Polazak u prvi razred

Uspješno uključivanje u razred utječe na

cjelokupno školovanje i prilagođavanje djeteta.

SKRB O ODGOJU I OBRAZOVANJU DJETETA ZAJEDNIČKA JE ZADAĆA RODITELJA I UČITELJA

- prvi je susret djeteta s jasnim i nedvosmislenim zahtjevima

društva o tome što moraju naučiti i postići

Čemu se treba prilagodit?

- novoj sredini - vršnjacima, odraslim osobama i stalnim obvezama

- dužem sjedenju i odvajanju od roditelja

- ustrajnosti da se dovrši započeti posao

- samostalnom snalaženju u situacijama u kojima su djetetu pomagali roditelji

- dužoj usredotočenosti pažnje na učenje

- sudjelovanju u radu i igrama koje traže poštivanje pravila

Prvi susret sa školom

radostan

zbunjen

ravnodušan radoznaoprestrašenpun očekivanja

Kako djetetu predstavljamo školu?

ŠKOLA KAO NEŠTO PREKRASNO

Neki roditelji su, u najboljoj namjeri, skloni pretjeranom uljepšavanju onoga što dijete u školi očekuje – lijepe knjige, dobra učiteljica, dobri prijatelji, samo igranje …

Kako će djeca uskoro sama upoznati školu koja nije uvijek takva, nepotrebno se izlažemo mogućnosti da izgubimo povjerenje djeteta.

ŠKOLA KAO PRIJETNJA

Neki roditelji se školom služe kao sredstvom za plašenje.

Ulazak u školu tada je ulazak na neprijateljski teritorij; uplašeno dijete nije sposobno pokazati svoje dobre strane, nepovjerljivo je prema učiteljici od koje stalno očekuje da će biti kažnjeno.

ŠKOLA KAO IZVOR STREPNJE

Neki roditelji nemaju najsretnija šk. sjećanja te mogu pokazivati strepnju ili strah pred onim što dijete tamo očekuje.

Nemojte ga time opterećivati i obeshrabrivati. Takva strahovanja prelaze na njega nepotrebno ga blokirajući već na samom početku. Učinite da škola za njega postane mjesto na kojem će radosno, uporno i sa zanimanjem upoznavati sebe i svoje okruženje.

Stoga:

ohrabrite dijete – podržavajte pozitivan stav prema školi

školu predstavite u realnom svjetlu kao nešto što očekuje svu djecu kako bi im se pomoglo da postanu “veliki”

u školi će puno učiti, istraživati i vježbati, ali će biti i mnoštvo prilika za igru s drugom djecom

• ne iznosite (riječima, tonom glasa, mimikom i gestama) stavove koji obezvrjeđuju školu, učitelje, udžbenike, nastavne sadržaje i zadatke

Ako se dijete imalo prilike osvjedočiti da njegovi roditelji cijene školu kao nešto

vrijedno i važno, ako čuje da je znanje koje tamo stječe značajno za život, iako ne

razumije još posve što to znači ono osjeća da je to tako jer nam vjeruje pa to tada

postaje i njegov stav prema školi.

Dijete će biti uspješno ukoliko mu roditelji:

• pružaju brigu i podršku

• iskazuju jasna i pozitivna očekivanja na njegovo učenje i ponašanje

• pružaju priliku redovitog sudjelovanja u životu obitelji i razreda (u suradnji s učiteljicama)

• razvijaju realan pogled na njegove trenutne sposobnosti

• prihvaćaju bezuvjetno dijete takvo kakvo jest

Zrelost za školu

tjelesnaintelektualna

emocionalna

socijalna

Ovi uvjeti nisu kod djeteta jednako razvijenii te razlike trebamo svi uvažiti.

Tjelesna zrelost- razvijena tjelesna muskulatura

- dobar vid i sluh

- razvijena navika normalnog hranjenja i kontrola organa za izlučivanje -

Intelektualna zrelost

- obuhvaća razvoj govora i jezika

- mogućnost usmjeravanja i održavanja pažnje (15 do 20 min.)

- razvijenost mišljenja, opažanja,

pamćenja…

Emocionalna zrelost

- djetetove reakcije su primjerene situaciji

- razvija emocionalnu kontrolu (kočnice) – smanjuje intenzitet doživljaja

(ljutnja, bijes…)

- spremno je odgoditi svoje potrebe

- može razumjeti da ne uspijeva

u svemu i odmah

- zbog neuspjeha neće odustati ili

optuživati samo sebe,

već će uložiti pojačani napor

Socijalna zrelost

- dijete se može odvojiti od obitelji i prilagoditi skupini vršnjaka

- komunicirati, sklapati i

održavati prijateljske odnose s

djecom i odraslima

- surađuje s djecom i usklađuje svoje ciljeve i želje s pravilima i ciljevima grupe

Spremno dijete:

se može usredotočiti na priču /samostalan rad i odgoditi vlastite želje

može ispričati ili točno prepričati priču

ne treba znati čitati i pisati, ali treba imati razvijenu glasovnu analizu i sintezu te znatiželju i ustrajnost

ima razvijene prostorne odnose (lijevo, desno)

Obratite se učiteljici ako dijete ima dugotrajne poteškoće u koncentraciji i praćenju nastave (možda će biti potrebna pomoć stručne službe) ili ako se ne privikava lako razredu i nije steklo prijatelje.

Potražite logopedsku pomoć ako dijete ima poteškoće sa savladavanjem slova ( poteškoće čitanja i pisanja).

Kod svih je poteškoća bitno da postupate sabrano i ne optužuje dijete upravo kad ono treba puno podrške i razumijevanja kao niti učiteljicu ili sebe kada je vaša suradnja presudna za djetetov napredak.

Stvorite realan pogled na djetetove sposobnosti – nitko ne može u svim aktivnostima postizati dobre rezultate.

Prihvatiti dijete takvo kakvo jest – ne pokušavati preko djeteta ostvarivati svoje želje i ambicije. Ako u obitelji ima starije djece, ne uspoređujte ih i ne tražite od djeteta da ih, ni u čemu, dostigne, ako su njegovi talenti drugačiji, niti da «nadmaši» braću i sestre.

Učite gledati stvari očima djeteta – nešto što smatramo «sitnicom»: svađa s prijateljem, nesnalaženje u razredu ili drugo, može biti doživljaj koji je njemu emocionalno važan.

Sudjelujte u školskom životu djeteta – pokazujući da vam je to važno utječete na njegov pozitivni stav prema učenju i školi.

Redovito se informirajte o djetetovom napredovanju.

Ponudite učiteljici svoju pomoć u aktivnostima koje provodi (radionice, izleti, priredbe…).

Slušajte što vam dijete govori o doživljajima u školi, raspravljajte s njime o tome tako da povećavate njegovu sposobnost pristojnog i konstruktivnog ponašanja.

Imajte povjerenja u svoju djecu i učiteljice!

Učiteljica Ines Falak, 2011.