije se puno brinula oko novog susreta.U Rijeci se viđaju svaki dan a tamo će zasigurno biti na raspolaganju joj kad si to poželi. Možda je zato i bolje da je ovo danas gotovo. Upravo zbog toga jedva čeka sutrašnji dan da se ponovo nađu.Moći će je obilaziti i u njenom stanu a imati ovkvog muškarca zaista vrijedi imetak.- govorila si je ona.Znala sam da je dobar radnik ali da je i tako dobar ljubavnik nije vjerovala. Jest da su o njemu kružile po bolnici priće no ona je mislila da je to samo pretjerivanje. Sada tek uviđa da su bili u pravu ti koji su to govorili. Nasmijala se u sebi kad je zaključila da će od sada upravljati s njim kad to zaželi. A što ako je noćas ipak spavao sa drugom. Odjednom ju ta sumna pogodi ko strijela u srce. Ne, to ne bi bilo pošteno od njega. Nada se da u Rijeci neće imati ni želje ni prilike više za to.Već se mislila ustati i poći a onda ju misao ponovo zadrži da još malo ostane i da se još neko vrijeme prisječa noći koja joj nikako ne ide iz glave. Taman kad se u mislima priljubila uz njega ugleda ga u zagrljaju sa Maricom. Okrenula je glavu da ju ne primjete. Odjednom osjeti kako ju obliva hladan znoj a srce lupa poput lokomotive.Marica i Branko bili su zaokupljeni sobom pa je nisu ni primjetili. Sjeli su za stol desetak metara daleko od Vlaste i uz časkanje i jelo nisu ni gledalo što se oko njih zbiva.Tako znaći, kipila je u sebi Vlasta.pogriješila sam što sam tom ljepotanu s izgledom leptira dala mogućnost da već drugi dan sleće na novi cvijet.Pretpostavljala sam da će me potražiti a gle ti mangupa pokvarenog. Dok mu samo za dijelić sekunde okreneš leđa eto ga več kako leti prema drugoj. U mislima ga je poćela gađati tanjurima. Ljubomorna zbog ugroženog ponosa smišljala je već sada kako će ga za to kazniti. Ali to može jedino ako mu ponovo dospije u ruke. Jest, tada će mu ih vezati i držati ga stalno uz sebe. Osječala je prezir prema Marici kojoj bi sada najradije stavila nešto u hranu kako bi joj prisjeo ovaj doručak. A možda je bolje da se sada izgubim sa ovog mjesta a sutra slijedi novi režim kojeg on mora osjetiti.

90

Jedino joj sada nije jasno otkud se tu najednom stvorila Marica. Da nije ona možda bi bila neka treća. Jučer je flertovao i sa nekom sestrom iz Pule. Dok ih je gledala bila je u društvu kojeg nije mogla napustiti. Zna da su zajedno pošli prema izlazu u vrijeme pauze. Možda je i sa njom imao nešto. Nervozna i nestrpljiva nije mogla i na to pitanje odgovoriti. To je valjda zato što već dulje vremena živim ko časna sestra, zaključuje Vlasta.Sutra mu moram dokazati da ja vrjedim ipak više od Marice ali i od mnogih drugih.I već sutra provjerit ću jesam li bila u pravu, govorila si je .Dok su se u autobusu vozili prema Rijeci sve troje bili su odvojeni jedan od drugog. Na Marici se primječivao izraz divljenja dok je skrivajući pogled često usmjeavala prema Branku. Vlasta nije mogla prikriti srdžbu zbog toga, zato je uzela knjigu i nervozno je prelistavala stranice. Branko se zabavljao sa društvom oko sebe. Kasno uvečer prispjeli su u Rijeku. Umjesto oproštaja Marica je Banku uputila poljubac rukom i pošla sa društvom u pravcu grada. Vlasta je još neko vrijeme čekala nadajući da će joj Branko prići ali kad se on sa svojim društvom uputio prema obližnjoj gostionici nezadovoljna stupila je do svog parkiranog automobila i tada pošla kući.Kad je Branko došao u stan očekivao je da će zateći Elizabetu i Zlatu u spavanju. No one su uz veselo časkanje gledale TV program. Ugledavši Branka obje istovremen ustaju i prilaze mu. U prijašnjim susretima Branko je Elizabetu obdario strasnim poljubcem, ali ovaj put osim što ju je lagano prihvatio za rame i što je to isto ućinio sa Zlatom nije bilo nićeg drugog.Elizabetino lice ožarilo se od bijesa, ali nije reagirala kad je poslije toga mirno sjeo na svoj stolac. Pravila se kao da je smirena misleći da se to na njoj ne primječuje. No, to je odmah uočila i Zlata ali nije ništa na to rekla.Kako je bilo na simpoziju, upita ga Zlata.Dosadno, osim predavanja samo hotel TV i tako sve dane. Da sam bar imao kakvo društvo nego sve sami starci.Barem si zato vidio Zagreb.Da bar jesam. Po cijeli dan u dvorani a ono što sam gledao bilo je to što se vidi iz tramvaja od dvorane do hotela i to je sve.Jesi li umoran?Pa put me je malo iscrpio ali nisam umoran.Sigurno si gladan.Ne, jeli smo dosta ali jedna čašica rakije baš bi mi prijala prije spavanja.Donijet ću ti ja, po prvi put se oglasi Elizabeta.Uskoro se vrati sa bocom iz koje usuje sadržaj u jednu čašicu.Branko ju ispije a potom prinese bliže očima te primjeti.Ova rakija ima neki čudan okus, kao da je načinjena od nekog praha a ne od prirodnih tvorevina. Gdje si to nabvila.Kupila sam ju od nekog privatnog prodavača.Ako ti se ne sviđa prosut ću je i kupiti nov bocu.Danas se zbilja mora znati što ćovjek kupuje jer ti mgu prodati i rog za svijeću.Ne brini sad ću je prosuti.Ne trebaš samo sam knstatirao da joj nije dobar okus i to je sve. Ipak prilično je jaka.

91

Nakon što je odložio čašu društvo je pošlo na spavanje. Nije prošlo ni pola sata od kako je legao Branko osjeti mučninu i potrebu za povračanjem. Podiže se s kreveta i zatim otrči do kupaone. Dugo je povračao dok konačno ne stiže ponovo u sobu. Osječao je vrtoglavicu i slabinu. U pokušaju da se dovuće do kreveta odjednom se ruši i pri tom sruši i vazu sa ormariča. Prasak razbijenog stakla budi i Zlatu a ne samo Elizabetu.Čak je i Irena zaplakala.Što je Branko s tobom, uplašeno zapita Zlata kad je došla do njih.Napio se ko svinja, eto to je sa njim, dobaci bijesna Elizabeta..Ne, nisam se napio ali nije mi dobro. Sve živo iz sebe sam ispovratio ali ni to mi nije pomoglo. Osječam se ko da sam na vrtuljku. Sve se oko mene okreće. Pomozite mi da dođem do kreveta.One ga prihvačaju i polože na krevet, ali istog momenta on se pokušava podići kako bi ponovo došao do kupaonice. Nije naćinio više od jednog koraka i ponovo se nađe na podu. Srećom nije ništa urušio ali novim povračanjem samo je zaprljao pod.Zovite mi prvu pomoć, nije mi dobro. Zaklinjao ih je.Onee ga ponovo prihvačaju i smještaju u krevet. Dok ga je Zlata prekrivala pokrivačem, Elizabeta odjuri u hodnik. Zlata sjede na krevet do njega i začne ga nježno milovati po licu. U tom momentu opet se oglasi Irenin plač. Zlata joj pritrči i okrene ju na bok a kad se okrene ponovo ugleda Branka kako povrača. Iz njega je izlazila samo zelena sluz jer je sve ispovratio dok je bio prije u kupaoni. Zlata mu ponovo prilazi i hvata ga za glavu. Doćim je nadražaj prestao opet ga polaže na jastuk. Vidjeći da se umirio pođe u kupaonu da potraži posude i krpe kako bi obrisala pod. Doćim je došla do kupaone tu zatiče Elizabetu kako iz boce izlijeva rakiju. Ugledavši Zlatu trgne se a o nda opet pribrano reče: Neće mi taj svojim lokanjem više praviti probleme po kući. Nakon toga praznu bocu stavlja u korpu za smeće.Bog s tobom Elizabeta, zar ti je ta boca vrednija od muža. Pa on nije pijan. Zar ne uviđaš da nešto s njim nije u redu i da je sasma nešto drugo u pitanju.Ja kao žena to najbolje znam. Smrdi po rakiji na kilometre a ti kažeš da nije pijan.Znam ja što je pijanstvo dalek više od tebe. Imala sam to prilkike uoćiti sto puta na Marku.Žalosno je da onda nisi uočila i to da ovaj zlotvor u posljednje vrijeme stalno dolazi kući pijan.Ne to nije istina. Tu nisi u pravu. Bojim se da nije u pitanju pijanstvo već ta rakija koju si mu ponudila. Vjerujem da je ona krivac za njegovo stanje a poipio ju je svega jednu čašicu.Hoćeš reči da sam ja bacila u rakiju nešto od čega mu je pozlilo.Neću reči samo mi je pomalo čudno. Došao je potpuno trijezan a gle sada, Idem da obrišem to što je povratio.Pusti ga da se prvo dobro ispovrača a poslije ćem zajedno to sve poćistiti.Jesi li zvala prvu pomoć.Zašto bi je zvala, zar zato što je pijan.Dobro znaš da nije pijan već bolestan. Daj zovi ih, bila je uporna Zlata.Ja neću nikoga zvati, odgovori uvrijeđeno Elizabeta.Zar želiš da ti muž do jutra umre u krevetu.Neka krepa, drugo i nije zaslužio kad se ne zna obuzdati od alkohola.

92

Pa ti si zbilja tvrdoglava ko mazga. On ne može biti trezveniji a ti tolik zapela na pijanstvo, baš ko švabo na tralala.On je sigurno otrovan.Otrovao se od pretjeranog pića i sad ga pusti da se ispava a sutra će mu od svega ostati još jedino mamurluk. Tko zna gdje je sve lumpovao prije nego je došao kući i sad je nama nanio taj teret na leđa da za njim čistimo. Što se nije sručio u neki jarak i tamo krepavao pa bi bar ovu noć imale mira. Ovako tko zna hoćemo li oka sklopiti a sutra nas čeka posao. Zato je najbolje da se ja noćas preselim u tvoj krevet a on neka tu povrača i dalje koliko ga volja.Ako ti nećeš da zoveš prvu pomoć onda ću je ja.- ljutito reče Zlata.Molim te, samo ćeš mi naćiniti neugodnosti kad utvrde da je pijan ko zemlja.Za to odgovornost primam na sebe. Ne želim da do jutra u krevetu gdje leži nađem mtvaca.Uostalom čini što te volja samo mlolim te da mene sključiš iz toga.

U bolnici su Branka odmah obradili i smjestili na odjel. Kad su ujutro došli nalazi krvi utvrđeno je da se radi o trovanju. Na njegovu sreću došao je na vrijeme i tako su izbjegnute posljedice. Na žalost putem krvi otrov je dospio i do mozga gdje je ostavio traga i zbog toga Branko će još neko vrijeme osječati slabinu i vrtoglavicu.Sada mirno spavaj i nadaj se da će te narednih dana ići na bolje,- tješio ga je lijećnik.Većinu bolesnika u jutarnjoj viziti obilazi specijalista koji je te noći dežurni. Međutim već nakon prvih dana boravka tu zapazio je da kad su mu najpotrebniji ni sestre ni liječnik nisu ni blizu . Jedino kad su tu svi to je na glavnoj viziti. Kad bi on tako radio ništa ne bi bilo od njegovog posla, mislio je.Poslije podne na odjelu je bila samo sestra i njen je zadatak bio da bude na usluzi pacijentima sve vrijeme kad je tko zatraži, ali i one su više izbivale s odjela nego su se tu zaticale. U sobi u kojoj je smješten Branko osim njega još je bilo tri bolesnika. Nisu pokazivali nikakvo dramatično stanje pa ako vrijeme nisu provodili u spavanju obavljali s to u čitanju ili zajedničkom čavrljanju. Od silne vrtoglavice koja mu nije prestajala san mu nije bio priklonjen a još manje čitanje pa se zatvorenih očju prepuštao mislima. Ne treba ni spominjati da mu je prva misao bila malna Irena. Svaku večer prije spavanja Irena je pitala oca o svemu i svačemu, što je tog dana radio, s kim je bio, željela je znati kako se zove pojedini dio haljine, razlog koji određuje gdje treba biti kragna a gdje dugmad, zašto muškarci nose odijelo a žene haljine. Branko je na sva pitanja imao odgovor ali znala ga je dvesti i u dilemu da se zapitao što je istina a ona je tražila brzi odgovor.Već kao malena volila se lijepo oblačiti a nadasve je tražila urednost. Kad i nije trebalo znala je doći do njega i reči: tata prljava sam, čisti me. Ako ovako nastavi boji se da ne završi ko manekenka. A možda to i ne bi bilo loše, pogotovo ako bi bila na top listi. Takve danas zarađuju više od obićnih smrtnika, no ipak nije sve u tome što imaš na sebi već što nosiš u glavi. Zato Irena treba prvo završiti fakultet a tek onda misliti o o daljnjoj sudbini. Ipak svi su izgledi da će ovo derle izrasti u pravu djevojku zanosne vanjštine a obzirom na izgled njene majke u to i ne treba sumnjati. Svako većer prije spavanja Branko bi joj pričao priće. Isprva je to ćinio što je neke i ponavljao kao poznate iz svog djetinjstva ali kad se repertoar iscrpio

93

zaćeo je izmišljati nove. Tada je došao do zaključka da to unese na papir i složi u knjigu koja će koristiti i drugim djevojčicama prije spavanja.I Irenina majka je kao djevojčica bila lijepa. Govorili su joj da je ko lutka. Vitalna i neobuzdana ako bi u školi danas dobila jedinicu sutra bi je pretvorila u peticu i tako naizmjenično. Brzo je naućila engleski a uz susjedovu djevojčicu i talijanski. U pubertetu je oponašala mnoge glumice ćije je biografije znala napamet. I ona je maštala da postane glumica ili manekenka onda je to sve odbacila i dlućila da postane modni kreator. Ako to ostvari otvorit če modni salon i zarađivati veliku lovu. Jasno da rad i školovanje ne idu zajedno i zato mora prekinuti školovanje. Tu odluku nakon dvije godine srednje škole sprovela je u djelo i otpoćela s pripremama. Čitala je o tme raznu literaturu nadajući se da kad sve proćita da će postati majstor. U svoj uspjeh nije sumnjala ali svoje planove ipak je skrivala samo za sebe. Čak ni njena sestra nije znala što ona smjera. Dani su prolazili ali od te mašte i truda ostala je samo uspomena.Srećom tu se našao njen stric koji ju je preko veze zaposlio u općini. Kao talentirana djevojka uskoro je položila daktilografiju i stenografiju a potom i informatiku i kao takva postala referent.Mada je bila pametna i inteligentna za nju je jedino rad bio ostvarenje mašte jer je za nastavak školovanja trebao novac. A kad je poćeo pristizati onda joj je geslo bilo: što će mi škola kad je i bez toga zarađujem više neg sa fakultetom.Da, to je možda tako danas ali ćovjek ne živi samo jednu godinu. Ipak njena tvrdoglavost ostavila ju je na mjestu gdje je bila i od prekida. Umjesto velike zvijezde sve se pretvorilo samo u prah koji je prispio i do Branka kad ju je vezao brakom. Jedino korisno dijelo iz tog braka bila je malena Irena a ona će sada najviše ispaštati mada nije ni kriva niti im bilo kakvog udjela u svemu tomu.Brankovo razmišljanje prekinu ulazak Vlade u sobu.Već sa vrata viknuo je:Pobogu Branko, čujem da si se naroljao ko zemlja i kao takav završio u bolnici ili si tu došao samo na ladanje kako ne bi morao raditi svoj posao.Varaš se, jučer sam popio jedino kavu i sok a od alkohola tek kada sam došao kući popio sam jednu čašicu rakije i to je sve. Do tog momenta osjećao sam se izvrsno ali pola sata nakon te čašice rakije započelo je zlo.Toliko mi se još vrti u glavi da imam osječaj ko da sam na ringišpilu. Ni najveća slova ne umijem proćitati a da se nisi javio ne bi ni znao da ti stjiš ispred mene.Još za to da se čovjek napije samo od jedne čaše nkikada nisam čuo.Nisam ni ja ali ipak pretpostavljam da je ta čašica uzrok mojih tegoba.Što kažu laboratorijski nalazi.Prisustvo nekog opasnog otrova ali na žalost isprali su mi prije želudac i uz to sam i povračao pa ne mogu utvrditi sve.I koja je dijagnoza.Samo vertigo ili vrtoglavica a to ništa ne govori.Vlado je bio vesele prirode i sklon šali pa više nije insistirao razgovor o bolesti već je nastavio o poslu. U veselom čavrljanju nisu ni primjetili kad je do kreveta došao Livijo. Stojao je i čekao da Branko nešto kaže ali kad ovaj to ne ućini on reče:Zar me nećeš prestaviti svom kolegi i prijatelju i potom i samnom malo popričati ljutio se Livijo.Liviji, zar si to ti, veselo reče Branko. Oprosti ali da nisi progovorio ne bi i znao da si to ti kraj mene. Od tvoje siluete vidim samo trag koji se vrti oko mene.Da, u

94

takvom sam tanju i zato se nadam da mi opraštaš. A ovo je moj klega Vlado. Livijo je Zdenkin muž. Zdenku valjda znaš.Kako je ne bih znao, reče Vlado i Liviju pruža ruku.Drago mi je da smo se upoznali, odgovori Livijo.Izgleda da je ovom našem Kazanovi nešto pošlo u krivo doćim je stradao od jedne čašice rakije. Neki pak mogu popiti i cijelo bure i nije im ništa.No nadam se da će mu već sutra biti bolje.I ja bih to želio, nadoda Livijo.Branko, da ne zaboravim , imaš i pozdrav od doktorice Vlaste. Porućuje ti da budeš dobar i da slušaš liječnićka uputstva te da se ostaviš čašice pogotovo ako je u njoj rakija. Rekla je da će te posjetiti već možda sutra. A kako te nema na meni je sada dupli posao i već zbog toga moraš što prije ozdraviti. U protivnom i ja ću ti se morati pridružiti u bolesničkoj sobi. No najgore mi je od svega što zbog klonulosti više ne mogu izvršiti sve obaveze prema curama, a o ne su takve da poslije naplačuju i kamate.Svi se nasmiju toj doskočici. Ljudi,ja sad moram na posao, pozdravi ih Vlado.Livijo, otkud ti ovdje. Kako si doznao da sam u bolnici.Slučajno sam se zatekao na internističkom pregledu.Izgleda da je neki problem sa srcem.I dok sam čekao uz ostale pacijente čujem razgovor Vlade i još jednog njegovog kolege.Spominjali su tebe.Ja sam poslije pošao za Vladom i eto me tu. Mada je to malo bezobrazno, nisam mogao izdržati a da te ne vidim.Baš mi je drago i lijepo je od tebe što si tako postupio. Nemam ničega da te ponudim ali zato češ sjesti kraj mene i malo čemo popričati.Ma daj, što imaš da me nudiš, pa bio je red da ja tebi nešto donsem ali okolnosti su bile takve da nisam mogao. Zato kad dođem drugi put bit će nadam se nešto.Ne brini o tome, glavno je da se vidimo.Da li sumnjaš u nekoga da te je namjern otrovao. Pitam to zato jer ta priča samo o jednoj čašici rakije ni u kom slučaju ne govori o nekom pijanstvu.Bojim se da ti netko nije što usuo u tu čašicu..Ne smijem sumnjati u ženu mada sa njom nisam baš u dobrim odnosima.Ovo mi je prvi glas, reci o čemu se radi.Vara me sa drugim.Na ove riječi Livijo se trgne.Pogleda ga poprijeko i nastavi.Pobogu čovjeće, zar se to i tebi može dogoditi.Ma nije tako strašno, već ću ja to nekako preboljeti, no nije mi svejedno zbog djeteta.Znam kako ti je a za utjehu moram ti i ja nešto reči u vezi Elizabete.To sam trebao odavno ali ni danas još kako smatram nje kasno.Zar ima nećeg što ja ne znam, zabrinuto upita Branko.Još u vrijeme dok je Elizabeta dolazila na teeraapiju prije nego si ju oženio jedne večeri provela je vrijeme sa mnom.Branko iznenađen protrne. Osjećao se postiđen. Bio je uvjeren da mu je još tada bila vjerna unatoć toga što još i nisu uspostavili vezu a sada ovaj nagli preokret.Zar je uistinu bilo nećega između vas dvoje.. Još uvijek nije dolazio sebi od iznenađenja.

95

Branko, ja nisam znao da između vas postoji kakva veza a za nju sam doznao kasnije. Tu večer zajedno smo izašli sa terapije. Nakon kračeg razgovora predložim joj da pođemo na piće i ona je to zdušno odmah pihvatila. Već za stolom pokazala je svoje zanimanje za seks samnom. Doćim sam to zaključio odveo sam je u obližnji park, gdje sam je na klupi ljubio i dirao po cijelom tijelu.Nije se odupirala ni kad sam gladio njeno spolovilo.Međuti stalno je netko prolazio mimo i nisam se zbog stida usudio da idemo dalje. To joj nije pogodovalo i zato se naljutila Razišli smo se a da nismo obavili ono što je ona očekivala. Kad sam je susretao kasnije gledala me s mržnjom i zato joj više nisam prilazio. Nadam se da mi to ne zamjeraš. Volio bi da mi oprostiš ako sam ti ispričao to što ti možda nije po volji.Nema tu nike zamjerke , a raduje me da sam doznao istinu.Nemoj se sada obeshrabriti u pogledu vaše budućnosti. Sve će se valjda opet dovesti na svoje. Doćim ozdraviš postat ćeš opet onaj stari Brnko koga će i dalje cure oblijetati ko i do sada. A što se tiće braka, odluku o nastavku mraš donijeti sam. Tu se nitko ne smije uplitati u tvoju odluku i prije nego što učiniš razmisli i postupi po svojoj savjesti.Kad je Livijo napustio sobu Branko se prepusti tužnim mislima. Osječao je da je godine svog braka profučkao uzalud.Želio je da bude voljen i da voli te da uz Elizabetu podignu na noge Irenu. Međutim njena nevjera u njemu je ostavila duboku ranu a između njih stvorila neprobojni zid koji dovodi do raskida. Od svih želja i nadanja ostaje mu razočaranje u osobu kojoj je posvetio svoj život, i za kuju bi dao svoj život. Ali kad nastane sumnja sve završava. Nadao se da će promjenom sa drugima nači naćin da se sve opet pokuša izgladiti na bolje. Ali što više vijeme ide naprijed sve više u njoj gleda tuđinca kojeg mora napustiti.Unatoć liječničkim zalaganjima Brankovo zdravlje nije išlo na bolje. Tog dana nakon obavljanja raznih pregleda i davanja krvi na analizu legao je u krevet. Taman kad je zaspao trgne ga ruka na njegovom ramenu. Još je neko vrijeme zamišljao da to sanja ali kad osjeti da ga ta ruka miluje postade mu jasno da se radi o ženskoj kraj njega. Oženjen čovjek u porvi mimenat pomišlja da je u pitanju njegova supruga. Upravo kad htjede spomenuti Elizabetino ime oglasi mu se poznati glas.Želiš li da te pustim da još mal spavaš ili je vrijeme da se razbudiš i pojedeš ovu naranđu koju sam ti donijela.Još uvijek mu nije jasno što se to događa.Prepoznaje glas ali kao da ne vjeruje da je to java. Maro, jesi li to ti? – upita iznenađeno.Nije vrag da me više ne poznaš.Ako shvačaš moje stanje onda mi ne smiješ zamjerati. Jedino ljude raspoznajem po glasu, dok mi u očima sve kruži oko mene tako da više ni rođenu majku ne bi prepoznao.Dugo je vremena prošlo od kada se nismo vidjeli. Čula sam od prijateljica da si bolestan i da tu ležiš pa sam odlučila da te vidim.To me naročito veseli i što da ti kažem drugo nego hvala.Daj ne pretjerivaj sa tom zahvalnošću . Jedino ako se loše osječaš otići ću.Ni govora, tvoja prisutnost samo mi podiže raspoloženje.Onda ćeš pojesti i tu naranđu. Dok jedaš barem nećeš prićati nego to vrijeme samo mene slušati.

96

Ovo vrijeme dok sam tu posjetili su me Vlado, Marica, doktorica Vlasta, prijatelj Livijo ali da ćeš danas doći i ti to ni u snu ne bih pomislio. A znaš da se tebi veselim više nego ikome.Da ipak malo ne pretjeruješ.Dočim ozdravim dokazat ću ti to.Spomenuo si sve ali nisam ćula da te je došla posjetiti i tvoja žena.Ne spominji mi nju.Za sada mi je još samo službeno žena. Kupila mi je mobitel i evo ga stoji u ladici ormariča ali kako sam ga stavio ni glasa od nje. No i bolje je da je tako.Ipak joj se moraš javiti. Sigurno se brine za tvoje zdravlje.Brine ju jedino hoću li odavde izaći u lijesu ili na svojim nogama.Malo ipak pretjeruješ, zar ne.Volio bih da ju više ne spominjemo i da pređemo na drugu temu. Reci kako si ti.Ja sam dobro, no zanima me što će biti s tobom.Koračam kroz životne zamke i pri tom nalijećem od zida na zid udarajući glavom u njih. Moja je sreća što su oni koji su rođeni u Rijeci malo tvrdoglavi ali ipak je šteta zida.To je razlog da dobro spavaš pa zato ni kolegicu ne primjećuješ kraj sebe.Ma nije to posrijedi. Baš sam tada kad si prispjela sanjao svoju ženu. U naručju sam ju nosio na četvrti kat i taman kad sam prispio gore isklizne mi iz ruku i stepenicama sklizne do prizemlja.To je bio ružan san. U buduće sanjaj nešto ljepše.Znaš da hoću jer od sada ćeš ti biti u mojim mislima.Opet pretjeruješ, radije zini da ti u usta stavim novu krišku naranđe.To me siliš da manje pričam. Ako nećeš pričati a ti mi napiši.Da mogu pisati više ne bih bio u bolnici.Sada bar imaš puno vremena za razmišljanjeZnaš da još ne mogu vjerovati da si kraj mene. To me toliko obradovalo da ti ne mogu opisati koliko se tme radujem.Izgleda da si jako usamljen kad stalno ponavljaš jedno te nisto.Usamljenost nije moj problem, ali tebi kao medicinskoj sestri valjda se mogu povjeriti u potpunosti,Reci onda što te mući.Sam ne mogu do WC-a a imam potrebu za malu nuždu. Bi li me odvela. Mara se veselo nasmije. A ja pomislila da ćeš zatražiti da te odvedem do nekog restorana.To ćeš kada ozdravim.Držim te za riječ. Nego hoću li morati držati i njega dok mokriš.Primit ćeš ga u ruku kad ozdravima a za sada je dovoljno samo da mene držiš.Kada su se ponovo vratili do kreveta Mara zapaža na njemu da je bez obzira na svoje stanj još uvijek muškarac kojeg bi svaka žena rado imala kraj sebe. Imam osječaj da on nije svjestan svoje privlačnosti.Baš sam blesava, zaključi. I prije mi se sviđao i zašto ne bi i sada.Mara je inaće bila osječajna osoba mada u društvu to nije pokazivala. Njen je najveći problem bio to da je od muškarca očekivala dubku vezu a najteže bi joj

97

palo poslije ako bi došlo do raskida. Zato je i kod Branka željela samo prijateljstvo.No ljubav je bila jača i jedva je čekala da ozdravi pa da utvrdi kakav će biti nastavak njihove veze.Nadam se da ćeš naći naćina kako da otkloniš posljedice koje su ti nastale.Kod nas kažu da se klin klinom izbija. A tvoja jaka volja trebala bi poslužiti umjesto klina.Odjednom se na vratima sobe pojavi Marica. Ugledavši je Mara protrne. Brzo se podiže i pozdravlja sa Brankom a tada napušta sobu.

Dani su prolazili. U bolesničkoj sobi izmjenjivali su se bolesnici, jedini koji je još uvjek tu ostajao bio je Branko. Njegovo stanje bez obzira na lijekove još se uvijek nije promjenilo na bolje. Ležao je u krevetu i razmišljao o Mari i Marici. Sve do njegove pojave bile su dobre prijateljice. Obje su se nadale da će postati Brankove supruge.Razočarale su se kad su ćule da je oženio treću. Branko se pitao može li istovremeno zabavljati se sa obema. No tu je još i Vlasta ali u planu je i Zlata Javlja mu se i ona sestra iz Pule. Ako ta lista zaćne rasti ne smije nikako preći brojku od sedam. Lice mu se oznoji jer je dan bio sparan pa pođe do prozora da se malo osvježi. Uzeo je sobom ručnik kako bi se obrisao. Ostali pacijenti ležali su po svojim krevetima i čitali. U sobi je vladao mir tako da bi se mogla čuti i muha u letu.Odjednom jedan od njih se postavi u sjed i glasno upita: Što to tako smrdi. Imam osječaj ko da je netko prosuo benzin.Pacijent do njega jednako se podiže u sjed te zagleda na pod ispred vrata.Imao si pravo, iz hodnika se u sobu izliva benzin.Nije mi jasno što se to dešava. No najbolje je da se podignem i provjerim.Odjednom stravičnu tišinu zamjeni panika. Razlog je bio požar koji se sve više širio prostorijom. Nastala je strka. Prvi pacijent do vrata sa kreveta skida madrac i baca ga na pod Na tren se plamen smanji pa to isoriste svi u sobi te poletiše kroz vrata. Jedini koji je ostao unutra bio je Branko. Na njega nitko i nije obračao pažnju.Nesigurnim koracima pođe prema svom krevetu ali vrtoglavica je uzela svoje. Nakon samo dva koraka našao se na podu. Prlikom pada glavom je lupio o rub kreveta i onesvešćen ostao ležati Sreća u nesreći bila je da benzin još nije dospio do njega pa ga tako ni vatra nije zahvatila. No, to nije dugo trajalo jer su zaćele gorjeti i deke te ostali namještaj. Još samo nekoliko trenutaka djelilo ga je od vremena kada će vatra doći i do njega a tada mu više nitko neće moći pomoći.

Svi smo očekivali da mu više nema spasa – pričao je jedan pacijent Elizabeti i Zlati kad su ga drugog dana došle posjetiti. A onda, nastavlja taj došli su vatrogasci i u času pogasili vatru. Kad su iznijeli Branka još je uvijek mada bez svijesti pokazivao znakove života . Vatrogasci ističu da su ga spasili u zadnji čas jer bi se ugušio ako ne od vatre a ono od dima. Sreća njegova da se je našao na podu.Liječnici istiću da je snažan i da će se brzo oporaviti.Na te riječi Zlata i Elizabeta se samo pogledaše.Ovaj pacijent nastavlja sa pričom. Poslije je došla i policija. Otkrili su da je požar namjerno podmetnut. Kažu da znaju sumnjivca ali još nemaju sve dokaze za optužbu. No ni meni još nije jasno zašto je izabrao baš našu sobuZlata ponovo usmjerava svoj pogled prema Elizabeti. Ona je samo zamišljeno gledala u vrhove svojih cipela. Tada pogled podiže do tog pacijenta i zapita.

98

Gdje je Branko sada.Gore na kirurgiji.Što je sa ostalima koji su bili u sobi, upita Zlata.Svi su dobro.Hoće li se Branko opet vratiti ovamo.To morate pitati liječnika.Hvala na iscrpnoj obavijesti, reče Elizabeta.Odjednom se Elizabeta čudno nasmije.- Požar je ugašen a on je i dalje živ. Idemo ga onda gore obićiKada ih je Branko ugledao u svojoj sobi obuze ga čudan osječaj. Istovremeno i Elizabetu prožima neki elektricitet kao da postaje svjesna da će Branko na njoj naći zamjerku za protekla događanja. Ali to je trajalo samo tren.Nadam se da više ne sanjaš vatru i sirene kako plešu oko nje, reče mu ona.Očekivani Brankov smiješak izostao je. Jedino je ostao sumnjičav pogled.Otkud je ona došla, pitao se. Je li slučajno, je li na poziv bolnice ili iz znatiželje da dozna kako je završila ova predstava. Zbog svega toga morao bi se nasmijati. Otkad je tu još ga nije posjetila, navodno zbog toga što nije imala kome ostaviti Irenu na čuvanje, kao da nije mogla dovesti i nju. Ovaj dolazak potakne ga na razmišljanje.Ima li ona kakvog udjela u tom požaru. Prekori samog sebe kad je došao na tu pomisao. Pa on je otac njenog djeteta i ne vjeruje da bi u njoj bilo toliko svireposti da se dade na taj tako grozan čin. Dok ju je gledao pitao se i ima li opravdanja i za njezinu nevjeru. Da joj oprosti i pomiri se sa njom, ne zbog nje već zbog djeteta bi li i dalje mogao gajiti i dio ljubavi kojeg joj je pružao do sada. Sklad je narušen i on se neće više nikada dovesti u stanje u kome je bio do sada ali to dijete ne zaslužuje kaznu a ona će prekidom njihove veza nastupiti. Da li bi se dalo ispraviti sve to što je pošlo naopako. U ovom momentu dao bi sve da se nije pojavila pred njim a kad mu je prišla i još uputila blag poljubac u usta i iza toga sjela do njega i stala ga milovati osjećao se ko na iglama.Kako se osječaš, upita ga nježno.Mislio sam da će mi od udarca u glavu pestati vrtoglavica, na žalost ostala je ne samo ona već i glavobolja.Bez riječi i dalje ga je nastavila milovati.Nadam se da ti je bolje nakon mog masiranja.Rumenilo mu prekrije lice. Ljutio se na sebe što nije mogao prekriti svoje osječaje i što njeno prisustvo izaziva isti efekt kao onda kad je on nju posjećivao u bolnici.Sve je u redu. Tek tada okreće glavu prema Zlati.Lijepo je da si i ti došla.Osječaj nelagodnosti što gleda to milovanje potisnula je bijesom kojeg nije ispoljila već ga zadržala u sebi. Tada prilazi Branku , zagrli ga i nježno poljubi u lice. U njegovom zagrljaju osjećala je ugodnu bliskost ali zbog Elizabete nije ispoljila osječaje. Doćim si u stanju poljubiti dvije žene uvjerena sam da se onda osječaš dobro.Najveća mi je želja da poljubim i onu treću koja je sada ko zna kod koga na čuvanju.I taj susret će se uskoro dogoditi, utješi ga Zlata.I je li Irena još u vrtiću, pri tom pogleda Elizabetu.

99

Jeste, ne brini za nju.Volio bih da si je donijela da ju barem vidim.Kad dođeš kući nagledat ćeš se je koliko te volja.Još su neko vrijeme razgovarali o nevažnim stvarima.Branko osjeti da mu se vraća onaj osječaj zaljubljenosti u Elizabetu koji je bio na početku njihove veze.Ne, to ne može biti istina. Mora da mi se to dešava zato jer sam se udario u glavu pa sam sišao s uma na kratko., zaključi u sebi.

Drago mi je da te konačno vidim i van bolnice, govori mu Livijo kada su se sreli na Korzu.Mada je prošlo več mjesec dana od kako mi se to desilo a evo pred dva dana izašao sam iz bolnice i još uvijek mi nije prestala ta vražja vrtoglavice. Srećom da sada ipak bolje vidim ali to još ne znaći da sam zdrav, potuži se Branko. I u hodu sam zato nesiguran.Ne brini ja ću te držati ispod ruke i voditi. Nadam se da ćeš uz volju i napor uskoro ozdraviti.Dok su hodali čuo je pokadkad od prolaznika dobacivanje: Gle kako se ovaj naroljao da ga moraju voditi.Kako bi bilo da te odvedem do neke gostionice pa da sjednemo uz čašicu i malo popričamo ili bi ti radije da pođemo negde na ples.Branko se nasmije toj šali ali nije znao šta bi odgovorio. Uza svu bolest Livijo primjeti da Branko i dalje ne skida pogled za kojom lijepom djevojkom koja prođe mimo njih.Čuj ti osvajaču. Imam dojam da ti jedino ne smeta pogled na lijepe djevojke koje susrećemo. A da ti se nije od toga zavrtilo u glavi pa sada optužuješ rakiju.Ne brini, neću na njih ispaliti niti jedan od onih deset tisuća metaka. Sve se završava samo sa pogledom. I dobro je da me pogled bar tu sluša.Meni se ćini da za sada nisi u stanju ispaliti ni jedan metak.Nikako da shvatim da ta vrtoglavica može toliko trajati, a najgorje mi je što ne mogu čitati niti pisati pa čak ni gledati TV. Zato mi još jedino preostaje ovdje pogledati koju lijepu žensku a kako vidim ima ih na pretek.Zbilja je Rijeka obdarena njima. Ma gle samo ovu kakvo ima tijelo.A tek guza, čista desetka.Morat ćeš kako mi se ćini podvustručiti dozu lijekova. Valjda ćeš se onda smiriti od tih pogleda.Do jučer sam vjerovao u te lijekove a onda sam ih sve pobacao u smeće i više ne želim ni da o njima razgovaram. Nego samo malo ušuti da još nešto čujem.Nakon izvjesnog vremena opet se oglasi Branko. O ćemu se radi, bio je znatiželjan Livijo.Nisam od tih koji prate što drugi razgovaraju ali ova dvojica koji su upravo otišli u svom razgovoru spomenuli su i to da se klin klinom izbija. To mi je u bolnici rekla i jedna kolegica pa me je to sada ponovo zaintrigiralo.Što želiš time reči.Upravo to što sam rekao.Ne shvačam kakve veze ima klin sa tvojom vrtoglavicom. Ako želiš da te netko sa klinom udari po glavi radije mu reci da koristi malj, on če zasigurno pokazati veći efekt., nasmije se Livijo.

100

Ma nije to. Ta je uzrečica simbolična. Ako je vrtoglavica nastala od rakije onda bi s rakijom mogla i nestati.Čovječe, ti si lud. Ta znaš da ne smiješ piti alkohol.Liječnici su ti potpuno zabanili.Osječam se umoran i na pomisao za bilo kakav lijek a dosta mi je i suzdržavanja od bilo kakvog pića. Hoću da živim ko svi drugi ljudi, zato me poslušaj i zovi konobara da nam donese na stol dvije duple rakije.Zar još i duple, bojim se da ću zamrziti i samog sebe ako ti se za još mjesec dana pogorša stanje. Ipak su narućili to piče.Kada su ga ispili Livijo ga pogleda poprijeko.Zar me gledaš zato da vidiš kada ću se srušiti. Ne brini još sam u stanju popiti jednu i zato ćemo i nju naručiti a poslije čemo vidjeti što dalje.Strah me da te Elizabeta ne dočeka pred vratima sa oklagijom.Nakon što ju sredi na tvojoj glavi bojim se da i mene ne potraži poslije.Slijedeće jutro Branko je ustao mamuran ali za čudo bez vrtoglavice. Pitao se je li to samo privremeno, ali kad je nakon nekog vremena utvrdio da može i čitati poskočio je od veselja. Nije mogao da mimoiđe siječanje na proteklih mjesec dana koji su mu uskračivali to zadovoljstvo. Jest da je proživio pakao ali sada kad se gleda u ogledalu osjeća zadovoljstvošto u njemu vidi zdravu osobu. Iscrpljen radom i čitanjem kojekakvih novina uvečer je legao u krevet zadovoljan što više nema vrtoglavicu.Prolazilo je vrijeme u radu a na jesen zajedno sa Vladom upisuje se i na medicinski fakultet. U slobodno vrijeme ponovo se odaje pisanju. Bio je svjestan da kad završi taj roman neće privući pozornost izdavača, jednako tako kao što nije privukao pozornost onima iz kazališta za svoje drame. Da napiše i sto knjiga ne bi imale nikakovu prođu nti bi tko za njih znao ako nisu objavljne. Bez obzira što on mislio o svojoj nadarenosti i kvaliteti rukopisa, njegova kreacija nije se uklopila u osnovno usmjerenje književne politike. On je svoje pisanje usmjerio na ljude srednje i niže klase pa zato treba imati na umu da je to sloj koji nema uticaja u društvu. A gdje da nađe taj utjecaj. Nije važno samo biti optimista. Čovjek koji teži za usponom mora postati sastavnim dijelom onih koji odlučuju a da bi se to ostvarilo najbolje je svoj nastup usmjeriti na poliitiku za koju on nije imao sluha. Zato mu jedino preostaje čekanje i dok vrijeme teće ne treba ga mjeriti glazbom već iskrenošću i ljubavlju. Na žalost i toga mu u kući nedostajeElizabeta ga je ponovo zaćela ignorirati, lagati i svu brigu oko kčeri prepustiti njemu Opet je izbivala iz kuće bez da se opravdava gdje je bila. Na svu sreću u kući je bila Zlata koja je uvijek uskočila kad mu je god što zatrebalo. Svoje osječanje prema njemu skrivala je od Elizabete.To vrijeme i Branko se prepustio impulsu vlastitog instnkta koji ga vodi u život. Znao je da to neće dugo potrajati i da će se taj brak uskoro raspasti. Odlazio je u stan Vlasti, a zabavljao se istovremeno sa Marom i Maricom. Na svoju ženu nije ni pomišljao. Zlata je nasuprot nje vodila brigu i o njemu i o Ireni. Često je pomišljao da promjeni mjesto boravka. Elizabeta mu se untoć svega i dalje klela da mu je vjerna i da njegove sumnje nemaju nikakve osnove.Bez obzira na njeno uvjeravanje i dalje joj nije vjerovao. Osječao je da če ga ovakvo stanje samo dovesti do plača. Čak ni četiri ljubavnice s kojima je održavao vezu nisu mu bile utjeha. Neshvatljivo je da čovjek koji promjeni toliko žena samo u

101

jednoj sada vidi promjenu svog života. A ta jedna naćinila je kod njega toliku pomutnju da će mu još dugo vremena trebati da postane onaj stari Banko.Prisječajući se početka njihove veze trgne se poput čovjeka koji gleda neki napeti film i na tren zaspe da bi se ubrzo probudio. Razmišljanje o Elizabeti ućinilo mu se opravdanim. To zato što mu je podarila dijete kojeg je zavolio ko boga. Ali kad sada gleda kako se odnosi prema braku i obitelji smući mu se. Njegove namrštene obrve pokazatelji su kakav brak uživa. Uspoređivao je to i s likovima iz filmova i utvrdio da je ta usporedba besmislena. Zašto je baš morao oženiti Elizabetu. Danas smatra da ga to bog kažnjava zao što se umiješao u tolike brakove i tucao tuđe žene.Čini mu se da mu još jedino preostaje da se okrene vjeri pa da svoju budućnost usmjeri u tom pravcu. Nigdje ne stoji da sa jednom osobom mora živjeti do kraja života, pogotovo ne ako ta veza nije protkana sa ljubavi. U Rijeci ga još uvijek vežu uspomene i ljudi s kojima ima dobre odnose, al što mu to vrijedi kad ga opstanak tu izgara iznutra. Otići će negdje gdje će sve to zaboraviti. To mu je za sada jedini cilj zamišljao je Branko.

Hodao je tamnom ulicom u kojoj su razbjene svjetiljke najvjerojatnije posljedica huliganskog izživljavanja. U svojoj ruci grčeviti je držao crnu tašnu ispunjenu rukopisima njegovih kazališnih djela. U sebi je tiho pokušao izustiti molitvu ali ona mu nije pomogla ni prošle nedjelje na misi u Kapucinskoj crkvi jednako tako kao što nije ni prethodne nedjelje. Zbog svega što mu se dešava u njemu je rastao užas zova koji je dopirao pravo iz utrobe a kojeg je mogao samo on ćuti. Kažu da je bolje roditi se bez one stvari nego bez sreće a ta sreća nikada mu nije bila naklonjena.Dok je prolazio ulicom tu i tamo čuli su se zvukovi automobila u prolazu ali i po koji nejasni zvuk spikera iz TV obližnjih kuća. Nije drhtao zbog straha usamljene ulice već zbog hladnoće koja je došla sa burom. A prisutna je već par dana. Dok je koračao po prljavim asvaltom, njegova smeđa kosa lepršala je od povjetaca a tuga u njegovim plavim očima ocrtavala je patnju zbog svega što mu se događa.O bože, kada ćeš mi se smilovati i u dogledno vrijeme riješiti sve moje probleme a koji su izazvani ljudskom zlobom i nepravdom. Ali čini mi se da bog pomaže samo pokvarenjacima a to sam uočio još prije nego je nastupila moja zrelost. Nije mi jasno zašto to. Pa i ja sam građanin ovoga grada od svojega rođenja a svojim radom dokazao sam da zaslužujem jednak tretman kojeg imaju i drugi. Nikada nisam odbacio vjeru u boga ali što je bog učinio za mene. Zašto je ta nepravda prisutna u svakom društvu. Ta svi smo jednaki a ipak neki su jednakiji. Oni koji odlućuju o trošenju zajedničkog novca ni ne pomišljaju da bi ga trebalo dijeliti po zasluzi a ne po podobnosti. U prošlom sistemu ništa se nije moglo ostvariti bez crvene knjižice. Danas je za podobnost potrebna veza a ona se stvaruje kroz rodbinstvo, mafijaštvo i na žalost pederstvom. Promijenila se glazba ali ostali su isti svirači. Naravno da sam ljut jer čovjek koji časno korača u kulturu samo bi je svojim radovima uvećao a evo odbijaju me već ko zna po koji put.U svom razmišljanju trgne se kad pred sobom ugled dječaka. Po njemu se ne bi moglo reči da ima više od trinajst godina. Poznaje djecu iz svog kvarta ali ovoga do sada nije nikada viđao. Resila ga je pakost ne samo po izgledu već i po ponašanju. Zarasle kose do ramena sa ušima punih rinčica izgledao je kao a dolazi sa druge

102

planete. U prvi mah Branko je pomislio da se radi o curici ali kad je bolje zagledao njeovo iskusno oko odmah je uočilo pokvaenog muškarca u minijaturi.U odnosu na Brankovu atletsku pojavu ovaj je izgledao ko prutić kojeg bi polomio samo malo jači vjetar. Svjetla koja su dopirala iz obližnjih kuća obasjavalo mu je kosu dok su mu se ruke grčile u pesnicama kao da se sprema na okršaj sa Brankom. U odnosu na malca dovoljno bi bilo da Branko samo puhne pa da malca pokosi na zemlju, ali u njem nisu bile nikakve neprijateljske namjere prema drugim osobama pogotovo ne prema djeci. Krščanski je odgojen a to znaći da se prijateljski treba odnositi prema svim ljudima dobre volje i da sa svima živi u skladu i sa mirom. A djecu je smatrao božjim stvorenjima i nije mogao shvatiti da bi se netko od te djece usudio istupiti pred njega s neeprijateljskim namjerama. Tako je ovoga mališu zamišljao kao umišljenog i napuštenog dječaćoća kojemu treba lijepa riječ i veča briga protkana s ljubavi.Daj mi cigaretu, drsko reče malac.Njegovi su se prsti i dalje grčili u pesnice spremne na udarac u koliko mu se ne ispuni želja.Ne znam samo otkud ti ta sloboda i smjelost da starijeg od sebe oslovljavaš sa ti a drugo sa svojim godinama još ti je prerano za cigarete pa ako se već sada prepustiš tom poroku uništit ćeš si ubrzo zdravlje. Za tebe je najbolje da sada pođeš kući jer djeca tvoje dobi već su u krevetu.Ostavi se ti te svoje filozofije i podari je nekome drugome a meni reci hoćeš li mi dati cigaretu ili ne.- ljutito reče dječak postavljajući se u bokserski stav.Ako baš to tražiš odgovor je da nemam cigarete jer ja nisam pušać ali i da je imam grijeh bi bio dati ti je.Grijeh ćeš zadržati za sebe a meni ćeš onda dati novac umjesto cigarete.Mali, ti kao da tražiš batine. Koliko vidim tako se i ponašaš. Naišao si na krivu osobu samo ja ne tućem ni svoje a pogotovo tuđe dijete, zato ako želiš batine javi se svom ocu ili materi u koliko ih imaš. Ja bih ti pak preporučio da se radije upišeš u neki borilački klub, bit će ti korisnije, ovako možeš naići na nekoga koji neće imati razumijevanja a taj će ti oćitati lekciju prije nego trepneš i pamtit ćeš ju ćitavog života. Pođi sada svojim putem i više ne nasrći na jačeg od sebe. Možda bi slijedeći put i ja bio grublji. Bog i čuvaj se.Branko pođe ali mali mu ponovo prepriječi put.Nećeš ti nikuda dok ne daš taj novac, jesil čuo.Ma sad mi je već svega dosta. Ne ostaviš li me na miru zbilja ću ti isprašiti stražnjicu da će se toliko užariti kako bi na njoj mogao ispeći i palačinke. A sada me se kloni jer ovo ti je posljednja opomena.Ma vidi ti starkelju kako se raspalio. On bi se još i tukao. Pa ako baš želiš batina došao si na pravo mjesto.Ma hoćeš li ti već jednom prestati, bijesnio je sve više Branko.Nastaviš li ovako zbilja ću te odalamiti samo se bojim da tada neću biti blag. Posljednji ti put govorim da me ostaviš na miru, imam dosta i svojih briga pa ne želim da i tvoje rješavam.Odalamit ću ja tebe pa ćeš vidjeti što znaći prijetiti mlađem od sebe, pritom je podigao obje ruke stisnut u pesnice te ih približi Brankovom licu.E sada je zbilja dosta. Sad ću te uhvatiti i baciti preko ograde ne mareći za posljedice loma koji bi mogao uslijediti nakon pada, jel ti jasno kretenu pokvareni.

103

Branko ponovo zadrhta ali ovaj put ne zbog hladnoće već zbog bijesa. Prije nego je kročio korak naprijed prema malcu kojeg je zbilja mislio smiriti na grub način, zastane kad ugleda desetak mladića koji izlaze iza grmova smjestenih u okolici. Njihova opaka lica i divljački izgled dok su izlazili poput štakora iz svojih rupa nagovijestili su mu opasnu situaciju.. Smišljenim gestom preko malca tražili su žrtvu za svoje izživljavanje. Branko se bavio sportom.Najviše vremena posvetio je judu, boksu hrvanju i dizanju utega. U svojim nastupima nizao je i pobjede ali tamo je pred njih stojao uvijek samo jedan protivnik. Ovdje ih je više od deset, sve opaki huligani. Ako dođe do borbe bit će to neravnopravno i bez suca. Pojedinačno svakog bi od ovih izgrednika sredio dok si rekao britva, neke čak i jednom rukom, ali istovremeno napast će ga cijela banda a to prestavlja veliku opasnost.Njihovi izgledi zarasle i prljave kose prepuni naušnica djelovali su zastrašujuće. Ovako u čoporu ako te napdnu mogli mogli bi ti nanijeti i veće ozlijede a to baš ne bi bilo po volji nikome. Vjerovatno uzase nose i neko hladno oružje. Očigledno je da su čekali momenat da napadnu uskokom u krvavi obračun sa žrtvom koja se ne može obraiti, a malac je bio samo paravan kji će navući tu žrtvu.Zar si se okomio da tućeš ovo jadno dijete pokvareni gade. Sad ćemo ti mi pokazati okrutnost koju si misio ispoljiti na slabijem od sebe, govorio je jedan, valjda vođa ovog čopora.Što hoćete od mene, bijesno ali smireno upita Branko.Nije ti dopušteno da govoriš. Odgovarat ćeš samo na pitanje ako ti se tko od nas obati. Već su ga svi okružili i čekali znak vođe da se okome na njega. Jedino su mu još leđa ostala slobodna. U njihovim očima Branko je gledao jedino želju želju za krvlju i izrazitu mržnju . Divljački pogledi koji su bili usmjereni na njega upućivali su ga na predstojeću opasnost u koliko što ne poduzme.U svom razmišljanju što da ućini prisjeti se događanja pred par godina kada su huligani na isti način presreli podvornika osnovne škole Kozala. Tada je mališa koji je bio prethodnca tražio šibice a podvornik kao nepušać nije ih imao. Kada su ga drugi okružili nastala je makljaža u kojoj se nije gledalo tko gdje udara i sa čime. Kad se jadnik našao na tlu nastavili su udaranjem nogama a sve samo zato da ispolje višak svoje energije na nevinom čovjeku koji im nije ućinio ama baš ništa na zlo. Koji se tu sasvim slučajno našao baš kao i Branko ovdje. Na žalost poslije tog nasilja jadni podvornik podlegao je ranama. A od huligana nitko nije bio kriv.Dobili su nadzor socijalnog radnika u trajanju dvije godine i to je sve.Zar se to mora i meni desiti, pitao se. Ne, neću se dati. Brzo je isprepletao misli što da učini kako bi primio manje batina. Pomisli da bi bilo najbolje da on navali prvi. Udarit će vođu i doćim njega onesposobi i dugi će trtariti da mu se približi. Napad je uvijek najbolja obrana. Trenuci su prolazili ko viječnost a obje strane još su uvijek čekale svoj momenat. Tko će udariti prvi. Moda im se Branko ćini preveliki zalogaj pa zato odažu nalet koju sekundu kasnije.Branko više nije drhtao. Sada je osječao znoj koji mu se slijevao niz tijelo. Tašnu je spustio kraj nogu a svoje goleme šake stisnuo u pesnice dok je svojim osvjetljenim očima uz pogled prepun mržnje prelazio s jednog na drugog napasnika vrebajući momenat kada će udariti vođu a potom i ostale. Čini se da je i njima bila prisutna ista pomisao. Svaki je očekivao da bi prvi nalet za njega bio koban jer bi ga odveo u duži san iz kojeg bi se probudio sa polomljenim nosom ili bez kojeg zuba. Strah od

104

njegovih šaka čini se da je razlog odugovlačenja. Ali to neće dugo trajati. Vođa čopora treba dati samo znak i svi će nasrnuti ko jedan.I umjesto da u ovoj tmurnoj noći stado pred buru ćeka znak na stampedo, noćnu tišinu prelomi kreštavi glas iz neposredne blizine.Policija, evo ih tu su. Ako ih opkolite sve ćete ih pohvatati. Nakon toga čuje se tapkanje kao da trčeći zauzimaju svoja mjesta a potom zagrmi krupni glas.Idite okolo i opkolite ih, ovaj put nitko nam ne smije umaći.I Branku se ućini da ih to opkoljava policija. U očekivanju prvog uniformiranog lica nije ni zamjetio promjenu ispred sebe. Zanesen očekivanjem pridošlih policajaca odjednom kao da se budi iz sna.Dok otvara oči uočava da ispred njega više nemani jednog huligana. Kako su naglo došli tako su naglo i isčezli. Crte njegovog lica odražavale su stanje popuštanja ali još uvijek spreman na opasnost čekao je ishod. Zbunjivalo ga je da policija još uvijek ne dolazi i ako nije očekivao samo jednog već više njih. Počeo se osječati kao da dolazi sa svadbe koja je prošla bez pijanstva. Naravno da tu u blizini nema gostionice ali sada bi mu itekako dobro došla jedna čašica rakije. Ako neće brdu Muhamedu onda će Muhamed brdu i taman da krene zaćuje iza sebe poznati mu glas.Dobro je ispalo a već sam se pobojao da to neće upaliti.Vlado, otkud ti ovdje, iznenađen zapita Branko. Još nije dobio ni odgovor od veselja što vidi prijatelja Branko mu prilazi .Valjda nisi razočaran što me vidiš. Vlado se pokušava nasmijati kako bi istisnuo strah koji je još uvijek prisutan i kod njega.Daj što ti pada na pamet. Znaš da mi tvoja pojava znaći više nego da sam dobio glavni zgoditak na lutriji. Samo nije mi jasno. Očekivao sam da ću sada ugledati prvo policajca a evo došao si ti.Ja sam ta policija. Uzalud se nadaš da će netko od njih doći rastjerati te huligane. Došli bi jedino kad bi se radilo o nekom političaru. Za običnog čovjeka ne bi ih doćekao ni za sto godina. Zato moramo što prije poći jer bi se ti šupljoglavci mogli povratiti i mada su praznih glava shvatiti da su prevareni a onda bi nas dvojicu vjerovato i napali.Ti pokvarenjače, umjesto da te udarim trebao bi te zagrliti.Samo dalje od mene. Da nas tko vidi zagrljene mogao bi pomisliti da smo topla braća a ja ni u snu ne bi pristao da se nađem u toj ulozi.Idemo onda pa ćeš mi uz put ispričati kako si to izveo sa imitacijom policije.Dobro sam ih preplašio, vražja stoka. Možda i neće udariti na nas dvoje jer ih je strah ali bojim se da nas zasuju kamnjem a to bi bilo gorje od tuće pogotovo što ih u toj mrkloj noći ne vidiš.Imaš pravo, idemo onda.Vlado ispusti prigušen dah a potom iz džepova isprazni kamenje.Što ti znaći to kamenje, u čudu se zapita Branko.To je bila druga opcija ako prva ne upali. Do vaga ne ostajmo tu više. Idemo na sigurno dok smo još čitavi. Uz put ćemo razgovarati. Doćim su došli do prve osvjetljene ulice uspore korake .Tada se oglasi Vlado.Što ti bi da si se upustio u obračun sa tom bandom. Pa ti kao da si pretplačen da se susrećeš sa njima.

105

Svašta govoriš. Ne misliš valjda da sam ih ja izazvao. Ta banda traži žrtvu i da nisam bio ja bio bi netko drugi, čak možda i ti.Tako znaći, mulci htjeli malo zabave.Ne zavaravaj se, nisu to nikakvi mulci, to su već mladići u godinama ali željni krvi. To ti je ostavština Titove omladine.Tiše da te još tko ne čuje. Danas i zidovi imaju uši a i u najvećoj vlasti još uvijek ima brojnih titovih pristalica.Zar nisam u pravu, ljutito će Branko.To pravo nitko ne uvažava i zaboravi ga. Radije promisli da dok je zemljom vladao Tito u Rijeci je bilo desetak plesnjaka kamo su zalazili mladi. Danas nema ni jednog pa se mladi moraju dovesti do Opatije. Zar to nije apsurd velikog grada.A zar nije sramota da ti mladi po čitave noći provode na zabavi a još nisu ni punoljetni.Pa to je upravo i razlog da se okupljaju po ulicama u čopore i na svirep naćin presreću nedužne prolaznike. A sve zato što nemaju novca da dođu do Opatije.Ti kao da opravdavaš njihove izgrede.Ne ali ih i ne osuđujem jer krivicu za to snose odrasli. Kad pomislim i mi smo bili slični.Možda si ti bio ali ja nikada i to je razlika između nas dvojice. Ti još uvijek prezireš vjeru u boga dok ju ja oduvijek podržavam to je druga razlika nas dvojice.Ti još uvijek smatraš da bi nam bilo bolje da je Tito živ. Ja ne mislim tako i to je treća razlika. Treba da ih nabrjam još.Daj Branko okreni ploću i pređimo na drugu temu. Radije potražimo neku gostionicu u blizini pa umjesto te svađe ili prepirke već kako je misliš nazvati nazdavimo s nekim pičem. Gdje tu ima u blizini gostionica.Evo tu iza ugla samo radi do 23 sata ali još nam dotle ostaje više od pola sata i valjda ćemo uspjeti nešto popiti.Veselo su stupili unutra. U skučenom prostoru bivalo je nekoliko muškaraca koji su neopterečeni ulaskom novih gostiju i dalje ispijali svoje piče uz razgovor.Nakon što su sjeli i naručili pivo, Branko na zidu iznad šanka uoći sliku gole ljepotice. Oko nje širio se dim prisutnih gostiju tako da je to djelovalo kao da se ljepotica nalazi negdje u samini uz prisustvo vatre i samo čeka kada će tko doći do nje. No umjesto reakcije kao odgovor na njeno vabljenje nitko na to nije obračao pažnju baš kao da i nema te slike na zidu.Hajde Vlado ispričaj mi konačno kako si izveo trik sa policijom koji je rastjerao huligane.Slučajno sam se zatekao na mjestu događanja baš kao i ti. kad sam te ugledao s tom bandom u prvi mah htio sam pristupiti a onda mi je pala na pamet ideja da prije toga pokušam sa prevarom i kako vidiš uspjelo je. Prvo sam zaviknuo a potom tapkao u mjestu kao da odlazim a onda sam bacio okolo nekoliko kamenja da izgleda da nas je više a potom napunio i džepove sa kamenjem i na kraju zavikao da opkole sve i da pohvataju te bandite. Ostalo si ćuo i vidio.Pa ti si pravi majstor um jetnih efekata. Dobro da se tamo nije zatekao i neki filmski režiser jer bi te taj odmah angažirao za svoj film strave i užasa a i tebe bi postavio u ulogu glavnog glumca jer tvoja faca kao da je stvorena za takve role.

106

Ti se šališ ali znaj da za vrijeme tog mučnog išćekivanja što će se desiti poslije baš mi i nije bilo lako pri srcu. Čak su mi se i noge tresle i bilo me strah da ne izazovem potres pa da poslije stanarima plačam oštetu. A znaš da svojom plaćom jedva podmirujem režije i hranu. Zato i vozim krntiju koja je stara već dvadeset godina. I koja je i sada na popravku.Nemaš što da se žališ. Barem svaki mjesec dobijaš platu a ne pitaš kako je onima koji godinama traže posao ili penzionerima koji primaju manje od tisuću kuna mjesečno.Ne brini bit će nam uskoro bolje.Da i Tito je govorio da samo 50 godina moramo stiskati kajiš i bit će nam bolje. I bilo je bolje onima kojma je i prije bilo dobro dok je narodu jednako a kao se ćini još 50 godina bit će isto.Ne kudi sve na političare, ta nisu oni jedini krivci za stanje u zemlji. Krivi smo i mi što se ne znamo snaći i stati uz njih. Ali pustimo politiku i reci što to nsiš u toj tašni.Da nije kakva lova za novi auto.Ne budi smiješan, to su rukopisi drama koje sam nosio da ponudim u kazalište a sada sam ih uzeo natrag.Dok ih drugi tamo ostavljaju ti ih uzimaš, zašto? To je posebna priča.Ipak bih je volio ćuti.Branko popije gutljaj iz svoje čaše a potom prstima prođe kroz kosu te reče:Još pred dvije godine odnio sam u kazalište pet svojih drama. Kako nije bilo odgovora pošao sam do direktora drame da vidim što je po srijedi. U kncelariji sam ga zatekao sa režiserom. Na pitanje što tražim bili su iznenađeni mojim odgovorom. Tada su me uputili intedantu s ubjeđenjem da je to sve kod njega. Intedant me je pogledao kao da vidi sablast kada sam mu rekao razlog dolaska. Veli da on o tome pojma nema i čudi se koji me je glupan uputio do njega.Vjerovatno taj materijal ima bivši intedant i da potražim njega. Učinio sam i to, no taj je tek planuo kad sam mu rekao razlog posjete. Ti kreteni sve svaljuju na mene a ja pojma nemam što se tamo događa.Nakon što mu se stišao bijes ipak mi je obećao da će doći u kazalište i pogledati sadržaj mojih drama te da nakon mjesec dana dođem po rezultat.Vlado pogleda iza sebe a potom i on uze ćašicu i ispije gutljaj.No vidiš da je ipak netko zainteresiran za tvoje radove. To ti misliš ma nije tako.Ljutiti reče Branko. Nakon mjesec dana eto me ponovo do tog intedanta. U međuvremenu radove sam poslao još nekim kazališnim kućama Hrvatske. Kad me je ugledao ljubazno mi reče: Ja sam pogledao vaš materijal i mogu vam reči da je to vrlo simpatičo i dobro i uz male ispravke mogli bi se i načiniti bar jedna dobra prestava.Ali ja sam za sada nemoćan.Ta znate da je u kazališnim redovima prava smutnja i jedino ako ste u njihovim redovima mogli bi uspjeti. Ovko ne znam što da vam kažem.Nemate šta kazati. Zamolio sam ga da vrati te radove na mjesto odakle je uzeo.Obečao je da će to ućiniti. Nakon toga sam razočaran otišao doma.Zašto nisi prbao materijal ponuditi amaterskim kazalištima, ta u Rijeci ih je na pretek.Branko lupi šakom o stol.Zar misliš da nisam to ućinio. No svi se vade ili da nemaju dovoljno glumaca ili da nemaju dovoljno muških za uloge ili da tekst mora biti u

107

čakavskom stilu i ko zna što sve ne ali da bi tko to uzeo za ozbiljno nema govora. Svi su isti.Tu vlada rodbinska veza i nema šanse da se netko ubaci sa strane.Ne mogu vjerovati tvojim riječima, usprotivi se Vlado.Vidi se da ne posječuješ amaterske predstave Pogledaj samo tko su autori. A prije će ti materijal uzeti neka profesionalna nego amaterska kuća.Zašto si iz kazališta uzeo te radove.<trebaju mi za konkurs književnih nagrada grada samo se bojim da i tamo ne doživim isto. Kad sam danas došao u kazalište po te moje radove činovnica me je pogledala ko da dolazim sa druge planete.Čovjeće božji, zar vi mislite da je to mguće naći. Pa pogledajte ovaj ormar i odmah će vam biti jasno. Pri tom mi je pokazala peterokrilni ormar prepun raznih papira fascikla računa i kojećega još a u tom brlogu su negdje i moje drame.Da ja to moram tražiti ne bi mi bilo dosta ni tri dana a čekaju me i drugi poslovi. Ako vam se da evo pa si vi tražite. Možda vam se posreći da ih prije nađete.I jesi li se dao u taj posao. Upita Vlado.Jesam i imao sam sreću da sam pošao sa lijeve strane. Nako tri sata dospio sam do njih. Sav sretan upitao sam činovnicu kako to da ih je intedant odmah našao.Ma vi ste ludi ako ste zbilja uvjereni da je on i pronjušio ovaj ormar. Pa taj ne bi uprljao ruke ni sa dodirom kvake na vratima a kamo li sa tim dokumentima. Slagao vas je ko i svi a vi naivni nasjeli ko i svi drugi. Svi su oni isti i samo gledaju kako bi udovoljili sebi. Zato mi više ne govori da još što pokušavam.Nego htio sam ti reči da mi se vođa one bande koja me je skoro dotukla ućinio poznat. Ma nikako da shvatim odakle ga znam. Duga kosa i zarasla brada promjenila su mu facu ali ćini mi se da sam ga i prije viđao.Ne razbijaj s njime glavu. Pođimo sada kući, evo gazda nagovještava da zatvara.Prije nego su se oprostili Vlado će: Nisi u pravu kad me uvrštavaš u nev jernike.I ja poštujem boga i vjerujem u njega jednako kao i ti.Pa onda bog Vlado.Ulica je zbog današnje hladnoće tražila od prolaznika da se što prije sklone sa nje. To je bio razlog da i Branko žurnim koracima što prije stigne do kuće. Došavši do portuna tu zatiće grupu mladića. Svojom vikom i kikotanjem narušavali su noćni mir ukućana a gupirani pred vratima onemogućavali prolaz u kuću.U svojim mišićima Branko je još uvijek osjećao snagu da im se odupre ako ga napadnu. Ugledavši ga razmakli su se i propustili da prođe. Dok je odlazio uz stepenice dalje je slušao njihove životinjske krikove i galamu te razularene rulje.Tek kad je stupio na svoj kat taj zvuk zamjenio je glas sa TV iz jed nog stana dok se iz drugog ćulo histeričan smijeh neke žene. Sve je zamrlo kad je za sobom zatvorio vrata svog stana.

Naredno jutro Branko je posjetio svoje radno mjesto. U sobi je zatekao Vladu. Radio je na nekim spisima i obradova se kad ugleda kolegu.Jučer se nismo dovoljno napričali pa sam navratio da nastavimo ali ovaj put samo o poslu. Kad si već tu ima nešto što te moram pitati. Nije mi jasno zašto o tebi kruže takve glasine a ja kao da ne postojim.Zar je opet nešto loše, začuđeno će Branko.

108

Ama kakvi loše, dapaće suprotno.Onda gukni da čujem što je to tako dobro.Čim su pacjentice čule da si obolio nastala je prava žalost.Još i danas sve mole boga da se što prije vratiš.Zar me opet zezaš.Ne, ovaj puta govorim sasvim ozbiljno. Žene govore da im je tvoja masaža nešto poput opijenosti pa dok im masiraš prste ,ne dođeš ni do gležnja a one po dva puta svršavaju..Crni Vlado opet si poćeo sa zezanjem.Ne ja. Ako neko pretjeriva to mogu biti samo žene. Radije mi reci kako to uspijevaš da bi se i ja uklopio u takvu avanturu. Možda bi se poslije i o meni to pričalo a nije mi svejedno je li mja reputacija vrijedna spomena ili samo službeno događanje.Ako zbilja misliš da u tome ima i nešto istine onda stvar nije u rukama već u nećem drugom, a ono ti dolazi s rođenjem. Izgleda da sam se ja rodio zato da budem cijeli život predmet ogovaranja, no proći će i to. Radije mi reci ali ozbiljno ima li što novoga na odjelu.Da ti ne zaboravim reči, onog tvog prijatelja Zdenkinog muža preključer su dopremili u bolnicu šlagiranog. Jedna strana tijela potpuno mu je oduzeta. Stanje mu je kritično i za sada prognoza baš i nije povoljna.O jadan Livijo, baš mi ga je žao. Sutra ću ga svakako posjetiti. I što mu to vrijedi što je toliko čuvao onih deset tisuća metaka.O kakvim to metcima govoriš, začuđeno će Vlado.Ništa, to ja samo tako kažem nešto za sebe. Kažu da čovjeka ne treba cijeniti po profesiji već po izvršenju svojih radnih obaveza, a on ih je obavljao zdušno i savjesno i evo kako mu se to sada vrača. Umjesto da svoj radni vijek završi u zdravlju i veselju sudbina koja mu nije naklonjena poremetila je sva očekivanja i umjesto spokoja u mirovini sve je to poremetila ova podmukla boleština.Jeli imao djece.Ne, nije.Uz njega sada će trpjeti i Zdenka, ali ako je prava žena zajedno će savladati sve teškoće samo ne treba izgubiti nadu. Svakoj bolesti ima lijeka pa tako i ovoj a obzirom da je ona naše struke nadam se da će dobrom terapijom ućiniti ćuda pa će Livijo trčati zajedno sa nama, jedino se bojim da više neće trčati za ženskima.Zašto to misliš.Bojim se da ne bi mogao pobjeći ako bi naišli njihovi muževi.Uvijek si bio za šalu, nasmie seBranko.A da znaš da za ženama trče samo luđaci.Ne znam da li smo i nas dvojica luđaci, ali da smo ludi, jesmo, pogotovo zato što smo se izgubili u svojoj strasti.Onaj tko se izgubi u svojoj strasti manje je izgubio od strasti a što se tiće moje strasti prepustit ću da o njoj svoj sud donesu stravstvene žene s kojima ću još imati kontakta.Koliko je sati,Skoro jedanaest.

109

Uh, onda ja moram poći. Ja još imam posla a ne ko ti koji živiš na račun države .Već je v rijeme da prekineš bolovanje i da dođeš, ako ne zbog mene a ono zbog onih pacijentica koje gore od želje da te osjete, zna se zbog ćega.

Dok je sjedio za stolom svoje sobe odlaže tekst kojeg je upravo napisao i dade se u razmišljanje. Pred njim se ukaže slika onog tipa koji se prestavio kao vođa čopora koji ga je napao. Pitao se otkud tim mulcima tolika želja da ga pretuku pod svaku cijenu. Još je uvijek u svom nosu osječao zadah tog vođe a nemir koji je uslijedio iza činio mu se da sve više raspaljuje emocije kako bi mu s guštom razbio nos. No želja je jedno a stvarnost drugo. Ipak želio bi da se ponovo sretnu ali samo njih dvojica. Tada ne bi imao milosti da to i učini. Ostvariti tu sudbinu isto je što i naći iglu u plastu sijena. U gradu od preko dvijesto tisuća ljudi mnogi se nikada ne susretnu.Branko je i dalje razmišljao o njemu i pitao se gdje ga je još prije susretao.Ima osjćaj da je tog tipa viđao sa Elizabetom ali tu pomisao odmah je odbacio sa gnušenjem. Ona je previše izbirljiva i prava dama pa zato ne vjeruje da bi se sa takvim dripcom mogla upustiti u bilo kakvu vezu. Možda je sa svojom bandom sasma slućajno naletio na mene. Da nije Vladine smicalice pitanje je bi li danas mogao razmišljati o tome. A i zašto da s tim razbijam glavu kad imam i drugih problema koje moram rješiti. Prvo dnas je posjet Liviju. Slobodan sam pa je možda prilika da pođem odmah, odlući.Kad je došao na odjel tu je zatekao i Zdenku.Sjedila je na krevetu kraj nemoćnog Livija držeći ga za ruku. Bol koju je tog momenta osjetio Branko u svojim grudima još se više povećala kad je prišao krevetu a svježi zrak koji je dopirao do njih kroz otvoreni prozor samo je dodatno izazivao jezu kod njega. Mada je pokušao da se bori protiv toga svojom mirnočom nije mogao skriti osječanje pred Livijom.Na sva pitanj koja je uputio Liviju na ni jedno nije dobio odgovor. Livijin pogled zurio je samo u jednu točku a ona je bila ćvrsta ko brana koja priječi sve kontakte s vanjskim svijetom.Branko ga pomiluje po licu te reče: Ne brini stari, oporavit ćeš se ti već. Tada svoj pogled usmjeri prema Zdenki.Bog Zdenka, kako si ti.Mislila sam da se još ljutiš na mene.Ne, zašto bi se ljutio. Svatko ima pravo na svoje postupke. Neki su usmjereni u sreću, ljubav, zdravlje, dobro sebi i drugima, no neki su manje plemeniti i kad od njih očekuješ odgovor postajemo svijesni da krećemo stazom koja vodi prema tankoj crti iza koje nema odgovora. Tada tražimo čuda a ona ne postoje. Obraćamo se ljudima u cilju utjehe a na kraju doživljavamo hendikep. No život je prepun hendikepa pa jedan više ili manje ne znaći ništa. Neki svoje postupke stavljaju samo u okvire zakona dok drugi smatraju da im treba više slobode pa izlaze iz tog okvira. Ipak svi su uvjereni u ispravnost svojih postupaka. Čvrsto vjerujem da si i ti. Zato zaboravi da je išta bilo i ostanimo kolege kao i do sada. Tvog muža poštujem ko brata a to ću i ubuduće a pošto si mu ti žena i tebe ću. Uvjeren sam da će uz tebe brzo stati na svoje noge i da kad se slijedeći put nađemo da ćemo i prošetati gradom. Kad mu bude bolje porući mu da mora biti ustrajan i neka se ne drži jednog principa jer život je prekratak. Treba se prepustiti stihiji poput bujice jer i ona kad

110

naiđe na prepreku obilazi je pa ide dalje. Neka se ne miri sa sudbinom jer to mu ne pristaje,Idem sada, Bog Zdenka uz želju za brzo ozdravljenje Livija.Ona je kao skamenjena ostala bez riječi. Na odlasku samo je zurila u njega.Kada je izašao iz bolnice sunce je već visoko obasjavalo bolnički park. Miris svježe kave koja je dopirala iz obližnje kavane privukla je i njega. Dok je ispijao slasni napitak mislio je na Zdenku. Možda sam pogriješio što sam je odbio. Time sam joj samo narušio ponos a kako vidim od ponosa prema prijatelju nisam ništa postigao. Jedino sam sebi navukao ljagu bez obzira što prijaelju mogu mirne duše pogledati u oči.Došavši kući u stanu je zatekao samo Zlatu.Gdje je Elizabeta, znaš li.Vjerovatno je pošla u vrtić po Irenu.Nadam se da će juskoro stići. Jesi li za kavu.Sada sam je upravo popio ali ako si ti pravit ću ti društvo još jednom šaljicom.Nakon što je Zlata sjela uz njega uz gutljaj kave primjećuje zamišljenost na Brankovom licu.Koje te brige sada more, ne sekiraš se valjda zato što nema Tu Elizabete.Ne, ovaj put razmišljam o nekim muškim poslovima.Reci i meni pa će ti možda poslije biti lakše.Stalno mi je pred očima jedna osoba i svim silama pokušavam se prisjetiti otkud je poznam .Bolje je da kreneš iz početka, ja te slušam.Prošle noći kada sam se vraćao kući zaustavila me banda huligana i skoro pretukla. Da mi nije Vlado priskočio u pomoć ko zna šta bi bilo. Hineći policiju rasterao ih je i tako sam izbjegao ono najgorje.Zlata je tražila detalje, a kad ih e doznala reče:Kažeš da ti je vođa te bande izgledao poznat.Jest,i dovodim ga u vezu sa Elizabetom samo ne vjerujem da bi se ona tako nisko spustila da uspostavi vezu sa kretenom koji više lići na majmuna nego na čovjeka.Počekaj momenat odmah se vraćam.Kad se vratila položi kup slika pred njega na stol.Ove slike uzela sam Elizabeti a da ona ni ne zna.Mislila sam ih jednog dana pokazati tebi a sada je upravo taj čas.Pogledaj, možda te zainteresiraju a možda među njima i njega prepoznaš . Radi se kako izgleda danas i kakav je izgledao prije.Već kod prve slike Branku se zatresu ruke od bijesa. Na licu mu izbija crvena boja a srce zatitra od uzbuđenja. – Prosto da čovjek pukne od bijesa. Pa to je upravo taj klipan koji se prestavio kao vođa bande. Sad se sječam, njega sam vidio i u čekaonici moje ambulante u vrijeme kad me je posjetila Elizabeta.Pretpostavljam da je bio on kada je izlazila iz bolnice u društvu nekog tipa.Zlato, da ti možda ne skrivaš još toga što znaš, govori. Imam osječaj da znaš puno toga više. Nakon što je oštro pogleda bijesno odlaže slike i reče. Govori koliko to več traje.Iznenadit ćeš se kad čuješ sve.Zar ima više od jedne godine.Itekako da ima. To traje od njene sedamnajeste godine.

111

Nemoguće, pa gdje su mi bile oči dosada. Kakav sam ja to pisac kad nju nisam uspo pročitati, reče uz bijes. Sada ćeš mi reči sve što znaš pa makar trajalo du sutra.Ne trebaš požurivati, ta i onako sam ti htjela sve reči. Sjedi i u miru slušaj.Nestrpljiv sam i daj zapoćni već jednom, tako ti svega.Njezin prvi dečko upoznao ju je sa Elvisom. Tako se naime zove taj što ga ti nazivaš kretenom ili vođom bande. Već nakon prvog susreta ona je osvojila i njega i u isto vrijeme zabavljala se sa obojicom a da onaj prvi o tome nije znao ništa. Kako su bili veliki prijatelji a obojica Elizabetini ljubavnici, to su ako se još sječaš bila i ona dva napadaća na tebe pred bolnicom. Već su te tada smilslili dotući.Što, zar je to taj tip. Pa da sad se siječam samo onda nije imao dugu kosu a zbog tuće kja je trajala kratko baš ga nisam dobro ni zagledao. Poslije ga više nisam viđao.Varaš se Branko ako misliš da je to jedini susret sa njim, viđao si ga ćešće u društvu Elizabete ali tome nisi pridavao važnost jer si mislio da je slučajni prolaznik. No bit je u tome da od svoje sedamnajeste godine ona s njim nijme prekidala veze a to ćini i danas.Branko je pozorno gledao njene usne dok je govorila. Još je uvijek podrhtavao od bijesa ali ne u toj mjeri ko prije. Nakon što je Zlata na ćas ušutila Branko lupi šakom o stol. Napetost mu je izgleda popustila, a onda se lupi po čelju. Kakav sam to ja bio glupan. Potom podigne obrve i reče: nastavi.Ona ga upoorava da se smiri. Nije je poslušao. Kroz zube izreće: Platit će mi za ovo.Ma hoćeš li ti mene slušati ili već sada smišljati osvetu.Na njene riječi povišenog tona on se smiri. Krv mu opet procirkulira i obraz poprima normalnu boju. Govori- reče.Vjerovatno se pitaš zašto sam postala nevjerna svom Marku koji čami u zatvoru upravo zbog Elizabete.Štaaaa, prolomi se iz njegovih ustiju.Da, upravo to što si čuo. Ona ga je navela na krađu a ukradenu robu prodavala je zajedno sa Elvisom. Nvac su dijelili. Možda bi krali i dalje da Marka nije policiji ocinkario upravo Elvis. Među njima došlo je do svađe zbog novca. Mada sam ja to sve znala šutila sam a danas uviđam da je to bila pogreška. Griješila sam i zbog toga što sam jenog dana kad sam došla kući zatekla Marka kako tuca Elizabetu u mom krevetu. Od bijasa sam povukla plahtu ispod koje su se ukazala njihova gola tjela. Skoro me kap potrefila kad sam to ugledala. Znam da te to iznenađuje, no znaj da Elizabeta nije izvršila preljub samo sa mojim mužem. Jednom sam popustila iz znatiželje da vidim kakav je to osječaj općiti sa ženom. Učinla sam to sa Elizabetom. Da li sam tada zgriješila prema tebi, mužu, prema sebi ne bih znala reči. No ja se ipak za ništa ne kajem. Kajem se jedno što to o tome nisam prije govorila. Barem ti život ne bi bio toliko puta ugrožen.Branko se ponovo trgne na te riječi.O ćemu to govoriš. Pri tome pokuša suzbiti paniku u svom glasu.Da Branko pokušali su te ubiti već u više navrata.Ma tko?Pa Elizabeta i Elvis.O bože, što još danas neću ćuti. Kako si to sve doznala..

112

Neke stvari sam naslutila, neke doznala u indirektnom razgovoru a neke mi je otvoreno rekla Elizabeta. Kad si ležao u bolnii Elvis je prolio benzin u sobu i zapalio ga ne vodeći računa da je s tobom još tri bolesnika. Učinio je to kad te Elizabeta nije dokrajčila sa onom rakijom. Kako nisu postigli cilj to je pomislio da će te dokrajčiti uz pomoć huligana. Pretukli bi te do smrti a maloljetnici kako znaš kod nas ne odgovaraju za svoja zlodjela. Zato Vladi zahvali što ti je spasio život. No to nije sve. Zar misliš da bi Irena pobjedila na onom natjecanju beba da Elizabeta nije prije toga spavala sa ginekologom.Zar još i to, sada već smireno reče Branko. Zašto si mi do sada sve to tajila.Zato što si mamlaz i ne viđaš dalje od nosa. Jedno što si imao stalno pred očima bila je njena stvar i drugo ništa nisi vidio., bijesno je izrekla Zlata.Ne ide mi u glavu da si do sada o tome svemu morala šutjeti.Da sam ti bilo što rekla tebi ni jedna riječ ne bi koristila jer mi ništa ne bi vjerovao i eto zato sam šutjela. Ipak ućinla sam nešto što sam smatrala potrebnim. Otišla sam u policiju i sve im ispričala. Rekla sam im i to da sumnjam da je Elizabeta sa Elvisom izvršila onu krađu lijekova iz tvoje ambulante. Tu je drogu prodavao svojim huliganima i zato su ga slušali i izvršavali njegove naredbe. Dok si ti ležao u bolnici on je boravio ovdje sa Elizaetom svaki dan a u nekoliko noći tu i prespavao. Nije bio jedini koji je dolazio u kuću. A kao finiš svega treba da znaš da se Elizabeta danas odavde odselila zauvijek. Sigurno pretpostavljaš i sam kod koga. Jasno da je sobom uzela i Irenu pa ako misliš da će se vratiti ,varaš se.Poslije svega što sam ćuo i ne bi bilo dobro da se vrati. Nemoj misliti da ću joj sada spremati kakvu osvetu. Pa čak ni zbog tog klipana Elvisa ne bih htio prljati ruke i poslije završiti u zatvoru jer bi time stvorio kod nje još jedno zadovoljstvo. A lijepo mi je o tome još na početku naše veze govorila bivša gazdarica samo ja je nisam slušao.čak sam ju smatrao ludom. Ne neću ništa poduzimati jer uskoro napuštam Rijeku, a to što je otišla samo mi olakšava naum, jedino bi prije toga još jednom volio vidjeti Irenu.Vidjet ćeš je sigurno samo to ne traži danas, a za danas ti mogu saopćiti i jednu veselu vijest u koliko je želiš ćuti.Znaš da želim pogotovo nakon svih ovih tmurnih koje želim što prije zaboraviti.Način na kojeg ga je poslije pogledala jasno je pokazivao želju koju gaji prema njemu.Večeras možemo prvesti noć zajedno i bez bojazni da će nas tko omesti.On se veselo primakne do nje.Platit ćeš mi za sve ovo što si mi do sada prešućivala. Iskre su zapale u njegovim očima a osmjeh zaigrao na njegovim usnama.Upravo to i želim. Gledala ga je prvo u oči a potom svoje usne približi ka njegovim. Zlata osjeti podrhtavanje u svom tijelu. Nepetost dostiže vrhunac kad se sjediniše u čvrstom zagrljaju Mada nije htjela da prekine tu idilu, nakon što se malo odvoje ona predloži.Da ipak prije spavanja nešto pojedemo.Sve što mi treba imam sada pred sobom. Sit sam svega osim ljubavi.Mogu li bar malo odahnjuti od tvog stiska.Ne, ni za to više nama vremana. Opet je poljubi i u naručju donosi do kreveta gdje je nježno položi a potom zaćne sa nje skidati dio po dio odjeća.

113

Vozeći se automobilom prema periferiji grada Branko je uporno pokušavao pronaći odgovarajuću glazbu koja bi mu odagnala misli, ali i pored te glazbe brige mu nisu donijele plod. Uz to i muzika je bila iritirajuća, ili preozbiljna ili prebućna. Još je jednom proćitao adresu gdje se odselila Elizabeta.Uvjeren da će ju pronaći zamišljao je kako će se odnositi prema njemu kad ga ugleda. Na pomisao njenog lica, njegovo je bilo bez osmjeha a u očima mu se osjećao prezir. To naravno ne znaći da joj sprema kakvo zlo, ali pred njim će se vjerovatno pojaviti i njen ljubavnik Elvis. Prema njemu ipak ne može biti ravnodušan. Jedino mu nije poznato tko će prvi napasti. Ako to bude Elvis znaće kako da ga sredi. Posebno mu je bilo sječanje da ga je taj čovjek tri puta pokušao ubiti. Neće biti na odmet da se pričuva i od četvrtog pokušaja.Branko nije volio izazove, nije se ni plašio njih, ali u koliko bi i došlo do tuće volio bi da to ne gleda Irena. Bez obzira na posljedice u njenom prisustvu on će nastojati ostati miran. A što se tiće one prave kazne neka ju obavi policija i sud ne samo za Elvisa već i za Elizabetu.Kad je ušao u naselje na periferiji grada potraži broj 14. Naselje se sastojalo od nekoliko kuća u nizu odvojene jedna od druge desetak metara a u svakoj po tri ulaza ispred kojeg je bila ograda s improviziranim vrtom. Na cesi ispred kuća parkirani su automobili a oko njih igrala su se djeca. Ugledavši jedno slobodno mjesto Branko parkira svoj auto te se uputi do broja 14. Več je pomislio da je uzalud došao i da će morati ponoviti posjet jer u kući sigurno nema nikoga.I baš kad je ogledavao prostor gdje su se igrala manja djeca ped vratima broja 14 pojavi se Elizabeta. Obućena u kućnu haljinu, uredno poćešljana u ruci je nosila plastićnu vrećicu koju je namjeravala odložiti u kantu za smeće postavljenu ispred kuće.Ugledavši Branka protrne. Prva pomisao bila joj je da pobjegne u kuću, ali onda se predomisli i prilazi kanti za smeće. Tko zna što se u tom momentu vrzmalo u njezinoj glavi. Zna se jedino da ovaj posjet nije očekivala, bar ne još danas.Izvini što sam došao nenajavljen, prekine ju u mislima njegov smireni glas.Elizabeta je oš uvijek u ruci držala vrećicu sa smećem. Shvatila je da pred sobom ima muža kojeg je nenadano napustila a to bi kod njega moglo izazvati bijes i zato se bojala, no ipak se i ona ponašala smireno samo sa bojažljivim osmjehom.U očima ti gledam strah, ali ne trebaš se bojati.Ja ti neću ništa. Ne osuđujem tvoje ponašanje , jedino žalim što te nisam na vrijeme pročitao, no zato mi je drago da je tomu došao kraj. Mislim da je greška našeg braka i na meni jer sam bio mamlaz kojeg možeš uporediti samo sa idijotom. Na žalost i to se događa ljudima, rekao je to uz kiseli osmjeh.Elizabeta je na njegove riječi samo malo pocrvenila i pitala se zašto se osjeća tako nesigurnom i je li istina da mu je svejedno da se to desilo. Htjela je nešto reči ali je Branko pretekne.Ne, ne trebaš mi se ni izvinjavati jer da ti nisi napustila mene ja bih tebe. Ta naš brak je već odavno krahirao. Oboje ćemo zaboraviti taj period i zapoćeti svako zase nov život, ali kad je u pitanju Irena ne mogu a da ju ne obilazim.Elizabeta podigne pogled i kiselo se nasmije unoseći mu se u lice.- U pogledu Irene tu više nemaš što tražiti a sada te molim da što prije napustiš ovo mjesto. Ne bih htjela da nastradaš pred djetetovim očima.

114

Branko je promatrao bijes u njenim očima. Unatoć zlobi koju je ispoljavala još je uvijek izgledala lijepa. Ali tu ljepotu on više nije opažao . U njoj je gledao samo promašenu ljbav i osobu koju više ne bi prihvatio ni uz najveći prezir.Od tebe nisam drugo ni očekivao osim prijetnji a vjeruj da bio se uvrijedio da si mi ponudila prijateljstvo, no što se tiće Irene susret sa njom mi ne možeš uskratiti pa makar poduzela sve korake da me u tome sprijećiš. Reci mi gdje je mala.Odlazi odavde jer ću zvati policiju, rekla je to skoro vrišteći.Ne trebaš se derati. Na tvoju dernjavu već sam odavno oglušio, a oglušio sam i na tvoje prijetnje dok za tvoja nedjela neću rješavati ja već onaj tko je nadležan za to. Mene jedino zanima gdje je mala da ju danas vidim.Umjesto odgovora odjednm zaćuje ugodni glas iza kuće: Tata, tata.Okrene glavu i ugleda Irenu u pratnji jedne starije djevojčice. Irena mu veselo poleti u zagrljaj. Kad ju je pridigao u naručje uslijedili su poljubci a potom je Branko malo odvoji od svog lica i zaćne gledati.Zašto me tako gledaš tata?Zato što želim da ti zapamtim lice jer ovakva kakva si danas više nikad nećeš biti, potom je ponovo prigrli jaće a onda opet poljbi. Zanesen tim činom nije ni primjetio da mu se netko približava iza leđa. Odjednom posred desnog obraza osjeti tako snažan udarac od kojeg mu zabruji u uhu kao da ćuje zvonjavu svih zvona gradskih crkvi. Još je imao toliko vremena da spusti Irenu na tlo kad uslijedi nov udarac jednako tako žestok ko prvi. Od boli nije ćuo ni Irenino vrištanje. Malo se pribere tek kad je ućinio korak unatrag. Podigne glavu i ispred sebe ugleda Elvisa. Njegov divljački pogled govorio mu je da ovaj ide do kraja. Po svemu neće prestati sa udarcima sve dok Branka ne dotuće. Branko je uoćio njegove namjere i na nov zamah Elvisove ruke saginje glavu i izbjegava udarac. Osjetio je samo vjetar koji je nastao od zamaha ruke koja je promašila cilj. Istog momenta Branko se podigne i zada kontra udarac posred lica Elvisu. Krv iz nosa razlije se zatim po njegovom tijelu što ga još više razdraži te pođe da zada Branku nov udarac ali kao i prethodni ovaj završi promašajem nakon ćega uslijedi novi Bankov udarac još jači i toliko snažan da je Elvis završio na koljenima. Prije nego se uspio podići Branko ga još jednom raspali po sred lica iza ćega se Elvis nađe opružen na tlu zarinut lave u zemlju. Kako više nije pokazivao sposobnost da se podigne Branko pogledom potraži Irenu. Ugledavši je kraj Elizabete podje im u susret.Među osobama koje su promatrale tuću jedna žena žena vrisne i svju ruku usmjeri na Elvisa. Banko se u trnu okrene. Bila je to njegova sreća jer je je Elvis zamahnio dugim nožem prema njegovim leđima. Dovoljan je bio i djelić sekunde da izbjegne udarac. Elvis u zamahu nije mgao da se zadrži što Branko iskoristi i nogom mu zada nov udaac u rebra. Od siline Elvis ispusti nož i ponovo se nađe opružen na tlu. Branko mu prilazi okreće glavu i ponovo zada još dva snažna udaca kojima izbija nekoliko zubi iz Elvisovih ustiju. U tom momentu zaćuje se vrisak Elizabete.Ne dajte da ga ubije, zovite policiju – vikala je na sav glas.Jedan čovjek nakon toga otrči u kuću i ubrzo se vrača,Pozvao sam policiju.Drugi na to nadoda. Dok oni dođu ovaj će dotući Elvisa. Idemo mu pomoći.Branko htjede da zada nov udarac Elvisu ali odjednom osjeti da ga drže dvije snažne ruke.

115

Dosta je, zar ne vidiš da više ne zna ni za sebe a kamo li da je sposoban da pruži kakav otpor., rekao je to jedan od ove dvojce.Branko se tek tada umiri i pogleda oko sebe.Ne brinite se, neću ga više tući. Morao sam to ućiniti jer sam bio izazvan. Sigurno ste sve i sami vidjeli.Da vidjeli smo i sad se smiri a mi ćemo ga ponesti u kuću jer taj još dugo neće doći k sebi.Dok je Branko ogledavao gdje je Irena iza svojih leđa zaćuje škripu automobila.Ma vidi, prosto da ne vjeruješ. Dok si rekao britva evo ti policije već tu. Kad bi rekao da je to nemoguće u našem društvu jer se ne radi o političaru već obićnom čovjeku nitko ti ne bi vjerovao. Ovo sigurno sluti na neku promjenu u našoj vlasti.To i ja mislim , dobaci drugi.Dva policajca stupiše do njih sa upitom: Koji je Elvis.Evo ovaj što tu leži.Policajci stupe do njega, stavljaju mu lisice na ruke iza leđa a kad su to obavili prodrmaju ga. On otvara oči i pokušava sjesti. U tom mu pomaže jedan od policajaca a potom mu se priključi i drugi te ga podižu na noge.On mi je to uradio, njega trebate kazniti. Zašto ste mene sputali u lisice.Dobro, dobro, sve nam je znano samo budi miran i ne pravi gluposti.Pa zašto ja kad je on kriv.Dobro mi znamo tko je kriv i daj već jednom ušuti. Uhapšen si pod sumnjom da si izvršio pokušaj ubojstva, paljevinu, dilanje droge i niz drugih krađa a sve što kažeš uzet će se u obzir za zapisnik mada imaš pravo i na šutnju.Nije više rekao ništa. Policajci su ga zatim smjestili u svoj auto i jednakom brzinom kako su došli tako su i otišli.Dok su odlazili ćulo se zapomaganje Elizabete.Zašto njega kad je ovaj kriv. Nitko se na njene riječi nije obazirao.Branko prilazi Ireni i uzima ju u zagrljaj.Za sada ti slijedi samo pusica ali drugi put kad dođen nadam se da ćemo poči i na sladoled a sad te moram ostaviti mami i slušaj je . Nemoj nikada zaboraviti da jednako moraš voljeti oba roditelja bez obzira ako ćuješ što protiv.Tata, uvijek ću te voljeti, kroz plač reče Irena.Znam i zato mi teško pada što te moram ostaviti sa mamom. Nadam se da ćeš se nakon izvjesnog vremena opet naći i sa mnomU tom momenu prilazi im Elizabeta.Kipila je od bijesa. Svoju ljutnju potkrijepila je i drskim riječima.Da je više nisi ni taknuo.O tome nećeš odlućivati ti jer ona je i moja kčerka.Jesi li siguran da je tvoja. Onaj dan kada je začeta ja sam spavala sa trojicom muškaraca.Brnko je mrko pogleda te reče: To je samo tebi svojstveno i ne bi bilo čudno da nas je bilo još toliko jer ti drugo i nisi već obična drolja.Nato se mirno okrene i pođe do svog automobila. Još se jednom okrene i mahne rukom Ireni u znak pozdrava a tad se autom udalji.

116

Pred bolničkom zgradom Branko je stojao i gledao kao da u ogledalu promatra svoje tijelo i umjesto da mu se divi njegov unutrašnji izgled izražava ozlojenost koju samo on primječuje. Trudeći se da prikrije bijes lupi šakom po dlanu druge ruke.Umjesto da i dalje obavlja svoje radne obaveze u ovoj ustanovi napušta je zbog glupe odluke samo zato da nije u blizini Elizabete. Ustvari ona je trebala otići.Srdito je zurio u bolnički park ali ni njegova ljepota, ni sve zelenilo nisu mu mogli umanjiti srđbu koju je osječao. Možda je trebao i Elizabetu istući jednako tako kao što je i njenog ljubavnika pa do svega toga ne bi došlo. Da je na mjesu Elvisa do toga bi sigurno i došlo ali on nije od tih pa mu sada zato jedino ostaje bijes koji će uz hladan osmjeh i dalje ustrajati u njegovoj srđbi. Na kncu ipak je ostalo zadovoljstvo što je Elvisu dao lekciju koju će taj zasigurno pamtiti dok je živ. A dok čami u zatvoru imat će i o ćemu razmišljati. Ali ni Elizabeti neće proći dan bez sječanja na njegovo zadnje viđanje.Dok je promatrao bolnički okoliš pogled skrene na vrata gdje su prolazile razne osobe. Promatrao ih je ko modele na modnoj pisti. Cijelo vrijeme zurio je u njih ne bi li među njima ugledao kakvu poznatu osobu s kojom bi izmjenio nekoliko riječi.Prosto da ne povjeruješ da kroz ova vrata nitko poznat ne prolazi.Možda više ni ne pamtim lica pobojao se Branko i zato ga hvata panika. Ljudi kji su izlazili ili ulazili u prostor bolnice smjenjivali su se a u svakom novom pogledu slike su se ponavljale.Na kraju ovo promatranje prelazi mu u dosadu pa tu monotoniju mora zamijeniti nećem drugim. A opet pomisli što bi se desilo da u grupi ugleda koju od svojih simpatija. Ne, ne bi to bila katastrofa pogotovo ako ne bi tražila dulju vezu. Možda bi za još koji dan produžio svoj boravak tu ali to ne bi bio nikako razlog da ostane duže. Za sada je ipak bolje da ostavi to mjesto i da podje do svog automobila.Rastanak sa ovom zdravstvenom ustanovom zamišljao je drugačije. Za sad mu ne preostaje drugo do da joj kaže –Bog.Prije nego ide pogled mu padne na svoje odijelo. S užasom utvrdi da je po njemu proliveno crno vino. Učinila je to jedna kolegica. Rekla je da je to bilo slučajno, Da li da joj vjeruje? Morat će ga dati na kemijsko čišćenje.Mada nije skupocijeno njemu se sviđa. Nitko mu ne bi povjerovao da je to jedino odinjelo koje je kupio dok je bio u braku sa Elizabetom.Zurio je u fleku sa zaprepaštenjem kao da mu je netko opalo čušku a onda se grohotom nasmije. To će se lako očistiti i ponovo će izgledati ko novo. Siječa se kad ga je kuovao. Mlada prodavačica toliko ga je općinila svojim izgledom da mu je to prodala ko najskuplju kreaciju. Dok se je ogledavao u džep mu je stavila ceduljicu sa brojem svog telefona. Kad je došao kući Elizabeta je odijelo stavljala u ormar i pri tom pregledavala džepove i našla tu ceduljicu. Bjsno ju je rastrgala na sto komadića. Bio je to njen prvi pobjedonosni čin u kojem je uživala sa takvim zadovoljstvom kao da je dobila glavni zgoditak na lutriji.Sad već zbilja moram poći, zaključi. Tu sam se dugo zadžao. U koliko još neka cura gaji iluzije da će imati što sa njim grdno se vara. Prokleta Elizabeta, sve je to zbog nje. Jednog će se dana morati ipak vratiti natrag ali tad neće biti tako jadno i tužno. Ali sada više tu ne bi ostao ni zašto na svijetu Okreće se i žurnim koracima polazi prema svom automobilu. Hodajući razmišljao je i o rastanku sa Marom, Maricom, Vlastom i najzad sa Zlatom. Dok se s njima opraštao obećao je da če im se javljati.Uz suze i plač nada se da će ih to uskoro proći. Neće to dugo trajati i javit će se nova poznanstva i ostat će jedino uspomene.

117

U žurbi dok je kračao sudarao se i sa nekim osobama. Jedino što je tada izustio bilo je:pardon.Na tom putu sudari se i sa poznatom ženskom. U naletu na nju doćeka se oslonivši na njene dojke. Brzo ih ispusti i ponovo reče - pardon.Zar samo pardon.Branko protrne kad zaćuje te poznate riječi. Ugledavši ispred sebe Marijanu tupo se zagleda u nju a potom se dlanom lupi po čelu.Kakav sam to ja glupan da u dodiru ne prepoznajem dvije najljepše dojke na svijetu a toliko sam ih puta s ljubavlju milovao.Marijana, vjeruj mi da se u ovom momentu nikome na svijetu ne bi toliko obadovao koliko sada ugledavši tebe.Ako i dalje budeš ovako nastavio govoriti morat ću ti isprašiti tu tvoju lijepu riticu da se uozbiljiš.Marijana, zbilja imaš tako lijepe grudi da bi ih čovjek od miline pojeo. Tako su pune, poletne, pikantne, prekrasne, sve ono što poćinje sa p.Sa p počinje i prestani.Oprosti ali kad sam ih ponovo dodirnio trnci su prošli kroz mene.Zašto onda nisi stao već si pošao dalje.Nisam znao da si to ti a bilo mi je neugodno jer nisam gledao o kojoj se osobi radi a kako mi treba nježnosti i ljubavi to nisam htio doživjeti osudu zbog tog čina.Otkud sad najednom da si ti došao na to da ti treba nježnosti i ljubavi.I te kako mi treba, vjerj mi. Dok sam hodao u mislima sam poželio da sretnem takvu osobu koja će mi to pružiti i vjeruj mi da nikad ne bi poželio da to bude tko drugi osim tebe. Hvala bogu da mi je bar u tom susretu bog uslišio želju. Nadam se da se više ne ljutiš na mene.Ne, zbilja se ne ljutim.Ako je to istina onda pođimo negdje gdje ćemo u miru moći porazgovarati o svemu što smo do sada propustili.Hm, pa kad toliko navaljuješ idemo onda na staro mjesto gdje smo prije zalaziliMisliš na onaj vrtni restoran.Da, upravo na njega.Stol na kojem su onda obitavali bio je prazan.Doćim su sjeli narućili su i piće.- Marijana,vjeruj mi da u životu nisam nikada toliko pogriješio koliko onda

kad sam tebe iznevjerio .Danas sve to skupo plačam i dao bih sve na svijetu da to mogu ispraviti

Nije mu ništa odgovorila.Jesi li gladna?Ne, samo ćemo popiti ovo piće.Zašto ovaj susret ne bi dostojno proslavili uz svećanu večeru i ono što ide poslije toga.Ne, radije ćemo samo pričati o tebi.Zar samo o meni. Čini mi se da i ti meni imaš što reči..Nadam se da nećeš brzo otići i da ćeš mi pokloniti bar toliko vremena da se prisjetim pokoje slike kad nam je uistinu bilo lijepo.Zar misliš da bi se zbilja mogao nećega prisjetiti.Zar sumnjaš. No prije toga reči ćeš mi kako ti je u braku. Čuo sam da si se udala odmah doćim je pukla naša veza i da si potom napustila Rijeku.

118

Malo se snebivala a potom ipak nastavi.Ne znam da li je lijepo isticati javno svoje prljavo rublje pa je zato možda bolje da pređemo na drugu temu.Branko je bio iznenađen tim odgovorom. Ipak je uputa: Ja sam mislio da prljavog rublja ima samo kod mene.A što da ti kažem. Doćim sam se udala iste godine sam se i rastavila i danas sam još uvijek raspuštenica.Zar i ti, onda primi moje saučešće.Sluteći po tvom držanju imam dojam da si se i ti službeno razveo.Upravo mi se to nedavno desilo.Onda i ti primi moje saučešće.Pa nećemo se sad tješiti saučešćem, radje nazdravimo našoj budućnosti.Što to imaš u polanu za svoju budućnost.Zaboraviti sve i zapoćeti ispočetka.Dobro je ako to možeš.Moram samo to neće biti u Rijeci.Da uz ženu nisi izgubio i posao.U tom slućaju ja te ne želim tješiti. A ti umjesto da si potražiš novi posao izgleda da si alkoholom želiš uništiti i jetru. Meni se ćini da još uvijek žališ za Elizabetom pa utjehu tražiš u vinu.Ne, nije riječ o vinu.Zar ti ga nedostaje.Vina ima uvijek ali nedostaje mi tuge.A što je sa njom.U krivu si ako misliš da mi je stalo do Elizabete. Jedina žena do koje mi je stalo to si ti.Gledao ju je suznim očima dok joj je to govorio.Hvala na komplimentu u koliko je zaista istinit.Zar još uvijek sumnjaš.Imam sto razloga za sumnju samo više nemam pravo da prebacivam pa je zato bolje da razgovaramo o nećem ljpšim.Kad smo već o tome zapoćeli da ipak nastavimo, reci koji je razlog da je došlo do loma tvog braka.A šta ti misliš?Nemam tu što misliti. Vjerujem da si bila solidna i poštena žena i da krivnja nije na tebi.Varaš se, krivnja je baš na meni.To ne mogu vjerovati. Branko je u čudu zagleda.Ali je istina no glavni krivac za sve si zapravo ti.Ja, otkud sad to. Upita zaćuđeno i pri tom svoju ruku polaže na njenu.Pri svakom momentu uvijek si mi bio pred očima. I dok sam spavala s njim bio si mi u mislima a kako te nikako nisam mogla istisnuti iz te moje lude glave odlučila sam se na rastavu i evo danas ta luda upravo tu sjedi pored tebe samo ne misli da ju još uvijek drži to ludilo. Gotovo je i nadam se da je prošlo zauvijek. Više se ne namjeravam udavati, dosta mi je svega. Za mene su svi muškarci otpisani.Zar i ja?Ne vuci me za jezik. Znaj da me više ne bi mogao odvući u krevet ni silom.

119

Baš si rigorozna. Znaš da nkad ne bih upotrijebio silu.Čekao bih da sama priđeš.Znam da za tim žudiš jednako ko i ja. Ali o tome ćemo poslije, sad mi reci što danas radiš u Rijeci.Pa opet sam se doselila natrag. Stanujem u istoj sobi samo imam novu cimericu. Ona prijašnja se udala i odselila. Radim na istom mjestu i da znaš da sam se uključila i u ples.Plešem u jednoj folklornoj skupini i lijepo nam je.Baš mi je drago to sve ćuti a pogotovo da si zadovoljna.Hoćeš li mi konačno ispričati što je bilo to između tebe i Elizabete i je li moguće da je više ne voliš.Ona je za mene zauvijek otpisana, s mržnjom Branko izusti te riječi.Više je ne želim ni vidjeti a kamo li popričati o njoj ali kad si ti u pitanju želim da znaš istinu.Kad pomislim da mi je radila i o glavi u dogovoru sa svojim ljubavnikom pokušala me čak više puta dokrajčiti, smući mi se. Nitko me u životu nije toliko izdao i ponizio koliko ta gadura.Kad se sjetm svega što sam s njom proživio dođe mi da plaćem. Samo od pomisli na nju zadrhti mi cijelo tijelo. Sve je to tako blesavo i otužno da o tome ne želim ni govoriti.Ja bih ipak htjela da sve ćujem.Nakon što joj je ukratko ispričao sva događanja ona reče:Mislim da je sve to što ti se desilo užasna nepravda a tome sam i ja doprinjela.Ne, nisi ti ništa kriva i zašto bi.Ipak sam kriva. Umjesto da sam se izborila za tvoju naklonost ja sam te odmah prepustila njoj. Ti si zato zaključio da sam odvratna kučka i pomirio se sa situacijom a na kraju ispaštali smo oboje.Ne prebacuj sebi što sam svojom nepromišljenošću nasjeo. Vjeruj mi da sam na sve ogorčen, ipak mislim da se sve može ispraviti.To i ja znam samo nije trebalo do toga doći, tužno će ona. Nisi mi rekao kako je završilo sve sa policijom.Ja sam dao svoju izjavu. O svemu su razgovarali i sa ostalim svjedocima. Policajci su rekli da njemu ne gine najmanje deset godina zatvora, dok za nju još traže dokaze pa je zato pod nadzorom dok po pitanju djeteta sud još nije donio odluku.Jedino se genetičkom analizom utvrdilo da je dijete ipak moje.I što kaniš sada?Htio bih ti predložiti da nastavimo odatle gdje smo prekinuli pred tri godine.Mislim da je za sada to ipak previše.U pogledu tebe ja sam uvijek bio optimist.A ja sam čula da se ne treba vračati na staro.Mi se ne vračamo samo slijedimo tok koji je započeo pred tri godine od onog dana gdje smo stali..Marjana na to nije dmah odgovorila, samo je pognute glave malo razmišljala a onda ga pogleda i reče:Kako bi bilo da oboje optimistički potražimo nove partnere.Ne, više se ne želim baviti prljavom trgovinom.Koliko te poznam ti uopće nemaš dara za trgovinu.Previše briga imam sada i ne bih se natezao oko sitnica koje mi predlažeš. Uskoro odlazim iz Rijeke i ne znam što me tamo čeka.Neću te moliti da me slijediš i ne želim da uslovljavam nikakve odgovore jer oni iz dana u dan samo donose gubitke.

120

Doduše nije mi svejedno u pogledu gubitka izgubiti te i po drugi put. Uvijek ću te voljeti samo ovaj put ne želim da dođe do greške. Volio bih da sama odlućiš o svemu i ako me prihvačaš da se nađemo pa da porazgovaramo o svemu uz nastavak ovog današnjeg razgovora.Nisi mi rekao kuda to ideš.Idem u Lipik. To je jedno maleno ali prekrasno mjesto sa toplicama.Ta ne trebaš mi pričati o Lipiku. Dobro ga znam jer sam bila puno puta u njemu.U Pakracu koji je udaljen od Lipika svega par kilometara stanuje moja tetka. Svake godine idem joj u posjet pa ću doći ponovo i naredne a tada ću svratiti i u Lipik.Kad bi samo mogla shvatiti koliko su me usrećile te tvoje riječi.Hoćeš li mi rezervirati sobu u koliko dođem i tebi u posjet.Makar me to stajalo i cijelo bogatstvo ućinit ću sve da udovoljim tvojim željama a do tada sa žudnjom ču čekati na tvoj dolazak.

X X X

Bilješke o piscu

Ivan Pavković - Bajo

POGREŠNE ODABRANICA

Ovaj roman satkan je na priči jednog fizioterapeuta koji u svom radu uz liječenje, obavlja i dodatno seksi usluge ženama. Od stotinjak odabire njih dvije za prisnu vezu koja završava brakom pogrešne odabranice.Njegova prosudba da je izabrao dobru osobu, pretvara se u zabludu koja uz kriminal dovodi na kraju srećom do rastave.Dio priče temelji se i na istinskim događanjima toga doba koje govori da ni danas još nije došlo do promjene.

121

122