1

1. Politika kao drutveni odnosDrutvena sredina zajednica postavlja uvjete ( pogodne ili nepogodne ) za ostvarenje naih interesa i ciljeva . Upravo ti uvjeti drutvene zajednice prema kojima ravnamo svoje djelovanje rezultat su politike. Opi uvjeti ovjekova ivota, utemeljeni na trajnim i sigurno provedivim pravilima (normama) ponaanja i djelovanja u ljudskom drutvu, nuni su, upravo zbog brojnosti razliitih interesa i ciljeva pojedinaca. Kad ne bi bilo pravila drutvenog djelovanja, kad ne bismo imali zajednikog drutvenog cilja i kad ne bismo bili sigurni u neka svoja prava, bili bismo u stalnom strahu i moguem sukobu svi protiv svih, a napredak ovjeanstva bio bi zaustavljen u brojnim sukobima pojedinaca. Politika se iskazuje u openito drutveno prihvaenim pravilima ljudskog ponaanja u iroj drutvenoj zajednici dravi. Ona nastaje kao posljedica iskazanih drutvenih interesa i ciljeva i formira se na temelju ukupnih drutvenih mogunosti za ostvarenje tih ciljeva. Nositelji politike vlasti u dravi upravljaju druvenim ivotom tako da se osiguraju mogunosti za ostvarenje to veeg broja dravnih interesa i ciljeva. U tom smislu nositeljima politike vlasti u dravi stoje na raspolaganju brojna sredstva politike, kojima mogu vladatinavesti sve graane drave da prihvate odreeni model ponaanja jer se kroz njega ostvaruju najbolji uvjeti drutvenog ivota za ispunjenje ciljeva dravne politike. Politika je svjesno djelovanje u drutvenoj zajednici kojim se izbjegavaju meusobni sukobi pojedinaca, kojim se svi oni usmjeravaju na prihvaanje zajednikih interesa i ciljeva unutar kojih e ostvarivati sve svoje pojedinane interese i ciljeve. Zato kaemo da je politiko djelovanje usmjereno na ostvarenje opih interesa i ciljeva u dravi. Politikom se dakle ostvaruju temeljni interesi i ciljevi i pojedinaca i drutva tako da se osiguraju najpogodniji mogui uvjeti za ostvarenje brojnih ciljeva ljudskog postojanja. Na temelju uvjeta koje nam stvara politika svi mi postavljamo svoje ivotne ciljeve, biramo sredstva kojima emo ih ostvariti i oekujemo odreeni poloaj u svojoj drutvenoj zajednici. Na primjer:-

-

prosvjetna politika omoguuje besplatno osnovno kolovanje itd. socijalna politika omoguuje zdravstveno osiguranje itd. gospodarska politika omoguuje pravo vlasnitva, slobodu privatnog poduzetnitva itd.

2

2. Odreenje pojma politikeOdreenje pojma politika vraa nas u kolijevku europske civilizacije u staru Grku koja je svojim civilizacijskim i kulturnim dometima utemeljila brojne europske poetke. Rije politika ( politikos = graanski, javni , dravni ) rabljena je u staroj Grkoj kao pojam kojim se odreuju poslovi zajednikog drutvenog interesa, poslovi upravljanja dravom( koja se u staroj Grkoj takoer naziva politea). gr. polis = grad drava Grci su pojmom politika oznaavali vjetinu ili umjee djelovanja u zajednici kojim se nastoji urediti zajedniki ivot radi ostvarenja zajednikog dobra ; takoer poslove vezane uz polis. Pojam politike najee vezujemo uz : dravnike poslove i upravljanje, sve mjere usmjerene na obranu interesa neke drutvene grupe ili na stvaranje pogodnih uvjeta za osvajanje vlasti u dravi, odreeni smjer i metode rada drave , stranke, ustanove ili pojedine osobe, preneseno znaenje lukavost, prepredenost ili proraunatost.

Danas, politika predstavlja skup znanja i vjetina koje se primjenjuju na razliitim razinama drutvenog ivota kako bi se ostvarili brojni interesi i ciljevi zajednikog ivota ljudi. Suvremeno razumijevanje politike i njezino znaenje odnosi se na nastojanje oko zajednice , nastojanje da se uredi zajedniki ivot ljudi. To znai usklaivanje pojedinanih interesa i oblikovanje zajednikog interesa. Politika je vieznaan pojam , a u razliitim teorijama vezuje se uz: 1. Razumno djelovanje koje tei ureenju zajednice ili nekom od njezinih elemenata ( crkva , obitelj ....) 2. Politika je djelovanje koje se odnosi na mogunost da se volja politikog subjekta nametne bez obzira na otpor koji pruaju drugi ( MO ) . Politika je borba za vlast. 3. Politika se vezuje uz institucije ili ustanove koje omoguuju pravilnost politikog djelovanja i koje postoje iznad pojedinca i postupaju po pravilima ( parlament, vlada, zakoni, sudovi...) 4.Politika se vezuje uz dravu kao kljunu instituciju modernog politikog ivota kojom se na nekom prostoru organizira i ustanovljava vlast. 5.Politika se vezuje uz mogunost oblikovanja i javnog zastupanja razliitih interesa i potrebu lanova zajednice da se opredijele za razliite vrste politikog ponaanja (lanstvo u stranci, simpatizeri...) 6. Politika se vezuje za svjesno stvaranje povijesti i ureenje odnosa meu ljuduma , ali i ljudi s okolinom. Kroz sve promjene tijekom povijesti osnovni problem politike ostaje razumno djelovanje koje je usmjereno na zajedniki ivot ljudi. Dakle, politika radi s ljudima i nastaje djelovanjem ljudi koji djeluju unutar nekog poretka kako bi poboljali neku zajednicu, preuredili je, podrali ili ukinuli. S obzirom na opseg politikog djelovanja razlikujemo unutarnju i vanjsku politiku.

3

Unutarnja politika provodi se na prostoru odreene drave , a ostvaruje se djelovanjem politike na svim podrujima ljudskog ivota, npr. prosvjetna politika , socijalna politika itd. S obzirom na sadraj politikog djelovanja razlikujemo brojne vrste politika koje se oituju u svim podrujima ljudskog ivota: u gospodarstvu - gospodarska politika u kulturi kulturna politika u zdravstvu zdravstvena politika u kolstvu prosvjetna politika u poljoprivredi agrarna politika itd. Nositelji politike vlasti raspolau sredstvima politike moi kojima utjeu na drutvena kretanja. Oni na taj nain provode odreenu politiku. Gospodarska politika u nekoj dravi oituje se u zakonodavstvu, u dravnim porezima, carinama, cijenama, gospodarskim subvencijama i brojnim drugim mjerama koje poduzimaju nositelji te politike kako bi ostvarili svoje politike ciljeve. Djelovanje politike prepoznatljivo je u svim podrujima ljudskog ivota. Uspjenost odreene politike oituje se u razini opeg zadovoljstva u drutvu, koje se iskazuje kao slaganje graana s politikim djelovanjem nositelja politike vlasti. Vanjska politika odnosi se na djelovanje drave u zajednici s ostalim dravama i meunarodnim organizacijama . Rezultat ukupnog djelovanja vanjskih politika svih drava su meunarodni politiki odnosi, koji na globalnom planu predstavljaju uvjete ivota ovjeka i ovjeanstva. Bit vanjske politike odreena je brojnim svrhama zbog kojih meunarodni subjekti komuniciraju sa svojim okruenjem. Brojni gospodarski, kulturni i vojni ciljevi svake drave odreuju njezinu vanjsku politiku u smislu njezinog nacionalnog interesa. Kad se govori o vezi unutranje i vanjske politike, u smislu njihove meusobne povezanosti i meuzavisnosti (vanjska politika je produena ruka unutranje politike), nuno je razumjeti strukturne osobitosti svake drave, razinu moi u kontekstu unutranje stabilnosti i uloge koju pojedina drava ima u meunarodnoj zajednici. Unutranja stabilnost i ravnotea drutvenih interesa u dravi djelovat e na meunarodnu zajednicu kao initelj mira i stabilnosti na prostoru njezina utjecaja, dok e unutarnja nestabilnost pokazivati tendenciju irenja na iri meunarodni prostor. U interesima meunarodne zajednice uvijek se pokazuju opi interesi ( oni koji su prihvatljivi najveem broju drava svijeta ) i interesi onih drava koje imaju najvei utjecaj na svjetska politika zbivanja (svjetske sile).

3. Subjekti politikeSubjekt je u socijalnoj i politikoj teoriji onaj tko izaziva djelovanje. Subjekt moe biti pojedinac, skupina, klasa, nacija , narod ili puk, drava.... Liberalna teorija smatra individuu tj. pojedinca bitnim subjektom, dok demokratska polazi od djelovanja veine u ime naroda koji ima suverenost. Niz analiza suvremenih drutava i njihovih politikih naina funkcioniranja ukazuje na to da su upravo visokoorganizirane institucije ( DRAVA prije svih ) kljuni subjekti modernog politikog ivota. Protiv takva stanja stvari djeluju neformalni, izvaninstitucijski, pa i ilegalni subjekti.

4

3.1. DRAVLJANIN Dravljanin je temeljni politiki subjekt u demokratski ustrojenoj zajednici. Pojam se od 17.st rabi kao suprotnost oznaci podanik . Podanik oznauje politiki status pojedinca u monarhiji ili u drugom tipu ureenja kojem je suverenost pridana vladaru -pojedincu . Ve rimsko pravo poznaje oznaku civis Romanus koja samo dijelom odgovara suvremenom poimanju dravljana. Meutim, civis Romanus je imao tri temeljna svojstva: slobodu, graanska prava i pripadnost obitelji. Ove se tri razine , posebice nakon francuske revolucije, u politikoj teoriji postupno razdvajaju u trojno odreenje ljudske osobe kao ovjeka, graanina i kao dravljanina. ovjek je odreen svojim prirodnim osobinama i vezama , prije svega obiteljskim i porodinim. On obitava u sferi intimnosti, tj. u sferi u kojoj stupa u odnose koji su posredovani iskljuivo srodstvom ili osobnim izborom. Na toj razini ( najee bilo kakva forma obitelji ) ovjek zadovoljuje svoje primarne potrebe za drugim ljudima. U obitelji dijete prolazi kroz osnovne razine socijalizacijskog procesa , tj. procesa navikavanja na ivot u drutvu i zajednici. Taj je proces pretpostavka za ivot izvan obiteljskog kruga, to je za odrasle ljude svakidanje iskustvo. U tradiciji je obiteljska , intimna sfera smatrana naelno slobodnom od izvanjskog zakonskog i svakog drugog interveniranja i reguliranja. U novije vrijeme sve vei broj drava tei pravnome i drukijem utjecaju na ivot u obitelji (npr. mjerama socijalne politike) prije svega u cilju zatite prava onih njezinih lanova (najee djece i ena) koji bi mogli biti izvrgnuti pritisku na osnovi naslijeenog (patrijarhalnog) ustrojstva odnosa u obitelji. Graanin ( razlikovanje poinje u francuskom bourgeois ) jest oznaka ovjeka kao subjekta u odnosima graanskog ( civilnog ) drutva, dakle u odnosima zbrinjavanja materijalne egzistencije. Ti se odnosi zbivaju izvan obiteljskog , intimnog kruga ( u naelu odreenoga domom ), u modernim drutvima sve vie unutar trinog ili slinog sistema veza meu pojedincima koji tee zadovoljenju svojih potreba. Graanin je stoga odreen prije svega svojim interesom koji zadovoljava kao ljudsko bie sa svim svojim konkretnim osobinama. U tom kontekstu, vezivanja se zbivaju kao interesna vezivanja , od interesnih grupa do klasa. Prava graanina se jame civilnim i privrednim pravom. Pri tom se u suvremenim uvjetima nastoji samo zajamiti egzistencijalni minimum svim stanovnicima, a graanima ako je mogue jednake anse za zadovoljenje njihovih potreba, koje ostaje u sferi privatnosti. Dravljanin je za razliku od ovjeka i graanina oznaka apstraktne osobe koja je svedena na politiko pravo. Apstrahira se od fizikih (spolnih, starosnih), socijalnih (pripadnost sloju ili klasi), nacionalnih, politikih, religijskih i drugih specifinih karakteristika osobe. Dravljanin je tako individua u doslovnome smislu rijei (individuum znai dakle: posljednja toka diobe neke drutvene cjeline,toka iza koje diobe vie nema). Takva odredba ima smisla pod pretpostavkom postojanja jednakosti kao temeljne vrijednosti demokratskog poretka. Svakidanje iskustvo pokazuje da ljudska bia kakva odista jesu, ne mogu biti meusobno jednaka. Stoga zbiljski ljudi ne mogu biti subjektima zajednice demokratskog ustrojstva, jer bi razlike meu njima (od fizikih do svjetonazorskih) unaprijed onemoguile zahtijevanu jednakost. Dravljanin jest subjekt javne sfere (za razliku od intimne i privatne) i kao takav je nositelj prava, ravnopravan s drugima.

5

Dravljanin ima dva svojstva: pripadnost odreenoj politikoj zajednici (dravi) tj. dravljanstvo. Osoba dobiva dravljanstvo najee roenjem ili brakom, stalnim dugotrajnim boravkom, porijeklom -od roditelja, meunarodnim ugovorima itd. Svi kojima je priznat status dravljana u naelu su ravnopravni, te nema smisla govoriti o dravljanima drugog reda, jer to onda i nisu dravljani nego podanici. 1) politiko pravo priznaje se na osnovi pretpostavke da je u stanju razumno prosuivati o javnim poslovima. Punoljetnost se u suvremenim drutvima priznaje automatski na osnovi odreenih godina ivota. Razlikujemo: aktivno birako pravo pravo da netko moe glasovati na izborima i pasivno birako pravo pravo da netko bude biran za predstavnika u nekom predstavnikom tijelu. Dravljanin odluuje o ustrojstvu i funkcioniranju zajednice polazei od razumskog izbora meu varijantama njezina boljitka. No, u praksi oni se veoma esto opredjeljuju na osnovi svojih pojedinanih ili skupinskih interesa (dakle: kao graani), ili na osnovi osobnih emocionalnih sklonosti za odreene linosti ili stranke. U domaoj je literaturi uvrijeeno da se dravljanin naziva takoer graaninom, ime se gubi spomenuta distinkcija. Prava dravljanina treba uzeti u obzir prije svega kao pozitivna (potvrdna, afirmativna), dok su prava graana ponajprije negativna prava ( definirana kao zabrane ) na ouvanje privatnosti u civilnom drutvu. Obveze dravljanina izviru iskljuivo iz demokratski donesenih odluka uz uvjet da su prirodna prava ovjeka i dravljanina pritom uzeta u obzir. 3. 2. NAROD / PUK Narod je skup dravljana kao nositelja suverenosti. Termin se javlja u srednjem vijeku nasljeujui latinski populus (populus Romanus oznauje skup svih patricija i plebejaca Rima). Od poetaka uporabe puk oznauje neprivilegirane pojedince nasuprot plemstvu. Kao veina, neprivilegirani podanici nemaju druge mogunosti do nastojanja da svoju veinu prometnu u politiku injenicu. Dok manjina raspolae astima po roenju, te odgovarajuom moi i bogatstvom, veini ne preostaje drugo do nastojanje da sve odrasle ljude tretira kao po roenju jednake i stoga ravnopravne (prirodno pravo). Ve kod Grka demos oznauje skup politikih subjekata. No atenska demokracija djeluje u okvirima i pod pretpostavkama koje vie nisu ponovljive. Ali i kasnije, u promijenjenim uvjetima ostaje ideal vladavine naroda (demokracija). Razvoj modernih evropskih drava (u18.i19.st.) dovodi do djelomine reinterpretacije pojma narod. Kako su te drave u pravilu temeljene ne dugotrajnoj teritorijalnoj i kulturnoj tradiciji, te etnikoj vezanosti velike veine stanovnitva, narod se interpretira kao nastavlja etnosa, dakle kao nacija. To dovodi i do inzistiranja na nacionalnome osloboenju, najprije kod evropskih, a poslije drugog svjetskog rata i kod niza drugih nacija koje nemaju svoju dravu. Ta tendencija moe se formulirati stavom po kojem se politika sloboda puka sastoji u tomu da stvori dravu. Posljedica je tih zbivanja nastojanje da se legitimnost drava (posebice legitimnost nastojanja za stvaranjem novih drava) utemelji u prolosti, u izvornom srodstvu njihovih stanovnika. Tako se puk (narod) tumai kao nacija , tj. kao zajednica koja je, u osnovi, proizila iz srodnikih veza. Konzekvencija je u politikome i pravnome gubljenju kljunog sadraja pojma puk. Jer, on oznauje zajednicu apstraktnih osoba, tj. osoba koje imaju jednaka prava neovisno o svojim specifinim (fizikim, nacionalnim, socijalnim, religijskim, te drugim) osobinama. Ako se inzistira na podrijetlu kao osnovi nekog prava, zajednica ne moe biti dosljedno demokratski ustrojena, a ako se na tome ne inzistira, onda je oslonac na tradiciju prije svega simboliki i ritualno izveden.

6

Puk je kao zajednica apstraktnih subjekata- dravljana, nuno i apstraktna zajednica. Zato on omoguuje postavljanje i rjeavanje politikih problema na apstraktnoj razini. U suvremenim zajednicama to se zbiva na posredan, predstavniki nain. Puk svoju suverenost izborima prenosi na predstavniko tijelo- perlament. Suverenost je svojstvo vlasti da je vrhovna, neovisna i neograniena. Problem je to puk ne djeluje uvijek kao skup razumnih individua kojima je stalo do dobra zajednice. Okrenutost pojedinanim ili posebnim (skupinskim, itd.) interesima moe djelovanje puka kakvo pretpostavlja demokratska teorija umnogome omesti. S druge strane, suvremena sredstva propagande, skupa sa sve veom slinou uvjeta u kojima velik broj stanovnika modernih gradova (ali i suvremenih drava uope) svakodnevno ivi, dovodi do omasovljenja puka. Kao masa, on vie nije skup neovisnih i razumnih individua, nego transindividualni subjekt (tj. subjekt koji se sastoji od tisua, milijuna individua, a djeluje kao jedno bie). Dakako, u takvim uvjetima demokratsko odluivanje nije smisleno mogue. Suvremena drutvena gibanja utjeu na politiku suradnju pripadnika puka raznih drava, kada je primjerice rije o miru, ekologiji i sl. 3. 3. NACIJA Nacija je (klasino odreenje) stabilna i posebna globalna zajednica, koja sebe konstituira kao politiki suveren narod, i prema tome raspolae teritorijem, zasebnom kulturom i autonomnim privrednim (gospodarskim) ivotom. Nacija je izrasla iz slobode graanskog drutva i iz preobraene apsolutne monarhije u pravnu dravu. Temelj je graanskog drutva moralna, ekonomska i politika sloboda graana, koji na njoj grade svoju posebnu narodnu pripadnost proglaujui je nacionalnou, odnosno osnovicom politike suverenosti. Prodor nacionalne ideje, po kojoj nacije postaju jedinom legitimnom osnovicom modernih drava, dobio je od svojih poetaka (u nizozemskom oslobodilakom raru u 17.st., a potom u amerikoj i francuskoj revoluciji u 18.st.) masovnu podrku kojom je nacionalni pokret ruio feudalni poredak. Nacija se konstituira kao ideoloka i mobilizirajua snaga, koja kao ideal sadri niz vrijednosnih orijentacija koje postaju moralnom i djelatnom obvezom milijuna ljudi. Elementi koji su svojstveni naciji kao zajednici, izmeu ostalog su: - ideja samostalnosti zajednice, - zahtjev za njezinim jedinstvom i nedjeljivou, - patriotizam, - ideja bratstva naroda (misli se na razumijevanje i suradnju), - legitimirana nacionalna volja za politikom moi i za konstitucijom nacionalne drave. Rije nacija nastala je od lat. natio (zajednica nastala proirenjem porodice kao krvnosrodstvenog sustava). Rimljani su rimskom narodu (populus Romanus), kao drutvu pravno izjednaenih graana, suprotstavljali barbarske divlje nacije (nationes brutae) u kojima su pojedinci bili vlasnitvo svojih plemenskih voa i gdje se pravo i razum nisu vinuli iznad nagona i osjeaja. Kranstvo je tijekom srednjeg vijeka uljudilo evropske narode i oni su nadolaskom graanske civilizacije poeli upotrebljavati rije nacija da bi oznaili nekoliko vrsta narodnog ustrojstva. 1. Prekomorski, posebice anglosaksonski narodi, su rijeju nacija definirali onaj aspekt drave to se naziva asocijacijom slobodnih graana, i koji kao dravna zajednica posjeduju pravnu jedinstvenost, nedjeljivost i nezavisnost. Velika veina novih poratnih drava, pogotovo onih koje su bile engleske i francuske kolonije, prihvatile su i dre se ideje da su drava i nacija sinonimi. Trojstvo dravljanin - asocijacija drava su kljune kategorije ovog shvaanja nacije. 2. Drukije iskustvo i svijest o naciji imaju evropski narodi. Oni su gradili nacionalnu ideju na tri, za Evropu tipina, narodna svojstva: na zajednikoj kulturi, etnicitetu i

7

dugotrajnoj povijesti. Nacija je u tom iskustvu kao tijelo koje se stalno obnavlja u izmjeni pokoljenja, ali koja u toj izmjeni postoji kao jedna te ista. Prekomorski narodi planski formiraju nove nacije iz uspjeno stvorenih drava. Ideal nacije ostaju evropske nacije; prekomorske takvom stupnju kulturnog jedinstva i etniciteta tee. Povijest modernog drutva poznaje nekoliko perioda uspjenog osamostaljivanja nacija u nezavisne drave, kao i nacionalnog oslobaanja od monarha i samodraca: 1. Revolucije u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Sjevernoj Americi i Francuskoj dovele su do prvih nacionalnih drava ( krajem 18.st.). 2. U 19.st. konstituirale su se mnoge nacije drave, od latinoamerikih do onih u Evropi ( Italija, Njemaka, Maarska, Grka, Bugarska, Srbija , itd.) 3. Treim periodom je smatrano vrijeme nakon I svjetskog rata, kada se raspadaju AustroUgarska i Turska. 4. Nakon II svjetskog rata antikolonijalni i nacionalistiki pokreti uvjetuju slabljenje i poraze velikih kolonijalnih sila -u to se vrijeme stvara mnogo novih drava u Africi i Aziji. 5. Kraj 20.st. (od 1989. do 1999.god.) karakterizira stvaranje novih nacija-drava, do ega dolazi konfederalizacijom i totalnim raspadom sovjetskog bloka i unitarnih federacija poput Sovjetskog Saveza, ehoslovake i Jugoslavije. To peto razdoblje stvaranja nacija-drava posljedica je potpune promaenosti i dotrajalosti moderne komunistike diktature koja je ogroman dio ovjeanstva silom odvajala od suvremenog znanstveno-tehnologijskog svijeta i njegovih posljedica u privredi, kulturi i opem blagostanju. Od svoje prve pojave nacija je postala temeljem jedne od najsnanijih svjetskih ideologija ( idelogija = skup vjerovanja odreene drutvene grupe izraen u razliitim oblicima drutvene svijesti u politici, moralu, nauci, umjetnosti, religiji). Ta je ideologija prisutna kao demokratski usmjereni nacionalizam. On naciju eli pretvoriti u dravu na temeljima demokracije i zatite ljudskih prava. Nacionalizam ima i oblije populistikih narodnih pokreta i oblije dravne nacionalne politike. U prvoj polovici ovoga stoljea pojavljuje se u svojim totalitarnim formama kao faizam, nacionalsocijalizam i komunizam. 3. 4. KLASA Klasa znai veliku skupinu ljudi koja se od drugih skupina razlikuje po svom poloaju u drutvu. Razliite teorije o drutvenim klasama tumae klasne razlike kao razlike izmeu onih koji rade i onih koji dokoliare, razlike izmeu upravljaa i onih kojima se upravlja, razlike izmeu bogatih i siromanih, razlike prema zanimanju, itd. Klase treba razlikovati od stalea, od drutvenog sloja, kao i od kaste. U suvremenim se teorijama razlike prema bogatstvu i profesiji najee odreuju kao razlike meu drutvenim slojevima, dok se klasne razlike ograniavaju na razlike meu ljudima s obzirom na njihovo mjesto u sistemu proizvodnje. Klase su smjetene u ekonomskoj sferi. Ljudi se grupiraju u klase na osnovi razliitog odnosa spram mogunostima proizvoenja i prisvajanja dobara na tritu, tj. na osnovi razliitog poloaja na tritu roba. Jednu klasu sainjavaju svi oni pojedinci koji imaju istovjetne ivotne anse u raspodjeli materijalnog bogatstva, mo raspolaganja priblino istim materijalnim bogatstvima, te sredstvima za stjecanje zarade i dohotka.

4. Tipovi politikih poredaka

8

Politika se ostvaruje u okviru politikog poretka (ili sustava) i izvan njega u meunarodnoj zajednici. Politiki poredak odlikuje se zajednikim obiljejima, svojstvenim svim politikim sustavima, ali i posebnostima koje se iskazuju kao posljedica kulturno-povijesnog razvoja svakog pojedinog drutva. Politiki poreci podloni su promjenama koje su posljedica neprestane dinamike drutvenih odnosa. Zajednika obiljeja svih politikih poredaka odnose se na injenicu postojanja drutvene moi iz koje proizlazi i politika vlast na temelju koje se organizira politiki poredak svake drave. (politiki poredak = dravno ureenje, reim) Vlast je vjerojatnost da e se neka skupina ljudi pokoriti nekoj naredbi ili svim naredbama koje dolaze iz odreenog izvora. Razlika izmeu moi i vlasti jest u tome to vlast pretpostavlja barem najmanju mjeru dobrovoljnog pokoravanja , a mo podrazumijeva prisilu. Drugim rijeima , oni koji se podreuju nekoj vlasti moraju u tome nalaziti makar i najmanji vlastiti interes. Svaka vlast tei svom uvrivanju i kontinuitetu, tj. nekoj vrsti stalnosti i stabilnosti. Da bi to postigla, mora uspostaviti vlastitu legitimnost, a to znai uvjerenje veine lanova drutva da je ta vlast valjana i opravdana. Razlika izmeu drava zapravo je razlika izmeu poredaka koji su u tim dravama na snazi. Svaki poredak je odreen: -1. izvorom svoje legitimnosti, 2. odnosom izmeu zakonodavne, izvrne i sudske vlasti i 3. procedurom kojom se biraju tj. imenuju i opozivaju vritelji vlasti. Legitimnost vlasti je osnova razlikovanja meu politikim porecima , a ona podrazumijeva da pojedinci prihvaaju poredak i djeluju u skladu s njim ne samo iz navike ili obiaja, iz individualnog interesa ili straha od represije nego na temelju uvjerenja u njegovu valjanost i opravdanost. Danas legitimnost ne znai samo opravdanost nekog poretka , nego i njegovu zakonitost, tj. da je zasnovan na zakonu. Pojmovi legitimnosti i legitimiranja nastali su u evropskoj politikoj tradiciji u kojoj su osobito znaajne dvije postavke: ideja politike zajednice kao zajednice slobodnih graana, te razdvojenost politike (svjetovne) i vjerske vlasti. To se bitno razlikuje od despotske tradicije velikih carstava Azije. Suprotnost legitimnoj vlasti je uzurpatorska vlast ili tiranija (ilegitimni oblici vlasti). Legitimnost je osnova na kojoj neka vlast temelji svoje pravo da oekuje pokoravanje ostalih. Svaka vlast koja je dovoljno trajna , de facto je legitimna vlast, tj. ima razraen sustav za opravdanje svog postojanja. Na temelju vrste legitimnosti na koju se neka vlast poziva, Max Weber razlikuje tri tipa vlasti: 1. Racionalna vlast temelji svoju legitimnost na unaprijed odreenim normama ponaanja, zakonskim aktima i procedurama te formaliziranom pravu pojedinaca koji su na pozicijama vlasti. Legitimnost najee izvire iz ideje nacije ili klase. Veina dananjih poredaka temelji se na ovom obliku legitimne vlasti. 2. Tradicionalna vlast temelji svoju legitimnost na opem prihvaanju tradicije, odnosno vjerovanju da je postojea tradicija sveta i nepovrediva, te da oni koji su u skladu s tom tradicijom oduvijek posjedovali vlast imaju na nju i pravo (nasljedna prava i nasljeivanje vlasti). 3. Karizmatska vlast temelji svoju legitimnost na vjerovanju u posebnu svetost, heroizam ili primjerenost znaaja odreene osobe i nupitnost normi ili poretka to ga je ona uspostavila. Vjeruje se da karizmatska linost (voa) posjeduje nadljudske ili barem posve izuzetne moi i osobine. Legitimnost ne podrazumijeva samo valjanost procedure dodjele vladalakog mandata (izborom ili nasljeivanjem) nego i niz drugih obiljeja: usmjerenost na ope dobro, humanost i

9

obzirnost u postupanju s potinjenima, pravednost i sl. Niz autora smatra da protiv nelegitimne vlasti graani imaju pravo na otpor i pobunu (tzv. graanska neposlunost). Danas razlikujemo dva ista tipa politikih poredaka: predstavniku liberalnu demokraciju i totalitarizam. 4. 1. Meutim, povijest poznaje jo neke tipove politikih poredaka, spomenuti emo samo najee: TIRANIJA (gr. tyrannis-samovlast) je jedan od klasinih oblika vladavine, koja nije utemeljena u pravu (ilegitimna). Tiranija poinje ilegitimnim dospijeem tiranina na vlast, tj. vladarom postaje osoba koja nije izabrana niti je priznato naslijedila vlast. Tiranija se uspostavlja neovisno o pravnim i obiajnim normama koje vae u nekoj sredini. To je povijesno prevazieni poredak tj. danas vie ne postoji. DIKTATURA je vladavina jedne ili vie osoba koje monopoliziraju svu vlast u dravi bez izvanjskih ogranienja. Uglavnom se koristi za opisivanje modernih pol. poredaka u kojima dolazi do ponitenja diobe vlasti, te do nametanja vlasti pojedinca ili skupine koji se oslanjaju na oruanu silu koja ih podrava. Postoji stalna prijetnja primjene nasilja policijom ili vojskom. MONARHIJA izvorno znai vlast jednoga, jednovlada; moe biti nasljedna , izborna ili uzurpatorska vlast. U suvremenom politikom govoru monarhija je vladavinski poredak kakav je u Evropi uspostavljen preobraajem feudalnog poretka. Funkcije i sredstva vlasti su centralizirana i koncentrirana na dvoru. Monarhija se ustanovljuje kao vlast koja je bitno podreena interesu vladara i suprotstavljena je republici kao obliku vlasti koji eli ostvariti zajedniko dobro. Uspostavljanjem apsolutne, jedinstvene i trajne vlasti monarhova vladavina zadobiva suverenost. Monarh je suveren, a njegova volja je izvor zakona u njegovoj dravi (apsolutna monarhija). Velika Britanija i danas ima specifini oblik monarhije tzv. parlamentarnu monarhiju u kojoj parlament ima svu zakonodavnu vlast, ali monarh je dravni poglavar. ARISTOKRACIJA je sistem vladavine u kojem sva politika vlast pripada iskljuivo odlikovanoj manjini, klasi, staleu ili kasti, koja se smatra i oituje kao elita drutva. Elita je grupa osoba koje imaju utjecaj i kontrolu nad nekim ili gotovo svim sektorima drutvenog ivota. REPUBLIKA je oblik vladavine u kojem vladaju izabrane osobe ili osoba, na odreeno vrijeme i odgovorni su parlamentu. Republika se pojavljuje nakon graanskih revolucija nasuprot monarhiji i izraava tenju graanske klase za ukidanjem odnosa izmeu vladara i podanika i predstavlja zahtjev za pravnom i politikom jednakou graana. U republici je vlast ovisna o volji naroda, a vlast se legitimira na politikim izborima. Suverenitet monarha pretvara se u suverenitet naroda. Republika moe biti parlamentarna ili predsjednika. U republici legalna vlast je temeljena na zakonima koji ne moraju biti pravedni.

4. 2. DEMOKRATSKI POLITIKI POREDAK Demokracija je danas openito prihvaena kao najpoeljniji poredak i praktiki se poistovjeuje s pojmom moderne drave. To potvruje i injenica da sve drave, od

10

latinoamerikih do socijalistikih diktatura, sebe nazivaju demokratskima, iako nemaju nijedno obiljeje demokracije. Ideja i rije demokracija potjeu od grkog pojma demokratia (demos narod; kratienvladati) i oznauje poredak u kojem je na snazi vladavina naroda. Dva osnovna tipa demokracije jesu: direktna ili neposredna demokracija i predstavnika liberalna (reprezentativna) demokracija. DIREKTNA (NEPOSREDNA) DEMOKRACIJA poiva na ideji da se pravedna vladavina moe ostvariti samo ako odluke donose zajedniki svi graani na koje se one odnose. Graani moraju sami neposredno sudjelovati u procesu odluivanja. Ovakav oblik poretka najistije se razvio u atenskoj demokraciji od Klistenovih reformi 507.god.pr.n.e. Prostorna i brojana ogranienost grkog (posebice atenskog) polisa omoguila je da njegova demokracija bude direktna, tj.neposredovana vladavina svih graana kao naroda/puka. Atenska demokracija je poivala na pretpostavci jednake vrline graana, pa u naelu nije koristila izbore. Zato se budui su svi naelno jednaki, pa i jednako sposobni za javne slube kockom odreivalo tko e obnaati neku od njih. Meutim, status graana ( i mogunost participiranja u vlasti ) nisu imale ene, robovi i doseljenici. U suvremenim drutvima taj se model (zove se jo i participativna dem.) smatra neprimjerenim jer je nefunkcionalan na razini drave (kao politiki poredak) u kojoj svi odrasliimaju politika prava te bi svi morali sudjelovati u odluivanju. Osim toga dananje su drave velike, brojnije stanovnitvom, a sloenost drutvenog ivota zahtijeva stalni angaman nositelja vlasti to je sve nespojivo s direktnom demokracijom. Meutim, i danas se u nekim pitanjima primjenjuje participativno naelo, npr. u interesnim grupama ili grupama za pritisak , a na razini drave primjer je referendum (neposredno izjanjavanje graana o pitanjima vrlo vanim za drutvo- npr. odcjepljenje, ujedinjenje). PREDSTAVNIKA LIBERALNA DEMOKRACIJA (REPREZENTATIVNA) je danas najee zastupan oblik vladavine, tako da i poreci koji nisu demokratski nastoje legitimirati vlastito postojanje pozivanjem na demokraciju. Zbog toga je pojam u suvremenim raspravama dijelom izgubio preciznu odreenost. Demokracija podrazumijeva mogunost kontrole nositelja politike vlasti. Politiko odluivanje i djelovanje u demokratskim sustavima temelji se na stalnom propitivanju stavova javnosti. Ovaj tip demokracije uvodi parlament kao predstavniko izabrano tijelo koje izmeu izbora djeluje umjesto naroda ili puka kao nositelja suverenosti. Viestranaki politiki sustav temelj je demokracije jer osigurava javno sueljavanje razliitih politikih stavova meu kojima graani prepoznaju onaj u kojem se njihovi interesi najbolje ostvaruju. Prvi se modeli predstavnike demokracije razvijaju u 18.st. (Velika Britanija, Francuska, Nizozemska, Sjedinjene Amerike Drave) i s vremenom postaju paradigmom (uzor, obrazac) civilizirano ureenih politikih zajednica. Demokratska politika kultura je obrazac politikih stavova koji podupire demokratsku stabilnost. Graanska svijest o pripadanju politikoj zajednici oituje se u njihovom razumijevanju i prihvaanju temeljnih normi politikog ivota, te trajnom iskazivanju stavova i miljenja o svim bitnim pitanjima drutvenog ivota. Mogunost graana da utjeu na nositelje politike vlasti izraena je dvostruko: - u vrijeme izbora, oni svojom odlukom iskazuju povjerenje u politike stavove stranke za koju glasuju;

11

- tijekom svog vladajueg mandata izabrana stranka je izloena stalnoj kritici i politikoj kontroli oporbenih stranaka. Postojanje slobodne i trajne politike komunikacije izmeu graana i nositelja politike vlasti najstabilniji je politiki odnos. injenica da od graanskog povjerenja ovisi trajanje mandata nositelja politike vlasti i provedivost politikih odluka temelj je demokratskih politikih sustava. Politika kultura demokratskih politikih sustava ne znai trajno slaganje graana s nositeljima politike vlasti. Razliitost politikih miljenja i njihovo javno sueljavanje, koji pokazuju stupanj politikog slaganja ili protivljenja, trajan su drutveni odnos u demokraciji. Preveliko slaganje unutar politikog sustava negativno bi se odrazilo na ostvarivanje odgovornosti nositelja politike vlasti. Odnos izmeu slaganja i raskola u politikim stavovima nastoji se uravnoteiti kompromisnim politikim djelovanjem, dakle poputanjem meusobno suprotstavljenih strana. Unutar graanske neusklaenosti izmeu normi i stvarnog ponaanja iskazuju se i odgovori na politiko djelovanje nositelja politike vlasti. Politika kultura unutar demokratskih politikih poredaka temelji se na: - graanskom poznavanju i prihvaanju temeljnih normi politikog poretka; - trajnom sueljavanju razliitih politikih stranaka u kojem graani prepoznaju temeljne razlike u njihovim politikim pogledima; - svijesti graana o mogunostima utjecanja na politiko odluivanje. Predstavnika liberalna demokracija nuno mora biti formalna, proceduralno izvedena sistematska osnova ureenja zajednice unutar koje se rijeavaju zbiljska protuslovlja pojedinaca i skupina. Najvanije univerzalne procedure i institucije ovakve demokracije jesu: - slobodni viestranaki izbori politikih predstavnika naroda; - veinsko naelo u procesima izbora i odluivanja; - trodioba vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu; - uvoenje parlamenta kao najvieg zakonodavnog tijela na koji narod prenosi svoju suverenost; - demokratski doneseni zakoni usmjereni ka opem dobru zajednice i primjenjuju se, koji vrijede jednako za sve i svima su dostupni ( pravna drava ); - ustavna i pravna zatita ljudskih prava i sloboda koje vlast ne moe jednostrano ukinuti ili ograniiti; - zatita manjina ( nacionalnih, etnikih, vjerskih i ostalih); - slobodno trino gospodarstvo ( sloboda poduzetnitva ); - uspostavljanje slobodne javnosti (neometanog protoka informacija) i pluralizam politikih stavova (postojanje oporbe/opozicije). Danas se veoma iroko raspravlja o opasnostima tiranije veine unutar sve veih i kompleksnije demokratski ureenih zajednica. Naime, panja teoretiara i politiara nije vie usmjerena prvenstveno na jamstva vladavine veine, nego prije svega na zatitu manjina, neovisno o nainu na koji se one uspostavljaju, i svakog pojedinca. Socijalistika doktrina prigovara demokraciji formalnost, usredotoenost na politiku razinu egzistencije pojedinca, a zapostavljanje drutvene (proizvodne) sfere koja, po tradiciji, kao privatna nije podlona demokratskom reguliranju. Stoga se razvija koncept socijalne demokracije koja bi trebala naela demokracije uvesti i u proizvodnu sferu. 4. 3. TOTALITARNI POLITIKI POREDAK - NEDEMOKRATSKI POREDAK-

12

Totalitarni politiki poreci su oni u kojima su sve politike i drutvene institucije odreene jednim politikim stavom, a politika izraava jednopartijsko miljenje koje se prihvaa kao jedino ispravno. Drava tei kontroli svih dijelova drutva i nadzoru nad svim vidovima drutvenog ivota. Sve drutvene institucije postaju oblici funkcioniranja drave u kojoj je koncentrirana sva mo. To je poredak neslobode, nasilja i straha. Pridjev totalitaran prvi spominje G. Amendolla 1923.god. kao oznaku faistike zloupotrebe izbornog postupka u parlamentu. A 1925.god. , opet Amendolla pie o komunizmu i faizmu kao totalitarnim reakcijama na leberalizam i demokraciju. U politikoj se teoriji esto u analizi totalitarnih diktatura ( faistike, nacistike i boljevike ) polazi od Friedrichovog idealnotipskog pojma totalitarizam. Prema Friedrichu sve totalitarne diktature imaju est zajednikih karakteristika: 1. Postoji u detalje razraena ideologija koja obuhvaa sve bitne aspekte ovjekove egzistencije. Podanici moraju ideologiju bar pasivno prihvaati i uvaavati. esto se temelji na radikalnom ukidanju postojeeg poretka i realizaciji novog. 2. Postoji jedna masovna partija koju u pravilu vodi pojedinac, diktator. Partija obuhvaa oko 10% populacije. vrsto jezgro partije je strasno i bespogovorno odano partijskoj ideologiji i nastoji pridonijeti njenom sveopem prihvaanju. Partija je hijerarhijski i oligarhijski strukturirana. 3. Na djelu je sistematski teror koji provodi tajna politika policija koju podrava i nadgleda partija. Teror tajne policije je uperen kako protiv vidljivih neprijatelja reima, tako i protiv proizvoljno odabranih drutvenih grupa. Tajna policija koristi suvremenu znanost, napose znanstvenu psihologiju. 4. Na djelu je, tehnologijski uvjetovan, potpuni monopol kontrole svih sredstava masovne komunikacije (tisak, radio, TV, film). 5. Postoji tehnologijski uvjetovan monopol nad svim oblicima efektivne oruane sile (policija , vojska ). 6. Centralizirano upravljanje i kontrola cjelokupne ekonomije preko birokratske koordinacije ranije nezavisnih dijelova. S druge strane F. Neumann dri da totalitarna diktatura kao najrepresivniji politiki poredak ima pet bitnih faktora. 1. Izvren je prijelaz od drave koja se temelji na zakonima (pravna drava) u policijsku dravu. U totalitarnim dravama izvrna tijela po svojem nahoenju raspolau ivotom, slobodom i vlasnitvom podanika. U pravnoj dravi tako neto nije mogue. 2. Za razliku od liberalnodemokratskih drava, u kojima je vlast rasprena, u totalitarnim ona je koncentrirana. U njima nema mjesta diobi vlasti, federalizmu, viepartijskom sistemu. 3. Postoji monopolistika dravna partija, koja ima apsolutnu kontrolu nad dravom i drutvom. 4. Umjesto pluralistike postoji totalitarna kontrola drutva. Ne postoji razlikovanje izmeu graanskog drutva i politike drave. Drutvo je totalno proeto politikom vlau. Kontrola drutva se postie sljedeim metodama: principom voe na taj nain vrh osigurava svoje vodstvo i podreenost i odgovornost svih ostalih institucija u sistemu samo voi; instrumentalizacijom svih drutvenih organizacija od strane vrhovnog vodstva; stvaranjem stupnjevane elite vrhovno vodstvo nastoji osigurati unutranju kontrolu masa i izvanjsku manipulaciju; atomiziranjem i izoliranjem pojedinaca koji stoje nasuprot svemonoj vlasti. Kao surogat drutvenim vezama individua utemeljenih obitelju,

13

tradicijom ili pak prijateljstvom nameu se nediferencirane masovne organizacije unutar kojih je individua jo vie izolirana i stoga pripravnija za manipulaciju; pretvaranjem kulture u propagandu, odnosno kulturnih vrijednosti u robe. 5. Differentia specifica(znaajna,bitna razlika) totalitarnog spram demokratskog poretka je oslanjanje na teror, odnosno na upotrebu neproraunljivog nasilja kao permanentne prijetnje podanicima. Prevladavajui znaaj za totalitarne reime imaju ideologija i neproraunljivi masovni teror. Ideologijske proklamacije totalitarnog pokreta mogu se realizirati samo na teroristiki nain; teror je istinska bit totalitarne vladavine. Specifini totalitarni teror tajne policije usmjerava se protiv objektivnog protivnika kojeg odreuje ideologija (npr. idovi, kritiari komunizma...), a vrhunac mu je politika istrebljenja odreenih grupa i naroda (etniko ienje, koncentracioni logori). Borba protiv neprijatelja je conditio sine qua non ( uvjet bez kojeg se ne moe ) odranja totalitarnog reima. Bez postojanja neprijatelja nije mogue postii jedinstvenost i monolitnost. U modernim diktaturama masovnom primjenom terora stanovnitvo se razbija u posve izolirane individue. Zbog osjeaja egzistencijalne ugroenosti i posvemanje nemoi podanici se odluuju na tzv. javnu glumu (dvostruko ponaanje). Javno iznose ona uvjerenja koja odgovaraju vlastodrcima, a stvarna zatomljuju i zadravaju u intimnoj sferi. Rezultat je nasilje nad svojim uvjerenjima, ali goli strah je velik. Posebna se panja poklanja indoktrinaciji (friziranje nauke- namjerno zavoenje u znanstvenu zabludu) stanovnitva, naroito mladih. Partija preuzima kontrolu nad odgojem mladih, iz ijih redova regrutira nove lanove. Staljinistiki ideolozi nastojali su nametnuti princip nesebine podreenosti pojedinca viim ciljevima drave, odnosno socijalistike domovine. Za to je presudna kontrola sredstava masovnog komuniciranja (manipulacija). Istonoevropska drutva su pedesetih godina pretrpjela niz preinaka. Naime, nepredvidljivi teror je zamijenjen legalnim sistemom prinude, ukinuta je svemo teroristike tajne policije i presudna vlast voe i njegovih pristalica, slubena ideologija vie ne obuhvaa sva podruja ovjekove egzistencije, ne postoji apsolutna kontrola sredstava priopavanja,itd. Totalitarni se poredak u razdoblju destaljinizacije pretvara u autoritarni (pr. Jugoslavija nakon 1960.god.). Za razliku od totalitarnog, on se zadovoljava politikom kontrolom drave bez namjere da ovlada cjelokupnim drutvenim i kulturnim ivotom zajednice.

5. Politike stranke

14

Politike stranke su drutvene grupe koje djeluju na temelju svojeg politikog programa, a cilj je njihova djelovanja pobijediti na izborima i osvojiti politiku vlast na temelju koje e ostvarivati svoj politiki program. Svaka politika stranka ima svoj program u kojem su izloeni ciljevi i zadaci politike borbe, a u statutu stranke definiran je nain organiziranja i djelovanja stranke (unutarnje ustrojstvo). Prve politike stranke nastale su u Velikoj Britaniji u 17.st. kao parlamentarne grupe, bili su to vigovci (Whigs) danas konzervativci, i torijevci (Tories). Trade Union sindikati osnovali su 1906.god. Laburistiku stranku koja je danas jedina konkurencija Konzervativnoj stranci. U ostalim dravama Evrope stranke se osnivaju u 19.st. Prve politike stranke u Hrvatskoj nastale su u prvoj polovici 19. st. u vrijeme oivljavanja nacionalnog identiteta (Ilirska stranka, Narodna stranka, Hrvatska stranka prava). Pojedinac moe odabrati razliite naine sudjelovanja u politikom ivotu, on moe biti: politiar tj. profesionalni funkcioner sudjeluje u definiranju programa stranke i predstavlja stranku u javnosti; profesionalni aktivist stranke aktivno se angaira u radu stranke i plaen je za svoj rad (npr. pri izbornoj kampanji); neprofesionalni aktivist stranke aktivan je u radu stranke i nije plaen za taj rad; lan stranke ulanjen je u stranku, ali ne mora (ali moe) aktivno sudjelovati u njenu radu; simpatizer nije ulanjen u stranku , ali prati njen rad i na izborima glasa za njezine kandidate. Politike stranke imaju smisla jedino u demokraciji koja dozvoljava postojanje razliitih interesa i gdje postoji mogunost slobodnog izbora izmeu razliitih politikih interesa. Stranke nastaju na principu dobrovoljnog udruivanja i dobrovoljnog pridobijanja pristalica. Politike stranke razlikuju se: - po svojim politikim programima i ciljevima , - po tome koje socijalne slojeve zastupaju, - po nainu organizacije i obliku politikog djelovanja. U svakodnevnom politikom ivotu vrlo se esto koristi jedna (neznanstvena) openita podjela koja je relativna jer ovisi o specifinostima svake drave. Isto tako, smatra se da u cjelokupnom politikom ivotu (ideja i stvarnosti) postoji: radikalna - ekstremni su u isticanju vlastite nacije, rase ili vjere; iskljuivi i DESNICA netolerantni prema drukijima od sebe, militantni su (ultradesnica) umjerena- istiu tradicionalne institucije i vrijednosti- obitelj, crkvu,naciju; ne tee promjenama (konzervativci, demokrani) desni umjereni politiki stav blizak desnici CENTAR lijevi umjereni politiki stav blizak ljevici LJEVICA umjerena reformama eli, u okvirima demokratskih procedura i kapitalizma, razviti socijalnu dravu (socijalna zatita svih slojeva drutva, bez velikih soc. nejednakosti, socijalna pravda), podrava drutvene promjene i ugroene slojeve drutva (socijaldemokrati) radikalna ele radikalnim promjenama ostvariti drutvo jednakosti, ekstremni su u svojim zahtjevima za socijalnom dravom (komunisti, ultraljeviari)

1. Po politikim programima razlikujemo slijedee stranke: - konzervativne za status quo, ne ele promjene, istiu vanost tradicije, crkve, obitelji, nacije, obiaja, povijesti i sl. (npr. demokrani);

15

- liberalne

- istiu slobodu pojedinca, ljudska prava i slobode, slobodu poduzetnitva, slobodno trite; - socijalistike - reformama ele stvoriti drutvo sa to manje nejednakosti, ele socijalnu pravdu i socijalnu zatitu svih slojeva drutva; (npr. socijaldemokratske stranke); - komunistike - ele radikalnom promjenom ostvariti drutvo jednakih (egalitarno drutvo), ali totalitarno. Nakon raspada istonog socijalistikog bloka , gube na svojoj radikalnosti postale su umjerenije. - faistike - istiu kolektiv, vlastitu naciju i rasu, mrnju prema drugima; netolerantne su i iskljuive u svojim ekstremnim stavovima; vaan je voa, borbeni su, militantni i ele totalitarno drutvo. 2. Po tome koje socijalne slojeve zastupaju razlikujemo: a) klasne - graanske seljake radnike b) narodne ili puke ne zastupaju niti jedan sloj, ve se obraaju cijelom narodu; idejom nacionalnog bia mobiliziraju velike mase ljudi. 3. Po nainu organizacije i unutarstranakih odnosa razlikujemo: a) demokratske lanstvo stranke sudjeluje u kreiranju programa stranke, izboru stranakih voa ili vodstva i izboru kandidata za izbore; b) nedemokratske vodstvo (ili voa ) stranke samo odluuje o programu i politici stranke i izboru kandidata za izbore, a odluke su obavezne za sve. Politike stranke se financiraju: - manjim dijelom iz dravnog prorauna; - dijelom iz vlastitih prihoda i lanarine, vlastite privredne aktivnosti (stranka kao gospodarski subjekt) i iz dobrovoljnih priloga pojedinaca i organizacija. Svaka drava zakonom regulira i ograniava naine financiranja politikih stranaka, i u tome postoje znaajne razlike od drave do drave.

6. Interesne grupe i grupe za pritisakInteresna grupa je skupina pojedinaca koji, povezani jednim ili sa vie interesa ili elja, postavljaju zahtjeve drugim grupama ili drutvu u cjelini kako bi odrali ili promicali svoju poziciju ili ciljeve. Interesna skupina koja pokuava utjecati na vladajuu strukturu postaje grupa za pritisak. One se razlikuju od politikih stranaka po tome to ne pokuavaju preuzeti mo u smislu formiranja vlade, ve nastoje utjecati na donoenje odluka. Osim toga, grupe za pritisak pokuavaju utjecati na vlast, ali i na politike stranke. One imaju jasno izraen cilj i predstavljaju neki odreeni interes u drutvu. Grupe za pritisak uglavnom uvijek vre pritisak na one institucije ili grupe koje su najutjecajnije ili najdostupnije za odreeni konkretni interes. Grupe za pririsak mogu biti: a) formalne i trajne (npr. sindikati);

16

b) neformalne zbog nekog trenutnog interesa. Mogu biti:- protektivne one koje tite interese odreenih segmenata (skupina ) u drutvunpr. sindikati, udruenja poslodavaca, udruge umirovljenika, razna profesionalna udruenja i sl. - promotivne one koje promiu neki odreeni cilj, a ne interese odreene grupe; brojnije su i raznolikije po sastavu od protektivnih; npr. grupe za zatitu okolia, skupine za borbu protiv zlostavljanja djece, razliite grupe koje ele ouvati svoj okoli od zagaenja i unitenja i sl. Strategija i taktika grupa za pritisak se razlikuje ovisno o uvjetima, nekada se djeluje na vlast, nekada na politike stranke, ali uvijek na javnost tj. na javno mnijenje. Djeluju raznim metodama: - svim oblicima razgovora, nagovora i pregovora, - ekonomskim pritiscima, - financijskim prilozima u fondove politikih stranaka, - raznim oblicima graanske neposlunosti (krenjem zakona ukazivati na propuste tj.vlastite interese npr. neplaanje poreza, neodaziv na mobilizaciju), - razliitim politikim pritiscima posredstvom javnosti prosvjedi, protesti, peticije,masovnim medijima (najuinkovitiji nain za mobilizaciju iroke podrke javnosti), - ilegalnim metodama ucjene, mito, korupcija, - osiguranjem ekspertize strunom suradnjom izravno se utjee na politiku vlade, - trajkom ( samo sindikati ). Grupe za pritisak i interesne grupe esto se rabe kao sinonimi, meutim, grupe za pritisak su samo nain i metoda djelovanja interesnih grupa. Sve interesne grupe, organizacije i udruge graana predstavljaju razliite oblike organiziranja (slobodnog i samoinicijativnog) izvan okvira profesionalno-radnog i politikog udruivanja u uem smislu. Takav nain djelovanja predstavlja integralni element i bitni sadraj svakog suvremenog demokratskog poretka. To je, izmeu ostalog, nain i sredstvo demokratizacije drutvenih odnosa, a to znai i socijalizacija ljudske linosti, izgraivanje njezine samoodgovornosti i uzajamnosti. Svaki oblik manifestacije i upotrebe moi je vrsta pritiska u procesima donoenja politikih odluka. Najmonije grupe za pritisak imaju svoja stalna predstavnitva u najznaajnijim sreditima u kojima se donose odluke koje bi mogle utjecati na njihove interese. Oko centara zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti formiraju se i djeluju institucije lobija (lobby). LOBBY - ( engl.- predvorje, hodnik), u parlamentarnoj politikoj praksi predstavlja prostor i aktivnost izvan dvorane u kojoj se legalno i javno donose odluke. Uglavnom se privatnim vezama i poznanstvima nastoji djelovati na donoenje politikih odluka. U politikoj praksi parlamentarnih demokracija lobiranje je postalo legalan , ali ipak ne javan nain pripreme odluka. Odreene interesne grupe i politike stranke imaju svoje stalne, dobro plaene agente (lobiste) koji profesionalno vre ovu pripremu odluka. Lobiranje koristi razliite forme utjecaja: najee osobne veze i poznanstva, razliite vrste politikih i ekonomskih ucjena i korupcije (usluga za uslugu), prijetnje i slino, ovisno o znaaju odluke koju treba donijeti ili sprijeiti, i linosti i organa o kojima ovisi donoenje odluke.

17

Da bi osigurale trajnost, sigurnost i uinkovitost djelovanja svojih lobija, neke grupe formiraju posebne fondove za lobiranje. Prema interesima koje zastupaju, lobiji dobivaju i razliite nazive- npr. medicinski , vojni, nuklearni, poljoprivredni, naftni itd. esto se oko monih i uglednih organizacija i parlamenata najmonijih drava formiraju nacionalni lobiji, koji rade za interese svoje matine drave, nacije ili etnike grupe (npr. hrvatski lobby u SAD-u, hrvatski lobby u UN-u, maarski lobby u EU). U svakoj dravi mogu djelovati lobiji federalnih jedinica ili regionalni lobiji , koji najee djeluju u politikom i administrativnom centru drave ( grad u kojem je koncentrirana zakonodavna i izvrna vlast drave ) da bi promicali interese svoje regije (npr. dalmatinski ili slavonski lobby u Zagrebu tj. Hrvatskoj, kotski lobby u Londonu tj, Velikoj Britaniji). Lobiranje i drugi oblici grupnih pritisaka u izrazitom su porastu posljednjih godina. Nije rije samo o kvantitativnom porastu, ve i o promjenama u njihovoj strukturi i djelovanju. Dok su ranije te grupe, u pravilu, predstavljale iroke asocijacije razliitih interesa (razni savezi), one se danas sve vie diferenciraju u grupe posebnih interesa. POLITIKE INSTITUCIJE (Nositelji politikih aktivnosti)

DRAVE (Legitimni nositelji politike vlasti ) Zakonodavna vlast- (najvia vlast, donosi zakone) parlamenti, kongresi skuptine, sabori. 2. Izvrna vlast (provodi zakone) - - vlada (predsjednik i ministri) - predsjednik drave - dravna uprava - lokalna uprava i samouprava - ( policija i vojska) 3. Sudbena vlast sudovi1.

DRUTVA (Nositelji politikih aktivnosti u drutvu) Politike stranke spona su izmeu drutva i drave; Interesne skupine ( i grupe za pritisak ) Drutveni pokreti Javnost (tj. pojedinci )

7. IzboriSlobodni viestranaki izbori temeljni su politiki proces modernog demokratskog poretka. Izborima se postavlja legitimno politiko vodstvo neke drave. Oni su nain prenoenja suverenosti naroda na izabrano predstavniko tijelo tj. parlament ime se tvori sustav predstavnike vladavine.

18

7.1. MODERNO IZBORNO PRAVO Izbori poivaju na izbornim pravima ljudi, a danas imamo moderno izborno pravo koje je ope, jednako, tajno i izravno. Ope znai da svi dravljani (neovisno o spolu, rasi, naciji, vjeri, obrazovanju, klasi i dr.), imaju pravo birati i biti birani. Ipak, izborno pravo podrazumijeva odreenu starost, dravljanstvo, stalno boravite, graansku asnost i mentalnu sposobnost. Jednako znai jednaku teinu glasova svih dravljana (jedan ovjek = jedan glas); ono iskljuuje dodatno pravo glasa nekih skupina. Tajno znai da odluka biraa ostaje nepoznata drugima, time se jami slobodno izraavanje volje svakog biraa. Na biralitima postoje paravani kojima se osigurava tajnost glasovanja i kutije u koje se ubacuju nepotpisani listii . Izravno znai da birai neposredno odreuju svoje politike predstavnike. Moderno izborno pravo ne jami samo po sebi slobodne demokratske izbore, oni poivaju na dvije pretpostavke: 1. Mogunost izbora znai da bira moe birati izmeu vie ponuda (stvarno viestranaje); 2. Sloboda biranja znai da se bira moe slobodno odluiti za jednu od vie ponuda, dakle bez prisile, pritisaka i slinog. Obje pretpostavke moraju se pravno zajamiti, to obino sadri izborni zakon. 7.2. IZBORNI SUSTAVI Izbori se provode u skladu sa stanovitim izbornim sustavom. Izborni sustav je skup pravila o pretvaranju glasova u predstavnike mandate (tj. stolice ili mjesta u parlamentu). Dva su temeljna izborna sustava: veinski i razmjerni: Veinski izborni sustav A. Sustav apsolutne veine (50% +1) izabran je onaj kandidat ili stranka koja je dobila natpolovinu veinu glasova. Najee se koristi kod izbora predsjednika ili kad se izabire osoba za jednu funkciju. Vrlo esto se deava da nitko ne dobiva veinu, pa da bi se zadobila veina izbori se odvijaju u dva ili tri izborna kruga. U drugi krug idu dva kandidata sa najveim brojem glasova. B. Sustav relativne veine pobjeuje onaj kandidat ili stranka koja je dobila najvei broj glasova. Ovaj sustav pretpostavlja formiranje izbornih jedinica ili okruga na cijelom teritoriju na kojem se odravaju izbori. Iz svake izborne jedinice birai izabiru isti broj predstavnika, najee jednog,koji je dobio najvei broj glasova u odreenoj izbornoj jedinici (to moe biti i manje od 50% - najee i jest).

Prednosti ovog sustava: bolja je povezanost zastupnika i njihovih biraa, jer su svi iz istog podruja (izborne jedinice), omogueno je formiranje stabilne vlade, jer najee jedna stranka dobije apsolutnu veinu u parlamentu i moe formirati jednostranaku vladu. Posljedica ovoga je efikasnije upravljanje politikom zajednicom. Nedostaci su slijedei:

19

velike stranke (koje dobiju velik broj glasova) mogu osvojiti nerazmjerno velik broj zastupnikih mjesta npr. jedna stranka moe u veini izbornih jedinica dobiti najvie glasova (npr. oko 35%) to znai da njezini kandidati iz tih izb. jedinica idu u parlament; na takav nain moe dobiti mnogo vei postotak mjesta u parlamentu nego to je dobila glasova (npr. oko 75%). Dakle, struktura parlamenta nije vjeran odraz raspoloenja biraa, jer stranka za koju je glasalo oko 35% biraa,zato to je to relativno najjaa stranka, moe na ovaj nain dobiti i oko 80% mjesta u parlamentu. - iz istog razloga, male stranke ostaju izvan parlamenta npr. stranka koja stalno dobiva nedovoljan broj glasova da bi bila prva u nekoj izbornoj jedinici nee imati zastupnika u parlamentu. Tako da se moe desiti da stranka po svim izbornim jedinicama dobije oko 30% glasova, ali nigdje nije prva, i ostane bez zastupnika u parlamentu.-

Razmjerni (proporcionalni) izborni sustav Ovaj izborni sustav provodi se na nain da birai glasuju za stranake izborne liste (a ne za kandidate). U skladu s udjelom u glasovima biraa politika stranka dobiva odreeni broj mandata u parlamentu ( npr. 30% glasova = 30% zastupnikih mjesta). Nakon to se glasovi pretvore u mjesta (mandate) u parlamentu, svaka stranka alje u parlament odreeni broj kandidata, poevi od prvog. Dakle, rang ljestvica je bitna na stranakoj listi; ako je stranka dobila 10 mjesta u parlementu, prvih deset kandidata sa liste ide u parlament. Predvia se i tzv. parlamentarni prag: da bi ula u parlament stranka mora dobiti odreeni minimalni postotak glasova 3% ili, ee, 5% glasova. Time se eli sprijeiti da u parlament ue pretjerano mnogo stranaka tj. i one sasvim marginalne koje nemaju nikakav utjecaj kod javnosti. Prednosti ovog sustava: - vjernije oslikava odnos snaga meu strankama tj. jainu stranaka u birakom tijelu. Struktura parlamenta je vjeran odraz raspoloenja biraa. - i malim strankama je omoguen ulazak u parlament (ali moraju prijei perlamentarni prag). Nedostaci ovog sustava: - budui da na ovaj nain u parlament ulazi najmanje nekoliko stranaka, moe doi do potekoa u tvorbi vrste parlamentarne veine (relativno slona veina u perlamentu koja je nuna da bi se donosile odluke), pa je esto nuno formiranje koalicija (privremeno udruivanje stranaka) da bi se formirala vlada. Rezultat je esto nestabilna vlada, jer takve koalicijske vlade nerijetko nastaju pod pritiskom, samo zato da bi do vlade uope dolo. Naravno ima sluajeva gdje su ovi nedostaci uspjeno prevazieni, pa imamo dugotrajnu i stabilnu koalicijsku vladu. Veinski izborni sustav postoji npr. u Velikoj Britaniji i SAD-u, i on vremenom stvara sustav dvostranaja (Vel. Brit. laburisti i konzervativci, SAD demokrati i republikanci). Razmjerni izborni sustav prisutan je npr. u Italiji, Austriji, Njemakoj, i njemu odgovara stvarno viestranaje. Na vlasti su uglavnom koalicijske vlade. Kombinirani izborni sustav To je mjeavina veinskog i razmjernog izbornog sustava, i mogu je u raznim varijantama. Prilikom parlamentarnih izbora, za jedan dio parlamenta zastupnici se biraju veinskim sustavom, a za drugi razmjernim izbornim sustavom.

20

8. Drava temeljna institucija politike vlastiDrava je sustav formalnih politikih institucija koje su uspostavile relativno stabilnu vlast na odreenom teritoriju, a podrava ih pravni sustav i zakoni s iskljuivim pravom na legitimnu uporabu sile u obliku vojske i policije. Drava je, u dananjem smislu, moderna tvorevina i prvi put se uspostavlja u 18.st. jasnim razdvajanjem drutva i formalnog aparata njegove regulacije. Drava je trajna politika organizacija ljudi na odreenom podruju. Svoju samostalnost i politiki subjektivitet drava ispunjava na temelju sljedeih zahtjeva: - da ima odreeno podruje teritorij; - da na tom teritoriju ima naseljeno stalno stanovnitvo; - da ima suverenu vlast, to znai da na svom podruju ima vrhovnu pravnu vlast, tj. da je ta vlast nezavisna od svake druge vlasti izvan njezina teritorija; - da je meunarodno priznata i ukljuena u meunarodne odnose s drugim dravama. Uoi graanskih revolucija javlja se ideja o podjeli vlasti u dravi. Da koncentracija moi i vlasti ne bi vodila njezinoj zlouporabi (kao to je mogue u apsolutnim monarhijama koje su prethodile modernoj dravi), vlast se dijeli na tri relativno odvojene vlasti: zakonodavnu, izvrnu i sudbenu. Zakonodavna vlast ( legislativa ) je ona koja donosi ustav i zakone, kojima se ureuju (reguliraju) odnosi u dravi. Naziv zakonodavnog tijela razlikuje se od drave do drave parlament, skuptina, kongres ili skuptina. Ipak, uglavnom svi za predstavniko tijelo koriste pojam parlament. Nositelji zakonodavne vlasti jesu politiki predstavnici naroda koji su izabrani na opim izborima na odreeno vrijeme koliko im traje mandat politikog predstavnika. Predstavniko tijelo graana koje ima zakonodavnu vlast nositelj je narodnog suvereniteta. Njegova vlast je najvia vlast u dravi i obvezujua je za sve. Parlament imenuje i nadzire rad nositelja izvrne vlasti svagdje vladu, a negdje i predsjednika drave. Izvrna vlast ( egzekutiva ) je ona koja na temelju ustavnih ovlasti provodi zakone te u skladu s njima ureuje drutvene odnose na nain da svi poslovi koji se tiu svakodnevnog ivota graana budu ureeni tako da se zadovolje i ispune glavni interesi i ciljevi politike (kolstvo, zdravstvo, gospodarstvo, socijalna politika itd..) Izvrnu vlast ine vlada i predsjednik drave, koji su odgovorni parlamentu. - Vlada se sastoji od ministara pojedinih drutveno vanih resora i strunjaka za pojedina pitanja drutvenog ivota. Na elu vlade je predsjednik vlade ( premijer ili prvi ministar ) koji sastavlja vladu (negdje sa predsjednikom drave) i odgovoran je za njezin rad. Vlade imaju razliit broj ministara i ostalih lanova vlade, ovisno o potrebama i propisima pojedinih drava. Ipak, veina drava u okviru svojih vlada ima slijedea ministarstva i ministre: gospodarstva, prosvjete, unutarnjih poslova, obrane, financija, vanjskih poslova, kulture. - Predsjednik drave dravni je poglavar koji obavlja funkcije nositelja vlasti na temelju ustava i predstavlja zemlju u inozemstvu. Moe biti biran na neposrednim izborima ili ga moe birati parlament. Dunosti i ovlasti predsjednika odreene su ustavom svake drave. U nekim dravama predsjednik ima vee (predsjedniki sustav SAD i Francuska), a u nekim manje

21

ovlasti (isti parlamentarni sustav Italija i Austrija). Predsjednik se bira na odreeni vremenski rok mandat (najee na etiri ili pet godina). Sudbena vlast ( pravosue ) u dravi provodi i primjenjuje zakone u sporovima meu pojedincima, organizacijama, meu pojedincima i organizacijama, te pojedincima i dravom. Sudbena vlast u dravi djeluje na nekoliko razina. Najvia razina je vrhovni sud koji osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graana, brojni su sudovi nieg ranga prema mjesnoj i stvarnoj nadlenosti i specijalizirani sudovi (npr. trgovaki, vojni, itd.) Osim sudstva, postoje i drugi organi koji sudjeluju u obavljanju sudske funkcije tuilatvo, pravobranilatvo i odvjetnitvo; oni zajedno sa sudstvom ine pravosue. Osim rjeavanja sporova, sudovi u nekim dravama obavljaju i neke sporedne zadatke. U Hrvatskoj, na primjer, vode registar poduzea, ovjeravaju i pohranjuju razliite dokumente. U modernim dravama nezamislivo je da iste osobe donose i provode zakone, kao to je bilo u predmodernim drutvima. Danas, parlament donosi zakone, a sudovi ih provode. Jedna osoba ne moe biti istovremeno lan zakonodavne i sudbene (a i izvrne) vlasti. injenica da razliite osobe i razliiti organi donose i primjenjuju zakone nije dovoljno jamstvo da se oni nee zloupotrijebiti. Jednako postupanje u bitno slinim sluajevima i jednaku primjenu zakona na sve moe osigurati samo nezavisno sudstvo (nezavisno od ostalih grana vlasti i svih ostalih utjecaja). Zato se sucima dodjeljuje poseban, zatien poloaj u odnosu prema drugim organima vlasti. Zato se suci ne mogu po volji imenovati, razrjeavati niti smjenjivati s funkcije; njihova je funkcija najee trajna i dobro plaena. Suvremene demokratske drave strogo razdvajaju te tri vlasti u dravi. Njihova meusobna neovisnost glavno je jamstvo autonomije i slobode pojedinca u demokratskoj dravi. Nosioci dravne vlasti su izborni i politiki odgovorni za svoj rad. U svom djelovanju vezani su pravnim pravilima; organizacija vlasti definirana je ustavom, a ostali zakoni i pravni akti moraju biti sa njim usklaeni. Podjela vlasti podrazumijeva da nitko ne moe istovremeno biti na funkciji u dvije grane vlasti, jedna iskljuuje druge. Poslovi koje obavlja svaka drava: - obrana dravnog teritorija (vojska); - odravanje odnosa sa susjednim i ostalim dravama (vanjski poslovi); - odreivanje prava i obveza stanovnika svojeg podruja i prisila na potivanje takvog poretka (zakonodavstvo, policija); - rjeavanje pojedinanih sporova i odreivanje kazni za nepotivanje pravni pravila (pravosue); - sakupljanje sredstava za obavljanje navedenih zadataka i plaanje onih koji ih izvravaju (financije dravni proraun); - niz opekorisnih poslova tzv. javne slube briga oko obrazovanja, zdravstva, prometa, energetike, informacijskih sustava, socijalne skrbi i mnogih drugih. Dravnu vlast i dominaciju kao metodu rjeavanja interesnih sukoba u drutvu u razvijenim zemljama sve vie potiskuje uloga drave kao koordinatora javnih slubi, regulatora gospodarskog sustava i drugih sustava, te uloga nosioca socijalne odgovornosti za ivotni minimum (socijalna drava).

9. Ustav temeljni pravno - politiki akt u dravi

22

Ustav je temeljni i najvii akt jedne drave kojim se uspostavlja pravni i politiki poredak i s kojim moraju biti usklaeni svi postupci i akti javne vlasti i graana. Ustav je izraz suverenosti naroda koji donoenjem ustava odluuje o ustrojstvu politikog ivota i poretka zemlje. U suverenim (samostalnim, nezavisnim) dravama ustav je obino pisani dokument usvojen po posebnom postupku koji je sloeniji od postupka donoenja zakona, zato i jest na vrhu hijerarhije pravnih normi, najvii pravno- politiki dokument. Sadraj ustavne materije jest: - politika organizacija drave, - poloaj i uzajamni odnosi najviih organa vlasti, - ovlatenja i nain donoenja zakona i drugih propisa, - ustrojstvo politikih institucija koje omoguuju politiki ivot, - prava, slobode i dunosti graana. Razlikujemo ustav u formalnom i materijalnom smislu. U formalnom smislu, ustav je jedinstveni pisani dokument s najviom pravnom snagom, juridika (pravna) osnova za pozitivno zakonodavstvo. U materijalnom smislu, ustav je skup propisa kojima se utvruje osnova drutveno-politikog ureenja zemlje, dravna organizacija, odnosi i djelatnosti najviih organa vlasti, te status i prava graana. Ustav u formalnom smislu obuhvaa u pravilu i ustav u materijalnom smislu, mada se ponekad ne podudaraju u potpunosti. Naime, veina pisanih ustava relativno su kratki i zahtijevaju dopune u vanim pojedinostima putem posebnih zakona (ustavni zakoni i amandmani). Osim toga i politika praksa unosi obiaje koji nisu sadrani u pisanim pravnim aktima, a sastavni su dio ustava u materijalnom smislu. Ima drava koje nemaju ustav u formalnom smislu, kao jedinstveni pisani dokument, ali postoji ustav u materijalnom smislu. Primjer je Velika Britanija u kojoj se ne pravi razlika izmeu ustava i obinih zakona. Ustav je dio obiajnih zakona koji imaju dugu tradiciju i nitko ih ne dovodi u pitanje. U takvoj dravi najvii organi vlasti, politike institucije, drutveni i politiki sistem postaje i funkcionira na osnovi formalnih propisa sa snagom zakona ili na osnovi propisa sankcioniranih obiajem. Zato moemo govoriti i o obiajnim ustavnim propisima. Po obliku dravnog ureenja drave mogu biti unitarne ili sloene. Unitarne drave su nedjeljive cjeline u kojima je najvia dravna (politika) vlast centralizirana i nedjeljiva, primjenjuje se jedinstven zakonodavni sustav na cijelom dravnom prostoru znai, imaju jedan jedinstveni ustav. Primjeri: Italija, Francuska, Hrvatska itd.

Sloene drave su one koje su sastavljene od vie drava lanica ( zemalja, kantona, republika, pokrajina i sl.), od kojih svaka ima svoje organe politike vlasti, svoj ustav, svoje sudstvo, svoja zakonodavna i upravna tijela. Sloene drave pojavljuju se kao federativne i konfederativne. Federativni ili savezni ustav propisuje naelne norme zajednike za sve graane federacije ili konfederacije, utvruje odnose federacije (ili konfederacije) i posebnih jedinica, odreuje podjelu nadlenosti meu njima i normira unutranju organizaciju federacije. Ustavi federalnih jedinica (lanica sloene drave) moraju biti u skladu s federativnim ili saveznim ustavom. Primjeri: Sjedinjene Amerike Drave, Rusija, vicarska, Njemaka itd.

23

Ve su Heleni pravili razliku izmeu osnovnog ustavnog zakona i obiajnog zakona, mada su oni jednaki po svojoj snazi i vrijednosti. Termin ustav u modernom smislu rijei pojavljuje se prvi puta u francuskoj Deklaraciji o pravima 1789.godine. Ta koncepcija ustavnosti odgovarala je novostvorenim klasnim odnosima kao rezultat klasne borbe graanske klase (buroazije) protiv feudalnih privilegija i kraljevskog apsolutizma. Prve ustavne konstitucionalne akte, koji su zakonski izraavali borbu graanstva protiv apsolutizma provela je engleska buroazija zbog zatite od apsolutistike samovolje, najvaniji je Bill of Rights ( 1689. god. ). Amerika Deklaracija nezavisnosti (1776.) i francuska Deklaracija o pravima (1789.) proklamirale su pobjedu buroasko- demokratskih naela. Prvi pisani ustavi nastali su u 18. stoljeu kao rezultat uspjele borbe graanstva protiv samovolje vladara, povezani su s nastankom graanske drave koja je zamiljena kao pravna drava kojom vladaju od naroda izabrani zastupnici (parlamenti). Nova vladajua klasa htjela je imati politiko-pravnu osnovu za sve ostale pravne propise u dravi, pa graanske skuptine prihvaaju ustave kao temeljna naela politikog ivota u dravi. Prvi pisani ustav nastao je na amerikom kontinentu, u dravi Virginiji 1776. godine, a zatim je donesen savezni ustav Sjedinjenih Amerikih Drava 1787.godine. Specifinost je tog ustava to je nastao kao rezultat revolucionarnog rata za nezavisnost amerikog naroda protiv Engleske i zaotrene klasne borbe poslije zavretka rata (1775.-1783.). U Evropi je prvi bio francuski Ustav ograniene monarhije iz 1791.godine, koji je donijela Ustavotvorna skuptina. Francuska Deklaracija prava ovjeka i graanina iz 1789. izjednaava primjenu diobe vlasti, uz garancije sloboda i prava, sa samim pojmom ustava. Najtemeljitije je naelo diobe vlasti razraeno amerikim Ustavom iz 1787.god., ime je postavljen temelj razvitku sustava konica i ravnotea na svim razinama i u svim institucijama organizacije vlasti. Samo suprotstavljanje ambicije ambiciji omoguit e djelotvornost ustavnih ogranienja; jedino vlast moe ograniavati drugu vlast. U periodu uvrivanja graanskog drutva i kapitalistikih odnosa donosi se veina ustava, od 1800.-1880.godine doneseno je vie od 300 pisanih ustava.

10. Parlament najvie zakonodavno tijelo vlasti u draviParlament je u najirem smislu predstavniko tijelo koje donoenjem zakona, te izborom i nadzorom nad nositeljima izvrne vlasti izraava suverenost naroda. U uem smislu, za razliku od kongresa i skuptine, parlament je predstavniko tijelo samo u zapadnoeuropskim sistemima organizacije vlasti, nastalim na engleskom uzoru. 10.1. PARLAMENT VELIKE BRITANIJE

24

Velika Britanija smatra se majkom parlamentarizma i po uzoru na njezin parlament nastali su gotovo svi evropski parlamenti. Britanski parlament sastavljen je od Doma lordova (House of Lords) i Donjeg doma (House of Commons), i smatra se nositeljem niim ograniene suverenosti, tako da svojim aktima moe izmijeniti i sam ustav zemlje. Razvijao se postupno od poetka 13.st. iz savjetodavnog tijela monarha (Veliki savjet), u uvjetima apsolutne monarhije . Naziv parlament sve se vie koristi poslije ulaska u tijelo i biranih predstavnika. Usporedo jaa vlast parlamenta na raun monarha. Poslije podjele parlamenta na dva doma (sredina 14.st.) taj naziv je oznaavao oba doma. U donjem domu nalaze se predstavnici graanstva, nie i srednje klase seoskog plemstva. Dom lordova obuhvaa predstavnike visokog plemstva i visokog sveenstva. Parlament postaje protua kraljevskoj vlasti, to je rezultiralo ureenjem nazvanim ograniena monarhija ( vlast monarha je ograniena vlau parlamenta), koja se vremenom preobraava u parlamentarnu monarhiju (parlament ima svu zakonodavnu vlast, a monarh je samo dravni poglavar bez stvarne vlasti) od poetka 18.stoljea. Glavne upravne poslove obavlja kabinet (vlada) kao nositelj izvrne vlasti, na ijem je elu prvi ministar, a oni djeluju pod uvjetom da im je Donji dom izglasao povjerenje. Prevlast Donjeg doma uspostavlja se postepeno, jer su u njemu predstavnici klase koja ima glavnu ekonomsku mo. Kako raste ekonomska mo graanske klase u odnosu na plemstvo, tako raste i njezina politika mo, tj. utjecaj u Parlamentu. Nakon 1911.god. Dom lordova gubi gotovo svu mo i utjecaj, mada lanove imenuje monarh doivotno ili nasljedno. U Velikoj Britaniji se zakoni koje donosi parlament smatraju znaajnijim od nepisanog ustava. Odluke se donose veinski u Donjem domu, ali u stvarnosti disciplinirana veina samo potvruje odluke prvog ministra. Zbog dvostranaja i veinskog izbornog sustava u Velikoj Britaniji uvijek jedna stranka ima apsolutnu veinu u Parlamentu, koja formira jednostranaki kabinet. Zbog postojanja stranake stege (stranaka disciplina) zastupnici automatizmom samo potvruju odluke kabineta. Ovakvo je ponaanje prisutno u velikoj veini parlamenata. U drugim dravama parlament je podreen ustavu koji definira djelovanje, ovlasti, obaveze i zadatke parlamenta. 10.2. AMERIKI USTAVNI MODEL U Sjedinjenim Amerikim Dravama vlast se dijeli na tri ravnopravne grane vlasti, od kojih svaka djeluje u svojoj domeni. Predstavniki dom 1. zakonodavna vlast - Kongres Senat izvrna vlast Predsjednik (nema vlade u evropskom znaenju) imenuje dravnog tajnika koji je na elu kabineta i direktno mu je podreen i odgovoran. 3. sudbena vlast Vrhovni sud je najvii po rangu2.

Kongres donosi zakone, Predsjednik vodi brigu da se oni vjerno izvravaju i ima relativno velike ovlasti, a Vrhovni sud daje pravorijek kada se pojavi sumnja u pogledu konkretnog zakona. Sud takoer nadzire potivanje ustava i intervenira kada ga bilo tko, ukljuujui i Kongres, po njegovu miljenju kri. lanovi legislative (zakonodavne vlasti) ne mogu biti lanovi egzekutive (izvrne vlasti), kao ni pravosua (sudbene vlasti). Kongres se, zbog federativnog ureenja drave sastoji od dva doma: Predstavnikog doma i Senata.

25

Dioba vlasti u amerikom ustavu ne iscrpljuje se postojanjem triju vlasti, ve je provedena u gotovo svim detaljima razdiobe nadlenosti, tvorei sistem konica i ravnotea tako da se suprotstavljanjem nositelja pojedinih funkcija sprijeava prevlast bilo kojeg od njih. To izraava i izborna osnova najviih organa federacije: u Predstavnikom domu zastupljeni su graani koji biraju po jednog kongresmena u svakoj od 435 izbornih jedinica. U Senatu su po dva senatora iz svake drave- lanice federacije. Kongresmeni se biraju na dvije godine; senatori na est godina , ali svake dvije godine bira treina od njih. Budui da predsjednika SAD-a u sutini biraju neposredno graani na etiri godine, vidi se kako su tvorci amerikog ustava i na taj nain nastojali osigurati meusobnu neovisnost najviih organa vlasti. 10.3. OSNOVNE FUNKCIJE PARLAMENTA Uglavnom svi parlamenti imaju nekoliko obaveznih funkcija: - odobravanje dravnog prorauna (budeta) i nadzor nad njim, - vlada predlae parlamentu nacrt prorauna koji mora sadrati izvore punjenja prorauna i raspodjelu tog novca na sve korisnike prorauna; - donoenje ustava i zakona, i kontrola njihova izvravanja; - formuliranje temeljnih pravaca politike koju provode izvrni organi vlasti; - izbor nositelja izvrne vlasti vlade, a negdje i predsjednika drave,te opi nadzor i ostvarivanje odgovornosti nositelja izvrne vlasti. Kljuna funkcija parlamenta je kontrola izvrne vlasti, njezino naglaavanje karakterizira uspjean parlament. U zakonodavstvu zbiljska uloga parlamenta ne dolazi do izraaja onako kako to propisuju ustavi, zakone pripremaju izvrni organi koji ih samo provode kroz parlament (automatizam). Tamo gdje se, kao kod nas, inzistira na ureivanju svih odnosa zakonima, oni se esto izglasavaju, a da se zastupnici uope nisu upoznali s njihovim sadrajem. Zbog toga sve suvremene drave putem tzv. delegiranog zakonodavstva povjeravaju regulatorne funkcije izvrnim organima, pridravajui si pravo nadzora. Dvodomni parlamentarni sustav smatra se nunim u sloenim dravama (federacije i konfederacije), ali ga primjenjuju i unitarne. U Francuskoj, Italiji i drugim evropskim parlamentarnim dravama pored neposredno izabranog predstavnitva postoji i Senat, koji se esto bira posredno (biraju ga posebna biraka tijela ili se za izbor zahtijeva vea ivotna dob), i u pravilu na dui rok nego predstavniki dom. To se obrazlae nunou osiguranja stabilnosti i kontinuiteta politike parlamenta, te koenjem naglih i nepromiljenih odluka. Hrvatska je imala dvodomni sustav od 1990. do 2001., kada je ukinut upanijski dom Sabora, pa tada postaje jednodomni poarlament Hrvatski sabor. U situaciji veoma podijeljenih politikih snaga i postojanja velikog broja politikih stranaka, a naroito onda kada veliku snagu u parlamentu imaju nedemokratske snage, javlja se problem nestabilnosti vlade koji moe ugroziti i samo postojanje parlamentarizma. Zbog toga su neke zemlje nastojale , pomicanjem teita vlasti iz parlamenta, racionalizirati sistem i smanjiti opasnost blokiranja djelovanja dravnih institucija ograniavajui odluujuu ulogu parlamenta, uz ouvanje njegove nadzorne i izborne funkcije.

11. ParlamentarizamParlamentarizam u irem smislu predstavlja sustav predstavnike vladavine u kojoj se suverenost naroda izraava na opim, slobodnim i viestranakim izborima.

26

U uem smislu to je sustav parlamentarne vlade kao oblika organizacije vlasti u kojem izvrna vlast politiki odgovara pred parlamentom; karakteristian je prvenstveno za evropske liberalne demokracije. Parlamentarizam u irem smislu poklapa se s pojmom predstavnike liberalne demokracije, dakle, to su svi suvremeni demokratski poreci. Meu njima razlikujemo tri tipa vladavine: 1. isti parlamentarni tip vladavine ( parlamentarizam u uem smislu) 2. Predsjedniki politiki sustav 3. Polupredsjedniki sustav vladavine 4. Skuptinski sustav Koncepcija predstavnike vladavine (parlamentarizam u irem smislu) polazi od spoznaje da graani jesu temelj i izvorite vlasti (narodna suverenost), ali je nemogue da neposredno donose politike odluke. Suprotnost mu je poredak direktne demokracije. Zbog toga se narodna suverenost vri izborom predstavnika koji u ime graana u opem interesu vre funkcije vlasti i njihovim periodinim podvrgavanjem provjeri putem ponovnih izbora. Interesi ljudi su po prirodi stvari razliiti, pa predstavnika vladavina nuno podrazumijeva slobodu udruivanja u politike stranke i druge oblike interesnog okupljanja. Svrha je izborne utakmice meu strankama omoguiti javni dijalog o problemima politike zajednice i razborito organizirati sudjelovanje graana u donoenju politikih odluka. Budui da vrenje vlasti ukljuuje i mogunost zloupotrebe, nositelje javnih funkcija je potrebno nadzirati. Vlada odgovara parlamentu i javnosti, koji je nadziru (odgovorna vlada). Teoretski svugdje vlada parlament; u stvarnosti on imenuje nositelje izvrne vlasti, te nadzire, verificira (potvruje, ovjerava) i usmjerava njihovo postupanje. isti parlamentarni tip vladavine (parlamentarizam u uem smislu) blai je oblik primjene diobe vlasti; to je sustav poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti. Najvanija mu je znaajka politika odgovornost vlade pred parlamentom. Vlada ostaje u funkciji dok uiva povjerenje veine zastupnika u parlamentu. Da bi provjerila stav birakog tijela prema svojoj politici, vlada moe raspustiti perlament (to na savjet vlade ini dravni poglavar) i raspisati izbore za novi parlament. Dravni poglavar nije politiki odgovoran i ne moe biti opozvan, ali upravo zato odluke donosi jedino uz premapotpis(supotpis) nadlenog ministra, koji time preuzima odgovornost. Dravni poglavar uglavnom ima proceduralne i ceremonijalne ovlasti, a funkcija sa najvie politike moi je prvi ministar (predsjednik vlade, premijer). Formalno, parlament moe izglasavanjem nepovjerenja opozvati vladu. U stvarnosti, meutim, vladu nije mogue sruiti dok je stranaka veina u parlamentu disciplinirana. Postoje dva oblika ovakvog parlamentarizma: a) dvostranaki parlamentarizam zbog izbornog sustava relativne veine pobjednika stranka dobiva apsolutnu veinu u parlamentu, a vlada je jednostranaka Velika Britanija; b) veinski parlamentarizam postoji vie stranaka, este su predizborne i parlamentarne koalicije, pa i takve vlade Njemaka, Austrija, Italija, panjolska,Island, Finska, Grka, Portugal td. Tipian primjer ovog sustava je Velika Britanija, koja, uz islandski, ima najstariji parlament na svijetu1.

Predsjedniki politiki sustav je sasvim drukiji ustavni model vlasti. Predsjednik se bira na slobodnim izborima i odgovoran je politiki. Naravno da je i ovdje predstavniko tijelo najvie zakonodavno tijelo, ali predsjednik ima najvee izvrne ovlast (isto kao i vlada u prethodnom sustavu), meutim ne moe biti opozvan, osim ako prekri ustav. To u stvari i nije oblik parlamentarizma, jer vlada ne proizlazi iz parlamentarne veine, ve je sastavlja sam predsjednik drave. Ovakav model vlasti primjenjuje se u SAD-u.2.

27

Predsjednik SAD-a je samostalan i nezavisan, bira ga narod i nije odgovoran Kongresu (iako je u stvarnosti brojnim nitima povezan s njim), to je u skladu s naelom odvojenosti egzekutive i legislative (sustav konica i ravnotee). Predsjednik je istodobno ef drave i nositelj cjelokupne izvrne vlasti. On je ujedno i predsjednik vlade u evropskom znaenju rijei, iako ustavno-pravno vlada formalno ne postoji; on je ef, a ne predsjedavajui u odnosu na kabinet (koji je savjetodavno tijelo predsjednika). Ni predsjednik ni kabinet (ni dravni tajnik koji je na elu kabineta) nisu odgovorni Kongresu;ali ga u skladu s naelom organizacijske i funkcionalne odvojenosti izvrne i zakonodavne vlasti, ne mogu niti raspustiti. isti predsjedniki sustav ne primjenjuje nijedna evropska drava (Francuska je najblia tome). Polupredsjedniki sustav vladavine je takav oblik u kojem predsjednika drave tj. dravnog poglavara biraju neposredno birai, on i vlada dijele,i pravno i zbiljski, ustavne ovlasti, ali predsjednik drave ima vee i oluujue ovlasti, to ga ini i ustavno i politiki monijim od vlade. Vlada je odgovorna i parlamentu i predsjedniku drave, a proizlazi iz perlamentarne veine. Ovakav sustav primjenjuje se u Francuskoj, Rumunjskoj, Estoniji, Rusiji.3.

4.

Skuptinski sustav primjenjuje naelo jedinstva vlasti i u sutini nije uope tip parlamentarizma.Sva su zakonodavna i izvrna ovlatenja koncentrirana u najviem organu vlasti, saveznoj skuptini (parlamentu). vicarska je jedina zemlja koja je za oblik dravne vlasti izabrala konventski ili skuptinski sustav. Budui da je ona i federativno ureena drava, osnovni princip federalizma je vertikalna podjela vlasti. Savezna skuptina sastoji se od dva ravnopravna doma: Nacionalnog vijea i Vijea kantona. Izvrna vlast u vicarskoj je Savezno Vijee sastavljeno od sedam lanova koje bira Savezna skuptina na etiri godine. Oni ne mogu biti istodobno i lanovi Skuptine, koja svake godine naizmjenino bira po jednoga od njih za predsjednika Konfederacije (federacije) i predsjedavajueg Saveznog vijea (vlade). Pri sastavljanju Saveznog vijea, Skuptina vodi rauna o kantonalnoj, jezinoj, vjerskoj, regijskoj i stranako-politikoj zastupljenosti. Savezno vijee (vlada) obavlja izvrnu funkciju, ali ono nema svoj program ve provodi volju Savezne skuptine. vicarski politiki sustav odlikuje se i kompleksnim federalizmom te primjenom oblika izravne i poluizravne demokracije (referendum i narodna inicijativa).

Ravnotea i utjecaj izmeu vlade i parlamenta oznaavaju parlamentarni politiki sistem, mada vidimo da veina poredaka ima sustav poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti (bilo vlade, bilo predsjednika). Potreba da se u sloenim viestranakim uvjetima formira vlada, koja uiva povjerenje veine zastupnika u parlamentu, rezultira estim stvaranjem koalicija najee su u sustavima sa razmjernim izbornim sustavom tj. tamo gdje nema dvostranaja.

Koalicija izvorno znai grupu ljudi (zastupnika, politikih stranaka) koji se privremeno udruuju zbog postizanja nekih ogranienih zajednikih ciljeva. Razlozi mogu biti: prije izbora da bi se dobio to vei broj glasova i da bi se pariralo nekoj jakoj stranci, ili poslije izbora u parlamentu da bi se formirala vlada (jer je potrebna volja apsolutne veine). lanovi koalicije labavije su povezani nego lanovi istih stranaka, obino se sklapaju koalicijski sporazumi koji definiraju odnose politikih stranaka u koaliciji. Takvim sporazumom, uglavnom, stranke ne gube autonomiju.

28

U kriznim situacijama znanost preporua formiranje tzv. velike koalicije,tj. udruivanje stranke na vlasti i stranaka u oporbi. Parlamentarizam uvijek ukljuuje i postojanje oporbe (opozicije) koja predstavlja pojavu drukijih ili suprotnih stavova ili pokreta u odnosu na vladajue ili one koji formalno prevladavaju u vlasti. To mogu biti: politike stranke, interesne grupe- grupe za pritisak, socijalni pokreti, pojedinci- javne linosti i sredstva masovne komunikacije(masmediji). Glavne funkcije oporbe: - zastupa interese koje nedovoljno predstavlja stranka na vlasti; - daje informacije o reagiranju javnosti na politiku stranke na vlasti; - ukazuje na postojanje drugaijih pogleda u drutvu; - pomae razvoju demokracije jer predstavlja instrument preko kojeg javnost moe utjecati na vlast; ona je spona izmeu vlasti i javnosti; - kritikom i ukazivanjem na propuste stranke na vlasti, pomae joj da sama sagleda svoje propuste. Negdje se stvara i vlada u sjeni oporbena vlada koju financira drava; ona nema stvarne politike ovlasti, ali radi isti posao kao i prava vlada i time joj pomae u radu. To je izraz politike mudrosti koja polazi od spoznaje da svaka vlada moe vie nauiti iz kritike svojih protivnika, nego iz pohvala svojih laskavaca(H. Laski.). Sudbina tzv. socijalistikih reima najbolje je pokazala kako guenje i zabrana djelovanja oporbe vodi tekim promaajima,i u krajnjoj liniji propasti reima. Politiki sustavi novih demokracija Jedno od najvanijih pitanja s kojim su se suoile zemlje srednje i istone Evrope nakon ruenja komunistikih poredaka bilo je odabir izbornog sustava (veinskog nasuprot proporcionalnom) te ustrojstvo odnosa izmeu izvrne i zakonodavne vlasti (predsjedniki nasuprot parlamentarnom sustavu). Sve srednjoevropske i istonoevropske zemlje opredjelile su se ili za parlamentarni ili za polupredsjedniki sustav vlasti, iako nijedna nije prihvatila parlamentarni sustav po uzoru na Veliku Britaniju. Madarska se opredjelila za parlamentarni model po uzoru na njemaki. Uloga predsjednika vlade je naglaena, a predsjednika republike bira parlament koji je jednodomno tijelo. Po uzoru na Njemaku, Madarska je prihvatila i institut konstruktivnog glasovanja o nepovjerenju kako bi poveala stabilnost egzekutive i poloaj prvog ministra (premijera odn. predsjednika vlade). eka je uvela parlamentarni sustav (Ustav iz 1992.), a izbor predsjednika povjeren je parlamentu. Slian sustav ima i Slovaka. Poljska je uvela polupredsjedniki sustav po uzoru na Francusku. Predsjednika republike biraju izravno birai, on ima velike ovlasti i visok stupanj samostalnosti. Bugarska ima jednodomnu Nacionalnu skuptinu, kao vrhovno predstavniko tijelo, te instituciju predsjednika republike,kojeg izravno biraju birai. Osim suspenzivnog veta, predsjednik republike nema velikih ustavnih ovlasti za samostalno djelovanje. Rumunjska je Ustavom od 1991. usvojila polupredsjedniki sustav po uzoru na francuski. Hrvatska je 1990. uvela polupredsjedniki sustav u kojem Predsjednika republike biraju birai izravno, a vlada je bila dvostruko odgovorna Saboru i Predsjedniku republike. Od 2000. bitno se smanjuju ovlasti predsjednika, pa Hrvatska postaje parlamentarna drava, iako se predsjednik i dalje izravno bira na izborima. Slovenija se Ustavom iz 1991. opredjelila za parlamentarni sustav i izravno biranog predsjednika republike.

29

12.