POLITIČKI SUSTAVI OSNOVNI POJMOVI

Sadržaj predavanja:1. Shvaćanja politike2. Pojam političkog sustava3. Osnovne odrednice političkog sustava4. Opća pitanja političkog sustava5. Motivi političkog organiziranja6. Udruživanje radi ostvarivanja interesa (političke stranke, interesne skupine, humanitarne organizacije7. Mediji kao dio političkog sustava 8. Javno mnijenje kao dio političkog sustava.

1. SHVAĆANJE POLITIKE Vrste shvaćanja politike:

◦ 1. TELEOLOŠKO◦ 2. ETATOLOŠKO◦ 3. KRATOLOŠKO ◦ 4. ELITISTIČKO ◦ 5. DISTRIBUTIVNO

1. TELEOLOŠKO shvaćanje politike ◦ Teleologija – znanost o svrhovitosti.

Tvorac (Bog, priroda) je radio po programu, svrsi. ◦ Bit teleološkog shvaćanja politike:

postoji svrha svega vezano je za antiku (Grčka, Rim), proteže se do srednjeg vijeka. Cilj (svrha) politike je javno dobro

Bez pravde i javnog dobra politika bi bila jedna velika pljačka (Sv. Avgustin) zavjera je sve ono što je usmjereno protiv jednog javnog dobra i interesa.

2. ETATOLOŠKO shvaćanje politike (etat –fr. – država)

◦ Vidi državu kao središnju temu politike, njenu genezu, razvoj, organizaciju, prirodu, zakone koje donosi i slično.

Država je ta koja treba osigurati javno dobro.◦ Ovo shvaćanje vlada od antike do modernog doba.

3. KRATOLOŠKO ◦ (krateo-vladam,kratos-vladavina, vlast) ◦ u središtu mu je pojam vlasti i vladanja

donošenje odluka, način vladanja.

4. ELITISTIČKO shvaćanje politike ◦ Središnje mjesto politike je elita, kako nastaju, kako funkcioniraju (organizacija kompeticija

između njih) Elite = stranke.

5. DISTRIBUTIVNO shvaćanje politike ◦ shvaćanje politike iz druge polovice 20. st.◦ Bavi se političkim vrijednostima - onima koje treba štititi, ali i distribuirati na pripadnike jedne

društvene zajednice.◦ Nema vrijednosti iza koje ne stoji određena norma - tradicionalna, religijska, običajna, ili

zakonska - koja tu vrijednost štiti Jedna od bazičnih vrijednosti je ŽIVOT a jedna od vjerskih normi je NE UBIJ. Ako

nema te norme, vrijednost tj. život je ugrožen. LJUBAV je vrijednost, a norma koja je štiti je NE ČINI PRELJUB. VLASNIŠTVO je vrijednost a norma je NE KRADI. Religijske norme su pretočene na zakone.

• MODEL POLITIKE PRIJATELJ-NEPRIJATELJ – 20-ih i 30-ih god. 20. st. – Tvorac modela - Karl Schmidt.

– Ishodište - mišljenje je zasnovano na znanju pomoću kojeg se formira kritičko mišljenje, a mnijenja se ne tiču argumenti (nešto se voli ili ne).

– Razlika između fašizma i nacizma:• Fašizam - stavlja državu u središnji fokus politike koja treba riješiti sve probleme.

– Manje radikalan od nacizma. Najradikalniji prema radništvu. • Nacizam - (I/2 20. st u Italiji, Njemačkoj i šire

– istaknut rasni princip. POLITIKA SHVAĆENA KAO INTEGRACIJA GLOBALNOG (MODERNOG) DRUŠTVA

◦ više se nameće kao cilj, nego što je to pravno prihvaćeno shvaćanje politike.◦ Pojam POLITIČKOG je 1953. godine dao David Easton, gdje je pojam političkog sustava

podrazumijevao dvije dimenzije: 1) specifičnu politološku disciplinu koja se treba razlikovati od ustavnih prava i

pravne znanosti; 2) odnosi se na konkretne empirijske oblike organizacije političke vlasti.

I. POJAM POLITIČKOG SUSTAVA Teorijsko uporište predstavničkog sustava

◦ nastalo u 18. stoljeću, u djelima Montesquiea ("U duhu zakona"), Locka, Rousseaua, Hobbesa i drugih.

◦ Temelj vizije predstavničkog sustava- teorijska kritika "starog režima" kao sustava monokracije zasnovanog na apsolutnoj vlasti monarha.

Istaknuta načela: Načelo suvereniteta nacije Načelo podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.

Podjela vlasti treba osigurati spriječavanje zloupotrebe. Ovlasti pojedinih organa vlasti konstituirati tako da "vlast zaustavlja

vlast“ (Montesquie) Idejno uporište političkog sustava

◦ Kritika predstavničkog sustava i njegove idealno zamišljenje sheme. ◦ Prostor za razvoj političkog sustava - kada se uvidjelo da zakon, koji je zamišljen kao izraz

opće volje, nije suglasan sa stvarnim interesima građanina kao pojedinca.◦ Pretpostavke shvaćanja političkog sustava

u prvi plan staviti odnos ustava prema društvu kao cjelini Rezultat - pokazuje se da je politički sustav ukupna socijalna struktura u

mjeri u kojoj je uključena u procese modernog političkog odlučivanja Razlike ustavni sustav- politički sustav

◦ Ustavni sustav = skup ustavom utvrđenih institucija i odnosa, Ustvni sustav= pretežito pravna kategorija

◦ Politički sustav = skup političkih institucija koje ustavni sustav dopušta, ali ih ne spominje.

Definicije političkog sustava◦ Definicije nastale u okviru tzv. Američke sustavske škole

Izvorište škole - povezanost inputa i autputa. Iz sfere društva prema procesima političkog odlučivanja neprekidno se

upućuju različita traženja u svrhu ostvarivanja određenih ciljeva. Država putem svojih odluka daje autoritativne odgovore na ta traženja.

Št sve obuhvaća politički sustav? ◦ sve agense političkog života, bez obzira na stupanj ili motiv njihovog utjecaja

politički sustav= skup društvenih i političkih institucija koji je uvijek širi od države ◦ sve institucije, organizacije i udruge koje se formiraju u samom društvu i koje vrše određeni

utjecaj na donošenje i primjenu državnih odluka koje vrše odredene utjecaje na procese državnog odlučivanja odnosno procese

stvaranja i ostvarivanja prava.◦ Funkcionalistička teorija Gabriela Almonda

politički sustav obuhvaća 3 funkcije: Funkciju konverzije = znači transformaciju zahtjeva u odluke. Funkciju adaptacije = predviđa angažiranje specijaliziranog političkog kadra

radi davanja adekvatnih odgovora na zahtjeve.

Funkciju mobilizacije materijalnih i Ijudskih resursa = omogućuje da politički sustav može ostvarivati kontrolu nad pojedincima i grupama, te vršiti raspodjelu dobara.

◦ Supstancijalističke koncepcije političkog sustava Polazište - politička dominacija u društvu proizvod je činjenice da pojedinci u svojim

rukama imaju kapital. Koncepciju prihvatili i marksisti

Razlika – nositelji ekonomske moći i političke vlasti u društvu su klase, a ne pojedinci. ◦ Interakcionistička teorija političkog sustava

Polazište = međusobni odnos (interakcija) različitih subjekata društvenog života upravljačkih struktura i onih kojima se upravlja.

Pokušaj zasebnog pristupa◦ Definicija političkog sustava morala bi uzeti u obzir slijedeće elemente ili trijade političkog

sustava: Postojanje odredenih društvenih ciljeva i interesa, mimo onih koje izlažu izabrani

predstavnici; Potreba za načinom da se ti ciljevi predstave kao politički zahtjevi koje državni aparat

mora uzeti u obzir prilikom stvaranja prava; Praktična obaveza države da te zahtjeve uzme u obzir prilikom stvaranja prava.

• Pođe li se od tih elemenata • politički sustav = skup svih institucija kojima se artikulira i uobličava politička vlast, određuju

odnosi između te vlasti i društva, način vršenja vlasti, te instrumenti utjecaja građana na vršenje vlasti

• = svaka država ima svoj politički sustav.BOŽO ŽEPIĆ:Politički je sustav organizirana funkcionalna cjelina političkih institucija, organizacija, djelatnosti i političke kulture u cilju ostvarivanja vlasti i uspostave poželjnog odnosa javne vlasti i društva.

3. OSNOVNE DETERMINANTE (ODREDNICE) POLITIČKOG SUSTAVA (9 podjela) 1. STUPANJ EKONOMSKOG RAZVOJA

◦ Karakter i oblik političkog sustava određuju: tehnički i tehnološki razvoj, razvijenost infrasturkture, stupanj nezaposlenosti, struktura industrijskog sektora problemi i tip vlasničkih odnosa.

2. NAČELA I OBLICI ORGANIZACIJE VLASTI ◦ Kakav je stranački sustav i kakv je izborni sustav? ◦ Tko bira, kako se bira i kako su organi vlasti koji su izabrani organizirani?

3. SNAGA I ULOGA DRŽAVE ◦ Postoje tri sastavnice države:

1) teritorij, 2) narod tj. građani, 3) suverenost (nedjeljiva, neprenosiva, mora biti aplicirana na čitavom teritoriju i

odnositi se na građane.) 4. ADMINISTRATIVNO-BIROKRATSKI APARAT = mora biti

◦ racionalno organiziran, ◦ propisan, ◦ politički neutralan, ◦ stabilan sustav (stručan, profesionalan).

5. OBLIK POLITIČKE KULTURE 6. GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZEMLJE

◦ geo-politički položaj 7. VLADAJUĆE POLITIČKE IDEOLOGIJE 8. MEĐUNARODNI FAKTOR 9. POLITIČKA POVJEST I TRADICIJA 4. OPĆA PITANJA POLITIČKOG SUSTAVA

Kad se javlja politički sustav?◦ Kada je postalo očigledno da država ne može biti jedina organizacija koja je angažirana na

kreiranju zakona i drugih obavezujućih pravila ponašanja.◦ Novi element uz državu - složena struktura društvenih snaga koje se usmjeravaju prema

državnom odlučivanju u namjeri da ga što više usmjere prema vlastitim partikularnim interesima:

političke stranke sindikati lobiji profesionalna udruženja interesne skupine mediji javno mnijenje.

Uvjeti za nastanak političkog sustava◦ Izkazivanje interesa, konkretnog čovjeka kojeg nije pokrivao zakon kao izraz opće volje;◦ Spoznaja da država ne postoji samo kao čuvar procesa tržišne ekonomije, već da može biti i

aktivan kreator društvenih i drugih odnosa;◦ Da prava čovjeka ne postoje samo da ga štite od države i drugih ljudi, već i u ofanzivne svrhe,

radi ostvarenja vlastitih ciljeva; 5. MOTIVI POLITIČKOG ORGANIZIRANJA Najznačajniji motivi političkog organiziranja

◦ 1. Politika kao građanska dužnost ◦ 2. Legitimiranje države ◦ 3. Interesi kao motivacija◦ 4. Sve veće potrebe čovjeka ◦ 5. Konkretni ciljevi političkog angažiranja ◦ 6. Ofenzivni karakter ljudskih prava ◦ 7. Instrumentalizacija države

1. Politika kao građanska dužnost ◦ Sudjelovanjem na općim izborima građani

daju legitimitet državnoj vlasti, biraju svoje zastupnike da u njihovo ime i U njihovom interesu ostvaruju svoje

državne funkcije,◦ Bez toga ne bi bilo moguće opravdati postojanje monopola državne sile koja pravnu vlast čini

najvišom u društvu. ◦ Karakter komunikacije građana i izabranih zastupnika

Građanin = bira zastupnika, ne daje mu instrukcije Zastupnik = stvara zakone koji su izraz opće volje

2. Legimitiranje države kao motiv političkog organiziranja◦ Građani biraju zastupnike i time im daju ovlast da donose odluke u općem interesu.

Legitimna vlast je samo ona koju vrše zstupnici koji su dobili povjerenje građana◦ Cilj izbora? = omogućiti efikasno upravljanje državom

stvoriti većinu u parlamentu koja može nametnuti volju ostatku zastupničkog tijela, ali i društvu u cjelini.

3. Interesi kao motivacija za politički angažman ◦ Posljedica razvoja građanskog društva = povećanje broja ciljeva i interesa koje čovjek želi

realizirati putem državnog aparata◦ Razlika između prošlosti i sadašnjosti

u prošlom stoljeću – obrambeni položaj čovjeka naspram politike danas - ljudi traže od politike konkretne, željene efekte

Posljedica - usmjeravanje prema politici u cjelini. 4. Sve veće potrebe čovjeka kao motivacija za politički angažman

◦ Opća pravilnost razvoja - neprekidni rast interesa, zadovoljenje jednih interesa stvara sve složenije, brojnije i suptilnije interese

◦ Položaj države = odgovoriti na sve te zahtjeve, nastojeći istovremeno da se neprekidno osigurava stabilnost društva

Posljedica

stalan rast državnog aparata, sve veća složenost njenih institucija.

5. Konkretni ciljevi političkog angažiranja kao motivacija za politički angažman ◦ Čovjek pokazuje spremnost osobnog djelovanja u politici samo ako time može postići vidljive

efekte u društvenoj, ekonomskoj i svakoj drugoj poziciji, poboljšavati materijalni i drugi standard.

◦ Spoznaja = interesi koje tumače njegovi zastupnici , sve manje su i njegovi interesi Sve veći nesklad između onog što su očekivali od društva, i onog što su dobivali od

politike◦ Posljedica - interes za politički angažman.

6. Ofanzivni karakter ljudskih prava kao motivacija za politički angažman ◦ Posljedice razvoja = promjene u području ljudskih prava i političkih sloboda.

Uz tradicionalna, sve brojnija ekonomska i socijalna◦ Posljedica = nova shvaćanje uloge politike i države

Ranije - pojedinac se treba opskrbiti samo onim pravima kojim bi se osigurao od traženja države

Novo - funkcija države je potreban uvjet ostvarivanja slobode težnja da se poveća broj i domet socijalnih prava, Ova tendencija posebno nakon II svjetskog rata. Niz odredbi Opće deklaracije o pravima čovjeka iz 1948.g. usmjeren je na

osiguranje prava na rad i drugih prava socijalnog karaktera◦ Iz te promjene i veći interes za politički angažman

7. Instrumentalizacija države◦ Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća politika je označena neutralnim odnosom i stavom prema

društvu◦ Danas = politika sve više socijalna, realna i bliža stvarnim društvenim potrebama.◦ Posljedica promjene u politici i promjene u odnosu društva i čovjeka prema državi = promjene

u sferi prava i sloboda. Zahtjev da se država, suprotno ranijem neutralnom položaju, angažira u različitim

društvenim odnosima u smislu ostvarivanja interesa pojedinaca i grupa država čuva ono što je prošlo kroz filtere odlučivanja, pa tako održava i neophodnu

stabilnost koja je u interesu svih društvenih subjekata. 6. UDRUŽIVANJE RADI OSTVARIVANJA INTERESA Udruživanje kao bitna oznaka modernog političkog sustava

◦ Podrijetlo prava udruživanja - Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789.godine, ◦ Bitno za politički sustav= udruživanje ljudi radi ostvarivanja njihovih interesa.

Radi promoviranja određenih ciljeva, interesa ili vrijednosti.◦ Različite udruge:

One koje žele samo ostvariti određene ciljeve uz svoje druge redovne aktivnosti Udruge koje žele osvojiti i vršiti vlast.

Razlozi afirmacije udruga ◦ U suvremenim društvima = stalan rast značaja sindikata, interesnih političkih organizacija i

skupina za pritisak u ostvarivanju određenih interesa kroz političke odluke. Te interesne skupine bliže su svijetu rada i stvaranja od svih ustavnih institucija.

◦ Porast značaja spomenutih organizacija = pokazatelj je jaza izmedu državnih zastupničkih institucija i spontanih oblika i nastojanja da se stvore institucije koje će biti više na pravcu stvarnih interesa čovjeka.

Udruge kao efikasni instrumenti ◦ Građanin kao pojedinac ne može realizirati svoje ekonomske, socijalne i druge interese

Jedino udruživanje omogućava pojedincu da se javi s konkretnim interesima i ostvari utjecaj na tijekove političkog odlučivanja

◦ Posljedica jačanja interesnih skupina = država postaje mehanizam odlučivanja u užem smislu, na koji je usmjeren cijeli niz utjecaja pojedinaca i njihovih udruga.

Svrha udruživanja ◦ = ostvarivanje interesa građana

udruženi građani daleko lakše ostvaruju svoje interese, jer tako s više snage utječu na odluke prema svojim interesima.

Značaj udruga◦ Pojava društvenih organizacija uvjetovala je nastanak političkog sustava i moderne

demokracije. ◦ Razvoj interesnih skupina značajno je utjecao na razvoj države i karakter demokracije jer je

potaknuo: dinamizaciju političkog života, konkretizaciju ciljeva koji se ostvaruju putem političkih odluka, potpunije informiranje i jasnije sagledavanje pojedinih pitanja društva.

Ciljevi koji se ističu kroz udruge:◦ I. Politički ciljevi

izražavaju namjeru pojedinaca da dođu na vlast i upravljaju državom putem ustavnih mehanizama.

Čest motiv pojedinaca - smisao vlastite egzistencije. Put ostvarenja političkih ciljeva - kroz političke stranke, pokrete...

◦ 2. Socijalni i ekonomski interesi = interesi u kojima je pretežno naglašen njihov materijalni karakter

◦ 3. Ciljevi koji izražavaju etičke i ljudske vrijednosti uopće. Zahtjevi kao izraz ciljeva

◦ Sukladno interesima iz kojih proizlaze, zahtjevi mogu biti: politički

namjera im je da se stvore organizacije putem kojih će se realizirati borba za položaje u državnom aparatu;

Interesni zahtjevi Namjera im je djelovanje na vlast isključivo radi ostvarenja određenih

konkretnih ciljeva; humani

= zahtjevi usmjereni na realizaciju određenih ljudskih vrijednosti. Vrste udruga

◦ političke stranke, ◦ interesne organizacije ◦ Humanitarne organizacije

Političke stranke kao oblik udruživanja radi ostvarivanja interesa građana Pojam političkih stranaka

◦ = organizirane organizacije stvorene radi osvajanja ili očuvanja vlasti ◦ Uloga - posredovanje između građanina i države čija je osnovna funkcija da stvara i

primjenjuje pravo ◦ Političke stranke - najvažniji subjekti političkog sustava

Dva načina nastanka političkih stranaka ◦ 1. U vidu izbornih stožera koji se formiraju oko pojedinih kandidata za zastupnička mjesta,

uloga im je u tom smislu = kandidata što bolje predstaviti biračima i stvoriti materijalna sredstva za uspješno angažiranje u izbornom procesu.

◦ 2. U parlamentima oblik- pojava parlamentarnih skupina sa zajedničkim stavovima o određenim pitanja

o kojima se raspravljalo Nakon toga - povezivanje tih parlamentarnih skupina s odgovarajućim izbornim

stožerima Rezultat = stvaranje skupina koje se na organiziran i sustavan način bave

politikom i koordiniranom akcijom osiguravaju prisustvo u vlasti Posljedica - vremenom se dobivaju organizacijske konture i programski

temelji za djelovanje koje im kroz isticanje određenih ciljeva osigurava odgovarajuću potporu birača.

Vrste političkih stranaka◦ Klasifikacije političkih stranaka prema različitim kriterijima:

1. Po otvorenosti prema prijemu novih članova – najznačajnija podjela-kadrovske -masovne

2. Po odnosu prema postojećem političkom poretku

-status quo -reformističke -revolucionarne

3. Po prirodi unutarnjeg režima- demokratske - autokratske

4. Po odnosu unutarstranačkih grupacija - monopolističke -pluralističke (stranačka krila, frakcije i sekte)

5. Po odnosu središnjih i lokalnih organa- centralističke - decentralističke

6. Po programskoj orijentaciji - stranke mišljenja - ideološke stranke

Definicija političkih stranaka- brojne definicije ◦ Max Weber = organizacije koje počivaju na formalno slobodnom angažmanu koji ima za cilj

da svojim šefovima osigura vlast u okviru društva, a njihovim aktivnim pristašama šansu (idejnu ili materijalnu) da ostvaruju objektivne ciljeve i vlastite probitke, ili da ostvare to oboje.

◦ Edmund Burke = skup ljudi ujedinjenih s ciljem da zajedničkim naporima promoviraju nacionalni interes na bazi jednostavnih načela o kojima su postigli suglasnost

◦ Joseph Schumpeter = skupina čiji članovi su suglasni da djeluju jedinstveno u konkurentskoj borbi za političku vlast

◦ Sartori = politička grupa identificirana oficijelnom etiketom koja predstavlja kandidate na izborima i koja je sposobna da preko izbora odredi kandidate za političke funkcije

◦ Pokušaj definicije = organizacija čiji članovi nastoje putem izbora na bazi predloženog programa dobiti podršku birača i tako stvoriti što je moguće povoljniju poziciju u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti

Organizacija političkih stranaka◦ Iz čega organizacija proizlazi?

iz namjera njenih neposrednih osnivača i potpuno je u funkciji programskih ciljeva. ◦ Od čega organizacija ovisi?

od karaktera države, odnosno ustavnog uredenja, najznačajniji je način uređenja izbornog sustava.

◦ Kako se organizacija uređuje? Statutom stranke. Statut propisuje

prirodu članstva, Unutarnje odnose, strukturiranost, hijerarhiju, ulogu pojedinih organa Unutarstranačku demokraciju

◦ Način uređivanja organizacije Političke stranke sve više podliježu zakonu oligarhije,

Oligarhija - koncentracija ukupnih ovlasti političke moći u rukama je određene skupine na vrhu stranke

= vlast ne pripada organu kojem je zakonski, statutarno ili na drugi način legalno dodijeljena, već užoj skupini. Razine organizacije političkih stranaka

◦ Lokalna razina ◦ Središnja razina ◦ Posrednički oblici.

Lokalna razina organizacije političkih stranaka◦ Najniža organizacijska jedinica = osnovna organizacija

Uloga - angažman građana koji su najbolje upućeni u probleme i potrebe konkretnog područja.

Struktura angažmana svodi se na- Odabir zahtjeva koji će se nametnuti parlamentu,

- Odabir osoba koje bi na najbolji način interpretirale te zahtjeve◦ Oblici izgradnje osnovnih organizacija

odbori, sekcije ćelije... Odbori = osnovne organizacije kadrovskih stranaka i stranaka iz ranog razvoja

političkog sustava Članovi odbora - obično svi članovi na tom području Karakteristika odbora – nepostojanje jake organiziranosti, dobrovoljan rad u

njima, često izostanak stalno zaposlenih dužnosnika Sekcije – općenito:

mnogo čvršće od odbora Imaju više članova, karakteristika im stalnost rada

Ćelije – idu uz pojavu komunističkih stranaka, -Na određenom teritoriju -na profesionalnom načelu(tvornice, ustanove..)

Ideološki kriterij selekcije članstva -Posljedica – mali broj članova pojedinih ćelija

Rad ćelije intenziviran Stupanj discipline - viši nego u drugim oblicima

Središnja razina organizacije političkih stranaka ◦ Pojavni oblik središnjeg organa - skupština ili sabor◦ Način sastajanja središnjeg organa – povremeno◦ Zadaća središnjeg organa - najvažnije odluke u pogledu politike stranke, programa, ustrojstva,

statuta i proračuna , te birannje izvršnih organa upravljanja strankom◦ Intenzitet sastajanja središnjeg organa

Relativno rijetko zbog glomaznosti, = stvarnu vlast imaju

- manji izvršni organi = središnji odbori,.., - još uži izvršni organi (predsjednik, tajnik...) koji rješavaju dnevnu problematiku i konkretiziraju odluke vrhovnog organa

Posrednički oblici organizacije političkih stranaka ◦ Općinske, ◦ Gradske, ◦ Županijske organizacije unutar decentraliziranih država i na razini federalnih jedinica

Podjela stranaka prema članstvu◦ Kadrovske stranke◦ Masovne stranke

Kadrovske stranke ◦ Vrijeme nastajanja - uglavnom 19. st.◦ Obilježja - relativno mali broj članova i njihova nedovoljno intenzivna povezanost unutar

stranke ◦ Način prvog formiranja - kao organizacije uglednih bogatih građana, koji po pravilu nisu

profesionalni političari, ali imaju moć utjecaja na birače pravi građani (koji imaju pravo glasa), samo oni koji imaju vlasništvo

Politički program usmjeren građanima s vlasništvom◦ Težište nije povećanje broja članova, već javno mnijenje u namjeri da tim putem ostvare svoje

ciljeve.◦ Organizacija i politički program = vrlo fleksibilni.

mogućnost da na lokalnoj razini kandidati za zastupnike svoju programsku orijentaciju podešavaju prema konkretnim okolnostima

Cilj – dobiti glasove Rukovodstvo ima naglašeno individualizirani oblik Moć pripada grupi oko parlamentarnog vođe.

Masovne stranke

◦ = organizacije koje imaju masovno članstvo i političku doktrinu na osnovu koje se to članstvo okuplja.

◦ Obilježja relativno čvrsta organizacija, hijerarhija i struktura ambicije mnogo šire od ambicija kadrovskih stranaka

Težište - politička pitanja, ekonomski i uopće društveni život. ◦ Više razina sudionika u funkcioniranju stranke:

birači, simpatizeri, aktivisti, članstvo rukovodstvo stranke.

Program političkih stranaka◦ Program = koherentan skup ciljeva (socijalnih, ekonomskih i političkih) koji se ističu u svrhu

pridobijanja povjerenja građana na izborima◦ Vrste programskih ciljeva

Strateški = se odnose na dugoročnu orijentaciju stranke Taktički = izražavaju konkretni politički trenutak u kontekstu dnevnog funkcioniranja

stranke. imaju veći značaj za stranke jer

-moguće ih je realizirati u relativno kratkom vremenu i putem konkretnih zakona -najčešće su u tijesnoj vezi sa očekivanjem biračkog tijela

Funkcija političkih stranaka◦ A) Osvajanje i vršenje vlasti - kada im je ukazano povjerenje◦ B) Stvaranje umjetnih predodžbi o općedruštvenim ciljevima

Način izlaganja ciljeva – kroz planove, programe, projekte ◦ C) Stvaranje političke i demokratske kulture građana

stvaraju navike u političkom ponašanju građana, što je faktor političke stabilizacije ◦ D) Usmjeravanje individualnih i grupnih nastojanja prema državi

Način = političko-programski ◦ E) Formiranje političkog kadra u državi i društvu uopće

Unutarstranačka demokracija ◦ Uređuje se statutom stranke ◦ Osnovna pitanja unutarstranačke demokracije:

1. Odnos između stranke i članstva; 2. Odnos između viših i nižih organa unutar stranačke organizacije; 3. Način izbora rukovodećih organa; 4. Način funkcioniranja organa stranke; 5. Donošenje odluka stranke.

Financiranje političkih stranaka◦ Brojna rješenja

Često se sredstva za funkcioniranje namiču na nezakonit način, najčešće od strane ekonomskih i financijskih monopola

-Protuočekivanje – protuusluge od državnih organa koji su pod utjecajem tih stranaka. Legalizacija (konstitucionalizacija) političkih stranaka

◦ Prihvaćene ustavima nakon Il svjetskog rata. ◦ Prvi su ih legalizirali

Ustav Italije iz 1947.godine, zatim Temeljni zakon SR Njemačke, Potom Ustav Francuske

◦ Namjera ustavotvorca = da stranke ispoštuju načela pravnog poretka u kojem djeluju. Bez toga nema ni sudske, političke i druge odgovornosti za djelovanje političkih

stranaka. Interesne skupine kao oblik udruživanja radi ostvarivanja interesa građana Pojam interesnih skupina

◦ = udruge Ijudi koje se formiraju radi promoviranja, zaštite ili realizacije odredenih materijalnih, profesionalnih ili sličnih interesa

◦ Za razliku od stranaka, nemaju namjeru direktno vršiti vlast, već vršiti što jači utjecaj(pritisak) na vlast u cilju ostvarenja vlastitih interesa

Zbog toga se i zovu “grupe za pritisak”.◦ Izvori snage intersenih skupina

brojnost članstva, financijska snaga, značaj socijalne grupacije čije interese izražava, sposobnost vodstva da predstavi interese grupacije, metode borbe za te interese

◦ Svaki politički sustav oslanja se na ove grupacije, čak se i legalizira njihov utjecaj. Primjer - u Engleskoj ni jedan zakon koji se tiče života radnika ne može doći na

razmatranje u Parlament bez prethodnog odobrenja sindikata. Nastanak interesnih skupina

◦ 3 uvjeta za nastanak interesne skupine: 1. Sloboda udruživanja 2. Postojanje zajedničkih interesa koji se ostvaruju udruživanjem 3. Mogućnosti države da ostvaruje interese putem političkih odluka ili prava

◦ Popunjavaju praznine izazvane ograničenjima političkih stranaka Iskustvo - stranke više nisu toliko atraktivne za ljude, jer se sve više bave “visokom

politikom” Posljedica - pojava interesnih skupina, koje popunjavaju taj prostor

Vrste interesnih skupina ◦ Po opredjeljenju= interesne skupine:

Globalnog opredjeljenja (sindikati, profesionalna udruženja..) parcijalnog opredjeljenja (udruga bivših političkih zatvorenika)

◦ Prema trajnosti trajne (npr.sindikati) čije postojanje ograničeno ispunjenjem postavljenog cilja (npr. Udruge za uvođenje

prava glasa žena). ◦ Prema ciljevima

Skupine s materijalnim interesima Skupine koje se bave političkim ciljevima

◦ Prema članstvu elitne i masovne.

Najznačajnija interesna skupina◦ sindikati

Sindikati ◦ Pojam = profesionalna organizacija kojoj je cilj obrana zajedničkih interesa svojih članova

Temelje se na uvjerenju da su ekonomske metode borbe dovoljne za ostvarenje cilja radnika◦ Način djelovanja

Ekonomska sredstva borbe (štrajk) Politički instrumenti borbe - zahtjevi prema vladi i parlamentu

Posljedica = gubitak apolitičkog karaktera sindikalizma ◦ Vrste sindikata

radnički, seljački sindikati industrijalaca. Radnički sindikati

najmasovnije interesne organizacije Vrste radničkih sindikalnih organizacija

-Opće i posebne -Regionalne unije = horizontalno povezivanje -Federacije = vertikalno povezivanje sindikata

Načini djelovanja -Izborno sudjelovanje, -štrajk, -utjecaj na političke institucije i javno mnijenje.

Seljački sindikati Ciljevi djelovanja

-politika protekcionizma, -drugi ciljevi kojima bi se olakšao svakodnevni rad seljaka (npr.organizacija tržišta, planiranje itd)

Pravac usmjeravanja zahtjeva - prema vladi Načini borbe za ostvarenje ciljeva - često nasilni i anarhistički oblici

-blokada putova, -demonstrativno uništavanje poljoprivrednih proizvoda.

Organizacije (sindikati) industrijalaca i velikih trgovaca najmoćniji i najuticajniji sindikati Oblici ostvarivanja utjecaja

-u svim fazama političkog života, od izbora pa do izvršavanja političkih odluka (financiranje pojedinih stranaka i sl).

Humanitarne organizacije kao oblik udruživanja radi ostvarivanja interesa građana Smisao stvaranja

◦ Pojam – organizacije koje izražavaju humanu stranu ljudskog bića i egzistencije, koje izražavaju ciljeve usmjerene na poboljšanje društva, čovjeka i sustava vlasti

◦ Ciljevi - ublažavanje posljedice društva koje se primarno bazira na spontanim ekonomskim zakonima ponude i potražnje, borbi za profit i egoističkim interesima

Vrste humanitarnih organizacija ◦ Organizacije za zaštitu ljudskih prava, ◦ za zaštitu okoliša, ◦ Društva za zaštitu ugroženih naroda, ◦ Društva za zaštitu političkih disidenata, ◦ Društva za borbu protiv rasizma itd.

Vjerske organizacije kao humanitarne organizacije◦ Imaju realnu ulogu u političkom životu i vrše određeni politički utjecaj i to:

Preko vjernika, među koje spadaju i nositelji političkog odlučivanja Putem vjerskih i drugih škola Kroz vjerski tisak i medije Kroz utjecaje i veze s vjerski orijentiranim političkim stranka ma(npr.demokršćanska)

7. MEDIJI KAO DIO POLITIČKOG SUSTAVA Demokratska funkcija medija

◦ Smisao funkcije informiraju građane o svemu što je značajno za procese stvaranja i ostvarivanja

prava upoznaju građane dnevno o svemu što se događa u socijalnom miljeu u kome se

kreću i traže svoju dobrobit Pluralizam medija

◦ U viđenju političkih procesa pluralizam medija je: Preslikavanje pluralizma interesa koji postoji u društvu Način da se stvori osnova za najbolje moguće rješenje u datom trenutku

◦ Rješenja koja danas nude mediji kreću se u dijapazonu od ljevice do krajnje desnice Samostalnost medija

◦ Samostalnost = neovisnost u odnosu na nositelje političke vlasti, kao i nositelje pojedinačnih interesa

◦ Cilj mnogih = stalan utjecaj na medije, kako bi im i mediji pomogli u realizaciji njihovih interesa

Mediji i nositelji političke vlasti ◦ Trend u XX stoljeću - zahtjevi za samostalnost medija prvenstveno su usmjereni na obranu i

zaštitu od tadašnje države, Razlog - jer država ostvaruje najveći utjecaj na medije putem cenzure i drugih sličnih

aktivnosti ◦ Danas – se od države traži da pomogne medijima kako bi sačuvali svoju samostalnost u

odnosu na nove nositelje stvarne društvene, ekonomske i političke moći Traži i olakšavanje ekonomske situacije medija

beneficirane tarife telekomunikacijskih usluga,

oslobađanje od poreza na dodatnu vrijednost... Mediji i ekonomski i slični monopoli

◦ Uzrok problema s financiranjem jer je nerazmjeran odnos troškova i prihoda medija◦ Postupanje nositelja financijske moći je takav da su spremni financirati medije radi promocije

svojih interesa Rezultat - sve više medija promovira interese trustova, kompanija, političkih stranaka

i drugih centara moći Mediji i javno mnijenje

◦ Mediji = instrument stvaranja javnog mnijenja◦ Najveći broj građana - potencijalnih birača svoja osnovna saznanja i predstave o društvu

stječe putem medija Najznačajnija je uloga elektronskih medija

JAVNO MNIJENJE KAO DIO POLITIČKOG SUSTAVA Pojam javnog mnijenja

◦ = Skup individualnih mišljenja o jednom problemu od općeg interesa (?) Način stvaranja - djelovanjem niza političkih subjekata, posebno pod uticajem medija

◦ Što se može dobiti sagledavanjem javnog mnijenja? predstava o tome kakvo je “duhovno stanje” društva i kako na temelju toga izgraditi

viziju političkog razvoja◦ Tko se tom predstavom može koristiti?

građani i njihove organizacije centri političkog odlučivanja

Javno mnijenje kao politički odašiljač◦ Razlog borbe za ovladavanje javnim mnijenjem - ako javno mnijenje prihvati određena

stanovišta, onda postoje i najbolji izgledi da će i država prihvatiti te zahtjeve i riješiti ih ◦ Prema javnom mnijenju se ravnaju i neposredni donositelji odluka

Zaključak - onaj tko ovlada javnim mnijenjem stvara podlogu i da ovlada političkim procesima u cjelini

Borba za utjecaj na javno mnijenje◦ Sve udruge nastoje ostvariti određeni uticaj na formiranje javnog mišljenja,

Razlog - da ga oblikuju da prihvati njihova shvaćanja koja su izraz realno postojećih interesa

◦ Javno mnijenje se ne formira spontano = stvara se svjesno, na različite načine i uz nastojanje da mu se da privid objektivnog

mišljenja Stvaranje javnog mnijenja

◦ Tko formira javno mnijenje? = interesne i političke skupine koje imaju dominantan utjecaj

političke stranke, sindikati i ekonomski monopoli Javno mnijenje kreiraju najmoćniji

◦ Što prihvaća javno mnijenje? prihvaća zahtjeve i mišljenja koja iza sebe imaju najveću društvenu moć, tako da

praktično snaga grupacija dominira nad snagom mišljenja. ◦ Javno mnijenje se u načelu razlikuje od stvarnog mišljenja građana

Javno mnijenje i opći interes ◦ Javno mnijenje

nije zbir pojedinačnih mišljenja, nije ni izraz općeg interesa

◦ Građani-birači se u velikoj mjeri ponašaju prema zahtjevima, porukama i sugestijama javnog mnijenja, bez obzira na činjenicu da zahtjevi javnog mnijenja često nisu i njihovi istinski interesi

Javno mnijenje i zakonodavna djelatnost ◦ Realne političke teme su sve manje teme javnog mnijenja i javno mnijenje je u opadanju◦ Sve pojedinačne snage idu za tim da prvo kreiraju javno mnijenje, da bi ga onda uzele kao

objektivnu činjenicu u obrani svojih interesa.◦ KRAJ-

KLASIFIKACIJA POLITIČKIH SUSTAVA

. Sadržaj predavanja:

1. Teorijski pristupi klasifikaciji političkih sustava; 2. Organizacija državne vlasti kao kriterij klasifikacije:

◦ Horizontalna organizacija državne vlasti,◦ Vertikalna organizacija državne vlasti; ◦ 3. Modeli demokracije (Liberalni model, Poliarhija kao model demokracije, Konsocijacija,

Diskurzivni model, Participativni model, Kozmopolitski model, Multikulturalno građanstvo i Mješoviti model).

1. TEORIJSKI PRISTUPI KLASIFIKACIJIPOLITIČKIH SUSTAVA

Prvi pristup komparativnim političkim sustavima sadrži u sebi apstraktni kriterij - logiku idealnih tipova◦ Tvorac pristupa - Max Weber

Ishodište pristupa - logika idealnih tipova. Političke sustave razvrstava na tri vrste utemeljenja legitimacije političke

vlasti: 1) karizmatska vlast – vlast vođe, 2) tradicionalna vlast – konzervativne vrijednosti, 3) racionalna vlast – zakonska vlast.

Metoda idealnih tipova u klasifikaciji političkih sustava: ◦ Idealni tipovi – su teorijski tipovi političkih sustava na osnovu kojih procjenjujemo koliko je

empirijski sustav blizu ili daleko od tih tipova – od ideala.◦ Više teorijskih pristupa klasifikaciji političkih sustava:

1. tradicionalni pristup 2. normativno-institucionalni pristup 3. formalno-institucionalni pristup 4. funkcionalistički pristup 5. ekonomsko-klasni pristup 6. mješoviti pristup.

1. TRADICIONALNI PRISTUP KLASIFIKACIJI političkih sustava: ◦ Pristup polazi od Herodota

Herodot - kao kriterij za klasifikaciju političkih sustava koristi oblik vladavine: Razlika između tri tipa političkih sustava:

monarhija – vlada pojedinac oligarhija – vlada grupa demokracija – vlada narod.

◦ Platon – klasifikaciju temelji na broju onih koji vladaju i načinu na koji vladaju◦ Razlika između dva tipa političkih sustava: ◦ dobri – monarhija, aristokracija, demokracija,◦ loši – tiranija, oligarhija. ◦ Aristotel

Dva segmenta važna za klasifikaciju 1) upravljanje prema općem dobru i 2) broj onih koji vladaju

Razlikovanje dva tipa političkih sustava dobri – monarhija, aristokracija, politea (mnogo) loši – tiranija, demokracija, oligarhija (malo)

◦ Machiaveli Temelj klasifikacije: – tko je nositelj vrhovne vlasti u određenoj državi? Razlikovanje dva tipa političkog sustava:

monarhija – naslijeđem se dolazi na vlast republika – postoje izbori

◦ Jean Bodin: Temelj klasifikacije: - mjesto suverene vlasti (je li vlast nedjeljiva, neprenosiva, apsolutna)

monarhija – gdje je suveren samo jedan

aristokracija – gdje je suverena manjina demokracija – gdje je suverena većina

◦ Montesquie Osnova klasifikacije: – mjesto u kome je locirana suverena (lokalna) vrhovna vlast:

republika – kao kolektivno tijelo naroda – načelo vladavine je načelo vrline monarhija – vlast u rukama vladara – načelo časti despocija – vlast pojedinca – princip zastrašivanja

2. NORMATIVNO-INSTITUCIONALNI PRISTUP klasifikaciji političkih sustava ◦ Temelj pristupa - priroda načela organizacija vlasti◦ Autor pristupa Karl Loewenstein

Razlikovanje dva globalna modela političkog sustava 1) konstitucijski sustavi(demokracija) 2) autokracija

◦ 1) Demokracija Polazište – vlast je podijeljena i međusobno kontrolirana Pojavne forme demokracije:

Neposredna demokracija Antički ideal zajednice u kome su mali gradovi – države (polisi) Slobodni građani se sakupljali na trgu i donosili odluke o njihovim

životima Skupštinski sustav vlasti Parlamentarni sustav vlasti Predsjednički sustav vlasti

◦ 2) Autokracija autoritarne autokracije:

apsolutna monarhija, cezarizam

totalitarne autokracije: tradicionalna, socijalistička, Fašistička.

3. FORMALNI PRISTUP klasifikaciji političkih sustava: ◦ Kriterij klasifikacije – broj političkih stranaka

Jednostranački politički sustavi Dvostranački politički sustavi Višestranački politički sustavi.

4. FUNKCIONALISTIČKI PRISTUP klasifikaciji političkih sustava ◦ Autor pristupa Gabriel Almond

kriterij klasifikacije - politički sustav kao skup funkcija Dva pristupa klasifikaciji

a) Klasifikacija koja polazi od stupnja diferenciranosti političkih uloga b) Klasifikacija koja polazi od stupnja specijalizacije institucija

a) Klasifikacija koja polazi od stupnja diferenciranosti političkih uloga: tradicionalno i moderno društvo

zahtjeva podjelu rada i povećavaju se profesije Posljedica - pojava čitavog niza specijalnih političkih uloga koje se

usložnjavaju a) Klasifikacija koja polazi od stupnja specijalizacije institucija:

Predindustrijska društva Nema razvoja industrije i podjele rada, Nema ni institucija

Zapadna društva Totalitarna – naslanjaju se na tradicionalna društva

5. EKONOMSKO-VLASNIČKI PRISTUP klasifikaciji političkih sustava ◦ Kriterij klasifikacije – klasni kriterij

Dva tipa političkih sustava kapitalistički socijalistički

6. MJEŠOVITA PODJELA VLASTI kao pristup klasifikaciji političkih sustava: ◦ Polazište – korištenje više kriterija klasifikacije:

a) Stupanj ekonomskog razvoja b) Karakter političkih ideologija c) Tip vlasti

◦ Pravljenje razlike između socijalističkih kapitalističkih i zemalja u razvoju.

2. ORGANIZACIJA DRŽAVNE VLASTI KAO KRITERIJ KLASIFIKACIJE Svrha klasifikacije – daje odgovor na pitanja - kakav je skup državnih institucija, način njihovog izbora,

organizacije i nadležnosti kao i njihov međusobni odnos Dva su pristupa klasifikacije koja se temelje na organizaciji državne vlasti:

◦ Horizontalna organizacija vlasti◦ Vertikalna organizacija vlasti

a) HORIZONTALNA ORGANIZACIJA VLASTI ◦ Horizontalna organizacija vlasti = raspodjela funkcija državne vlasti između različitih organa

vlasti na istoj razini: zakonodavna, Izvršna i sudska vlast Zakonodavna vlast

donosi ustav, zakone i druge pravna akte ukida ili mijenja postojeće

Izvršna vlast primenjuje i provodi zakone koje je donijela zakonodavna vlast (parlament,

skupština, …) u modernoj političkoj teoriji i vlasti = može i sama donositi izvjesne mjere i

zakone (koje često i zloupotrebljava) Sudbena vlast –

presuđuje u sporovima između raznih subjekata prava (fizička i pravna osoba, institucije),

kažnjava krivca za povredu pravnog poretka. Tri su tipa horizontalne organizacije vlasti:

◦ Sustav jedinstva vlasti ◦ Predsjednički sustav ◦ Parlamentarni sustav ◦ 1. SUSTAV JEDINSTVA VLASTI

skupštinski sustav(konventski-fran.) = središnje mjesto zauzima skupština, neposredni izbori skupštine od strane građana

Obilježja skupštinskog sustava: Bira i imenuje predstavnike izvršne vlasti i sudske vlasti Izvršna vlast nema mogućnost tražiti raspuštanje skupštine Ostali organi vlasti su određeni i funkcionalno podređeni skupštini

zato se naziva SUSTAV JEDINSTVA VLASTI ◦ 2. PREDSJEDNIČKI SUSTAV

Prva karakteristika: sustav stroge podjele vlasti. 2 oblika predsjedničkog sustava:

1) monocefalna ekzitutiva - predsjednik je u isto vrijeme i šef države i šef vlade a

2) bicefalna – predsjednik je šef države (npr. monarhija – monah, republika – predsjednik; šef vlade – posebno)

Druga karakteristika: odsustvo mehanizma na druge vlasti i obrnuto. Parlament ne može oboriti predsjednika.

Predsjednik ne može raspustiti parlament. Treća karakteristika: stroga podjela poslova.

Sudska vlast pripada sudovima koju obavljaju temeljem samostalnosti i nezavisnosti. (kočnica-ravnoteža vlasti)

◦ 3. PARLAMENTARNI SUSTAV– sustav meke (gipke) podjele vlasti odgovornost vlade prema parlamentu izbor vlade u parlamentu parlament nadzire i kontrolira vladu (zastupničko pitanje, interpelacija,

glasovanje o povjerenju vladi, glasovanje o proračunu) Ovlasti parlamenta:

ustavotvorne (donosi ustav) zakonodavne (donosi zakone) kontrola vlade.

IZBORNI SUSTAV ◦ Vrste – većinski, proporcionalni i mješoviti◦ VEĆINSKI IZBORNI SUSTAV

U dvostranačkim oblicima vlasti Pobjednik izbora je onaj tko osvoji jednostavnu većinu (50% + 1).

◦ PROPORCIONALNI IZBORNI SUSTAV Provodi se u višestranačkim političkim sustavima. Uvjet ulaska u parlament = cenzusi za ulazak u parlament

= samo ona stranka koja ostvari više od propisanog % ulazi u parlament i Izuzeci - cenzus koji se tiče manjina, manjinskih stranaka, ulaze i s manjim

%, kako bi manjine imale svoju političku predstavljenost. ◦ MJEŠOVITI IZBORNI SUSTAV

= kombinacija većinskog i proporcionalnog (razmjernog) sustava. POLOŽAJ ŠEFA DRŽAVE

◦ Izbor u parlamentu : Stvarne ovlasti jako male, Predsjednik samo simbolički šef države

◦ Neposredni izbor građana Šef države se poziva na politički integritet, čvrst polo žajpredsjednika, jake ovlasti.

BROJ DOMOVA U PARLAMENTU: ◦ jednodomni

jedna skupština birana od strane građana◦ dvodomni

donji dom – građani, gornji dom – predstavnici u članicama države (federacija)

◦ višedomni konfederacija izdvojeni građani aristokracija.

NAČIN IZBORA VLADE ◦ Kabinetska vlada (u Vel. Britaniji

= postoji uži kabinet = ministri koji čine dio vlade, koji je izdvojen kao kabinet

◦ Parlamentarna vlada (npr. Vlada u BiH) Bira se u parlamentu, ima ministarski sastav i vezana je za parlament

◦ Kancelarska vlada (Njemačka i Austrija) Parlament bira predsjednika vlade koji bira ministre koji mu odgovaraju

b) VERTIKALNA ORGANIZACIJA VLASTI ◦ = teritorijalna organizacija vlasti◦ određuje uspostavljanje organa državne vlasti na različitim razinama vlasti

uspostavlja odnosi između središnjih i ostalih organa vlasti◦ U okviru vertikalne organizacije vlasti razlikuju se:

unitarna država složena država konfederacija lokalna samouprava

1. Unitarna država ◦ Jedinstvena prosta država (po organizaciji) s jedinim središnjim nositeljem državne vlasti◦ Funkcije državne vlasti nisu podijeljene između središnjih i nižih organa vlasti, ali mogu

postojati određene disperzije vlasti.◦ U načelu možemo razlikovati tri načina na koje unitarne države mogu disperzirati vlast:

dekoncentracija, decentralizacija i devolucija. Dekoncentracija – se odnosi isključivo na upravnu organizaciju i označava premještaj mnogih državnih

službenika iz glavnog grada. U prilog dekoncentriranom sustavu govori to što se posao grana, smanjuju se troškovi i središnjim uredima omogućuje da se usredotoče na kreiranje politike.

Decentralizacija - je drugi i politički važniji način disperzije vlasti. U njemu se provedba politike delegira pod nacionalnim tijelima, kao što su lokalni organi vlasti, ili niz drugih agencija.

Devolucija – jest treći i najradikalniji oblik disperzije vlasti. Ona nastaje kada središnja vlast nižim razinama da autonomiju odlučivanja (uključujući neke zakonodavne ovlasti). U Ujedinjenom Kraljevstvu, devoluirane skupštine uvedene su 1999. godine, u Škotskoj i Walesu.

2. Složene države (unije, federacije, regionalne države) ◦ Unija – zajednica država (Francuska)

1) Sjedinjena 2) Realna 3) Personalna – države koje priznaju istog vladara

◦ Federacija – savezna država (Njemačka) Suplemacija federacije – kada su organi vlasti na saveznoj razini na vlasti Autonomija federalnih jedinica – svaka članica ima izvjestan stupanj autonomije.

◦ Regionalne države (Italija, Španjolska) – regije su ustavne kategorije sa svojim razinama vlasti. Regije imaju pravo ustavnosti, nezavisnosti, nemaju odlike državnosti.

3. Konfederacija ◦ = savez suverenih država ◦ sama po sebi nije država (slična je uniji - unije su šire)◦ mora postojati ugovor (ne ustav!!!) o formiranju, ◦ nemaju supremaciju saveznih organa vlasti kao što je slučaj kod federacije.

4. Lokalna samouprava = osnovna (najniža) razina organizacije vlasti u svakoj državi

Postoji u svim oblicima države = oblik odlučivanja u lokalnim zajednicama,

najbliža antičkom idealu neposredne demokracije◦ Organizacija lokalne vlasti:

1. Jednostupanjska – lokalna i središnja vlast (između nema ništa) Finska, Slovenija, Estonija

2. Dvostupanjska – lokalna, regionalna i središnja vlast. Švedska, Grčka, Nizozemska, Češka

3. Trostupanjska – lokalna, okrug, regija, središnja vlast. Italija, Poljska, Francuska

3. MODELI DEMOKRACIJE KLASIFIKACIJA MODELA DEMOKRACIJE:

◦ 1. Liberalni model ◦ 2. Poliarhija kao model demokracije◦ 3. Konsocijacija (konsenzualni model) ◦ 4. Diskurzivni model◦ 5. Participativni model◦ 6. Kozmopolitski model◦ 7. Multikulturalno građanstvo◦ 8. Mješoviti model (diskurzivno poliarhički socijalni model demokracije)

1. LIBERALNI MODEL DEMOKRACIJE

◦ Organiziran oko vrijednosti slobode i vlasništva (brani pojedinca kao nositelja vlasništva)◦ Dvije ideje temeljne

vlasništvo (privatno vlasništvo) individualizam

◦ Tipovi liberalnog modela demokracije Klasični model (klasični liberalizam) Moderna liberalna demokracija (moderni liberalizam) neo-liberalni model demokracije

Klasični model (klasični liberalizam) Nastao kao politička filozofija u Velikoj Britaniji u doba prosvjetiteljstva kao suprotstavljanje

apsolutnoj monarhiji, merkantilizmu, klerikalizmu… To je prvi koncept individualnih prava i vladavine zakona Prvi filozof liberalizma – John Locke (1632-1704); Locke je ideju “prirodnog prava” vidio u “životu, slobodi i vlasništvu” Adam Smith (1723-1790) - teorija prirodnog prava – začetnica suvremene koncepcije ljudskih prava –

zastupao je doktrinu “laissez-faire” koja se odnosila na minimalnu intervenciju države u funkcioniranje kapitalističke privrede.

U SAD liberalisti: Thomas Jefferson i James Madison. Klasični liberalizam je promicao ideju države kao “noćnog čuvara”, čije su funkcije ograničene

uglavnom na osiguranje vladavine zakona.◦ Moderna liberalna demokracija

Vrijeme nastajanja - početak 20 st., I dalje se naglašava individualni liberalizam

naglašavanje političke participacije oslanjanje na teritorijalnu predstavljenost isticanje stranačkog natjecanja jačanje nacionalne države (kroz nacionalne institucije i ekonomiju).

◦ Neoliberalni model demokracije Vezan za fazu globalizacije;

ugrožava sva navedena načela demokracije Vrši se globalizacija trgovinskih i robnih sustava Tehnološke inovacije i njihovo ubrzano širenje. Formiranje nadnacionalnih proizvodnih struktura Snažna regionalizacija (politička i ekonomska)

formiraju se novi entiteti = regije koje prelaze granice postojećih država, ono što ih drži na snazi je snažan ekonomski interes i kapital.

Raste egzistencijalna nesigurnost (s ekonomskog aspekta) Klimatske promjene zadiru u središte egzistencije (ekološka kriza)

Ekspanzija komunikacijskih sustava: stvaranje virtuelne stvarnosti, nekritički postavljeni konzumenti informacija koju proizvodi politička manipulacija…

2. POLIARHIJA KAO MODEL DEMOKRACIJE ◦ Tvorac američki politolog Robert Alan Dahl ◦ Cilj - poboljšati demokraciju◦ Put i instrumenti:

1) Participacija - sudjelovanje građana u politici Cilj - da se više uključe u politički život

2) Kompetencija političkih elita – time se uvodi smjenjivost političkih stranaka 3) Slobodni i neometani izbori 4) Većinsko odlučivanje 5) Snažno poštovanje izborne volje građana 6) Snažno i demokratsko javno mnijenje 7) Vraćanje osnovnim vrijednostima posredničke demokracije.

3. KONSOCIJACIJA – KONSEZUALNI MODEL DEMOKRACIJE ◦ = u demokracija usaglašavanja i demokracija koja koristi pravo veta◦ Tvorac Arend Lijphart

Dizajniran je za multietnička i multikonfesiona društva. Naglašava proces pregovaranja političkih elita Isključuje većinsko odlučivanje Političke elite su opremljene pravom veta (veto-zabrana)

4. DISKURZIVNI MODEL DEMOKRACIJE ◦ Tvorac Jürgen Habermas

alternativa svemoćnoj državi, ali i liberalnoj demokraciji građani trebaju zamijeniz homo economicusa koji je egoistički nastrojen Polazi od Hegelove trijade =

„Građansko društvo je sfera univerzalnog egoizma, obitelj je sfera partikularnog altruizma država je sfera univerzalnog altruizma (ljubav prema čovjeku)“

Model se opire ekonomskoj racionalnosti (maximum profita po svaku cijenu) i zalaže se za komunikacijsku racionalnost.

U diskurzivnom modelu razvija se javna sfere i javno dobro. 5. PARTICIPATIVNI MODEL DEMOKRACIJE

◦ Carole Pateman (engleska politologinja)◦ Najsnažnija kritika neoliberalne demokracije,

Direktna participacija građana u sustav političkog odlučivanja na svim razinama vlasti Snažan građanski aktivizam Direktno suprotstavljanje liberalnoj, elitističkoj i korporativnoj formi demokracije Ovaj model obuhvaća i velik udio raznih formi neposredne demokracije (učešće

građana u odlučivanju u sferi rada, vraćanje radničkim i sindikalnim načelima), reafirmacija same uprave.

Zahtjev za snažnim civilnim društvom Zahtjev za više socijalne i ekonomske jednakosti Favorizira procese deprofesionalizacije politike.

6. KOZMOPOLITSKI MODEL DEMOKRACIJE ◦ Tvorac David Held

Nastoji proširiti okvire demokracije kako bi išao u susret s globalističkim traženjima u preuređenju države i društva.

Nastoji uklopiti integraciju nacionalne i državne razine u globalnu razinu organiziranja

Zagovara dozirano i postepeno utapanje nacionalne države u globalnu zajednicu. 7. MULTIKULTURNO GRAĐANSTVO KAO MODEL DEMOKRACIJE Will Kymlicka

manjinska prava nastoji inkorporirati u liberalnu teoriju. Ističe 3 skupine manjinskih prava:

1.pravo na distinktan tretman – pravo na prepoznavanje manjinskog identiteta (etničkog i drugog - spolne, socijalne razlike)

2. pravo na samoupravu 3. pravo na političko predstavljanje na razini središnje države – biramo

središnju vlast Sva ova prava su u funkciji zaštite manjinske grupe

Brani koncept diferenciranog građanstva nasuprot konceptu univerzalnog građanstva.

pojedinac je nositelj političkih prava i sloboda, to je univerzalno načelo, ali nije dovoljano

Nužno ga je dograditi pozitivnom diskriminacijom 8. MJEŠOVITI MODEL DEMOKRACIJE

◦ Jedna vrsta elektičkog modela◦ Izmiješani s različitim elementima,

nekritičko mješanje i utjecaj kulture. KRAJ

IZBORI I IZBORNI SUSTAVI KAO DIO POLITIČKOG SUSTAVA . Struktura predavanja

1. Izbori – pojam i određenje 2. Izborno pravo 3. Izborni sustavi i stranački sustavi 1. IZBORI - POJAM I ODREĐENJE Izbori

◦ demokratska metoda uspostave predstavničkih tijela naroda; ◦ proces biranja između više alternativa ili čin kojim se biraju osobe za određene političke

funkcije; ◦ najvažniji oblik institucionaliziranog političkog sudjelovanja i onaj oblik političkog sudjelovanja

u kojemu najmanju važnost imaju sociostrukturna raslojavanja; ◦ tehnika uspostavljanja nekog tijela; kao takvi imaju su značajan doprinos izgradnji moderne

demokracije Značenje izbora je različito u različitim političkim sustavima! Značaj i funkcije izbora Izborni se sustavi ubrajaju u najvažnije političke institucije u modernim demokracijama. Najutjecajniji politolozi 20. stoljeća proglasili su ih “najtemeljnijim elementom predstavničke

demokracije” (Lijphart), “najbitnijim dijelom djelovanja političkog sustava” (Sartori), ali i potencijalno najmoćnijim manipulativnim sredstvom politike (Taagepera i Shugart).

Izbori mogu biti: prema glavnim strukturnim obilježjima i funkcijama: kompetitivni, semikompetitivni i nekompetitivni; prema institucionalnim obilježjima: parlamentarni, predsjednički, premijerski i gradonačelnički; prema razinama izborne politike: europski, nacionalni, regionalni i lokalni; prema posebnim kontekstualnim obilježjima: konstitutivni, predkonstitutivni, kritični,

protupobunjenički, prosvjedni, honoracijski, postkonfliktni, intrakonfliktni itd. Glavni akteri izbora su: birači kandidati političke stranke izborni savezi izborna administracija političke institucije masovni mediji …

Tehnička pitanja mogu biti presudna kod izbora: o Neposredni ili posredni izbori?o Koliko često treba održavati izbore?o Tko treba provoditi izbore: vlada ili nezavisno tijelo?o Treba li bilo kome oduzeti pravo glasa?o Registracija biračao Kvaliteta izbornog osobljao Utjecaj bogatstva Tri tipa izbora: Mogućnost izbora i sloboda izbora moraju biti pravno osigurane: Izbore za koje postoje takve pretpostavke zovemo kompetitivnim izborima Kada postoje ograničenja različite vrste koja ograničavaju izbor i slobodu biranja, takve izbore zovemo

semikompetitivnim izborima Ako su biraču načelno uskraćeni izbor i sloboda biranja, govorimo o nekompetitivnim izborima Izborna obveza Izborna obveza je zakonska norma kojom se propisuje sudjelovanje na izborima Izborna obveza postoji npr. u Belgiji, Grčkoj, Luksemburgu, Peruu, Australiji U većini zemalja nema izborne obveze

◦ Budući da se u slobodnim izborima na birače ne smije vršiti nikakav pritisak, birači moraju imati slobodu i ne izaći na izbore

◦ U tom smislu izborna obveza proturječi slobodi izbora Izborna obveza može se nazvati i moralnom obvezom sudjelovanja u izborima i donošenja odgovorne

izborne odluke Funkcije izbora

Funkcije kompetitivnih izbora: ◦ Legitimiranje političkog sustava i vlade◦ Prenošenje povjerenja na osobe i stranke◦ Regrutiranje političke elite◦ Kanaliziranje političkih sukoba u postupke mirnog rješavanja◦ Podizanje političke svijesti građana◦ Predstavljanje mišljenja i interesa biračkog tijela ◦ Povezivanje političkih ustanova s preferencijama birača◦ Uspostavljanje kontrolno sposobne opozicije itd.

. Funkcije semikompetitivnih izbora:- Pokušaj legitimiranja postojećih odnosa vlasti

- Političko smirivanje prema unutra a stjecanje ugleda prema vani.Funkcije nekompetitivnih izbora:- Mobilizacija svih društvenih snaga- Učvršćivanje političko-moralnog jedinstva građanstva itd.

Značenje demokratskih izbora: U zapadnoj demokraciji izbori su temelj liberalnog razumijevanja demokracije

Vodstvo je izvedeno iz izbora → legitimiraju vodstvo (politička legitimacija)◦ vlada potekla iz izbora → priznaje se kao demokratska

(tehnika izbora vlade → u parlamentarnim sustavima→ mandatar → kabinet → potvrda od strane predsjednika Republike i parlamenta)

kompetitivni (demokratski) izbori legitimiraju politički sustav Načela izbora u u liberalno-pluralističkoj demokraciji: Izborni zakon izbore podvrgava jednakim mjerilima Omogućeno je nadmetanje kandidata Jednakost šansi na području izbornog nadmetanja Sloboda biranja koja se osigurava tajnim glasovanjem Provodi se određeni izborni sustav (pravila pretvaranja glasova u mandate) Izborna odluka traje za vrijeme jednog izbornog razdoblja. 2. IZBORNO PRAVO Jedna od temeljnih pretpostavki moderne demokracije jest priznavanje općeg, jednakog, izravnog i

tajnog izbornog prava Izborno pravo se konstituiralo kroz povijesne procese, u tom smislu: Razvoj izbornog prava je povezan s dva procesa:

Procesom industrijske revolucije, razvojem proizvodnih snaga, društvenog raslojavanja, razvojem radničkog pokreta

Procesom tzv. nacionalne revolucije u obliku nation-building Načela izbornog prava:

1.Opće izborno pravo – svi državljani neovisno o spolu, rasi, jeziku, prihodu/posjedu, profesiji, klasi, naobrazbi, vjeri, političkom opredjeljenju imaju pravo glasa i mogu biti birani2. jedanko izborno pravo – težina glasova svih s pravom glasa mora biti jednaka3. Tajno izborno pravo – odluka birača mora biti nepoznata drugima4. Izravno izborno pravo – u izravnim izborima birači sami određuju nosioce mandata, dok u posrednim izborima postoje posrednici između birača i zastupnika

Biračko pravo je: Jedno od najvažnijih političkih prava građana Biračko pravo jamči građanima da će sudjelovati u konstituiranju državnih organa Kroz biračko pravo praktično se iskazuje narodni suverenitet Može biti pasivno i aktivno. Glavni strukturni elementi izbornog sustava: izborni okruzi oblici izbornog natjecanja postupci glasovanja metode pretvaranja glasova u mandate Oblici izbornog nadmetanja:

Važan element u strukturi izbornog sustava je izborno nadmetanje. U izbornom nadmetanju gdje se bira više od jednog predstavnika važno je praviti razliku između:

◦ pojedinačne kandidature i ◦ sustava lista (pojedinaca ili stranaka).

Ovisno o obliku liste i strukture glasovanja, birač može više ili manje utjecati na izbor natjecatelja i na stranačkoj listi i na pojedinačnoj kandidaturi

Liste mogu biti:krute, otvorene i slobodne.

. Kruta lista ne omogućuje biraču da izrazi svojeglasačke preferencije među kandidatima stranke za koju se opredijelio, već primorava birača da glasuje za listu u cjelini (en bloc), iako možda ne podržava neke od istaknutih kandidata na stranačkoj listi koju inače preferira. Primjena krute liste povećava ovisnost zastupnika o političkoj stranci, a stranka ima odlučujući utjecaj na strukturiranje liste, odnosno na poredak kandidata. Poredak kandidata na stranačkoj listi ima veliko značenje jer će se tim redoslijedom dijeliti osvojeni mandati.

. Otvorene ili slabo strukturirane liste pružaju biraču veću slobodu izbora individualnog kandidata

unutar sustava lista. Birač prvo bira stranku, a tada unutar stranačke liste izražava svoje preferencije za određene

kandidate. Slobodna lista pruža biraču najveće mogućnosti jer on može sastaviti svoju listu od prijedloga

kandidata različitih političkih stranaka. Postupak glasovanja Postupak glasovanja najneposrednije je vezan za oblik liste. Razni izborni sustavi u svijetu propisuju i razne vrste i broj glasovanja.: U nekim sustavima glasovanje je pojedinačno (svaki birač ima jedan glas. Neki sustavi omogućuju svojim biračima preferencijsko glasovanje, tj. Izražavanje vlastitih preferencija

između pojedinačnih kandidata. Neki omogućuju kumulativno glasovanje – dopušta biraču davanje više glasova određenom

kandidatu. U alternativnom glasanju birač ima mogućnosti navođenja prve, druge, treće preferencije… Posebna vrsta glasanja jest tzv panaširanje, koje pruža glasaču opciju da glasuje za kandidate različitih

političkih stranaka, odnosno da miješa kandidate jedne političke stranke s kandidatima druge političke stranke.

Metode preračunavanja glasova u mandate:većinski i razmjerni izbori VEĆINSKI IZBORI pobjeđuje većina cilj predstavništva: stvaranje većine Dva pristupa u formiranju većine:

Sustav apsolutne većine (natpolovična većina ili 50% + 1 glas) poznat i kao sustav dvokružnog ili višekružnog glasovanja)Sustav relativne većine ili sustav najvećeg broja (First Past Tense)

RAZMJERNI IZBORI odlučuje udio cilj predstavništva: odraz biračkog tijela

◦ Nastao da bi raspodjela mandata bila što približnija broju glasova koji su pojedine stranke dobile

◦ Metode preračunavanja glasova: D’Hondtova, Hagenbach-Bishoffova metoda, Hare/Niemayerova metoda …

3. Izborni sustavi i stranački sustavi: Izborni sustavi

Izborni sustavi sadrže modus u kojemu će birači izraziti svoju stranačku i/ili kandidatsku preferenciju u glasovima i glasove prevesti u mandate

Izborni sustavi uređuju taj proces utvrđivanjem podjele na izborne okruge izbornog nadmetanja, glasovanja i preračunavanja glasova

model interakcije: Izborni sustavi utječu na formiranje i ponašanje stranačkih sustava

Stranački sustavi: Stranački sustavi

Analiziraju se prema svojoj strukturi pomoću obilježja kao što su broj, veličina, podjela vlasti, položaj, strategijska konstelacija stranaka spram drugih

◦ Izborni sustav je jedna od varijabli za tumačenje organizacijskih i funkcionalnih stranačkih sustava

Temeljna pitanja i postavke za istraživanje izbornih sustava Tri su osnovna pitanja:

◦ Koliko su važni izborni sustavi? Izborni sustavi oblikuju volju birača i rezultate izbora

◦ U kojem pravcu djeluju izborni sustavi? Izborni sustavi djeluju u složenom sklopu različitih čimbenika, različitih u pojedinim

državama i vremenima◦ Kako se vrednuju učinci izbornih sustava?

Moguća su različita vrednovanja s obzirom na različite sociopolitičke pretpostavke Stranački sustavi – pojam i određenje Stranački sustav je strukturni sklop cjeline stranaka u jednoj državi Elementi stranačkog sustava:

Broj stranaka Odnosi u veličini stranaka Odnosi u njihovoj ideologijskoj udaljenosti Obrasci njihove interakcije Odnos stranaka spram društvenih skupina Stav stranaka spram političkih sustava

Stranački sustavi u demokratskom društvu tvore sjecište ka kojemu konvergiraju sve političke stranke; sve što je politički važno nalazi svoje mjesto negdje unutar stranaka i njihovih uzajamnih odnosa

Stranački sustavi - tipologija VEĆINSKI IZBORI

spriječavaju cijepanje stranaka - male stranke imaju male šanse da osvoje mandate koncentracija i stvaranje dvostranačja stabilne vlade politička umjerenost poticanje smjene vlade

RAZMJERNI IZBORI

Široka je reprezentacija mišljenja i interesa sprečavaju umjetne političke većine Omogućuju poticanje spojivih većina s udjelom etničkih odnosno religijskih skupina sprečavaju ekstremizam prihvaćanje društvenih promjena sprečavaju monopol neke političke stranke zahvaljujući izbornom stavu

KRAJ NEDEMOKRATSKI SUSTAVI VLASTI . Struktura predavanja Osnovni pojmovi Klasifikacija političkih sustava Nedemokratski režimi Osnovne kategorije: moć, vlast, vladavina, politički sustav Mo ć , prema Weberu, predstavlja izglede da se u okviru jednog društvenog odnosa provede vlastita

volja uprkos otporu i bez obzira na to na čemu se zasnivaju ti izgledi. Najbitnija su dva značenja moći:

◦ Moć pojedinca u odnosu na društvene skupine i◦ Moć društvenih skupina.

. Osnovni izvori moći:

◦ Materijalno bogatstvo i vlasništvo

◦ Status i◦ Znanje

Oblici moći se razvrstavaju po dva kriterija:◦ Prema posjedovanju – pojedinačna moć i društvena moć◦ Prema području ljudskog djelovanja –

ekonomska moć, politička moć i duhovna moć

. Ekonomska moć proistječe iz vlasništva i raspolaganja materijalnim dobrima Politička proistječe iz uloge i vrste političkih subjekata u društvu i Duhovna moć proistječe iz sfere ideja, znanja, religije, kao i drugih kulturnih sadržaja . Strukturu moći čine:

◦ Nositelji moći◦ Uvjeravanje ◦ Materijalno bogatstvo◦ Statusni simboli◦ Kontrola društvenih normi ◦ Dominacija i hijerarhija

.◦ Vlast predstavlja institucionaliziranu moć

Državna vlast je najmoćnija i najveća politička vlast Za strukturu političke vlasti značajna su tri čimbenika:

◦ Stabilnost i trajnost vlasti◦ Osnovni sastavni elementi vlasti i◦ Uzajamni odnosi između elemenata vlasti

. Funkcije političke vlasti proistječu iz potreba, interesa i moći određenog društva, društvenih skupina

(klasa i elita) i pojedinaca Osnovni cilj vlasti je pribavljanje legitimiteta Weberova tipologija legitimacije vlasti:

◦ Racionalna vlast ◦ Tradicionalna vlast i◦ Karizmatska vlast

. Vladavina je institucionalizirani oblik upravljanja. Dva su tipa vladavine:

◦ A) autokracija i◦ B) demokracija ◦ A) Autokracija ili autoritarni poredak je tip neograničene i apsolutističke vladavine koji

označava vladavinu pojedinaca ili male skupine ljudi samovoljom nad cijelim društvom. Mogu biti:

◦ autoritarne monarhije◦ osobna vladavina◦ dominantne stranke◦ vladavina vjerskih vođa◦ vojna diktatura ◦ Autoritarni politički sustavi:

1. autoritarne monarhije •Srednji Istok (SaudijskeArabija) –šeici, sultani•U zapadnoeuropskim zemljama –svedeni na simbolične figure

2. osobna vladavina •Postkolonijalna afrička društva, u zemljama bez jakih institucija vlasti•Plemenska tradicija, institucija zaštitnika

3. dominantne stranke •Iskušavanje granica demokracije

•Dopušta izborno nadmetanje ali dominantna stranka ostaje na vlasti zahvaljujući kontroli medija, resursa vlasti (kontrola javnih resursa)

Autoritarni politički sustavi: 4. vladavina vjerskih vođa

•Najrjeđi oblik•U islamskim zemljama; svećenstvo (ulama) treba vladati –nema odvojenosti svjetovne i vjerske vlasti

5. vojna diktatura •Uobičajene u Africi, Aziji, Latinskoj Americi u doba hladnog rata•Vojska bi preuzela vlast kao reakciju na domaće političke i ekonomske probleme, a onda i ostala na vlasti uz potporu velesila (SAD ili ex-SSSR)

. Načini vladanja u autokracijama: Načini vladanja u autokracijama:

◦ Despocija – apsolutna samovolja vladara◦ Tiranija – nasilničko vladanje◦ Diktatura – jedna osoba ili manja skupina ljudi uzurpira vlast i održava ograničenja i kontrolu

Tipovi diktature:◦ Obična diktatura – monopoliziranje ključnih poluga državnog aparata◦ Cezaristička diktatura – vladanje uz pomoć izmanipuliranih masa◦ Totalitarna diktatura - apsolutna uzurpacija vladavine i◦ Manipulativna diktatura – objedinjuje sve prije navedene.

Demokracija: B) Demokracija •Vladavina naroda, samovlada (neposredna/participativna, liberalna, poludemokracija)

1. Neposredna (participativna) demokracija Građani sami odlučuju bez posredničkih institucija Država i društvo postaju isto Primjer: drevna Atena

2. liberalna demokracija Odluke donose izabrani političari koji predstavljaju narod Djeluju unutar formalnih granica osmišljenih da bi se zaštitila manjinska i pojedinačna prava Moderne demokracije Zapadne Europe, Sjeverne Amerike, Australije, Novog Zelanda, Japana Obilježja: Predstavnička vladavina (predstavljanje interesa nositelja vlasti) Ograničena vladavina (sprječava tiraniju većine) .

3. Poludemokracija •Objedinjuje demokratske i autoritarne elemente

“demokratski despoti”: kontroliraju izborni proces Prava pojedinaca se krše nezavisna tijela, poput medija, se nadziru

“demokratske marionete”: Iako su izabrani–usmjeravaju ih

drugi nositelji vlasti: vojska, etnički vođe ili bande kriminalaca Istoznačnice za poludemokraciju:

autoritarna demokracija, osporena demokracija, vođena demokracija … Konsolidirane i tranzicijske države: Kosolidirana država: Ona država u kojoj su institucije vlasti etablirane i prihvaćene Političko nadmetanje se odvije unutar tih institucija Svi akteri prihvaćaju pravila političke igre Strukture moći su “institucionalizirane”i osiguravaju stabilan okvir političkog djelovanja Promjene se događaju u sklopu postojećeg političkog okvira (miran prijenos vlasti) Tranzicijske države: Prelaze iz jednog oblika vladavine u drugi Neriješeno, pa i eksplozivno političko stanje

Pravila se osmišljavaju tijekom igre i akteri su važniji od institucija Političari moraju sami osmisliti nove institucije Tranzicije redovno stvaraju dobitnike i gubitnike (nesuglasice iznutra i napadi izvana) Tranzicija nije obilježje samo postkomunističkih zemalja ona se događa i u latinoameričkim, afričkim

postmilitarističkim državama… Moguće su i tranzicije iz demokracije

Tri faze demokratizacije: Liberalizacija:

Autoritarni režim popušta pritisak, ublažava se represija i omogućava otvorenije političko nadmetanje; smanjuje se cenzura Oporba jača i postojeći vladari shvaćaju da je njihovo vrijeme prošlo

Tranzicija Uvode se demokratske institucije; održavaju se konstitutivni izboriCilj: uspostava slobodno izabrane vlasti sa suverenim autoritetom2 načina tranzicije:

◦ reforme - postojeće elite pokreću mirne promjene◦ “ruptura” – oporba preuzima inicijativu, a stari se režim urušava izvana, čak i nasilno ◦ Konsolidacija

Svi najvažniji akteri navikavaju se na novu demokraciju i prihvaćaju jeZavršna faza demokracije

Nedemokratski režimi: Najjednostavnija podjela nedemokratskih režima:

◦ autoritarni ◦ totalitarni

Autoritarni sustavi su fleksibilnijim i prilagodljiviji od totalitarnihU praksi se ističu kao primjeri totalitarnih sustava:Njemački nacional-socijalizamRuski staljinizamTalijanski fašizamKineski maoizam

Obilježja autoritarnih i totalitarnih sustava: Autoritarni:

◦ Ograničen politički i stranački pluralizam◦ Odsustvo intenzivne i ekstenzivne mobilizacije◦ Vođa ili mala skupina vrši vlast u predviđenim ustavnim okvirima i granicama.

Totalitarni:◦ Ideologija je službena doktrina. Propaganda je intenzivna i snažna◦ Jedna ekskluzivna stranka◦ monopol nad komunikacijama (totalitarni sustav kontrolira mišljenje i koristi revolucionarni

jezik)◦ monopol nad oružjem◦ teroristička politika◦ centralizirana kontrola ekonomije (ekonomske odluke zasnivaju se na državnim dekretima i

planovima) KRAJ

Politički sustav Velike Britanije . Politički sustav Velike Britanije Velika Britanija: je tipični primjer parlamentarne države najveća imperijalna sila u povijesti – “u britanskom imperiju sunce nikad ne zalazi” danas je velika svjetska sila – članica Vijeća sigurnosti UN multikulturalna država. Politički sustav velike Britanije

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije nastalo je 1707. godine donošenjem Act of Union, čime je dotadašnja personalna unija između Škotske i Engleske prerasla u realnu.

1801. stupa na snagu novi Act of Union i njime je nastalo Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske. Nakon irske pobune poslije Prvoga svjetskog rata samo je Sjeverna Irska (ili Ulster) ostala u sastavu

Ujedinjenog Kraljevstva. Politički sustav velike Britanije Politički sustav velike Britanije Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije danas nije ni unitarna država niti federacija, nego se smatra

kvazifederativnom državom.◦ (U načelu možemo razlikovati tri načina na koje unitarne države mogu disperzirati vlast:

dekoncentracija, decentralizacija i devolucija.)◦ Devolucija – jest treći i najradikalniji oblik disperzije vlasti. Ona nastaje kada središnja vlast

nižim razinama da autonomiju odlučivanja (uključujući neke zakonodavne ovlasti). U Ujedinjenom Kraljevstvu, devoluirane skupštine uvedene su 1999. godine u Škotskoj i Walesu. No,

razlika u odnosu na federacije je ostala. Britanija je i dalje unitarna država zato što Westminster može te nove skupštine ukinuti normalnim zakonodavnim postupkom.

Politički sustav velike Britanije Engleska je već od 13. stoljeća imala tijelo, Krunsko vijeće, koje je postojalo uz kralja. 1295. sastao se prvi, tzv. model-parlament. To je tijelo do kraja 17. stoljeća uspjelo izboriti svoje prvenstvo pred krunom te je nakon Slavne

revolucije 1689. nastala ustavna monarhija. Dolaskom dinastije Hannover na vlast 1714. počinje se stvarati institucija koja će prvi put biti formalno

priznata tek u 20. stoljeću – institucija prvog ministra ili premijera. Premijer je vremenom postajao sve utjecajnija politička ličnost u britanskome političkom sustavu

istiskujući, ako ne formalno, onda u svakom slučaju stvarno, monarha sa čela izvršne vlasti. Politički sustav velike Britanije Razdoblje parlamentarizma poremećene ravnoteže u korist zakonodavne vlasti prešlo je u drugoj

polovini 19. stoljeća u razdoblje parlamentarizma poremećene ravnoteže u korist izvršne vlasti te nastaje

◦ supremacija premijera i vlade u parlamentu. Politički sustav velike Britanije Biračko pravo za Donji dom, House of Commons, proširivalo se nekoliko puta tijekom 19. i početka 20.

stoljeća. Na vlasti su se do poslije Prvoga svjetskog rata izmjenjivale samo dvije stranke – Liberalna i

Konzervativna – ◦ jačanjem Laburističke stranke od sredine tridesetih godina 20. stoljeća liberali bivaju istisnuti

sa stranačke scene te njihovo mjesto preuzimaju laburisti. ◦ Britanski sustav izbora relativnom većinom ne ostavlja mjesta ostalim strankama da na

izborima osvoje znatniji broj mjesta u parlamentu te od 1945. godine, vlade, i to jednostranačke, sastavlja Laburistička, odnosno Konzervativna stranka.

Politički sustav velike Britanije House of Lords Gornji dom parlamenta danas ima vrlo male ovlasti koje su osobito smanjene dvama zakonima, Acts of

Parliament, iz 1911. i 1949. godine. Unatoč tome on i dalje postoji te se smatra vrhovnim britanskim sudom, iako u sudskim postupcima ne sudjeluju svi njegovi članovi, nego samo oni kojima je priznata pravna stručnost.

Politički sustav velike Britanije Velika Britanija je jedna od rijetkih država u svijetu koja nema formalni ustav, ali bilo bi pogrešno

tvrditi da uopće nema ustav. Njezin se ustav sastoji od niza bitnih pravnih akata, zakona i ustavnih običaja počevši od

◦ Magnae Chartae Libertatum iz 1215. godine pa do određenih zakona donesenih u 20. stoljeću.

◦ Te pravne akte parlament može u svako doba ukinuti ili izmijeniti, i to običnom većinom, jer vrijedi načelo suverenosti parlamenta.

Politički sustav Velike Britanije Začeci pisanog Ustava

Magna Charta (1215.): kruna osigurala zaštitu plemstvu od samovolje uhićivanja, zaštitu vlasništva te sudjelovanje u određivanju poreza

Habeas Corpus Act (1679.) Bill of Rights (1689): potvrđuje prava parlamenta da bude redovito sazivan, sudjelovanje lordova,

naroda i krune u zakonodavstvu te neovisnost sudova. Ustanovljena je ustavna monarhija – krune je podređena pravu.

Act of Settlement (1701.): određivanje prestolonasljednika, neovisnost sudova i podjela državne suverenosti između parlamenta i krune.

Union Act (1707.): ujedinjenje Engleske i Škotske, iz personalne u realnu uniju. Parliamnent Acts (1911. i 1949.) Politički sustav velike Britanije

◦ Iznad parlamenta ne postoji nikakvo tijelo koje bi ga moglo ograničiti u njegovoj zakonodavnoj vlasti pa, prema tome, ne postoji ni ustavni sud koji bi ocjenjivao ustavnost zakona.

◦ Monarh posjeduje pravo zakonodavnog veta, ali tim se pravom nije koristio nijedan monarh još od kraljice Ane početkom 18. stoljeća.

Politički sustav velike Britanije Prema obliku vladavine Velika Britanija je:

◦ demokratska ◦ konstitucionalna ◦ parlamentarna ◦ nasljedna monarhija, ◦ s kabinetskim vladinim sustavom, na čelu s jakim premijerom

Politički sustav velike Britanije Sedam je obilježja tog oblika vladavine:

◦ prevlast ili suverenitet Parlamenta ◦ kabinetska vlada ◦ odgovornost kabineta/egzekutive ili vlade Parlamentu ◦ kompetitivni izbori i izborni sustav ◦ dvostranačje i službena oporba ◦ moć središnje uprave u oblikovanju politike (policy making) ◦ ograničen nadzor sudstva

Politički sustav velike Britanije Strukturu unitarnoga centraliziranog i fragmentiranoga političkog sustava tvori:

središnja vlast državni departmani:

Škotska - škotski ured Walles - velški ured Sjeverna Irska - sjevernoirski ured

National Health Service javne korporacije lokalna vlada …

Politički sustav velike Britanije Vlast ima trodiobenu strukturu: Oblikovanje zakona pripada zakonodavnoj vlasti ili legislaturi

U tvorbi zakona sudjeluju: House of Commons (Donji dom), House of Lords (Gornji dom), uz odobrenje kraljice

Izvršna vlast ili egzekutiva pripada Vladi i premijeru, kabinetu kao "središtu egzekutivne moći" koja je odgovorna Parlamentu

Sudbena vlast pripada sudovima

Politički sustav velike Britanije Političke stranke Prethodnice današnjih političkih stranaka, Konzervativne stranke i Laburističke, u Velikoj Britaniji

nalazimo pod nazivima torijevci i vigovci. Torijevci su bili konzervativci, a vigovci liberali.

Bitno obilježje britanskog stranačkog sustava je prevlast dviju najjačih stranaka: Konzervativne i Laburističke.

Politički sustav velike Britanije Bitna značajka britanskog stranačkog sustava je i masovnost dviju vodećih političkih stranaka. Još jedna bitna karakteristika britanskog stranačkog sustava je visoka centralizacija stranačkog

života. To, pak, znači minimalni utjecaj mjesnih podružnica na oblikovanje stranačke politike. Politički sustav velike Britanije Takav stranački sustav rezultat je društvenih raskola i fragmentacije britanskog društva: Prvi raskol je na dva društvena sloja:

◦ plemstvo ili britansku aristokraciju i ◦ radne društvene slojeve.

Iz drugog raskola centar-periferija, zbog unitarnog ustrojstva države, nikle su nacionalne stranke u Škotskoj (Škotska nacionalna stranka) i Walesu (Plaid Cymru).

Iz trećeg, religijskog rascjepa u Sjevernoj Irskoj nikle su stranke unionista (Ulsterska unionistička stranka i Demokratska unionistička stranka) te sjevernoirskih nacionalista (Sinn Fein) (Mi sami). Fundamentalističko krilo sjevernoirskih revolucionarnih nacionalista utemeljilo je Irsku Republikansku Armiju IRU.

Politički sustav velike Britanije Izbori i izborni sustav Britanski izborni sustav definira se kao sustav izbora relativnom većinom u izbornim jedinicama

(okruzima) s jednim mandatom 1918. prekretnica je u povijesti britanskog izbornog sustava - te je godine uvedeno opće pravo glasa,

koje je utjecalo na oblikovanje stranačkog i izbornog sustava first past the post. Ukratko: tko osvoji najviše glasova, osvaja to biračko mjesto. Po ovom sustavu bira se jedan član parlamenta u svakoj izbornoj jedinici Politički sustav velike Britanije Parlament Sastavni dijelovi: Kralj Dom lordova (Gornji dom) – The House of Lords Dom komuna (Donji dom) – The House of Commons Politički sustav velike Britanije Kralj / Monarh: Saziva i raspušta Parlament Dodjeljuje plemićke titule Imenuje ministre i suce Objavljuje rat i proglašava mir Postavlja časnike Ima pravo pomilovati osuđenike Potpisuje i proglašava zakone (nema ih pravo ne potpisati) Politički sustav velike Britanije Politički sustav velike Britanije U Gornjem domu ili Domu lordova (The House of Lords) sjede:

Predstavnici visokog svećenstva - the Lords Spiritual; Predstavnici svjetovne aristokracije, nasljednog plemstva - the Lords Temporal; Lordovi koji pomažu zakonodavnom radu Parlamenta - Law Lords; od 1958. imenuju se zaslužne osobe…

Do 1911. godine Dom je lordova bio u jednakom položaju s Domom komuna. Od tada je imao pravo samo pismenog veta, koje se nije odnosilo na financijske zakone. Od 1949. (Parliament Acts) Gornji dom može odložiti donošenje zakona kojeg je izglasao Donji dom i to

na godinu dana, i tu je njegova vlast. Smatraju ga i anakronizmom, zastarjelim oblikom političkog djelovanja. Gornji dom - Dom lordova ima i sudske ovlasti. Politički sustav velike Britanije

Donji dom Parlamenta (Westminster) je političko reprezentativno tijelo u kojem sjedi 659 zastupnika, koje građani biraju na izborima na mandat od pet godina.

Donji dom bira Vladu, a ona Donjem domu odgovara za svoje postupke. Vladu imenuje stranka koja ima najviše članova u Donjem domu. Prevlast mu priznaju svi akteri političkog sustava. To je debatni parlament: raspravljanje se vrši u plenumu i javno je. Vladajuća većina retorički brani vladu od opozicije. Politički sustav velike Britanije Plan i program rada Donjeg doma uređuje Leader of House, jedan od ministara iz kabineta. Članovi vlade čine front bench = government bench. Dok back bench čine zastupnici većine bez dužnosti i funkcija. Mehanizam kontrole rada vlade je aktualni sat – vlada odgovara na pitanja zastupnika. Vlada predlaže sve važne zakonske prijedloge – public bills. Postoje i private member bills – o pojedinačnim osobama, tijelima ili općinama. Politički sustav velike Britanije Politički sustav velike Britanije Britanski kabinetskim sustav vlade s premijerom na čelu rezultat je postupnog prijelaza kraljeve izvršne

vlasti na ministarsko vijeće, što je značilo tranziciju vlasti s jedne osobe na kabinet, na čijem je čelu premijer kao član, čelnik i "prvi među jednakima".

Premijer je prva "politička osoba" vlade sa značajnim autoritetom. On predsjedava radom vlade te upravlja vladom. Od 1923. godine premijer mora bit član Donjeg

doma. Politički sustav velike Britanije Kabinet /Vlada Između trećine i četvrtine članova vladine frakcije (100-tinjak zastupnika) obavljaju neku dužnost u

vladi. Uži kabinet: 20-tak članova – ministara određenih resora. Svi članovi Vlade moraju biti i članovi Parlamenta. Svaka odluka Kabineta obvezujuća je za sve članove Vlade. Eventualno neslaganje pretpostavlja i podnošenje ostavke. Individualna odgovornost postaje kolektivna. Politički sustav velike Britanije Javno mnijenje Velika je Britanija kolijevka javnog mnijenja i nigdje javno mnijenje nema toliki utjecaj na zbivanja u

društvu i državi kao u Velikoj Britaniji. Mnoge se odluke u parlamentu donose zbog pritiska javnog mnijenja. Sve političke stranke u Velikoj Britanije i te kako vode računa o javnom mnijenju, a i sama vlada vodi se

javnim mnijenjem u svom radu. KRAJ

Politički sustav SAD Politički sustav SAD Prva država u svijetu koja je imala formalni ustav bile su Sjedinjene Američke Države ( 1789)

Stekavši nezavisnost od britanske krune, trinaest kolonija je najprije stvorilo konfederaciju, a nakon nekoliko godina i federativnu državu.

Relativno kratak Ustav od 7 članaka dopunjen je s još 27 amandmana, od kojih je prvih deset doneseno već 1791.

Politički sustav SAD ◦ Jürgen Hartmann upozorava na pogrešnu predodžbu: o Predsjedniku SAD-a kao najmoćnijem

čovjeku na svijetu jer on to nije ni u samome političkom sustavu svoje zemlje. ◦ Središnja institucija u Sjedinjenim Državama je Kongres o čijem mišljenju predsjednička

administracija mora voditi računa pri kreiranju politika.

Američka federacija sastoji se: 50 država i 1 distrikt (District of Columbia),

◦ (Alabama, Alaska, Arizona, Arkansas, California, Colorado, Connecticut, Delaware, Florida, Georgia, Hawaii, Idaho, Illinois, Indiana, Iowa, Kansas, Kentucky, Louisiana, Maine, Maryland,

Massachusetts, Michigan, Minnesota, Mississippi, Missouri, Montana, Nebraska, Nevada, New Hampshire, New Jersey, New Mexico, New York, North Carolina, North Dakota, Ohio, Oklahoma, Oregon, Pennsylvania, Rhode Island, South Carolina, South Dakota, Tennessee, Texas, Utah, Vermont, Virginia, Washington, West Virginia, Wisconsin, Wyoming)

Osnovna ustavna načela su: (ista kao i 1789.)

◦ Tri glavne državne vlasti su međusobno odvojene i zasebne; svaka od tih vlasti služi kao kontrolni mehanizam za ostale dvije.

◦ Ustav, zajedno sa zakonima donesenim u skladu s njegovim odredbama, i sporazumi koje je zaključio Predsjednik, a odobrio Senat, iznad su svih drugih zakona.

◦ Sve osobe su jednake pred zakonom i imaju jednako pravo na zakonsku zaštitu. Sve su države jednake. Sve države moraju priznavati i poštivati zakone drugih država. Državni ustroj pojedinih država mora imati demokratski oblik.

◦ Narod ima pravo izmijeniti oblik državnog ustrojstva pravnim sredstvima predviđenim u Ustavu.

Podjela vlasti: SAD ima najdosljednije izvedenu podjelu i ravnotežu vlasti: Kongres: zakonodavna Predsjednik: izvršna Sudovi / Vrhovni sud: sudska. Kongres: Kongres je najviše predstavničko i zakonodavno tijelo sastavljeno od:

◦ Predstavničkog doma (donji dom) i ◦ Senata (gornji dom).

Zastupnici Kongresa biraju se sustavom relativne većine u jednomandatnim izbornim okruzima, na mandat od 2 godine.

◦ Kongres SAD-a danas se sastoji od 535 članova:◦ 100 konstituira Senat, ◦ 435 Predstavnički dom.

Politički sustav SAD US Senate Najutjecajniji gornji dom na svijetu! Politički sustav SAD United States House

of Representatives Kongres: Senatore bira svaka država i to po dva senatora.

◦ Dakle, države unije čine biračke okruge. Izborni okruzi za 435 zastupnika u Predstavnički dom moraju se, u određenim vremenskim razmacima,

iznova krojiti, ovisno o migracijama unutar određene države i između država. Zbog dvogodišnjeg mandata zastupnici su gotovo u stalnoj izbornoj borbi. Dok se u Senatu svake dvije godine bira samo trećina senatora, a trajanje mandata senatora je 6

godina. Kongres: Dva doma Kongresa potpuno su ravnopravna u zakonodavnom postupku, svaki senator ili zastupnik

može podnijeti neki prijedlog zakona na raspravu. Kongres je organiziran kao radni parlament – odnosno – odborski parlament. Predstavnički dom ima 19, a Senat 20 stručnih odbora. Tome treba pridodati skoro 200 pododbora. Kongres: Posebnost Senata, osim toga da može

◦ uvelike odstupati od svog poslovnika, je i ta da ◦ svaki senator može govoriti neograničeno vrijeme.

Pojedini senatori koristili su povlasticu takozvani FILIBUSTER da neograničeno govore kako bi odgodili ili spriječili odluke Senata.

Ovaj mehanizam ponajprije služi kao oružje manjini senatora koji žele spriječiti neku važnu odluku većine.

Kongres:

Speaker Predstavničkog doma je predsjednik toga, većeg doma Kongresa. Senatom službeno predsjedava podpredsjednik Sjedinjenih Država kao predsjednik Senata.

◦ Podpredsjednik rijetko izvršava tu obvezu, i to uglavnom u ceremonijalnim povodima. Njegovo mjesto obično preuzima, izabrani senator koji formalno vodi senatske rasprave.

Politički sustav SAD Potpredsjednik SAD-a Joe Biden ima ulogu i predsjedavajućeg Senata Politički sustav SAD Republikanski čelnik ,John Boehner, predsjednik Predstavničkog doma Kongresa Kongres: Ono što je važno naglasiti jeste činjenica da svaki zastupnik u Predstavničkom domu i svaki senator ima

mnoštvo iskusnih, stručnih suradnika i zapravo je samo vrh male organizacije. Zajedno s osobnim suradnicima - članova Kongresa i odbora - ima oko 15.000. Drugim riječima, Kongres ima vlastitu političku birokraciju koja mu omogućuje da se informira iz

vlastitih izvora. Suradnički stožeri članova Kongresa variraju od 10 do 70 suradnika. Predsjednik U svojoj osobi Predsjednik objedinjuje

◦ dužnost šefa vlade i ◦ poglavara države.

On ne smije obavljati nikakvu drugu političku dužnost. Predsjednik Dužnosti Predsjednika: Brine se za provedbu zakona i vrhovni je zapovjednik oružanih snaga. Imenuje savezne činovnike i suce Vrhovnog suda, uz suglasnost Senata. Svakom zakonu što ga usvoji Kongres potrebna je formalna suglasnost predsjednika.

◦ Predsjednik izričito potvrđuje svoju suglasnost potpisom. ◦ Predsjednik

Ako se predsjednik pisano usprotivi zakonskoj odluci Kongresa, ta odluka ne može stupiti na snagu. Veto se može staviti izvan snage samo ako dvotrećinska većina u oba doma Kongresa formalno potvrdi

dotične zakonske odluke, što se događa rijetko. Politički sustav SAD Izvršna vlast – PREDSJEDNIK – ima golemi aparat, koji uključuje: Ured bijele kuće s oko 400 zaposlenih i Izvršni ured Predsjednika s oko 2000 djelatnika. Predsjednik Predsjednik ima rok od 10 dana (bez nedjelje i blagdana) na veto. Predsjednik nije odgovoran Kongresu za svoje djelovanje. Počini li kazneno djelo ili zlorabi svoj mandat, s dužnosti može biti udaljen putem službene tužbe

(impeachmenta). Tužbu može podići većina članova Predstavničkog doma, a o njoj odlučuje dvotrećinska većina u

Senatu pod predsjedavanjem suca saveznoga Vrhovnog suda. Predsjednik Službena optužba predsjednika podignuta je samo dva puta. Prvi put 1867. protiv Anrewa Johnsona, no nije imala uspjeha u Senatu. (Predsjednik Nixon preduhitrio je 1974. prijeteću službenu optužbu tako što je odstupio.) U prosincu 1998. pokrenut je impeachment protiv B.Clintona, ali je u veljači 1999. propao zbog

nedostatka potrebnog kvoruma u Senatu. Predsjednik Američki predsjednik može biti ponovno izabran samo jedanput zaredom. Predsjednika, tehnički gledano ne biraju izravno američki građani s biračkim pravom, nego neizravno

skupština delegata, izbornički kolegij. Izbornički kolegij se sastoji od 538 delegata iz svih 50 država Unije i tri delegata saveznog glavnog

grada (435+100+3). Predsjednik Broj delegata pojedinih država izračunava se prema čl. 2. Ustava, sukladno ukupnom broju senatora i

zastupnika pojedine države.

Da se podsjetimo: svaku državu u Senatu predstavljaju dva senatora, a u Predstavničkom domu najmanje jednog predstavnika imaju i države s vrlo malobrojnim stanovništvom. Ta ustavna pravila povećavaju razmjernu važnost manjih država u Kongresu, a time i u izborničkom kolegiju.

Odatle može proizaći stanje u kojemu predsjednički kandidat dobije, doduše, većinu u izborničkom kolegiju, ali ne i većinu u biračkom tijelu.

Predsjednik (Izbori 2000. godine: republikanac G.Bush ml. tijesno je pobijedio u izborničkom kolegiju, a njegov

poraženi konkurent, demokrat Al Gore, dobio je tijesnu većinu u biračkom tijelu!?) Elektori, (izbornici) koje biraju birači zamišljeni su kao postaja za filtriranje, oni su zapravo obvezni dati

svoje glasove onim kandidatima koji su dobili većinu glasova birača u svojoj državi. Podpredsjednika SAD-a bira izbornički kolegij prema istom postupku kao i samog predsjednika. Kandidata za dužnost podpredsjednika predlaže kandidat za predsjednika na nominacijskoj konvenciji

(stranačkom kongresu). Same predsjedničke kandidate biraju delegati nacionalnih konvencija dvaju stranaka. Predsjednik Američki predsjednik službeno komunicira s Kongresom:1. porukom o stanju nacije što je podnosi svake godine, 2. porukom o proračunu i 3. posebnim porukama kojima predsjednik pokreće zakonodavne inicijative.

◦ Ako predsjednik uloži veto protiv nekog zakona, propada cijeli zakon, a ne samo oni dijelovi s kojima se predsjednik nije suglasio.

Predsjednik Ured Bijele kuće čini više malih ali važnih pododjela:

◦ Ured predsjednika za odnose s Kongresom. ◦ Ured za odnose s javnošću◦ Vijeće za nacionalnu sigurnost - središnje koordinacijsko tijelo za vanjsku politiku u Izvršnom

uredu. ◦ Njemu pripadaju, osim podpredsjednika, tajnici departmana za financije, departmana za

obranu, State Departmenta, i upravitelj tajne službe, CIA-e. Politički sustav SAD Na vrhu američke savezne uprave je Kabinet: 15 tajnika• svaki je na čelu jednog departmana, odnosno jednog središnjeg upravnog nadleštva. Sudstvo Savezno sudstvo zasniva se na tri instancije: 94 okružna suda, 13 prizivnih sudova i Vrhovnom sudu. Sve suce saveznog Vrhovnog suda predlaže i imenuje predsjednik. Ustavnopravna struktura američke savezne države vrlo je pregledna i jednostavna:

◦ svaka razina vlasti stvara vlastite zakone i posredstvom njih obavlja vlastite upravne poslove. Pristup informacijama: Slobodna informacija je temelj američke demokracije i od ključne je važnosti za njezino ispravno

djelovanje. Američki birač dobiva doslovno neograničeno informacija putem svih medija. Thomas Jefferson, autor Deklaracije nezavisnosti, izjavio je 1787. godine: “Budući da je osnova našeg državnog ustrojstva mišljenje naroda, prvi bi cilj trebalo biti informiranje;

kad bi se od mene tražilo da odlučim hoćemo li imati državnu vlast bez novina, ili novine bez državne vlasti, ne bih ni na trenutak oklijevao da izaberem drugu mogućnost.” KRAJ

UKRATKO: Profil SAD-a: Broj stanovnika: 290 milijuna Oblik vlasti: predsjednička, federalna republika Zakonodavna vlast: Kongres – Predstavnički dom (donji dom) sa 435 mjesta. Senat – 100 senatora, i to

je vjerojatno najutjecajniji gornji dom na svijetu, ima dakle,po dva neposredno izabrana senatora iz svake države.

Izvršna vlast: predsjednik s golemim aparatom, koji uključuje Ured bijele kuće i Izvršni ured Predsjednika. Kabinet je mnogo manje važan nego, recimo, u Britaniji.

Sudbena vlast: Vrhovni sud i dvojni sustav federalnih sudova i sudova država. To tijelo može poništavati zakone i postupke protivne Ustavu. Na sudovima se rješavaju mnoga politička pitanja

KRAJ

◦ POLITIČKI SUSTAV ◦ FRANCUSKE

Polupredsjednički sustav vlasti Polupredsjednički sustav vlasti je mješoviti oblik vlasti između parlamentarnih i predsjedničkih sustava

vlasti. Najpoznatiji pojavni oblici takvog sustava vlasti su Weimarska Republika i Peta Republika u Francuskoj… Ustavnopravni položaj predsjednika približuje se položaju predsjednika u predsjedničkom sustavu vlasti, a institucija predsjednika čini vrh izvršne vlasti. Izravni izbor predsjednika koji je uobičajen u takvim sustavima, daje mu nadređen položaj u vlasti nasuprot vladi.

Francuski sustav vlasti Pete Republike već neko vrijeme uživa veliki ugled u cijelom svijetu. Naime, polupredsjednički sustav vlasti pruža mogućnosti razvoja u oba pravca – ka prevlasti predsjednika ili ka prevlasti vlade koju podupire parlament.

Povijesni pregled Povijesni pregled (pet republika): Prva Republika 1792. do 1804., nakon koje Napoleon uspostavlja neku vrstu nove monarhije u

Francuskoj. Brojne institucije državne uprave i centralistička upravna podjela Francuske potječu iz tog doba.

Nakon revolucije 1848. godine Francuska se vratila republikanskom obliku vlasti, te je nastala Druga Republika.

1875. uspostavlja se Treća parlamentarna Republika. ◦ Treća Republika bila je u sukob s Katoličkom crkvom, te se privremeno izbacuju jezuitski

redovi i sl. Povijesni pregled

◦ Treća Republika bila je konstruirana kao čista parlamentarna republika. Razgraničavanje države od Crkve dovelo je do toga da čak ni danas u toj katoličkoj zemlji nemamo značajnije kršćansko-demokratske stranke.

Treća Republika je nestala kad je Francuska u lipnju 1940. kapitulirala pred njemačkom vojskom. 1945. nastaje Četvrta Republika a ustavnim dokumentom se u značajnoj mjeri odstupilo od Treće

Republike. Povijesni pregled Četvrta Republika je od početka bila suočena s teškim problemima, posljedicama rata i kolonijalnim

problemima (1958. vojni puč u Alžiru). Četvrta Republika je propala a general De Gaul je preuzeo poslove vlade:

◦ naredio je da se izradi novi ustav – kojim će nastati Peta Republika. Peta Republika Peta Republika

◦ je mnogostruko drugačija od svoje prethodnice. Predsjednik je jači od svojih prethodnika na toj dužnosti. Veliki gubitnik ustavnog razvoja od Četvrte do Pete Republike jest parlament. On je tek treći po redu:1. predsjednik države 2. šefa vlade 3. parlament Ustav

Ustav iz 1958. je parlamentaran – ◦ vladi treba povjerenje parlamenta (Nacionalne skupštine) koja može vladu i opozvati.

Ustav daje predsjedniku više vlasti nego što je to uobičajeno u parlamentarnim sustavima. Predsjednik Francuske Francois Holland• 24 predsjednik Francuske – izabran u svibnju 2012.• 7 je po redu francuski predsjednik u Petoj republici Predsjednik Predsjednik može:

◦ raspustiti vladu ako to smatra ispravnim.◦ može raspustiti i parlament◦ ustav mu daje posebno pravo u oblikovanju vanjske i sigurnosne politike.◦ Dakle, pučkim izborima predsjednik dobiva legitimacijsku osnovu koja se može mjeriti s

legitimacijskom osnovom parlamenta. Predsjednik Kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga, predsjednik ima dalekosežne ovlasti i u unutarnjim i vanjskim

poslovima. Od 1962. predsjednik se bira izravnim pučkim izborima. Za izbor predsjednika vrijedi jednako načelo kao i za izbor Nacionalne skupštine. Izabran je kandidat koji dobije apsolutnu većinu glasova u prvome izbornom krugu. Ako ne bude

apsolutne većine, u užim izborima u drugome izbornom krugu natječu se dva natjecatelja s najviše glasova.

Do 2002. mandat je trajao sedam godina. Biračko tijelo je na referendumu 2000. odobrilo promjenu Ustava kojom je mandat predsjednika skraćen na pet godina.

Moguć je ponovni izbor. Predsjednik Do 2002. mandat je trajao sedam godina. Biračko tijelo je na referendumu 2000. odobrilo promjenu

Ustava kojom je mandat predsjednika skraćen na pet godina. Moguć je ponovni izbor. Nijedan natjecatelj do sada nije izabran u prvome krugu. U francuskoj tradiciji i predsjednik ima vlastiti “kabinet”, tj. stožer pažljivo odabranih suradnika koji se

snalaze u ministarskoj birokraciji . Politički sustav Francuske Tijekom 2006. godine Nicolas Sarkozy izborio je ispred svoje stranke Union pour un mouvement

populaire (UMP) kandidaturu za francuskog predsjednika pa je u prvom krugu predsjedničkih izbora održanih 2007. osvojio najveći broj glasova i ušao u drugi krug i pobijedio.

Parlament Francuski se parlament sastoji od dva doma:

◦ Nacionalne skupštine i ◦ Senata.

NACIONALNA SKUPŠTINA (577 članova) bira se prema načelu izbornog sustava apsolutne većine.◦ Zastupnici se biraju u jednomandatnim izbornim okruzima. Izabran je onaj kandidat koji

prikupi 50% i više glasova. Ako ni jedan kandidat ne uspije dobiti apsolutnu većinu, nakon dva tjedna održava se drugi krug u kojemu mogu sudjelovati samo kandidati koji su u prvom krugu dobili više od 12.5% glasova

Parlament Nacionalna skupština Parlament SENAT, koji ima 321 člana, predstavničko je tijelo:

◦ departmana, kojih ima 89 i ◦ općina.

o 296 predstavlja kopnenu Francusku, o 13 predstavljaju francuske prekomorske teritorije o 12 predstavljaju francuske zajednice.

Biračko pravo za Senat imaju samo gradonačelnici, predsjednici općinskih vijeća i ostali nositelji općinskih funkcija – ukupno biračko tijelo čini oko 240.000 osoba koje su definirane svojim položajem.

Parlament o Mandat člana Senata - 6 godina o Od 2004. godine - polovina članova se mijenja svake tri godine

o Poslovi u kojima se Senat specijalizirao ustavna materija vanjska politika (uključujući europske integracije)

Parlament Senat Parlament

U 120 dana koliko je ustavom ograničeno godišnje vrijeme zasjedanja Nacionalne skupštine, parlamentarci nemaju vremena za bavljenje ometanja rada vlade.

Ustav nalaže i to da Nacionalna skupština i Senat smiju osnovati samo po šest stalnih odbora. Parlament Senat je u zakonodavnom procesu potpuno ravnopravan Nacionalnoj skupštini. Zakon se usvaja samo ako su oba doba prihvatila usuglašeni tekst. Ako se oba doma ne usuglase o nekom nacrtu zakona u igru ulazi Odbor za posredovanje. Predsjednik i parlament Predsjednik ima pravo raspustiti parlament te može sazvati nove izbore za Nacionalnu skupštinu. Za to

mu nije potreban prijedlog vlade. Jedino je ograničenje pri tom zabrana da se Nacionalna skupština raspusti više od jedanput godišnje. Ministri moraju biti iz redova Nacionalne skupštine, ali moraju vratiti mandat nakon što uđu u vladu. Vlada • Ministri nisu članovi parlamenta• Predsjednik može “iznuditi” ostavku od predsjednika vlade nepotpisivanjem akata• Parlament donosi zakone, ali izvršna vlast ima pravo regulirati materije koje nisu obuhvaćene Ustavom• Parlament mora potvrditi program vlade, ako ne potvrdi vlada mora odstupiti. Vlada Članovi vlade:

ministri; pomoćnici ministra (za posebne oblasti); državni tajnici (pomoćnici ministra niže razine)

Na čelu Vlade je Premijer imenuje ga većina u Narodnoj skupštini potvrđuje ga Predsjednik

Zadaća Premijera u sastavljanju vlade: preporučuje ministre Predsjedniku, dogovara njihove zadaće i obveze, upravlja dnevnim rasporedom vlade (daily agenda) Struktura i odgovornost vlade Vlada je odgovorna parlamentu, odnosno Nacionalnoj skupštini

može tražiti odstupanje vlade Članovi vlade – su iz iste stranke ili koalicije kao i većina u skupštini Odgovornost ministara:

odgovaraju skupštini, pismenim i usmenim putem (questions au gouvernement) = aktualni sat

moraju biti nazočni sjednicama skupština kad se raspravlja o zakonima koji se tiču njihovog područja rada.

Administracija i lokalna samouprava • Francuska je unitarna država• Administrativne jedinice s lokalnom vladom u kopnenoj Francuskoj:

• oko 36.000 općina, kojima je na čelu općinsko vijeće s gradonačelnikom • 96 departmana, kojima je na čelu opće vijeće (conseil général) i predsjednik • 22 regije na čelu s regionalnim vijećem i predsjednikom

Administracija i lokalna samouprava • 4 prekomorska departmana:

• Guadeloupe, Martinique, Reunion, Guyana • Samouprava ograničena nadležnošću departmana nad općinama

• Dopuštena je mogućnost dogovaranja između susjednih općina i departmana bez dopuštenja središnjih organa vlasti

Administracija i lokalna samouprava • Conseil général Opće vijeće

• Institucija na čelu departmana• Institucija stvorena 1790. godine u vrijeme Francuske revolucije • središnja vlada teoretski može raspustiti Opće vijeće (u slučaju nefunkcionalnog

djelovanja) Administracija i lokalna samouprava

Različite razine administracije imaju različite zadaće i odgovornost je podijeljena Primjer – područje obrazovanja općine imaju nadležnost u javnim osnovnim školama (od I. do IV. razreda), departmani vode javne osnovne škole (do kraja osnovnoškolskog sustava), regije su nadležne u javnim srednjim školama, ali samo za objekte i njihovo

održavanje Nastavni sadržaj i nastavno osoblje - pod ingerencijom je Ministarstva obrazovanja.

Administracija i lokalna samouprava • Tri glavna grada - Paris, Lyon i Marseille

• imaju poseban status • Paris

• Je u isto vrijeme • i općina • i departman s institucijom, Gradskog vijeća - Conseil de Paris, • bira se kad i druga gradska vijeća,

ali djeluje kao Opće vijeće/ conseil général - vijeće na čelu departmana. Tri grada podijeljena su u arrondissement (okruge)

• svaki okrug ima svoje vijeće i gradonačelnika. Administracija i lokalna samouprava

• Francuski prekomorski posjedi dijele se u dvije kategorije: • 4 prekomorska departmana, s jasnim odlikama i sličnostima organizacije kao

metropolitanski gradovi • Svi zakoni i ovdje automatski vrijede, ako nije drugačije propisano• Ovi departmani pripadaju Europskoj uniji kao prekomorske regije što znači da su na

snazi i europski zakoni Administracija i lokalna samouprava

• Teritoriji • imaju veću autonomiju, a francuski zakoni se ne primjenjuju, ako nije drugačije

propisano• Novi je teritorij stvoren u veljači 2007: Saint Barthelemy – bio je dijelom departmana

Guadeloupe • Statut Saint-Barthélemya - primjenjuje francuske zakone osim kad su u

pitanju porezi i imigracija • Teritoriji ne pripadaju EU, ali kao prekomorski teritoriji imaju sporazume s EU

SUDSTVO Na vrhu sudske hijerarhije je Ustavno vijeće Zadaća Ustavnog vijeća je da takozvane organske zakone, tj. zakone koji se odnose na same državne

institucije poput parlamenta, vlade i pravosuđa preispita prije nego što stupe na snagu. Političke stranke Vodeće političke stranke: Savez za pučku većinu i Socijalistička stranka. 2002. od više stranaka nastaje (UMP) Savez za pučku većinu, čiji je pripadnik i aktualni predsjednik

Sarkozy. Političke stranke Socijalistička stranka je tvorevina predsjednika Mitteranda. Pri osnutku 1969-71. pozivalo se na socijalističke ideje i program socijalnih reformi, međutim stranka

je ponajprije nastala kao sredstvo slamanja konzervativne većine u Petoj Republici. Zbog tog cilja Socijalistička stranka od početka je bila postavljena tako da podupire kandidaturu

socijalističkog predsjednika. Tako je 10-ak godina nakon osnutka dobila svog predsjednika Francoisa Mitterada (1981).

KRAJ

POLITIČKI SUSTAV RUSIJE Opća obilježja

◦ Kopnena granica Ruske Federacije iznosi preko 20 tisuća km

◦ Vodena preko 37 tisuća km◦ Površina Ruske Federacije iznosi: 17 milijuna km2◦ Broj stanovnika je oko 140 milijuna

Povijesne napomene Rusija je tijekom svog povijesnog razvoja pretežito bila izolirana od Europe. Stoga u njoj nije bilo većeg

utjecaja renesanse, reformacije i protureformacije. Također, nije bilo utjecaja zapadnih liberalističkih ideja sve do pred kraj 19. stoljeća. Do 1917. godine, dakle godine Ruske (Oktobarske) revolucije.

Teoretičari uglavnom dijele 4 razdoblja razvoja Rusije:◦ Prvo je razdoblje Kijevske Rusije do mongolskog osvajanja, a trajalo je od 9. do 13. stoljeća.◦ Drugo je razdoblje bilo razdoblje vladavine mongolskih i tatarskih vladara, od 13. do 15.

stoljeća.◦ Treće je razdoblje ponovnog stvaranja ruske države u vrijeme Ivana Groznog, dakle od 15.-17.

st.◦ Četvrto je razdoblje vladavina Dinastije Romanovih, od 17. – 20. st., dakle od 1613. do

Oktobarske revolucije 1917. godine. Za sva navedena razdoblja karakteristično je teritorijalno širenje Rusije

Najveće zasluge za obnovu Ruske države, s Moskvom na čelu, pripadaju Ivanu Groznom (1533. – 1584.): koji je obnovio rusku državu odlučnošću i silom.

To je bilo razdoblje nestabilnosti i nemira Napokon, 1613. na rusko prijestolje je došao prvi car iz dinastije Romanovih, Mihailo

Fedorovič Romanov. Inače je dinastija Romanovih izbacila nekoliko velikih vladara, koji su uspjeli Rusiju približiti Zapadu. Oni su uglavnom osvojili i sva područja koja su bila u sastavu (1682. – 1721.) te je za razdoblje njegove vladavine karakteristična “europeizacija” Sovjetskog Saveza.

Među njima je najpoznatiji Petar I.Veliki. Za teritorijalno proširenje Rusije velike zasluge ima i Katarina I. Velika (njemica podrijetlom) Razni teoretičari pokušali su pronaći objašnjenja ruskog apsolutizma/kulta ličnosti, pa su tako njegove

korijene pronašli u: ◦ Mongolskoj tradiciji, autokraciji◦ U izolaciji Rusije od ostatka Europe◦ Međutim, neki se autori slažu da bez jake autokratske vlasti ne bi bilo moguće ujediniti tako

veliki teritorij. Rusija je imala jako veliku tradiciju tajne policije, koja je svoje tragove vukla još od vremena Ivana

Groznog, koji je imao tjelesnu stražu. Za vrijeme Ivana Groznog uveden je i Zemski sabor – kao kolektivni organ vlasti. Najteže i najkompliciranije rusko pitanje bilo je Pitanje kmetstva. Naime, plemstvo je bilo odlučno u

obrani svojih interesa, odnosno očuvanju kmetstva, pa se stoga ono i održalo dugo. Tek je Aleksandar II. (1855. – 1881.) ukinuo kmetske odnose, zbog čega je dobio naziv “cara

osloboditelja” međutim, prilično usporeno je tekao taj proces, a između ostalog događala se i migracija u urbana središta.

◦ Početkom XX. stoljeća Rusija je bila, uz Kinu i Tursku, jedina apsolutna caristička monarhija, gdje vlast cara nije bila ograničena nikakvim ustavom i nikakvim zastupničkim organima.

◦ Bez obzira na navedeno, ipak je politički život bio aktivan: ◦ U to je vrijeme bio najjači pokret Narodnjaka, revolucionarne skupine kojoj su na čelu bili

intelektualci, te koji je nastojao dobiti i potporu seljaka. ◦ 1903. godine nastaju boljševici i menjševici (većina i manjina). ◦ Početak procesa koji je doveo do pada tristogodišnje vladavine dinastije Romanov bio je

rusko-japanski rat 1904-1905. ◦ U taj proces može se ubrojiti i “krvava nedjelja”, početkom siječnja 1905., događaj kada su

prosvjednici prosvjedovali ispred Zimskog dvorca u Petrogradu, te je na njih nasumce pucala vojska.

Nakon toga Nikola II. uvodi izvanredno stanje i policijski teror, ali istovremeno, Oktobarskim manifestom, proglašava ustavnu monarhiju s parlamentom – Dumom, čiji su se predstavnici mogli birati općim pravom glasa.

◦ Grof Witte postao je prvi odgovorni predsjednik vlade u povijesti Rusije, 1906., kada je i sazvana prva Duma.

◦ Međutim, car je tu Dumu raspustio nepuna tri mjeseca nakon što je sazvana.

◦ U stvarnosti Duma nikada nije uspjela vladati, jer je car bio iznad nje. ◦ Naime, Vlada je njemu bila odgovorna, a birokracija je bila na strani cara. ◦ Razdoblje od 1906. godine do 1917. u ruskoj povijesti označava razdoblje velikog razočaranja

u parlamentarne reforme buržoaske demokracije. ◦ Prvi svjetski rat, pored turskog i austrougarskog, najviše je potresao ruski caristički režim.◦ U takvim uvjetima u veljači 1917. godine dolazi do obaranje carske vlasti. Stvara se dvojna

vlast: Privremena vlada (buržoaski kadeti, menjševici,) i Sovjeti radničkih, seljačkih i vojničkih deputata.

◦ 25. listopad 1917. godine izbija državni udar dobro organizirane manjine. ◦ Boljševici, na čelu s Lenjinom, bili su u sukobu s načelima parlamentarne demokracije, za koju

su smatrali da ne odražava volju naroda.◦ U srpnju, 1918. godine donesen je prvi Ustav Ruske sovjetske federativne socijalističke

republike.◦ U siječnju 1924. godine: prvi Ustav SSSR-a (saveza sovjetskih socijalističkih republika). ◦ U tom ustavu izričito su određene zadaće nove vlasti. ◦ Tri su važne karakteristike tog Ustava:

1. Ograničavao je biračko pravo – isključivanjem određenih kategorija (trgovci, predstavnici crkve, pripadnici carske policije, …)

2. Uvedeno je nejednako biračko pravo gradskog i seoskog stanovništva (5:1 u korist gradskog stanovništva).

3. U državnim organima vlasti napuštena je trodiobena podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Na vrhu državne organizacije nalazio se Centralni izvršni komitet: izvršni organ Svesaveznog kongresa sovjeta.

◦ Radnička klasa je podređena i s manje prava, jača etatizam, jača državni aparat. ◦ Jača Centralizacija koja se manifestira upravljanjem kadrovima i financijskim sredstvima.◦ Uloga stranke, Komunističke partije, sada se mijenja – od instrumenta mobiliziranja radničke

klase Komunistička partija polako se pretvara u organ izvršne vlasti. ◦ Stranka (Komunistička partija):

Bira kadrove Kontrolira rad svih državnih organa Odluke se prvo donose u stranačkim krugovima, pa tek onda u organima državne

vlasti Razvija se Kult ličnosti, a godine 1936. donosi se i takozvani staljinski ustav.

Politički sustav moderne Rusije Rusija je federalna polupredsjednička republika, s 21 autonomnom pokrajinom Predsjednik Rusije je šef države Izvršna je vlast iskazana preko vlade na čijem je čelu premijer. Premijer je na čelu Vijeća ministara i u

slučaju potrebe nasljeđuje predsjednika (dopredsjednik ne postoji) Premijera imenuje predsjednik, a potvrđuje parlament. Zakonodavna vlast je u dvodomnoj Federalnoj skupštini Ruske Federacije. Duma (donji dom) ima 450

zastupnika, koje se bira prema kombiniranom izbornom sustavu. Savezno vijeće (gornji dom) ima 178 članova, po dva člana iz svake od 89 zemljopisnih jedinica.

Predsjednik Ruske Federacije Nadležnosti Predsjednika: Određuje unutarnju i vanjsku politiku te predstavlja državu u unutarnjim i vanjski odnosima. Predsjednik imenuje i razrješava veleposlanike. Prihvaća vjerodajnice inozemnih diplomatskih predstavnika Vodi međunarodne razgovore Potpisuje međunarodne sporazume Ima ovlast izdati dekrete i uredbe sa zakonskom obvezom - Ustav kaže da ne smiju biti protivne

Ustavu ili drugim zakonima Može razriješiti državnu Dumu Ima pravo pripremati referendum (koji je mogao pripremati samo parlament), podnositi prijedloge

zakona Dumi Predsjednik imenuje premijera uz potvrdu parlamenta On može i raspustiti vladu u cijelosti

Po savjetu premijera može imenovati ili razriješiti dužnosti članove vlade, uključujući i zamjenike On, također, predlaže Državnoj Dumi kandidate za mjesto predsjednika Središnje banke Ruske

Federacije i može predložiti da se predsjednik središnje banke raspusti. Predlaže kandidate za suce Ustavnog suda, Vrhovnog suda i Visokog arbitražnog suda, kao i kandidate

za ured državnog tužitelja. Predsjednik imenuje i suce federalnih okružnih sudova. Predsjednik ima mandat na četiri godine, s mogućnošću reizbora Mora imati milijun potpisa za kandidaturu, ali ne više od 7% po federalnoj jedinici Ako iz nekih razloga predsjednik odstupi, novi se izbori trebaju održati u vremenskom roku ne dužem

od tri mjeseca. Vlada Vladu sačinjavaju premijer, zamjenik, federalni ministri te njihova ministarstva i odjeli. Tjedan dana nakon što predsjednik predloži,a Duma potvrdi, premijer mora podnijeti predsjedniku

nominacije za sve pozicije, uključujući zamjenika ministra i sve federalne ministre. Premijer vodi administraciju u skladu s Ustavom, zakonima i predsjedničkim dekretima. Vladina ministarstva su nadležna za:

◦ Razrađivanje i predlaganje proračuna, te njegovo izvršenje◦ Ministarstva su odgovorna za osiguravanje financijske, kreditne i monetarne politike.

Vlada osigurava provedbu državne politike u područjima kulture, znanosti, obrazovanja, zdravstva, socijalnog osiguranja, ekologije, …

Upravlja federalnom imovinom Nadležna je u obrani i državnoj sigurnosti Vanjskoj politici Vlada Ruske Federacije također skrbi o zaštiti ljudskih i građanskih prava Zadužena je za borbu protiv kriminala,… Zakonodavna vlast Ruski je zakonodavni sustav podijeljen u dvodomnu Federalnu skupštinu:

Državna Duma – donji dom Federalno vijeće – gornji dom

Prema Ustavu iz 1993. Federalna je skupština funkcionalno tijelo u stalnom zasjedanju. Državna Duma Ima 450 članova, koji ne mogu obavljati druge zakonodavne funkcije. Zastupnici se biraju na općim izborima Državna Duma je nadležna za donošenje svih zakona. Oni zakoni koje predloži Gornji dom moraju proći kroz proceduru u Dumi, donjem domu. Duma Donji dom Parlamenta Duma može izglasovati nepovjerenje vladi, ali predsjednik može i ne prihvatiti taj glas. Zastupnici se biraju na mandat od 4 godine Izborni prag je 7%, što je u velikoj mjeri pridonijelo nestanku neovisnih kandidata i manjih stranaka. Federalno vijeće Ima 178 članova – senatora Oni dolaze iz svake federalne jedinice i to po dva senatora. Osnovna uloga Gornjeg doma je usvajanje državnih i ustavnih zakona. Gornji i Donji dom su dva dijela Parlamenta, Federalne Skupštine:

◦ uživaju ista prava, iako njihove nadležnosti nisu jednake ◦ glavni teret usvajanja zakona leži na Donjem domu, Dumi.

. Zbog toga je Donji dom zamjetniji u političkom životu, a to je posljedica činjenice da je Državna Duma

poprište žestokih međustranačkih sukoba. Gornji dom, Federalno vijeće, kao tijelo koje predstavlja subjekte Federacije,uzima u obzir interese

regija. Članovi Gornjeg doma imaju pravo pokrenuti zakonodavni postupak, ali se nacrti zakona dostavljaju

samo Donjem domu. Nakon što Donji dom usvoji zakon, takav zakon u roku od pet dana mora usvojiti i Gornji dom (koji ga odobrava običnom većinom glasova svih članova, te šalje predsjedniku na potpisivanje).

. Ukoliko nacrt zakona nije odobren u roku od 14 dana, smatra se usvojenim. U slučaju kada Gornji dom odbije nacrt zakona, domovi mogu formirati povjerenstvo, koje ima za cilj

uskladiti različite stavove domova. U ovom slučaju Donji dom, ukoliko se ne slaže sa prijedlozima (amandmanima) Gornjeg doma ima

pravo dvotrećinskom većinom svih članova doma usvojiti zakon. Takvom kvalificiranom većinom Gornji i Donji dom mogu nadglasati veto predsjednika na državni

zakon. Ustavni zakon se usvaja sa ne manje od tri četvrtine članova Gornjeg doma i dvije trećine glasova

Donjeg doma, u slučaju kada predsjednik ne iskoristi pravo veta. Sudbena vlast: Sudbena vlast je utemeljena na građanskom pravu. Na čelu joj je Ustavni sud,

◦ te za građanske i upravne slučajeve, Vrhovni sud. kraj NJEMAČKE

◦ POLITIČKI SUSTAV Politički sustav Njemačke Za Saveznu Republiku Njemačku karakterističan je asimetrični politički sustav

Nastao kao posljedica ujedinjenja i konvergencije ◦ iz nejednake gospodarske i organizacijske razvijenosti i ◦ različitih društvenih elita.◦ Njemačko ujedinjenje (3.10.1990.)◦ Ustavni oblici

Ustavni oblici koji su prethodili Temeljnom zakonu: Ustav Reicha iz 1848. - prvi ustavni oblik

◦ Njemačka kao ustavna monarhija Ustav Reicha iz 1871.:

◦ Njemačka kao savezna država i ustavna monarhija Ustav iz 1918.

◦ Njemačka je bila republika i savezna država Treći Reich 1933-45. Temeljni zakon iz 1949. – utemeljenje Druge ili Bonske Republike. Povijesni pregeled

Prvi Reich poznat kroz veći dio svoje povijesti kao Sveto Rimsko Carstvo njemačke narodnosti potekao je 843. godine, iz podjele karolinškog kraljevstva, točnije iz države Istočne franačke, nastale nakon podjele Franačkog Carstva. Prvi Reich se održao u raznim oblicima do 1806. godine, kada je nestao zbog Napoleonskih ratova. Od 1815. do 1871. godine, kada je proglašen Drugi Reich, Njemačka je bila rascjepkana, te je tadašnjih 39 država činilo Njemačku Konfederaciju, odnosno Njemačko Carstvo. Dakle državu koja je danas poznata kao Njemačka, kojim je dominirala Pruska. Drugi Reich ukinut je 1918. godine, nakon kojega nastupa Weimarska Republika. Nakon što Adolf Hitler, pobjedom na izborima, u siječnji 1933. godine biva imenovan kancelarom, u ožujku parlament ukida Weimarski ustav, te nastupa Treći Reich.

Povijesni pregled Treći Reich, kojim su vladali nacisti, trajao je 12 godina, dakle od 1933. do kapitulacije Njemačke, u svibnju 1945. godine. 1949. godine osnovane su dvije njemačke države: Savezna Republika Njemačka i Njemačka Demokratska Republika. Između kojih je tijekom 60-ih godina duž cijele granice sagrađen takozvani sigurnosni kmpleks, sa svrhom spriječavanja ilegalnih prelazaka.

Obilježja: Po obliku vladavine Njemačka je

◦ demokratska, parlamentarna republika Po državnom obliku

◦ savezna država Državni poglavar je savezni predsjednik Nositelj zakonodavne vlasti je Savezni parlament Izvršne – vlada

Sudbene – Savezni ustavni sud Politička kultura: Njemačka je u 20. st., posebice poslije poraza nacionalsocijalističkog režima i utemeljenja dvije

Njemačke, imala problema s nacionalnim identitetom. U tom smislu imamo tipologiju nacionalnih identiteta koja se grana na 4 vrste:

1. Narodna nacija (svojevrsni pretpolitički karakter nacionalnog identiteta)2. Klasna nacija (pri čemu je tipičan primjer bivši DDR-a)3. Kulturnu naciju ( onu u kojoj je identitet izveden iz ‘kulturnih zajedničkih poveznica,

istoznačnica’) te navodi 4. Državljansku naciju (gdje je identitet izveden temeljem ‘individualno državljanskih

jednakopravnosti’) Međutim, neki autori govore o dvije paralelne političke kulture, proizašle iz dva različita politička

sustava. Ujedinjenje Njemačke

Do ujedinjenja Njemačke došlo je preko četiriUgovora: državnog, izbornog, ugovora o ujedinjenju i takozvanog ugovora 2+4.

1. Državni ugovor : uključuje načelo socijalne države.2. Izborni ugovor : govori o ustavno održivom postojanju dvaju izbornih sustava.3. Ugovor o ujedinjenju : govori o ujedinjenju pokrajina i Berlina kao glavnog grada.4. Ugovor dva-plus-četiri : navodi ustupke zapadne Njemačke Sovjetskom Savezu, osiguravanje granice,

ograničavanje broja vojnika i mogućnost da zapadna Njemačka i dalje bude dijelom NATO-a. Postulati političkog sustava:1. Pravno-državni – vlast se temelji na zakonima i vladavini prava, na jednakosti pred zakonima2. Demokratski – sva vlast proizlazi iz naroda; putem izbora narod bira svoju političku reprezentaciju u

parlamentu3. Socijalno-državni – dužnost države je da skrbi o građanima i tako potvrđuje počelo socijalne državnosti4. Federalizam – određuje Njemačku kao složenu saveznu državu. Izbori i izborni sustavi Klaus von Beyme tvrdi da je u Njemačkoj na snazi: ‘djelomično personalizirani razmjerni izborni sustav’ Prohibitivna klauzula – 5% Za preračunavanje glasova do 1985. koristio se D’Hondtov sustav preračunavanja, a od 1985.

Hare/Niermayerov . Političke stranke i stranački sustavi: Stranački sustav ima tendenciju koncentracije – iako ima stotine stranaka, vodećih je nekoliko

(CDU/CSU, SPD, FDP, Zeleni, PDS) U oblikovanju stranačkog sustava u Njemačkoj značajnu su ulogu imale crte sukoba:

◦ protestantizam naspram katolicizma◦ nacionalizam naspram legitimističkih skupina◦ radnička klasa naspram nadmoćne građanske skupine◦ poljodjelci naspram industrijskog društva◦ …

Političke stranke i stranački sustavi: Tijekom 20. st. dogodile su se četiri velike promjene stranačkih sustava1. Slom monarhije i uspostava prve demokratske republike2. Nasilna promjena višestranačkog u jednostranački sustav (od 1933. do 1945.)3. Ponovna demokratizacija nakon 1945., uvođenje višestranačja4. Ujedinjenje Njemačke, prijelaz iz jednostranačkog (Istočna Nj.) u višestranački sustav Zakonodavna vlast: Zakonodavnu vlast vrše dva doma: Bundestag – donji dom (trenutno broji 620 zastupnika, 11 više nego u prošlom sazivu) Bundesrat – gornji dom (69), predstavlja 16 saveznih pokrajina. Parlamentarizam Demokratski postulat njemačkoga političkog sustava izražen je u parlamentarizmu Parlamentarizam se određuje kao ‘sustav dvojne vlasti (zakonodavne i izvršne) ili sustav vlasti s

osloncem na parlament◦ vlada se izvodi iz parlamenta

Predsjednik vlade, kancelar ◦ ovisi o povjerenju parlamenta

Politički sustav Njemačke • Bundesrat – gornji dom, je predstavničko tijelo 16 saveznih zemalja. Ukupan broj glasova u

Bundesratu iznosi 69. • Sastavljen je od 16 šefova pokrajinskih vlada i pokrajinskih ministara. • Što više stanovnika ima neka savezna zemlja, to u Bundesratu ima više članova i glasova. Donji dom Zasjedanje Bundestaga Kancelarska vlada Kancelarska vlada

◦ je shvaćena kao ‘kolegij’ ili kabinet koji se sastoji od kancelara i ministara Kancelar je ‘prvi među jednakima’:

◦ ima veću moć od predsjednika (više reprezentativna figura)◦ daje smjernice za rad vlade

Politički sustav Njemačke Tamo gdje sjedi savezni kancelar, tamo je centar moći u Njemačkoj. A to je u "stroju za pranje rublja". Tako Nijemci zbog njegove arhitekture zovu kancelarski ured. Kancelarska vlada Savezni kancelar određuje glavna načela politike, kako unutarnje, tako i vanjske. Kao šef vlade predsjedava kabinetom u kojem su resorni ministri. Zajedno čine Saveznu vladu, političko vodstvo zemlje. Kancelarska vlada Njemački narod ne može izravno birati saveznog kancelara, ali svake četvrte godine na izborima za

Bundestag posredno odlučuje o tome. Kancelarski kandidat najjačeg saveza stranaka u Bundestagu ujedno se i nominira za novog kancelara. Kancelarska vlada Vladu obično sačinjava koalicija, a samo nakon što su razriješena sva pitanja u koaliciji i potpisan

koalicijski sporazum pristupa se izboru kancelara Konstruktivni glas nepovjerenja:

Kancelar ne može biti smijenjen s položaja ako u isto vrijeme nije izabran njegov nasljednik!

◦ Razlog: da se ne bi došlo u situaciju u kojoj izvršna vlast nema potporu zakonodavne, a ona se ne može složiti oko nasljednika

primjer = 1982. Helmut Schmidt zamijenjen Helmutom Kohlom Politički sustav Njemačke Angela Merkel Politički sustav Njemačke Aktualni njemački predsjednik Horst Khöler Predsjednik U njemačkom političkom sustavu predsjednik se ne bira na predsjedničkim izborima, već ga bira

Savezna skupština. Povijesni su razlozi zašto njemački savezni predsjednik ima uglavnom reprezentativne zadaće. U Weimarskoj Republici tadašnji je predsjednik Reicha imao dalekosežnu političku moć, smio je ukidati

ustavne zakone i vladati izdavanjem izvanrednih ukaza. Sve su to bili čimbenici koji su odigrali veliku ulogu kada su nacionalsocijalisti preuzeli vlast.

Federalizam Federalistički sustav suvremene Njemačke oslanja se na ‘staru njemačku tradiciju’. 1871. stvorena je prva monarhistička savezna država pod pruskom hegemonijom. Današnji federalizam je tip kooperacijskog federalizma. Savezno vijeće obuhvaća različite interese njemačkih zemalja i regija. Odnos saveza (Bund) i federalnih jedinica (Länder) određen je poslovnikom Savezne vlade. Politički sustav Njemačke Savezni ustavni sud: Nadzire jesu li zakoni u materijalnom smislu u skladu s načelima pravne države. Nastoji izmirivati sporove između savezne države i pokrajina.

Pojavljuje se kao čuvar ustava. KRAJ

Politički sustav Švicarske Opća obilježja

◦ Stanovnika:7.591.400 (2007.)◦ Površina: 41.293 km2 (BiH – 51.129 km2)◦ Gustoća naseljenosti = 177,2 stanovnika/ km2 ◦ Glavni grad Švicarske je Bern - 150,000 stanovnika

◦ Švicarska je jedna od najstarijih europskih država

Počela se oblikovati u 14 stoljeću Sastav stanovništva(2000.):

◦ Švicarci 80% prema jeziku kojim govore:

njemački 64%, francuski 19%, talijanski 8%, retoromanski 1%,

◦ stranci 20% (najviše iz Italije, Španjolske, Portugala, Srbije i Crne Gore, BiH, Turske; Hrvata oko 35 000)

◦ vjerski sastav (2000.): rimokatolici 44%, protestanti 37%, sunitski muslimani 4%, pravoslavci

1% ◦ službeni jezici: njemački, francuski, talijanski i retoromanski

26 Kantona: Aargau, Appenzell Ausser-Rhoden, Appenzell Inner-Rhoden, Basel-Landschaft, Basel-Stadt, Bern, Fribourg, Geneve, Glarus, Graubunden, Jura, Luzern, Neuchatel, Nidwalden, Obwalden, Sankt Gallen, Schaffhausen, Schwyz, Solothurn, Thurgau, Ticino, Uri, Valais, Vaud, Zug, Zurich.

Kratki povijesni pregled 1291. godina - tri kantona se udružuju kako bi si pružili uzajamnu pomoć i zaštitu (Uri, Schwyz i

Unterwalden) 14. st. pridružuju im se još Lucerne, Zurich, Glarus, Zug i Bern 15. st. Fribourg, Solothurn, Basel, Schaffhausen i Appenzell.

◦ U 16. st. Švicarskom se šire ideje reformacije (Zwingli i Calvin) Razlog jakih sukoba između katolika i protestanata (tri stoljeća ratova)

◦ 1798. nastaje Helvetska republika: po uzoru na događanja u Francuskoj Želi se stvoriti centralizirana država, kontrolirana od Francuske

nakon pada Napoleona, propada i taj pokušaj Od 1803. do 1848.

◦ Nekoliko državnih udara◦ Poraz Napoleona◦ Bečki kongres: Švicarska neutralnost◦ Brz ekonomski razvoj◦ Razlike među kantonima

1848. Švicarska postaje liberalna federalna država, ◦ muškarci dobivaju pravo glasa

Žene tek 1971. 1874. revidiran je ustav i uvedeno pravo na referendum 1891. pravo na inicijativu – mogućnost mijenjanja dijela Ustava 1919. prvi izbori prema proporcionalnom predstavništvu 1959. prvi put se uspostavlja Federalno prema “čarobnoj formuli” 2-2-2-1 Čarobna formula 2 mjesta za Radikalnu slobodnu demokratsku stranku (FDP) 2 mjesta za Kršćansku demokratsku narodnu stranku (CVP) (1) 2 mjesta za Socijaldemokratsku stranku (SP)

1 mjesto za Švicarsku narodnu stranku (SVP) (2) ◦ Promjena 2003.g (CVP dobiva jedno mjesto, a SVP 2)

Glavne karakteristike Švicarska = federalna parlamentarna demokratska republika Izvršna vlast

vlada / Federalno vijeće Federalnu zakonodavnu vlast ima

vlada i dvodomna federalna skupština Referendum: mogućnost “propitivanja” svakog zakona i promjena dijela Ustava Federalizam Federalizam je glavno i pokretačko načelo Švicarske Najčešće se misli na državnu organizaciju Federalizam je i u Ustavu (iako se nigdje ne spominje riječ):

“Kantoni su suvereni sve dok njihovu suverenost ne određuje federalni ustav, oni će imati sva prava koja nisu prenesena na konfederaciju”

Kantoni i općine imaju visok stupanj odgovornosti◦ Postoji i 26 kaznenih zakona (kantonalni zakoni)

Povijesno, federalizam je proizvod sukoba koji su prethodili stvaranju države 1848. Iako su u ratu pobjednici bili procentralističke snage, naspram konzervativnih katoličkih kantona, Ustav

iz 1848. ipak je odražavao kompromis te je kantonima ostavljena neovisnosti i autonomija Federalno vijeće Švicarska vlada nije predstavljena u individui, nego u kolektivu – Federalnom vijeću

◦ Ne postoji premijer, nit šef države◦ Federalno vijeće

čine ga iste političke stranke već 60. godina, koje među sobom dijele 7 mjesta u Vijeću

◦ Vijeće se pridržava nepisanog pravila “kolegijalnosti” i konsenzusa Odluke se donose kolektivno

Uspostavljeno je stvaranjem federalne švicarske države 1848. Početna struktura vijeća (iz 1848)

◦ članovi Vijeća pripadali samo jednoj stranci (Radikalnoj), s tim da su dva mjesta bila zajamčena katolicima i dva za ne-njemačke građane

Promjene u strukturi Vijeća 1891. kršćanski demokrati dobivaju jedno mjesto, a nakon I. svjetskog rata još jedno; 1929. Narodna stranka ulazi u Vijeće, 1943. u Vijeće ulaze i Socijademokrati

Ministarstva Federalnog vijeća◦ Sedam ministarstava

Obrane Ekonomije Okoliša, transporta, komunikacija i energetike Financija Vanjskih poslova Pravde Unutarnjih poslova

◦ Svaki od sedam ministara ima jednaku moć ◦ Svaki od 7 ministara odgovoran je za jedan odjel

struktura se gotovo nije mijenjala od 1848.◦ Kao šef, resorni ministar upravlja strukturom od preko 12.000 uposlenika

Članove Federalnog vijeća biraju članovi oba doma parlamenta Parlament ne može raspustiti Vijeće, niti Vijeće može raspustiti parlament Članovi Vijeća ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu funkciju niti su članovi parlamenta, ali moraju

sudjelovati u parlamentarnim diskusijama Predsjedavajući Federalnog vijeća mijenja se svake godine, u prosincu• Nadležnost Federalnog vijeća

• upravlja saveznim poslovima, • nadgleda poštivanje saveznog i kantonalnih ustava,

• predlaže savezne zakone i nadgleda njihovo provođenje, • razmatra i odobrava međukantonalne ugovore, • upravlja financijama, • predlaže proračun, • vodi vanjsku politiku, • nadzire rad saveznih službenika, • podnosi izvješće Saveznoj skupštini o stanju Konfederacije

Magična formula Do 2003. izgled čarobne formule:

◦ 2 mjesta za Radikalnu slobodnu demokratsku stranku (FDP), ◦ 2 mjesta za Kršćansku demokratsku narodnu stranku (CVP), ◦ 2 mjesta za Socijaldemokratsku stranku (SP) ◦ 1 mjesto za Švicarsku narodnu stranku (SVP)

Promjene u čarobnoj formuli 2003. godine◦ Kršćanska demokratska narodna stranka pada s dva na jedno mjesto u Federalnom vijeću◦ Švicarska narodna stranka (SVP) dobiva dva mjesta (umjesto ranijeg jednog)

Federalna skupština - Parlament Vrijeme ustanovljavanja - 1848. Švicarski parlamentarci nisu profesionalni političari,

obično imaju drugu profesionalnu aktivnost Na čelu parlamenta – predsjednik

mandat predsjednika - jedna godina Zasjedanja su četiri puta godišnje po tri tjedna Struktura federalne skupštine:

dvodomni parlament s jednakim ovlastima: ◦ Nacionalno vijeće ◦ Vijeće država

Nacionalno vijeće (predstavnički dom): predstavništvo po načelu stanovništva

Vijeće država (senat) određeni broj mjesta prema kantonima, svaki kanton po dva mjesta, a polukantoni po jedno mjesto

Nadležnost parlamenta◦ Predlaže i potvrđuje zakone, ◦ bira članove Federalnog vijeća ◦ Bira članove Federalnih sudova

Nacionalno vijeće Izbori se održavaju svake četiri godine, predzadnje nedjelje u listopadu 200 zastupnika,

mora biti barem jedan predstavnik iz svakog kantona Mjesta se dodjeljuju prema veličini kantona i sukladno broju osvojenih glasova Predsjednik Nacionalnog vijeća je i predsjednik Federalne skupštine pa ga se često zove i “prvim

Švicarcem” Vijeće država Sastavljeno je od po dva zastupnika iz svakog kantona i po jedan iz polukantona Izbori su regulirani kantonalnim zakonima Način izbora zastupnika u Vijeće država

◦ Ranije - od strane kantonalnih parlamenata, ◦ Danas - biraju ih građani na neposrednim izborima

Broj članova Vijeća - 46 članova: po dva za svaki kanton Po jedan za polukanton

Nadležnosti i ovlasti Federalne skupštine Nadležnost - predmeti federalnog karaktera

Zakoni o organizaciji i načinu izbora saveznih organa Zakoni koji su ustavom ostavljeni u nadležnosti saveznih institucija

Izbor Saveznog suda, kancelara (predsjedavajućeg Federalnog vijeća) i zapovjednika oružanih snaga

Plaće i nagrade članova organa Konfederacije kao i osnivanje stalnih saveznih službi S obzirom na jednaku moć - oba doma parlamenta moraju potpisati zakone na identičan način (s

jednakim tekstom) Ako i nakon tri izmjene ostanu razlike - konferencijsko vijeće se sastaje s ciljem da

eliminira razlike Ako i to ne uspije - zakon “propada”

◦ Zastupnici i senatori nemaju plaću Umjesto plaće - naknada (cca. 50.000 €)

Izravna demokracija Građani imaju “zadnju riječ” Mogućnost preoblikovanja dijela ustava i zakona preko referenduma i inicijativa Poluizravna demokracija

◦ građani sudjeluju u prihvaćanju i predlaganju zakona U 84% od oko 3.000 općina građani se jednom godišnje okupljaju na gradski susret

◦ Gradski susret Funkcionira kao zakonodavno tijelo koje donosi odluke o

Financijama Porezima I drugim zakonima

Kantoni Appenzell Inner i Glarus ◦ Građani se okupljaju jednom godišnje na Landsgemeinde (otvorenu državnu skupštinu)

Otvorena državna skupština = najviši politički autoritet u ova dva kantona Oblici izravne demokracije - postoje na federalnoj, kantonalnoj i općinskoj razini Dva instrumenta izravne demokracije:

◦ Građanska inicijativa (1891.)◦ Referendum (1874.)

Građanska inicijativa Pitanja na koje se odnosi - glasovanje o ustavnim promjenama

Uvjeti legitimnosti inicijative - 100.000 potpisa građana, potvrđenih od općina, prikupljenih u roku od 18 mjeseci

Parlament izdaje preporuku o prihvaćanju ili neprihvaćanju inicijative Ako inicijativa nije prihvaćena - građani imaju mogućnost predstavljanja nove

inicijative Tko su najčešći organizatori građanskih inicijativa?

Nevladajuće stranke, udruge ili interesne skupine Referendum Fakultativni

50.000 potpisa ili potvrdu 8 kantona, prikupljenih u roku od 100 dana U kantonima i općinama taj broj je i manji Pitanja na koja se odnosi - potvrda neke odluke, ugovora, zakona…

Obvezni ◦ Pitanja na koja se odnosi

Ustavni amandman Pridruživanje nekoj međunarodnoj organizaciji

◦ Prijedlog ne može proturječiti međunarodnim zakonima i ugovorima Detalji uz referendum

◦ Organizira se 3-4 puta godišnje i to nekoliko različitih referenduma odjednom◦ Provodi se nedjeljom◦ Često se kombinira s izborima◦ Ukoliko se referendum ne organizira s izborima

nizak postotak odziva - 20-30%, Kantoni 20 kantona i 6 polukantona Kantoni su suvereni

◦ samo u nekim pitanjima ograničeni saveznim ustavom

Svaki od kantona je država za sebe s velikim ovlastima: uspostavljanje vlastitih poreza, organizacija političkog sustava, vlastita policijska struktura, Organizacija školstva na svojem prostoru…

Devolucija vlasti – prenošenje ovlasti s države na kantone Današnja je Švicarska nastala udruživanjem država (kantona), od 1291. pa do 1815. Princip nastajanja – autonomija i neovisnost kantona

◦ 1798. “Helvetskom revolucijom” pokušalo se uspostaviti centraliziranu državu, ali nakon pada Napoleona, pada i taj pokušaj

Autonomija i neovisnost karakteristike su kantona i danas Kantonalni ustavi

ratificiraju ih građani na referendumu Izvršna vlast kantona - kolegijalna, kolektiv, ne individua

5-7 članova koje biraju građani Jednodomni parlament - različita imena u različitim kantonima Sva vlast koja nije pripisana federalnim vlastima, na kantonima je Ovlasti kantona

◦ Mogu podići poreze◦ Stvaraju vlastite zakone

Samo da su u skladu s federalnim zakonima◦ Biraju vlastitu vladu◦ Izravna demokracija: referendum i inicijative

Ovlasti općina◦ 1/5 općina ima vlastite parlamente

Savezni sud• Najviša sudska instanca• Sudi

• u građanskim sporovima • između Konfederacije i kantona, • Između raznih pravnih osoba, • Između kantona…

• U sporovima u kojima postoje naznake protiv odredaba međunarodnog prava• kraj

Politički sustav Kine Opća obilježja Površina: 9. 596.960 km2 Stanovništvo: 1.330.044.605 Geografska i administrativna podjela: 23 provincije, 5 autonomnih regija, i 4 grada Provincije: Anhui, Fujian, Gansu, Guangdong, Guizhou, Hainan, Hebei, Heilongjiang, Henan, Hubei,

Hunan, Jiangsu, Jiangxi, Jilin, Liaoning, Qinghai, Shaanxi, Shandong, Shanxi, Sichuan, Yunnan, Zhejiang, + Taivan

Autonomne regije: Guangxi, Nei Mongol, Ningxia, Xinjiang Uygur, Xizang (Tibet) Gradovi: Beijing, Chongqing, Shanghai, Tianjin Politički sustav Kine Kineski politički sustav po mnogočemu je specifičan, kako zbog svog “jednostranačja” tako i zbog

unutarnje organizacije. Formalno je Kina višestranačka država, u stvarnosti to je vrlo jednostranačka unitarna višenacionalna

država koja se vodi načelom demokratskog centrizma, odnosno potpune podređenosti lokalnih stranačkih organa i institucija središnjim.

Politički sustav Kine Kina je socijalistička država s narodnom demokratskom diktaturom, koju vodi radnička klasa na načelu

saveza između radnika i seljaka. Osnovni državni zakon je ustav koji utvrđuje socijalni sustav i osnovna načela državnog uređenja i

aktivnosti državnih organa te osnovna prava i obveze građana Kratki povijesni pregled Prvi spomeni od prije 3500 godina

Vrlo nestabilna “politička” slika i struktura Agrarna zemlja Mijenjanje raznih dinastija i vladara Mongoli (XIII. stoljeće) Japanci (XIX. i XX. stoljeće) Europljani (Englezi, Španjolci, Portugalci, XIX. . XX. stoljeće) Kratki povijesni pregled 1912. nastaje Kuomitang 1921., Komunistička partija Kine Službeno savezništvo, manje službeno (otvoreno i tajno) sukobi 1. listopada 1949. proglašena je Kineska Narodna Republika (Zhonghua Renmin Gongheguo) u Beijingu

/ Pekingu, inspirirana na sovjetskom modelu Kratki povijesni pregled Mao Tse-tung 1958. prekida sa sovjetskim modelom “Veliki iskorak naprijed” s ciljem brzog podizanja industrijske i poljoprivredne proizvodnje (agrarna

reforma) Velika katastrofa, glad se pojavila i u plodnim dijelovima zemlje 1966. Velika proleterska kulturna revolucija (Mao vs. Liu Shaogi i Deng Xiaoping) Kratki povijesni pregled 1977., Deng Xiaoping Naglasak na

Ekonomskim reformama i razvoju Povećanje poticaja ruralnim područjima Podupiranje eksperimenata u proizvodnji Smanjivanje planiranja iz središnjice /Centrale Privlačenje izravnih stranih ulaganja

Slobodniji i kritičniji pristup umjetnika, pisaca, novinara…ali…. Kratki povijesni pregled Reforme su donijele poboljšanje životnog standarda, naročito za radnike u gradovima i farmere. Međutim, političko neslaganje, kao i socijalni problemi, inflacija, urbane migracije izlaze na vidjelo. Kratki povijesni pregled Prosvjedi na Tiananmenu (Trgu nebeskog mira)1989.

Studenti i drugi građani izlaze na Tiananmen trg, kako bi “tugovali” za Predsjednikom i prosvjedovali protiv sporih reformi

Njihov prosvjed, usprkos vladinoj zabrani, pozivao je na prekid korupcije i za obranu sloboda zajamčenim Ustavom

Prosvjedi su se proširili i na neke manje gradove (Shangai, Chenglou, Guangzhou) 20. svibnja 1989. proglašeno je ratno stanje S 3. na 4. lipnja vojska je dovedena na Trg kako bi potjerala prosvjednike Nema službenih podataka o nastradalima, ali se pretpostavlja da ih je bilo nekoliko stotina Kina danas Cilj i prioriteti kineske vlade:

Reforma industrije Stvaranje mreže socijalne sigurnosti

To će se postići: Privatizacijom neprofitnih državnih poduzeća Razvojem mirovinskog sustava za radnike Smanjenjem državne birokracije (već djelomično učinjeno)

Politički sustav Kine 1949. godine proglašena je Kineska Narodna Republika, Ustav je donesen 1954. godine, po uzoru na

Ustav Sovjetskog saveza Kina je proglašena narodnom demokracijom. Godine 1975. donesen je drugi Ustav kojim se Kina proglašava socijalističkom državom diktature

proletarijata. 1978. godine donesen je i treći Ustav kojim se proširuju ovlasti vlade, odnosno državnog vijeća. 1982. godine aktualni četvrti Ustav

Politički sustav Kine Karakteristika kineskog političkog sustava jest potpuna prevlast vladajuće stranke, iako postoje i druge

stranke. Sljedeća je karakteristika da zakonodavnu i izvršnu funkciju u praksi provodi stranka, a političke

institucije države potvrđuju odluke donesene na stranačkim zasjedanjima. Državna stranka i stranačka država Komunistička stranka Kine Preko 70 milijuna članova Autoritarna u strukturi i ideologiji “Vladari” moraju izgrađivati konsenzus za nove politike među članovima stranke, lokalnim i

regionalnim liderima, utjecajnim nestranačkim osobama i stanovništvom. Komunistička stranka Kine U važnim institucijama (vladinim, ekonomskim, kulturnim) stranačka vijeća bdiju da se slijedi i provodi

stranačka i državna politika te da se ne stvore paralelne autonomne organizacije i strukture od ne stranačkih osoba

Stranačka je kontrola najveća u vladinim uredima te u urbanim ekonomskim, industrijskim i kulturnim središtima

Komunistička stranka Kine◦ Stranački kongres: najviše stranačko tijelo◦ Susret barem jednom u 5 godina◦ Organi vlasti u KS

Politbiro Stalni komitet (9 članova) Politbiro (25 članova, uključujući i one iz Stalnog komiteta) Tajništvo, glavni administrativni mehanizam, na čijem je čelu Glavni tajnik Središnje vojno povjerenstvo Disciplinsko-inspekcijsko povjerenstvo

Vlast Glavne organe vlasti u Kini čine:

◦ Nacionalni narodni kongres (NNK)◦ Predsjednik (šef države)◦ Državno vijeće

Članovi Državnog vijeća su premijer (Wen Jiabao), promjenljiv broj zamjenika premijera, pet državnih savjetnika, 25 ministara, guverner središnje banke i zapovjednik.

Političke stranke Osam stranaka sudjeluju u političkom sustavu pod vodstvom dominantne stranke Sve one djeluju prema naputcima i linijama vodiljama Komunističke stranke Dominacija Komunističke stranke objašnjava se “nezaobilaznom ulogom i važnošću KS za politički

sustav u Kini” Političke stranke1. Revolucionarni komitet Kuomitanga: lijevi članovi Kuomitanga koji nisu prebjegli u Taiwan. 53,000

članova. Ima 30% mjesta u Narodnoj političkoj konferenciji 2. Kineska demokratska liga: liga prodemokratskih stranaka, 144.000 članova, intelektualci 3. Kineska demokratska nacionalna asocijacija: poduzetnici iz manufakture, financijske i trgovačke

industrije, državnog i privatnog sektora 4. Kineska asocijacija za promociju demokracije: intelektualci, uglavnom iz obrazovnog, tehnološkog i

izdavačkog sektora, 117.500 članova 5. Kineska seljačka i radnička demokratska stranka: nekih 65.000 članova uglavnom iz područja javnog zdravstva, kulture, obrazovanja, znanosti i tehnologije 6. Kineska Zhi Gong stranka: stranka kineskih povratnika, rođaka kineskih iseljenika i značajnih osoba i znanstvenika 7. Društvo 3. rujan: nekih 68.000 članova, intelektualaca visokog i srednjeg ranga iz područja znanosti, tehnologije, obrazovanja, kulture i medicine 8. Tajvanska demokratska liga: 1.600 članova značajnih osoba podrijetlom iz Tajvana, a koji sad žive u kopnenoj Kini

Nacionalni narodni kongres• Jednodomno zakonodavno tijelo čiji se zastupnici biraju posredno od strane kongresa na

mandat od pet godina

• Sastaje se jednom godišnje na oko 2 tjedna• Prihvaća glavne odrednice, zakone, budžet i glavne promjene osoblja • To je najviši organ državne vlasti, a brojke zastupnika kreću se preko 3000• Ovlasti:

• donosi Ustav, zakone i pravne akte, • imenuje predsjednika i članove Državnog vijeća/Vlade • bira Stalni komitet • donosi plan privrednog razvoja i državni proračun

Nacionalni narodni kongres Inicijative NNK prezentira Državno vijeće

Nakon što ih je usuglasilo sa Središnjim povjerenstvom (centralni komitet) KS Iako se uglavnom sve prihvaća, razna povjerenstva u sklopu NNK raspravljaju te su promjene moguće

kako bi se zadovoljili različiti interesi. Predsjednik države Ta je funkcija uvedena tek Ustavom iz 1982. godine Šef države na mandat od 5. godina, može biti još jednom biran Kineski državljanin, min. 45. godina Predsjednika i potpredsjednika bira Nacionalni Narodni Kongres i njemu su izravno odgovorni Predsjednik je i Glavni tajnik KS Predsjednik države NNK može “smijeniti” predsjednika Vrhovni zapovjednik oružanih snaga te predstavlja državu u inozemstvu Imenuje premijera, zamjenike, članove Državnoga vijeća, sve veleposlanike, ministre, sve predsjednike

zakonodavnih tijela, blagajnike i tajnike. Može izdati Posebne predsjedničke dekrete, proglašava izvanredno stanje i rat Pomaže mu potpredsjednik Državno vijeće • Vlada koja u svojoj nadležnosti ima izvršnu vlast• Ovlasti:

• osigurava rad ministarstava i drugih podređenih tijela i organa, osobito lokalne vlasti,

• priprema nacionalni plan i proračun, • nadgleda funkcioniranje državne i javne sigurnosti,• imenuje državne službenike, • predlaže zakone i odluke

• Za svoj rad odgovara Nacionalnom Narodnom Kongresu i Stalnom komitetu Vrhovni sud Suce imenuje Nacionalni narodni kongres

• Najviša sudska instanca s visokim stupnjem ovlasti, u oblastima kasacijskog i drugih sudova nižeg stupnja

• Vrhovno narodno tužiteljstvo: najviša agencija za tužiteljstvo• Ni sudska vlast nije samostalna i neovisna od stranačke kontrole

Lokalna vlada◦ Guvernere kineskih provincija i autonomnih regija, te gradonačelnike glavnih gradova imenuje

središnja vlada u Pekingu, nakon što NNK da svoj pristanak◦ 50 ruralnih prefektura, 283 grada-prefekture, 374 okružna grada, 852 distrikata, 1636 okruga,

662 grada, 808 urbanih distrikata, 43258 gradskih regija◦ Neke niže jedinice uprave imaju od naroda izabrane vođe◦ Hong Kong i Macao, kao posebne administrativne regije, imaju poseban status

Hong Kong◦ 1. srpnja 1997. Hong Kong se vraća pod Kinu, nakon 150 godina britanske vladavine ◦ 50. godina tranzicijsko razdoblje ◦ Posebna administrativna regija◦ “Jedna zemlja, dva sustava”◦ Vanjski poslovi i nacionalna sigurnost pod Kinom, a politika, ekonomija i sudstvo ostaje na

Hong Kongu◦ Sudstvo se temelji na britanskom zakonu

Macao 20. prosinca 1999., od Portugala Kini Posebna administrativna regija 50. godina tranzicijsko razdoblje “Jedna zemlja, dva sustava” Vanjski poslovi i nacionalna sigurnost pod Kinom, a politika, ekonomija i sudstvo ostaje na Macauu Baze portugalskog sudstva Kraj Obilježja političkih sustava Afrike i Južne Amerike Obilježja afričkih političkih sustava Povećan broj država s formalno demokratskim sustavima 1990. samo tri države s višestranačkim sustavom (Senegal, Botswana, Mauricijus), a 2000. u 43 zemlje

subsaharske Afrike 9 slobodnih, 24 djelomično slobodnih i 15 ne slobodnih Afrika Upitna demokracija, bazirana na malim promjenama izbornog sustava U slobodnim državama živi samo 13% stanovništva 5 država (DR Kongo, Nigerija, Etiopija, Angola, Sudan) broje 40% stanovništva i u velikim su krizama Afrika Mnogi su razlozi nestabilnosti političkih sustava:

◦ Kolonijalizam◦ Dogovorene granice◦ Neopatrimonijalizam ◦ Slabo vodstvo◦ Siromaštvo

Afrika Države nisu postale neovisne zato što su imale razvijene administrativne, financijske i vojne osnove

nego zato što je neovisnost “došla u paketu” Slaba moć upravljanja i kontrolnih mehanizama Država (i njezino vodstvo) manje je važno od izravnih vođa, vjerskih ili etničkih Afrika Makro-ekonomsku politiku određuje Međunarodni monetarni fond, obrazovanje i zdravstvo se dogovara sa Svjetskom bankom (strategija za smanjenje siromaštva), domaće i strane NVO imaju veći utjecaj u rasporedu dobiti, predsjednik i parlament imaju malu moć ili mali utjecaj na politike Afrika Tri problema:

• Slaba država• Nedostatak integracije u novoj međunarodnoj ekonomiji• Nedostatak demokracije

Africi je potrebno da postane dijelom globalne ekonomije, ali svijet manje treba Afriku◦ Južnoafrička republika (JAR)

Stanovništvo: ca. 43.700.000 Tisućama godina naseljeno područje (pripadnici Koisan jezika) Portugalci stižu prvi, 1488. godine 1652. godine dolaze Nizozemci, nakon toga francuski hugenoti, Nijemci, koji čine današnje Afrikanere Krajem XVIII. stoljeća Britanci preuzimaju kontrolu – razdoblje sukoba između Afrikanera i Britanaca JAR XIX. st., ukidanje ropstva, Afrikaneri se sele na sjever Sukob s afričkim etničkim skupinama, Zulu Otkrivanje dijamanata i zlata dovodi do velikih promjene Afrikanci iz drugih država dolaze kao radna snaga Europljani koji investiraju JAR 1912. osniva se Afrički nacionalni kongres

◦ Ukinuti restrikcije na osnovu rasne pripadnosti◦ Povećati parlamentarnu zastupljenost crnaca

1948. pobjeda Nacionalne stranke na svebjelačkim izborima◦ Uvođenje još većih restrikcija i ograničenja◦ Rasna separacija – apartheid (sustav legalne rasne segregacije)◦ 4 rasne skupine: crnci, bijelci, obojeni/mulati i indijanci

JAR 1990. Frederik Willem de Kler najavljuje prestanak zabrane za ANK i druge grupe Nelson Mandela pušten iz zatvora (1962.) 1993. novi Ustav u kome su svi “apartheid” zakoni poništeni 1994. prvi ne rasni izbori Mandela predsjednik JAR Višestranačka parlamentarna demokracija u kojoj vlast dijele predsjednik i parlament Dvodomni parlament: Nacionalna skupština i Nacionalno vijeće provincija (9 provincija)

◦ Nadležnost: donošenje zakona Nacionalna skupština donosi proračun i vodi monetarnu politiku

◦ Između 350 i 400 članova koji se biraju po proporcionalnoj zastupljenosti ◦ JAR

Nacionalno vijeće provincija ima 90 članova Zamjena za Senat kako bi se dalo više glasa regionalnim interesima Mora odobriti zakone koji se tiču nacionalnih i regionalnih kompetencija Šest je stalnih i četiri rotirajuća člana JAR Predsjednik je šef države (Jacob Zuma) Ustavna prava

• Imenovanje i određivanje kabinetskih dužnosti • Potpisivanje zakona • Glavni zapovjednik vojske • Surađuje s potpredsjednikom i kabinetom (28 mjesta u kabinetu, 28 ministara)

JAR Sudstvo

◦ Ustavni sud je najviša sudska instanca, za tumačenje i primjenjivanje Ustava◦ Vrhovni apelacijski sud je vrhovna sudska instanca za neustavnu materiju ◦ Ustavna karta prava omogućuje pravedno, javno suđenje u razumnom roku i pravo na žalbu

višem sudu◦ Karta prava jamči i osnovna politička i socijalna prava

Kenija Tri glavne sociolingvističke skupine: Bantu (67%), Nilot (30%) i Cushitic (3%). 80% Kenijaca su kršćani, 10% muslimani i 10% pripadnici tradicionalnih afričkih religija (animističke) Stanovništvo: oko 38 milijuna Harambee, “uradimo zajedno"

• Volonteri grade škole, klinike i prikupljaju fondove za slanje studenata na studije • Šest državnih sveučilišta s oko 45.000 studenata • Šest je i privatnih sveučilišta

Kenija ◦ Swahili: jezik trgovine s arapskim poluotokom◦ U VIII. st. dolaze Arapi ◦ 1498. godine Portugalci ◦ Sredinom XVII. st. Dolaze Britanci pa se 1895. osniva Istočno Afrički protektorat ◦ Dovode se Europljani na plodna tla (Kikuyu, Maasai, Kalenjin) ◦ Doseljenici su imali pravo glasa u vladi i prije nego je Kenija postala službena britanska

kolonija 1920.◦ Do 1944. Afrikanci nisu imali prava sudjelovanja, a odtad nekoliko imenovanih (ne izabranih)

sudjeluje u zakonodavnoj politici Kenija Prvi izravni izbori i za Afrikance održani su 1957. godine Kenija postaje neovisna 1963., a sljedeće se godine pridružuje Commonwealth.

Jomo Kenyatta, pripadnik Kikuyu plemena i vođa Kenijske afričke nacionalne unije (KANU), postaje prvi predsjednik

1982. Kenija postaje jednostranačka država Kenija Jednodomna Nacionalna skupština

◦ 210 članova na mandat od 5 godina ◦ Predsjednik imenuje zamjenika

Sporazum o podjeli vlasti: predsjednik u dogovoru s premijerom bira vladu među članovima parlamenta

Visoki sud, predsjednik i suci Visokog suda i suci Prizivnog suda – sve imenuje predsjednik. Latinska Amerika Obilježja političkih sistema Latinske Amerike Veći dio povijesti XX. st. u Latinskoj Americi obilježen je političkom nestabilnošću i promjenama Neki trendovi mogu biti prepoznati:

◦ U središnjoj Americi na kraju XIX. st. prevladavali su oligarhijski sustavi ◦ Početak XX. st. donio je velike promjene ◦ Karipske su zemlje bile pod europskim zemljama ili SAD-om sve do kraja II. Svjetskog rata

Latinska Amerika Velika svjetska ekonomska kriza dovodi do uvođenja autoritarnih političkih sustava Nakon II. Svjetskog rata ide se ka demokratskim oblicima vlasti i višestranačkim sustavima 60-tih godina ponovno se vraćaju neki vojni režimi (Čile), ali ipak dominiraju demokratski oblici Latinska Amerika Objašnjenje višestranačkog sustava:

• Povećanje globalnog prosperiteta, • Integracije svjetske ekonomije i • Povećanje utjecaja Europe i SAD-a

Latinska Amerika Šest izazova demokracijama Latinske Amerike:

• Slaba potpora političarima• Slaba demokratska kultura• Kriza reprezentacije • Političko zastrašivanje i nasilje• Tradicionalne stranke gube tradicionalno ustrojstvo• Nema prave podjele vlasti

Latinska Amerika Vrlo različite demokracije Ljevičarske pobjede u velikom broju država Brazil, Venezuela, Čile, Bolivija, Ekvador, … Protiv SAD utjecaja Pan-američki anti-SAD Latinska Amerika Tri karakteristike ljevičarstva:

• Odbacivanje neoliberalnih ekonomskih politika• Odgovor na socijalne pokrete koji traže beneficije za siromašne i marginalizirane

(isključene) skupine društva • Obrana nacionalne neovisnosti i kontinentalna solidarnost

Brazil Stanovništvo: oko 188 milijuna Portugalci (XVI. st), Afrikanci (robovi), Europljani, imigranti s Bliskog istoka i Azije koji su stigli sredinom

XIX. stoljeća te domorodački narodi (Tupi i Guarani jezične grupe) Od 1875. do 1960. pet milijuna Europljana imigriralo je u Brazil (Italija, Njemačka, Španjolska i Poljska) Najveća zajednica Japanaca izvan Japana je u Sao Paulu Miješani brakovi su bili uobičajeni Brazil 1500. postao portugalski 1808. u Rio de Janeiro dolazi portugalska kraljevska obitelj (nakon što ih je Napoleon protjerao) 1822. Brazil proglašava neovisnost, ali sin portugalskog kralja proglašava se kraljem (Dom Pedro I)

1889 – 1930. Ustavna republika Do 1945. diktator Vargas Brazil 1964. vojni udar 1985. konačno se počinje s konsolidacijom civilne vlasti 1989., nakon 29 godina prvi izravni predsjednički izbori. Brazil Federalna republika

◦ 26 država i federalni distrikt Ustav iz 1988. daje velike ovlasti federalnoj vladi Predsjednikov je mandat 4 godina, s mogućnošću reizbora Sam imenuje svoj kabinet Gornji dom ima 81 senatora, tri za svaku državu i federalni distrikt Senatori imaju mandat na osam godina, s tim da se 2/3 mijenjaju na istim izborima Brazil Donji dom ima 513 zastupnika Mandat je 4 godine Izbori su kompleksni, prema proporcionalnoj reprezentaciji prema državama Svaka država može izabrati minimalno osam mjesta Najveću delegaciju ima Sao Paulo, 70 mjesta. Meksiko Stanovništvo: ca. 108 milijuna Najveća država španjolskog govornog područja Vrlo razvijena kultura Olmeka, Maja, Tolteka i Azteka Hernando Cortes osvojio je Meksiko u periodu 1519.-1521. i osnovao španjolsku koloniju koja je trajala

gotovo 300 godina Meksiko 1810. proglašena neovisnost XIX. stoljeće okarakterizirano je raspravama između liberala i konzervativaca, republikanaca i

monarhista, federalista i centralista 1929. godine, nakon revolucije, nastaje Institucionalna revolucionarna stranka koja je 71 godinu

osvajala sve izbore, predsjedničke i druge, sve do 2000. godine Meksiko Ustavom iz 1917. postaje federalna republika s odvojenim razinama vlasti Izvršna je vlast bila dominantna, s predsjednikom na čelu koji proglašava i izvršava kongresne zakone Kongres postaje važniji od 1997. kad oporba prvi put dobiva značajan broj zastupnika Meksiko Predsjednik može djelovati izdajući dekrete u određenim ekonomskim i financijskim područjima Predsjednik se bira na mandat od šest godina bez mogućnosti reizbora Ne postoji funkcija potpredsjednika, a u slučaju smrti ili odstupanja predsjednika kongres bira vršitelja

dužnosti Meksiko Dvodomni parlament

◦ Senat i Zastupnički dom Senatori se biraju na mandat od šest godina, a zastupnici na tri godine. Ima 128 mjesta na koje se biraju dijelom izravno, a dijelom proporcionalna reprezentacija U donji dom se 300 zastupnika bira izravno predstavljajući svaki distrikt, a 200 opet proporcionalnom

reprezentacijom iz pet izbornih regija. KRAJ POLITIČKA STRUKTURA EUROPSKE UNIJE Povijest EU Osnovne odredbe Europske unije donijete su nizom ugovora:

◦ Pariški ugovor, potpisan 18. travnja 1951., a stupio na snagu 23. srpnja 1952., osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik. Države osnivačice su bile: Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Belgija i

Nizozemska, a Monnet je imenovan njenim prvim Visokim Povjerenikom.

◦ Rimski ugovor, potpisan 25. ožujka 1957. godine u Rimu, stupio na snagu 1. siječnja 1958., osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom).

◦ Ta dva ugovora o osnivanju kasnije su se nadopunili : Jedinstvenim europskim aktom (1986.) Ugovorom o Europskoj uniji (Maastricht, 1992.) Amsterdamskim ugovorom iz 1997. Ugovorom iz Nice 2001. Lisabonski ugovor 2007. stupio 2009. Jean Monnet, francuski strateg i stručnjak za razvoj:

◦ Jedini učinkoviti način za spriječavanje sukoba između Francuske i Njemačke uspostava kontrole nad Ruhrskom oblasti, središtu njemačke teške industrije i vojne industrije

◦ Prijedlog o stavljanju francuske i njemačke proizvodnje ugljena i čelika pod zajedničku upravu, tzv. Visokog povjerenstva.

Prijedlog je podržan od vodećih europskih vođa, a prvi puta izložen javnosti 9. svibnja 1950. u govoru francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana

Dan Europe Pojam Europska unija uveden je Ugovorom o Europskoj uniji – Ugovor iz Maastrichta (1993) Nakon Ugovora o EU, Unija se prikazuje ujedinjena pod jednim “krovom” s “tri stupa”. Stupovi EU Prvi stup obuhvaća tri Zajednice:

◦ Europska zajednica za ugljen i čelik (engl. European Community for Steel and Coal - ECSC), ◦ Europska ekonomska zajednica (engl. the European Economic Community - EEC), ◦ Europska zajednica za atomsku energiju, (engl. the European Atomic Energy Community -

EAEC), ◦ Uključujući i jedinstveno tržište i jedinstvenu valutu.

Drugi stup = Zajednička vanjska i sigurnosna politika, (engl. Common Foreign and Security Policy - CFSP).

Treći stup = Suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima (engl. Justice and Home Affairs), kako je to definirano Ugovorom iz Maastrichta, odnosno suradnja policije i pravosudnih tijela u kaznenim pitanjima (engl. Police and Judicial Cooperation in Criminal Matters) kako je to definirano Ugovorom iz Amsterdama (engl. the Amsterdam Treaty).

Ugovor iz Amsterdama Ugovor iz Amsterdama rezultat je rada međuvladine konferencije započete u Torinu 1996. godine.

Ministri vanjskih poslova zemalja članica potpisali su ga u listopadu 1997., a stupio je na snagu u svibnju 1999. godine. Najvažnije izmjene uvedene Ugovorom iz Amsterdama su: jačanje uloge Europskog parlamenta (veći broj odluka koje se donose postupkom suodlučivanja), uvođenje fleksibilnosti, mogućnost suspenzije države članice iz postupka donošenja odluka, prenošenje dijela odredaba koje se odnose na suradnju u području pravosuđa i unutarnjih poslova (III stup) u I stup EU (vizni režim, azil, sudska suradnja u civilnim pitanjima), uvrštavanje Schengenskog sporazuma u Ugovor, izmjene odredaba o Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, uključivanje socijalnog protokola u tekst Ugovora te isticanje borbe za većom zaposlenošću kao cilja Unije.

Ugovor iz Nice Ugovor iz Nice je usuglašen na sastanku Europskog vijeća u Nici od 7. do 11. prosinca 2000., potpisan

je 26. veljače 2001, a stupio na snagu 1. veljače 2003. godine. Sadrži izmjene Ugovora o EU i Ugovora o EZ, uz sedam aneksa koji se odnose na: Protokol o proširenju EU; Deklaraciju o proširenju EU; Deklaracije o kvalificiranoj većini i blokirajućoj manjini u kontekstu proširenja, te Deklaraciju o mjestu održavanja EV; Deklaraciju o budućnosti Unije; Protokol o statutu Europskog suda; izmjene Protokola o privilegijima i imunitetima, te Nacrt Protokola o financijskim posljedicama isteka Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik (Ugovor o EZUČ) te uspostavi i vođenju istraživačkog fonda za ugljen i čelik. Najvažnije odredbe Ugovora iz Nice odnose se na sastav institucija, način odlučivanja u Vijeću (neka pitanja iz područja za koje je ranije bilo predviđeno jednoglasno odlučivanje sada zahtijevaju donošenje odluke kvalificiranom većinom), uspostavu Eurojusta – tijela za borbu protiv kriminala, razvoj pojačane suradnje koja mora uključivati najmanje osam država te biti otvorena ostalim državama članicama. Pojačana suradnja ne smije stvarati prepreke ili diskriminaciju u trgovini među članicama ili ugroziti konkurenciju.

Lisabonski ugovor

Nakon odbijanja Ustavnog ugovora na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj, na međuvladinoj konvenciji održanoj u Lisabonu u lipnju 2007. godine predložen je novi, jedinstveni institucionalni okvir.

Novi institucionalni okvir prihvaćen je 13. prosinca 2007. godine od strane čelnika država članica Europske unije, a nakon ratifikacije u 25 država članica te nakon ponovljenog referendumu u Irskoj u listopadu 2009. godine i konačnog potpisivanja od strane Češkog predsjednika, Lisabonski ugovor je 1. prosinca 2009. godine stupio na snagu.

Smanjen je broj područja u kojima se odluke donose jednoglasno, a povećan broj područja u kojima se odluke donose kvalificiranom, odnosno dvostrukom većinom.

Lisabonski ugovr Njime je ukinuta tzv. struktura hrama i uvodi se jedinstvena institucionalna struktura što znači da se

uvode različiti stupnjevi ograničenja ovlasti Europske unije. Po prvi put Europska unija dobiva pravnu osobnost, čime je dobila mogućnost sklapanja međunarodnih ugovora i članstva u međunarodnim organizacijama. Lisabonski ugovor otvorio je i mogućnost za izlazak članica iz Unije.

Zbog potreba za jačanjem vanjsko političke uloge djelotvornijim vođenjem Europske unije, kreirane su dvije nove pozicije (Visoki predstavnik za vanjske odnose i sigurnosnu politiku i predsjednik Europskog vijeća), dok je Europsko vijeće službeno postalo jedna od osnovni institucija Europske unije.

Institucije EU Ugovorom o osnivanju Europske zajednice stvoreno je pet temeljnih institucija. Stupanjem na snagu

Lisabonskog ugovora, Europsko Vijeće i Europska središnja banka postaju i formalno institucije EU-a, stoga se danas EU u svom radu oslanja na sedam temeljnih institucija.

To su: 1. Europski parlament,2. Europsko vijeće,3. Vijeće,4. Europska komisija,5. Sud pravde Europske unije, 6. Europska središnja banka, 7. Revizorski sud.

Europski parlament Od 1979. zastupnici u Europskom parlamentu, koji su do tada bili delegirani izravno iz svojih

nacionalnih parlamenata, biraju se na neposrednim izborima u zemljama članicama prema izbornom postupku kakav vrijedi za izbor zastupnika za nacionalni parlament pojedinih država.

Sjedište Parlamenta dijele tri države članice Unije: glavno sjedište i mjesto gdje se održavaju plenarne sjednice jest Strasbourg, njegovo Glavno tajništvo nalazi se u Luksemburgu, dok se političke grupe i odbori većinom sastaju u Bruxellesu.

Svi službeni jezici Unije (23 jezika), ujedno su i radni jezici Parlamenta. Europski parlament Lisabonskim ugovorom broj zastupnika se povećao sa 736 (previđenih Ugovorom iz Nice) na 751. Broj zastupnika po državi članici može biti minimalno 6, odnosno maksimalno 96 zastupnika. Karakterističnost Parlamenta je u tome što su njegovi članovi grupirani po političkim skupinama prema

političkoj, a ne prema nacionalnoj pripadnosti. Europski parlament Europski parlament usvaja europske zakone suodlučujući zajedno s Vijećem. Lisabonskim ugovorom

Parlament ima istu snagu u odlučivanju kao i Vijeće, uz svega nekoliko iznimaka. Činjenica da zastupnike Parlamenta izravno biraju građani EU-a dodatno je jamstvo demokratskog

legitimiteta europskog zakonodavstva. U okviru ove zadaće, Parlament daje i poticaj za novo zakonodavstvo s obzirom na godišnji radni program Komisije.

Obavlja i demokratski nadzor nad drugim institucijama EU-a, osobito nad Europskom komisijom. Parlament ima ovlasti odobriti ili odbiti imenovanje povjerenika Komisije, te zatražiti Komisiju kao cjelinu da odstupi. Prijedlog za predsjednika Europske komisije, koji dolazi iz Vijeća, treba uzeti u obzir rezultate izbora za Europski parlament.

Parlament je, zajedno i ravnopravno s Vijećem, zadužen i za usvajanje proračuna EU-a. Europsko vijeće

Europsko vijeće (engl. European Council) utjelovljuje praksu okupljanja predsjednika država ili vlada svih država članica EU koja je započela 1974. godina, te uobičajeno zasjeda na dvodnevnom forumu na kojem se javno iznose opći zaključci i odluke.

Na sastancima Europskog vijeća (u prosjeku se održavaju tri do četiri puta godišnje), koji se zbog visokih dužnosničkih funkcija njegovih članova još nazivaju europski sastanci na vrhu ili europski summiti.

Europsko vijeće Europsko vijeće dogovara promjene u strukturi EU kroz višemjesečne pregovore koji se odvijaju u vidu

međuvladinih konferencija (engl. Intergovernmental Conference, IGC). Europsko vijeće rješava probleme Unije na općoj razini - za razliku od Vijeća koje je po svojoj prirodi

sektorsko i u tom smislu uže ograničeno na određeno područje aktivnosti Unije, Europsko je vijeće prikladno mjesto za pregovore “u paketu“.

Lisabonskim ugovorom Europsko vijeće formalno postaje institucija EU. Također, uvedena je institucija predsjednika Europskog vijeća koji se bira na mandat od 2,5 godine, čiji je glavni zadatak osiguravanje rada Europskog vijeća, održavanje kohezije i konsenzusa unutar Vijeća, izvješćivanje Europskog parlamenta te predstavljanje Europske unije na međunarodnom planu, u skladu sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom.

Vijeće – glas država članica Vijeće (engl. Council; do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora Vijeće Europske unije ili Vijeće

ministara) institucija je u kojoj su zastupljeni interesi država članica EU. Vijeće je sastavljeno od po jednog predstavnika iz svake države članice na ministarskoj razini (ukupno 27 ministara) i uvijek se sastaje u istom broju. Međutim, sastav Vijeća mijenja se ovisno o temi o kojoj se na sastanku raspravlja te se u praksi Vijeće manifestira kroz “više lica“: kada se raspravlja o poljoprivrednoj politici, sastaju se ministri poljoprivrede; kada se radi o pitanju nezakonitih migracija, ministri unutarnjih poslova i sl.

Vijeće Predsjedništvo Vijeća Uz Vijeće veže se pojam Predsjedništvo Vijeća (engl. Council Presidency). Tri države predsjedateljice dogovaraju zajednički program za razdoblje od 18 mjeseci. Europska komisija Europska komisija (EK), (engl. European Commission) čije je sjedište u Bruxellesu, institucija je koja

izražava i zagovara opći interes Europske unije i u svom je radu neovisna od interesa pojedinih država članica Unije. Radi jednostavnosti komunikacije, u svom radu Komisija se koristi s 3 radna jezika: francuskim, engleskim i njemačkim.

Europska komisija Europska komisija sastavljena je od 27 povjerenika koji dolaze iz država članica EU-a na mandat od 5

godina, no unutar Komisije djeluju kao jedinstveno tijelo čiji je zajednički cilj zaštita i promicanje interesa EU-a.

Svaki povjerenik zadužen je za određeno područje i na čelu je one opće uprave, ili više njih, koja pokriva to područje. Osim Općih uprava, Komisiji u radu pomažu Glavno tajništvo koje koordinira rad Općih uprava i komunikaciju Komisije s ostalim institucijama, zatim privremeni i stalni odbori stručnjaka i savjetnika te ostale zajedničke službe i uredi.

Sud pravde Sud pravde Europske unije (engl. The Court of Justice of the European Union) ima sjedište u

Luksemburgu i sastavljen je od 27 sudaca, dakle po jednog iz svake države članice, s mandatom od 6 godina. Sucima u radu pomaže 8 glavnih odvjetnika čiji je glavni zadatak izlaganje svojeg mišljenja o predmetima koji su podneseni Sudu.

Osnovni zadatak Suda pravde Europske unije jest osigurati da se zakonodavstvo Europske unije tumači

i primjenjuje na isti način u svim državama članicama EU, kako bi zakonodavstvo bilo jednako za sve. Revizorski sud Revizorski sud (engl. European Court of Auditors) osnovan je 1975. godine i ima sjedište u Luxemburgu. Glavni zadatak Suda je provjera ispravnog prikupljanja sredstva EU i njihova namjenska potrošnja na

zakonit i ekonomičan način. Sud ima pravo provesti reviziju bilo koje osobe ili organizacije koja upravlja sredstvima Unije.

Usvome radu Sud pomaže Europskom parlamentu podnoseći revizorsko izvješće za prethodnu godinu.

Sud ima po jednog člana iz svake države članice Unije kojeg imenuje Vijeće na mandat od 6 godina Europska središnja banka Europska središnja banka (engl. European Central Bank) osnovana je 1998. i sjedište joj je u Franfurktu.

Glavna zadaća Banke je upravljanje eurom - jedinstvenom valutom Europske unije, i očuvanje stabilnosti cijena za više od dvije trećine građana EU-a koji koriste euro.

Internet http://europe.eu/abc/history_en.htm http://europe.eu/abc/12lessons/indeks_en.htmhttp://ec.europa.eu/indeks_en.htm www.echr.coe.int www.europa.ba www.dei.gov.ba