Ova publikacija je kreirana u okviru projekta “Una valle rinasce. Zajednička akcija biološke poljoprivrede, održivog turizma i društveno-ekonomske inkluzije u dolini Une, Bosna i

Hercegovina“ AID/9193/ICEI/BSN koji finansira Ministarstvo vanjskih poslova Republike Italije.

Implementator projekta:ICEI – INSTITUT ZA MEĐUNARODNU EKONOMSKU SURADNJU

POLJOPRIVREDNI ZAVOD UNSKO-SANSKOG KANTONA

Talijanski partner:IPSIA – INSTITUT ZA MIR, RAZVOJ I INOVACIJU ACLI

Partner na projektu:NACIONALNI PARK UNA

Sadržaj brošure:ICEI – INSTITUT ZA MEĐUNARODNU EKONOMSKU SURADNJU

POLJOPRIVREDNI ZAVOD UNSKO-SANSKOG KANTONA

Izdavač:ICEI – INSTITUT ZA MEĐUNARODNU EKONOMSKU SURADNJU

Fotografije:POLJOPRIVREDNI ZAVOD UNSKO-SANSKOG KANTONA

Editing:AMEDEO AMITI

Datum i mjesto izdanja:BIHAĆ, JANUAR 2013.

Tiraž:500

Print:GRAFIČAR

SADRŽAJUVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41. ANKETIRANJE LOKALNOG STANOVNIŠTVA PODRUČJA

NACIONALNOG PARKA UNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52. POLJOPRIVREDNI OTPAD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113. VAŽEĆE ZAKONSKE REGULATIVE O UPRAVLJANJU OTPADOM U

POLJOPRIVREDI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144. DOBRA POLJOPRIVREDNA PRAKSA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

4.1. Principi dobre poljoprivredne prakse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194.2. Zašto provoditi mjere dobre poljoprivredne prakse? . . . . . . . . . . . . . 224.3. Zemljište i onečišćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234 .4 . Plodored . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264.5. Voda i onečišćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274.6. Što su područja ranjiva na nitrate? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274.7. Onečišćenje zraka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

5. STAJNJAK – PROIZVODNJA, SKLADIŠTENJE, TRETMAN I UPOTREBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305.1. Stajnjak kao nusproizvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305.2. Čvrsti stajnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325.3. Tečni stajnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335 .4 . Osoka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345.5. Skladištenje stajnjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

6. SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 396.1. Pesticidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 396.2. Skladištenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426.3. Pravilna upotreba FFS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 436.4. Uništavanje prazne ambalaže i bezbjedno

uništavanje neiskorištenih FFS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446.5. Skladištenje mineralnih gnojiva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 456.6. Smanjivanje otpada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

7. ALTERNATIVNI NAČIN ISKORIŠTAVANJA POLJOPRIVREDNOG OTPADA – BIOMASA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 477.1. Biomasa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 477.2. Vrste goriva iz biomase . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 477.3. Energetska vrijednost biomase i biorazgradivost . . . . . . . . . . . . . . . . 517.4. Peleti biomase . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 527.5. Primjeri i činjenice – jeste li znali? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

8. REZULTATI LABORATORIJSKIH ISPITIVANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55ZAKLJUČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

4

UVOD

Ova publikacija namjerava se fokusirati na problem upravljanja otpadom u sektoru poljoprivrede. Ovo pitanje je veliko, opširno i ponekad zabrinjavajuće. Poljoprivreda, kao ljudska aktivnost, postoji već od nastanka čovječanstva i konstantno se razvija. Usprkos toga, nekoliko problema i pitanja u vezi s time ostaju i dalje bez rješenja. Bolje rečeno, rješenja ima, ali u nekim kontekstima teško se može primijeniti: zbog nedostatka sredstava, zbog nedostatka informacija, zbog nedostatka volje, zbog ostalih razloga.

Cilj ovog izdanja je da se diže svijest oko poljoprivrednog otpada i upravljanje njime, u području koje je poznato po njegovom agrikulturnom angažovanju i dobro očuvanoj prirodi. Case study za naše istraživanje je bilo područje Nacionalnog parka Una i ljudi koji tamo žive od poljoprivrede kao primarne ekonomske aktivnosti.

Radili smo u pravcu da se definiše i razvrstava pojam poljoprivrednog otpada, a također da se uokviri u važećem zakonskom domenu.

Analizirali smo dobru poljoprivrednu praksu, sa posebnim osvrtom na upravljanje stajnjakom i sredstvima za zaštitu biljaka. Sve principe i podatke smo izradili i izložili da budu što više jednostavni i razumljivi. Uključili smo nekoliko primjera iz ostalih zemalja i iskustvo Evropske unije. Posebna pažnja je posvećena na biomasu i na njene perspektive.

Na kraju su navedeni rezultati laboratorijskih analiza za nekoliko mjesta unutar Nacionalnog parka Una i u njegovoj neposrednoj blizini da bismo imali jasniju sliku aktuelnog stanja tla i vode tog područja.

Cijeli rad je osmišljen u širem okviru lokalne Agende 21, plan akcije u vezi sa održivim razvojem. Najviše je uzeta u obzir sama održivost, i to prateći prijedloge i pojmove iz poglavlja 1. i 2. Agende 21: “Ekonomska i socijalna dimenzija“ (okoliš, zdravlje i proizvodnja) i “Zaštita i upravljanje resursima“ (zemlja, vodeni resursi, zrak, otpad).

Ova publikacija je nastala u sklopu suradnje ICEI-a i Poljoprivrednog zavoda USK-a, i smatra se kao plod njihovog zajedničkog angažovanja.

1. ANKETIRANJE LOKALNOG STANOVNIŠTVA PODRUČJA NACIONALNOG PARKA UNA

Nacionalni park Una predstavlja najznačajniji poduhvat Općine Bihać u pogledu zaštite prirodne ljepote i biodiverziteta rijeke Une. Njegovo uspostavljanje i funkcionisanje za sobom vuku veliku odgovornost kako nadležnih institucija, ministarstava, javnih ustanova tako i samih stanovnika, kao aktivnih učesnika u ostvarenju ovog projekta. Stanovnici zaštićene zone izloženi su novom režimu života kojim se moraju prilagođavati. Posebice se ovo odnosi na poljoprivredne proizvođače, jer je činjenica da je poljoprivreda jedan od značajnih zagađivača zemljišta, vode, vazduha i prirode uopće. Onečišćenje koje nastaje u toku poljoprivrednog proizvodnog procesa vezano je za kontaminaciju zemljišta i voda teškim metalima, zagađivanje voda nitratima i fosfatima iz stajskog gnoja i za neracionalnu, neprimjerenu upotrebu pesticida.

Zemljište i voda su najznačajniji prirodni resursi, koji su najviše ugroženi od onečišćenja i zagađenja od strane poljopirvredne djelatnosti. Poljoprivreda kao temeljna ljudska djelatnost s ciljem proizvodnje hrane, treba biti usklađena s karakteristikama okoliša i pored proizvodnje hrane kao glavnog cilja, treba nastojati očuvati i povećati prirodni potencijal plodnosti tla, pridonijeti očuvanju kvaliteta vodenih resursa i smanjivanju emisije stakleničkih plinova i različitih onečišćenja tla, zraka i vode.

Temelj uspješne ratarske, povrtlarske i voćarske proizvodnje je zemljište. Ono spada u obnovljive resurse, ali proces nastajanja i razvoja zemljišta je dugotrajan, te zavisi od niza činilaca. Proces njegovog onečišćavanja i oštećenja je, nasuport tome, neuporedivo brži i već jedna mala pogreška u trajanju od nekoliko sati, može dovesti do značajnih problema u gubitku zemljišta.

Razlikuju se tri oblika oštećenja zemljišta: fizička destrukcija (erozija, neadekvatne agrotehničke mjere i sl.), hemijska kontaminacija (teškim metalima, pesticidima i sl.) i trajni gubitak zemljišta.

Oštećenja koja su uvjetovana poljopirvrednom proizvodnjom se uglavnom manifestiraju u formi fizičkih destrukcija, ali je povećan i rizik hemijske kontaminacije različitim sredstvima za zaštitu biljaka, mineralnim gnojivima i različitim vrstama otpada. Problem koji se često, svjesno ili nesvjesno, ignoriše vezan je za otpad koji nastaje u procesu poljoprivredne proizvodnje. Plastične vrećice, boce, te prazne ambalaže fitofarmaceutskih sredstava koji su ostavljeni uz puteve, vodotokove ili bačeni u šume predstavljaju vrlo ozbiljan problem kao potencijalni izvori zagađenja okoline teškim metalima i različitim opasnim supstancama.

5

Krupni ekološki problemi kao globalno zatopljenje, smanjenje biodiverziteta, smanjenje ozonskog omotača, koji se više ne mogu sakriti, zanemariti i zaobići, doveli su do pobuđivanja ekološke svijesti u sektoru poljoprivrede. Načelima dobre poljoprivredne prakse nastoji se uspostaviti harmonija između poljoprivrede i okoline primjenjivanjem mjera koje umanjuju negativan učinak agronomske djelatnosti, ali omogućuju i ostvarivanje željenih prinosa i prihoda.

Gotovo 90% stanovništva područja na kojem se prostire Nacionalni park, svoje prihode ostvaruje putem obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Sa stupanjem na snagu Zakona o NP Una, poljoprivreda ovog kraja nalazi se pod strogim nadzorom kao potencijalni izvor zagađenja.

Za proizvođače to znači da moraju pronaći kompromis između prinosa i poštivanja pravila ponašanja unutar Nacionalnog parka, a to podrazumijeva pobuđivanje ekološke svijesti kod proizvođača s tendencijom ka zaštiti zemljišta i očuvanja prirodne ravnoteže.

U periodu od oktobra do novembra 2012. godine, Poljoprivredni zavod USK-a proveo je istraživanje na području Nacionalnog parka Una, sa ciljem utvrđivanja trenutnog stanja onečišćenja okoliša. U ovu svrhu obavljeno je anketiranje poljoprivrednih proizvođača (sl.1 i 2), gdje se preko nekoliko pitanja željelo saznati koliko su upoznati sa načelima dobre poljoprivredne prakse, kako uklanjaju otpad i koliko su upoznati sa načinima alternativnog iskorištavanja energije.

Slika 1. Anketiranje lokalnog stanovništva

6

Anketiranjem su obuhvaćene mjesne zajednice Kulen-Vakuf, Orašac, Martin Brod i Ripač. Ispitano je ukupno 100 osoba, od čega je 17% ženske populacije (graf 1).

Na osnovu obrade podataka o profilu ispitanika, dolazi se do slijedećih zaključaka:

• Većinski dio ljudi iz područja NP Una je nezaposlen• Preovladavaju osobe starosti od 46 do 55 godina• Većinski dio poljoprivrednih proizvođača je registriran

Graf 1. Udio muške i ženske populacije u anketiranju

Slika 2. Anketiranje lokalnog stanovništva

7

8

• Preovladava stočarska i ratarska proizvodnjaNa osnovu obrade anketnih listića ustanovljen je profil ispitanika koji pokazuje da na ovom području vlada velika nezaposlenost. Od ukupnog broja ispitanika 59% je nezaposleno, a 20% ispitanika su penzioneri. Od ukupnog broja ispitanika (100) samo je 11% zaposlenih, a 7% domaćica.

Za ekonomiju jednog kraja vrlo je bitno, da li su poljoprivredni proizvođači registrirani ili ne. Samo oni proizvođači koji su u opštini registrirani kao takvi, te plaćaju godišnje poreze , mogu ostvariti pravo na poticaje iz sektora poljoprivrede .

Na grafu 3 prikazan je udio poljoprivrednih proizvođača koji su registrirani. Od ukupnog broja ispitanika, 21% je navelo da su registrirani kao poljoprivredni proizvođači. Veliki broj ispitanika se nije izjasnio o ovom pitanju.

Graf 3. Broj registriranih i neregistriranih proizvođača

Graf 2. Profil ispitanika

Rezultati anketiranja pokazuju da je stanovništvo ovog kraja slabo upoznato sa zakonskom regulativom iz područja zaštite životne sredine. 95% ispitanika nije upoznato sa Nitratnom direktivom kao temeljnim aktom koji treba da harmonizira odnos poljoprivrede i zaštite životne sredine, a ujedno je i uslov za pristupanje EU (graf 4).

Na grafu 5 prikazan je udio pozitivnih i negativnih odgovora na pitanje vezano za poznavanje pravila dobre poljoprivredne prakse. Izuzetno visok udio negativnih odgovora od 78% je zabrinjavajući i upućuje na to da je način upravljanja poljoprivrednim gazdinstvom na ovom području na niskom stupnju razvoja, te da je potrebno educiranje proizvođača, kako u pogledu pobuđivanja ekološke svijesti, tako i u mogućnosti ostvarivanja ekonomski isplative poljoprivredne proizvodnje.

Graf 4. Pitanje: da li ste upoznati sa Nitratnom direktivom?

Graf 5. Da li ste upoznati sa načelima dobre poljoprivredne prakse

9

Rezultati anketiranja pokazuju slab stupanj poznavanja poljoprivrednih proizvođača s načinima ekološki opravdanog upravljanja otpadom i načelima dobre poljoprivredne prakse uopće. Tokom obilaska ustanovljen je problem sa divljim deponijama, kao i sa neadekvatnim zbrinjavanjem stajnjaka, te je ovoj tematici data prednost u ovome tekstu. Publikacija je koncipirana na taj način da sažeto, stručno i jasno odgovori na proizvođačeva pitanja iz oblasti direktiva, dobre poljoprivredne prakse i načina upravljanja otpadom, te da pruži pregled trenutačnog stanja i mogućnosti rješavanja problema u budućnosti.

VRIJEME RAZGRADNJE MATERIJALA• Plastika: 100 do 1.000 godina• Staklo: 4.000 godina• Plastične vrećice: 1.000 do 10.000 godina• Limenke: 10 do 100 godina• Novine: 3 do 12 mjeseci

Slika 3. Primjer odlaganja stajnjaka

Slika 5. Primjer odlaganja smećaSlika 4. Otpad od različitih materijala

10

2. POLJOPRIVREDNI OTPAD

Pojam otpada definiran je kao svaka materija ili predmet koji vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili se traži da budu odložene u skladu sa jednom od kategorija otpada navedenoj u listi otpada. Generalno, razlikuju se dvije kategorije otpada: opasni i neopasni otpad. Prema mjestu nastanka, razlikuje se kućni otpad, građevinski otpad, industrijski otpad, poljoprivredni otpad i otpad sa javnih površina.

U toku poljoprivredne proizvodnje dolazi do nastanka različitog otpada, što zavisi od poljoprivredne oblasti, načina proizvodnje, kao i stepena njenog razvoja. Na osnovu toga, lista poljoprivrednog otpada nije konačna.

U poljoprivredni otpad ubraja se: mašinski otpad, plastika (npr. kontejneri i čaše za proizvodnju rasada), plastične ambalaže (od pesticida, mineralnih gnojiva i dr.), veterinarski proizvodi, građevinski otpad, karton i papir, metal, drvo, staklo, gume, pepeo, životinjski otpad i žetveni ostaci.

Pojedini otpad koji nastaje u toku procesa poljoprivredne proizvodnje tretira se kao opasan otpad, a tu se ubrajaju: fitofarmaceutska sredstva, ulje, tekućine od kočnica, azbest, olovne baterije, fluoroscentne cijevi.

Slika 6. Prikaz odlaganja razgradivog otpada

11

Sav ovaj otpad treba se zbrinjavati na adekvatan način, što je regulirano zakonskim i podzakonskim aktima FBiH (prikazano u poglavlju 3).

Na osnovu analize postojećeg stanja okoliša FBiH, godišnje nastane otpada u poljoprivredi, šumarstvu i stočarstvu:

• 12.024 t žetvenih ostataka;• 180 t otpadne ambalaže od upotrebe pesticide;• 1.233 t otpadne plastike i ambalaže (vreće od gnojiva, sjemena, ambalaža

od sjemenskog material, itd.);• 3.955 t otpadnih životinjska tkiva;• 40 t uginule ribe;• 2,6 miliona t proizvedenog stajnjaka;• 376.403 m³ otpada od iskorištavanja šuma.

Upravljanje ovom vrstom otpada je na veoma niskom nivou, jer ne postoji primijenjen adekvatan sistem za zbrinjavanje otpada iz ovih djelatnosti, posebno za zbrinjavanje životinjskih tkiva koja predstavljaju kako okolišni tako i zdravstveni problem. Zakonom o otpadu bilo je previđeno da se, u suradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, donesu propisi o:

1) posebnim zahtjevima za biorazgradive poljoprivredne otpade;2) uvjetima i zahtjevima za korištenje kanalizacionog mulja u poljoprivredi; 3) uvjetima i zahtjevima za životinjski otpad;4) uvjetima i zahtjevima za ostatke i otpade nastale proizvodnjom i

korištenjem kemikalija u poljoprivredi.

12

Slika 7. Odlaganje otpada

S obzirom na kritično stanje s oboljelim životinjama, urgentno je potrebno rješavati zbrinjavanje uginulih životinja na sanitaran način. Ovaj problem se može rješavati zajedno sa traženjem koncepta za zbrinjavanje klaoničarskog opada, koji u sadašnjem stanju predstavlja ozbiljan izvor zagađivanja zemljišta i vodâ, kao i opasnost po ljudsko zdravlje.

Stajnjak se ne tretira kao otpad ako se upotrebljava za đubrenje poljoprivrednog zemljišta na vlastitom gazdinstvu ili na nekom drugom poljoprivrednom gazdinstvu. Stajnjak je nusproizvod, koji nastaje u procesu stočarske proizvodnje. Većinski dio stanovništva na području NP Una bavi se ovim vidom proizvodnje, te je produkcija stajnjaka neminovna. Iako se ne tretira strogo kao otpad, u ovoj publikaciji posvećena je posebna pažnja pravilnom načinu skladištenja i rukovanja sa stajnjakom, jer je terenski obilazak pokazao potrebu za tim.

13

Slika 8. Životinjski otpad bačen u lokalni potok

3. VAŽEĆE ZAKONSKE REGULATIVE O UPRAVLJANJU OTPADOM U POLJOPRIVREDI

Upravljanje poljoprivrednim otpadom u Bosni i Hercegovini je regulisano različitim zakonskim odredbama i pravilnicima.Definicije otpada, a time i poljoprivrednog otpada, date su u Pravilniku o životinjskom otpadu i drugim neopasnim materijalima prirodnog porijekla koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe (Službene novine FBiH, br. 8/08):

• životinjski otpad – obuhvata dijelove tijela ili leševe životinja ili riba, te otpadne životinjske proizvode koji nisu namijenjeni direktnoj ljudskoj konzumaciji (isključujući fekalije);

• neškodljivo uklanjanje – propisani postupak neškodljivog uklanjanja lešina, konfiskata, određenih nejestivih nusproizvoda klanja, rasijecanja, obrade i prerade mesa, ribe, divljači, mlijeka, jaja, meda, prerada u proizvode namijenjene za ishranu životinja ili industrijsku upotrebu kada se iz veterinarsko-zdravstvenih razloga i radi zaštite zdravlja ljudi ne smiju ili se ne mogu iskoristiti daljom preradom, a što se obavlja u odobrenim objektima za neškodljivo uklanjanje, zakopavanje u groblju za životinje, jamama, grobnicama ili spaljivanjem;

• otpadna životinjska materija – tekući i kruti izmet i stajnjak;• kompostiranje – biološka razgradnja prirodnih materija koja rezultira

tamnom materijom pogodnom za đubrenje biljaka;• hemikalije – pesticidi, herbicidi, vještačko đubrivo i ostale vještački

proizvedene materije koje se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji;• biorazgradivi otpad – otpad prirodnog porijekla, koji može da se podvrgne

anaerobnoj ili aerobnoj razgradnji, poput zelenog otpada, hrane ili neopasnog poljoprivrednog otpada.

Ovim Pravilnikom posebno je definisan životinjski otpad i neopasne materije koje se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe:

• životinjske fekalije – otpadne životinjske materije i sadržaj predželudaca i crijeva goveda, mogu se koristiti u poljoprivredne svrhe kao đubrivo, koje će se nanositi na površine zemljišta, ako se na taj način neće ugroziti otvoreni vodotokovi, područje vodozahvatne zone ili druga osjetljiva područja;

• drugi neopasni materijal – materijal biološkog i prirodnog porijekla koji nije kontaminiran opasnim i štetnim materijama, koji nije označen kao opasni životinjski otpad u katalogu otpada, te koji nije visoko rizični materijal i može se koristiti u poljoprivredi direktno ili nakon procesiranja (mljevenja, kompostiranja ili sl.).

14

Zabranjeno je otvoreno odlaganje na poljoprivredno zemljište većih komada mesa i drugog životinjskog otpada koji će vidno narušavati prirodno okruženje te privlačiti lešinare.

U članu 9. istog Pravilnika stoji da se biorazgradivi otpad može koristiti u poljoprivredi tek nakon kompostiranja istog, odnosno razgradnje do nivoa gdje se raspadnuta materija može koristiti na otvorenim poljoprivrednim površinama bez narušavanja estetskog izgleda, kvaliteta okoliša ili zdravlja ljudi. Zabranjuje se kompostiranje patogenih, infektivnih ili opasnih/otrovnih supstanci.

Otpadne hemikalije iz poljoprivredne proizvodnje se, prema članu 10, moraju zbrinuti na adekvatan način, koji neće ugroziti okoliš. Ova vrsta otpada također obuhvata i ambalažu u kojoj su bile hemikalije, hemikalije koje su neupotrebljive ili hemikalije kojima je istekao rok trajanja. Zbrinjavanje ove vrste otpada obuhvata rukovanje ovom vrstom otpada od skladištenja hemikalija i ambalaže, do prikupljanja, prevoza i odlaganja. Hemikalije koje se koriste u poljoprivredi, a sadrže opasne materije smatraju se opasnim otpadom, prema Pravilniku o kategorijama otpada sa listama (Službene novine FBiH, br. 9/05), zbrinjavaju se na način propisan članom 36. Zakona o upravljanju otpadom. Ostale otpadne hemikalije koje nisu opasne adekvatno se zbrinjavaju na način na koji se kvalitet zemljišta, vode ili zraka neće ugroziti.

U nastavku su prikazane osnovne odredbe i prateći kazneni propisi iz istih zakona koji se tiču otpada nastalog u procesu poljoprivredne proizvodnje.

Slika 9. Ostaci životinjskog otpada u lokalnom potoku

15

Zakon o Nacionalnom parku Una (Službene novine FBiH, br. 44/08) u članu 6. navodi da je u području Nacionalnog parka naročito zabranjeno:

• stav 10. – koristiti agrohemijska sredstva za uništavanje raslinja i životinja (herbicidi i insekticidi) izvan obradivih površina;

• stav 11. – koristiti sredstvima za zaštitu bilja izvan obradivih površina; • stav 20. – graditi odlagališta otpada i odlagati otpad izvan za to određenih

i uređenih mjesta za skupljanje otpada.

Odredbe Zakona o upravljanju otpadom (Službene novine FBiH, br. 33/03 i 72/09) primjenjuju se i na: tekući otpad, životinjski otpad i druge neopasne materijale prirodnog porijekla koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe. U članu 15. ovog Zakona su dati slijedeći opći propisi o stimulaciji prilikom upravljanja otpadom:

• racionalno korištenje materijala i energije;• čuvanje materijala i ostataka unutar procesa proizvodnje i potrošnje u što

većoj mjeri;• proizvodnja proizvoda koji produciraju najmanju količinu otpada i stvaraju

najmanje štetnih utjecaja;• zamjena materijala koji predstavljaju rizik kad postanu otpadom;• stimulirat će se ponovno korištenje otpada, reciklaža otpada, zamjena

tvorivnog materijala s otpadom, s ciljem korištenja materijala ili energije iz otpada, a ukoliko to nije moguće, stimulirat će se korištenje otpada kao energetskog izvora;

• zabranjeno je napuštati, gomilati, odlagati ili tretirati otpad bez nadzora;• zabranjeno je miješati različite vrste otpada, osim ako se tako omogućava

povrat sirovina i/ili odlaganje.

KAZNENE ODREDBE

Članak 52. Zakona o upravljanju otpadom (Službene novine FBiH, br. 33/03 i 72/09)

Tko prikuplja, tretira, pohranjuje, prevozi i odlaže otpad bez dopuštenja i time uzroči opasnost po život i zdravlje ljudi, ili zagađenje zraka, vode ili tla, ili rizik za biljni i životinjski svijet, čini kazneno djelo i kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.Tko odlaže eksploziv, zapaljivi, toksičan ili zarazan otpad bez odobrenja i time uzroči opasnost po život i zdravlje ljudi, ili zagađenje zraka, vode ili tla, ili rizik za biljni i životinjski svijet, čini kazneno djelo i kaznit će se zatvorom od jedne do pet godina. Ako je djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka učinjeno iz nemara, počinitelj se kažnjava novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

16

Prema Zakonu o zaštiti prirode (Službene novine FBiH, br. 33/03), sva pravna ili fizička lica, kao i druge organizacije, dužni su štititi prirodu na način da: surađuju u sprečavanju aktivnosti koje mogu ugroziti ili oštetiti prirodu, ublažiti svaku takvu štetu, eleminisati posljedice takve štete i obnoviti oštećenu prirodu i dovesti je u stanje u kojem je bila prije pojave štete.

KAZNENE ODREDBE

Član 49. Zakona o zaštiti prirode (Službene novine FBiH, br. 33/03)Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

• pogoršava postojeće stanje nakon slanja obavijesti o pokretanju postupka za proglašenje područja zaštićenim;

• prekrši zabranu utvrđenu propisom o proglašenju područja prirode zaštićenim;

• vrši radnje koje su zabranjene odredbama ovog zakona;• unosi nove vrste suprotno odredbama ovog zakona;• ponovno unosi nestale životinje i biljke.

Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 500,00 KM kaznit će se za prekršaj fizičko lice koje izvrši radnje iz stava 1. ovog člana.

U članu 4. Zakona o upravljanju otpadom (Službeni glasnik USK-a, br. 1/04 i 11/04) navedeni su prioriteti u upravljanju istog.

1) Radi postizanja cilja i pravovremenog sprečavanja zagađivanja i smanjenja posljedica po zdravlje ljudi i okoliš, upravljanje otpadom vršit će se na način da osigura:

a) minimalno nastajanje otpada, a posebno svođenje opasnih karakteristika takvog otpada na minimum;

b) smanjenje nastalog otpada po količini, posebno uzimajući u obzir tokove otpada;

c) tretiranje otpada na način kojim se osigurava povrat sirovinskog materijala iz njega;

d) spaljivanja ili odlaganja na deponije na okolinski prihvatljiv način onih vrsta otpada koje ne podliježu povratu komponenti, ponovnoj upotrebi ili proizvodnji energije.

2) Kod utvrđivanja prioriteta iz stava 1. ovog člana uzet će se u obzir:a) ekološke beneficije;b) tehnička izvodljivost za korištenje najbolje raspoložive tehnologije;c) ekonomska izvodljivost.

17

3) Upravljanje otpadom vršit će se na način da se preduzmu sve neophodne mjere koje osiguravaju tretman i odlaganje otpada bez ugrožavanja zdravlja ljudi i bez stvaranja štete ili prouzrokovanja značajnog rizika po prirodu, a naročito:

a) bez rizika po vode, zrak, tlo, životinje i biljke;b) bez stvaranja smetnji putem buke ili mirisa;c) bez štetnog uticaja po prirodu ili mjesta koja su od posebnog

interesa.

U članu 27. stav 2. proizvođači komunalnog i njemu sličnog otpada, domaćinstva i pravna lica, obavezni su da vrše izdvajanje korisnih komponenti komunalnog otpada radi reciklaže.

KAZNENE ODREDBE

Član 4. Zakona o upravljanju otpadom (Službeni glasnik USK-a, br. 1/04 i 11/04)

1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

a) sa otpadom postupa suprotno odredbama člana 4. ovog Zakona;b) kad proizvođač otpada koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu

iz domaćinstva ne vrši izdvajanje korisnih komponenti otpada radi reciklaže (član 27. stav 2.);

c) prilikom postupanja sa otpadom ne izdvoji opasni otpad (član 34. stav 1.);[ . . .]

g) opasni otpad privremeno skladišti dulje od 12 mjeseci (član 34. stav 4.);

h) neopasni otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti odvojeno ne skuplja i ne skladišti (član 35. stav 1.);

i) posebno ne skuplja i ne označava i u najvećoj mjeri ne reciklira industrijski, ambalažni, građevinski, električni i elektronički otpad, otpadna vozila i otpadne gume (član 36. stav. 1).

2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.500,00 KM.

3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i fizičko lice, proizvođač otpada, odnosno operator za upravljanje otpadom novčanom kaznom od 300,00 KM do 1.500,00 KM.

18

4. DOBRA POLJOPRIVREDNA PRAKSA

4.1. PRINCIPI DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSEDobra poljoprivredna praksa obuhvata optimalnu kombinaciju agrotehničkih mjera, uključujući primjenu sredstava za zaštitu bilja s ciljem očuvanja prirodne plodnosti poljoprivrednog zemljišta, sprečavanja onečišćenja okoliša, prekomjerne upotrebe mineralnih i organskih đubriva i sredstava, te da uzgojeno bilje ili biljni proizvodi namijenjeni za prehranu sadrže što je moguće manje ostataka sredstava odnosno aditiva. Pritom primjenu sredstava za zaštitu bilja treba prilagoditi karakteristikama okoliša.

Novi koncept “praćenja hrane od njive do trpeze” ističe kako svako ima pravo na sigurnu i kvalitetnu hranu. Stoga su načela dobre poljoprivredne prakse preoblikovana u integriranu poljoprivrednu proizvodnju, uključujući nadzor EUREPGAP (Europe Retail Product and Good Agricultural Practice) koji propisuje uvjete proizvodnje, mehanizme inspekcije i certifikaciju proizvoda. EUREPGAP se koristi i pod imenom GLOBALGAP jer je namijenjen svim poljoprivrednim proizvođačima, bez obzira na vrstu i veličinu njihove proizvodnje, i obuhvata proizvodnju primarnih poljoprivrednih proizvoda s ciljem osiguravanja sigurnosti i kvaliteta u poljoprivrednoj proizvodnji, te ublažavanje štetnih učinaka poljoprivrede na okoliš, osiguravanje odgovornog odnosa prema stanovništvu i zaposlenicima te poštovanje dobrobiti životinja. Ovaj standard osigurava maloprodajnoj mreži i krajnjim potrošačima visoku razinu pouzdanosti, jer osigurava provođenje svih potrebnih mjera i nadzor kako bi proizvodi bili sigurni za zdravlje potrošača.

Osnovni principi dobre poljoprivredne prakse obuhvataju resurse za proizvodnju, metode i praksu sadržanu u 11 stavki:

• tlo;• voda; • biljna proizvodnja; • zaštita bilja;• stočarska proizvodnja;• zdravlje životinja;• dobrobit životinja;• žetva;• prerada na farmi i skladištenje;• upravljanje energijom i otpadom;• dobrobit, zdravlje i sigurnost ljudi i očuvanje okoliša, odnosno prirode.

19

Principi objašnjavaju zašto i na koji način:

• profil poljoprivrede treba da bude izabran prema zemljištu i uslovima klime za specifičnu oblast. To je preduslov za ekonomski razvoj i umanjenje rizika po životnu sredinu;

• degradacija zemljišta treba da bude izbjegnuta, a prethodno degradirano zemljište treba da bude postepeno oporavljeno;

• plodnost zemljišta treba da bude održavana ili poboljšana odabiranjem odgovarajuće metode gajenja i obrade;

• ispitivanje sastava zemljišta treba raditi bar jednom u 5 godina da bi dobili pouzdan podatak o stanju, plodnosti i potrebama za njegovim poboljšanjem;

• visoki prinos proizvoda dobrog kvaliteta može se postići upotrebom organskih đubriva. Stajnjak treba da odgovara zahtjevima usjeva za nutrijentima uz minimum zagađenja okoline;

• stope aplikacije treba da budu bazirane na potrebama biljki i sadržaja hraniva u stajnjaku. Ukupan iznos azota primijenjen na zemljištu ne smije prekoračiti 170 kg/ha;

• najbolja raspoloživa tehnika treba da bude upotrijebljena za đubrenje i na taj način dobijamo maksimalnu efikasnost sa minimalnim negativnim uticajem na usjev i okolinu;

• broj životinja i raspoloživo poljoprivredno zemljište na koje se nanosi stajnjak treba da bude u ravnoteži. Animalna jedinica je upotrebljena kao jedan indeks koji opisuje (propisuje) broj životinja na određenoj površini;

• stajnjak treba često uklanjati iz staja;• životinje, staje i skladišta za stajnjak treba da budu locirani tako da se

minimizira njihov štetan uticaj na okolinu;• efluenti koji štete vodi (osoka, tečnosti iz silaže itd.) ne smiju otjcati

iz stočarskih objekata, objekata za skladištenje farmskog stajnjaka, skladištenog hraniva ili drugih objekata na farmi;

• jasni podaci o kvantitetu, kvalitetu, tipu i periodu aplikacije đubriva i pesticida se moraju voditi za svaku pojedinačnu parcelu i čuvati nekoliko godina;

• zapremina skladišta za stajnjak u vrijeme kada rasturanje nije dozvoljeno treba da je 6 mjeseci, ali se preporučuju rezervoari za period od 8 mjeseci skladištenja;

• silažni efluenti za vrijeme pripreme i skladištenja silaže treba da budu sakupljeni u skladište (slika 10);

20

(1) Armirane betonske ploče(2) Nagib od 2% prema ulaza(3) Oksipremaz(4) Odvodi za silažni sok(5) Rezervoar za skupljanje silažnog soka

• stoka se mora držati u uslovima koji podržavaju njen život, zdravlje i dobrobit, stoga mora imati obezbijeđen pristup bezbjednoj hrani dobrog kvaliteta i vodi za piće.

Principi dobre poljoprivredne prakse obuhvataju i praktične mjere koje vode smanjenju ispuštanja azota i fosfora u površinske i podzemne vode. Predloženim mjerama će se, također, smanjiti emisija amonijaka, redukovati rizik pri upotrebi pesticida i umanjiti degradacija zemljišta.

KORISTI OD PRIMJENE DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE IMAJU

1) mali, srednji i veliki proizvođači, tako što postižu dodatnu vrijednost svojih proizvoda i bolji pristup tržištu;

2) kupac, tako što stiče povjerenje u sigurnost i kvalitet hrane;3) životna sredina, jer se na taj način minimizira štetan uticaj na okolinu;4) radnik, jer se osigurava odgovoran stav prema njegovom zdravlju i

sigurnosti;5) privreda – poboljšava se produktivnost i konkurentnost proizvoda,

ostvaruje se veći profit;6) čovječanstvo – moći će uživati u boljem okruženju.

Slika 10. Skladište za silažu

21

4.2. ZAŠTO PROVODITI MJERE DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE?

Tri su glavna razloga zbog kojih svaki poljoprivredni proizvođač treba u svojoj svakodnevnoj praksi primjenjivati mjere dobre poljoprivredne prakse.

1) Zaštita zdravlja, prirode i okoliša

Poljoprivredni proizvođači proizvode hranu i pritom upravljaju najvećim dijelom naših prirodnih resursa: zemljištem, vodom, zrakom, prirodom. Način na koji se hrana proizvodi odražava se na njezin kvalitet i, u konačnici, na zdravlje svakog potrošača.

Način na koji se upravlja prirodom i okolišem utječe na kvalitet zemljišta, vode i zraka i, u konačnici, također utječe na zdravlje svakog od nas. Način na koji se proizvodi također izravno utječe na zdravlje samih proizvođača i može imati štetne posljedice (npr. nestručna primjena pesticida, onečišćenje bunara iscjeđivanjem đubriva). Zbog svega toga, jako je važno da poljoprivredni proizvođači primjenjuju mjere dobre poljoprivredne prakse, kojima će osigurati zdravu hranu, čist okoliš i skladan krajolik.

2) Poštivanje zakonskih obaveza

Današnja poljoprivredna politika Evropske unije posvećuje veliku pažnju očuvanju prirode i okoliša. Posljednja reforma Zajedničke poljoprivredne politike radikalno je izmijenila modele izravnih plaćanja poljoprivrednim proizvođačima te ukinula vezu između visine poticaja i proizvodnje. Proizvođači umjesto plaćanja za određenu biljnu ili stočarsku proizvodnju dobivaju jedinstveno plaćanje po gazdinstvu, bez obzira na to što proizvode. Poljoprivrednicima je u potpunosti ostavljena sloboda da izaberu što će proizvoditi, pod uslovom da poštuju mjere višestruke usklađenosti.

EU - DIREKTIVE

U zemljama EU poljoprivredna proizvodnja je regulisana prilično strogim zakonima zaštite životne sredine kao što je Nitratna direktiva 91/676/EEC, Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EEC, Direktiva o staništima 92/43/EEC.

3) Ekonomično poslovanje

Primjena optimalnih agrotehničkih mjera i racionalna upotreba inputa pridonose smanjenju troškova proizvodnje i povećanju prinosa. Stoga, čak i kad primjena nekih mjera dobre poljoprivredne prakse u početku iziskuje dodatna ulaganja, dugoročno ove mjere pridonose ekonomskoj uspješnosti svakog poljoprivrednog gazdinstva.

22

4.3. ZEMLJIŠTE I ONEČIŠĆENJE

Plodno zemljište temelj je svakog poljoprivrednog gazdinstva te stoga poljoprivrednici trebaju posebnu pažnju posvetiti agrotehničkim mjerama kojima se održava dobra struktura i plodnost zemljišta te sprečava njegova erozija i onečišćenje. Sve poljoprivredno zemljište mora se redovito obrađivati, ne smije biti zakorovljeno ni obraslo grmljem, drvećem i ostalom niskom vegetacijom. Pašnjake treba redovito održavati košnjom i/ili napasanjem stoke. Tokom perioda vegetacije sve poljoprivredne površine moraju imati biljni pokrov, a poželjno je osigurati pokrivenost tla tokom cijele godine sijanjem postrnih i pokrovnih usjeva. Time se sprečava erozija zemljišta i ispiranje hraniva. Đubrenje treba biti racionalno i temeljeno na stanju hraniva u tlu, koje se utvrđuje analizom tla barem jedanput u pet godina. Prednost treba dati organskim đubrivima, a razliku u potrebnim hranivima dodati kroz mineralna đubriva, vodeći računa o stvarnim potrebama biljke.

Osnovni cilj zaštite zemljišta jeste očuvanje i poboljšanje njegove plodnosti, fizikalnih, hemijskih i bioloških osobina u cilju postizanja visokih i kvalitetnih prinosa poljoprivrednih proizvoda. Plodnost zemljišta njegova je jedinstvena sposobnost obezbjeđenje biljke vodom, zrakom i hranjivim materijama prijeko potrebnim za rast i razvoj biljke.

Organska gnojiva i drugi otpad na farmi sadrže vrijedna hranjiva, uključujući dva najvažnija za usjeve: azot (N) i fosfor (P). Oni, premda su neophodni za rast usjeva, ujedno su i potencijalni izvor onečišćenja. Gnojovka i kruti gnoj sadrže korisne količine ovih biljnih hranjiva (iako ne toliko koliko mineralna gnojiva), te drugih glavnih hranjiva poput sumpora (S), magnezija (Mg) i elemenata u tragovima.

Dobra upotreba gnojivima vraća što je više moguće ovih hranjiva natrag u tlo, gdje postaju pristupačna, tako da mogu ponovno zadovoljiti potrebe usjeva za hranjivima.

Plodnost zemljišta treba održavati širokim plodoredom, primjenom zelene gnojidbe te zaoravanjem žetvenih ostataka, a ne njihovim spaljivanjem.

Prilikom provođenja agrotehničkih mjera treba voditi računa o pravilnom korištenju mehanizacije kako se ne bi narušila struktura zemljišta. Mokro i vodom natopljeno poljoprivredno zemljište ne smije se obrađivati kako bi se izbjeglo njegovo zbijanje.

23

Cilj dobrog upravljanja organskim gnojivom od strane farmera trebao bi biti stvaranje uslova za optimalno korištenje hranjiva, što se može postići uz uvažavanje slijedećeg:

1) prikupljanje i skladištenje gnoja treba provoditi na način da se ne stvaraju gubici prije nego što se gnoj primijeni na polju, npr. treba izbjegavati izravan gubitak gnoja ispiranjem u vodotoke, do čega može doći zbog prekomjernog punjenja gnojišta;

2) primjenu gnoja na polju treba provoditi tako da se osigura maksimalno korištenje hranjiva sadržanim u njemu, te da se postignu prinosi usjeva dobrog kvaliteta.

Zemljište sadrži mnogo živih organizama, od bakterija i gljiva do sitnih životinja. Prisutnost korisnih živih organizama dobar je pokazatelj stanja, oni mogu imati važnu ulogu u pročišćavanju zemljišta i biološkoj kontroli štetočina. Gliste su jedan od najvažnijih organizama koji koriste zemljištu.

Kada se hrpe gnoja smještaju neposredno na tlo, dubina tla mora biti najmanje 0,5 metara. Hrpe se ne smiju postavljati na nagnutom terenu ili uokrug 20 metara od otvorenih vodenih tokova, ili 50 metara od izvora ili bunara iz kojih se koristi voda za piće. Hrpe se ne smiju postavljati na područja gdje postoji opasnost od plavljenja. Hrpe se trebaju pokriti sa slojem plastičnog materijala ili nekog drugog vodootpornog materijala kako bi se spriječilo ispiranje bilo hranjiva u tlo bilo površinsko otjecanje.

Slika 11. Stajnjak na nezaoranom tlu

24

Organska gnojiva primijenjena na tlu bez vegetacijskoga pokrova treba što je moguće brže unijeti u tlo oranjem ili kultivacijom.Organska gnojiva treba primijeniti na poljoprivredna tla u dijelu godine kada se u njima sadržana hranjiva mogu iskoristiti od strane uzgajanog usjeva. To je posebno važno za tekući gnoj poput gnojovke sa visokim sadržajem amonijskog dušika (50-70%) koji prelazi u nitratni oblik u par sedmica i stoga može biti izgubljen ispiranjem.

Primjena prije sjetve jesenskih usjeva je uobičajena, ali je, po mogućnosti, treba izbjegavati jer su klimatski uvjeti i stanje tla ujesen takvi da mogu potencirati velike gubitke ispiranjem, posebice u propusnim tlima.

KRUTI STAJSKI GNOJ

Ne treba primjenjivati kruti stajski gnoj ili gnojovku kada je:

· tlo mokro ili zasićeno vodom, · tlo smrznuto ili pokriveno snijegom.

Važno je biti svjestan činjenice da dugoročna primjena krutog stajskog gnoja i gnojovke povećava količinu ukupnog dušika u tlu, a s time polako povećava i zalihu dušika koja je iz tla dostupna usjevima. Kao posljedica, količine potrebnih organskih gnojiva za postizanje optimalnih prinosa s vremenom će se smanjivati, a povećavat će se rizik od prekomjerne gnojidbe i ispiranja nitrata.

Slika 12. Stajnjak na nezaoranom tlu

25

Zbijenost zemljišta je posljedica prekomjerne upotrebe poljoprivredne mehanizacije u vrijeme kada je zemljište najosjetljivije na gaženje (vlažno zemljište). Posljedica zbijanja zemljišta je narušavanje omjera vode i zraka u zemljištu. Nedostatak zraka u zemljištu rezultira smanjenje biološke aktivnosti zemljišta, a time i dostupnost hranjivih materija.

4.4. PLODOREDPlodored je rotacija usjeva na istoj njivi. Redoslijed uzgoja kultura na istoj poljoprivrednoj površini potrebno je pažljivo planirati, a osnovno je pravilo da kultura koja slijedi, uz neke iznimke, mora pripadati različitoj porodici biljaka od prethodne. Plodored ima ključnu ulogu u očuvanju plodnosti zemljišta, smanjenju erozije te zaštiti od bolesti i štetnika.

Nema gotovih recepata za planiranje plodoreda koji bi vrijedili za sva gazdinstva. Međutim, postoje neka pravila koja mogu pomoći poljoprivrednicima prilikom osmišljavanja plodoreda.

Važno je da se kombiniraju:

• okopavine, žitarice i mahunarke;• kulture koje izgrađuju i razgrađuju humus;• biljke s dubokim i plitkim korijenom;• biljke koje fiksiraju (mahunarke) i ne fiksiraju azot;• kulture s velikim i malim potrebama za hranjivima;• jarine i ozimine.

JOŠ NEKA ZLATNA PRAVILA SLAGANJA PLODOREDA

• izbor kultura prilagoditi tipu tla, količini i rasporedu oborina;• biljke koje su osjetljive na zakorovljavanje i one koje imaju polagani početni

razvoj dolaze nakon biljaka koje suzbijaju korove;• treba težiti pokrivenosti tla u većem dijelu godine (međuusjevi,

podsijavanje);• neke glavne kulture uzgajati u mješavinama (npr. djetelinsko-travne

smjese, zob + grašak);• ostaviti dovoljno vremena za odmor prije ponovnog uzgoja;• zastupljenost pojedine grupe biljaka prilagoditi tipu gospodarstva

(pretežno stočarsko ili ratarsko);• na stočarskim gospodarstvima paziti da su u dovoljnoj mjeri zastupljene

krmne biljke.

26

4.5. VODA I ONEČIŠĆENJEPoljoprivreda može biti značajan izvor onečišćenja voda hranjivima, prvenstveno nitratima, sredstvima za zaštitu bilja, otpadnim vodama iz silosa i silaže te gorivima i mazivima. Zbog dokazane štetnosti po ljudsko zdravlje i velikih troškova za pročišćavanje, onečišćenju vode nitratima daje se posebna pažnja.Zemlje Evropske unije donijele su niz mjera za zaštitu voda od nepoželjnih učinaka poljoprivredne proizvodnje koje se temelje na Uredbi o nitratima. Ispiranje nitrata iz stajskoga i mineralnog đubriva može onečistiti površinske i podzemne vode. Zbog toga je pravilno rukovanje đubrivima ključno za kvalitet voda. Đubriva treba koristiti tako da se postignu stabilni i isplativi prinosi uz najmanji gubitak hraniva u zemljište i vodu. Osnova za racionalnu đubrenje jest izračun bilansa hraniva. Mjere dobre poljoprivredne prakse za zaštitu voda propisuju uvjete primjene đubriva životinjskog porijekla, način i trajanje njegova skladištenja, vrijeme i način primjene i sl. U nekim vremenskim razdobljima zabranjena je primjena pojedinih vrsta đubriva.

SKLADIŠTENJE KRUTOG I TEKUĆEG STAJSKOG ĐUBRIVA

Kruto i tekuće stajsko đubrivo potrebno je skladištiti u vodonepropusnim bazenima (npr. betonskim) koji moraju biti dovoljno veliki da se u njima đubrivo može skladištiti kroz razdoblje od 6 mjeseci.

Kao evropski poljoprivrednici, i poljoprivrednici BiH morat će početi primjenjivati Nitratnu direktivu. U prvom razdoblju primjene Nitratne direktive (obično 4 godine), godišnja količina azota koju proizvođač doda đubrivima životinjskog podrijetla ne smije premašiti 210 kg/ha, a nakon tog razdoblja 170 kg/ha. Nitratna direktiva također ograničava i upotrebu azotnih mineralnih đubriva. Njih je dopušteno koristiti samo u količini koja čini razliku između, s jedne strane, potrebe uzgajane kulture za azotom da bi se ostvario određeni prinos i, s druge strane, azota koji će joj biti dostupan putem životinjskoga đubriva i mineralizacije organske tvari u tlu.

4.6. ŠTO SU PODRUČJA RANJIVA NA NITRATE?To su područja u kojima je upotreba azotnih đubriva ograničena, a svaka država članica EU određuje ih temeljem Nitratne direktive. Područja se određuju na osnovu podataka o već postojećim povećanim koncentracijama nitrata u vodama nekog područja ili procjeni da bi do takvih problema moglo doći u budućnosti zbog intenzivne gnojidbe azotnih gnojiva. Svaka država može odlučiti želi li cijeli svoj teritorij proglasiti područjem ranjivim na nitrate ili samo jedan njegov dio.

27

Pored industrije i urbanih sredina, i poljoprivreda može prouzrokovati veoma negativne posljedice i razne poremećaje u životnoj sredini. Zbog toga se u EU posebna briga vodi o zaštititi životne sredine, odnosno pritisku na životnu okolinu koji dolazi iz poljoprivrede.

U toku razvoja poljoprivrede najveći stepen industrijalizacije postignut je u stočarstvu. Uzgajanjem domaćih životinja dobijaju se raznovrsni proizvodi nezamjenljivi u ishrani i odijevanju ljudi, ali i stajnjak kao nusproizvod stočarstva koji je u ratarskoj, povrtlarskoj i voćarskoj proizvodnji neophodan za održavanje plodnosti i povoljne strukture zemljišta. Međutim, industrijalizacijom stočarstva rastao je broj grla na farmama do nivoa koji onemogućava da se stajnjak adekvatno čuva i primijeni na raspoloživom poljoprivrednom zemljištu, zbog čega je rastao i pritisak na životnu sredinu i njeno zagađenje.

U prvom redu to se odnosi na višak nitrata i njihovo ispiranje (cijeđenje) u površinske i podzemne vode. Uslijed toga u nekim zemljama EU uvedeno je ograničenje broja životinja po jedinici površine, koji se izražava kao broj uslovnih grla ili grupa po jedinici površine. Dakle, broj grla stoke koju poljoprivredno gazdinstvo maksimalno može da gaji uslovljeno je zemljištem kojim raspolaže. Također, obavezno je zbrinjavanje stajnjaka u odgovarajuća skladišta za čuvanje kapaciteta minimalno za šestomjesečnu produkciju stajnjaka na gazdinstvu. Primjena pesticida je pod nadzorom.

Slika 13. Cijeđenje organskog otpada

28

4.7. ONEČIŠĆENJE ZRAKANeugodni mirisi posljedica su ispuštanja onečišćujućih tvari u zrak. Neugodni mirisi iz poljoprivrede ne mogu se potpuno izbjeći, ali mogu se smanjiti primjenom najboljih dostupnih/raspoloživih tehnologija, dobrom poljoprivrednom praksom i odgovarajućim sistemom kontrole.

Najveći izvor neugodnih mirisa u poljoprivredi jest stočarstvo. Gnoj koji se dobije iz intenzivne peradarske i govedarske proizvodnje ima najneugodniji miris. Ocijeđeni sadržaj silaže ili otpadno mlijeko u gnoju pojačava neugodne mirise. Jačina onečišćenja zraka ovisi o načinu i trajanju čuvanja gnojiva.

Tehnološki postupak, postrojenje i brzina primjene gnoja također utječu na intenzitet onečišćenja zraka. Općenito možemo reći da je najveća emisija neugodnih mirisa tokom razbacivanja tekućeg gnoja raspršivanjem. Koncentracija neugodnih mirisa u vrijeme raspršivanja može biti 15 i više puta veća nego nakon raspršivanja. Idućih 8 - 12 sati koncentracija neugodnih mirisa u zraku još je uvijek dovoljno visoka i može nepovoljno djelovati na okoliš.

Korisno je paziti kada, gdje i kako razastiremo stajski gnoj. Najbolji uslovi vladaju kad se zrak miješa visoko iznad tla, tj. kad su tipični sunčani i vjetroviti dani s oblačnim i vjetrovitim noćima. Opisani uslovi omogućavaju veliku izmjenu zraka i brzo smanjenje koncentracije onečišćujućih tvari koje uzrokuju neugodne mirise. Neposredno prije transporta i primjene treba provjeriti smjer vjetra da bi se spriječio prijenos onečišćenog zraka i neugodnih mirisa u smjeru naselja.

Slika 14. Stajnjak na nezaoranom tlu

29

5. STAJNJAK – PROIZVODNJA, SKLADIŠTENJE, TRETMAN I UPOTREBA5.1. STAJNJAK KAO NUSPROIZVODMnoga domaćinstva i male farme drže mali broj stoke, koja često pase na zajedničkim pašnjacima oko sela i drži se u štalama i zaklonima tokom noći i zimi. Akumulacija stajnjaka od tih životinja kada se drže u zatvorenom predstavlja rizik od malog onečišćenja koje je posljedica lošeg smještaja, neodgovarajućih skladišnih kapaciteta, loše prakse. Poboljšanja u držanju stoke u kombinaciji sa jednostavnim sredstvima za rukovanje poljoprivrednim otpadom (uključivo i organizaciju zajedničkih spremnika za stajnjak za prikupljanje i skladištenje stajnjaka iz domaćinstava i malih farmi) jako bi smanjili rizik od onečišćenja vode, te popravili kvalitet okoline, životne uslove u mnogim selima i povećali recikliranje hranjiva na poljoprivrednom zemljištu.

Nedostatak novca je najčešća prepreka za popravak i dogradnju laguna za spremanje stajnjaka malog kapaciteta u domaćinstvima i malim farmama, ali gdje postoji kapital za investiranje u lagune, potrebno je slijediti ove upute što je više moguće:

1) locirati spremnik za organski stajnjak blizu štale, te podalje od vodotoka ili izvora;

2) jednostavni spremnik otvorene fronte s betonskim temeljem i 1,2 m visokim nepropusnim zidom trebao bi biti dovoljan za spremanje krutog stajnjaka na većini domaćinstava i malih farmi. Betonski pod treba imati nagib 1% prema prednjem dijelu;

3) veličina spremnika treba biti izabrana prema:

a) broju životinja;b) razdoblju za koje se mora skladištiti organski stajnjak kad primjena

nije primjerena;

4) treba osigurati i odvojeni kontejner malog kapaciteta (npr. približno 90 litara) za prikupljanje ostalog otpada koji se može reciklirati, te onog koji se ne može;

5) ne dozvoliti da iscjedak iz staja ili gnojišta ulazi u bilo koji jarak, potok, rijeku, jezero ili obližnji bunar. Idealno, drenažni kanali trebali bi voditi kroz pod zgrade i temelje laguna da prikupe iscjedak i urin. Svi kanali moraju biti povezani u zajedničku jamu ili podzemnu septičku jamu (npr. 250-500 litara kapaciteta) za skladištenje tekućeg otpada. Jame ili spremnici za iscjedak trebaju imati teški poklopac sa lokotom kako bi se spriječio rizik da neko slučajno uđe.

30

6) jame ili spremnici za iscjedak moraju se redovito prazniti. Jedna mogućnost je da se podigne iscjedak s kutljačom te da se koristi za polijevanje krutog stajskog gnoja kako bi se upio u njegovu masu. Kako bi se ostvarila najveća učinkovitost, iscjedak se treba primijeniti na gnojište već gotovo potpuno puno s krutim stajskim gnojem. Druga mogućnost je da se koriste vakuum cisterne (ako su raspoložive) kako bi se tekući iscjedak prikupljao iz više domaćinstava/malih farmi te se primijenio na poljoprivrednom zemljištu.

Ne treba dozvoliti da kišnica s krova ili dvorišta ulazi u lagune. Razmotriti mogućnost kompostiranja krutog stajskog gnoja s redovitim okretanjem i miješanjem sa ostacima povrća, postžetvenih materijala kao što su stabljike paradajza i kukuruzovina.

Veće stočarske jedinice, uključujući mljekarske, svinjske i peradarske farme u vlasništvu i pod rukovođenjem komercijalnih poduzeća, mogu predstavljati ozbiljan izvor onečišćenja voda.

One proizvode velike količine životinjskog otpada te zahtijevaju posebne sisteme skladištenja, ovisno o tome da li je proizveden stajnjak tekući ili kruti. Temeljni zahtjev je dostupnost skladišnog prostora pogodnog kapaciteta na farmi, kako bi se otpadom gospodarilo na ispravan način. Pogodan skladišni prostor mora se nalaziti na mjestima gdje su životinje smještene u zatvorenom prostoru tokom zime ili u drugom razdoblju, kako bi se na siguran način zbrinuo sav otpad koji životinje proizvedu.

Procijenjene dnevne količine fecesa i urina po vrstama i kategorijama domaćih životinja date su u tabelama 1 i 2.

Tabela 1. Procijenjena dnevna proizvodnja fecesa i urina za goveda

KategorijaDnevna proizvodnja

Feces (kg) Urin (kg)

Tele uzrasta do 6 meseci. (105 kg) 5 3

Junice uzrasta od 1 godine. (250 kg) 13 8

Junice uzrasta od 1 do 2 godine (440 kg) 22 14

Junice uzrasta preko 2 godine. (550 kg) 28 17

Krave u laktaciji (650 kg) 34 21

Zasušene krave 26 16

Bikovi 19 11

31

Tabela 2. Procijenjena dnevna proizvodnja fecesa i urina za živinu

Kategorije životinja Tjelesna težina (kg) Dnevna proizvodnja izmeta (kg)

Nosilja 1,80 0,180Brojler 0,90 0,054Ćurka 9,00 0,301

5.2. ČVRSTI STAJNJAKČvrsti stajnjak predstavlja mješavinu fecesa (izmeta), urina, prostirke, manje količine vode koja se prosipa prilikom napajanja, ostataka hrane, dlake i dr.Godišnja količina stajnjaka zavisi od vrste domaćih životinja, tjelesne mase i količine upotrijebljene prostirke. Tako goveče od 500 kg ostavlja oko 15 tona svježeg, odnosno 11 tona zrelog stajnjaka, dok konj iste težine oko 10 t svježeg i 8 t zrelog stajnjaka. Manje životinje proizvode proporcionalno manje količine stajnjaka i ovca (45 kg) oko 0,9 t svježeg ili 0,7 t zrelog stajnjaka. Čvrsti stajnjak bogat slamom može se slagati na gomilu visine do 3 m. Tokom perioda lagerovanja stajnjaka na betonskim skladištima pod uticajem atmosferskih padavina dolazi do cijeđenja vode bogate nutrijentima i ta voda se naziva osoka.

Očekivana količina čvrstog stajnjaka izračunava se na osnovu formule:

OČEKIVANA KOLIČINA STAJNJAKA (kg) = (K/2 + P) x 4gde je:K - suha materija hrane (kg)P - količina prostirke (kg)

Slika 15. Stajnjak

32

U oksidacijskim uslovima krajnji produkti su CO2 i H2O, pa slabo zbijene gomile stajnjaka imaju velike gubitke na težini i azotu. U uslovima dobre zbijenosti stajnjak za tri mjeseca izgubi približno 30% težine i 25% azota. Obično se smatra da je stajnjak nakon 3-4 mjeseca poluzreo, a nakon 6-8 mjeseci potpuno zreo.

Tabela 3. Prosječan sadržaj makroelemenata u svježem stajnjaku (%)

Tip stajnjaka N P2O5 K2O Ca Mg SGoveđi 0,6 0,3 0,5 0,3 0,1 0,04Konjski 0,6 0,3 0,6 0,3 0,1 0,04Ovčiji 0,9 0,5 0,8 0,4 0,1 0,06Kokošiji 1,5 1,3 0,5 3,0 0,3 0,40Brojlerski 3,1 3,0 2,0 2,0 0,4 0,70

Tabela 4. Prosječan sadržaj mikroelemenata u svježem stajnjaku (%)

Tip stajnjaka Mn Zn Cu B Fe Vlaga %Goveđi 0,003 0,002 0,0008 0,002 --- 80Konjski 0,003 0,002 0,0008 0,002 --- 70Ovčiji 0,003 0,002 0,0008 0,002 --- 65Kokošiji 0,003 0,002 0,0006 0,002 0,06 65

5.3. TEČNI STAJNJAKTečni stajnjak se sastoji od fecesa, urina, upotrijebljene tehničke vode koja se koristi za pranje bokseva ili linija i vode koja se rasipa pri napajanju grla, ostataka hrane, dlake itd. Količina i kvalitet proizvedenog tečnog stajnjaka zavise od količine upotrijebljene vode za čišćenje boksa ili linija u objektu i ispravnosti pojilica. Nekontrolisana/prekomjerna upotreba vode za čišćenje boksa ili linija smanjuje sadržaj suhe materije u stajnjaku i povećava potrebe za skladištenje tečnog stajnjaka.

Tabela 5. Procjena dnevne proizvodnje tečnog stajnjaka

Kategorija govedaProcijenjena dnevna proizvodnja tečnog

stajnjaka (l)Telad 7,0Junad 6-12 mjeseci. 13,0Junad 12-24 mjeseci. 26,0VSJ/Tovna junad 32,0Muzne krave 53,0

33

Tabela 6. Prosječne vrijednosti tečnog stajnjaka

Tečni stanjnjak

N NH4 P2O5 K2O Ca S Mg Zn H2O %(kg/m3)

Goveđi 2,76 1,13 1,68 2,52 1,20 0,37 0,58 0,03 93,0Juneći 4,44 1,92 2,76 3,84 1,19 0,84 0,61 0,02 89,0

Sve životinje izlučuju neiskorištene hranjive materije jer se potpuno usvajanje ne može postići. Rezultati iz Holandije pokazuju da se 60-80% N i P i više od 90% K izluči putem ekskremenata kod živine i svinja. Također, prosječna krava izluči u ekskrementima po kg proizvedenog mlijeka 10-14 grama N, 0-3 grama P i 10-20 grama K. Životinje i njihovi ekskrementi čine 16,4% od ukupne godišnje proizvodnje metana. Farme za proizvodnju mlijeka također proizvode 56% ukupne emisije amonijaka u Holandiji, a ostale farme 38%. Danas postoji nekoliko strategija u ishrani domaćih životinja koje značajno smanjuju izlučivanje N i P, kao i emisiju metana i amonijaka:

1) hranjenje ispod maksimalnih potreba životinja;2) upotreba sintetičkih aminokiselina i visokokvalitetnih izvora proteina;3) upotreba multifazne ishrane i odvojena ishrana po spolovima;4) upotreba enzima i probiotika u poboljšanju probavljivosti;5) poboljšanje konverzije hrane;6) poboljšanje probavljivosti P.

Upotreba tečnog stajnjaka mora se obavljati u skladu sa važećim propisima u propisanim ograničenim količinama, i to samo u vegetacijskom dijelu godine.

5.4. OSOKADio izlučevina koje prostirka ne upije u samom objektu i iz skladišta čvrstog stajnjaka sakupljaju se odvojeno i nazivaju se osoka. Osoka sadrži prosječno 0,3% azota (0,1-0,5), 0,6% K2O (0,3-1,0) i fosfora u tragovima (0,01% P2O5).

OSOKA U OTVORENIM JAMAMAStajanjem osoke u otvorenim jamama ili bazenima vrlo brzo se gubi azot u vidu amonijaka, pogotovu pri višim temperaturama.

Azot je 70% u obliku amonijaka pa se lako gubi isparavanjem. Gubici azota mogu se spriječiti dodavanjem formaldehida (0,1%) ili gipsa, pri čemu nastaje amonijum-sulfat. Postupak sulfatizacije izvodi se izvan staje zbog redukcije sumpora do sulfida koji su otrovni za stoku. Dodavanjem superfosfata (sadrži gips) u osoku snižava se pH i sprečava isparavanje amonijaka bez štetnih

34

posljedica za stoku, a ujedno povećavamo i udio fosfora. Količina osoke po jednom govečetu iznosi oko 14 kg/dan, odnosno 5 m3 u toku godine, a prevedeno u nutrijente oko 10 Kg N i 25 Kg K2O .

5.5. SKLADIŠTENJE STAJNJAKA

ZAŠTO SE SKLADIŠTA GRADE?

Skladišta za stajsko đubrivo grade se prije svega zbog sprečavanja zagađenja podzemnih i površinskih voda, te zbog očuvanja hranivih vrijednosti stajskog đubriva.

Stajsko đubrivo se proizvodi tokom cijele godine, a biljke koriste nutrijente iz stajnjaka samo tokom sezone rasta. Rizici od zagađenja su vrlo visoki tokom sezone mirovanja, kada je tlo zamrznuto i nepogodno za primjenu stajnjaka. Da bi se izbjegli ovi rizici, farme moraju imati dovoljno skladišnih kapaciteta koji omogućuju da se sav stajnjak koristi u sezoni porasta usjeva. Mogućnost za skladištenje stajnjaka smanjuje ili eliminiše potrebu njegovog učestalog sakupljanja, uklanjanja i rasturanja i daje proizvođaču kontrolu u određivanju vremena kada će se stajnjak ukloniti i primijeniti na zemljište.

Dok su stočarski objekti bili manji, dnevno skladištenje, u veoma kratkom periodu sa učestalim skladištenjem stajnjaka, je bio uobičajen sistem kojim se lako upravljalo. Danas, kada postoje veliki proizvodni sistemi gde se gaji veliki broj životinja, sistemi za upravljanje stajnjakom su se razvili od sistema čvrstog i polučvrstog stajnjaka do sistema sa tečnim stajnjakom sa neophodnošću njihovog skladištenja.

Slika 16. Čvrsti stajnjak

35

Razlozi za skladištenje stajnjaka

• Kako bi se stajnjak mogao upotrijebiti na zemljištu u uslovima koji su kompatibilni sa klimatskim i karakteristikama usjeva gdje će se stajnjak rasturati.

• Upotreba stajnjaka na zemljištu tokom perioda kada je zemljište zasićeno, vlažno, smrznuto ili prekriveno snijegom je zabranjena.

• Nutrijenti iz stajnjaka će se najbolje iskoristiti ako se stajnjak koristi neposredno prije ili tokom sezone porasta usjeva.

Vrijeme skladištenja stajnjaka

Dužina preporučenog skladišnog perioda trebalo bi da se uzme u obzir prilikom kalkulacije skladišnih kapaciteta za stajnjak. U Bosni Hercegovini sezona porasta ratarskih kultura traje od marta/aprila do oktobra/novembra. Skladištenje čvrstog i tečnog stajnjaka u šestomjesečnom periodu je sasvim zadovoljavajuće, a preporuka je da farmeri mogu da grade i veće skladišne kapacitete na farmi da bi obezbijedili maksimalnu fleksibilnost prilikom izrade plana za primjenu stajnjaka .

Tabela 7. Uslovi i karakteristike perioda skladištenja

Period skladištenja (mjesec) Uslovi i karakterisitke

Kratkoročni (3 ili manje)

Topla klima, bez dugih perioda kada je zemlja smrznuta ili zasićena. Usjevi, pašnjaci i travnjaci dostupni za aplikaciju.Oprema i radna snaga za često rasturanje stajnjaka.

Srednjoročni (3-6)

Može se primijeniti tamo gde su kratki periodi sa smrznutom, zasićenom ili zemljom pod snježnim prekrivačem.

Dugoročni (6-12)

Najveća fleksibilnost. Pogodno za duge zimske periode i odgovara svim ratarskim rasporedima. Ukoliko se radi navodnjavanje, obezbjeđuje skladište do sezone porasta. Obezbjeđuje maksimum fleksibilnosti u smislu pravljenja rasporeda za operacije rasturanja.

Stajnjak u stočarstvu se skladišti kao čvrst ili kao tečni stajnjak.

Skladište čvrstog stajnjakaSkladišni kapacitet mora da se izračunava posebno za svaki tip stajskog đubriva, kao i za različite vrste uzgoja životinja. U stajama sa sistemom rukovanja čvrstim stajnjakom moraju se sakupljati stajnjak i osoka u različitim skladištima (slika 17). Stajnjak se čuva na betonskim podlogama za stajnjak (1), a osoka se sakuplja kanalima (2), zajedno sa prljavom vodom, i čuva u jami za osoku (3).

36

Skladište za tečni stajnjakSkladište za sisteme za rukovanje tečnim stajnjakom je tank (rezervoar) za tečni stajnjak u koji se sakupljaju stajnjak, urin i sva prljava voda. Primjer dobrog prostornog rasporeda i pozicioniranja skladišta za tečni stajnjak je prikazan na slici 18. Tankovi (rezervoari) za tečni stajnjak mogu biti izgrađeni od različitih materijala kao što su beton, čelik i plastika, ili bazeni tipa laguna. Međutim, nekoliko osnovnih principa mora biti uzeto u obzir pri izgradnji. Skladišta za stajnjak prave se tako da je garantovan radni vijek od najmanje 20 godina. Jedan funkcionalan skladišni sistem za tečni stajnjak (slika 18) se sastoji od dva rezervoara, jednog velikog za skladište, i drugog, mnogo manjeg, koji obezbjeđuje rad pumpe (prijemni rezervoar). Prijemni rezervoar se koristi kao sabirnik i homogenizator proizvedenog stajnjaka prije nego što se prepumpa u glavni rezervoar.

Slika 17. Skladište za čvrsti stajnjak i osoku

Slika 18. Skladište tečnog stajnjaka (bazen)

37

38

Lagune (slika 19) predstavljaju zemljane strukture, ali su znatno veće od onih koje se prave za osoku zbog dodatnog razrjeđivanja i neophodnih zapremina za tretman. To su jednostavni i relativno jeftini objekti koji se grade formiranjem zemljišnih bazena, te se stoga najčešće sreću na velikim farmama.

U cilju zaštite od prodiranja tečnosti iz lagune u zemljište, laguna se oblaže folijom (zidovi i dno), a ispod folije se postavljaju drenažne cijevi spojene sa kontrolnim šahtom, preko koga se kontroliše ispravnost (nepropustnost) lagune. Zapremina objekta za lagerovanje treba da je u skladu sa potrebnim vremenom zadržavanja stajnjaka u njemu (6 mjeseci) i da su propisno udaljene od naseljenog mjesta, autoputa itd.

Slika 19. Skladište tečnog stajnjaka (laguna). Naznačena je udaljenost od najbližeg naseljenog mjesta

6. SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJAKA

6.1. PESTICIDIFitofarmaceutska sredstva (FFS) ili sredstva za zaštitu biljaka su organska i neorganska hemijska jedinjenja, kao i produkti živih organizama koji se koriste u poljoprivredi i šumarstvu za prevenciju pojave, kontrolu i uništavanje prouzrokovača biljnih bolesti, štetočina i korova, kao i za zaštitu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Ova sredstva su široj javnosti bolje poznata pod nazivom pesticidi.

Za poljoprivredu pesticidi su od iznimnog značaja, jer omogućavaju zaštitu biljaka od uzročnika bolesti (fitopatogenih gljivica i bakterija) i štetočina, kao i negativnih efekata korova na gajene biljke, čime utiču na smanjenje gubitaka u proizvodnji. Procjenjuje se da ukupni gubici od biljnih bolesti, štetočina i korova iznose iznad 30%, te bi se bez upotrebe pesticida izgubio značajan dio svjetskih usjeva svake godine. Njihovom upotrebom kao mjeru profilakse ili u terapeutske svrhe značajno se umanjuju gubici u proizvodnji, a i sve su rjeđe epifitocije opasnih biljnih oboljenja kao što je Phytophthora infestans (plamenjača krompira) koja je bila uzročnik Irske gladi (1843 - 1845) i odnijela 500.000 života i izazvala migraciju oko 1 milijun ljudi iz Irske u zemlje Sjeverne Amerike.

Zahvaljujući upotrebi pesticida, riješen je i problem sa pojedinim oboljenjima čovjeka koja se prenose putem insekata. Jedan od najpoznatijih primjera za ovo jeste korištenje insekticida DDT u svrhu smanjenja populacije komaraca prenosioca oboljenja malarije.

Pored njihovih pozitivnih karakteristika, potvrđenih historijskim činjenicama, ne smije se zaboraviti da se radi o otrovnim hemijskim materijama koje kao takve mogu biti opasne i po zdravlje ljudi, životinja i kompletnog jednog ekosistema. Pesticidi zagađuju okoliš, prije svega površinske i podzemne vodene tokove, te imaju vrlo štetan utjecaj na biljni i životinjski svijet. Veliki problemi nastaju neracionalnom, prekomjernom primjenom pesticida i nepoštivanja uputstva i mjera opreza tokom rada s njima.

Prekomjerna primjena pesticida može da prouzrokuje različite poremećaje u biološkoj ravnoteži agroekosistema, što u krajnosti može da ugrozi zdravlje ljudi i životinja. Najbolji primjer nepredvidljivih antropogenih posljedica je pesticid DDT (diklor-difenil-trikloretan). Ovaj sporni insekticid spada u skupinu teških polutanata, slabo se razgrađuje u prirodi, štoviše, sklon je bioakumulaciji, te se nagomilava u biosferi i ulazi u prehrambeni lanac. Utvrđeno je njegovo prisustvo u mnogim organizmima i njihovim organima i duži niz godina nakon njegovog povlačenja iz opticaja i izrečene zabrane upotrebe u poljoprivredne svrhe. UN

39

konvencijom “Stockholm Convention on Persistant Organic Pollutants”, iz maja 2001. godine, se širom svijeta zabranjuje proizvodnja i primjena DDT-a, osim u slučajevima borbe protiv epidemija, uz posebno odobrenje WHO (Svjetske zdravstvene organizacije). I dok se u posljednjih 10 godina u Zapadnoj Europi i SAD bilježi značajan pad koncentracije DDT u svim humanim probama, stanovnici arktičkog područja, koji gotovo nikada niti nisu upotrebljavali DDT, sve više su izloženi njegovom štetnom djelovanju. Vjetar, padavine i morske struje transportiraju DDT i njegove razgradne produkte prema sjevernim morima. U hladnim sjevernim područjima ove hemikalije gotovo da više ne isparavaju, niti se dalje razgrađuju. DDT se u većim količinama nagomilava u ribama, koje stanovnici Arktika upotrebljavaju u prehrani.

Danas aktuelan problem su i rezidue pesticida u poljoprivrednim proizvodima, zemljištu i vodi. Preko biljaka pesticidi ulaze u lanac ishrane, a ukoliko su prisutni u većim koncentracijama, mogu izazvati značajne zdravstvene probleme kod krajnjih potrošača.

UPOTREBA PESTICIDA – ZAKONSKI OKVIR

Upotreba pesticida regulirana je zakonom. Zakonski i podzakonski akti iz oblasti FFS i zaštite biljaka su slijedeći:

• Zakon o fitofarmaceutskim sredstvima (Službeni glasnik BiH, 49/04);• Pravilnik o dužnostima korisnika FFS (Službeni glasnik BiH, 101/12);• Spisak aktivnih materija dozvoljenih za upotrebu FFS u BiH (Službeni

glasnik, 03/11);• Pravilnik o uslovima koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe za

promet FFS (Službeni glasnik BiH, 51/11);• Zakon o zaštiti bilja (Službeni glasnik 23/03).

Prilikom upotrebe pesticida treba se imati na umu da se radi o opasnim supstancama koje mogu ugroziti okoliš i zdravlje ljudi. Aplikacije pesticidi mogu dovesti do različitih vidova trovanja, alergijskih reakcija kod osjetljivih osoba, pojedina sredstva su kancerogena, djeluju na nervni sistem, ugrožavaju razvoj fetusa, te je prilikom njihove upotrebe potreban oprez.

Američki NPIC (National Pesticide Information Centre) navodi slijedeće pesticide (prikazane komercijalnim nazivima) koje su znanstvenici naveli kao sredstva koja kod osjetljivih osoba mogu dovesti do ispoljavanja alergijskih reakcija: allidochlor, anilazine, antu, barban, benomil, kaptafol, kaptan, dazomet, dihloropropan, dihloropropen, lindan, maneb, nitrofen, pro pahlor, piretrum/piretroidi, rotenon, tiram, zineb. Štetnost pesticida zavisi od njegove otrovnosti i dužine izlaganja djelovanju preparata.

40

Štetnosti pesticida su najviše izloženi ljudi koji imaju direktan kontakt sa njima – poljoprivrednici. Međutim, ostali ljudi, krajnji potrošači tretiranih poljoprivrednih proizvoda, mogu biti izloženi riziku trovanja pesticidima ukoliko su ostaci istog u proizvodima iznad granica dozvoljenih. Nakon tretiranja pesticidima, mali dio čistog sredstva ili njegovog metabolite može zaostati na tretiranoj kulturi nakon žetve ili berbe i ući u prehrambeni lanac. Taj dio nazivamo ostatkom sredstva za zaštitu bilja. Posebnim propisima regulirane su najveće dopuštene količine pojedinog pesticida u hrani, tzv. NDK - vrijednosti (najveće dozvoljne vrijednosti).

Na osnovu svega navedenog, pesticide možemo označiti kao ”nužno zlo”. S jedne strane bez njihove upotrebe izgubili bi značajan dio prinosa, a sa druge strane njihova upotreba je povezana sa rizikom zagađenja okoliša i ugrožavanja zdravlja ljudi i životinja. Potrebno je uspostaviti harmoniju između postizanja visokih prinosa i kvaliteta proizvoda, i zaštite životne sredine. Rizici po zdravlje ljudi se mogu umanjiti pravilnim rukovanjem preparata, pridržavanjem mjera opreza pri radu, te racionalnom primjenom pesticida u skladu sa načelima integralne proizvodnje i dobre poljoprivredne prakse.

Svaka osoba koja primjenjuje fitofarmaceutska sredstva mora biti upoznata sa pravilima njihove primjene, skladištenja i bezbjednog uništavanja ambalaže i neiskorištenog preparata, kao i sa zakonskim regulativama koje vrijede za ovu oblast. Kako sa pogrešnim tretiranjem, tako i sa nepravilnim skladištenjem i zbrinjavanjem ambalažnog otpada može doći do zagađenja okoline, a s tim i do ugrožavanja zdravlja ljudi i životinja.

Slika 20. Pesticidi imaju štetno djelovanje na sve organe u ljudskom organizmu

41

OBUKA ZA PROMET FFS U BIH

Prema Pravilniku o uslovima koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe za promet FFS, svaka osoba koja primjenjuje pesticide mora za to biti obučena od strane ovlaštene institucije. Ovaj pravilnik predviđa da svaka osoba koja želi da primjenjuje pesticide, prođe edukaciju i trening u trajanju od 12 školskih sati, položi završni ispit za koji ovlaštena institucija izdaje certifikat.

6.2. SKLADIŠTENJE

Pesticidi se moraju skadištiti u originalnoj amabalaži, odvojeno od hrane, te drugih predmeta opće upotrebe. Skladište mora zadovoljavati minimalne uslove: pod od nepropusnog materijala, lakog za održavanje. Skladište treba da je udaljeno najmanje 10 metara od vodenih resursa.

U skladištu moraju vladati posebni propisi u pogledu temperature, vlage i svjetlosti, zavisno od preporuka na etiketi pesticida.

U skladištu fitofarmaceutska sredstva trebaju da se drže u ormaru, van domašaja djece, a po mogućnosti da se drže zaključana (slika gore). Na policama ormara treba pesticide razvrstavati po namjeni, tako da se odvojeno skladište insekticidi, herbicidi, fungicidi itd. Na donjim policama trebaju se držati preparati tečnih formulacija (EC; SC; EW; SL), a na gornjim čvrste formulacije. Na ovaj način se, u slučaju oštećenja ambalaže tečnih preparata, izbjegava njihovo izlijevanje po prašivima ili granulama pesticida.

Poželjno je da korisnik na ambalaži FFS zapiše datum kad je otvorio, naročito ako zna da će ta količina FFS ostati i za iduću vegetaciju.

Slika 21. Pravilno skladištenje pesticida

42

PRAVILNO SKLADIŠTENJE

Pravilno skladištenje sredstava za zaštitu biljaka podrazumijeva:• prostor za skladište mora zadovoljavati minimalne uvjete;• sredstva za zaštitu moraju se čuvati u originalnoj amabalaži;• sredstva za zaštitu moraju biti razvrstana po namjeni i formulaciji.

6.3. PRAVILNA UPOTREBA FFSPrilikom izbora fitofarmaceutskih sredstava prednost treba dati sredstvima manje opasnosti za okoliš. Bitno je da se korisnici strogo pridržavaju uputstva na etiketi. Pripremu rastvora treba vršiti uz primjenu adekvatne opreme i na odgovarajućem mjestu. Uvijek treba imati na umu da se radi sa otrovima, te korisnici trebaju zaštititi svoje zdravlje tako što će koristiti određenu opremu kao kombinezon, gumene čizme, maske i slično, čime se sprječava kontakt sredstva sa tijelom. Tokom rukovanja pesticidima od momenta pripreme radnog rastvora do njegove aplikacije, treba upotrebljavati kompletnu zaštitnu opremu. Kod pripreme preparata treba se držati preporučene doze i koncentracije. Mogućnost miješanja preparata prikazana je na svakoj etiketi. Računa treba voditi i o ispravnosti uređaja za aplikaciju, kao i o pojavi drifta.

Nekoliko pravila u radu sa FFS:• sredstva za zaštitu bilja miješaju se u posudama koje se koriste samo za

tu namjenu;• vaga za prašiva koristi se samo za vaganje sredstava za zaštitu bilja;• tokom rada sa sredstvima za zaštitu bilja nije dopušteno jesti, piti, pušiti;• sredstvima za zaštitu bilja ne smije se rukovati nakon konzumacije alkohola;• prije uzimanja jela ili pića potrebno je dobro oprati ruke;• popravljanje uređaja za primjenu sredstava za zaštitu bilja mora se

obavljati u rukavicama;• sapnice (mlaznice, dizne) moraju se čistiti četkicama, a ne propuhivati

ustima;• kod primjene sredstava za zaštitu bilja treba koristiti traktore s kabinom

(karbonski filtar);• sredstvima za zaštitu bilja treba pažljivo rukovati da se ne proliju niti ne

prosipaju;• pri pripremi sredstava za zaštitu bilja prašiva se usipavaju, a tekućine

ulijevaju sa što manje udaljenosti od posude za miješanje;• ako se sredstvo za zaštitu bilja primjenjuje u zatvorenom prostoru,

potrebno ga je označiti upozorenjem;• pri radu sa sredstvima za zaštitu bilja uvijek u blizini mora biti posuda sa

čistom vodom.

43

PRAVILNA UPOTREBA

Pravilna upotreba FFS podrazumijeva:

· pravilan izbor preparata;· priprema preparata u skladu sa uputstvom i naznakama na etiketi;· pravilna aplikacija sredstva .

Doza (D) predstavlja masu ili zapreminu preparata koja se mora ravnomjerno rasporediti na jedinicu površine. Preparat u datoj dozi možemo da rasporedimo upotrebom različitih količina radnog rastvora po hektaru, tj. u različitim koncentracijama.

6.4. UNIŠTAVANJE PRAZNE AMBALAŽE I BEZBJEDNO UNIŠTAVANJE NEISKORIŠTENIH FFS

Osnovne preporuke u vezi sa uništavanjem prazne ambalaže i bezbjednog uništavanja neiskorištenih FFS su slijedeće:

• nabavljene FFS u potrebnoj količini za tekuću sezonu, tako da ostane malo ili nimalo neiskorištenih količina;

• neiskorištene količine FFS iz prethodne sezone potrošiti u slijedećoj, s tim da se FFS tokom zime moraju adekvatno skladištiti u suhoj prostoriji na temperaturi većoj od 5°C, pri čemu se ambalaža mora dobro zatvoriti;

• odmah po utrošku preparata, ambalažu dobro isprati čistom vodom, a ispranu tečnost nasuti u radni rastvor u rezervoar uređaja za aplikaciju;

• nakon tretiranja u rezervoar uređaja za aplikaciju, treba dosuti vode i trostruko isprati, tako razrijeđeni rastvor potrošiti na već tretiranoj površini;

• uređaj za aplikaciju je zabranjeno prati pored rijeka i ostalih površinskih voda, a preostali sadržaj rastvora FFS prosipati u rijeke, pored puta, međa i naseljenih mjesta;

• praznu ambalažu, nakon trostrukog ispiranja, zajedno sa čepom probušiti na tri mjesta, staviti u plastičnu kesu i ponijeti nazad na ekonomsko dvorište, a kasnije vratiti na odgovarajuće sabirno mjesto za to područje, odnosno nakon upotrebe FFS, s praznom ambalažom mora se postupati u skladu s uputstvom na etiketi i uputstvom za upotrebu;

• s praznom ambalažom i ostacima FFS, te otpadom koji je onečišćen FFS, a nastane pri sanaciji nezgoda, te FFS kojima je prestala važnost registracije ili je istekao rok upotrebe na deklaraciji mora se postupati u skladu sa propisima koji uređuju opasni otpad.

44

45

6.5. SKLADIŠTENJE MINERALNIH GNOJIVAMineralna đubriva su sva jedinjenja i materije, bez obzira na agregatno stanje, koja sadrže biljna hranjiva i dodaju se zemljištu ili biljkama radi poboljšanja rasta, povećanja prinosa, poboljšanja kvaliteta prinosa ili poboljšanja plodnosti zemljišta i proizvedena su industrijskim postupkom.

UPOTREBA MINERALNIH GNOJIVA – ZAKONSKI OKVIR

Upotreba mineralnih đubriva, njihov promet i skladištenje je regulirano Zakonom o mineralnim đubrivima (Službeni glasnik BiH, 46/04) i Pravilnikom o uslovima za stavljanje u promet, kvalitetu i kontroli kvaliteta mineralnih đubriva, te skladištenju i rukovanju mineralnim đubrivima (Službeni glasnik BiH, 90/09).

Drugi izvor zagađenja u procesu poljoprivredne proizvodnje su mineralna gnojiva. Primjena sintetskih gnojiva je u velikoj mjeri unaprijedila biljnu proizvodnju u pogledu postizanja većih prinosa, ali je zauzvrat uvjetovala i nastanak značajnih problema koji se ogledaju u kontaminaciji zemljišta teškim metalima i onečišćenjem voda nitratima i fosfatima. Ključna komponenta uspješne biljne proizvodnje je zdravo i kvalitetno zemljište. Sadržaj teških metala u tlu nepovoljno djeluje na biljke pri koncentracijama iznad graničnih vrijednosti. Problematika onečišćenja voda je višestruka. Poljoprivreda je najveći potrošač vode, a istovremeno je i značajan izvor njenog zagađenja. Prekomjernom gnojidbom poljoprivrednih kultura može doći do izlaska nutrijenata iz agroekosistema pod utjecajem ekoloških činilaca i njihovog dospijevanja u okoliš. Nitrati i fosfati dospijevanjem u vodotokove uvjetuju nastanak značajnih problema i promjena biološke ravnoteže, a rezultat toga očituje se u bujanju zelenih algi ili eutrofikaciji.

Dobro skladištenje i rukovanje gnojivima može umanjiti rizik zagađenja okoline. Značajni problemi mogu nastati ako dođe do rasipanja granula gnojiva ili izlijevanja tečnog gnojiva u vodotokove. Zbog toga se posebna pažnja treba posvetiti pravilnom skladištenju i uništavanju ambalaže.

Pravila skladištenja mineralnih gnojiva su slijedeća:

• đubriva upakovana u originalnoj ambalaži ili u rasutom stanju skladište se samo u natkrivenom skladištu i moraju biti zaštićena od direktnog uticaja vlage s poda, atmosferilija (kiše, snijega), uticaja sunčevih zraka i izvora topline;

• na mjestu skladištenja đubriva u oštećenoj ambalaži moraju se prepakirati i ambalaža zamijeniti, a rasuto đubrivo mora se ukloniti;

• tekuća đubriva moraju se skladištiti u zaštićenom prostoru iznad temperature kristalizacije;

• oprezno rukovanje s vrećama kako bi se izbjegla oštećenja. Sav rasuti materijal treba skupljati;

• osigurati sigurno skladište i redovno provjeravati zalihe, ukoliko se skladišti preko 150 tona amonijum-nitrata;

• ukoliko je moguće, mineralna đubriva treba čuvati zaključano u posebnoj prostoriji, van domašaja djece;

• skladište treba graditi što je moguće dalje od odvoda, površinskih voda i sistema za navodnjavanje. Skladište se treba nalaziti najmanje 10 m od voda, a najmanje 50 m od izvora i bunara.

Vreće mineralnih đubriva se mogu ponovo upotrebljavati na farmi, ali se eventualno prije toga trebaju odbaciti i/ili reciklirati. Reciklirati se mogu van farme upotrebom posebnih kolektora. Važno je da se vreće različitog materijalnog sastava odvajaju, te da su čiste od zemlje i ostataka đubriva. Plastične vreće ne spaljivati!

6.6. SMANJIVANJE OTPADAProizvodnja manjeg otpada sačuvat će vrijeme i novac u rukovanju i uklanjanju otpada. Također, to znači da se efikasnije iskorištavaju materijali na gazdinstvu.

U svrhu smanjenja otpada:

• analizirajte trenutno stanje, obraćajući pažnju na okolinu, kao i na količinu i trošak koji nastaje radi uklanjanja otpada;

• identificirajte gdje se može izbjeći ili smanjiti produkcija otpada i gubitaka. Razmotrite mogućnost alternativnih rješenja;

• ako se ne može izbjeći stvaranje otpada, razmotrite mogućnost smanjenja istog preko različitih sistema: nove tehnike, unaprjeđenja i sl.;

• neki otpad se može ponovo koristiti . Identificirajte gdje je to moguće;• mnogi otpadni materijal se može reciklirati za sekundarnu upotrebu.

46

7. ALTERNATIVNI NAČIN ISKORIŠTAVANJA POLJOPRIVREDNOG OTPADA - BIOMASA

7.1. BIOMASABiomasu čine brojni, najrazličitiji proizvodi biljnog i životinjskog svijeta kao što su grane, grančice, kora drveta i piljevina iz šumarstva i drvne industrije, slama, kukuruzovina, stabljike suncokreta, ostaci pri rezidbi vinove loze i maslina, koštice višanja i kore od jabuka iz poljoprivrede, životinjski izmet i ostaci iz stočarstva, komunalni i industrijski otpad.

Biomasa se u prirodi nalazi u većim količinama u odnosu na fosilno gorivo. Smanjuje globalno zagrijavanje. Prednosti:

• ako se koristi u generaciji, učinak je 70-80%, za razliku od klasične električne proizvodnje koja je 10-25%;

• može se koristiti u kontinuitetu, za razliku od sunca i vjetra;• lako nadomješta 2/3 utroška za prirodni gas;• mogućnost gasifikacije i korištenja kao termalni izvor energije.

Danas se korištenje biomase za proizvodnju energije provodi uvažavajući načelo održivog razvoja. Upotrebljava se isključivo drvna masa koja je nastala kao sporedni proizvod ili otpad u šumarstvu i drvnoj industriji, odnosno višak slame i drugi poljoprivredni ostaci koji se ne mogu više iskoristiti. Takva biomasa upotrebljava se kao gorivo u postrojenjima za proizvodnju električne i toplinske energije ili se prerađuje u plinovita i tekuća goriva za korištenje u prometu i kućanstvima.

7.2. VRSTE GORIVA IZ BIOMASEEnergija iz biomase može se podijeliti po izvoru korištenja (drvni, nedrvni, životinjski otpad, gradski industrijski otpad), načinu dobivanja (direktno, anaerobno, kogeneracija) te načinu primjene (za pogon vozila, grijanje, proizvodnju električne energije itd.). Ovdje slijedi podjela prema načinu korištenja biomase kao goriva.

• Direktno. Jednostavnim izgaranjem proizvodi se pregrijana vodena para za grijanje u industriji i kućanstvima, za kuhanje, zagrijavanje tople vode, ili za dobivanje električne energije u malim termoelektranama. Ovo je česti način korištenja biomase u EU, a kao gorivo služi drvni otpad iz šumarstva i drvne industrije, slama i drugi poljoprivredni ostaci te komunalni i industrijski otpad.

47

• Kogeneracija. Pretvorba biomase u toplinsku i električnu energiju je efikasan način korištenja biomase gdje je dostupna veća količina materijala. Dobar primjer je drvna industrija; drvoprerađivačka poduzeća imaju potrebu za toplinom (sušenje drva, grijanje prostorija) i električnom energijom, a preradom drva nastaje dovoljna količina drvnog otpada koji služi kao gorivo.

• Fermentacija biomase u alkohol (biogoriva). To je najrazvijenija metoda hemijske konverzije biomase, a koristi se najčešće za pogon vozila. Najčešće se proizvode bioetanol i biodizel. Etanol dobiven iz celulozne biomase naziva se bioetanol. S trenutnom tehnologijom i cijenom etanol je skuplji od benzinskog i dizelskog goriva, no uvođenjem novih tehnologija moguće je sniziti cijenu. Dobiveni bioetanol se može miješati s benzinom i takva mješavina upotrebljavati u benzinskim motorima (bez ikakvih promjena na motoru), čime se također ostvaruju određene uštede. Uljena repica i neke druge biljke daju ulja koja se mogu direktno upotrebljavati u dizelskim motorima. Vozilo s etanolom može dostići oko 2/3 dometa benzinskog vozila iste veličine spremnika, što se nadomješta korištenjem etanola pomiješanog s benzinom. Etanol koji se koristi u vozilima kao gorivo je denaturiran, što znači da su mu dodana sredstva koja sprečavaju konzumaciju (npr. mala količina, 2-5%, benzina).

Tabela 8. Mogući izvori za proizvodnju bioetanola

IzvorPrinos(l/ha)

Prinos(GJ/ha)

Omjeraoutput/input

Šećerna trska 6.000 130 4:1Šećerna repa 6.000 130 2:1Proso 4.400 94 2,5:1Kukuruz 3.300 70 2:1Žitarice 2.800 60 2:1

EVROPA I BIOGORIVA

Vijeće Evrope je 8. maja 2003. godine usvojilo Direktivu o promociji upotrebe biogoriva u prometu koja propisuje obavezu korištenja biogoriva u prometu, i to u slijedećim udjelima ukupne potrošnje goriva: 2% do kraja 2005, a 5,75% do kraja 2010. godine.

U 2003. godini na području EU proizvedeno je 1.434.000 tona biodizela što predstavlja 34,5% povećanja u odnosu na 2002, odnosno čak 26 puta više nego 1992. godine.

Najviše biodizela u Evropi se proizvodi u Njemačkoj – čak 2.861.000 tona u 2010. godini.

48

• Biodizel je zbog svojih brojnih pozitivnih osobina postao jedini dopustivi energent u ekološkoj poljoprivredi i bez njegove upotrebe danas se u EU ne može dobiti certifikat o čistoći ekološki proizvedenih poljoprivrednih proizvoda. Biodizel je standardizirano tekuće nemineralno gorivo, neotrovan, biorazgradivi nadomjestak za mineralno gorivo, a može se proizvoditi iz biljnih ulja, recikliranog otpadnog jestivog ulja ili životinjske masti procesom transesterifikacije, pri čemu kao sporedni proizvod nastaje glicerol. Sagorijevanjem biodizela, motorna vozila kroz ispušni sustav izbacuju 10% kisika, pa se smatra da je to gorivo CO2 neutralno, a ne sadrži ni sumpor ni druge teške materijale i onečišćivače zraka. Jedan nusproizvod proizvodnje biodizela je pogača koja je idealan prirodni proteinski dodatak stočnoj hrani, a drugi nusproizvod je glicerin.

Tabela 9. Mogući izvori za proizvodnju biodizela

IzvorPrinos(l/ha)

Prinos(GJ/ha)

Omjeraoutput/input

Uljana repica 1.400 54 3:1Palmino ulje 3.200 170 -

Tabela 10. Deset najvećih proizvođača biodizela u 2010. godini u EU

Država TonaNjemačka 2.861.000Francuska 1.910.000Španija 925.000Italija 706.000Belgija 435.000Poljska 370.000Holandija 368.000Austrija 289.000Portugal 289.000Finska 288.000

• Anaerobna transformacija u bioplin. Bioplin se proizvodi energetskim transformacijama iz životinjskog izmeta, kanalizacijskog otpada i krute biomase, a glavni sastojci su metan i ugljikdioksid. Njegovim pročišćavanjem možemo dobiti plin čist poput prirodnog, a može se koristiti za grijanje vode i prostora, u industrijskim procesima, kao gorivo (komprimirani bioplin zamjenjuje prirodni plin) te za proizvodnju električne energije. Proizvodnja bioplina posebno se isplati na većim stočnim farmama, koja onda koriste industrijske otpatke prehrambenih industrija, klaonica i industrijske biljke sijane za energetske potrebe. Preradbena gnojnica se može koristiti i kao folijarno gnojivo, to znači da nema mirisa i može se prskati na zelenu biljnu masu ili lišće. Za manje pogone danas postoje

49

kompletna postrojenja smještena u kontejnere koji su montirani u tvornici. Donošenjem na mjesto potrošnje, samo se spajaju i za kratko vrijeme su u pogonu. Kontejneri sadrže kompletno postrojenje sa spremnikom plina, pumpama i analizatorom plina. Računa se da se isplativost proizvodnje bioplina iz gnojnice javlja samo za postrojenja koja prerađuju gnojnicu od najmanje 80 do 100 UG (UG - uvjetno grlo - je preračunata jedinica od 500 kg težine životinja). Za manje posjede koji imaju do 60 UG gnojnice (a u BiH takva ili manja postrojenja čine većinu stočnih imanja) predviđena je proizvodnja bioplina u kontejnerima koji su u tvornici potpuno dovršeni i nakon postavljanja mogu se odmah puniti gnojnicom i započeti proces anaerobne plinofikacije. Kao i kod ostalih, isplativost takvih postrojenja moguća je uz državne subvencije koje dolaze od poreza na ”neekološku” struju. Veliki, većinom privatizirani proizvođači trude se staviti što više takvih postrojenja u pogon zato da bi ispunili zakonski propis da moraju proizvoditi određeni postotak struje iz obnovljivih izvora energije. Kako u BiH nisu još doneseni svi potrebni zakoni koji bi ovo tržište učinili primamljivim velikim proizvođačima, još uvijek je puno zastupljeniji pristup gdje se zadovoljavaju vlastite potrebe, te eventualno potrebe susjednih domaćinstava ili malih proizvodnih pogona.

Tabela 11. Mogući organski izvori za proizvodnju bioplina (biometan)

IzvorPrinos(m3/t)

Kukuruz 350Zelena rezidba 300Međuusjev 320Slama 210Goveđe đubre 160Kokošiji otpadak 290Mulj 260Biootpad 130

• Termička obrada otpada. Pri rukovanju sirovinama trebali bismo voditi načelom ”reuse-reduce-recycle” ili reduciraj-koristi ponovno-recikliraj. No, dok se ne postigne takva razina svijesti i ophođenja, treba se posvetiti postojećem problemu otpada, i to tako da se osmisli cjeloviti sistem gospodarenja otpadom koji se vodi načelima zaštite okoliša i životne sredine. Efikasno korištenje otpada uključuje: pojedinačno odvajanje zelenog kućnog otpada u kućanstvima, biomasu s urbanih površina (parkovi, šume) te mulj iz kolektora otpadnih voda. Taj se otpad može koristiti za grijanje i/ili proizvodnju električne energije uz minimalan utjecaj na okoliš. Sagorijevanje otpada je najčešće korišten način termičke obrade. Također je moguć i proces kogeneracije kod obrade otpada, gdje se kroz takozvane anaerobne i hladne obrade otpada i termičku obradu

50

otpada otplinjavanjem, rasplinjavanjem i sagorijevanjem dobiva bioplin. Plinski motor tada pokreće generator za proizvodnju električne energije te se putem toplinskog izmjenjivača dobije toplinska energija iz vode koja hladi motor i ulje za podmazivanje. Dobivena električna energija može se koristiti za vlastite potrebe ili predavati u električnu mrežu, dok se proizvedena toplina koristi na deponiji za proizvodnju tople vode, u staklenicima i plastenicima za proizvodnju ranog povrća i cvijeća, u industrijskim pogonima u blizini deponije, ili za grijanje stambenih zgrada i drugih potrošača toplinske energije.

7.3. ENERGETSKA VRIJEDNOST BIOMASE I BIORAZGRADIVOST

Energetska vrijednost kukuruzovine kao biogoriva je visoka. Veća je od lignita i iznosi oko 16.600 KJ/kg. Zbog toga, kukuruzovina može da se koristi za dobijanje toplotne energije potpunim ili nepotpunim sagorijevanjem (gasifikacijom). Iz razloga što je odnos zrna i otpadne mase 53:47, što znači da poljoprivrednog otpada ima gotovo isto koliko i prinosa.Gasifikacijom kukuruzovine postiže se visok stepen korisnosti postrojenja. Proizvedeni biogas može direktno da se koristi u toplotne svrhe. Prečišćen i ohlađen gas može da se koristi za pogon motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Postoje velike mogućnosti za korištenje biomase u poljoprivredi: za proizvodnju humusa (zaoravanjem), stajnjaka (prostiranjem), stočne hrane (bez tretiranja, sa tretiranjem hemijskim sredstvima, miješanjem sa proteinskim hranjivima i dr.), toplotne energije (loženjem), građevinskog materijala (razne presovane

Slika 22. Plastenik koji bi se mogao grijati termičkom obradom otpada

51

ploče i kocke), dijelova namještaja (ploče ”iverice”), alkohola (vrenjem), biogasa (anaerobnim vrenjem), za proizvodnju papira i ambalaže, sredstava za čišćenje metalnih površina (poliranjem), pudera i drugih kozmetičkih sredstava, ukrasnih predmeta (tapiserija, slamnatih šešira i dr.) i za druge svrhe.

Tabela 12. Energetska vrijednost raznih vrsta biomase

Vrsta biomase Energetska vrijednostDrvo 8,2-20 MJ/kgBiljni ostaci 5,8-16,7 MJ/kgBiodizel 37,2 MJ/lEtanol 26,8 MJ/l

Biorazgradivost biomase je 95% u 28 dana. Dizelsko gorivo se u istim ispitivanjima razgradilo 40% nakon 28 dana. Miješanje biodizela sa dizelskim gorivom ubrzava njegovu razgradnju. Biodizel je komercijalni naziv za metilester. Posebno je pogodno njeno korištenje u vodopropusnom području, posebno zaštićenim zonama. Direktiva 99/31/EC o deponijama otpada zabranjuje odlaganje biorazgradivog otpada. Cilj ove direktive je osigurati mjere, postupke i upute kako bi se spriječili ili smanjili, koliko je moguće, negativni efekti na okoliš od odlaganja otpada. Ona također ima za cilj uskladiti kontrole na odlagalištu otpada u cijeloj Evropskoj uniji i smanjiti emisije metana postavljanjem ciljeva za smanjenje u volumenu biorazgradivog komunalnog otpada ide na deponiju.

7.4. PELETI BIOMASEPelet je ekološko gorivo proizvedeno od biljnog otpada. Peleti se kao gorivo koriste unazad mnogo godina u Evropi i SAD-u. Od 2000. godine, došlo je do naglog porasta u proizvodnji i upotrebi peleta, osobito u Švedskoj, Njemačkoj i Austriji, jer se oni koriste u automatizovanim kotlovima za grijanje prostora. Oko 5.000.000 tona peleta biomase je iskorišteno u Evropi u 2010. godini, jedan dio je čak morao biti uvezen iz Sjeverne Amerike. Čak i u Velikoj Britaniji ponuda i potražnja peleta je u porastu. Uglavnom se koriste za zamjenu lignita i ugljena u tvorničkim kotlovima.

Energetska vrijednost peleta je veća od bilo kojeg uglja. Pelet je pogodan za automatsko loženje, jer ima ravnomjernu temperaturu bez oscilacija prilikom sagorijevanja. Za razliku od nafte, uglja i gasa, pelet dobijen iz biomase prilikom sagorijevanja ne sadrži štetne materije. Iskorištenost energije iz peleta je oko 95%, dok je kod ostalih derivata oko 70%. Pelet, dobijen iz biomase, prilikom sagorijevanja oslobađa CO2 u istoj količini koja mu je bila potrebna za rast biomase i tako održava prirodni balans. Nastali pepeo od sagorijevanja agro-peleta se koristi kao organsko đubrivo. Ako uporedimo pelet sa fosilnim gorivima, dobit ćemo podatak da fosilna goriva prilikom sagorijevanja oslobađaju 30-ak puta veću količinu CO2 u odnosu na pelet i time narušavaju

52

prirodni balans koji je u velikoj mjeri narušen u cijelom svijetu. Koliko je bitna ekološka prednost korišćenja peleta iz biomase, govori činjenica da dosta razvijenih zemalja u svijetu već duže vrijeme subvencionišu korisnike peleta koji koriste pelet za grijanje ili dobijanje energije. Subvencije za korištenje peleta su 50%, čak u pojedinim slučajevima, prilikom gradnje tzv. pametnih kuća, i do 80%. Cijena proizvodnje 1 t peleta iz bimase je oko 65,00 EUR dok je cijena 1 t peleta iz biomase na tržištu oko 140,00 EUR. Cijena peleta je veoma stabilna u odnosu na sva druga goriva.

Stroj za proizvodnju peleta

Proizvodni kapacitet: 80-120 kg/hCijena stroja: 3.224,72 KM sa PDV-omProsječna tržišna cijena pakovanja od 15 kg peleta je 4,40 KM.Poznavajući cijenu i proizvodni kapacitet, dobije se da se za 8 radnih sati zaradi oko 187,70 do 281,60 KM. Mjesečna zarada bi iznosila približno 6.195,20 KM (bruto zarada; nisu uračunati troškovi kao struja, rad, transport, ambalaža i sl.).Naravno, treba, prije svega, obezbijediti dogovoren plasman za proizvedenu robu. Ako bismo proizvodili pelet za svoje potrebe, na godišnjem nivou bismo uštedjeli oko 1.200 – 1.500 KM, zavisno od prethodne potrošnje drveta za grijanje.

Slika 23. Stroj za proizvodnju peleta

Slika 24. Pelet od organskog đubriva

Slika 25. Pelet od biomase

53

7.5. PRIMJERI I ČINJENICE – JESTE LI ZNALI?AustrijaU samoj godini 2008. su bile instalirane 294 tvornice za proizvodnju biogasa.Tvornice se nalaze u blizini izvora stočne hrane (gnojivo, kukuruz i trava), što smanjuje troškove transporta.

DanskaIma jedna elektrana koja radi isključivo na slamu.

FinskaPutem biomase pokriva se preko 25% svih potreba za energiju.

ItalijaU svakoj osmoj općini je instalirana jedna elektrana na bioplinu ili na biomasi. Ukupno, te elektrane pokrivaju 3,5% državne energetske potrebe. Osim toga, Italija je prva u Evropi po broju instaliranih pelet - peći (preko 1.000.000).

NjemačkaBiogas park u Penkunu, sjeveroistočna Njemačka, je trenutno najveći instalirani pogon ovakve vrste u svijetu. Godišnje prerade 84.000 t đubriva i kukuruza sa 6,0 hektara.

PortugalU periodu od zadnjih 5 godina Portugal je povećao svoju električnu mrežu iz obnovljivih izvora sa 15% na 45%.

ŠpanijaIma jedna elektrana koja radi isključivo na ostatke pri preradi maslina.

ŠvedskaBiometan kao gorivo: 25% proizvedenog biogasa se koristi za pogon 17.000 vozila.

SrbijaZahvaljujući primjeni ruske vojne tehnologije, sada se u zatvorenim sistemima može prerađivati izmet sa kokošijih farmi. Za razliku od kravljeg otpada gdje se koriste kalifornijske gliste, u ovom slučaju se koriste larve običnih muha. One svoju masu mogu uvećati i do 300 puta u odnosu na jajašca muha, te su same dobar izvor proteina. Mogu se koristiti kao zamjena za uvozno riblje brašno ili mesno koštano brašno. Od jedne tone organskog otpada vlažnosti 75% dobije se oko 400 kg biohumusa vlažnosti 50% i oko 70 kg biomase larvi.

Velika Britanija85% obnovljive energije u državi čini biomasa.

54

8. REZULTATI LABORATORIJSKIH ISPITIVANJA

U periodu oktobar-novembar 2012. godine izvršeno je uzorkovanje vode i tla sa teritorije u području Nacionalnog parka Una. Uzorci su uzeti iz mjesnih zajednica Martin Brod, Kulen - Vakuf, Orašac i Ripač, odnosno naselja koja pripadaju navedenim mjesnim zajednicama. Cilj ispitivanja je bio utvrditi da li je navedeno područje kontaminirano te da li je ugrožen kvalitet vode i može li se to dovesti u vezu sa zbrinjavanjem i upravljanjem otpadom.

Laboratorijska ispitivanja na fizikalno - hemijske parametre kvaliteta te rezidue pesticida i teških metala su rađena u laboratoriji Poljoprivrednog zavoda USK-a.U nastavku su dati rezultati analiza te komentari na dobivene podatke.

Analiza tla

Lokacija: Martin Brod (N 44° 29’63’’ ,E 16°08’03’’)

Parametri Izmjerene vrijednosti

Optimalni sadržaj hranjiva u plodnom zemljištu Metode

pH u KCl 7,54 6,5 – 7,7 Elektrohemijska

Humus % 2,75 5 Tjurin metoda

CaCO3 % 39,31 5-10 Volumetrijsko određivanje

N % 0,18 0,1-0,2 Indirektna metoda iz humusa

P2O5 (mg/100g) 40,27 10-20Amonijum-laktat metoda

Fotospektrometrijska metoda

K2O(mg/100g) 8,7 10-20

Amonijum- laktat metodaPlameno - spektrofotometrijska

metoda

Slika 26. Uzorkovanje

55

Lokacija: Kulen - Vakuf (N 44°33’79’’, E 16°05’03’’)

Parametri Izmjerene vrijednosti

Optimalni sadržaj hranjiva u plodnom

zemljištuMetode

pH u KCl 7,48 6,5 – 7,7 ElektrohemijskaHumus % 3,51 5 Tjurin metodaCaCO3 % 4,49 5-10 Volumetrijsko određivanje

N % 0,23 0,1-0,2 Indirektna metoda iz humusaP2O5

(mg/100g) 13,58 10-20 Amonijumlaktat metoda Fotospektrometrijska metoda

K2O(mg/100g) 16,35 10-20

Amonijumlaktat metoda Plameno-spektrofotometrijska

metoda

Lokacija: Ostrovica (N 44°33’59’’, E 16°05’26’’)

ParametriIzmjerenevrijednosti

Optimalni sadržaj hranjivau plodnom zemljištu

Metode

pH u KCl 7,53 6,5 – 7,7 ElektrohemijskaHumus % 4,17 5 Tjurin metodaCaCO3% 6,36 5-10 Volumetrijsko određivanje

N % 0,27 0,1-0,2 Indirektna metoda iz humusa

P2O5

(mg/100g)68,71 10-20

Amonijumlaktat metodaFotospektrometrijska

metoda

K2O(mg/100g)

31,05 10-20Amonijumlaktat metoda

Plameno-spektrofotometrijskametoda

Slika 27. Uzorkovanje

56

Lokacija: Ćelije (N 44°37’85’’, E 16°02’58’’)

Parametri Izmjerene vrijednosti

Optimalni sadržaj hranjiva u plodnom zemljištu Metode

pH u KCl 7,49 6,5 – 7,7 Elektrohemijska

Humus % 3,75 5 Tjurin metoda

CaCO3 % 7,11 5-10 Volumetrijsko određivanje

N % 0,24 0,1-0,2 Indirektna metoda iz humusa

P2O5(mg/100g) 9,05 10-20 Amonijumlaktat metoda

Fotospektrometrijska metoda

K2O(mg/100g) 10,96 10-20

Amonijumlaktat metoda Plameno-spektrofotometrijska

metoda

Slika 28. Uzorkovanje

57

Lokacija. Račić (N 44°44’78’’, E 15°55’88’’)

Parametri Izmjerene vrijednosti

Optimalni sadržaj hranjiva u plodnom zemljištu Metode

pH u KCl 7,24 6,5 – 7,7 Elektrohemijska

Humus % 5,55 5 Tjurin metoda

CaCO3 % 2,24 5-10 Volumetrijsko određivanje

N % 0,36 0,1-0,2 Indirektna metoda iz humusa

P2O5(mg/100g) 15,96 10-20 Amonijumlaktat metoda

Fotospektrometrijska metoda

K2O(mg/100g) 17,92 10-20

Amonijumlaktat metoda Plameno - spektrofotometrijska

metoda

Lokacija: Orašac (N 44°38’03’’, E 16°04’17’’)

Parametri Izmjerene vrijednosti

Optimalni sadržaj hranjiva u plodnom

zemljištuMetode

pH u KCl 7,48 6,5 – 7,7 Elektrohemijska

Humus % 3,39 5 Tjurin metoda

CaCO3 % 1,12 5-10 Volumetrijsko određivanje

N % 0,22 0,1-0,2 Indirektna metoda iz humusa

P2O5(mg/100g) 6,26 10-20 Amonijumlaktat metoda

Fotospektrometrijska metoda

K2O(mg/100g) 18,27 10-20

Amonijumlaktat metodaPlameno - spektrofotometrijska

metoda

Slika 29. Uzorkovanje

58

Analiza vode

ParametriMartin Brod (Una)

Martin Brod

(Unac)

Martin Brod

(most)

Kulen- -Vakuf Ostrovica Ćelije Račić

Maksimalno dozvoljena

koncentracija*pH 6,8 7,1 6,7 7,0 7,1 7,0 7,1 6,5- 9,5

Otopljeni O2(ml/l) 11,5 11 10,8 10,5 9 8,7 8,2 Kategorija voda

I i IINO3

(ml/l) 10 15 11 14 14 16 18 50,0 mg/l

NO2(ml/l) 0,04 0,08 0,06 0,09 0,08 0,07 0,09 0,5 mg/l

* Pravilnik o prirodnim mineralnim i prirodnim izvorskim vodama (Službeni glasnik BiH, br. 26/10)

Slika 30. Uzorkovanje

59

Rezultati analiza teških metala i pesticida u uzorcima tla i vode

Tlo

Lokacija Cd (mg/kg) Pb (mg/kg) DDD/DDE/DDT (mg/kg)

Martin Brod 0,211 7,264 Nije detektovano

Kulen-Vakuf 0,014 2,001 Nije detektovano

Ostrovica 0,096 5,447 0,003

Ćelije 0,036 9,306 0,002

Račić 0,106 2,377 Nije detektovano

Orašac 0,366 1,006 Nije detektovano

Maksimalno dozvoljena koncentracija* 0,5 50 0,1

Voda

Lokacija Cd (mg/l) Pb (mg/l) DDD/DDE/DDT (µg/l)

Martin Brod (Una) 0,0007 0,003 Nije detektovano

Martin Brod (Unac) 0.0004 0,008 Nije detektovano

Martin Brod (most) 0,0006 0,006 Nije detektovano

Kulen-Vakuf 0,0008 0,008 Nije detektovano

Ostrovica 0,0009 0,007 Nije detektovano

Ćelije 0,0009 0,008 Nije detektovano

Račić 0,001 0,009 Nije detektovano

Maksimalnodozvoljena koncentracija** 0,005 0,01 0,03

* Pravilnik o utvrđivanju dozvoljenih količina štetnih i opasnih materija u zemlji i metode njihovog ispitivanja (Službeni glasnik FBiH, br. 52/09)

** Pravilnik o prirodnim mineralnim i prirodnim izvorskim vodama (Službeni glasnik BiH, br. 26/10)

Iz navedenih podataka da se zaključiti da se sve izmjerene vrijednosti nalaze unutar maksimalno dopuštenih koncentracija propisanih pravilnicima. Kvalitet vode u pritoci Unac i rijeci Una spada u kategoriju voda I i II. Plodnost zemljišta u ispitivanim uzorcima je pokazala da se nalaze u kategoriji srednje plodnog tla.

60

61

ZAKLJUČAKPoljoprivredna proizvodnja ostavlja znatne količine poljoprivrednog otpada. Jedan dio se reciklira u poljoprivrednoj proizvodnji kao gnojivo, ali velike količine ostaju neiskorištene te u mnogim slučajevima predstavljaju problem za odlaganje. Nekontrolirano paljenje u polju nije samo opasno rješenje odlaganja otpada, to je također, i gubitak korisne energije. Sa učinkovitim sistemom prikupljanja, otpad iz poljoprivredne proizvodnje može se koristiti kao gorivo za pogon i izvor topline.

Poljoprivredni otpadi su, u osnovi, nekoristive tvari koje mogu biti u obliku tekućine ili čvrste tvari proizvedene kao rezultat procesa kultivacije neke kulture kao što su gnojiva, pesticidi, biljni ostaci i otpad životinjskog porijekla. Poljoprivredno upravljanje otpadom je dio ekološkog ciklusa u kojem sve kruži i reciklira na način da se održava međusobno ovisan odnos u ekosistemu. Upravljanjem otpadom sav biljni i životinjski otpad se postavlja na pravo mjesto u pravo vrijeme za najbolje moguće iskorištenje kako bi se pretvorio u korisne proizvode te istovremeno kontrolisalo zagađenje.

Na osnovu kratkog uvida u stanje upravljanja poljoprivrednim otpadom u mjesnim zajednicama u području Nacionalnog parka Una, evidentno je da ne postoji intenzivno bavljenje poljoprivredom. U većini slučajeva se radi o povratničkim porodicama koje se bave uzgojem za svoje potrebe. U prilog tome govore i rezultati laboratorijskih ispitivanja koji pokazuju da se svi ispitivani parametri nalaze unutar dozvoljenih vrijednosti.

S druge strane, evidentiran je nedostatak informisanosti o upravljanju otpadom u pogledu poznavanja zakonskih regulativa i energetskim potencijalima koji se nalaze u poljoprivrednom otpadu. Iz tog razloga je potrebno raditi na osviještenosti i praktičnoj upotrebi znanja.

Priroda nam daje bezrezervnu podršku i sama zacjeljuje rane koje joj pravimo, stoga joj pomozimo kako bi i dalje uživali u ljepoti koju nam pruža. Stanovnici područja Nacionalnog parka Una imaju želju da postanu primjer u Bosni i Hercegovini za skladan život sa prirodom, na ostalima je da im pokažu kako.

62

LITERATURA

Publikacije

• AEBIOM (European Biomass Association), A biogas road map for Europe, AEBIOM, Bruxelles, 2009

• CEEP (Centre Europeen d’Etudes des Polyphosphates), Phosphate recovery from animal manure. The possibilities in the Netherlands, CEEP, Bruxelles, 1998

• DAES (Društvo agrarnih ekonomista Srbije), Poljoprivreda i ruralni razvoj Srbije u tranzicionom periodu – monografija, Univerzitet u Beogradu – Poljoprivredni fakultet, Beograd, 2006.

• DEFRA (Department for Environment, Food and Rural Affairs), Protecting our water, soil and air. A code of Good Agricultural Practice for farmers, growers and land managers, TSO, Norwich, 2009.

• Katalinić I. i grupa autora, Načela dobre poljoprivredne prakse, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Hrvatske, Zagreb, 2009.

• Mitrić S., Priručnik za primjenu fitofarmaceutskih sredstava sa pregledom obaveza korisnika i preporukama dobre poljoprivredne prakse, Uprava BiH za zaštitu zdravlja bilja, Sarajevo, 2012.

• Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Pravilna primjena fitofarmaceutskih sredstava (pesticide), Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Sarajevo

• Poljoprivredni zavod USK-a, Preventivna zaštita okoliša u procesu poljoprivredne proizvodnje u Nacionalnom parku Una i njegovom bližem okruženju, PZ USK, Bihać, 2010.

• Redman M., Tehničke upute za gospodarenje organskim gnojivima u državama središnjeg i donjeg sliva rijeke Dunav, GFA Terra, Hamburg, 2004.

• Sušnik H. i grupa autora (Radna skupina za biomasu Hrvatske), Biomasa kao obnovljivi izvor energije, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Hrvatske, Zagreb, 2005.

• Verbič J. i grupa autora, Svetovalni kodeks dobre kmetijske prakse, Kmetijski institut Slovenije, Ljubljana, 2006.

• Vukadinović V., Ekofiziologija, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku - Poljoprivredni fakultet, Osijek, 1999.

Zakoni, propisi i zvanični dokumenti

• Direktiva o staništima EU – 92/43/EEC• Nitratna direktiva EU – 91/676/EEC• Okvirna direktiva o vodama EU – 2000/60/EEC• Pravilnik o životinjskom otpadu i drugim neopasnim materijalima

prirodnog porijekla koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe – Službene novine FBiH, br. 8/08

• Sažetak analize postojećeg stanja okoliša FBiH 2010. – Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH

• Zakon o Nacionalnom parku Una – Službene novine FBiH, br. 44/08• Zakon o upravljanju otpadom – Službene novine FBiH br. 33/03 i 72/09• Zakon o upravljanju otpadom USK, Službeni glasnik USK-a, 1/04 i 11/04• Zakon o zaštiti prirode – Službene novine FBiH, br. 33/03

Internet sajtovi

• www.agroklub.com

• www.biomassenergycentre.org.uk

• www.ebb-eu.org

• www.ekologija.ba

• ww.fmoit.gov.ba

• www.globalgap.org

• www.market.ba (za slike)

• www.mvteo.gov.ba

• www .ncsu .edu

• www .npic .orst .edu

• www.og-corping.hr

• www.pelet.com

• www.poljoprivreda.info

• www.unep.org

• www .vt .edu