Politika kao popkultura u BiH: 'estetsko' i 'etiko' odreenje 'govora mrnje' i njegove alternative DDanijela Majstorovi , Univerzitet u Banjoj Luci Apstrakt Autorica smatra da je u posljednjih 20 godina u BiH prisutan 'govor mrnje' uprkos injenici da se isti osuuje, zabranjuje i sankcionie od strane kako zakonodavstva, javnosti i Regulatorne agencije za komunikacije BiH. Lingvistiki, socio-psiholoki, i kulturoloki napori u prouavanju Balkana ve neko vrijeme su usmjereni ka dekonstrukciji mitova, dominantnih diskursa i stavova koji za cilj imaju proizvodnju pristanka, raskrinkavajui tako na kojim i kakvim osnovama poivaju kurentne balkanske ideologije (Slapak , 2000, 2010, Velikonja, 2005, Todorova, 1997). Meutim ali ovi diskursi su veoma fleksibilni i prilagodljivi te putem rekontekstualizacije i dalje nastavljaju ivjeti pod drugim imenima, to je danas sluaj sa govorom mrnje. Novinarski kod protiv govora mrnje uveden je 3 godine nakon rata u BiH kako bi se normalizovala situacija i danas je on eksplicitno prisutniji na nefomalnim internetskim medijima (blogovi i forumi) a manje na televiziji ili u tampanim mediima. Meutim dok ovakav govor s jedne strane jo latentno postoji, s druge strane svoenje nekog govora iskljuivo na govor mrnje ima za cilj da u startu diskvalifikuje svaku potencijalnu disrupciju ovakvog govora i skrene panju sa podteksta/problema koji u stvari ovaj govor i omoguavaju. Kljune rijei: postpolitika, 60 minuta, popkultura, govor mrnje1. Zvanina politika kao popularna kulturaPostpolitika1 i kao

popularna kultura1

Popularno-kulturalizovana politika stoji izmeu iek odreuje ppostpolitikeko kao (iek 2000, 198) kao saradnje prosvijeenih tehnokrata (ekonomista, specijalista za javno mnijenje) i liberalnih multikulturalista pri emu se kompromis postie pod krinkim manje ili vie univerzalnog konsenzusa kroz proces pregovaranja oko interesa, i ultrapolitike kao depolitizacije konflikta kroz direktnu militarizaciju politike, reformuliui je kao rat izmeu nas i njih (iek 2000, 190). proces kulturalizovanja javne sfere gdje se umjesto rasuivanja o politikim usudima javlja potrosnja kulturnih sadrzaja.Postpolitici pripadaju i prakse estradizacije i tabloidizacije a ultra politiku kvalifikuje svoenje politike na obino jedno kljuno pitanje uz upotrebu dvije argumentacijske strategije: argumentum ad populum i ili-ili strategiju kao zakljuak koji pojednostavljuje argument redukujui ga na dva izbora.

1

Savremene studije kulture su ve od Williamsa uveliko u konsenzusu da su simbolike prakse i iskustva obinih ljudi, a samim tim i popularna kultura, politiki i analitiki vanije nego li kultura sa velikim K (McGuigan 2003,: 4)2. Ovim se naglaava ne samo legitimitet studiranja popularne kulture ve i klasno a samim tim i politiko odreenja ukusa (Bourdieu, 1984), sprega vlasnikih odnosa proizvoaa masovne ili popularne kulture ili njihove politike ekonomije (Kellner, 2003, Herman and Chomsky, 1988) a posebno, orvelijanski reeno, politika teksta. Nema zbora da je kultura sa malim k itekako politina i da se kulturni tekstovi vie i ne analiziraju kao dobri ili loi ve u smislu ideologija i potencijalnih konsekvenci koje su upisane u ove tekstove. Sjetimo li se Clintona kako svira saksofon, ili biveg glumca a poslije amerikog predsjednika Reagana, pa i Jospia Broza u druenju sa Elizabeth Taylor, Milorada Dodika kako pjeva u atorima za mikrofonom ili Josipovia za klavirom, primijetiemo da u povremenim izletima politiara u popkulturu nema nita loe, da je to armatno i privlano za mase tako to naizgled pribliava predsjednike obinim smrtnicima, a sve to istovremeno nije sprjeavalo ovde dravnike da se bave visokom politikom od koje je zavisila sudbina nekog naroda i meunarodni odnosi uopte. Savremene definicije etikog i politikog djelovanja svakodnevnom ivotu nikad nisu bili dalje od klasine filozofske tradicije politike kao smislene prakse racionalnog djelovanja u polisu i etike koja je zasnovana na samosvijesti o moralnoj dobrobiti (Valenti 2010). Iako su dananje definicije i etike i politike daleko od rousseauovske, hobbesovske, hegelovske ili marksistike tradicije (ibid.), gubitak pozitivnih konotacija ova dva pojma danas znai da im treba pristupiti novim filozofskim rjenikom kroz pokuaj propitivanja koncepta etike obveze koji bi se mogao primijeniti na radikalno politiko promiljanje novog emancipatorskog subjekta (Valenti, 2010). Ovaj novi beskrajno zahtjevni politiki subjekat treba da insistira na beskrajnoj odgovornosti politike s kojom e biti zadovoljan. Meutim ta se deava sa postpolitikom na djelu? ta kada zvanina politika, a zasad u je definisati kao procese i naine donoenja odluka oko kljunih pitanja, njihova retorika i prakse kao i definisanje ovih kljunih pitanja (eng. ili agenda-setting) potone u popularnu kulturu i postane samo2

Ovim se naglaava ne samo legitimitet studiranja popularne kulture ve i klasno a samim tim i politiko odreenja ukusa (Bourdieu 1984), sprega vlasnikih odnosa proizvoaa masovne ili popularne kulture ili njihove politike ekonomije (Kellner 2003, Herman and Chomsky 1988) a posebno, orvelijanski reeno, politika teksta.

2

entertainment, proizvodnja i potronja simbolikih formi, puki prozivod tabloidizacije, i estradizacije i kulturalizacije3, gubei gotovo u potpunosti svoju etiku dimenziju? ta znai danas kad se politika definie kao par prostih pitanja kao na primjer pitanje Kosova, pitanje Srebrenice, pitanje Jasenovca, pitanje treeg entiteta, pitanje Republike Srpske ili pitanje unitarne BiH? ta znae ovi konstrukti, odnosno politike koje su implodirale u jedno pitanje ili rije/mit i kakva logika, argumentacija i istorija ulaze u ovu jednainu sa jednom nepoznatom? U svom eseju Etika i metapolitika, Toni Valenti kae da suvremene definicije toga to je etiko djelovanje i to je politiko djelovanje u kontekstu svakidanje ivotne prakse nikad nisu bili dalje od klasine filozofske tradicije politike kao smislene prakse racionalnog djelovanja u polisu i etike koja je zasnovana na samosvijesti o moralnoj dobrobiti. Ne udi ni to to su dananje definicije i etike i politike daleko od rousseauovske, hobbesovske, hegelovske ili marksistike tradicije (ibid.), meutim gubitak pozitivnih konotacija ova dva pojma danas prema Valentiu znai da im treba pristupiti novim filozofskim rjenikom kroz pokuaj propitivanja koncepta etike obveze koji bi se mogao primijeniti na radikalno politiko promiljanje novog emancipatorskog subjekta. Ovaj novi beskrajno zahtjevni politiki subjekat treba da insistira na beskrajnoj odgovornosti politike s kojom e biti zadovoljan. Postpolitika koju imamo danas predstavlja Ssvoenje politike na popularnokulturni trenutak i to je depolitizacijska praksa kojom se odstranjuje svaki traak njene istinski radikalne i emancipatorske moi. Popularna kultura osim svoje estetske ili zabavljake funkcije moe a ne mora da bude i odgovorna (Mepham, 1990), to ne znai da se o njoj ne moe govoriti kroz estetske i etike sudove, budui da je politiki mona kao trijada politika ekonomijatekst-publika. Politika koja je svedena na pop kulturu, bez ikakve etike i odgovornosti, je prema Critichleyu slijepa (2004) ali, i rekla bih, i zasljepljujua. Ona je puna praznih oznaitelja koji ne dozvoljavaju da se kritiki sagledaju njena sprega sa tokovima kapitala, ideoloki obrasci na kojima poiva i tako u pitanje dovede etika koja je omoguuje. U postpolitici, pored estradizacije i tabloidizacije, esta je upotreba argumenta ad populum i ili-ili strategija. Pri ovome je neko kljuno pitanje obino rekontekstualizovano (Bernstein 1990) kao takvo (npr. kritika3

Jasmina Husanovi gleda na postpolitiku kao proces kulturalizovanja javne sfere gdje se umjesto rasuivanja o politikim usudima javlja potronja kulturnih sadraja.

3

korupcije vlasti smatra se nedostatkom patriotizma, kritika reisa Ul Uleme je islamofobija, biti protiv Republike Srpske jer je genocidna tvorevina ili biti za nju kao izraz krajnjeg patriotizma i volje naroda). U svakoj rekontekstualizaciji postoji i ideoloki naboj jer se ovakvi nabijeno i nametnuto kao jednoznaan iliili izbor, npr. ako kritikuje Republiku Srpsku, onda mora da radi u interesu unitarne BiH (sa presuponiranom bonjakom veinom), ako protestvuje protiv Vlade RS onda potkopava Republiku Srpsku ili ako na bilo koji nain kritikuje oficijelnu politiku, onda nisi patriota. Ovakve implozije politike i argumentacije pretpostavljaju javnost kojoj su slojevite istine i znaenja pretjerano sloene te stoga ova politika nikako nije emancipatorska ve upravo suprotno, populistiki pokuava da zadovolji najnii zajedniki imenilac javnosti.

2. Kratka istorija govora mrnje ili o etinosti dananje politike

Uprkos zabranama i sankcionisanju istog od strane kako zakonodavstva ali i Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH, govor mrnje i dalje manje ili vie eksplicitno nastavlja da postoji. Govor mrnje, kao notoran nain komuniciranja u ex-jugoslovenskoj javnoj sferi 90-tih je osuen i RAK propisuje i novne kazne za emitere koji prenose ovakav govor. Dok je u SFRJ-u postojanje verbalnog delikta samo naizgled rjeavalo problem, znamo da je ratno-hukaki govor 90tih bio jedan od preduslova za rat (Bogdani, 2011). Poslije rata smatralo se da e se drutvo obnoviti ako se, izmeu ostalog, sankcionie ovakav govor ili jezik, makar u svom manifestnom obliku, ali problem je bilo lake zabraniti nego li ga rijeiti (Bogdani, 2011). U javnoj bh. sferi danas, a pri tom mislim na medije, obrazovanje i politiku, govor mrnje je implicitan i oit prije u aroganciji i ignorisanju drugog, zanemarivanju odreenih tema koje ne dolaze na dnevni red ili istorijskom revizionizmu, nego li u eksplicitnom jeziku mrnje. Ovo je ujedno i krajnje dostignue mogue u tolerancijetnim i multikulturizmaalnim: drutvima gdje se drugi se ne voli i ne prihvata ve se samo tolerie pa ne udi da je sam projekat multikulturalizma u oktobru prole godine i zvanino proglaen mrtvim. Iako se na IInternet,u kao prostor gdje se prije moda ponajprije nego li igdje drugdje kreiraju alternativae govoru mrnje, istovremeno je i rasadnik najmanifestnijeg govora mrnje to ukazuje na to da sveprisutni4

tehnoloki napredak nipoto nije jamac demokratizacije drutvene svijesti (Kreho, 2011). Iako u sebi nosi lingvistiku, komunikoloku i psiholoku dimenziju, govor mrnje je, za razliku klevete koja je usmjerena na pojedinca, usmjeren na neku grupu ljudi upravo zbog svoje pripadnosti toj grupi. Iako ga politiari koriste kao sredstvo manipulacije i propagandnu tehniku za prikupljanje glasova (Bogdani 2011: 58-59), ovakav govor se naslanja na diskurs iskljuivosti i podjele, tako da javnost pojedine poruke, upravo zbog pristrasnog posmatranja stvarnosti u kojoj ive, ne moe prepoznati kao govor mrnje (Cvjetianin et al. , Sali-Terzi, Deki 2010). Ovakav govor je meusobno iskljuiv sa profesionalnim novinarskim iskazom koji treba da karakterie opisivanje a ne kvalifikovanje (Bogdani 2011). Problemi se javljaju kada u jednainu ubacimo slobodu govora, koja nije suprotna govoru mrnje ve ga moe i dopustiti: ako neki program klasifikujemo kao govor mrnje i kao takav zabranimo/osudimo, s druge strane, naruavamo i slobodu govora u ionako nepostojeoj javnoj sferi u BiH. Govor mrnje moemo uporediti sa politikom korektnou u SAD-u i diskusija se moe voditi i na liniji argumenata socijalnog konstrukcionizma odnosno kritikog realizma prema kojima promjena govora rezultira i drutvenom promjenom (konstrukcionisti) odnosno pitanja stvarnih problema koje ova dva vida govora ustvari zamuuju (realisti). Zato je govor mrnje na dnevnom redu i kako se argumentuje njegova kritika- kao puka delegitimizacija protivnika ili elja za drutvom bez mrnje? Da li smo rijeili problem mrnje ako osudimo govor mrnje ili moramo osuditi sve njegove premise? Da li je govor mrnje prema Srbima u RS-u kada Bakir Hadiomerovi govori o problemima i kritikuje vlast u RS-u , poredei njene graane sa egipatskim pobunjenicima koji se skupljaju umjesto na trgu Tahrir na Trgu Krajine, i je li svako osuivanje rReisa Ceria ultimativno i islamofobija? ta kada usljed rekontekstualizacija (Bernstein, 1990, Fairclough, 2003), govor mrnje postane totalizujui koncept u koji je upisana mo? U BiH je oito da se lideri naroda kao vrhovna mo ili vrhovni Gospodar-Oznaitelj povezuju sa samim narodom- kritika ovog oznaitelja prevodi se kao kritika onih koji se identifikuju sa Gospodarom-Oznaiteljem pa tako kritika lidera lako, politikimanipulativno, postane govor mrnje usmjeren prema narodu. Ovo ukidanje razlike je prema ieku (20086,: 454) definicija totalitarizma, oni koji dre mo mogu biti odgovorni pred narodom jedino ako postoji minimalna5

distanca u reprezentaciji izmeu njih i naroda. U totalitarizmu je ova razlika ukinuta, za vou se pretpostavlja da izravno reprezentira volju naroda on izravno jest to oni doista jesu, njihov pravi identitet, njihove elje i interesi, nasuprot njihovim zbrkanim empirikim eljama i interesima (ibid.). Simptomatino je vidjeti o emu zapravo govorimo kada govorimo o 60 minuta, kao epitomu govora mrnje u BiH, i ta pri tom ostaje neizreeno i kada odbacimo svu islamofobiju ili srbomrzake sentimente? Ko uopte definie neki govor kao govor mrnje i ta biva poslije? Da li je on izgovor za napad, sjetimo se samo Bushove osovine zla4, i da li je u BiH on uvertira za podjelu, kao dovrenje rata, ili njena posljedica, koja se moe rijeiti? Govor mrnje je neto to se nalazi na jednom od polova sloboda govora i prvenstveno je usmjeren protiv grupa ljudi jer ih kvalifikuje ili osuuje upravo na osnovu grupne ili ideoloke pripadnosti. Lingvistiki se karakterie upotrebom peorativa, prijetnji, ruganja i slino i kao takav je za svaku osudu. Meutim kada govor mrnje odnosno imenovanje neega govorom mrnje postane totalizujui koncept koji sve fenomene podvodi pod jednu sveobjanjavajuu definiciju, onda on sklizava u mit sa dubokim ideolokim konsekvencama onog koji imenuje i ono to se imenuje budui da su tad u ovaj pojam upisuju drutvena, politika i ekonomska mo (Eagleton, 199184). Bez ikakve apologetinosti za sam koncept, povrna i paualna kritika ovakvog govora i svoenje istog samo na 'estetsku' dimenziju je jo jedna od depolitizacijskih praksi koja ima slijepu mrlju kad je u pitanju 'etika' dimenzija odnosno 'odgovornost' javnog govora ali i zvanine politike. Neki govor biva oznaen kao govor mrnje jer je neko tako rekao i pri tom postaje totalizujui koncept koji skree panje sa realnih problema koji su u pozadini (engl. backgroudned). On kao protivteu nema govor ljubavi, ve odsustvo ili sankciju govora mrnje. Prohibicija govora mrnje, ne zbog same mrnje ve pod izgovorom da to nije kulturno i lijepo pa ak i izgovor za mirnu podjelu, postalo je neto oko ega se naizgled sve strane u BiH slau, a da pri tom niko ne postavi pitanje4

"Osovina zla" je termin koji je prvi upotrijebio bivi predsjednika SAD-a G.W. Bush u govoru o stanju nacije 29.1.2002. koji se odnosio na vlade koje je osudio da pomau teroristima i u kojima je traio oruje za masovno unitenje, MiIsli se prvenstveno na Iran, Irak i Sjevernu Koreju.

6

ta je sa slobodom ali i odgovornou da se unutar neke javne sfere otvoreno govori o problemima. Paradoksalno, antiteza govoru mrnje postao je novogovor ili novokvalifikovani govor mrnje, a kao takvog ga kvalifikuje iskljuivo trenutna mo. Kada vlast oznai ( i osudi ) neki govor kao govor mrnje prema drugom, ta osuda gubi znaaj i postaje prazni oznaitelj za svaku potencijalnu subverziju sistema. Stoga je povrna kritika govora mrnje treba ii iznad liberalnog drugom ka kritici politike, etike i ideologije u kojoj je govor mrnja ali i sama mrnja omoguena.

Emancipatorna politika ne bi trebala da ide linijom ukidanja samo ovog govora ve ukidanju razloga koji isti omoguuju. U BiH trenutno ne postoji ili je vrlo intertna kritika i snaga koja e oficijelnu politiku pozvati na odgovornost i traiti da se progovori o stvarnim problemima koji su upravo zamueni sitnim arkama i diskursom vjekovne mrnje. Politika koja naizgled, kritikuje govor mrnje na estetskom nivou je u stvari ista politika kojoj je u interesu da taj govor traje i da pri tom za to niko ne odgovara. Ta politika se busa nedostatkom svoje sutinske odgovornosti postavi totalizujua popkultura, ili bolje reeno turbofolk, u kojem dominiraju intrige i prepucavanja zarad sitnoiarskih feudalistikih interesa. U njoj se ini nemogue vaskrsnue novog politikog subjekta koji ne bi bio upleten u etnonacionalistike ili kriminalne intrige i koji bi uopte mogao imati drugaiji politiki imaginarij- a upravo je taj ground zero politiki subjekat nuan za promjenu.

3. Analiza korpusa Kako bih odgovorila na ova pitanja analizirala sam politiki magazin 60 minuta voditelja Bakira Hadiomerovia kao hibridni televizijski anr u poslijeratnoj, tranzicijskoj BiH koji oito uzburkava emocije na svim stranama u BiH. Govor u ovom programu oznaen je kao govor mrnje na svim stranama u BiH i tako se izmeu ostalog ovaj program pokuao delegitimizovati. Studija problematizuje i analizira ovaj program ali i njemu pratee Facebook grupe da bi na kraju pokuala ukazati na benjaminovski lijek- moguu alternativu govoru mrnje (Majstorovi, 2011) u javnom diskursu u BiH.

7

3.1.

60 minuta

S medijskog aspekta, pred sobom imamo anr televizijske vijesti odnosno podanra magazina s prilozima u kojem mijeaju elementi horor-filma, sapunice, pastia nekog poznatog TV ili filmskog teksta sa titlovima na domaem jeziku koji obino nema veze s filmom, karikature i sl, ili priloge drugih novinara. Priloge povezuje voditelj voditeljskim koji dramatinim tonom govori ili komentarie priloge a nerijetko ima i gosta (npr. politiare ili novinare). 60 minuta je refleksija i odgovor na politiku u BiH ali je i sam politian kako zbog svog specifinog multianrovskog odreenja i stila, tako i u odnosu na sadraje koji nudi. Ovakav hibridni TV program kao infotainment svakako pripada popularnoj kulturi te kao takav nosi odreene politike vrijednosti i podloan je ideolokoj analizi. 60 minuta je program koji od samog poetka ne pretenduje da bude anrovski ozbiljan politiki program u maniri programa na BBC-u ili CNN-u pa ak i na Insajderu srbijanske televizije B92, se ipak bavi veoma ozbiljnim temama poput kriminala, zloina, korupcije ili seksualnog nasilja. Iako sa publikom komunicira kroz preteno senzacionalistiko izvjetavanje sa malo dokaza, to u veini slujeva nema konsekvence u vidu hapenja ili sudskih procesa, 60 minuta je, ini se, jedini program u prajm tajmu u kojem se moe rei ono o emu se u BiH veinom uti.HADIOMEROVI: Zna kako ti je to, mi samo koristimo jezik koji graani BiH konzumiraju svakodnevno ko je tebi na pijaci ikad rekao za tog i tog, nije vano ime, da postoje naznake da je otuio odreenu koliinu novca?! Ma jok! Meni ovjek od kojeg kupujem sir odmah kae - jesi vidio onog kriminalca, pokr'o pet miliona i opet na slobodi, pije kafu na Ciglanama. Imao sam neugodnu situaciju sa jednim od lanova Upravnog odbora firme u kojoj radim i koji mi je svojevremeno rekao da Radovana Karadia ne smijem nazivati ratnim zloincem zato to jo uvijek nije osuen. Pa dobro, kako da ga zovem, upitao sam. Radovan Karadi - osumnjieni ratni zloinac, k'o iz topa mi je odgovorio. Nakon toga sam ga upitao ta njemu predstavlja Adolf Hitler, zloinca ili osumnjienog za ratne zloine za koje nikad nije sudski odgovarao. Nakon tog pitanja je razgulio i kako ujem, nastavio me olajavati po hodnicima Sivog doma. Mi rjenikom koji koristimo samo elimo stvari nazvati pravim imenom i govoriti jezikom koji svako razumije5. http://www.nwbih.com/news.cgi?ref1=5855

http://www.nwbih.com/news.cgi?ref1=585

8

Iako naizgled kritikuje sve tri strane u BiH, Bakiru Hadiomeroviu se imputira lojalnost samo jednoj stranci, SDP-u BiH te nedostatak novinarske i urednike vjerodostojnosti kao i inisistiranje na klevetnikom govoru koji se kosi sa onim to bi trebalo biti novinarska etika i praksa. . U tubi Milorada Dodika protiv redakcije Informativnog programa FTV-a meutim, sarajevski je sud utvrdio je pak kako su u prilozima "60 minuta" izneseni vrijednosni sudovi i to na temelju dostupnih injenica pa time nije mogue konstatirati kako su prekrene doputene novinarske slobode pri informiranju javnosti6 (.

3.2.

Facebook grupe kao osuda 60 minuta

Primjeri reakcija na program 60 minuta su brojni, od onih da se prije ove emisije pije apaurin do toga da se program kriom gleda na svim stranama budui da nema alternativnih programa niti nekih drugih kritikih programa koji bi mu parirali. Primjeri klasifikovanja programa 60 minuta kao govora mrnje bili su oiti na TV emisiji RTRS-a Pressing a podnijete su i tube protiv Bakira Hadiomerovia ali i sa njegove strane. Po ovom pitanju formirale su se i neke Facebook grupe pod nazivima: Dosta vie islamofobije i govora mrnje na Federalnoj televiziji, Stop 60 minuta- nedam (sic) ni marku vie za tzv. BiH ili Namazao sam antenu slaninom da ne hvata BHT i FTV (6, 858 lajkova) na kojima je primijetna velika nepismenost kako moderatora tako i onih to postuju komentare. Ako se ue u argumentaciju zbog ega ovakve grupe ili njihovi lanovi/lanice osporavaju program 60 minuta- on je gotovo svugdje jednak a to je da je da je ovaj program predstavlja govor mrnje i da je kao takav nepodoban. Kad su u pitanju diskusije koje se vode na ova tri foruma one uglavnom idu oko toga da se ne bi trebala plaati pretplata za FTV kao javni emiter budui da je islamofobina ili da je protiv RS.

6

http://www.livno-online.com/bih/7810-e-moj-mile)

9

Diskusije na grupi DOSTA VISE ISLAMOFOBIJE I GOVORA MRZNJE NA FEDERALNOJ TELEVIZIJI bile su posebno burne s poetka 2009. godine kad je objelodanjen sluaj pedofilije imama iz Gluhe Bukovice. U 2010. i 2011. diskusije su jenjale:Prvo, treba da imami pokrenu kampanju, pa na slijedeoj dumi iskoriste svoj autoritet (koji e izgubiti ubrzo ako se napadi na IZ nastave) i kau svim muslimanima da im je HARAM da plaaju FTV televiziju, jer svojim uplatama direktno rade na unitavanju svega islamskog u BiH. Drugo, treba organizovati proteste, kojim bi se pokazalo da nismo svi telad, i ovce, pa kako Bakir kaze, mi klimnemo glavom i potvrdimo lai.

A u opisu grupe koja broji 366 lanova stoji:Mislim da je vie dosta islamofobije i govora mrnje na FTV-u. Muslimani su to dugo vremena (od pada Alijanse) trpjeli i uvijek se tretiralo "javnom tajnom" da FTV promovie komunizam, ateizam i SDP. Meutim,VIE JE DOSTA! Onakve lai ,novinarski neprofesionalizam,govor mrnje itd. ne idu zajedno sa JAVNIM EMITEROM (ili barem ne bi trebali). NAJGORE OD SVEGA JE TO STO MI MUSLIMANI PLAAMO BAKIRU I DUKI DA NAS JAVNO TERORIU!

Grupa Stop 60 minuta- nedam (sic) ni marku vie za tzv. BiH ima 914 lanova i na zidu se deava mnogo vea aktivnost veinom oliena u klipovima sa izjavama Milorada Dodika i komentarima vulgarnog tipa (npr. (Nek se jebe FTV ili ) ili Jebala Vas eherzada 1001 put a komentar je Stop turskim serijama sa srpskoj TV). Na njihovom zidu nalazi se i video klip u kojem Hadiomerovi i Dodik (gost u emisiji Nedjeljom u 2 emitovanoj 16.12. 2007. na HRT-u): gdje se vidi njihov duel koji je po svemu popkulturni momenat:Hadiomerovi: kao to vidite iza mojih lea u Teheranu pao snijeg Dodik: ta Vvi imate protiv Teherana, Teheran je lijep grad, ima manje damija nego Sarajevo, Stankovi: Vvama je to mjera ljepote, to manje damija, ljepi graad Dodik: pa izmeu ostalog Stankovi: ta ste Vvi, ksenofob? Sruili ste jednu u Banjaluci Dodik: ko je sruio?

Njihov duel je po svemu popkulturni momenat kako po pitanju vizuelnog tako i tekstualnog: Hadiomerovi u ovom prilogu Dodiku govori da je medijski10

siledija i bandit dok za njega Dodik kae da mu je majka leala 20 godina zbog privrednog kriminala kad je njemu trebala majinska briga pa je tako asocijalan tip, da je imao porodinu tragediju, da to nije tragedija to je klasini kriminal i da se Hadiomerovi kao dijete formirao se u toj atmosferi te da ima te implikacije. U emisiji ga naziva kretenom i laovom i kae mu da se nosi doavola te da ga je tuio za nanoenje duevne boli budui da je on naveo niz neistina i kvalifikacija. Dodiku se u emisiji imputira da je on ruio damije u Banjaluci.

Na ovoj grupi, koja se navodno protivi govoru mrnje, postoje eksplicitni primjeri upravo ovakvog govora i to od strane njenog administratora:: Narode, dobro gledajte na pakovanju stvari koje kupujete da nisu sluajno proizvedene u muslimansko hrvatskoj fed. i recite trgovcu da za to ne plaate nita-gratis i ako jos jednom naete stvari na prodaju koje su od balijskih firmi da ete da mu razbijete trgovinu-a onda i njega...

kao i dosta video klipova koji ukazuju da SDP lideri pozivaju na rat i pobunu, da e do 2020. u Sarajevu ostati 300 Srba te je pun slinih komentara o tome kako treba da se raziemo i parola RS zauvijek a BiH dok mora. Primjera ovakvih i slinih govora ima dosta, i suvino je rei da je ovakva retorika prizemna, alje pogrene poruke mladima, da je klevetnika i neozbiljna. Meutim kritika ove retorika samo na planu estetskog ne rjeava problem budui da je ovim politikama svojstvena posebna pragmatina etika koja je uostalom i pogon takve politike7 (Ili, 2011) a veza izmeu njih dvije je svakako ideoloka.

4. Alternative govoru mrnje- oblikovanje novog svijeta i novi

Oznaitelj-Gospodar

Iako su portali, blogovi, forumi postali de facto prostor za sijanje nekontrolisane mrnje i iskljuivanja, upravo su ovi novi mediji istovremeno i potencijalne arene gdje se danas bije bitka protiv govora mrnje. S obzirom na relativnu anarhinost i slobodu internetske komunikacije u odnosu na7

Inspirisano razgovorom sa sociologom i filozofom Aleksandrom Iliem u februaru 2011.

11

tradicionalne medije, ovi formati omoguavaju veu interakciju publike, nude raznovrsnija miljenja u vidu komentara i tako dodatno oblikuju javno mnijenje. ovi mediji imaju veoma visoke nivoe interakcije tako da se lanci lajkaju, dijele (eruju), piu se i ostavljaju komentari i slino. injenica da ovakvi novomedijski formati, zbog toga to su jeftniji za odravanje, imaju veu slobodu (ne zavise od klasinih oglaivaa), omoguila je da u dravama bive SFRJ djeluju i novinari/ke i portali koji se odlikuju veom dozom kritinosti u poreenju sa ostalim medijima glavnog toka. Iako nisu nuno svi lanci ovih medija savrenstva novinarstva, neosporno je da mediji poput e-novina, Samostalnog srpskog tjednika Novosti, portala 6yka, Peanika, te portala poput halter.org ili index.hr nastavljaju tradiciju nekadanjeg Feral tribune-a, Arkzina (http://archiv.medienhilfe.ch/Projekte/CRO/ARKzin/mharkzin.htm), Novog preloma i Mladine. Ono po emu se upravo oni razlikuju od ostalih jeste 'nepopulistika' praksa koja se postavlja kao kontra retorici glavnog toka tako to u diskurs uvodi pluralizaciju istina i dubinsku kritiku statusa quo. Ova kontra ukljuuje sistematskua drutvenu kritikua ratova 90tih, izvjetavanje o zloinima, kritiku postratnog, tranzicijskog i postsocijalistikog perioda dovodei u pitanje slubene istine.a drutva u cjelini, radikalne teme i pristupi s posebnim osvrtom na postjugoslovenstvo i postsocijalizam to ima proiavajui i emancipatorni potencijal jer ide iznad, kako direktnog tako i latentnog govora mrnje, toliko prisutnog u naim medijima, poigravajui se sa slubenim istinama i ogoljavajui iste. Dakle u pitanju je jedna 'nepopulistika' praksa koja se postavlja kao kontra retorici glavnog toka tako to u diskurs uvodi pluralizaciju istina i dubinsku kritiku statusa quo. "Niko ne moe govoriti sve vrijeme ni o svim stvarima", kae Edward Said u knjizi The Representations of the Intellectual i dodaje kako "vjeruje da pPostoji posebna dunost obraanja uspostavljenoj vlasti u sopstvenom drutvu, koja je odgovorna svojim graanima, posebno u situacijama kada je ta vlast ukljuena u oigledno neravnopravni i nemoralni rat, ili u namjerni program diskriminacije, represije i kolektivne odgovornosti, kae Edward Said, iako niko ne moe svo vrijeme govoriti o svim stvarima". Iako pored njega postoji jo niz drugih kritiki orijentisanih autora/autorki koji piu na sline teme, zbog ogranienosti prostora u ovom lanku, valeri ironije i samokritike koji odlikuju upravo pisanje Borisa Deulovia ti koji ponovo ispisuju odnos prema prolosti, ali i ivotu u postjugoslovenskoj sadanjosti.12

Kritiki stav prema tumanovskoj Hrvatskoj Deulovi postie bespotednim humorom ostvarenim kroz istraivaki rad ali i virtuoznu upotrebu stilskih sredstava poput metafora i hiperbola koji sasijecaju i ogoljavaju svaki mogui balkanski stereotip. Ovaj pjesnik, pisac i novinar meu prvima se usudio oplesti po svojima radom u kultnom Feral Tribune-u, te zbirkom Pjesama iz Lore, kao vrsti tople posvete zaviaju koja puta zlo da pjeva svojim rijeima'. . lanak Ne voli ba nikoga? E, onda si ba pravi Hrvat! je tipian anrovski predstavnik deulovievskog stila:Pitao me jednom prilikom prijatelj u jednoj beogradskoj kafani zato su Hrvati takvi. Kakvi?, pitao sam ne znajui na kakvu takvost Hrvata tono misli. Imaju li Hrvati najlepe i namodernije autoputeve?, odgovorio je protupitanjem. Imaju. Imaju li unutranji avionski saobraaj? Nisam, eto, nikad razmiljao o tome da u Srbiji nema domaih letova. Da li su im plate dva do etiri puta vee od svih ostalih u regionu? Jesu. Jesu li jedini na belom engenskom reimu i eu po Evropi bez viza? Jesu. Da li su praktiki na pragu Evropske Unije? Jesu. Imaju li najlepe more i najlepa ostrva u Evropi? Jebiga, imaju. Da li su pobedili u ratu? Jesu, rekoh, ubedljivo. Da li su nakon hiljadu godina dobili dravu? Jesu. Da li su se jednom zauvek reili Srba i Jugoslavije? JesuPa to su onda tako nadrkani? poentira na kraju prijatelj iskreno nemoan pred vlastitom spoznajom. to su takvi namori?

Da li im je dravna televizija u odnosu na ostale u regionu, hm, televizija u boji? Jest. Da li su bili trei na svetu u fudbalu?, nastavlja prijatelj. Jesu. Da li su svetski prvaci u rukometu, vaterpolu i tenisu? Jesu. Imaju li Blanku, Janicu i Gorana Ivanievia? Imaju. Imaju li najlepe more i najlepa ostrva u Evropi? Jebiga, imaju. Da li su pobedili u ratu? Jesu, rekoh, ubedljivo. Da li su nakon hiljadu godina dobili dravu? Jesu. Da li su se jednom zauvek reili Srba i Jugoslavije? Jesu. Pa to su onda tako nadrkani? poentira na kraju prijatelj iskreno nemoan pred vlastitom spoznajom. to su takvi namori? GGlavna karakteristika Deulovievog diskursa je britka autoironija koja topi lai drugog budui da prvenstveno kritikuje la o sebi. itanje njegovih lanaka je istovremeno i uznemirujue i katarzino; sluei se kako13

dokumentarnim stilom tako i literarnim sredstvima poput alegorije i hiperbole, on dolazi do same sutine lai, faizma i zla to se obino realizuje neoekivanim obrtom situacije na kraju teksta. I ukoliko je dublja la u kojoj smo ukopani, toliko je neobiniji rasplet i za itaoce vei- kako nemir tako i katarza. Deulovievo pisanje nerijetko uvodi u diskurs i ostale obino marginalizovane grupe poput npr. nekonstitutivnih naroda u BiH, pa forumai portala sarajevo-x skupljaju njegove tekstove copy paste metodom pod thread-om Sv. Deulovi Boris i forumski heretiari opisujui ga kao ovjeka ispred svoga vremena koji progovara o predrasudama hrvatskog, srpskog i bosanskog drutva, budui da se u sva tri od njih gaje dosta slini ovinizmi, rasizmi i faizmi: Deulovievo pisanje nerijetko uvodi u diskurs i ostale obino marginalizovane grupe poput npr. nekonstitutivnih naroda u BiH, pa forumai portala sarajevo-x skupljaju njegove tekstove copy paste metodom pod thread-om Sv. Deulovi Boris i forumski heretiari opisujui ga kao ovjeka ispred svoga vremena koji progovara o predrasudama hrvatskog, srpskog i bosanskog drutva, budui da se u sva tri od njih gaje dosta slini ovinizmi, rasizmi i faizmi: Golem je stoga strah estitog Hrvatskog G., jer na njegovo naivno eljade vrebaju dolje na ulici horde mukaraca u tigrastim tanga gaicama i djevojaka zelene kose koje se valave jezicima. I najliberalniji Hrvatski G., onaj to se deklarira slobodnim od svake homofobije, ustuknut e stoga u rezervi prema konceptu gay-parada i pretjeranom eksponiranju seksualnih razliitosti. To je ona kljuna reenica, ista na svim jezicima svijeta: Osobno nemam nita protiv homoseksualaca, ali neka ih, brate, u njihova etiri zida. (Peanik) U emu se ogleda Deulovieva jeres i antipopulizam kad znamo da on danas objavljuje na beogradskom portalu e-novina, u zagrebakom Globusu, u banjalukim Nezavisnim novinama i sl.? Pa moda upravo u tome to on neprestano i eruditski pokuava da kae da je car go i pri tome ne tedi ni svoje ni njihove. Golem je stoga strah estitogHrvatskog G., jer na njegovo naivno eljade vrebaju dolje na ulici horde mukaraca u tigrastim tanga gaicama i djevojaka zelene kose koje se valave jezicima. I najliberalniji Hrvatski G., onaj to se deklarira slobodnim od svake homofobije, ustuknut e stoga u rezervi prema konceptu gayparada i pretjeranom eksponiranju seksualnih razliitosti. To je ona kljuna reenica, ista na svim jezicima svijeta: Osobno nemam nita protiv homoseksualaca, ali neka ih, brate, u njihova etiri zida.

14

Kada govori o Srbiji, Deulovi kritikuje konfiskovanje imovine porodice Gece Kona dajui nadahnjujui, gotovo magino-realistini istoriografski prikaz deavanja u vili na adresi Tolstojeva 33 gdje ljuti palimpset ovog toponima opisujui kratku povijest Srbije XX stoljea.Kau da se i danas, za tihih noi, Dedinjem moe uti daleka pjesma dervia beogradske tekije. Ima ih i koji tvrde da to nisu dervii, nego da u pustoj kui Joce Amsterdama pjevaju Hadi Dragan Anti zvani Struja i Aca Lukas. A duhovi proteklog stoljea okupljaju se u podrumu kraljeve palae na Dediji, tu su i kralj Aleksandar Obrenovi i kraljica Draga, i Aleksandar Karaorevi i drug Tito, i drug Veselinov i drug Miloevi, pa itaju novine iz 1934 , kada je zapoeta gradnja Belog dvora. Jedan od njih uzeo Optinske novine" iz tog doba, pa naglas ita: U neposrednoj okolini Kraljevoga dvora ne sme se dopustiti podizanje privatnih zgrada, u koje se uz dobru kiriju mogu useljavati i osobe sa ravim predumiljajima". Pa se svi smiju tako glasno da se ini da dervii pjevaju. Samo stari Geca Kon i njegove sestre ute. Starcu je, kau, uz glavu i danas Machiavellijev Vladalac, otvoren na 64. stranici: Neka se vladalac, dakle, trudi samo da pobeuje i da dri vlast, sredstva kojima e se sluiti uvek e se smatrati asnima i bie hvaljena, jer se svetina zadobija uvek spoljnom stranom stvari i uspenim ishodom poduhvata, a u svetu postoji samo gomila, dok manjina izlazi iz senke jedino onda kada veina ne zna na koga da se osloni."

Kada govori o stanju Srbije na kraju najtraginijeg stoljea svoje povijesti referiui se na NATO bombardovanje, kae da je to valjda jedina zemlja na svijetu koja je doivjela klasinu agresiju, a koja ne zna kako to obiljeiti:Demokratska Srbija ne eli kapitulaciju biljeiti u pobjede, ali ni biljeiti poraze, pa je deseta godinjica ostavljena politikoj gerijatriji i maloljetnoj delinkvenciji. Niti estiti spomenik poginulim civilima ne postoji, jer ni danas, deset godina kasnije, u doba DNK forenzike i Interneta, Srbija ne zna koliko je tono ljudi poginulo u bombardiranju Prizor od utorka slika je takve, autistine Srbije, Srbije koja ne zna i ne eli znati, Srbije koja poraze slavi kao pobjede, a pobjeda se odrie, pa se ponosi lanom gordou i stidi vlastitog stida, Srbije koja glavinja od jednog do drugog kosovskog mita, bez aureole pobjednika i katarze gubitnika, ispranjene, umorne i izofrene Srbije okupljene oko monarha na Trgu Republike i opkoljene zapadnoevropskim bankama.

Kada govori o Bosni i genocidu u Srebrenici, on stilskim ponavljanjem Dodikove tautoloke izjave da u Srebrenici nije bio genocid jer nije bio15

genocid poentira iracionalnost i lanost predizborne retorike ukazujui kako stotinu puta ponovljena la moe lako postati politiki podobna istina:Nije bio genocidi neemo prihvatiti da je bio genocid, jer nije bio genocid. Vie je Bonjaka tih mjeseci izalo iz Srebrenice i otilo putem Tuzle i Sarajeva nego to ih je ovdje poginulo. To onda nije genocid", Pa kad Milorad Dodik nekoliko dana pred izbore etiri puta u tri reenice ponovi da u Srebrenici nije bio genocid, ne trebaju znanstvenicima ni svjedoenja iz Haaga, ni Mladieva nareenja, ni forenzike analize, ni popisi rtava. Budui neki genocidoskeptici, ako ih bude, bavit e se jo samo sumnjom u autentinost Dodikova govora.

Ako se Deulovi pokuava pozicionirati protiv govora mrnje tako to e kritiki pisati o prostoru bive Jugoslavije, posebno o Hrvatskoj, Srbiji i BiH, onda vrijedi pogledati kako se sve to danas pie o Jugoslaviji i prostoru koji se nekad tako zvao, a danas je poznatiji pod imenima region ili jugosfera. Ovakvo pPisanje o prostoru nekadanje Jugoslavije, kao pisanje o regionu ili jugosferi nuno povlai refleksiju zajednitva, politikog, ekonomskog, i kulturnog jer presuponira da mi koji ovdje ivimo dijelimo manje vie sline politike ideologije, ekonomske promjene, poput privatizacije npr., siromatva, kulture i naina ivota, te da svi ivimo u postjugoslovenskom drutvu. SFR Jugoslavija, koja se krvavo raspala 1992. godine, i dalje nastavlja performativno i virtuelno da postoji, kroz brojne forume, internetske portale, drutvene mree, muzeje, kupovne navike, akademske inicijative, umjetnike projekte, ekonomska umreavanja unutar Jugosfere i slino. Sama rije Jugoslavija posjeduje izvjestan konotativni viak, zbog ega je ba kao i rijei feminizam ili komunizam problematina i posebno podatna za revizionistike prakse2. Dok se Alan Badiou pita da li je rije komunizam zauvijek prokleta, injenica je da su u posljednje vrijeme Jugoslavija i jugoslovenstvo, iako prokleti, sve vie u opticaju. Tako esta upotreba termina poput npr. region, Zapadni Balkan, jugosfera i slino, nagovjetava da Jugoslavija kao duh moda vie nego ikad lebdi nad nama i da se jugoslovenstvo kao konstrukt i moda vie stvar izvedbe ili performansa, danas vie nego ikad, nalazi upravo u tekstovima koji na kritiki nain, kroz dubinsko istraivanje i humor, sa distance od dvadeset godina pokuavaju da sagledaju posljedice raspada bive zajednike drave8.8

Vano ne samo govoriti o Jugoslaviji ve govoriti sa sjeanjem o Jugoslaviji. Sjeanje koje ovdje imam na umu nema veze sa restorativnom nostalgijom, ili alom za prolou (Boym

16

Ono to je ostalo da se uradi u postjugoslovenstvu teak je teret. Ako je Jugoslavija kao duh Hamletovog oca, onda se ne trebamo samo zapitati da li biti ili ne biti, ve kako etiki biti nakon razaranja, genocida, masovnog stradanja, siromatva, predrasuda, i nabujalog faizma koji manje ili vie eksplicitno prodire balkansku javnu sferu. Kakvu odgovornost je uopte mogue imati uprkos raznim ideolokim i represivnim silama od politike, institucionalne religije, OHR-a, OSCE-a i velikih korporacija, i na kakvom kritikom znanju se ta odgovornost mora utemeljiti? Htjela bih da istaknem da je veoma vano ne samo govoriti o Jugoslaviji ve govoriti sa sjeanjem o Jugoslaviji. Sjeanje koje ovdje imam na umu nema veze sa restorativnom nostalgijom, ili alom za prolou (Boym, 2001), ve nastupa upravo iz pozicije refleksivne nostalgije kao nemogunosti da se ikada vratimo kui pri emu nam upravo ta nemogunost pomae kao pojedincima i pojednkama u ouvanju kulturnog sjeanja. Sjeanje o Jugoslaviji , kao vrsta metaforike psihoanalize kljuno je za dalje razumijevanje i odnos prema postjugoslovenskoj stvarnosti i ratovima 90tih, pa i za one poput Ramba Amadeusa9 koji se smatraju jugofuturistima i svjesni su injenice da su nam humor i kultura zajedniki, tako da popkulturni trenutak itekako moe da bude emancipatoran.Smatrate li se jugonostalgiarom? - Ja sam u izvjesnom smislu jugofuturista. Sa velikom radou sam primio kompjutersku analizu genoma Balkanca, po kojoj ta teorija o rasama i nacijama, koja je tako krvavo podijelila narod, pada u vodu. Genom pokazuje da na Balkanu ivi samo 18 posto slovenskog stanovnitva, a ostali su Mavari, Kelti, Vizigoti, Feniani, Egipani, Arapi Pritom smo imali jedan vrlo snaan zajedniki kulturni obrazac: mi smo jedinstven kulturni prostor koji je odrastao na Alanu Fordu i otud fenomen da je Ekrem Jevri Bob Rock savremenog ou biznisa. Kad vidimo da ima 7,5 miliona ulazaka na YouTube, to pokazuje koliko su nam kulturni obrazac i humor zajedniki. To znai da ga nisu zavoljeli samo Crnogorci i Bosanci, ve da je to morao da bude SFRJ diskurs.

Upravo iz te pozicije, korisno je sagledati u kakvim se interpretativnim okvirima (eng. frames) jugoslovenstvo pojavljuje i kako je i dalje subjektom naizmjeninog ukljuivanja i iskljuivanja. Nakon decenija blaenja Jugoslavije i svih negativnih konotacija koje su pratile ovaj termin,2001), ve nastupa upravo iz pozicije refleksivne nostalgije kao nemogunosti da se ikada vratimo kui pri emu nam upravo ta nemogunost pomae kao pojedincima i pojednkama u ouvanju kulturnog sjeanja.9

http://www.novossti.com/2011/01/bob-rock-nam-je-caca/

17

zaboravljalo na nasljee nesvrstanih, antifaizma i soldarnosti te socijalne drave kao da istih nije ni bilo, interesantno je da su prvi medijski napisi sa jugokonotacijama, ako izuzmemo estradu, imali veze upravo sa ekonomijom. Tako se 2009. pojavio lanak Tima Judah-a o Jugosferi, Jugoslavija je mrtva, ivjela Jugosfera u kome se navodi da je Dvadeset godina nakon izbijanja ratova na zapadnom Balkanu dolo je vrijeme u kojemu se stare netrpeljivosti zamjenjuju novom regionalnom suradnjom. Jedino to bi eventualno moglo biti sumnjivo, po pisanju lista, je samo ime Tekst se otvara anegdotom s nedavnog sastanka Nesvrstanih, u kojemu je srpski predsjednik Boris Tadi spomenuo kako bi tvrtke iz zemalja bive Jugoslavije, iz "naih zemalja", kako je rekao, trebale zajedniki nastupati na specijaliziranim graditeljskim ili natjeajima za vojnu opremu. Stjepan Mesi je "kimnuo glavom u znak potpore". Upravo ta fraza, "nae zemlje", slui kao uvod u tekst. "Od Slovenije do makedonske granice s Grkom, veina ljudi ima jako puno toga zajednikoga, ak i ako ne priaju o tome. Svakim danom spone izmeu njih, prekinute u 90-ima, lagano se obnavljaju. Jugoslavije je odavno nestala; na njenom mjestu izranja Jugosfera. Jugosfera daje naznake mogueg zajednitva iako je akcenat u tekstu na ekonomskoj saradnji, zajednikim interesima, poslu i trgovini. U ovom sluaju, jugoslovenstvo u medijima ne predstavlja jeres, ve ekonomsku i zdravorazumsku injenicu bez trunka nostalgije. Slian ovome je i lanak koji govori o eljeznicama Srbije, Hrvatske i Slovenije kao i lanak o zajednikoj lutriji YU-loto. U prvom se zajedniki poslovni poduhvat legitimizuje ekonomskim injenicama da e bez ikakvih ulaganja u infrastrukturu, transport robe od Ljubljane do Istanbula time biti skraen sa sadanjih 65 na 40 do 45 sati kao i da e kroz zajedniko poduzee eljeznice Srbije, Hrvatske i Slovenije ostvariti vee prihode dok se u drugom navodi kako e 'YU lutrija' imati jedinstvenu uplatu, nagradni fond i premije, a organizovae je lutrije BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore i Kosova.5. Zakljuci

Ono to je ostalo da se uradi u postjugoslovenstvu teak je teret. Ako je Jugoslavija kao duh Hamletovog oca, onda se ne trebamo samo zapitati da li biti ili ne biti, ve kako etiki biti nakon razaranja, genocida, masovnog stradanja, siromatva, predrasuda, i nabujalog faizma koji manje ili vie18

eksplicitno prodire balkansku javnu sferu. Kakvu odgovornost je uopte mogue imati uprkos raznim ideolokim i represivnim silama od politike, institucionalne religije, OHR-a, OSCE-a i velikih korporacija, i na kakvom kritikom znanju se ta odgovornost mora utemeljiti? I ta s mrnjom? DDa li Magazin 60 minuta moemo klasifikovati kao govor mrnje i ta smo uradili kada smo ga tako klasifikovali? Da li smo time diskreditovali ujemo emisiju ili diskreditujemo probleme? Tehniki reeno, ovaj program nije uperen protiv npr, Srba, Bonjaka ili Hrvata zbog svoje ideoloke ili etnike pripadnosti iako ima elemente klevete koje su privatna stvar pojedinca ali i elemente. Da li je problem da ovo razumijemo poistovjeenje Dodika sa RS-om, pri emo je on samo njeno otjelovljenje, to se na facebook grupi protiv emsije 60 minuta i vidi, ili je problem sama Republika Srpska, ija definicija je odreena u smislu Dejtona koji ju je priznao, volje srpskog naroda koji nije elio unitarnu BiH ili genocidnou- zloinakom prethodnicom projekta nastanka RS? Sjjetimo se samo da mini-nacionalne-bosanskohercegovakedrave-u-nastajanju svoje nastajanje duguju etnikom ienju, (to je) cijena koja se ni politiki, ni moralno ne moe opravdati (Habermas, 2003: 107). Dodik upravo moe da predstavlja otjelovljenje budui da se on ogradio od Karadieve i SDS-ovske politike a da Hag treba da radi svoj posao, da se kune u Dejton i da istovremeno koristi argumentum ad populum da je RS izraz volje srpskog naroda. Da li, meutim, diskreditovanje nekih politiara znai i indirektno diskreditovanje veine koja ih je izbarala odnosno da li nazivanje Republike Srpske Republikom umskom predstavlja uvredu za sve Srbe i ono malo neSrba koji u njoj ive? Ili je uvreda ako 60 minuta izvjetava o korupciji u RS-u pa se narod u RS odjednom nae prozvana zbog korumpirane vlasti? Ili, u sluaju imama iz Gornje Bukovice, svi Bonjaci ovo doive kao napad na njihova religijska osjeanja? Da li tada moemo govoriti o totalitarizmu u BiH? Da li nam treba 60 minuta ili da li ovaj magazin sa nekim kozmetikim promjenama, primjerice npr. jezika, moe imati drugaije efekte? Da li emo ako ukinemo 60 minuta ili neki slian program u BiH rijeiti probleme i da li e napaenom bh. drutvu biti bolje bez 60 minuta? Da li su oni koji osporavaju ovaj program i koji su ga klasifikovali kao govor mrnje spremni da naprave neke druge programe u kojima e se otvoreno govoriti o temama19

koje je ovaj magazin, makar i senzacionalistiki, popularno, naeo? Sjetimo se samo da je Hadiomerovi prije etiri godine dobio u Banjaluci nagradu Nezavisnih novina pod imenom Nikola Guzijan. Uz obrazloenje, koje je proitao sadanji predsjednik NUNRS Dragan Jerini, da je ,,kao novinar i urednik, Hadiomerovi u svojim emisijama istraivao tamniju stranu bh. drutva, kriminal i korupciju u dravnim institucijama i beskompromisno ulazio u borbu protiv njih (Halilovi 2011). Ili e progovoriti jezikom ljubavi? Mislim da nee- problemi e ostati ma kako bili gurnuti pod tepih, a ako ne ovaj program, pojavie se neki drugi. Ovdje u se osvrnuti na HabermasMomenat ijanski idealne govorne situacije koja proizvodi istinski otvoren diskurs o istini, slobodi i pravdi (1970,: 44) predstavlja apstraktnu idealizaciju kako u etikom tako i u epistemolokom smislu ili tzv. momenat idealne govorne situacije iji je cilj da proizvede istinski otvoren diskurs o istini, slobodi i pravdi. McGuigan (McGuigan 2003,: .185-186) kae da je u pitanju projekat koji je idealistian kako u etikom tako i u epistemolokom smislu i da ga, kako skeptici primjeuju, njegov uzvieni idealizam odvrkoja nas odvraa od neizbjenog ovdje i sada. Ukoliko je ovakva on zaista nemogusituacija nemogua, ostaje pitanje, dokle sa slobodom i dokle sa cenzurom ovdje i sada te da li je mogue uopte izbjei iskrivljene predodbe u kulturi i politici? Govor-protivmrnje u sve siromanijim i podjeljenijim drutvima poput naeg, rijedak je i neisplativ, dok se gomila bogatstvo onih koji na stanju permanentnog rata nastavljaju da profitiraju. Kvalifikovanje nekog govora kao govor mrnje od strane moi u startu diskvalifikuje njegov disruptivni vu svaku potencijalnu disrupciju statusa quo za status quo i skree panju sa podteksta/problema koji u stvari ovaj govor i omoguuje ali ukida i javni prostor . Ako je za Benjamina (1936) faizam produkt estetizovane politike, politika je u dananjoj BiH popularnokulturalizovana to zbog globalnih fenomena tabloidizacije i estradizacije ali i zbog napora da se ne stvori javna sfera, ili iekovski javni ivot sam u kojem joj e biti mogue se nesmetano ali i odgovorno (pro)govoriti i , u kojoj e se redefinisati etiko i politiko. pa tako i govor mrnje', odnosno sama mrnja.

Kritika i snaga koja e oficijelnu bh. politiku pozvati na odgovornost i traiti da se progovori o stvarnim problemima, zamuenim sitnim arkama i diskursom vjekovne mrnje, su veoma intertne. Politika koja kritikuje govor mrnje na estetskom nivou je u stvari ista politika kojoj je u interesu da taj20

govor traje i da pri tom za to niko ne odgovara. Ta politika se busa nedostatkom svoje sutinske odgovornosti postavi totalizujua popkultura. U njoj se ini nemogue vaskrsnue novog politikog subjekta koji ne bi bio upleten u etnonacionalistike ili kriminalne intrige i koji bi uopte mogao imati drugaiji politiki imaginarij- a upravo je taj ground zero politiki subjekat nuan za promjenu. Da li zbog pojednostavljenih zajednikih kulturoloko-mentalitetskih imenitelja ili snanih korporativnih interesa zajednitvo trenutno postoji jedino u folk i popkulturi masovnih medija, koja, ini se, ne poznaje govor mrnje pristutan u ozbiljnijim anrovima. Emancipatorna politika bi mogla neto nauiti iz ovoga, komunicirajui ili uzimajui zajedniku stvar u svoje ruke10, ne idui linijom ukidanja samo ovog govora ve obesmiljavanju razloga koji isti omoguuju. Govor mrnje se moe ukinuti samo putem intervencije na samu mrnju, dekonstruiui je tako da postane besmislena, mijenjajui podzemni domen u kojem ona biva oznaena, privatnu sferu u kojoj ona postoji usljed straha, kako bi se u ovim kanalima mrnja brisala, i sutinski transformisala upisujui se novim zajednitvom pa, zato da ne, i ljubavlju. Stoga mislim da se protiv govora mrnje moe ii samo kroz intervenciju na samu mrnju u ovim govorima dekonstruiui je tako da postane besmislena, mijenjajui podzemni domen u kojem ona biva oznaena, privatnu sferu u kojoj ona postoji usljed straha, kako bi se u ovim kanalima mrnja brisala, transformisala i upisivala ljubavlju. Dok ujedinjena Evropa traga za svojim kulturnim identitetom, nama je on pred oima: u tekovinama antifaizma, solidarnosti i zajednitva iz prolog doba koje su jedino to preostaje svima koji se osjeaju gubitnicima ovog rata i postratnog doba.

Mepham, J. (1990) The ethics of quality in television, in G.Mulgan (1990); reprinted in Radical Philosophy 57 (spring 1991).Bibliografija Bernstein, Basil. 1990. The Structuring of Pedagogic Discourse. London: Routledge. Bogdani, Aleksandar. "Govor mrnje," Znakovi i poruke 3 (1) (2010). Banja Luka: Komunikoloki koled.10

http://www.protok.org/vijesti.aspx?vijestID=48

21

Bourdieu, Pierre. 1984. Distinction: Social Critique of the Judgement of Taste. London: Routledge. Critchley, Simon. 2004. "The Problem of Hegemony," Political Theory Daily Review, pristupljeno 21. marta, 2011, http://www.politicaltheory.info/essays/critchley.htm. Cvjetianin, Tijana, Sali-Terzi, Sevima i Slobodanka Deki. 2010. "Strategije iskljuivanja: govor mrnje u BiH." Mediacentar Online, 30. avgusta 2010. Pristupljeno 20. marta 2011. http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/strategije-iskljucivanja-govormrznje-u-bih. Eagleton, Terry. 1991. Ideology: An Introduction. London: Verso. Fairclough, Norman. 2003. Analysing Discourse: Textual Analysis for Social Research. London and New York: Routledge. Halilovi, Mehmed. 2011. "Demistificiranje jezika 60 minuta. Mediacentar Online, 2.marta 2011. Pristupljeno 20. marta 2011. http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/demistificiranje-jezika-60-minuta. Herman, S. Edward and Chomsky, Noam. 1988. Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media. New York: Pantheon Books. Kellner, Douglas. "Cultural Studies, Multiculturalism, and Media Culture," in Gender, Race, and Class in Media, ed. Gail Dines, G. and Jean Humez (London: Sage, 2003, 2nd edition). 9-21. London: Sage. Kreho, Dinko. "Svakodnevna tehnologija, svakodnevna ideologija," Mediacentar Online, 16. februara 2011. Pristupljeno 21. marta 2011. http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/svakodnevna-tehnologijasvakodnevna-ideologija. McGuigan, Jim. 2003. Cultural Populism. London: Routledge. Mepham, John. 1990. "The ethics of quality in television, " reprinted in Radical Philosophy 57 (1991). Slapak, Svetlana. 2000. "Inside the populist machine: elites, intellectuals, narrative-providers." Pristupljeno 21.3.2011. http://www-gewi.unigraz.at/rpop/material/slapsak.pdf. Valenti, Toni. 2009. "Etika i metapolitika," Zenike sveske 09/09. Pristupljeno 20. marta 2011. http://www.zesveske.ba/09_09/0909_5_3.htm.22

Velikonja, Mitja. 2003. Religious Separation and Political Inolerance in BosniaHerzegovina. Eugenia & Hugh M. Stewart '26 Series on Eastern Europe. Eastern European Studies. iek, Slvoj. 2000. The Ticklish Subject. London: Verso. iek, Slavoj. 2008. Paralaksa. Zagreb: Antibarbarus. http://www.livno-online.com/bih/7810-e-moj-mile http://www.nwbih.com/news.cgi?ref1=585 http://www.protok.org/vijesti.aspx?vijestID=48 http://www.novossti.com/2011/01/bob-rock-nam-je-caca/

23