posavina [broj 1, maj 2009.]
TRANSCRIPT
SELO
1
SELO
2
1
2
AQUA DOMA REKLAMA
3
Dragi čitaoci!
Nekoliko mojih poznanika mi je govorilo o tome kako im nedostaju informacije vezane za Posavinu koje bi se mogle naći ne jednom mjestu. Ali za cijelu Posavinu, a ne samo njene dijelove, kako je to u posljednje vrijeme uobičajeno. U isto vrijeme drugi su govorili kako bi to bilo unaprijed propala stvar, nepotrebno trošenje vremena i energije, jer ljudi ne žele ništa zajedničko, samo - svakome svoje!
Obzirom da i ja pripadam onima kojima nedostaje cijela Posavina, onima koji misle da ima smisla dati šansu ljudi-ma da se povezuju na nekoj dobroj osnovi, ideja o pokre-tanju jednog lista koji bi pokrio cijelo posavsko područje odjednom mi je postala vrlo bliska. Kako već imamo “Br-čanske novine”, za koje je također ispočetka govoreno da nemaju šansu, a ipak su opstale i našle svoje mjesto, po-mislio sam da je to još jedan razlog koji ide u prilog po-kretanju lista Posavina. Naš zavičaj zaslužuje bar toliko da mu ponudimo i jednu ovakvu šanasu, da mu ponudi-mo mjesto gdje se mogu svi naći, susresti, ponuditi razum, prijateljstvo i mogućnost da svima bude bolje. Mjesto gdje ćemo istaći ono što nas sve zanima i povezuje, što je za-jednički interes, ne gledajući na postojeće administativne granice niti vjerske i nacionalne razlike. Imamo namjeru istaći i razlike, ali zato da bolje razumijemo u čemu se one sastoje i da shvatimo da to nije ništa nenormalno, ništa što bi nas trebalo udaljavati jedne od drugih niti stvarati neprijateljstvo među nama.
Na opaske da ljudi ne žele nikakvo novo “bratstvo i jedin-stvo’’, da ćemo biti napadani sa svih strana i svima kri-vi, poručujemo da nas nikada ne mogu toliko blatiti, na-padati i mrziti koliko mi njih možemo voljeti. Kažu da pa-metan čovjek i od neprijatelja napravi prijatelja, a buda-la i od prijatelja napravi neprijatelja. Pokušat ćemo biti pametni. Mi nećemo ratovati, želimo samo normalnu ko-munikaciju među ljudima. Ne mislimo pozivati na rušenje države, vlasti, granica ili dizanje bilo kakve revolucije, ali ćemo sigurno poticati ljude da misle svojom glavom. Više ćemo govoriti o brojnim zajedničkim pitanjima koja nas povezuju, o zajedničkim problemima koje moramo zajed-no riješiti ako želimo brže ići naprijed. Evo, autor jednog teksta već u ovom broju “Posavine” ističe da je nasip pored Save naša zajednička briga, i mi se možemo oko toga sla-gati ili ne slagati, voljeti ili ne voljeti, misliti isto ili ne mi-sliti, ali moramo održavati taj nasip jer je on interes svih nas. Pa zar je to tako nerazumno!? Vjerujem da nije, i da je mnogo Posavaca koji to uviđaju. Mi ćemo im pokušati pomoći da se njihov glas jasnije, dalje i glasnije čuje. Na-damo se da naš trud neće biti uzaludan.
Posavke i Posavci, želim da vam “Posavina” uljepša život!
Petar Jasak, osnivač
uvod
nik
4
30Fotografijom kroz Čović poljeUpoznajte Čovićane i otkrijte sve atrakcije ovoga prelijepoga posavskog mjesta
1 Bosanskariječ“Nagradna igra
6 Cijela Posavina – novi kanton?Hoće li Posavina u novom preuređenju BiH naći svoje mjesto?
8 Intervju:SmiljanŠokićispredudruge„Konačnapravda“Dok čekamo da se us-voji Zakon o restituciji i vraćanju konfiskovane zemlje prvobitnim vlas-nicima u Posavini
12Prud–selosastoživotaPrudska trojka proslavila selo Prud
16Čovjekzagledanu vrijemeVlado Malnar – čovjek koji ne može bez satova
18HazardzvaniizdavaštvoMalo je mjesta za optimizam
21Crnastranica:MjestopredviđenozaintervjusagradonačelnikomBrčkodistriktaDraganomPajićem,nažaloststojiprazno
22 Fiskalne kase u RS Unaprijed osuđeno na propast
24 Odjeci recesije u Odžaku: Da li će nada zvana „Strolit“ preživjeti?
28KlonizacijaBalkanaMoramo li pod svaku cijenu prihvatiti sve svjetske trendove koje nam nameću?
37 Otvaranje prve redakcije Posavine u AustralijiPoziv svim Posavcima širom svijeta da osnuju reda-kcije Posavine u mjestima u kojima tenutno borave
38Deklaracijabez„Madein“Hoćemo li uskoro kupovati „Mačka u vreći“
42DjecakaoubiceEkspanzija maloljetničke delikvencije
46DaniMuseĆazimaĆatićaRemake Musine dženaze iz 1915. godine
48 Živjetisaprirodom
Ponašanje i suživot goveda u stadu
5
44Brođane čekaju bolji daniPobjeda Milovana Čereka u utrci za Načelnika opštine može se definisati jednom rječju – PROMJENA!
PosavinaGodina prva. Izlaze mjesečno
Izdavač:Business Boulevard doo
Urednik: Ivo KOBAŠPomoćnik urednika: Vesna ORLOVIĆ
Saradnici: Marko ORŠOLIĆ, Dr. Galib ŠLJIVO, Dr. Anto MIJIĆ, Dr. Pero MIJIĆ, Nusreta DŽINIĆ, Adnana TIHIĆ, Žarko MILENIĆ, Zijad Terzić, Atah MAHIĆ, Zejćir HASIĆ, Miloš LUKIĆ, Dejan VUKMAN Agim DOBRUNA – GIME, Petar ARANĐIĆ, Perica MIŠIĆ, Đuro KESIĆ, Muhamed MUJKIĆ, Mehmed MALOPARIĆFotografije: Mato BIČVIĆ Almir DŽANOVIĆEmir HADŽIĆ
Naslovnica: Ozren PAVLOVIĆ i Mato BIČVIĆLektor: Indira BULJUBAŠIĆTehnički dio: Nemanja DODIĆProdaja: Dobrila PEJIĆ
Marketing i dizajn:Business Boulevard dooTelefon: 049/216 -777; faks: 049/217 – 799
Štampa/tisak:Arca - Nova Gradiška - HR
Elektronsko izdanje: www.posavina.baPretplata: [email protected]
E- mail: [email protected]
CopyrightSva prava pridržana. Kopiranje i prenošenje sadržaja Posavine zabranjeno je bez pismenog odobrenja izdavača.
Impresum50 StariobičajiuPosaviniIgra prstena
52 “Yimor”uknjiziĐureKesićaPoleta
53 KoljaJerinić–“Tragičniodjekzlatnejeseni”
53 IlijaPavlovićiRajkoIlišković–BosanskaPosavi-na 1774. – 1864.
54 Brčko–sjedišteaustrijskogkonzularnogagenta
56 PodmorniceTajne morskih dubina
58 Teslinautomobilebudućnosti
61 „Vizija“Sve pod jednim krovom
62 Anegdote:Opasan pas, Prijemni ispit, Od Anjc
63 Križaljka,sudoku
64 Kolumna–FraMarkoOršolićMonoteističko troglasje
6
Ustavno uređenje Bo-sne i Hercegovine bila je tema o kojoj
se nova vlast devedesetih go dina nikako nije mogla dogovoriti. Kažu da su se trudili, ali nisu uspjeli, i tako je došlo do rata. Ono što nisu mogli da riješe snagom argumenata, pokušali su snagom oružja. I nije išlo. U ratu obično svi izgube, osim nekolicine pojedinaca kojima je rat – brat. Onda su se, ti isti koji nisu mogli da se dogovore snagom argumenata pa su zaratili, pod pritiskom sa strane, ponovo dogovorili da se umjesto argumenta snage, late snage argumenta, da prekinu rat i nastave da pregovarju. Pola
Cijela Posavina - novi kanton?Hoće li Posavina u novom preuređenju BiH naći svoje mjesto?
Miloš LUKIĆ[email protected]
zna pozicija za pregovore bili su rezultati postignuti u ratu. A to je država kakva nigdje na svijetu ne postoji, jer nema u svijetu toga političara ni na nivou Mjesne zajednice kome ne bi bilo jasno da je ovakvo uređenje države nemoguće. I naši političari malo pregovaraju, ako se to može zv ati pregovaranjem, malo se svađaju, a sad nam ponovo pri jete i novim ratom. Čini se, njima rata nikada dosta! A u čemu je problem, zbog čega ne mogu da se dogovore? Zbog toga što su za podjelu, ali takvu da svako od njih dobije gotovo sve, a drugima da ne ostane gotovo ništa. Oni uvijek postavljaju nemoguće uslove partnerima, i očito je da im nije do dogovora. Naprotiv, oni se boje normalnog razvoja događaja, boje se normalne države, jer u takvoj državi nema mjesta za njih. Njima je bolji i rat, u kojem će oni biti glavni, a neće im faliti ni dlaka s glave, nego mir i normalna država u kojoj će oni biti niko i ništa. Za
to se prave nenormalna rješenja. Evo, pogledajte samo Posavinu! Jedan dio pripada RS, jedan F BiH, a jedan BD. Zar nije logično da to bude jedna cjelina? Zašto? Pa, evo samo nekoliko najlogičnijih ob-jašnjenja:Ako se izlije Sava, ona poplavi jednako i Šamac i Orašje. I Odžak i Brčko. Zar nije logično da je izgradnja i održavanje nasipa pored Save od zajedničkog interesa? Zamislite, recimo, da svi izgrade svoju dionicu, a samo je u Domaljevcu preskoče. Ode cijela Posavina, isto kao i da svoj dio nije uradio Šamac ili Brčko. Razum govori da bi bilo sasvim oparavdano da ta regija bude neka cjelina, i da bi se tako lakše branila od Save. Ako traži pomoć od drugih, da je mnogo veća težina tog zahtjeva ako iza njega stoji cijela Posavina, nego samo, recimo, Šamac. I sa gradnjom puteva je sli-čno. Nije problem samo jednog sela ako je loš put kroz to selo, nego svih koji idu tim
putem. Ako se opasna ambrozija ukorijeni na jednom mjestu, cijelo šire područje je ugroženo, i za to treba zajednička akcija. Da i ne spominjemo mrežu kanala za odvođenje voda koje ugrožavaju usjeve gdje i najmanja zaštopana dionica ruši cijeli sistem, ili o protivgradnoj odbrani koja mora biti sinhronizovana na cijelom području da bi bila efikasna. Čini se da je ta odbrana bolje funkcionisala prije rata nego danas. Firme za preradu poljoprivrednih proizvoda su neisplative na malom području. Ne može šećeranu imati jedna opština, jer bi takva šećerana imala posla možda za samo desetak dana u godini. Naravno da će nam telefonija i pošta biti skuplja ako nam je centrala u Mostaru ili Banjaluci, nego da je u Posavini. Ubacite pismo u poštansko sanduče u Orajšu i šaljete ga u Brčko, a ono prvo ide u Mostar, pa odatle u Brčko! Za to vrijeme bi moglo, ne žureći, pješke stići na odredište. I ta
Foto
graf
ija: M
ato
Bičv
ić
7
ko dalje, suvišno je i da nabrajamo ono što je svakom normalnom jasno.Jasno je to i mnogim političarima. Znaju oni da je Posavina uvijek bila jedna cjelina, ali je sad problem – čija? Svako bi je htio za sebe, i tada bi, bez ikakve dileme, bila jedna cjelina. Političari koji nisu na vlasti javno kažu i nedvosmisleni su u izjavama da Posavina treba biti cjelovita. Evo, bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ Raif Dizdarević u svom intervjuu pod naslovom “Neka Posavina ne bude ničija lijeva strana” jasno naglašava da je Posavina oduvijek bila jedna cjelina i da je prirodno da tako i ostane, čak i ako entitetske granice ostanu ovakve. On misli da i u tom slučaju postoji mogućnost raznih povezivanja u cjelinu.Ali, ostavimo političare koji nisu na vlasti! Sad je važnije šta o tom pitanju misle aktuelni, ovi koji imaju u ovom trenutku vlast u svojim rukama. Sudeći po onome što se vidi na prvi pogled, tu postoji jedno pravilo po kom je njima najvažnije da se ne slažu sa ostalima. Važno je samo predložiti ono što druge dvije strane ne mogu da prihvate, a još bolje je ako to ne može prihvatiti samo jedna strana. Istina, pregovori se vode uglavnom o sudbini cijele Bosne i Hercegovine, ali Posavina je samo Bosna i Hercegovina u manjem izdanju. Ako se nađe pravo rješenje za cijelu državu, naći će se i za cijelu Posavinu. Na žalost, aktuelni političari ne daju nam mnogo nade da su oni ti koji se mogu dogovoriti. Oni se jedva dogovore i o tome da se trebaju dogovarati, pa i nakon toga, proces dogovaranja se stalno prekida ili je na ivici prekida. A da li je dogovor moguć? I da li je moguće dogovarati se o Posavini i prije dogovora na nivou države? Naravno, ako za to postoji volja Posavaca.
Ako Posavci odluče da misle svojom glavom, u svom interesu, ne čekajući šta će im sugerisati vođe odozgo, jer je očigledno da oni gledaju samo svoj vlastiti interes. Može Posavina ostati administrativno podijeljena kao i sada. Može tražiti da bude jedan kanton. Može tražiti poseban status. No, bilo kako da dude, ljudi sa ovog područja će imati i neke zajedničke interese. Rješenje će uvijek biti u povezivanju na svim poljima gdje ima zajedničkog interesa, bez obzira kuda išle administrativne ili državne granice. Ako se povezuju re gije, čak i one iz različitih dr žava, koje ponekad nisu ni susjedne, zašto se ne bi mogle povezivati opštine u istoj državi?Konkretnije, evo samo jednog primjera za koji možemo reći da je manje važan: Zar nije logičnije da se sportski klubovi Posavine takmiče u nekim ligama koje su koncipirane na teritorijalnom principu? Da imamo u prvom nivou opštinsku (recimo fu d balsku) ligu, a iznad nje me đuopštinsku, a iznad ove regionalnu, posavsku ligu? Tr oškovi takmičenja bi bili mnogo manji, publike
bi bilo više i zbog lakšeg putovanja i zbog više lokalnih derbija, sport bi bio popularniji i privlačio više omladine na sportke te rene nego u kafane, i da ne nabrajam dalje. Sada, recimo, odbojkaški klub iz Obudovca ide igrati u Laktaše, a Domaljevac ide u Kiseljak, a međusobno ne igraju, mada su udaljeni samo desetak kilometara. Entitetske granice ne bi trebale biti prepreka ovome, političari bi trebali voditi računa o interesima svojih građana, a njihov interes sigurno nije da se izlažu nepotrebnim troškovima. E, sad ako se na ovom primjeru koji je manje važan mo že naći više argumenata za povezivanjem Posavine (a tako je i sa drugim regijama), možemo zamisliti kolika je po-treba povezivanja u drugim oblastima, onima koje sam gore spomenuo. Samo jedna poplava nam može nanijeti štete od koje se godinama ne možemo oporaviti; jedna minuta jake ledobije može uništiti godišnji trud, i zar i samo to nije dovoljan razlog da se povezujemo? Ako budemo čekali na ustavno uređenje, možda ćemo iz gubiti korak
sa vremenom, možda će naši konkurenti ot ići toliko daleko da ćemo im zauvijek gledati samo u leđa? I još nešto: bilo kakvo rješenje da se donese na nivou države, Posavce poslije toga ponovo čeka povezivanje, zajednički problemi koje treba rješavati. Pa čemu onda čekanje?! Sava će i tada plaviti ako ne bude ukroćena. Zar nam nije dovoljna lekcija sa raspadom Jugoslavije – nudili su nam da uđemo u EU, ali mi smo to odbili i htjeli svako svoju državu. Sad svi pojedinačno čekamo ulazak u tu istu EU, ali nam ga više niko ne nudi, nego, naprotiv, postavljaju nam uslove koje trebamo ispuniti. I kad ih uspijemo, ko zna kada, ispuniti – eto nas ponovo zajedno!Pametan se uči na tuđim gre-škama, a budala na vlastitim. Tako kaže narodna mudrost, ali izgleda da nekada ljudi, kada su smišljali ovu izreku, nisu bili toliko mudri, ili nisu imali naše iskustvo, pa da toj izreci dodaju: “...a samo najveće budale i na vlastitim i na tuđim greškama”. Mi Posavci imamo šansu da se svrstamo u ovaj dodatak izreke. A tako bi bilo lijepo da smo u njenom početku. Ipak, sve je u našim rukama... ●
POLITIKA
Foto
graf
ija: M
ato
Bičv
ić
8
Bliži se kraju i druga decenija od kad su na vlasti nove
stranke, koje su od samog početka sv oje vladavine obećavale da će ispraviti nepravdu koju je učinila prethodna vlast nepraved-nim oduzimanjem im o vi-
Manite se “ćorava” poslaDok čekamo da se usvoji Zakon o restituciji i vraćanju konfiscirane zemlje prvobitnim vlasnicima u
Mehmed MALOPARIĆ[email protected]
ne mnogim građanima. Nova vlast je obećavala br zo donošenje Zakona o restituciji kojim će se ta nepravda ispraviti i svima oštećenima vratiti njihova imovina. No, ni do danas nema obećanog zakona. Oštećenih građana sa po-
dručja Posavine je mnogo. Bio je to povod da o ovoj temi porazgovaramo sa gospodinom Smiljanom Šo kićem, pre dsjednikom ud ruge “Ko načna pravda’’ iz Orašja, ko ja se bori za pravo oštećenih građana na povrat imovine.
INTERVIEW
Smiljan ŠOKIĆPredsjednik udruge
“Konačna pravda” iz Orašja
9
Manite se “ćorava” posla
● Gospodine Šokiću, mo-žete li nam ukratko pred-staviti udrugu kojom pre-dsjedavate? – Udruga “Konačna pravda” je sudski registrirana 10. lipnja 2008. godine u Županijskom sudu u Odžaku, pod brojem 03-U-05-37/08., ali, za nas čla nove Udruge i užu našu javnost, Udruga djeluje sve od proljeća 1990. godine. Go dine 1990. većina naših članova koji su nasljednici osoba čija je imovina konfiscirana učestvovali su u protestnom preoravanju “državnog” zemljišta na parceli Dusine-Ekonomija u selu Kopanice. Tada je preorano oko 50 he ktara zemljišta koje je dio poljoprivrednog imanja, a koje je većim dijelom i formirano na otimačini tj. konfiskaciji.Napominjem, onda je to bio potez koji nam je jedi
no bio moguć, a i prešutno smo bili podržani od budućih stranaka koje su na terenu počele djelovati: HDZ, HSS, SDS, SDA, ali niti stara vlast, iako je poslala policiju, nije se posebno trudila spriječiti te proteste. U tom protestu su nam se pridružili i Srbi iz obitelji čija imovina je bila konfiscirana (Pelagićevo, Obudovac, Ko-panice, Gajevi, Vučilo
vac). Iako se u tome trenutku protestno preoravalo ze mljište koje je Hrvatima oteto, svi učesnici protesta, kojih je bilo preko 300, su u tom činu vidjeli nešto pozitivno i pravedno. Ljudi su godinama čekali pravdu i mislili su da je konačno došla i da će zakon o denacionalizaciji i restituciji biti donesen. Činilo se da je kucnuo trenutak “ko načne pravde”, ali rat je sve to prekinuo.
● Koji su ciljevi Udruge?Ciljevi udruge su slijedeći:- Držati na okupu članstvo Udruge.- Pratiti zbivanja u BiH i šire o pitanju Zakona o po vratu imovine.- Vršiti pritisak na vlasti u BiH da žurnije donesu Zakon o restituciji - Sprječavati, koliko je to mo guće, trgovinu sporn om imovinom od strane države (prodaja i koncesije).
- Ako bude “dobre volje” od strane vlasti, zajednički vršiti pripreme za provođenje u djelo budućega “Zakona o restituciji”, tako da, kada se zakon donese, budemo spremni na konačnu realizaciju na terenu.- Vezati se i sa drugim sličnim građanskim grupacijama i pojedincima poradi rješavanja za jedničke problematike.
● Koliko ljudi okupljate?– Trenutno okupljamo ok o 60 članova, ali sa tendencijom velikoga proširenja članstva. Nadamo se da će i ovaj razgovor doprinijeti tome.
● Kakav je napredak ud-ruge, koje ste ciljeve do sada postigli i jeste li za-dovoljni napretkom?– Što se tiče napretka na po dručju povrata, donoše-nja za kona i suradnje sa državnim strukturama ni-s mo uopće za dovoljni. Sva kodnevno nailazimo na razne prepreke, ignoriranje i slične postupke od strane osoba koje bi nam trebale biti na pomoći, a dio su struktura općinske i županijske vlasti. U glavama tih ljudi je još uvijek poredak stvari onakav kakav je bio od 1945. do 1960. godine. Oni ne žele shvatiti problem.
● Kakva je podrška vlasti u cijeloj priči? Jeste li za-dovoljni time?– Konkretno, u Orašju je ci jelo ovo prošlo vrijeme na vl asti bio HDZ BiH, koji za 17 punih godina nije učinio ništa u vezi s tim pitanjem. Da bu de još žalosnije, njihovi re sorni službenici prikriveno pokušavaju sprječavati bi lo kakve pomake na tom po-dručju. U međuvremenu,
tr guju nekim otetim parcelama, pokušavaju neka sporna poljoprivredna zemljišta prodati pod dugogodišnje koncesije, strancima ili domaćima. Raspisuju natječaje za obradu spornih parcela gdje se niti jednom riječju ne spominju nasljednici otetog zemljišta. Prednost nad tom imovinom u natječaju imaju svi općinski “prikrpci”, samo, nažalost nigdje nema pravih vlasnika. Nije li to oblik nove konfiskacije? Ne nanosi li se ponovno nepravda istim familijama koje su već 50 godina tako gorko obes p-ravljene?Oko općinskih vlasti prilijepljeni su raznorazni lobiji: građevinski, poljoprivredni i još neki drugi, koji uvijek krajičkom oka promatraju velike poljoprivredne parcele koje drže u zakupu, nadajući se da
će jednog dana biti možda njihove. Možda je to njihovo “prirodno-stranačko pravo”? Zaboravljaju vladajuće vr hu -š ke što su obećavali 90-tih, dok su još bili u povojima: zdušno su se borili za donošenje zakona o povratu imovine, te, u potpunom pravu, pljuvale po vlastima bivše Jugoslavije koje su tolike vrijedne ljude u crno zavile. Preko no
INTERVIEW
10
ći zaboraviše sve. Uljuljaše se u sebeljublje. Kroje nam nove kape. Nastoje nam satrti pamćenje, ugušiti otpor. Računaju oni na kartu zaborava, izumiranja nasljednika, potkupljivanja pojedinaca da odustanu. Računaju sa našim umorom.Ipak, mi vam, gospodo “zaboravna”, poručujemo: nećemo se umoriti i nećemo zaboraviti! To je naša očevina i djedovina i dio je našeg bića, naše prošlosti, ali i sadašnjosti. Nemojte nas dovoditi pred zatvorena vr ata i u dilemu da ne znamo ima li razlike između onih koji oteše našu imovinu i ovih koji oteto prodaju.Još konkretnije: 02. 02. 20-06., kao neregistrirana ud-ruga, podnijeli smo Zahtjev za dostavljanje kopija (Presuda i Rješenja) o konfiskaciji imovine za vrijeme bivše Jugoslavije. Odbijeni smo dana 15. 02. 2006., s obrazloženjem da mi nismo registrirana udruga.Godine 2008. se registriramo, imamo odvjetnika i ponovno podnosimo Zahtjev. Tada ne dobivamo niti odgovor. Na predizbornim tribinama HDZ-e BiH gospodin Đuro Topić, novi-stari načelnik općine Orašje, kaže da nema pojma o tome. Prije toga se zdušno potrudio da na radio postaji Orašje zabrani intervju koji je govorio o tom problemu. Gospodin nije želio čuti kritike vezane za tu temu, pa je jednostavno preko gospodina Nedića, ravnatelja radio Orašja, zabranio intervju. Ovdje leži konačni odgovor kolika je suradnja resornih vlasti o ovoj problematici.
● Postoji li još neka udruga slična vašoj i povezujete li se sa tim udrugama kako biste lakše došli do cilja?– Što se tiče drugih udruga sa sličnim ciljevima i problematikom, nemamo saznanja da postoje i da su registrirane. Bile ili ne bile registrirane voljeli bismo da nam se jave ma gdje bile i ma kome narodu pripadale, na našu kontakt adresu: [email protected].
● Vjerujete li da će se sav taj trud isplatiti na kraju?– Pitate me da li vjerujemo da će se taj naš trud isplatiti? Samim pojavljivanjem u javnosti, sudskim registriranjem i nadam se slobodnim djelovanjem, naš trud je isplativ. Naša borba i nastojanje nije samo borba za povrat otetoga i donošenja plodnog tla da ti zakoni zažive. Mi nastojimo kroz svoje djelovanje potaknuti želju za pravdom, želimo rehabilitirati naše očeve i djedove koji bijahu žrtva jednog nepravednog sustava. Moglo bi se komotno reći da oni, nakon 2. svjetskog rata, na našim prostorima bijahu među prvim pravednicima nevino osuđeni, bijahu među prvim žrtvama komunističke strahovlade. Svojim odlučnim NE moćnicima oni postadoše prvoborci protiv tiranije i prapredhodnica rušenju te iste nepravedne države. Neka ne misle političari sadašnji da nemaju davne pretke koji su pružili otpor nepravdi. Bilo bi dobro kada bi to znali više vrjednovati.Želio bih istaknuti da na po-litičkoj sceni kod nas nije baš sve crno. Tračak nade se pojavio u predizbornim skupo vima za prošle izbore, kada
je HDZ 1990 u svojim pred-izbornim aktivnostima imao i temu “Povrat imovine i stvaranje preduvjeta u lokalnoj samoupravi da taj povrat bu de brži i pravedniji”. Istakli su negativnosti koje je udruga “Ko načna pravda” doživjela od načelnika i javnih medija. Smatram to velikim pomakom u pristupu ka ovoj problematici.
● Smatrate li da je vlast imala dovoljno vremena u proteklih 18 godina da rije-ši ovaj problem? Je li Vijeće ministara opravdalo svoju ulogu?– Općenito smatram da je vlast imala dovoljno vremena da ovaj problem riješi. Sv ima je falila dobra volja. Te orija i praksa su često dvije strane iste medalje. Vijeće ministara BiH nije odigralo svoju ulogu kako treba. Da li država BiH preko Vijeća ministara pokušava sabotirati ovaj već odavno najavljeni proces povratka ili jednostavno uljuljano u svoju lijenu svakodnevnicu ne uviđa da nanosi po ko zna koji puta nepravdu ovoj već skoro “izopćenoj” populaciji građana? Skoro prije pet mjeseci Vi jeće ministara BiH stavilo je u zadatak svom ministru pravosuđa da imenuje novu radnu grupu za izradu Prednacrta zakona o restituciji i da ga dostavi Vijeću ministara do kraja prosinca 2008. godine.Zašto ta novofromirana grupa nije još uvijek napravila taj famozni Prednacrt i o tome uredno izvijestila građanstvo? Hoće li se konačno, oglasiti Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara, kao i go spođa Dušan
ka Majkić, vo diteljica te famozne ra dne gr upe za izradu Prednacrta zakona o restituciji? Dokle će svi oni ovaj vreli keseten bacati od ruke do ruke, nadajući se potajno da će ohladiti? Mi vam poručujemo: Morate već jednom prihvatiti ovaj vreli kesten. Mi nećemo do pu stiti da se ovaj problem oh ladi, jer to smo dužni radi pravednosti, naših očeva i djedova, te poradi naših sinova i budućnosti na ovim prostorima.
● Imate li neku poruku za narod ili ljude na vlasti?– Možda su na vlast došli mnogi ljudi “bez duše”, ljudi koji misle da je sve počelo sa njima. Poručio bih im: “Manite se ćorava posla! Doći će nova vremena i novi ljudi. Nemojte da vas slijedeće generacije pamte po nemaru za pravdom ili, ne daj Bože, gušenju pravde! Kao što se ne može oprostiti onima koji su otimali, neće se oprostiti niti vama koji sve to zataškavate i ignorirate.”Široj javnosti bih poručio: ‘’Borite se za svoja prava. Nemojte ih kupovati. Nemojte izabirati te koji trguju pravdom. Jednoga dana, a to mora biti uskoro, kada dođe na tapet povrat oduzetoga i Zakon o restituciji, podržite taj proces jer poradi te nepravde patile su generacije.
● Hvala Vam na vremenu koje ste izdvojili za ovaj raz-govor!
– Želim se zahvaliti ured ni-štvu lista “Posavina” na mo-gućnosti iznošenja naših sta-vova i mišljenja, kao ljudskom i toplom pristupu našoj Udruzi. ●
INTERVIEW
11
Opustite se.Sve ostalo prepustite nama
Agencija za marketing i dizajn
Branislava Nušića 19, 76100 Brćko distrikt • Tel.: 049 216 777 • Faks: 049 217 799
12
P osljednjih mjeseci gotovo da nema da na da se negdje u me
dijima ne spomene mjesto Prud. Možemo samo zamisliti koliko se još spominje u nepubliciranim raz govorima među ljudima. Razlog tome
Učenici iz Pruda sa učiteljima
Foto
graf
ija: M
ato
Bičv
ić
Prud – selo sa sto života Prud u svojoj raskošnoj ljepoti
Ivo KOBAŠ[email protected]
Foto
graf
ija: M
ato
Bičv
ić
13
Prud – selo sa sto životaje sastanak trojice političkih lidera koji su se, baš u Prudu, sastali i tamo dogovorili – da bi bilo dobro da se dogovore. A zašto baš u Prudu – nije teško pogoditi: zavičaj je to Sulejmana Tihića Maneta, kome može prigovarati ko šta hoće, ali ne i to da nije privržen zavičaju, Šamcu i Posavini. On Posavinu zaista voli i Posavci bi to trebali bolje iskoristiti u pozitivnom smislu, ali čini se da se to ne uviđa dovoljno, ili se ne želi pomoć s te strane? No, vratimo se Prudu!Pr ud je posavsko selo smješteno na ušću rije ke Bosne
u Savu. Opasano je vodom: istočno je Bosna, sjeverno Sava, a s juga i zapada vodeni krug zatvara Starača (pretpostavlja se da je taj rukavac nekada bio korito rijeke Bosne koja je poznata po svojim izmjenama toka). Blizina tolike količine vode, za koju se kaže da život znači, čini se da je u prošlosti ovom selu donijela više zla nego dobra. Dio nevolja koje je voda donosila dobro su prikazane u romanu “Izgubljene bitke” Mate Blaževića, našeg Šamčanina, koji prvi put uvodi ime sela Pruda u uši ljudi izvan Posavine, čak širom tadašnje Jugoslavije. Na žalost, ovog značajnog pisca u Posavini više gotovo niko i ne spominje, a kamoli da mu se da mjesto koje
je svojim djelom zaslužio. U knjizi je, kroz likove mještanina Blažine i drugih seljana, opisao njihovu borbu protiv podivljalih rijeka i brojne gubitke koje su trpjeli, ali i nastavljali borbu. A napisao je i o tome kako se i politički poeni ubiru na poplavi i tuđem jadu, jer se i ministar sjeti posjetiti ugroženo mjesto da bi se slikao u novinama, a kasnije mu se izgubi trag, kako to već s ministrima biva.Nakon te prve pojave imena sela Pruda u široj javnosti, njegovo ime se ponovo našlo na udaru medija – e, sad ne znam reći je li to bilo nakon drugog svjetskog rata, ili pred njegov kraj? Nije problem u tome što ne znam kad se rat zvanično završio, nego
zbog toga što je ovdje trajao duže, što je i Berlin bio pao, a u Prudu su se još vodile borbe. Tako je Prud ušao u povijest po tome što se tu vodila posljednja bitka u drugom svjetskom ratu, ili nakon njega, kako hoćete. U Jugoslaviji se nije o tome previše pisalo, vjerovatno zb og toga da se ne postigne suprotan efekt. Željelo se cijeli “slučaj’’ što prije zaboraviti, a onima izvan to nije bilo toliko bitno jer se nije radilo o njihovim pitanjima. A šta se, u stvari, tada zbivalo? Pred kraj rata, kada su Hitler i njegovi partneri bili u rasulu, kada su se povlačili prema Njemačkoj odakle su i krenuli u suludu avanturu, s njima su uglavnom išli i ustaše i
Foto
graf
ija: M
ato
Bičv
ić
14
mnoštvo naroda. Jedna ustaška jedinica iz Pruda, kojoj su se priključili i neki drugi, nije krenula sa ostalima, nego se utvrdila u Prudu. Zahvaljujući vodenom okruženju bilo im se lakše braniti. A kako se radilo o borcima koji su iza sebe imali cijeli rat, dakle bogato ratno iskustvo, i koji su bili svjesni da gubitak bitke znači i njihovu smrt, borili su se očajnički. Ipak su na kraju poklekli, uz velike gubitke sa obje strane, i ponovo je voda donijela nesreću selu. Prud je postao selo udovica, jer je nova vlast gotovo sve odrasle muške likvidirala. No, pravo je čudo kako su mještani ovog sela žilavi. Oni su s takvom upornošću gradili svoje selo i živjeli svoj život, da je Prud, i pored gubitka tolikih mještana i materijalnih razaranja u ratu, pred ovaj posljednji rat bio jedno od najljepših, najizgrađenijih posavskih sela. Mlađe, vrije dne i radine generacije su iz rasle. Sve manje je bilo uočljivo da je to selo udovica, jer su starije generacije umirale i sa sobom
nosile i sjećanja na teška vremena. Ali, došao je novi rat. Pruđani nisu ponovili svoju upornost u borbi na način na koji su to učinili u prethodnom ratu, i kada im je od njihovih nadređenih naređeno da napuste svoje selo, oni su, uz proteste, to učinili. Izbjegli su tako žrtve, i vrlo malo Pruđana je stradalo. Selo je palo u ruke srpske vojske. Tek Dejtonskim sporazumom je pripalo Federaciji BiH. Pruđani su opet pokazali da su složni i neuništivi. Gotovo svi su se nakon rata vratili u potpuno uništeno selo i krenuli ispočetka. Vjerujte da je selo sada ljepše nego ikad! Prosto nevjerovatna slika za povratničko mjesto: puno selo ljudi, obnovljena škola, crkva, Fo
togr
afija
: Mat
o Bi
čvić
15
se oske prostorije, napravljen novi most, svaka kuća bolja nego što je bila ona porušena u ratu... U selu je nekoliko firmi, ne velikih, ali neće biti iznenađenje ako takve postanu. O-pet djeca na igralištu, opet je sve puno života. U ovakvom ambijentu čovjek se već lijepo osjeća. Osjet io je to, čini se, i Sulejman Tihić, i vjerovatno je želio dati podršku povratnicima sastankom sa drugom dvojicom političara upravo u ovom mj estu. Prud je ponovo tema o kojoj se govori. Možda će se neko pitati: šta je to Prud dobio time što se njegovo ime toliko medijski eksponira? Dobio je šansu da tu činjenicu iskoristi. A hoće li – to sad najviše zavisi od Pruđana. ●
Foto
graf
ija: M
ato
Bičv
ićFo
togr
afija
: Mat
o Bi
čvić
16
Jednoga dana, negdje tamo sedamdesetih, po slao je neki profe
sor svoga učenika Vladu Malnara, da sam nađe majstora kod kojega će polagati stručni ispit. Tako se srednjoškolac obreo u centru Brčkog, negdje u blizini pošte. Pogledao je oko sebe i u krugu od samo desetak me
Čovjek zagledan u vrijeme
Adnana TIHIĆ[email protected]
tara razdaljine, pročitao je natpise na obrtničkim radnjama: “Lišić“ – časovničar, “Dizdar” – urar, ”Petrović“ – sajdžija. Obiteljski odgoj i usvojene životne vrijednosti nisu ga sprječavale da uđe u bilo koju od njih. I on je nasumice ušao u jednu...Ovo nije bajkovita verzija sje ćanja na neka prošla vremena, već kratko prepričan Vladin odgovor na pitanje: kako se on, koji sa članovima obitelji živi u Slavoniji, odlučio da nakon rata ponovo otvori svoju radionu u Šamcu.„Ja ne mogu bez Šamca, bez ovih ljudi, bez čaršije, kao što ne mogu bez satova“ - objašnajava Vlado i pokazu
Foto
graf
ija: M
ato
Bičv
ić
Vlado MALNARČasovničar, urat i sajdžija
17
Čovjek zagledan u vrijeme
je rijedak primjerak zidnog časovnika sa tavana obudovačke crkve, starog preko stotinu godina, kojega je upravo osposobio. Vlado i njegova braća, treća su generacija urara – časovničara – sajdžija u obitelji Malnar. Njihov je pokojni otac, Josip Malnar, još 1946. godine započeo svoj obrt u Bosanskom Šamcu. Sve do 1992. godine svakodnevno su iz Slavonije dolazili na posao u Bosnu. Onda je došao rat, srušen je most, radionice su ostale na drugoj obali Save. Za razliku od mnogih, Vlado je uvijek vjerovao da će se vratiti. I vratio se, 2004. godine, odmah nakon što je sagrađen novi most preko Save. Obnovio je i on svoju devastiranu radionu, ponovo nabavio opremu i počeo ispočetka. Od tada, dva puta dnev
no prelazi državnu granicu, dva puta na dan pokazuje putne isprave, nerijetko čeka u koloni automobila... Sve to ne pada teško čovjeku koji Šamac voli i o njemu zna puno više od onih koji su u ovom gradu rođeni ili danas u njemu žive.U teška poslijeratna vremena, kada mnogi prijeratni žitelji ni ne pomišljaju da se u Bosnu ikada vrate, Vlado svoj kruh opet zarađuje u Šamcu. U doba elektronike, kada se satovi prodaju i kupuju na kilograme, on i dalje vjeruje sitnim kotačima na svome radnom stolu; kao što vjeruje da je potpuno svejedno da li mu iznad radione piše: urar, sajdžija ili časovničar.
„Ni jedna od ovih riječi nisu naše jer su im korijeni u njemačkom, turskom i ruskom jeziku. Mi na ovim prostorima zapravo ni nemamo svoju riječ za mehanizam koji mjeri i pokazuje vrijeme“ – objašnjava Vlado, pa sjeda za svoj radni stol i ponovo stavlja svoje povećalo na desno oko. Pomoću njega vidi petnaest puta jasnije malo srce svakog mehanizma i svaku proteklu sekundu.Možda mu je i zato tako lako živjeti u jednoj, a raditi u drugoj državi, voljeti ljude i vjerovati im, smiješiti se dobrodušno na ovovremeno pitanje: da li je on časovničar, urar, ili sajdžija. Za čovjeka zagledanog u vrijeme to pitanje nema puno smisla: sat, čas ili ura, sa ove ili one starne granice, ... vrijeme nam svima bespovratno prolazi. ●
18
INTERVIEW
Ima jedna izdavačka kuća u Sarajevu koja se zove “Bosanska ri
ječ” i izdaje veoma lijepe knjige za djecu. Tu kuću je osnovao i vodi jedan čovjek koji voli knjige, njima se na razne načine bavi gotovo cijeli život, pa čak ih i sam piše. Uspješno vodi svoju firmu, koja je krenula poslije rata od nule, a već je u samom vrhu u Bosni i Hercegovini. Uspješno pi-še, jer su njegove pjesme i
Hazard zvani izdavaštvoIndira BULJUBAŠIĆ[email protected]
priče nezaobilazne ne samo u čitankama i lektiri naše zemlje, nego i u susjedstvu. Vjerujemo da su ovi uspjesi, kao i razuman odnos prema ljudima doprinijeli tome da je taj čovjek, a to je Posavac Ivica Vanja Rorić, izabran za predsjednika Udruženja izdavača FBiH i već drugu godinu čini velike napore da se mnogi problemi u iz-davaštvu riješe. Kako je ne davno u organizaciji ovog Udruženja održan stručni skup o temi EVROPSKI U D ŽBENIK – STANJE I
PERSPEKTIVA, a na njegovoj pripremi i realizaciji najviše je radio upravo gospodin Rorić, bio je to povod da porazgovaramo s njim o ovoj važnoj temi.
● Gospodine Roriću, ka-ko je protekao stručni skup i jeste li zadovoljni onim što ste postigli njegovim održavanjem?– Skup je prošao odlično. Po -sebno je bio zanimljiv nastup g. Prebena Spätha, predsjednika Evropskog udruženja izdavača udžbenika. Od nje -
ga smo saznali da se npr. u Njemačkoj i Austriji odobrava neograničen br oj udžbenika – svaki koji poštuje Nastavni plan i program, i onda nasta vnici biraju onaj koji im više odgovara. Tu, dakle, nema nikakvih podvala, namještaljki, korupcije… ostaje samo tržišna utakmica, gdje opstaju najbolji. To svima odgovara: i uče nicima, i nastavnicima, i roditeljima, i izdavačima… Kad bi kod nas bilo tako, kad izdavači ne bi kupovali ministre koji onda
Ivan Vanja RORIĆIzdavačka kuća “BOSANSKA RIJEČ”
19
„biraju“ udžbenike, “Bosanska ri ječ” bi sjajno poslovala, jer naše udžbenike traže i tamo gdje su zabranjeni (npr. u Tuzlanskom kantonu). Ja, kao nepopravljivi optimista, bez obzira što je situacija sa korupcijom u ovoj oblasti da ne može biti gora, ipak vjerujem da će doći dan, i to vrlo brzo, kad će se u ovoj zemlji poštovati zakoni – jer ako se to ne daj bože ne bi desilo, teško svima nama. Skup je, dakle, što se stručnih saopštenja tiče, prošao odlično, međutim, baš svi kantonalni ministri su nas ignorisali! Sve smo ih lijepo pozvali, osigurali im smještaj o našem trošku, ponudili koncept rješavanja haosa koji su sami napravili, ali oni očito ne žele da se miješaju u svoj posao. Očito je, takođe, da je riječ o razrađenom sistemu korupcije (srećom, ne svuda – npr. u Sarajevskom, Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kan
Hazard zvani izdavaštvotonu za sad stvari idu normalno). Ja mislim da će oni ipak morati da se pozabave svojim poslom, jer im niko nije dao pravo da se igraju sudbinama naše djece, dakle i države. Jer i naša lična budućnost i budućnost dr ža ve zasnovane su u pravo na znanju, prosvjeti, na uspjehu naše djece. S tim se nije igrati, dosta je bilo.
● I onima koji se manje ba-ve udžbenicima, ško lskim programima i mn ogim drugim pitanjima vezanim
za osnovno školstvo, jasno je da je to područje puno problema. Možete li nam reći koji su to najveći pro-blemi u osnovnom ško lstvu u Bosni i Hercegovini, i koji su njihovi uzroci?– Mogu govoriti samo o sta-nju u našoj zlosretnoj Federaciji, jer o stanju u RS ne znam dovoljno. Osnovno školstvo u FBiH ima zaista mnogo problema, ali su uzroci tih problema izvan školstva, u sferi državnog uređenja i politike. Država je uređena tako da svaki entitet i svaki kanton mogu imati poseban progr am, a čak i u okviru pojedinih kantona radi se po ra zličitim programima. To je sve napravila politika, koja praveći što različitije programe onemogućava da se koriste isti udžbenici u svim školama, a usput nas i zavađa i dijeli, jer političarima je tako dobro a mi neka pokrepamo. I ne samo to, nego se programi stalno mijenjaju, pa
se i već postojeći, odobreni udžbenici moraju mijenjati. Mi izdavači popadasmo prateći sve te promjene, a to uzgred rezultira i višim cijenama udžbenika. Jer, pazite, ako vi uzmete kredit, založite kod banke kuću ili stan a onda vam neki kupljeni kantonalni mi-nistar na pravdi boga izbaci već odobreni udžbenik iz upotrebe, šta da radite? Kako sada stvari stoje, izdavač udžbenika može ili pristojno zaraditi ili izgubiti sve što ima. Ovaj posao je u
FBiH čist hazard, pa ko hoće da se kocka – neka izvoli.
● Da, ja radim u školi i znam da je to zaista tako. Ali kako riješiti pitanje vi-še programa kad je zako-nom predviđena takva mo-gućnost? Kako uskladiti ra-zličite jezike, pisma, nacio-nalne teme?– Baš ste dobro rekli: zakonska mogućnost. Zaista, zakon je predvidio mo-gućnost, ali ne i obavezu da programi budu raz ličiti. Pogotovo za neke pr e dmete. Primjera radi, udž benik matematike može biti potpuno isti. Tu nema nikakvih nacionalnih tema, a pismo i jezik se vrlo lako mijenjaju pa bi se mogle štampati knjige sa istim tekstom na svakom jeziku i pisane različitim pismom, pa neka uzima ko šta želi. Tada bi bilo jednostavnije i provođenje objektivnog takmičenja i usporedbe dje ce među sobom, jer bi svi radili isto i bilo bi jasnije koji su uspješ
niji, u kojim se školama radi bolje. A naše stvarno stanje je da se po jednom udžbeniku radi u RS, po drugom u “bošnjačkim’’ kantonima, po trećim u “hrvatskim’’ žu panijama, po četvrtim u Distriktu Brčko – ali ni to nije sve! U RS posebne programe imaju škole sa bo šnjačkom ili hrvatskom ve ćinom, u FBiH imaju zasebne programe katolički centri. Čak nam i osnovno školovanje traje negdje devet a negdje osam godina, tako da je zbrka potpu
na. A rješenje je tako jednostavno: jedan program za sve koji će poštovati jezike, kulturne, nacionalne i zavičajne karakteristike svih učenika. Ako se nekome čini da je to teško izvodivo za sve predmete, onda neka se za početak urade samo oni nesporni.
● Ako je tako jednostavno, što se onda ne uradi tako? Zar je tako teško objasniti ljudima da time dobivamo jeftinije i kvalitetnije obra-zovanje, a to bi razumnim ljudima trebao biti cilj ko-me se teži?– Jeste, logika govori da bi trebalo biti tako. Ali mi, nažalost, ne živimo u zemlji u kojoj vlada logika, nego pokvareni političari koji svim silama rade protiv građana ove zemlje. Njihov cilj nije da se ide naprijed nego da se sve napravi što gorim, pošto se oni u normalnim okolnostima ne mogu tako besramno bogatiti kao što to čine sada. Oni su škole
uredili tako da nije cilj naučiti djecu pravim stvarima nego obratno. Eto, jedni ne žele učiti ćirilicu, drugi latinicu. Jedni ne žele znati za tisuću, drugi za hiljadu. Bio sam u školi u kojoj sam dežurnog učenika pitao za direktora, a on mi nije znao odgovoriti jer nije znao da je riječ o ravnatelju. Je li to cilj našeg školovanja? Mislimo li da se tako čuva interes nacije – neznanjem? Pa mi stariji smo svi učili i ćirilicu i latinicu, znali i za tisuću i za hiljadu, pa mi nije
INTERVIEW
20
poznato da je zbog toga neki Srbin postao Hrvat ili Bošnjak, neki Hrvat postao Bošnjak ili Srbin i tako dalje. Zar nismo bogatiji ako više znamo?! Eto, na primjer, u nekim kantonima se nacionalna geografija uči jedan čas sedmično, a vjeronauka dva! Da Bog sačuva.
● Kako je onda biti izdavač u takvom haosu?–Posao izdavača u ovim prilikama je vrlo težak, rizičan, iscrpljujući, a i nezahvalan, i njime se može baviti samo neko krajnje uporan ili onaj ko bez knjiga jednostavno ne može (taj sam!). Programi po kojima se rade udžbenici se donose uglavnom kasno, tako da ne ostaje dovoljno vremena da se kvalitetno uradi sve što treba. Ima slučajeva da Ministarstvo ra spiše konkurs, vi uložite velika sredstva i trud u izradu udžbenika, a onda ono iz čista mira poništi konkurs, pa vi gledajte šta ćete s troškovima koje ste imali. Neki udžbenik prođe svu proceduru, uradite ga kvalitetno, nastavnici ga tr aže, ali ga Ministarstvo “zaboravi’’ staviti na spisak odo
brenih udžbenika, i to nekoliko godina uzastopno, bez obzira na sva upozorenja, i cijeli tiraž vam propadne, kao i buduća do štampavanja. U isto vrijeme neki udžbenici se forsiraju i pored očiglednih promašaja o kojima je brujala ne samo Bosna i Hercegovina nego se bruka čula i u svijetu, recimo blamaža sa vukom koji živi na drvetu, pjesmom o marihuani... Traži se da uz udžbenik ide i odgovarajuća radna sv e ska, a onda Ministarstvo prestane da ih odobrava – kao, nisu više potrebne, roditelji samo nepotrebno troše pare za njih. Ne postoji država – osim naše – koja izbacuje radne sveske iz upotrebe. Ako se istinski bore za džepove roditelja, što ne naprave zajednički udžbenik pa bi za cijenu udžbenika mogli dobiti i ra dne sveske, i još bi im ostalo! Eto, sa svim tim i mnogim drugim problemima se valja nositi, i mogu Vam reći da je u ovoj zemlji u ovakvim uslovima biti izdavač – čista avantura!
● Nadate li se ipak poslov-nom uspjehu u narednoj školskoj godini?–Mi smo uvijek uspješni jer nastavnici cijene naša izdanja
budući da su gotovo svi pravi autori kod nas. Međutim, teško je procijeniti šta će se dešavati. Recimo, ne zna se da li će se kantonalna ministarstva u Tuzli, Mostaru, Bihaću i Goraždu i sljedeće školske godine usuditi da uskrate pravo nastavnicima da biraju udžbenike po kojim će raditi. Ako nastavnici biraju, što je isključivo njihovo pravo, mi smo u prednosti jer oni uglavnom žele kvalitetne, što u ovom slučaju znači naše udžbenike. Ne zna se da li će neki već odobreni udžbenici biti izostavljeni sa kantonalnih spiskova da bi se „pogurali“ svoji izdavači koji ne žale novac za proviziju, i tako dalje. To znači da je svaka procjena poslovnog uspjeha puka prognoza, lutrija, koju kupujete, pa kako se bubanj okrene.Ja sam, recimo, podnio dvije tužbe protiv Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, i dobio na sudu, ali Ministarstvo ne izvršava sudsku odluku! Poslao sam im upozorenje, i opet isto. Međutim, ako oni misle da ću se pokolebati i odustati od naknade štete, grdno se varaju. Sačekaću još malo, pa ako sud u Mostaru ne uradi po
sao koji mu je zakonom povjeren (i određen), moj advokat ide u Strazbur. Kad se iscrpe sve institucionalne mogućnosti u zemlji, ide se na međunarodni sud. Onda će račun platiti građani, jer se odšteta plaća iz budžeta, koji su naši političari već dobro opuhali. Pravo govoreći, nije ni nepravedno što će platiti građani, jer upravo su oni izabrali mangupe koji nam sve ovo čine, i što je najcrnje, smio bih se kladiti da će ih ponovo izabrati kad dođe vrijeme. U to se uvjeravamo evo već 13-14 godina. Ukratko, vrlo je malo mjesta za optimizam, a ja, kakvog me je Bog dao, ipak vjerujem da ima nekakvog izlaza, i to me drži, mada – racionalno gledano – optimizmu stvarno nema mjesta.
● Hvala Vam što ste izdvojili svoje slobodno vrijeme za “Po-savinu”. Želimo Vam uspješ-nu narednu školsku godinu.–Hvala Vama što ste već od prvog broja počeli da se bavite ovim važnim pitanjem. Trebaće nam podrška javnosti, jer kad javnost zna šta se dešava, ipak je drukčije. Ja sam se već pretplatio na Vaš list za prvu godinu. ●
21
22
Od kada je 2007. godine u Skupštini Republike Srpske usvojen
Zakon o fiska lnim kasama kojima se u RS uvodi obaveza registrovanja prometa putem fiskalnih kasa, privrednim su bjektima ne cvjetaju ruže.U ovoj nezavidnoj socijalnoj i ekonomskoj situaciji, kada smo svjedoci sve praznijih trgovina i sve ma nje kupovne moći naših gra-đana, fiskalne kase su došle kao dodatni nepravovremeni namet na ionako teško stanje trgovaca. Samostalne trgovačke radnje su na posebnom udaru, i to dvostrukom. S jedne strane njihov opstanak je ug rožen od strane velikih trgovačkih lanaca koji lobiraju kod političara i na taj način žele uništiti svoju konkurenciju koja je ionako u očajnom stanju, a s druge strane ih pritišću nameti od strane države.Stoga ne čudi podatak da je od 1. septembra 2008. godine pa do 21. januara ove godine samo u Banja Luci izdano 445 riješenja o odjavi djelatnosti i 75 riješenja o privremenom zatvaranju djelatnosti. U Odjeljenju za
đenja fiskalnih kasa, nije loše i da banke imaju neke koristi od toga. Naprimjer, Hypo – Alpe – Adria Banka nudi kako najpovoljnije kupiti fisklanu kasu na otplatu od 36 mjeseci sa efektivnom kamatnom stopom od svega 10.99%. Povoljno, nema šta! Bolje i to, jer kazne za nepoštivanje fiskalizacije su rigorozne. Kreću se od 2.500 do 15.000 KM ili čak ka znom
zatvaranja radnje na 60 dana.
Navodna eliminacija sive ekonomije
Ukidanjem carina za više od 90% proizvoda, odnosno 11.000 artikala iz Evropske unije u Bosnu i Hercegovinu, automatski je došlo do smanjenja priliva sredstava u budžet RS i u budžet
Federacije. Veoma je čudno što je jedan entitet reagovao uvođenjem fiskalnih kasa, dok drugi entitet to nije uradio.Nadomjestak za taj gubitak u budžetu RS je riješen uvođenjem fiskalnih kasa od kojih su prihodi u budžetu porasli za oko 20% ili oko 200 miliona maraka! Zahvaljujući tome, na-doknadiće se novac koji će
Fiskalne kase u RSprivredu u Banja Luci kažu kako je više razloga uzrokom ovoj eskalirajućoj pojavi, ali je sigurno na prvom mjestu uvođenje fisklanih kasa. Pojedine trgovačke ra dnje nisu dovoljno likvidne da uopšte nabave fisklane kase, ali država se i za to pobrinula, pa im je omogućila kredite i kupovinu kasa na taj način. Jer u cijelom lancu profitera od uvo
Unaprijed osuđeno na propast
BUSINESS
23
Republika Srpska gubiti u narednom periodu. No, za to su visoku cijenu platili prije svega mnogi pojedinci koji su bili prinuđeni zatvoriti svoje radnje, a do-jučerašnje zaposlene poslati na biro rada.Objašnjenje Ministarstva fi-nancija RS za neminovno uvođenje fiskalnih kasa u RS jeste prije svega eliminacija sive trgovine, zati m smanjenje utaje poreza kao i uklanjanje nelojalne konkurencije. Pored toga, Ministar financija RS tvrdi da je to dobro i zbog preciznog dolaska do podataka o nivou krajnje potrošnje u RS.Nema sumnje da je ministar u pravu i da treba smanjiti sivu ekonomiju ali postavlja se pitanje da li je cjelokupna ekonomija spremna za to u ovom trenutku. Ako je suditi prema izvještaju Privredne komore RS kako će od 70.000 registrova nih trgovačkih radnji u RS trećina biti zatvorena poslije uvođenja fiskalnih kasa, onda nismo sigurni u ispravnost ove odluke. Bar ne u ovom trenutku i ne u vrijeme svjetske krize.
Prva fiskalna kasa u RS
Stiče se utisak da se nekome zbog nečega strašno žurilo da se što prije uvedu fiskalne kase u RS. Naime, prema zakonu o fiskalnim kasama, privredni subjekti bili su dužni poštovati odredbe koje se odnose na nabavku fiskalnih kasa. Stoga je bio Javni poziv za potencijalne proizvođače i distributere fiskalnih kasa.Odobrenje odnosno certifikat budućim ovlaštenim pro-izvođačima fiskalnih kasa izdala je Komisija za implementaciju fiskalnog sistema, koju čine tri predstavnika Ministarstva trgovine i
turizma, i šest predstavnika Ministarstva financija, tri iz Poreske uprave i tri iz Ministarstva financija.Tako je prvu fiskalnu kasu u RS proizvela banjalučka firma „Mikroelektronika“ koja je prva dobila i certifi-kat. Pomenuta firma je og-ranak jedne od najprofitabilnijih fabrika iz bivše Jugoslavije, „Rudi Čajavec“ či-ji je sadašnji direktor Dra-gan Praštalo. A prema ne-zvaničnim podacima on je opet jedan od plejade slavnih direktora za čije vrijeme mandata se izgubio trag uređajima milio nskih vrijednosti iz „Rudi Čajaveca“, a deponovani novac od njihove proda je je završio u austrijsk im bankama. Priča se kako je isti direktor sazidao zamak u Banja Luci na tzv. plivajućem temelju koji može podnijeti nadogradnju proizvoljnog broja spratova i izdržati zemljotres velike jačine. Bilo bi neumjesno dodati još nekoliko pikanterija vezanih za Dragana Praštala, čija firma je, zamislite sasvim slučajno, prva dobila pravo prodaje i servisiranja fiskalnih kasa u RS?! Kasnije je to pravo dobilo još nekoliko firmi iz Banja Luke, jedna iz Bijeljine i jedna iz Mrkonjić Grada.Dalo bi se razgovarati i o tome za koliku su cijenu pojedini ovlašteni distributeri nabavili fiskalne kase, a za koliko ih prodaju kupcima odnosno privrednim subjektima. Jer, kruže glasine da je nabavna cijena bila oko 100 KM za jednu fiskalnu kasu, a da je naknadno narasla čak između 1.000 i 1.500 KM. Toliko o stvaranju uređenog tržišta Republike Srpske i sprečavanju sive ekonomije na koju se poziva Ministar trgovine i turizma RS.
Reakcija opozicije bezuspješna
Nedavno, na 28. redovnoj sjednici Skupštine Republike Srpske u martu mjesecu 2009. godine, jedna od tema dnevnog reda je bila izmjena i dopuna Zakona o fisklanim kasama koju su predložili poslanici opozicije predvođeni PDP-om. Njihov prijedlog je bio da se određeni poreski obveznici izuzmu iz obaveze uvođenja fiskalnih kasa. Također, jedan od poslanika iz reda Bošnjaka u Skupštini RS je rekao da fiskalizacija ne može biti uspješna ako se
provodi u samo jednom dijelu jedinstvenog tržišta, što zvuči veoma logično.U ovoj raspravi PDP je predložio da Vlada pripre-mi izvještaj o efektima provođenja procesa fiskalizacije i da se formira anketni odbor koji će provesti istragu o eventualnim zloupotrebama prilikom uvo đenja fiskalnih kasa. Jer, ako ih je bilo, fiskalizacija je skupo koštala poreske obveznike.Ovaj nacrt nije usvojen, a interesantno je spomenuti da na sjednici nekim čudom nisu bili prisutni ni predsjednik Vlade ni Ministar financija?! ●
Uvođenje fiskalnih kasa u RS jednostavno nema osnove da funkcioniše. Primjer za to su mnoge evropske zemlje, pa nema razloga vjerovati da će uspjeti kod nas. Razlog je u postojanju tehnoloških problema komunikacije između trgovina i poreske uprave, te nedovoljne pismenosti populacije i kompletno ekonomski nedozrele situacije.
U međuvremenu, dok država i njeni miljenici pune budžetsku kasu od prinosa koje im donose fiskalne kase, pojedini ministri mirno spavaju, a narod grca u problemima.
Bolje bi bilo umjesto toga da provjere sivu zonu iz koje se financiraju političke partije. Poreske vlasti ne bi trebale nikome da gledaju kroz prste zbog njihovih funkcija jer porez moraju plaćati svi, a političari su dužni da svaku svoju marku objasne građanima koji su za njih glasali. Kada se ministri naspavaju trebalo bi da predlože uvođenje fiskalnih kasa za ovaj, najkorumpiraniji dio društva. I od toga da pune budžetsku kasu.
Unaprijed osuđeno na propast
Za kupovinu fiskalne kase potrebno vam je 1.500 KM. Da biste se obučili kako pravilno rukovati njom potrebno vam je oko 300 KM. Za komunikaciju sa poreznom upravom moraćete izdvojiti sigurno od 100 – 300 KM. I na kraju, kasa ne može funkcionisati bez potrošnog materijala koji će vas na godišnjem nivou koštati od 50 – 100 KM.
Sad možete i sami sračunati koliko novca treba da izdvojite ukoliko dođe do fiskalizacije!
Koliko bi trebalo izdvojiti novca ako bi došlo do uvođenja fiskalnih kasa u cijeloj BIH
BUSINESS
24
Damir VIDOVIĆdirektor firme “STROLIT”
25
Odjeci recesije u OdžakuDa li će nada zvana « Strolit » preživjeti
Zijad TERZIĆ[email protected]
Današnja firma „Strolit“ u slovenskom je vlas ni-štvu i osnovana je 2005. godine. Proizvodi šasije za kamionske prikolice, priključke, komunalne ko ntejnere i vrši obradu metala. U prošloj godini izvezla je 4.200 tona svojih proizvoda.Sa starom firmom veže je samo ime.Evo kratke povijesti „sta-rog“ „Strolita“:Osnovan je 1961. godine kao radionica za obradu metala, koja neko vrijeme radi samostalno, a onda ulazi u integraciju sa IML-om Tuzla i po činje proizvoditi tzv. trgovački liv. Kanalizacione cije
„Strolit“ – povijestvi, dijelovi za peći „Kreka-Veso“, odlivci za šte dnjake tvornica „Gorenje-Ve lenje“ i „Rade Končar“ – neki su od proizvoda iz tog perioda. Od 1968. godine u sastavu je „Energoinvesta“ i preorijentira se na proizvodnju mašinskog liva. Rade se dijelovi za poljoprivredne mašine „Zmaja“ iz Zemuna i „Standarda“ iz Osijeka. 1982. godine prelazi u sastav „Famosa“. To je i period modernizacije tvornice: s engleskom opremom, „Strolit“ postaje jedna od najsuvremenijih livnica u Evropi. Mjesečna proizvodnja dostiže 600 tona. Proizvode se potisne ploče, zamajci za automobile, kočioni doboši za „VW“.
Polako se prelazi na motorni liv; rade se blokovi motora za „TAM“ Maribor, a pred sam rat i blokovi motora za kamione „Merzedes“.„Strolit“ je sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se broj uposlenih popeo na impozantnu brojku od 1.100 radnika, bio simbol zamaha i uzleta socijalističke privrede, da bi od sredine osamdesetih postao pokazatelj svega onoga što u toj privredi nije valjalo. Najčešće dvije riječi kojima se opisivalo tadašnje stanje, bile su – nemar i javašluk. Ni jednog ni drugog u sadašnjem „St-rolitu“ nema, zato i jest tragična sva ova situacija oko otkaza. ●
te likove što im, pored redovne plaće, izmiče još jedno dobro plaćeno mjesto u nekom odboru, ljutite tipove kojima je kolegica preotela prednost u korištenju službenog auta i ovaj vikend, smušene face, što im u korist kolegine privatne firme ode unosan posao na
„javnom“ tenderu. A onda su se pojavili oni – radnici! U tamnoplavim, prljavim odijelima, onako garavi, ulazili bi u lokalne kafane, sa smiješkom zadovoljstva na ručivali pivo, sretni što su pošteno „odgulili“ svojih osam sati. Na putu do kuće svratili bi do trgovine,
kupili čokoladu za dijete, „Ajax“ za ženu i za sebe još jedno pivo za „uz večeru“. Vratila se u Odžak teška industrija i odjednom je svima bilo – lakše.Potom je u normalan svijet stigla recesija. I njezini odjeci do onih koji normalno rade u nenormal
Kada je 2006. godine obnovljen „Strolit“, tvornica
za proizvodnju metalnih konstrukcija i obradu metala, Odžačanima se vratila gotovo ugasla nada da ljudi mogu živjeti i od rada svojih ruku.Brzo su se navikli na buku koja je dolazila iz treće smjene i širila se kroz tihu odžačku noć do svih dijelova grada. Tonuli su u san uz tupe ili zvonke zvuke udara teških čekića u metalne konstrukcije, zadovoljni i bezbrižni, kao što je vjernik spokojan kad ga crkvena zvona podsjete da nije sam. Vratila im se vjera u zemaljsko carstvo znoja lica svog.Jer, ljudima je bilo mučno više gledati sva ta važna i smrknuta lica administrativnih djelatnika, zabrinu
INTERVIEW
26
nom svijetu. Prvi su to na svojoj koži osjetili radnici „Strolita“. „98 procenata naših proizvoda radi se za izvoz. To je u početku bila naša pr-ednost. Sada, u uvjetima recesije, to se pretvorilo u golemi nedostatak. Mi smo proizvodnjom vezani za metalsku, odnosno auto-industriju, a ona je u Evropskoj uniji, gdje izvozimo svoje proizvode, u krizi“, kaže Damir Vidović, direktor ove firme.Prestalo se raditi u tri smjene, od ukupno 154, ot-puštena su 62 radnika, nema novih ugovora.
Pitamo Damira, ima li na-de u oporavak.
„To ne zavisi puno od nas. Za sada ispunjavamo stare ugovore i nadamo se brzom oporavku onih za koje izvozimo.“
● A hoće li biti novih ot -puštanja radnika?– „Nismo mi drage volje otpustili ni ove radnike. Sve su to mladi, stručni i vrijedni ljudi. Ali, u ovakvoj situaciji, trebalo je biti pragmatičan. Jednostavno, morali smo, kao brod u oluji, odbaciti i dragocjen teret, da bismo i dalje mogli ploviti po uzburkanom moru recesije.“A općinski i županijski „ad -ministrativni brodovi“ i dalje mirno ukrcavaju nove i nove putnike. A od mora ne vide val.
Nedavno su, u emisiji FTV, predsjednik Vlade Županije Po-
savske i načelnik općine Odžak svojim izjavama po-kušali ublažiti dramati ku na dolazeće ekonomske kr-ize. Po reakcijama građana - mlako i neuspješno.O istoj temi razgovaramo s načelnikom općine Odžak, Lukom Jurićem.
● Gospodine načelniče, ka-ko općinska uprava gleda na stanje sve češćih otkaza radnicima u proizvodnji? Hoće li biti solidarizira-nja s njima u vidu, recimo, smanjenja općinske admi-nistracije?Luka Jurić: – Općina O-džak je jedno vrijeme, poslije rata, na sv ome proračunu imala i do 120 ljudi. U vrijeme kada sam ja došao na mjesto načelnika, prije pet godina, taj broj je bio oko 70 ljudi. U ovome trenutku nas na spisku ima 54. Do konca ove godine za očekivati je da 5-6 ljudi ode u mirovinu. Tako bismo otvorili prostora da u općinu dovedemo određeni broj mlađih ljudi koji su obrazovani i mogu odgovoriti potrebama trenutka.
Običan svijet, radnici koji dobijaju otkaze, svi oni koji na burzi rada traže posao, smatraju kako je nelogično i nepravedno da djelatnici u općinskim i županijskim
upravama imaju sigurna radna mjesta, a malo šta poduzimaju da bi se stanje promijenilo. Ima li općin-ska uprava planove kako izaći iz krize, kako stvoriti nova radna mjesta?Luka Jurić: – Na razini županije postoji jedno ti jelo koje se zove Gospodarsko-socijalno vijeće.Nje ga čine predstavnici poslodavaca, sindikata i županije. Mi smo prije nekog vremena imali sastanak, a nakon toga došla je i jedna inicijativa od dijela vijećnika iz Općinskog vijeća da se održi posebna sjednica Općinskog vijeća na kojoj bi se raspravljalo o aktualnom gospodarsko-socijalnom stanju. U prošli petak sastali smo se u Odžaku, napravili smo, po uzoru na županijsko, jedno neformalno općinsko gospodarsko-socijalno vijeće, skupili predstavnike Zavoda za zapošljavanje, sindikata, političkih stranaka, predstavnike Vlade i Općine. Razgovarali smo o aktualnoj gospodarsko-socijalnoj situaciji i detektirali probleme koji kod nas postoje. Nakon toga preuzeta je obaveza od nas iz Općine da u nekom razumnom vremenskom ro ku napravimo prvo sliku, a nakon toga prijedlog mjera koje bi eventualno poboljšale trenutnu situa ciju. I to
Razgovor s načelnikom općine Odžak
INTERVIEW
27
je nešto što ćemo mi uraditi do konca ovoga mjeseca, odnosno za drugu sjednicu Općinskog vijeća. Na toj sjednici će se naći ocjena trenutnog stanja i prijedlog određenih mjera. Postoje već neka razmi š lja nja, što bi to moglo biti. Prvo, da što skorijom ponudom na tržište poduzetničke zone, gdje smo mi vrlo blizu, otvo rimo eventualno put nekim novim ulagačima. Mo ramo isto tako promijeniti regulacijski plan o uređenju najužeg gradskog područja, te neka zemljišta kojima općina raspolaže učiniti at raktivnima za gospodars ka ulaganja. Sljedeća stvar o kojoj smo razmišljali: mi nemamo svojih sredstava da pokrećemo neke velike projekte, ali postoje određeni modeli i financijske linije kojima se mogu pokrenuti javni poslovi, te bi se tako angažirale firme i uposlili radnici. Vraćam se opet onom pr vom pitanju da bih podsjetio: naša općinska administracija nije prevelika. Potrebno je analizirati i popravljati njezinu kvalitetu, to svakako, ali broj uposlenih nije prevelik.
● U odnosu na druge dvi-je općine županije, Doma-ljevac i Orašje, odžačka je u najvećoj krizi: općinski djelatnici nisu dobili plaće već dva mjeseca?Luka Jurić: – U ovom trenutku djelatnici Općine su za ovu godinu dobili jednu plaću. Mislim da će do konca ovoga mjeseca dobiti i drugu. Federalna vlada donijela je odluku da se zaduži kod komercijalnih banaka, či me će biti u mogućnosti da isplati svoje obaveze od prošle godine. Federacija duguje općini Od žak 420 tisuća maraka. Tu treba pri
dodati i ona sredstva koja smo mi proračunom planirali da dobijemo od župani
je, a ona iznose 180 tisuća maraka. Objektivno, općine Domaljevac i Orašje nisu u
boljoj poziciji od nas. Možda će samo imati daha dulje za jedan mjesec. ●
INTERVIEW
28
Svatko ima neku tajnu potrebu da bude je-dinstven. Svi to žele.
Ljudi su tako ponosni na činjenicu da ne postoji ni-ti jedna osoba poput njih u cijelom svemiru. Imaju jedinstven otisak prstiju, je dinstven DNA – toliko je mnogo različitosti, zar ne?No, tu dolazi i odjeća – svatko hoće imati posebnu odjeću, neku koja će ih uzdići iznad ostalih, koja će im donijeti mnogo zavidnih pogleda i slatkih komentara. Puno ljudi hoće i auto kakav susjed nema – po mogućnosti bolji od njegovog, pa što košta – nek’ košta! Lista takvih stvari je bes-konačno duga – sve što ljudi žele posjedovati bi bilo idealno ako bi uz ostale bonuse bilo i jedinstveno! I naravno, bolje od susjedovog!Čudno je samo, što se nikada nitko nije zapitao koliko svi mi u biti ličimo jedni dru
Klonizacija BalkanaMoramo li pod svaku cijenu prihvatiti sve svjetske trendove koje nam namećugima. Evo, počevši od našeg slavnog DNA, možemo vidjeti da se genetski podudaramo sa čimpanzama u sitnom procentu od 98%. Ali, hej – ima puno prostora u onih preostalih 2% da budemo poprilično jedinstveni, zar ne?Da, ima, ali – pravo je čudo sa koliko predanosti i sa-mopožrtvovnosti ljudi uspijevu da izbrišu svaki trag vlastite jedinstvenosti i osobnosti. Mislite da nije tako? E, da dokažem da jeste!Počnite samo od načina na koji se svi oblače – ipak, odijelo čini čovjeka, ne?Čak je i naše skromno, balkansko tržište preplavljeno sa toliko egzotičnih marki, toliko skupocjenih komada vrhunske odjeće, s etiketicama poznatih modnih kreatora. Ima tu i puno dobre stare,
Made in China robe, koju većina nas nosi, jer nam plitki džepovi neće dopustiti više, ali se priličan postotak populacije koja grca u dugovima odluči na kupovinu marki. Žele biti jedinstveni.Kupit će “Nike”, “Rebook”, “Adidas” ili neku sličnu marku. Ostavimo na stranu činjenicu da se i one proizvode u Kini, a samo im je zemlja podrijetla negdje na zapadu. Bitno je da su popularne, da su IN i po mogućnosti, da je marka s poznatim imenom na vidljivom mjestu.To je ono što se danas nosi, pa što fali ako je 100 eura skuplje? Dakako, situacija sa odjećom nije ništa drugačija. Svi se stide otići na našu skromnu pijacu – ne dao Bog da ih netko vidi kako tamo kupuju. Bolje otići u butike, po
trošiti stotine eura više, radi IN odjeće, koja će nas učiniti trendy i dodati našem opisu mnoštvo, za dobar i jedinstven izgled nam neophodnih pridjeva, koji uopće ne potječu iz našeg jezika.A odakle nam sve te ideje? Kako znamo što je danas trendy, kako znamo što je danas IN i što će nas uzdići iznad naših susjeda? Pa kao i sav ostali, kulturni svijet sa Zapada i mi gledamo TV i čitamo modne magazine. Tamo ima puno šarenih slika na kojima nam “stručnjaci” govore kako treba da se obučemo ovog ljeta da bi izgledali sexy (koja ironija, oblače se da bi bili seksipilniji!).Naravno, na TV-u postoje mnoge fashion emisije preko kojih nam jedna fino oblikovana manekenka po
Mehmed MALOPARIĆ[email protected]
DRUŠTVO
29
Klonizacija Balkanaručuje na koji način treba da se ovog ljeta izgladnimo i kakve gadosti sve da stavimo na svoje lice, samo da bi bili jedinstveno ljepši od ostalih. Koliko je teško pratiti ove dvije jednostavne radnje kako bi ostali u formi? 1) NE PREŽDERAVAJ SE!!! 2) VJEŽBAJ!! Ne treba ti baš neki fakultet da možeš to shvatiti. Dakako, sada se tu pojavljuju mnoge lutkice i marionete koje ljudi nazivaju Zvijezdama ilitiga Celebrity. One se oblače točno onako kako TV to kaže. Paradiraju po Crvenim Tepisima (nikad nisam shvatio što je tako zanimljivo u crvenom tepihu), noseći svoju skupu odijeću od 25. 000 dollara, smješkaju se “ha-ha”, pokazuju svoje umjetne, bijele zube i daju nam do znanja kako su oni bolji od nas.
Naravno, skrivena poruka je da svi trebamo tako izgledati. I što naš narod radi? Svi bi htjeli da izgledaju kao Brad Pitt, Jessica Alba ili David Beckham. Svi se nadaju da će zarađivati 13.000 dollara na tjedan ako budu izgledali kao nogometaši, ili da će moći kupiti kuću od 21 milijun dollara ako se obuku kao glumice.Odmah svi dižu nos pod ob lake, jer oni sada imaju majicu od 300 eura, a ne neku kinesku majicu od 5 maraka(i još postavljaju pitanje tko je tu sad budala). A kad može naš susjed možemo i mi (tipičan balkanski mentalitet – pitam se da li je to Europa pokupila od nas ili mi od njih), pa se rado ulazi u debeli minus na bankovnom računu kako bi oko ramena okačili jednu trendy torbicu koju je potpisao neki Talijan egzotičnog prezimena. I toliko o našoj jedinstvenosti – svi žele nositi
marke, kako bi izgledali kao glumci i nogometaši. Najgore od svega je što puno ljudi nosi te IN marke, a ima ih sve više i više. A onda postaju slični jedno drugome kao jaje jajetu. Mlađe generacije isključuju iz društva sve one koji nisu njima slični, tako da se nabija i društveni pritisak. Da, nije zdravo biti drugačiji, zar niste to znali? Treba biti jedinstven – kao i ostale tri milijarde ljudi sa zapada. Svima je dika biti poseban, ali naravno, ne smije se otići iz granica normale. Nitko ne želi da ih ljudi smatraju nenormalnim. Zato će se mazati krastavcima po licu, kupati se u blatu ili mlijeku, piti čajeve od “ljekovitog bilja” kako bi ostali u “formi” (pijete, jedete, a kilograme ne dobijate), kupovat će identičnu odjeću od vrhunskih “stručnjaka za modu”, svi će imati vrlo jedinstven minus na bankovnom računu...
Da, dragi Balkanci – mi nismo ništa bolji od ovoga. Mediji su nas usisali u to kao i sve ostale “civilizirane” zemlje. Možete biti jedinstveni, ali na njihov način! Mogu komotno reći – “Klonizirajte se odmah, jer drugačije nećete u Europsku uniju.” Nema potrebe da razmišljate svojom glavom i da sami odlučujete što dobro izgleda na vama – gledajte TV i čitajte fashion magazine. Neka vam “stručnjaci” kažu kako da izgledate! Kud svi Turci, tud i mali Mujo. Naravno, svatko ima pravo da odlučuje kako će i gdje potrošiti svoj novac. Svi imaju potpuno pravo da se obuku kako god žele, da jedu i piju što god hoće i da voze auto kakav god hoće. Smiju izlaziti kuda god im je volja i slušati muziku kakvu god žele. To je demokracija: nema nikakvih ograničenja, osim jednog malog, posve sitnog, nebitnog uvjeta – morate to raditi kao svi ostali, inače niste normalni. Biti jedinstven klon – to je izgleda svačija želja ovih dana. Na vama samo ostaje da se zapitate koliko ste vi duboko zašli u proces Kloniziranja, jer htjeli mi to ili ne –svi smo ga započeli. ●
DRUŠTVO
30
Posavsko selo Čović Polje pripada opštini Donji Žabar. Tr e-
nutno u njemu živi oko 700 Čovićana. Specifično je po mnogo čemu. Ljudi se uglavnom bave zemljoradnjom i proizvodnjom du hana, od nosno bavili su se donedavno, a da li će nastaviti sa uzgojem te vrste poljoprivredne kulture vrlo je neizvjesno. To zavisi od pomoći države, od sigurnog otkupa po prihvatljivim cijenama i
Čović PoljePredsjednik mjesne zajednice Čović Polja, Dragan JOSIPOVIĆ
Vesna ORLOVIĆ[email protected]
od državnih poticaja. Do sada je sve nabrojano vrlo loše funkcioniralo, te su se ljudi preusmjerili na neke druge poslove. Prema riječima pre-d sjednika MZ Čović Polje do sada se sigurno oko 90% Čovićana bavilo uzgojem duhana, a onih 10% nečim drugim. Sada je obrnuta situacija, 90% ih se bavi nečim drugim, a 10% uzgojem duhana. Kako i ne bi kada je cijena po jednom kilogramu duhana Virdžinija III klase i
sad i poslije rata ostala ista, odnosno 2,40 KM po kilogramu.Ono „nešto drugo“ odnosi se na uzgoj cvijeća. Kada se prođe kroz ovo pitomo selo, uočljivo je da skoro svaka kuća ima plastenike. Mahom u tim plastenicima nalazi se cvijeće. Mada nisu imali nikakvu pomoć od države, ovi vrijedni i radini ljudi uspijevali su do sada prodavati proizvedeno cvijeće, na raznim pijacama, a pojedini
dobavljači i sami su zalazli u ovaj kraj koji je postao čuven po uzgoju cvijeća. Međutim i to je na neki način dosta loše, naročito ove godine, jer ne postoji nikakav garant da će se sopstvena sredstva uložena u ovaj uglavnom porodični posao uspjeti vratiti, i ponešto ostati u kućnim budžetima. Veliki broj Čovićana također se bavi stočarstvom i poljoprivredom. Dosta njih bavi se tovom bikova i mužom
Mali Čovićani u školi
DRUŠTVO
31
Vesna ORLOVIĆ
Firma “Agreks”, osnovana je 1991. godine sa sjedištem
u Donjem Žabaru. Trenutno zapošljava 108 radnika. Osnovna dje latnost kojom se bavi je proizvodnja u okviru ži vinarstva i proizvodnja i prerada duhana. Osim toga, aktivnosti firme su i ratarska proizvodnja, proizvodnja stočne hrane i promet naftnim derivatima.Dobar tim, zdravi temelji, jasan cilj, prema riječi-ma jednog od osnivača, Laze Mirkića, stvorili su firmu sv jetskog ugleda “Agreks” sa sjedištem u Čović Polju. Ovaj diplomirani agronom iskoristio je svoj dugogodišnji rad i iskustvo u nekadašnjoj “Agroposa vini” gdje je bio direktor i pretočio ga vrlo vješto u novu firmu koja je osnovana sada već davne 1991. godine. Početkom rata nije bilo moguće nastaviti stočarsku proizvodnju, a da bi opstali tokom tog teškog perioda prešli su na proizvodnju duhana, biljke koja može da se bez problema lageruje, dakle da se njenim eventualnim nepla
krava. Mada kako i sam naš sagovornik kaže, veoma je teško od toga živjeti, jer seljaku nedostaje svježeg novca za svakodnevni život. Zato, mladih u ovom selu ima veoma malo, uglavnom odlaze sa domaćinstava u gradove u potrazi za boljim životom. Šteta je što je to tako, jer boraveći svega nekoliko sati u Čović Polju, može se doživjeti sva ljepota prirode i sve blagodeti koje pruža boravak na svježem vazduhu i mirisnoj proljetnoj zemlji koja čeka skorašnju sjetvu. Mir koji čovjek osjeća unutar svojega bića kada je u kontaktu sa prirodom veliko je bogatstvo, ali nažalost, ne može se živjeti samo od toga.Ove godine sve kasni. Poticaj za jesensku sjetvu pšenice još nisu dobili, premiju za mlijeko i duhan isto tako. Evo ove godine je država obezbijedila poljoprivrednicima gorivo i naftu da bi olakšala i pomogla proljetnu sjetvu, a zemljoradnici će za to u zamjenu dati robu na kraju godine.Čović Polje ima osnovnu školu do 4. razreda, a daljnji nastavak školovanja za ovu djecu predviđen je u Donjem Žabaru i Obudovcu. Uz pomoć mještana i MZ, selo je dobilo impozantni sportski objekat, sportske terene, igralište sa tribinama i ostalo. To će zasigurno dati dodatni smisao života u ovom posavskom selu, naročito djeci i mladima. Također se u prošloj godini dosta uradilo na izgradnji i popravci javnih puteva kao i uličnoj rasvjeti.Veliki broj mještana Čović Polja, našao je zaposlenje na obližnjoj farmi pilića „Agreks“ . ●
Čović Polje - Agreks
Naj jaje - naj dajesmanom, na njoj ne gubi. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, vodstvo firme shvatilo je da će doći do profesonalizacije proizvodnje, i oni su se odlučili na stočarsku proizvodnju, naravno koju nezaobilazno prati i biljna proizvodnja. U obnovu stočarske proizvodnje koja je tokom rata bila ugašena, ušli su sa relativno malim ulaganjima, svega 12.000 pilića.Vrlo brzo, koristeći svoj re-jting agronoma, gospo-din Mirkić i cjelokupan tim “Agreksa” ostvarili su us-pje šnu suradnju sa Holandijom i već 2001. godine realizovali projekat inkubatorske stanice i matičnog jata. Već tada je rukovodstvo shvatilo da će oni biti samo jedan kotačić na putu u evropsku uniju i prihvatili su savjete iz te iste unije i na taj način stekli nove saradnike .Kao uspješna firma bili su atraktivni za strana ulaganja i mogli su da biraju s kim će da rade. “Big Dachman” je postao “Agreksov” pa rtner sa kojim su 2003. godine uradili jedan novi projekat, a radilo se o o pro
jektu matičnog jata teške linije odnosno za proizvodnju mesa. Prateći svjetske inovacije i poštujući domaće zakone, 2005. godine kada je izašao novi Zakon za dobrobit životinja, “Agreks” je odmah nabavio opremu koja je bila spremna odgovoriti tom zakonu.Iste godine, započeli su rad pod novim uslovima, a o prilagođenosti nove opreme, sve govori podatak da je 150.000 hiljada koka na jednom mjestu moglo opsluživati svega tri čovjeka, a prisutnost čovjeka u ovom poslu je neophodna 24 sata neprekidno.Danas imaju najsavremenije mašine za sortiranje jaja koje imaju mogućnost ispisivanja karakteristika pr-o izvodnje na ljusci jajeta. Uspješno su prebrodili i eru ptičje gripe koja je prijetila da uništi firme koje su se bavile ovom vrstom stočarske proizvodnje. Tim “Ag-reksa” uradio je jedan koncept odbrane od ptičje gripe i taj koncept su proslijedili elektronskim putem u kancelariju u Dablinu obavjestivši ih tom prilikom kako su koncept uradili po njihovim preporukama. Bio je to odličan potez u tom vreme
DRUŠTVO
32
Vesna ORLOVIĆ
Da, dobro ste čuli. Jednog od letećih zmajeva odnosno
čo vjeka koji njima leti našli smo u Čović Polju. Nje govo ime je Popović Cvijetin, a svi ga u cijeloj Posavini, a i mnogo dalje znaju pod nadimkom Cviko.„Svako ima svoj sport, a ja sam odabrao letenje“ kaže Cviko. Zvuči vrlo jednostavno kada on to kaže a i leteći zmaj u njegovim rukama izgleda kao dječija igračka.Sve je započelo već davne 1984. godine, kada je u Cviki prevagnula ljubav za letenjem. Uz pomoć dvojice prijatelja, Milana Mirkića i Milana Josipovića, konstruisao je prvi avion,
Leteći zmajevi u Čović Poljumisleći da će poletjeti. Prijatelji iz Borova su ih obavijestili da ne polijeću, jer to nije nimalo jednostavno. Potrebna je pilotska ob uka da bi se to moglo.Tako se 1986. godine prijavio za obuku u Beogradu koja je trajala jednu godinu. Cviko je jedan od prvih pilota koji je dobio dozvolu za motorne zmajeve. Aero klub je registrovan u Sudu u Doboju.Ima dva aviona koje je sam pravio i koji lete, a u pripremi je i novi avion koji je kupljen u dijelovima i koji čeka na svoj prvi let.Prije polijetanja nema nikakve najave, jer letovi do 700 metara visine spadaju u slobodno sportsko letenje. Kada je SFOR preuzeo
kontrolu nad bosanskim nebom, dobili su dozvolu da bez najave slobodno mogu letjeti i i do 3.500 metara visine. Ali, za to nema potrebe, a Cviko je do sada letio najviše do 1.100 metara visine.„U neka bolja vremena letjeli smo mnogo češće, a sada rijeđe, jer je dosta skupo. Radi informacije, 1 sat letenja košta oko 50 KM“.„Osjećaj je poseban“ kaže Cviko, koji je za list “Posavina” demonstrirao kako lete zmajevi iznad neba u Čović Polju. Pozvao je i ekipu “Posavine” da se vine u visine, ali nismo pristali. Treba imati hrabrosti i avanturizma za to! A Cviko je jedan od onih koji o tome ne razmišlja! ●
nu. Od njih su kasnije dobili svu moguću pomoć i podršku, a 2006. godine kada je u posjetu “Agreksu” stigao njemački ambasador i ostali visoki državni zvaničnici, koji je tom prilikom rekao da u “Agreksu” nema ptičije gripe, a da bi to dokazao on će lično da jede piliće sa ove farme. Njegova podrška im je puno značila, a uskoro se završila i medijska pompa oko pojave ptičije gripe.
Danas možemo slobodno reći da je “Agreks” lider na tržištu jaja i 18 – nedjeljnih koka nosilica, koka koje su tjelesno i genetski potpuno osposobljene i koje mogu 12 mjeseci davati najkvlitetnija jaja.Ova firma je osim po us-pjehu u proizvodnji poznata i po tome da cijeni svakog čovjeka, kako reče gospodin Mirkić „svakom neka ide njegova peruška“, i svaki čovjek koji radi kod njih ima posebnu cijenu na tržištu rada. Socijalna politika “Agreksa” i osjećaj za pomoć čovjeku koji nema, ne zbog lijenosti, nego zbog nemogućnosti da svojim radom više zaradi, je na visokom nivou. “Agreks” je širokogrud prema vrijednim i sposobnim ljudima i ne štedi na pomoći kada su ti ljudi u pitanju. Mogu se pohvaliti i brojem zaposlenih i redovnim pl-atama i na vrijeme potvrđenim zdravstvenim knj-ižicama. Imperativ razmišljanja “Ag reksa” su mladi ljudi. Uz takvu politiku firme, rad i disciplinu, uspjeli su izgraditi prepoznatljiv brend na ovim našim prostorima. ●
DRUŠTVO
“Svatko ima svoj sport, a ja sam odabrao letenje Popović Cvijetin - Cviko
33
Leteći zmajevi u Čović Polju
DRUŠTVO
Popović Cvijetin - Cviko Polijetanje
Popović Cvijetin - Cviko Slijetanje
34
Vesna ORLOVIĆ
Jezero u Čović Polju bilo je deponija smeća sve dok ga od mješta
na nije otkupio Jovica Lukić i pretvorio u prekrasnu turističku atrakciju.Doći u Čović Polje, a ne otići na Jezero bilo bi zaista velika šteta. Cijelom dužinom jezera nalazi se uređena zelena površina koja izgleda kao jedan ogroman park pun drveća i neobičnih biljaka.Na ulazu u ovu zelenu oazu sačekao nas je ljubazni do
Čović Polje - JezeroRaj za kupanje i odmor
maćin, Jovica Lukić, koji nam je ispričao kako je došao na ideju da stvori ovakvo prekrasno mjesto za odmor. Sve je zamišljeno kao etno selo u posavskom stilu. Jovica ima u planu mnogo toga ovdje uraditi što je trenutno u fazi realizacije. Bilo bi to mnogo prije, ali je imao izvjesnih zakonskih prepreka koje su sada, na svu sreću, riješene. U međuvremenu dobio je veliku podršku od Vlade Brčko distrikta u smislu efektnijeg riješavanja papirologije, što mu veoma
mnogo znači i olakšava da zamišljeni projekat uskoro dobije završni epilog.Jovica nam je otkrio neke svoje planove koje još želi uraditi u svom etno selu koje i sada prekrasno izgleda, a kako će izgledati kada se sve završi, treba doći vidjeti.Prije svega, planira sagraditi apartmane koji će biti uređeni u etno stilu sa svim posavskim elementima kao što je bilo nekada u davnim vremenima. Apartmani će moći da se iznajme i da se uživa u blagodetima starina i prirodnog ambijenta. Zatim, selo obiluje sportskim terenima,
pa je moguće i rekreirati se igrajući odbojku u pjesku, košarku, fudbal, tenis i baviti se mnogim drugim aktivnostima. Posebno je osmišljen sadržaj za djecu, sa dječijim igralištem, a naročito zanimljivo je što će najviše obradovati mališane, ali i odrasle, jesu dva mala Pony konjića, koji su toliko umiljati da jedu posjetiocima iz ruke. Naravno, za djecu postoji i mogućnost jahanja Ponyja. U budućnosti, vlasnik planira oformiti i manji zoološki vrt sa raznovrsnim fondom životinja. Za osvježenje i ukusan zalogaj izgradiće se jedan re
35
Čović Polje - Jezerostoran i prostor za piknik sa roštiljem, koji će moći koristiti izletnici. Vrlo je zanimljivo i to da je u jezero ubačena pastrmka koja je uspjela da opstane u tom za nju nesvojstvenom okruženju.
To samo govori koliko je voda jezera čista i bistra, jer je poznato da su pastrmke ribe koje vole jedino takvu kvalitetu vode. To je stvorilo novu ideju, odnosno mogućnost ribarenja, a samim tim i održa
vanja raznih manifestacija kao što je fišerijada. Kada smo kod manifestacija, predviđeno je i organiziranje pečenja rakije ili rakijada i slična dešavanja. Na vodi da će pored kupanja biti moguća vožnja kajakom kao i pedolinama.U sklopu zabavnog programa u okviru restorana, zamišljena je prostorija za zabavu sa bilijarom i ostalim zabavnim sadržajima. Već smo pomenuli da se planira organizovati škola jahanja i iznajmljivanje bicikla. U blizini jezera, u produžetku nalazi se šuma (200 dunuma), koja je netaknuta i u njoj će se uraditi duga staza za šetnju kraj jezera.
Jezero u Čović Polju je nezaobilazna destinacija, gdje su dobrodošli svi ljudi dobre volje i poštovaoci prirodne harmonije i ljepote koju ona pruža. ●
DRUŠTVO
36
Vesna ORLOVIĆ
Mještani Čović Polja su prepuni nesvakidašnjih ideja.
Jedna od tih mještana je zasigurno i neobična mlada žena, Ruža Ignjić koja je vlasnica prekarasne stare posavske kućice.Ruža je jednom prilikom, prolazeći kroz obližnje selo Obudovac ugledala jednu staru magazu gdje su nekada seljaci držali hranu za životinje. Vidjevši je, poželjela je da kućica bude njena i u glavi je već stvorila sliku kako će je urediti. Tako je stara magaza iz Obudovca stigla u Čović Polje i postala Ružin dom. Vlasnica ju je malo obnovila i prefarbala, uni
Kućica u cvijećujela unutra stari krevet koji potiče još iz 1946. godine, a koji je nekada pripadao njenoj baki i djedu i još ponešto starinskog namještaja. Kada se posmatra sa puta, čovjek ima osjećaj da se vratio unazad 100 godina. Kompletan prostor ispred kuće je preplavljen cvijećem raznih vrsta i boja, jer se Ruža inače bavi uzgojem cvijeća već čitavih devet godina. I to je bila jedna od zanimljivih Ružinih ideja koju je provela u djelo kada je nakon nekoliko godina živeći i radeći u gradu, donijela odluku da se vrati u selo i započne privatni posao. Krenula je sa malim ulaganjima u samom startu, sa nekih 3.000 biljaka i jed
nim staklenikom. Marljivo radeći taj fond je do današnjih dana dostigao cifru od 60.000 raznih biljaka i dva velika staklenika. Ruža voli svoj posao što se vidi
na njenom licu, a može reći i da je zadovoljna plasmanom i prodajom svoga cvijeća. Nakon svakodnevnog rada čeka je njena mala, topla kućica u cvijeću. ●
37
List “Posavina” sa sjedištem u Brčko distriktu uskoro do
biva svoju prvu redakciju u dijaspori. Njena matična baza biti će u Australiji, tačnije u Melburnu, odakle ćemo redovno biti obavještavani o svemu što se tamo događa. Sjedište ove redakcije je Flinders Street Railway Station, zgrada u kojoj se nalazila najstarija željeznička stanica (1910) i u kojoj se ona i danas nalazi. Radi se o veoma prometnom mjestu kroz koje dnevno prođe 1.500 lokalnih vozova za sve pravce petomilijunskog Melburna. Ovo
Prva redakcija Posavine u AustralijiPrva redakcija Posavine u Australiji - Flinders Street Station u Melburnu
mjesto važi i za sastajalište prijatelja, zaljubljenih, novih poznanika, jer najlakše je reći: „Vidimo se na ulazu u Flinders Street Station“. Urednik te redakcije, dakle glavni i odgovorni je gospodin Agim Dobruna Gime, mnogim brčacima, a i šire, veoma poznato ime. Bavi se niz godina pisanjem i sa zadovoljstvom je prihvatio povjerenu mu zadaću. Uz pomoć svojih saradnika koji su porijeklom iz Posavine i Bosne i Hercegovine, a sada žive u Australiji, učiniti će da putem lista “Posavina”, svijet postane globalno selo. Kao što znate,
Australija se nalazi na drugoj strani zemljine lopte, ali uvjerićete se vrlo brzo, kako smo ustvari svi vrlo blizu jedni drugima. Svi smo povezani tankim nitima onoga što se nekada zvalo naša zemlja. To je ono što nas i sada povezuje, te se stoga veoma radujemo saradnji sa redakcijom “Posavine” koja će nas ubuduće izvještavati o svim aktuelnim dešavanjima iz zemlje kengura. Koristimo ovu priliku da pozovemo sve one koji žive bilo gdje u svijetu, koji samo fizički nisu ovdje sa nama, da nam se pridruže i da zajedničkim naporima stva
ramo list “Posavina”. Dakle, svi ljudi dobre volje kao i oni koji vole da pišu dobrodošli su u ovom projektu. Želja nam je da u svojim gradovima gdje trenutno živite pokrenete inicijativu i osnujete nove redakcije “Posavine” širom svijeta. Mi koji smo domaći, koji radimo i živimo ovdje, bićemo Vam na usluzi i uraditi sve da Vam pomognemo u tim nastojanjima. Tako ćemo postići cilj koji je pred nama svima , a to je da list “Posavina” bude najljepši i nasvestraniji regionalni pisani medij. Svi zajedno možemo uspjeti u tome! ●
38
Deklaracija bez “Made in”Vrlo je moguće da u skoroj budućnosti nećemo znati što kupujemo
Evropska unija forsira ukidanje zemlje porijekla na deklaraciji
proizvoda. Vrlo je moguće da u skorijoj budućnosti nećemo znati
što ustvari kupujemo. Ukidanjem te in formacije krši se i grubo povređuje pravo potrošača da znaju iz koje zemlje dolazi roba koju kupuju. U prevodu to zna
či da roba proizvedena u Kini za Njemačkog proizvođača neće u deklaraciji sadržavati podatke o zemlji gdje je proizvedena, nego će na n joj pisati „Made in Germa
ny“. Time se otvoreno žele sakriti podaci o istinskom mjestu i uvjetima proizvodnje. Naravno, ovakva mj-e ra je krajnje nepravedna prema kupcima i graniči sa
BUSINESS
39
Deklaracija bez “Made in”Vrlo je moguće da u skoroj budućnosti nećemo znati što kupujemo
čistim zlostavljanjem svih nas.Umješanost interesnih lobija u svoj ovoj priči je očigledna. Naime, tranzicijske zemlje postkomunističkog režima u koje spadaju i BiH, Hrvatska i Srbija su raj za uvoz trećerazredne robe koja uglavnom dolazi iz Kine, sa Tajlanda, Malezije, Turske i ostalih zemalja. Kina, koja je trenutno zemlja sa najjačim deviznim rezervama (2 bilijuna dolara) na svijetu, diktira tempo u Evropi kada je u pitanju monopol na proizvodnju i distribuciju robe širokog spektra. Nekada, kada je ova azijska zemlja započela svoje pohode na evropsko i svjetsko tržište stvari su izgledale drugačije. Kina je u Evropu poslala na stotine hiljada mladih ljudi na školovanje, a nakon završetka studija oni su se vraćali u svoju zemlju. Sa sobom su donosili znanje i dragocjene informacije o kretanjima i stanju na tržištu kao i o načinu proizvodnje mnogih proizvoda. Tako je započe la proizvodnja robe u kineskim provincijama iz čijih je radionica izlazila roba identičnog izgle
da, ali katastrofalne kvalitete. Bolje rečeno, radili su kopije svjetskih poznatih brendova i prodavali ih za duplo manje novce. Tu istu robu proizvedenu
uz znatno manja ulaganja od originalnih proizvođača, plasirali su širom svijeta. Tako su stekli kapital, a onda se stanje preokrenulo, te su velika evropska i svjetska imena sa jakim brendovima shvatila da je mjesto njihovoj proizvodnji upravo u Kini i njoj sličnim zemljama gdje je radna snaga jeftina i gdje je konačna cijena finalnog proizvoda mnogo niža. A sada još žele da zataškaju zemlju porijekla u kojoj se roba proizvodi zbog lošeg glasa koji prati skoro sve što dolazi iz azijskih zemalja naročito ono na čemu piše „Made in China“.Najviše se radi o robi kao što su dječije igračke, spor-tska odjeća i obuća zatim sportska oprema, elektro-nski ure đaji, a u zadnje vrijeme na policama se mogu sve češće pronaći i prehrambeni proizvodi.Naprimjer, meso je jedan od prehrambenih proizvoda koji se uvozi, mada se time direktno ugrožava domaćeg proizvođača ili seljaka. Radi se o tome da recimo meso u zemljama EU može stajati u frižideru najduže 6 mjeseci i nakon toga se mora uništiti. Kod nas, u Bosni
i Hercegovini je taj rok duži i iznosi godinu dana. Strane zemlje zato prije isteka roka od 6 mjeseci nude meso po nižoj cijeni, mi ga uvozimo i plasiramo potrošači
ma. Tako su svi zadovoljni, što bi rekao naš narod „vuk sit, a ovce na broju“. Izvoznici ublažavaju svoj gubitak, uvoznici zarađuju, a kupci ga jedu, naravno ne znajući što zapravo kupuju.
Situacija u susjednoj Hrvatskoj alarmantna
Na republiku Hrvatsku vrši se dodatni pritisak da prihvati prijedlog zakona o ukidanju važnih znakova iz deklaracije proizvoda odnosno zemlje porijekla. Hrvatska koja ima status kandidata za ulazak u EU nije u poziciji da raspravlja o „ukidanju porijekla“, kada istovremeno mnoge članice EU smatraju da je sasvim dovoljno da na deklaraciji stoji „proizvedeno u EU“. Pojedine zemlje Evrope ne pridržavaju se striktno te mjere i ta problematika nije dovoljno usklađena među članicama. Stoga se s pravom pitaju iz Udruženja potrošača zašto bi Hrvatska prihvatila nešto što ni sama Evropa nije u cjelosti prihvatila?Žestoke se kritike mogu ču-ti iz raznih udruženja ko ja se bave zaštitom prava po
trošača u Hrvatskoj. Članovi udruženja traže da se urade izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača koji je donesen prije godinu i pol dana. Problem je u tome što će veliki broj članova toga zakona (njih 22) biti primjenjivo tek kada Hrvatska stupi u EU, a
do tada je država uskratila zaštitu svojih građana – potrošača. Naime, veliki broj trgovaca, telekomunikacijske tvrtke kao i razni proizvođači i serviseri do tada će loviti u mutnom. Potrošači neminovno postaju njihove žrtve zbog propusta u zakonu, a štite se trgovci koji prodaju lažnu robu. Tako naprimjer ima stavka u Zakonu o zaštiti potrošača kojim se dopušta trgovcu da ako se neka stvar pokaže neispravnom prvo pokuša popraviti kod ovlaštenog servisera, pa ako to ne može, tek onda se daje nova roba. Time je kupac u startu oštećen jer sa punim pravom očekuje da kupovinom novog proizvoda dobiva kvalitet i ispravnost, bar dok traje garancija. Što kažete na recimo televizor marke “Sony“ čiji se dijelovi proizvode u Kini, Poljskoj ili Koreji, a ne u Japanu? Ako se ukine „made in“ više nećemo znati je li kupujemo poljski, kineski ili japanski televizor, jer je od Sonyja ostao samo brend kao i od ostalih poznatih proizvođača elektronskih uređaja čija se proizvodnja preselila u
jeftinije zemlje. Ili na primjer njemački „Gru nding“ koji je skoro bankrotirao jer mu je opala prodaja zbog izmještanja proizvodnje, pa je na televizorima pisalo „made in Portugal“ što je kod kupaca stvaralo sumnju u sam kvalitet.
BUSINESS
40
Pozvali smo jednu od špedicija u Brčko dis-triktu i na pitanje da li se smije uvesti roba u Bo-snu i Hercegovinu bez podataka o zemlji pori-jekla, odgovor je uslije-dio kao iz topa: „Smije“!Na pitanje po kojem je to zakonu odgovor je bio: „Prema Zakonu o carin-skoj politici“.Naime, naš sugovornik sa one strane žice veo-ma jasno nam je objasnio kako postoji šifra qq ko-ja stoji na proizvodima za koje se ne zna zemlja porijekla. Također nam je rekao da sva, ili skoro sva roba, koja se uvozi iz EU prolazi bez carine, a da roba koja je proizve-
Šta će biti ako bude
Ovim primjerima pokušavamo objasniti što bi se desilo kada bi ovaj prijedlog EU o ukidanju „made in“ na deklaracijama proizvoda bio primjenjivan. A sve su prilike da hoće. Na našim policama mogli bismo u tome slučaju naći svega i svačega, ne bismo se imali prema čemu orijentirati prilikom kupovine. Mnogi lažni proizvodi kao i mnogi proizvodi opasni po naše zdravlje bili bi nam servirani, a mi bismo kupovali ustvari „mačka u vreći“. Razno smeće od robe bi u tom slučaju dostiglo visok nivo prodaje jer se ne bi znalo gdje je proizvedeno. I još nešto, razlika između trgovca i proizvođača je velika. A na deklaraciji bi po novome moglo stojati i ime trgovca koji je robu kupio odnosno njegova adresa. Tako bismo mogli kupiti ozračeni bijeli luk iz Kine, jagnjetinu iz Bugarske, konzerviranu ribu iz Maroka i još mnoštvo druge lažne robe, pri čemu bi uvoznici carovali, robu prepakirali i plasirali kao domaću. „Kupuj domaće“ i ostali pozivi da se kupuju domaći proizvodi sa namjerom da se zaštiti domaća proizvodnja i sačuvaju radna mjesta u tom slučaju gube smisao. Evropi nije u interesu da zaštiti male siromašne zemlje, nego isključivo svoje interese i svoju proizvodnju. Prije tri godine kada je EU zabranila Hrvatskoj, akciju „Kupujmo hrvatsko“ zbog navodne diskriminacije ev-ropskih proizvoda u korist domaćih, to je i otvoreno pokazala. Naime, jedna od mjera ulaska u EU podrazmjeva da buduće članice prihvate pr a vila jedinstvenog tržišta. To znači da se jedna Hrvatska koja ima status kandidata za ulazak u EU mora pokoriti zakonima koje ta Zajednica ima, a to isto slijedi i u Bosni i Hercegovini koja još
nije stekla status kandidata. U tome je cijeli problem. A jedno od načela slobodnog protoka roba ili slobodne trgovine nalaže da se na jedinstvenom evropskom tržištu ne nalazi zemlja porijekla. Umjesto toga stajaće „proizvedno u EU“, pa tko voli neka izvoli. Što će nam se nuditi pod tim motom, kakva i čija roba, ostaje nam da nagađamo. Zanemarivanje činjenice da mnogi evropski proizvođači imaju pogone po Indiji, Kini, Bangladešu, očigledno tu Evropu u koju želimo ići, mnogo ne zanima. Kupci imaju pravo sumnjati u uređaje čiji se dijelovi proizvode na istoku. To ne mora bezuslovno značiti da su proizvodi sklopljeni od tih dijelova lošiji, ali ako i nisu, želimo znati gdje su proizvedeni. ●
dena recimo u Kini, oba-vezno podliježe carini.Objasnio nam je da je sve to kompleksna stvar i da je porijeklo zemlje na deklaraciji proizvo-da osnov za oslobađanje velikog broja proizvoda od carine.Na pitanje da li je čuo da EU vrši pritisak i po-stavlja uslove zemlja-ma koje su kandidati za članstvo u EU ili tek treba da postanu, da se ukine zemlja porijekla na deklaraciji proizvo-da, odgovorio je da ta-ko nešto nije moguće. Nadamo se da je u pra-vu, jer ako jeste, nećemo znati što pijemo, jedemo i oblačimo!
BUSINESS
Slovenski proizvod, španjolska proizvodnja, a riba unutra sâm Bog zna odakle...
41
Jedina ICT PR agencija u Hrvatskoj razvila inovativan model odnosa s javnošću
PametanPublic Relationship
Pametne tvrtke odavno su prepoznale vrijednost PR stručnjaka i komu-niciranja s javnošću. Pametni PR stručnjaci shvaćaju kako je tehnologija danas dio sva-kodnevnog poslovanja i poslovne strategije. Zadatak PR stručnjaka je svojim klijentima pomoći u dostizanju poslovnih ciljeva. Naš zadatak je osmisliti dobru priču baziranu na činjenicama i osigurati javnosti kvalitetan sadržaj. Pametne PR agencije prepoznaju trendove lokalnog tržišta
i potrebe kompanija, bile one globalne ili lokalne. Uče, sudjeluju i žive sa svojim klijentom. Razvijaju mu
komunikacijske programe prikladne tržištu na kojem rade, zapošljavaju pametne i vrijedne stručnjake koji mogu isporučiti odlične, ali i mjerljive rezultate.
BR
AN
DM
AN
MeritorMediaTim
Meritor Media d.o.o.T: +385.1.3667.200F: [email protected]
42
Dilanje droge, krađe, nasilje, dojave o po stavljanju bo m be
u školama i na kraju ubistva od strane maloljetnih lica – slučajevi maloljetničke delikvencije postaju naša svakodne vnica. Na kon ubistva u Maoči ko je su počinila malolje tna lica od 16, 14 i 13 godina, zapitali smo se koli ko je maloljetnih lica u Brčkom počinilo krivično djelo, ka kve su mjere po-duzete protiv njih te ko je su institucije nadležne za ovu problematiku.
Maloljetničkom delikvencijom se definiraju poremećaji u ponašanju djece i omladine koji nisu u skladu sa općim i prihvaćenim normama ponašanja. Sociolozi, psiholozi i socijalni radnici smatraju da je uzrok neprihvatljivog ponašanja ko-m pleksan: društveno-poli-tička i ekonomska kriza ko-ja je prouzrokovala pad moralnih vrijednosti, odgojna zapuštenost djece te nepostojanje odgovarajuće koordinacije medju institu-cijama koje su nadležne za ovaj problem. Mediji nas često izvje š ta-vaju o raznim oblicima ma -loljetničke delikvencije kako u Bosni i Hercegovini tako i u okruženju.
Analiziranjem različitih iz-vora podataka i razgovorom sa odgovornim osobama u Policiji Brčko distrikta, Centu za socijalni rad,
Djeca kao ubiceSlučajevi maloljetničke delikvencije sve ozbiljniji
Nusreta DŽINIĆ[email protected]
Agencije za statistiku, Suda Brčko distrikta, školskim policajcem, došli smo do sljedećih zaključaka: slučajevi malol je tničke delikvencije
su pr isutni na te ritoriji Brčko distrikta; slučajevi se odnose na razna krivična djela; nema odgovarajuće saradnje među institucijama;
nema adekvatne ustanove ili centra za smještaj maloljetnih osoba; nema primjera preventivne prakse npr. u obrazovnim ustanovama.
DRUŠTVO
43
Agencija za statistiku Brčko distrikta
Statistički bilten Brčko distrikta za 2oo8. godinu nam pokazuje da je broj maloljetnih korisnika socijalne pomoći, koji spadaju u kategoriju osoba društveno neprihvatljivog ponašanja, va-rirao gledajući na period od 2003-2007. godine. Od 2003. godine je bio u porastu a onda je počeo opadati. Godine 2007. taj broj je iznosio 115 lica od kojih je najviše onih izmedju 15 i 16 godina, od njih 2/3 su muškog spola. Bilten također pokazuje da je svake godine rastao broj djece sa smetnjama u ponašanju lič-nosti: 2003. godine bilo je njih 11, a 2007. godine taj je broj iznosio čak 105. Odgojne mjere zaštite i sigurnosti prema maloljetnicima bili su sudski ukor, pojačan nadzor, upućivanje u vaspitno-popravni dom, vaspitnu organizaciju ili maloljetnički zatvor. Broj po duzetih mjera od 2003-2007. je porastao sa 36 na 55.
Policija Brčko distrikta
Portparol Policije Brčko di-strikta, gospodin Halid Emkić nam je rekao da policija poduzima različite aktivnosti koje se odnose na prevenciju maloljetničke delikvencije kao i njeno identificiranje: „Iako je policija represivni organ, mi osim odlaska na prijavu djeluje mo i preventivno – obezbjedili smo školske policajce“. Policija Brčko distrikta je zabilježila znatno smanjivanje prijavljenih slučajeva ma loljetničke delikvencije: 2007.godi ne taj broj je iznosio 198 slučajeva, a 2008. godine 105. Gospodin Emkić je akcentirao efika san rad policije „Policija Brčko distrikta u roku od 48 h uhvatila je počini
oce ubistva starca u Maoči“.
Centar za socijalni rad
Centar za socijalni rad je us-tanova koja se smatra važnom karikom u pružanju pomoći i rehabilitaciji počinilaca malo-ljetničke deli kvencije. Socijalni radnik, gospodin Jovo Isailović nam je u razgovoru naglasio da „Ova institucija ima kompleksan pristup problemima u porodici a jedan od njih je i maloljetnička delikvencija“. Broj maloljetnih delikvenata u 2008. godini je iznosio približno kao i u 2007. godini – oko 100 lica. Centar je veza izmedu po licije i tužilaštva Brčko distrikta. Njihove aktivnosti obuhvataju identificiranje maloljetnika, ispitivanje uzroka njihovog ponašanja, njihovih porodičnih uvjeta, savjetodavnog karaktera, pružanje socijalne pomoći itd.
Škole
Razni oblici maloljetničke delikvencije zabilježili su i školski policajci. Broj prija-vljenih slučajeva se smanjio 2008. godine u odnosu na 2007. godinu. Najviše prijavljenih slučajeva u 2008. odnosilo se na lažno dojavljivanje postavljenih bombi u školama, njih 11. Ostali slučajevi registrovani u i oko škola se odnose na oštećenje imovine, tuču, krađu mobitela. Najviše pri javljenih slučajeva zabilježeno je u tehničkoj školi a najmanje u gimnaziji.
Obrazovanje
Odjel za obrazovanje nema strategiju za borbu protiv maloljetničke delikvencije u školama koja bi djelovala preventivno na učenike. Škole imaju pedagoge i školske policajce i to se smatra dovoljnim. Ali nije. Dokaz za to je slučaj u osnovnoj školi gdje učenici
nisu mogli pohađati nastavu zbog nasilnog ponašanja svog druga. Kako blagovremeno nisu poduzete nikakave mjere, iako su se roditelji obraćali nadležnima za po moć, problem se pretvorio u slučaj sličan onom sa taocima u američkim filmovima. Broj lažnih dojava o bombama prošle godine bio je također dovoljan razlog da se nešto poduzme.
NVO
Forum građana Brčko dis-trikta u Brčkom kao i gra-đani Mjesne zajednice Ma-oča su reagovali na po či-njeno ubistvo od strane maloljetnika u Maoči. Protestima i press konferencijom aktivisti su pokušali skrenuti pažnju javnosti na najnovija dešavanja. Nevladine organizacije bi mogle ipak bolje sarađivati sa vlastima na polju maloljetničkog prestupništva tako što bi ponudile dobre projekte koje bi Vlada Brčko distrikta mogla finansirati.
Koordinacija i preventiva
Analiza navedenih podataka navodi nas na nekoliko zaključaka:1. Pozitivno: U Brčko distriktu postoje institucije koje se bave ovom poblematikom i imaju određenu vrstu nadležnosti. Negativno: Koordinacija između njih nije dovoljno dobra i njihove mjere nisu djelotvorne. Dokaz su razgovori koje smo obavili sa nadležnim osobama koje su nas ostavile u uvjerenju da su kazne za počinioce preblage, da nema odgovarajuće baze podataka koja bi obavezivala lica u nadležnim ustanovama da periodično vrše nadzor nad počiniocima kr ivičnih djela, da neki od njih nisu sigurni ko je nadležan za nadzor – policija ili
Centar za socijalni rad. Zašto ne organiziratiti specijalizirani tim psihologa koji bi se bavio ovom problematikom?2. Pozitivno: Škole imaju policajce, pedagoge i socijalne radnike koji se bave problematičnim slučajevima. Negativno: nema projekata koji bi razvijao kod učenika svijest da prijave slučajeve maloljetničke delikvencije ili da djeluju preventivno. U školama se također trebaju formirati baze podataka o učenicima koji su pokazali neke oblike neprihvatljivog ponašanja ili dolaze iz porodica koje su disfunkcijalne, koje žive na ivici egzistencije itd.
Rezime
Maloljetnička delikvencija je sve prisutniji problem u našem društvu. Političke iekonomske okolnosti te kri za moralnih vrijednosti utiču na sve češću pojavu devijantnog ponašanja kod mladih ljudi. Ovaj problem ne po gađa samo Bosnu i Hercegovinu nego postaje problem prisutan u mnogim ze mljama. U Brčko distr iktu je ovaj problem nakon počinjenog ubistva od strane maloljetnika, postao česta tema okruglih stolova i medijskih izvještaja. Analiziranjem informacija utvrdili smo učestalost ove pojave i aktivnosti koje se poduzimaju na njenom suzbijanju. Na osnovu urađenih analiza, održanih sesija i nakon intervjua sa nadležnim osobama zaključili smo da je problem pobudio veliku zainteresiranost javnosti što predstavlja pozitivnu činjenicu jer se već poduzimaju određene mjere za nje govo suzbijanje. Ostaje da se vidi da li će okrugli stolovi sa sre dnjoškolcima, medijske em i sije o datoj temi i pritisak javnosti da se poduzmu konkretnije mjere uroditi plodom. ●
DRUŠTVO
44
Skeptici će reći da nas čekaju gori dani. Sreća, čini se da im
vrijeme neće dati za pravo. Od prvog dana stupanja na dužnost, načelnik i saradnici su krenuli radno! Konstitutivna sjednica nije bila samo „konstitutivna“. Nakon standardne procedure preuzimanja i potvrđivanja mandata, krenulo se sa radom. Prva je na dnevni red došla gradska toplana. Zar dozvo
Brođane čekaju bolji daniPobjeda Milovana Čereka u utrci za Načelnika opštine može se definisati jednom rječju – PROMJENA!
liti da građani Broda uđu u grijnu sezonu bez grijanja?! Nema smisla! Toplana, katastrofalno projektovana investicija, morala je obezbjediti potrebne količine mazuta za grijanje grada. Odmah je smijenjen direktor Toplane, a na njegovo mjesto je došao drugi čovjek, koji je u dogovoru s načelnikom uspio s direktorom Rafinerije (privatizovane od strane Rusa) dogovoriti isporuku mazuta i tako
obezbjediti gradsko grija-nje.Formirana je i Komisija za kontrolu rada Toplane, koja je imala za cilj utvrditi konkretne prijedloge i mjere ko jima će se regulisati poslovanje istoimenog preduzeća. I tako i bi!Toplana je ugrijala Brođane!Sljedeći potez – MLADO-ST! Nakon što nisu usvojeni izvještaji o poslovanju Radio Broda, Centra za socija-
lni rad, dječijeg vrtića „Bijeli anđeo“, JU Dom zdravlja, Sportsko-kulturnog centra, Gradske biblioteke – za vršioce dužnosti su imenovani mladi ljudi, za koje se čini da imaju dovoljno energije i da su sposobni da poboljšaju stanje u tim preduzećima. Pored vršilaca dužnosti direktora, u Upravne odbore tih preduzeća imenovani su takođe mladi ljudi.Mladost je sada na cijeni!Nastoji se što više pomo
DRUŠTVOMilovan ČEREK
načelnik opštine Brod
45
Brođane čekaju bolji daniNačelnik opštine Brod – Milovan ČEREK
ći građanima ove opštine bez gledanja na njihovu nacionalnu pripadnost, tako da administrativna uprava kreće sa jednom akcijom pod nazivom “Ne živjeti u 21. vijeku bez električne energije”. Za sva domaćinstva na području opštine koja sebi ne mogu priuštiti priključak struje, administrativna služba će pribaviti sve potrebne dozvole i priključiti ih na niskonaponsku mrežu, što će biti finansirano iz srestava budžeta.Posjeta ministra unutrašnjh poslova RS Stanislava Čađe bila je podsticajna privrednicima Bosanskog Broda, sa kojima je obavio razgovor. Naglasio je kako mala opština sa domaćinskom upravom i ovako dobrom organizacijom svakim danom, krupnim koracima korača ka svjetlijoj budućnosti, i da mu je veliko zadovoljstvo i čast posjetiti ovu varoši
cu koja nastoji unaprijediti i omogućiti zdravu sredinu za život i investiranje u nove projekte gdje će biti uposleni neki novi klinci, koji će stvoriti moderan život, dostojan svakog građanina naše provincije.Ali šta dalje...? Nema više „šta“, samo dalje u korak s vremenom koje hoće: više, bolje... Opštinska uprava nije više zaključana za svoje građane, u njoj nema nekog činovnika, tamo je sad čovjek kome se svi građani mogu obratiti i zatražiti savjet, pomoć i kako što brže i efikasnije riješiti svoje probleme koji pred njima stoje i po više godina.Na predsjednike mjesnih zajednica prenesena su mn-ogo veća ovlašćenja nego što su bila do sada. Sami odlučuju o tome sta će da urade sa njima, kao i kako da odrede prioritete gdje će
uložiti srestva usmjerena na MZ od strane aministrativne uprave, budžeta u kojem su predviđena srestav za iste.Na jednom skupu kod načelnika rekoše da se nikada, do sad, nisu okupili na sastanku kod načelnika, a da su svi predsjednici prisustvovali. Iz ovog primjera se čini da ova vlast želi služiti građanima, a ne kao do skora, kad je bilo obrnuto.Ovih dana se okupiše i privrednici kod načelnika Milovana Čereka, svi koji doprinose ovom gradu. Razlog okupljanja je obostrana sa
radnja i pitanje: kako pomoći da se prošire kapaciteti i poveća broj radnika, a ne da ih otpuštaju? Na kraju su zaključili i da privrednici pomognu sportskim kolektivima, kulturnim društvima, kao i da se jednom mjesečno sastaju u nekoj opuštenijoj atmosferi.Sa novom vlašću, koja za sad pokazuje da poštuje iskustvo, ali i mladost; rad, red i dsciplinu, reklo bi se da ovu opštinu čekaju bolji dani u kojima će sustići, a možda i prestići one koje su već poodmakle na mnogim poljima. ●
POLITIKA
46
Ovogodišnje otvaranje „Dana Muse Ćazima Ćatića“ u
Odžaku najviše je ličilo na remake Musine dženaze iz
Dani “Muse Ćazima Ćatića” u Odžaku
Remake Musine dženaze iz 1915. godine
Zijad TERZIĆ[email protected]
davne 1915. godine u Te-šnju. Petnaestak ljudi, koji su tog petka trinaestog, godine 2009., okružili bistu pjesnika, držat će u narednih pola sata spomen na ovog rođenog Odžačanina. Nekoliko kratkih obraćanja poprimit će više karakt er tihe molitve nego sve čarske radosti, na što bi, po svim
pravilima svetko vanja, tre-balo ličiti otva ranje „pjesn-ičkih dana“.Ima ovo, naravno, i svojih prednosti. Rijetke su mani
festacije, gotovo nemoguće, a s čijeg otvaranja možete nabrojati organizatore, sudionike, goste i sve posjetitelje u jednom novinskom članku.Krenimo redom.Poslije uvodne riječi Hasana Hamzića iz Centra za kulturu, pored biste cvijeće su položili Derviš Šaćirović, pre-dsjednik Općinskog vijeća
i predsjednik BZK „Preporod“, Duran Mujan. Čast da otvori manifestaciju pripala je načelniku Općine Luki Juriću. On je govorio o zn ačaju
ovog pjesnika:„Kad čovjek u svojoj sredini, u kojoj živi, napravi neku dobru stvar, pa se samo njegova sredina ponosi njegovim imenom, onda je to nešto što vrijedi spominjati, što treba zapisati, te tako očuvati uspomenu na takvu osobu. A ima i ljudi za čije se ime otimaju ne jedna sredina, nego više gradova, pa čak i više naroda. To samo, zapravo, pokazuje, kolika je veličina našeg odžačkog pjesnika – mi ćemo ga ovaj puta tako osloviti. I uistinu, pored ovog ovakvog našeg skromnog načina obilježavanja, sjećanja na tu izuzetnu poetsku veličinu, zaslužuje njegovo ime da mu se posvetimo i na drukčiji i na posebniji i na puno opsežniji način.“U tom smislu, načelnik Jurić podsjetio je na neformalne razgovore o pokretanju inicijative da se u Odžaku ustanovi jedna književna nagrada, koja bi poprimila karakter opće bosanskohercegovačke priznatosti za nešto učinjeno u književnosti, te da se tako trajno očuva uspomena na ovog pjesnika.„Eto, u to ime, ja vas sve po-
z dravljam, radujem se ov om našem susretu i, ako se može reći, smatrajte da su ovogodišnji ‘Musini dani’ osvanuli“, su riječi kojima je na
KULTURA
Luka JURIĆnačelnik opštine Odžak
47
Takvu smo bistu zatekli...
...a ovakvu smo je ostavili
čelnik Luka J urić proglasio otvorenom ovu manifestaciju. Protokolom otvaranja bio je predviđen i nastup tešanjskog književnika Amira Brke, ali je on u zadnji čas otkazao svoj dolazak. Ipak, nismo bili uskraćeni za jedan kratak, sponatn i iskren govor Dževide Porobić, pr o fesorice književnosti u od žačkoj srednjoj školi:„Nikako se ne slažem s time kako se u posljednje vrijeme Musa pojednostavljuje i jednostrano gleda. Čovjek i profesionalac u meni se buni da se stalno forsira jedno te isto – krupne, jake riječi. Jeste Musa i krupna i jaka riječ o zemlji, o narodu, o vjeri, o socijalnoj bijedi, ali Musa je i fino lirsko tkanje o ljubavi i prirodi, strašna ogorčenost nad ljudskim zlom i nakaznostima ovoga svijeta, ogromno poštovanje ljudi, ma odakle došli, iz kog vremena i prostora, ako su stvarno ljudi, oni koji se pišu velikim slo
vom. Nemam vremena i mogućnosti da vam sada govorim mnogo o slojevitosti njegove poezije, o mnogim motivima, o raznovrsnim osjećajima koje je izrazio. Što ćemo onda s njim? Pozvat se možda na onaj njegov stih: „Ta ja sam pjesnik, ja sam čovjek lud...“, pa sebi odgovoriti onako kako nam odgovara. Je li to stvarno lud svako ko piše pjesme? Zanimljivo, u isto vrijeme, u Sloveniji, i Prešern se upita da li je lud svako ko pjesme stvara, a pri tom cijeli život ostane ubog, nesretan, usamljen i neshvaćen. Ja ga tako vidim.“Poslije ovih uvodnih govora, Nadir Porobić je, u formi obraćanja Musi Ćazimu Ćatiću, napravio jedan sažet poetski trip kroz njegove pjesme, a Nerfid Džananović s „Odžačkog Radio Preporoda“ recitirao stihove pjesnika.Svi sudionici otvaranja bili su nagrađeni aplauzom od: jedne županijske i jedne op
ćinske službenice, tri penzionera, koji održavaju lijepu tradiciju šetanja čaršijom, predstavnice HKD „Napredak“, moderatorice BH Radija i njezinog vozača, Hajre iz Turističke zajednice, jednog znatiželjnog čovjeka s kišobranom i jednog klošara.Skromni skup se potom premjestio u zgradu Centra za kulturu, gdje je otvorena izložba fotografija „Musa i gradovi“. Eksponati na ovoj izložbi su, zapravo, uvećane fotografije iz knjige „Svjetlost Evrope u Bosni i Hercegovini“, izvrsne zbirke razglednica bosanskohercegovačkih gradova iz perioda austro-ugarske vladavine ovim prostorima, s kraja 19. i početka 20. stoljeća, baš onog vremena u kojem je živio i djelovao Musa Ćazim Ćatić. Njima su pridodate fotografije i onih gradova izvan Bosne i Hercegovine u kojima je boravio pjesnik – Istanbula, Zagreba i Budimpešte – tako da je izložba svojevrsna „slikovna biografija“ i zgodna retros
pektiva svih onih mjesta u kojima je živio, boravio, školovao se, službovao ili, jednostavno, drugovao ovaj znameniti Odžačanin.Aludirajući na općenito lošu posjećenost kulturnih manifestacija u ovome gradu, neko od prisutnih duhovito je primijetio, kako se kod Odžačana nije ništa „primilo“ od one fine Musine duhovnosti, nego su, kao ukleti, osuđeni na vječno lutanje po ovim gradovima u potrazi za šopingom i jeftinim provodom.Manifestacija će se nastaviti ovih dana posjetom sla-vonsko-brodskih pjesnika, pr e dvođenih rođenom Odža-ča nkom, Ružom Višticom, koji će u Srednjoj školi u Od-žaku održati poetski sat, a poslije toga nastupiti u Centru za kulturu.„Dani Muse Ćazima Ća tića“ traju do 6. aprila 20 09. godine, kada će biti uručene nagrade pobjed nicima s Konkursa za na j b olje literarne radove odža čkih osnovnoškolaca i sre dnjoškolaca. ●
KULTURA
48
Za uspješno bavljenje proizvodnjom goveda i mlijeka potrebno je,
uz ostalo, znati više i o ponašanju i suživotu goveda u stadu. Slično ljudima, i kod životinja postoje različiti me đusobni odnosi. Socijalno ponašanje farmskih kao i poludivljih goveda ogleda se kroz život u zajednici, pri čemu životinje uspostavlja-
ju određeni socijalni rang. Pravila ponašanja su vrlo jednostavna: životinje koje su nisko u socijalnom rangu izbjegavaju one koje su iznad njih. Ove spoznaje su važne iz razloga što se u suvremenoj govedarskoj proizvodnji životinje često premještaju iz jedne grupe u drugu. Primjeri za takvo što su: podjela grupa u staji po količini proizvodnje mlije ka, odvajanje krava zbog zasušenja ili teljenja i sl. Održavanje stabilnog hije ra-r hijskog poretka u među so-bnim odnosima, preduvjet je izbjegavanja netrpeljivosti među životinjama, a naročito fizičkih sukoba. Mužjaci životinja uspo stavljaju dominaciju nad že nkama, uklju
čujući i vlastite majke. Dominacija kod go veda je osobito izražena nakon postignutih 16 do 18 mjeseci starosti. Krave, za razliku od bikova, također uspostavljaju određenu dominaciju između sebe, bez osobitih međusobnih sukoba. Odlučujući utjecaj imaju starost, veličina i tjelesna masa krave. Odrasle krave znaju svoje mjesto i održavaju ga kroz dugo razdoblje. U malim stadima hijerarhijski odnos je u pravilu linearan: A dominira nad B, koja dominira nad C, itd. U stadu goveda vlada svojevrsna kolektivna svijest, koja igra bitnu ulogu u preživljavanju članova stada. Primjerice, čim jedna životinja uoči neprijatelja i počne bježati, sve životinje oko nje sli
jede njezin primjer bez obzira jesu li vidjele prijetnju ili ne. Za razliku od uzgoja goveda u kontroliranim uvjetima (pod nadzorom čovjeka), u divljini su sukobi među govedima prava rijetkost. Razlog je taj što u divljem stadu svako govedo raspolaže s dovoljno ži votnog prostora, a domina ntni primjerci, naravno, naj više. Međutim i ostala goveda raspolažu s dovoljno mje sta, tako da bez problema mogu poštivati hijerarhijs ke odnose, odnosno imaju dovoljno prostora da se “uklone s puta” dominantnijoj životinji.
Prednosti i nedostatci grupnog držanja životinja
S motrišta suvremene govedarske proizvodnje, grupno držanje je najčešće prihvatljiv način. Izolacija od ostalih životinja za jedinku predstavlja značajan str es. On
Ponašanje i suživot goveda ustadu
Dr. Pero MIJIĆPoljoprivredni fakultet u Osijeku
49
uzrokuje ubrzanje frekvencije bila i disanja, povećanje koncentracije plazmatskog kortizola (hormon koji se luči u stresnim prilikama), učestalo glasanje goveda, te znakove frustracije i straha. Snažna potreba goveda za društvenim životom može biti zadovoljena jedino kontaktima s drugim govedima. Kontakt sa srodnikom pomoći će empatičnoj živo tinji u smanjivanju razine stresa, ali ne može potpuno ni uspješno smanjiti hormonalni odgovor na iznenadni stres.Pri izgradnji staja za uzgoj goveda treba voditi računa o tome da budu izgrađene dovoljno velike kako životi nje ne bi imale razloga i mogućnosti za međusobna nadmetanja, čemu su inače po prirodi sklona. Također je potrebno voditi brigu o raspoloživom broju mjesta za hranjenje i odmaranje, tako da sve životinje u jednoj staji u isto vrijeme mogu nesmetano uzimati hranu ili se odmarati zauzimajući, po volji, za njih najpovoljniji položaj. Ako su ovi uvjeti ispunjeni, životinje će sa svojim srodnicima živjeti u skladu i harmoniji. U staji rijetko dolazi do sukoba između dominantnih i podčinjenih goveda oko prostora u staji. Jedan od razloga je taj što hijerarhijski podčinjenim go vedima ne treba posebno upozorenje kada ugledaju dominantnu životinju koja se kr eće prema njima. One će se poslušno skloniti s puta i otići na mjesto gdje joj neće smetati. Obrasci ponašanja podčinjene prema domina ntnoj životinji jednaki su onima u divljini. Dominacijski odnosi ne ometaju ni normalan život ni proizvodnju goveda. Dominacija postaje problem tek kad goveda imaju malo hrane ili prostora na raspolaganju.
Suvremene staje u kojima sv-ako pojedino govedo ima dovoljno prostora za hranjenje i odmor, učinile su nepotrebnim grube i bolne po stupke za obuzdavanje životinja. Ov-dje se, prije svega, misli na održavanje goveda koje je sada postalo suvišno. U ovakvim suvremenim stajama društvena hijerarhija među govedima ne predstavlja problem, pa u tom slučaju neće biti ni sukoba. Odrožavanje se danas primjenjuje samo kao krajnja prinudna mjera i ako ju je ipak potrebno provesti, tada će ona samo značiti da je na tom gospodarstvu napravljen neki propust pri izgradnji staje. Naravno, i samo provođenje zahvata odrožavanja iznimno je bolno i stresno iskustvo za životinju (posebno ako se provodi prekasno, što je nažalost dosta čest slučaj), jer se može odraziti kroz du že vrijeme na njenu proizvodnju i opće raspoloženje.
Veza između životinja unutar stada
Društvo srodnika je esencijalna potreba svakog goveda i zadovoljavajući društveni život u bitnoj mjeri pridonosi poboljšanju općeg stanja životinja. Budući da goveda u istom stadu obično dosta vremena provedu zajedno u različitim aktivnostima, među njima se razvijaju čvrste veze. Jake i dugotrajne veze ne postoje samo među životinjama – prijateljima, koje obično zajedno pasu, odmaraju se ili su spolni partneri, nego i između majki i njihova potomstva. Veze između krave i teleta ne prekidaju se procesom odbića, koje se odvija kada je tele staro približno 10 mjeseci, nego one traju dugi niz godina. Tako se unutar stada stvara čvrsti savez krave i njezinih sadašnjih i proš
Ponašanje i suživot goveda ustadu
lih potomaka i on je svojevrsna podgrupa unutar stada.Kompozicija se krava u jednom stadu ne bi trebala često mijenjati jer se to može odraziti na smanjenu proizvodnju i kvalitetu mlijeka. Dugogodišnji članovi istog stada goveda dobro su međusobno upoznati i usko su socijalno povezani, te će gotovo bez iznimke odbojno reagirati na strano govedo. Čim vide novu životinju, goveda će se skupiti oko nje, njuškati je, a kad je ne prepoznaju kao člana svoga stada, moglo bi doći i do fizičkog obračuna i ozljeda stranog goveda. Takvo govedo trebalo bi postupno uvoditi u stado, a na posebnom oprezu treba biti ako se radi o samo jednoj životinji. Uvođenje st rane krave bez posebnih priprema u već ustaljeno stado nikako nije dobra ideja.
Zaključak
Poznavanje ponašanja i su-života goveda je bitan preduvjet koji olakšava rad i manipulaciju s njima te pomaže u predviđanju njihovih reakcija i u njihovom shvaćanju. Upućenost u ponašanje ži votinja sprječava mnoge oz-ljede (kako ljudi, tako i životinja), izbacuje iz zootehničke uporabe radikalne mjere obuzdavanja životinja i, općenito govoreći, omogućava harmoničan suži vot životinja i njihovih vlasnika. Poseban naglasak treba staviti na uvažavanje dominacijskih odnosa unutar skupina životinja. Svakoj životinji treba osigurati dovoljno prostora za sve aktivnosti (hranjenje, napajanje, odmor i sl.), te sa životinjama nikad postupati grubo, jer možemo pretrpjeti i po život opasne posljedice. ●
50
Mnoge sredine imaju karakterističan govor, nošnju,
ig re, običaje... Po tome se ljudi razlikuju i prepoznaju, to je ono čime se ponose (bogme, ponekad i stide!), ono što postaje dio njih još u djetinjstvu i što ih prati cijelog života. To je ono što ljudima u tuđini najviše nedo staje i na što sjećanje najlakše izmami nostalgičnu su zu iz njihovog oka.I mi, Posavci, imamo takva svoja prepoznatljiva obi-lježja. Jedno od njih je sv-akako stara igra prstena, koja se upražnjava uglavnom u zimskom periodu i već se generacijama prenosi na mlađe, ne gubeći na svom značaju. Prsten se igra u još nekim sredinama, ali po drugim pravilima, tako da je Posavce iskusnom oku lako prepoznati u igri. Igra je ime dobila po tome što se nekada u igri krio prsten, koji je trebalo pronaći, ali kasnije se umjesto prstena koristio neki masivniji predmet, najčešće mesingani dio partone (metka) lovačke puške. Unatoč tome, igra se i dalje zove igra prstena. Prsten se krije pod kape, koje se uglavnom prave od fesova, še šira ili francuskih kapa (francuzice), tako što se oni prepolove i od jednog fesa, šešira ili francuzice naprave dvije kape. Najčešće je komplet kapa kombinacija svega navedenoga, kako se već šta nađe pri ruci.
Prsten
Ivo KOBAŠ[email protected]
U Posavini se prsten oba-vezno igra na podu, gdje se prostre neki pokrivač, obično dvostruko, kako se ne bi čulo kad se prsten ispusti iz ruke i tako po zvuku otkrilo gdje je ostavljen. Takvo igralište se zove skemlija, a igrači sjedaju sa dvije suprotne strane skemlije. Negdje se igra i za stolom, prsten se krije u čarape ili druge odjevne predmete, ali kod nas to nije slučaj.U čemu se sastoji igra prstena? Svakoj od dvije ekipe koje igraju ovu igru cilj je što više puta sakriti prsten ispod neke od kapa da ga protivnici ne nađu, odnosno što češće naći prsten koji je protivnička ekipa sakrila. Ekipu obično čine dva ili tri igrača, mada se može igrati i pojedinačno, a i sa više od po tri igrača. Prije nego što igra počne, odredi se koja će od ekipa prva kriti, i ona je već u maloj prednosti, još više nego u šahu igrač koji ima bijele figure. Pravo prvog krića se stekne tako što jedan igrač sakrije prsten pod samo dvije kape, a protivnici biraju jednu za sebe. Ako pogode u kojoj je prsten, oni prvi kriju.Prsten se krije pod deset kap a. Igrač koji krije obično na-reda više kapa na ruku, ne
Detalj s turnira u Prstenu 2007. godine
51
kada čak i sve odjednom, i u jednom nizu jednu po jednu ostavlja izvlačeći ruku ispod njih i neprimjetno ostavljajući pr sten ispod jedne. Nakon toga protivnička ekipa traži prsten i, ako ga nađe u četiri kape koje izabere za sebe, ona je izborila pravo da krije prsten. Tada niko ne zarađuje poene, koji se u prstenu obično zovu konjima. Ako ekipa ne nađe prsten u svoje četiri kape, onda protivnici zarađuju poene, u zavisnosti od toga u kojoj kapi se nađe prsten. Obično se ide od većeg broja konja ka manjem, pa se prvo “baca’’ kapa za koju se sa najvećim procentom vjerovatnoće mi sli da je prazna, i ta kapa se zove velika, ili cura. Ako se desi da je u njoj prsten, ekipa koja je krila dobiva maksimalnih dvanaest konja. Slje deća donosi deset, pa devet, osam, sedam, šest i pet konja, koliko se najmanje može osvojiti ako se prsten uspješno sakrije. Tako se krije do stotinu, i tih prvih stotinu konja se zovu stari konji, a nakon njih se prelazi u nove, kojih opet treba osvojiti najmanje jedan preko stotine. Pobjednik je onaj kome to pođe za rukom. Posebno briljantna je pobjeda, a posebno težak, pa čak i sramotan poraz je ako neka od ekipa na kraju meča ostane u starim konjima.A kako sakriti prsten da ga protivnici ne nađu, odnosno kako ga naći kad je sakriven? E, u tome i jeste razlika između dobrih i manje dobrih ili loših igrača! Kada krije prsten, svaki igrač ima neki karakterističan znak po kom se može otkriti da je baš tada, u tu kapu ostavio prsten. Onaj koga ‘’pročitaju’’, otkriju mu taj znak, više nema šanse sakriti prsten, nađu ga ‘’u jednu’’ kapu. To su vrlo različiti znaci: neko progovori, ili progovori glasnije kad ostavlja
prsten, neko brže izvuče ruku ispod kape, neko pogne glavu u tom trenutku, neko nesvjesno otvori usta... Uglavnom, iskusnom oku protivničkog igrača takvi znaci govore dovoljno. Ima i onih koji ostavljaju prsten uvijek u kapu iste boje, na isto mjesto, uvijek istu po redu; ili uvijek u suprotnu stranu u odnosu na prethodno mjesto i ko zna šta sve, ali nekima se jednostavno ne može sakriti: uvijek nađu neki znak koji samo oni vide. Ima igrača koji odlično kriju, ali teško nalaze prsten kad ga drugi sakriju, i obratno. Rijetko kad je neko dobar u obje kategorije, pa se ekipe zato i kombiniraju od igrača koji dobro kriju, i igrača koji dobro nalaze (odnose) prsten. Ipak, i onima koji su izvrsni u nekoj od ovih disciplina, de
si se da neko vrijeme “zataje’’, pa ih mora drugi igrač na neko vrijeme zamijeniti.Ova igra je zanimljiva i zbog toga što su u njoj aktivni ne samo igrači, nego i publika. Svi okolo pažljivo gledaju kako se krije prsten, i svako ima svoj išćil, kapu u kojoj misli da je prsten, ali to ne smije dati do znanja onima koji igraju. Ni
je rijetko da se okolo skemlije publika međusobno kladi u kojoj je kapi prsten, što još više podiže uzbuđenje prisutnih. Sve u svemu, o ovoj igri bi se mogle pisati, kao što se i pričaju, nebrojene priče. Zato i nije čudo što je Posavci toliko vole i što naš list od prvog broja želi igri prstena dati mjesto koje zaslužuje. ●
Pobjednička ekipa «Kostarika» i podpresjednica udruge Ana Matijević - Tenja 2007.
Naš list Posavina želi dati veći značaj ovoj staroj posavskoj igri tako što će na zimu organizirati turnir Posavine u prstenu. Zato molimo već sada sve potencijalne ekipe i pojedince da planiraju taj događaj i pripremaju se, a sve detaljnije upute ćemo objaviti blagovremeno. Za sada samo još najavljujemo da će biti proglašeni pobjednici Posavine i da će dobiti prigodna priznanja za svoj uspjeh te da će naše novine biti medijski pokrovitelj ovog takmičenja. Molimo sve zainteresirane da se sa svojim mišljenjima, prijedlozima i savjetima jave našim novinama od sada pa nadalje, kako bismo mogli što kvalitetnije i na vrijeme pripremiti ovo takmičenje.
52
Za dvadeset godi na svog postojanja domaljevačka i posa vska
firma “Yimor” je dobila i jedan neočekivan, ali veoma lijep poklon: knjigu. Knjigu o sebi. I to ne bilo kakvu, nego knjigu punu korisnih podataka, fotografija, infor-macija o okruženju (od pr i-prema za njeno osnivanje do današnjih dana), ali i knjigu punu ljubavi pr ema toj firmi. Knjigu o kakvoj većina uglednih fi rmi i u znatno većim sredinama može samo sanjati.Knjiga počinje vraćanjem u daleku prošlost, a da se to ne čini nimalo dosadnim, či-taoca postepeno vodeći do vremena u kome je nastajao “Yimor”, sada respektabilna firma sa preko 170 zaposlenih. Sa puno podataka i
“Yimor” u knjizi Đure Kesića Poleta
fotografija prikazana je cijela “Yimorova” priča, spomenuti su svi važni događaji i ljudi vezani za firmu, ali i neke sitnice koje dolaze taman kao začin jelu, koje daju dušu ovoj knjizi. U knjizi je dat pregled svih značajnih poteza rukovodstva firme, u njoj je svaki korak napretka, ali ćete iz nje saznati i o poteškoćama u radu na koje se nailazilo. Principi i poslovna filozofija firme su objašnjeni vrlo kratko i jasno: nabrojani su poslovni partneri, navedena i imena pojedinaca koji su učinili nešto dobro za firmu, a tu su i imena svih zaposlenika firme. Čovjeku bi se učinilo da bi ovakva knjiga trebala biti dosadno štivo svima, osim onima koji su na bilo koji način vezani za firmu. Ali nije. Naprotiv! Đuro
je uspio sve reći na takav način da je knjiga vrlo čitljiva i onima koji nemaju nikakve veze sa “Yimorom” ili Domaljevcom. Uspio je i u ovakvu temu unijeti emocije, prikazati firmu kao živo biće koje ima dušu, a duša su joj njeni ljudi, kako oni koji vode firmu, tako i obični radnici, poslovni partneri ili mještani. Čitajući knjigu čitalac zaključi da je to firma koja voli ljude i koju ljudi vole. Zato bih je i preporučio za čitanje ne samo onima koji cijene “Yimor”, nego svim građanima, jer ova knjiga nije samo kao dokument o jednoj firmi, nego je i književno djelo. Vjerujem da će “Yimorova” internet stranica biti bogatija ako se na njoj nađe novo poglavlje – ova knjiga. Očito je da Đuro ima dara za pisanje i da
neće biti iznenađenje ako nastavi u tom pravcu. A ko je Đuro Kesić Pole? On je Domaljevčanin i po rođenju, a rekao bih, i po opredjeljenju. Rođen je u Domaljevcu 1957. godine. Završio je Fakultet političkih nauka u Beogradu i radio je vrlo važne i odgovorne poslove. Bio je i na čelnim pozicijama u OKSSO i SSRN tadašnje općine Bosanski Šamac. I sada živi u Domaljevcu, a radi u “Yimoru”. To mu je sigurno mnogo pomoglo da ovu knjigu tako temeljito i sa toliko emocija uradi. ●
Đuro KESIĆautor knjige o Yimoru
53
Kolja Jerinić, Šamčanin iz Kanade, ili Kanađanin iz Šam
ca, već je nekoliko puta obradovao čitaoce svojim poetskim i proznim radovima. Ljubavni roman Tragični odjek zlatne jeseni je njegov prvi roman. Knjiga je
Tragični odjek zlatne jeseni
Kolja Jerenić - Šamčanin u Kanadi
Knjiga „Bosanska Posavina 1774. – 1864. godine“, autora Ilije Pavlovića i Rajka Iliškovića sadrži materiju koja je posebno interesantna za sve istraživače prošlosti naročito sa ovih prostora Posavine, Trebave i Vučjaka. Autori ove knjige su izradom ovog rukopisa postavili jasne ciljeve u smislu izrade sinteze svega onog što je u srpskoj i drugoj istoriografiji njima bilo poznato i što su ugradili u ovaj rukopis, a težište je na posmatranjau prilika
uprvo izašla iz štampe i, sudeći po reakcijama čitalaca, ali i kritike, već našla svoje mjesto u njihovim bibliotekama, ali i srcima.
Roman je pisan jednostavnim jezikom, svakom razumljivim, elegično i zabavno istovremeno. Likovi su jasno podijeljeni na dobre i loše, što knjizi daje pomalo bajkovit ton, ali čime ona ne gubi na vrijednosti, nego postaje još zanimljivija i privlač
nija. Unašoj crnoj svakodnevici ovakva knjiga dođe kao osvježenje, odvodi nas u mašti u jedan ljepši svijet u kom se svako ugodno osjeća. U svakom slučaju, knjiga koju vrijedi pročitati.Kolja Jerinić je rođen 1954. godine u Miloševcu. Živio je u Zrenjaninu, Beogradu i Bosanskom Šamcu, a sa četrnaest godina odlazi u Berlin gdje provodi trideset godina svoga života. Sada živi u Kanadi i
Bosanska Posavina 1774. – 1864.Posavsko – Trebavska buna
i odnosa na području Bosanske Posavine kao dijela Bosanskog pašaluka u Turskom carstvu u navedenom vremenskom okviru.Poseban osvrt autori su dali na predstavljanje Posavsko – trebavske bune 1858. godine koja je izbila zbog nagomilanog nezadovoljstva seljaka – kemtova pod turskom upravom. Zbog boljeg razumijevanja u složenim odnosima otomanskog carstva i istorijskog taloženja uzroka pobune 1858. godine, autori
su dali i odgovarajući pregled istorije Bosanske Posavine od 1774. do 1853. godine, dakle od Kučuk – Kajnardžijskog mirovnog ugovora do Krimskog rata. Ovim djelom autori su ispunili svoju istorijsku ulogu i dali svoj doprinos u iznošenju na površinu određenih činjenica, događaja i aktera, ličnosti, velikih sila i hrišćanske raje, a svi su u jednom istorijskom vremenu bili akteri događaja koji su se pleli oko razrešenja Istočnog pitanja, koje je završeno Berlinskim kongresom kojim je određena sudbina
Balkanskog poluostrva. Ovom knjigom obuhvaćen je skoro jedan cijeli vijek istorije Bosanske Posavine kao djela Bosne I Hercegovine. ●
mašta o zavičaju. ●
KULTURA
54
Sava je od mira u Sremskim Karlovcima 1699. bila međa dva carstva:
Austrijskog i, u to vrijeme, ogromnog Osmanskog ca-rstva. Mnogo više je od tada, nego do tada, Brčko bilo mjesto koje je udomilo strane putnike, posebno trgovce koji su tuda prola
Brčko – sjedište austrijskog konzularnog agentazili ili samo tu došli kako bi razmijenili robu koja je bila predmet uvoza ili izvoza. Razumije se da su po Brčkom ponekad tumarale i skitnice ili ljudi sa posebnim zadacima, kao i dokoni da bi isticali svoje znanje o nepoznatim krajevima. Up ravo to je bio razlog da se austrijska konzularna ag encija preselila iz Tuzle u Brčko. Naime, Austrija je u drugoj polovini XIX stoljeća imala vrlo razgranatu mrežu konzulata, vicekonzulata i konzularnih agencija u Bosni i Hercegovini. Konzularne ag e ncije su bile u Trebinju, Livnu, Banjaluci i Tuzli, a u drugoj polovini XIX stoljeća, tačnije 1865. godine, agencija je pr e seljena iz Tuzle u Brčko. Pouzdano znamo da je posljednji dopis ove agencije datiran u Tuzli bio 6. avgusta 1865., a prvi iz Brčkog 14. septembra iste godine. Nije se često događalo da se
neki ured ovog ranga premjesti iz sjedišta sandžaka u sjedište kadiluka; u Bosni i Hercegovini se to dogodilo samo još jednom i to kad je agencija iz Banjaluke premještena u Bihać, ali samo nakratko. U Brčkom je ona ostala do austrougarske okupacije, 1878. godine, pa čak i onda kad su 1872. godine sve agencije postale vicekonzulat. Sâm konzularni agent, Nikola Omčikus, imao je opravdane razloge
za ovo pr eseljenje. Jedan od njih je upravo taj što je u ovu kasabu navraćao mnogo ve ći broj stranaca, posebno iz Austrije, nego što ih se zadržavalo u Tuzli, iako je Donja Tuzla bila sjedište sandžaka, tu je bio mutesarif i najviši upravni činovnici jednog okruga.Brčko je imalo status kasabe, dakle, jednog uređenog gradskog naselja, imalo je ut vrđenje palanku, bilo je sjedište kadiluka, a od
1867. na čelu mu je stajao kajmakam. Sudske poslove je obavljao kadija.Od svih naselja na granici Bosne, koju je činila rijeka Sava, Brčko je, bez sumnje imalo najveći značaj. Preko njega je obavljana obimna trgovačka razmjena između susjednih austrijskih i ma đa rskih, te srbijanskih krajeva. Pored teretnih brodica i dereglija, u Brčko su pristajali putnički brodovi koji su od Beograda plovili do Siska, i nazad. Nerijetko su visoki osmanski dostojanstvenici upravo preko Brčkog putovali u Sarajevo, a ponekad bi se i bosanski valija, na putu iz Istanbula u Sarajevo, iskrcao u Brčkom i tu konačio koji dan. Pri tom, po običaju osmanske administracije, upravo u Brčkom je rješavao predmete koji su bili u njegovoj nadležnosti. To je bio povod da se
Prof. dr. Galib Š[email protected]
KULTURA
55
Brčko – sjedište austrijskog konzularnog agenta
u Brčkom okupi većina bosanskih dostojanstvenika, a posebno iz sandžaka sa mutesarifom na čelu. Tada su brčanski sokaci pružali živopisnu sliku: po njima su kaskali lijepo i bogato ukrašeni konji noseći vojne, civilne ili sudske dostojanstvenike koji su došli na doček valije, da ga pozdrave, zažele mu prijatan boravak u Bosni, da mu se poklone i prinesu koji poklon. Među njima su bili i vjerski poglavari. Valija bi im uzvratio uzdarjima, obično bogato ukrašenim odjevnim predmetima. Kafane su bile pune, vlasti bi se postarale da se sarhošima i sirotinji
dijeli džabna hrana i piće, a muzikanti su svirali bilo pred valijinim konakom ili idući kroz sokake. Tako se znalo da tada u Brčkom boravi carski čovjek koji je ovlašten od cara da dijeli pravdu. Pri njegovom dolasku i odlasku pucali su topovi, pa valijin boravak nije mogao ostati neprimijećen.Austrijski konzularni agent, a od 1872. vicekonzul, štitio je interese Austrije odnosno Austro-Ugarske monarhije, a sudeći po njegovim iz vještajima koje je redovno slao austrijskom Generalnom konzulatu u Sarajevu i pretpostavljenima u Beču, pratio je sva zbivanja u Brčkom i Zvorničkom sandžaku, pa su nam po znati događaji takorekuć iz dana u dan, jer su ovi izvještaji sačuvani u cjelini i dostupni istraživačima. Iz njih možemo saznati koja je roba bila predmet
uvoza i izvoza, koliko je te robe prošlo preko Brčkog, koji su trgovci obavljali poslove prekograničnog pazara, ali i o političkim prilikama u ovom sandžaku, kadiluku Brčko i samoj kasabi Brčko. Od početka rada ove konzularne agencije, 1854. godine, položaj konzularnog agenta zauzimao je kapetan Jovan Maričić, da bi ga zamijenio Nikola Omčikus. Do 1865. na čelu administracije u nahiji Brčko bio je mudir, a u upravi mu je pomagao medžlis koji su činili kadija i nekoliko domaćih ljudi, od kojih su dvojica bili hrišćanske vjere. Javni red održa
vale su zaptije kojih je bilo svega 180 u sandžaku, pod za povjedništvom juzbaše. U Brčanskoj nahiji zaptija
ma je komandovao čauš.Brčko je, po izvještaju Ni-kole Omčikusa, 1864. imalo 2.562 stanovnika. Da su izvještaji austrijskog konzularnog agenta obilovali vrlo detaljnim podacima vidi se iz izvještaja o vremenskim, i ostalim prilikama na početku 1867. godine. Tako on izvještava da je zimsko vrijeme utjecalo na to da se prorijedio saobraćaj po Savi i u Brčkom. Krajem januara je nivo Save bio visok, ona se razlila po okolnim poljima, pa su sve njive bile pod vodom, ali se predviđalo da će se voda brzo povući i da će se ponovo otvoriti uobičajeni trgovački po
slovi. A trgovački poslovi su bili svedeni na najmanji obim, i to samo u trgovini na malo, najviše voćem,
i najnužnijim životnim na-mirnicama koje su obavljali domaći trgovci; strani trgovci su vrlo rijetko dolazili na pijacu. Oni austrijski trgovci koji su u jesen pokupovali veće količine žitarica, uspjeli su da izvezu samo manje količine pšenice i kukuruza. Cijene su bile niže, pa je oka pšenice prodavana po jedan pjaster i četiri pare, ječma 26, kukuruza 26, a zobi 20 para po oki. Zvornički vladika Dionizije došao je početkom januara 1867. u Brčko i sa crkvenom opštinom zaključio ugovor o gradnji crkve. Čim se Sava odledila počeo je saobra
ćaj, pa je 22. februara 1867. u Brčkom pristao putnički brod, koji će odsad redovno saobraćati. ●
KULTURA
56
KULTURA
Malo je ljudi, pogotovo mlađih, koji bar povremeno ne ma
štaju o letenju iznad zemlje, čak i u svemiru ili o putovanju podmornicom. Pr i rodna je težnja da se želi vidjeti
PodmorniceZlatan KOBAŠ
nepoznato, pa nije ni čudo da su ove teme česte i u literaturi, filmovima, razgovorima... Ali, je li u stvarnosti sve onako kako se to predstavlja u knjigama i na velikim i malim ekranima? Neke zanimljivosti vezane za ovo saznao sam iz znatiželje još kao student navigacije, ug lavnom putem knjiga i in terneta. Prijatelji su me ub ijedili da bi to što sam im pričao bilo zanimljivo i mnogim drugim ljudima. Odlučih da ih poslušam i napišem nešto. Pa, da krenem od podmornice...
Za one neupućenije, odmah da kažem nešto što ih može razočarati: podmornice već dugo ne bilježe neki veliki napredak u tehnološkom smislu. Nakon mnogo vremena, tek nedavno se, tačnije 2007. godine, pojavila nova britanska podmornica “Astute”, o kojoj se malo zna. “Astuta” ima veću zapreminu od, do sada najveće podmornica na svijetu, ruske nuklearke “Tajfun”, koja je porinuta u Sjeverodvinsku još osamdesetih godina prošlog stoljeća. Njene dimenzije su im
pozantne: duga je preko 170 metara, široka 25 i visoka 13 metara. Zbog tih dimenzija je spora, pa su uz nju uvijek i dvije male podmornice koje je štite dok se ona pomjeri u odgovarajući smjer. Ima snagu od 80.000 KS i može se kretati brzinom i do 30 čvorova. Zanimljivo je da je ovo ujedno i prva podmornica na kojoj ima i nekih luksuznih detalja, kao što su maleni bazen i prostorija za pušenje. Ta podmornica je takva grdosija da lako izađe na površinu, čak i ako treba lomi
Tajnovita podmornica “Astute”
57
TEHNOLOGIJA
ti veoma velike ledene ploče iznad sebe.Najznačajnija američka podmornica je USS TEXAS, koja ustvari i nije nova, nego je više usavršena verzija jedne ranije vrste. Dakle, ljudi su osvojili velike visine u atmosferi, odletjeli čak u svemir, ali se još nisu spustili na dno dubljih mora i, kako stvari stoje, još dugo vremena će proći prije nego što se to dogodi. Razlog je jednostavan: još nije pronađen materijal koji bi izdržao toliki pritisak na velikim dubinama, odnosno nisu obezbijeđena ogromna financijska sredstva koja bi to omogućila.Sadašnje posade podmorni-ca, kada kreću na zadatak, znaju da odlaze na višemjesečni boravak u vodenim du binama. Obično je to šest mjeseci, i to bez izranjanja. Ranije, dok su podmornice imale dizel motore koji su trošili kisik, to je bilo nezamislivo. Otkad se koristi nuklearno gorivo za pogon i otkad se mogu proizvoditi kisik i voda za piće iz morske vode u podmornici, posada izlazi na površinu mora tek kad potroši zalihe hrane. Za to vrijeme u organizmima članova posade se dešavaju razne promjene. Neke od njih su se mogle predvidjeti još prije izgradnje prve podmornice, ali sa nekima jednostavno niko nije računao da mogu biti važne. Dobra ilustracija za ovu tvrdnju je činjenica da članovi posade mjesecima ne pogledaju na veću udaljenost od par metara. Ispostavilo se da očni mišići za gledanje u daljinu nakon višemjesečnog ne-rada potpuno atrofiraju, neki do te mjere da se kasnije ne mogu više vratiti u funkciju. Mnogi mornari su ispočetka trajno ostajali sa oštećenim vidom i mogli su vidjeti samo na blizinu. Kasnije su u svim podmornicama pravljeni du
ži hodnici, u koje bi posada povremeno izlazila da može pogledati do kraja hodnika i tako aktivirati i očne mišiće za daljinu.Za oči je problem i to što na dubinama na kojima se podmornice veći dio vremena nalaze vlada mrak. Tako se gubi osjećaj ritmičnog smjenjivanja dana i noći. Da bi se ta razlika dočarala, određene su dvije vrste svjetala koja se koriste: žuto, koje označava dan, i crveno, koje znači da je u to vrijeme na zemlji noć.Ali, mnogo veća opasnost posadi podmornica je opasnost po život. Poznate su velike po dmorničke tragedije od ko-jih je najpoznatija, a i relati-vno svježa ona iz 2000. godine s ruskom podmornicom “Kursk” u Barencovom moru, na dubini od 108 metara i sa 107 članova posade. O toj katastrofi se mnogo toga zna, bez obzira na činjenicu da je puno truda uloženo da se prikrije sve što je moguće. Čak se nije znao ni spisak članova posade, dok ga jedan ogorčeni mornar nije prodao novinarima za 650 dolara. Vezano za ovu tragediju, ima detalja koji se čine nebitnim za velike sile, a vrlo su zanimljivi.Recimo, poznata je sva drama kako su Amerikanci i Englezi nudili pomoć oko spašavanja posade, ali ruska vojska je to odbila. Manje je poznato kako je sva vojna sila ostala nemoćna u rješavanju nekih problema prilaza podmornici, a anonimna civilna građevinska firma je to bez velikih problema riješila. Neki detalji su gotovo nepoznati, kao, na primjer, kave mjere opreza stručnjaci poduzimaju prije otvaranja potonule podmornice, smiju li naglo otvoriti vrata, odnosno je li voda već ušla u podmornicu? Ako nije, otvaranjem vrata voda bi ušla u podmornicu i potopila eventualno preživjele članove posade.
Zanimljivo je da to spasioci rješavaju vrlo jednostavno: sa sobom nose obično mlijeko koje ispuste ispred vrata, a onda ih samo neznatno otvore. Ako voda krene ka unutrašnjosti podmornice, a to se lako uoči po bjelini mlijeka, znači da je unutra zrak i da se brzo mora zatvoriti. Kada je u pitanju “Kursk”, mlijeko nije krenulo u unutrašnjost, i zaista, kad su potpuno otvorili vrata vidjeli su da je voda već unutra, a posada mrtva.Također se ne zna gotovo ništa o pravom podvigu koji je morao neko od članova posade učiniti. Podmornica je bila naoružana, prema zvaničnim podacima i sa 24 krstareće rakete SS-N-19, mada je u posljednjem svom obraćanju kapetan podmornice rekao da raspolaže sa 200 raketa od po 6 kilotona (šet puta jača od atomske bombe bačene na Hirošimu). Postojala je mogućnost da se sve ovo aktivira, a možete zamisliti koje bi posljedice po čovječanstvo to ostavilo. Na sreću, neko od posade isključio je mehanizam koji bi aktivirao takvu eksploziju. Onaj ko je to učinio, učinio je to uprkos činjenici da je znao da će ga to koštati života, da će sigurno
zbog velike doze zračenja koju će primiti prilikom isključivanja mehanizma umrijeti za samo nekoliko sati, i to dok još nije bilo poznato da se posada neće spasiti. Ne zna se ime tog hrabrog čovjeka, ali je utvrđeno, dokazano, da je ulazio u opasnu komoru i isključio sistem. Jeste li se nekada pitali kako se podmornica podiže i spušta? Neko misli da se ispuštanjem zraka spušta, ali kako bi se onda podigla, jer u dubini ne može ponovo usisati zrak? Ne, ona ne ispušta zrak, nego ga samo sabija na manju zapreminu, a na upražnjeno mjesto pušta vodu i na taj način tone. Vraćanjem zraka na prvobitnu zapreminu, podmornica istiskuje vodu i tako se diže na površinu vode.I na kraju, ma koliko izgledalo neizvodivo, podmornica se može i ukrasti i prodati! Tako se dogodilo da je jedna ruska podmornica jednostavno nestala. Došla je u ruke nekog narko-dilera. Policija je kasnije namjestila zamku: ubacila je svog čovjeka i došla do generala koji je želio prodati još jednu podmornicu. Nadajmo se da uz ovako prodane podmornice ne idu i nuklearne bojeve glave? ●
58
Ne, ovo nije “Tesla Br-čko” nego nažalost, “Tesla Motors”!
Radi se o moćnom ameri-čk om sportskom bolidu na električni pogon pod nazi-vom “Tesla Roadster”. “Tesla Motors” je lansiranjem ovog impresivnog četverokotača zasigurno pokrenula revoluciju u automobilskoj industriji. Teslin električni motor težak 45 kg, snage 250 KS pokreće srce Roadstera koji svoju snagu na zadnjoj osovini pretvara u rotacijsku energiju. U znak zahvalnosti prema velikom naučniku Nikoli Tesli, “Tesla Motors” je njegovo ime ugradila u svog prvenca. Svega 4 sekunde su potrebne ovoj zanosnoj mašini da razvije nevjerovatnu brzinu od 0-100 km/h! Maksimalnu brzinu koju postiže je 210 km/h, a sa jednim punjenjem baterije može prevaliti 400 km. Snagu crpi iz svoje 6.831 litijum ćelije, kojoj je potrebno
Teslin automobile budućnosti
Teslin automobil budućnosti - Automobil na električnu energiju
Tesla Motors proizvela automobil na električnu energiju
manje od 4 sata da se ponovo napuni. Baterije se mijenjaju nakon pređenih 160. 000 km. Kompletna spoljašnost mu je izrađena od carbon – fibera. Prilikom paljenja, elektromotor ne proizvodi buku, samo pritisak na pedalu za gas otkriva da je automobil spreman za pokret. Vrlo je rentabilan jer na pređenih 100 kilometara potroši 1,74 litre benzina. “Tesla Roadster” može parirati najsuperiornijim sportskim automobilima koji se pokreću na fosilno gorivo. Proizvode se serijski, a do sada ih je urađeno 27 primjeraka. Prva serija je prodana u rekordnom vremenu. Cijena se kreće oko 92.000 američkih dolara.Jedno vrijeme nedostatak ov-om automobilskom otkriću bio je problem punjenja baterija i njihovo mijenjanje. Ali stručnjaci su riješili i taj nedostatak. Uporedo sa sve većom upotrebom elektromobila planiraju se instalirati takozva
TEHNOLOGIJA
59
Teslin automobile budućnostiTesla Motors proizvela automobil na električnu energiju
ne bandere za tankovanje. Već sada se u Americi u rasvjetne stupove ugrađuju priključci gdje će se moći u budućnosti puniti baterije ovakvih automobila. Također će postojati i stanice gdje će se moći uz pomoć robota promijeniti prazne baterije za svega nekoliko minuta odnosno iznajmiti nove baterije.“Tesla Roadster” je automobil iz 2025. godine čije postojanje opravdava nastojanje svjetske automobilske industrije da se smanji emisija stakleničkih plinova (CO2). Također se sve varijacije proizvođača automobila vrte oko smanjenja potrošnje nafte. Saobraćaj je definitivno jedan od neiscrpnih gutača nafte koje u budućnosti neće biti ni približno dovoljno. Zato je Teslin automobil na alternativni pogon nesumnjivo smjer u kojem treba ići cjelokupna autoindustrija.“Tesla Motors” najavila je u
skorije vrijeme još jedno automobilsko čudo, ali za širu upotrebu. Naime, do kraja 2011. godine, na tržištu bi mogli vidjeti porodični automobil na električ
ni pogon koji će se zvati “Bluestar”. On bi trebao biti u masovnoj proizvodnji jer se do tada najavljuje sve veći broj ljudi koji će se odlučiti za kupovinu i
korištenje ovakvih automobila. U svakom slučaju, autoindustrija treba nove modele, nova ekonomičnija riješenja, a “Tesla Roadster” je u tome nesumnjivo predvodnik! ●
60
l’abu
s d’al
cool
est d
ange
reux
pou
r la s
anté
à con
som
mer
avec
mod
érati
on -
Rob
e Diam
ant B
lanc
dedicace pur marlene:Mise en page 1 19/02/08 13:41 Page 3
61
Vesna O.
Vizija d. o. o. Brčko distrikt osnovana je 2002. godine. Bavi
se veleprodajom i maloprodajom kancelarijskog ma -terijala i školskog pribora, servisom i prodajom biro opreme, servisom i pr oda-jom uređaja za izradu do-kumenata iz programa kompanije Konica Minolta.Upošljava dvanaest radnika. O kvaliteti rada ove firme svjedoče mnogobrojne reference i klijenti, njih preko 400 velikih, srednjih i malih kompanija koje djeluju u BiH, od kojih možemo izdvojiti:
Vizija – Sve za kancelariju pod jednim krovom
Otvorenje novog objekta »Vizije« u srpskoj varoši u BrčkomVlada Brčko distrikta, Sku-pština Brčko distrikta, ProCredit Bank, d. o. o. Studenagrana Brčko, d. o. o. Bimal Brčko, d. o. o. Antunović Brčko, d. o. o. Mitrašević, d. o. o. Oris Brčko, JP Luka Brčko i još mnogi drugi.Vizija je nedavno dobila još jedno prodajno mjesto na veoma atraktivnoj lokaciji koja se nalazi u srpskoj va roši u Brčkom, odmah pr eko puta pruge. Objekat je impozantne veličine gdje može da se nađe veliki asortiman robe iz programa raznih proizvođača. Pored proizvoda Konica Minolte, slijedi sjajna ponuda
iz Espritove kolekcije proizvoda i još mnoge druge. Ako posjetite ovaj prodajni centar koji je započeo rad pod motom „Sve za kancelariju pod jednim krovom“ zaista ćete uštedjeti i vrijeme i novac, jer ćete na jednom mjestu pronaći sve što vam je potrebno.Ono što nema kod drugih, naći ćete u Viziji. Jer pored robe možete dobiti i poslije prodajnu podršku te kontinuiranu brigu i sve to uz mogućnost korištenja posebnih uslova plaćanja. Zatim ne zaboravite besplatnu dostavu na vašu adresu kao i brzu i kvalitetnu uslugu. ●
BUSINESS
Srđan ŠLJIVIĆ i Dragan MATIJEVIĆ - ZEKO
62
Ivo KOBAŠ
Mijo Abramović Mi rzo, legendarni trener NK
Korpar, bio je pun anegdota. Svoje doživljaje je znao i preuveličati, ali je to time bilo zanimljivije slušati. Ta ko je jednom u centru Grebnica, na Snogama, p-r i čao svoje momačke ava-nture, uz neizbježnu dozu karikiranja:„Jednom smo tako bili u Slavoniji, i svi momci odoše svojim curama, a ja se sa svojom nešto posvađao, i ostah sam. Mislim se: šta da činim, i sjetim se jedne što je ‘’trzala’’ na mene, te odlučim da idem do nje. Već je bilo pokasno, svjetla se pogasila, a ja oprezno pokucam na njen prozor. Jednom... Drugi put... Treći put – kad čujem ka
Petar ARANĐIĆ
U moje vrijeme djeca su se upisivala u školu na osnovu javnog poziva, koji je objavljivan negdje na seoskoj prodavnici, a u kojem je pisalo da roditelji djecu rođenu 1954. godine dovedu na upis u školu tog i tog dana, itd... inače – slijedi kazna.E, tako je jednog dana moj otac mene odveo da upiše u prvi razred os novne škole. Pošto tada nije bilo psihologa, pedagoga, logopeda i ostalih, to su prijem djece u školu vršile nekakve komisije sastavljene od dva do tri učitelja. Njihov je prvi zadatak bio da utvrde da li dijete ima sve organe (ruke, noge, oči, itd.). Kada su utvrdili da sam fizički kompletan, na red je došlo da vide da li znam da odgovorim na postavljena pitanja. I, krenula je serija vrlo teških pitanja.Prvo pitanje je bilo:
Prijemni ispitŠta ima tvoj otac od životinja?Sav sretan što znam odgovor na to pitanje, odgovorih:– Ima kravu, konja, svinje... Ima kokoši i nekoliko ovaca!Pošto su se uvjerili da znam govoriti, htjeli su da provjere da li sam i koliko pametan, pa mi postaviše pitanje:– A, gdje živi krava?Ja opet, presretan što pitanje nije teže, odgovorim:– U štali! A gdje bi drugo živjela?!E, onda se nađe neki učitelj iz te komisije koji je želio da još bolje vidi sa kakvim ‘’genijalcem’’ ima posla pa postavi najteže pitanje:–A šta radi krava u štali?Prosto uskliknem od sreće što znam odgovor i na ovo pitanje i, kao iz topa, odgovorim:– Balega!Svi su se nasmijali, a ja sam na temi ‘’Baleganje” uspješno položio prijemni ispit i upisao se u prvi razred osnovne škole. ●
Perica MIŠIĆ
Djed Juro Mišić iz Donjeg Hasića važio je za najhladnokrvnijeg čovjeka i razbibrigu u selu. U najtežim situacijama ostajao je mrtav hladan. Učestvovao je kao mladić u Prvom svjetskom ratu na strani Austrije. Kada je bio napadnut vlak negdje u Karpatima, iskačući iz G-vagona (goveđi vagon, vagon za prevoz stoke), zakačio je nosom na neku željeznu šipku i probio je hrskavicu nosa. Tadasnji “mesari” su mu nos djelimično pokrpali, ali je ostala rupa koja mu je trajno narušavala izgled i koju je stalno krpio najfinijim cigaret papirom. Duvan u listovima sam je sjekao, imao je za to
Od anjc!pribor, kožnu torbu, kutiju za duvan, kremen, masat i trud (osušena gljiva, koju je iskra nastala kresanjem željeznog masata o kremen-kamen palila) muštiklu i lulu. To je bio pravi užitak. Stariji ljudi u to vrijeme, čiji je tipičan predstavnik bio djed Juro, smatrali su da pušenje, iako tada još rijetkih, gotovih, kupovnih cigareta, lišava čovjeka pravog užitka i osjećaja finog šmeka prirodnog duvana. Kćer mu Jela udata u Tramošnicu u bogatu Zovkića ku
ću koja je gajila duvan, redovno ga je snabdjevala duvanom.
Jednog ljetnog dana djed Juro je išao volovskom zapregom da na nekoliko kilometara udaljenim Atovima uzore njivu. Padala je taj dan kiša i trud je podobro navlažio, a nakon naporna dana pri povratku kući apetit za jednom putničkom lulom duvana bio je nezadrživ. Upotrebljavajući svu svoju vještinu, umijeće i strpljenje starinskog puša
ča-meraklije, nije ipak cijelim putem, i pored nebrojeno pokušaja, uspio upaliti lulu. Pretpostavite samo koliko je to trajalo.
Baba Anđa, Jurina žena, čula je iz daleka škripu volovske zaprege i požurila je da otvori veliku kapiju. U trenutku kad je djed Juro već bio na kapiji, ljutito zahvati po ko zna koji put masatom po kremenu, ali, hoće se, ovaj puta uspješno. Varnica iskoči, potpali trud i za tili čas zadimi se i djedova lula. Duboko udahnu dim, otpuhnu, sijajući od sreće i zadovoljstva, jednom rukom prinese lulu ustima da je bolje raspali, a drugom zasuka brk, pa će ponosno babi: “Sveca mu, Anđo, - od anjc!” ●
ko ustaje i otvara prozor. Čim me spazi, poče, kao preplašeno i u pola glasa, da me grdi što sam se usudio buditi je tako kasno. Ali ja počinjem svoju priču, i ona već pomalo popušta. Sad priča kako trebamo biti tihi da nas otac ne čuje, a onda kao da se naglo sjeti:– Čekaj, kako si se ti uspio provući pored našeg psa?! Pa on je tako opasan da ni ptica ne može preletjeti, a kamoli čovjek ući, a da se ne oglasi, da ne napadne! Ako te primijeti, spasa ti nema!I mene štrecnu, preplašeno se osvrnuh oko sebe, ali nigdje psa ne vidim. Kad, osjetih nešto tvrdo pod nogom. Pogledam – a ono ja sve vrijeme stojim psu na repu!” ●
Opasan pas
RAZBIBRIGA
63
Vodoravno: 1. Ime i prezime najuspješnije odbojkašice Posavine, 14. Žensko ime, 15. Azijsko jelo od krabe, 16. Izgovor engleske riječi „new“, 17. Lična zamjenica, 19. Vrsta morske ribe (množina), 21. Vrsta morske ribe, 23. Vrsta književnog djela, 25. Lična zamjenica, 26. Hemijski element, 27. Nota solmizacije, 28. Grad u Trinidadu i Tobagu, 31. Veznik, 32. Pančevo, 33. Internet domen za Njemačku, 35. Samoglasnik, 36. Auto-oznaka za Luksemburg, 37. Dio riječi, 39. Koje se odnose na imenice, 43. Ljubazno oslovljavanje prema starijog gospođi, 45. Redni broj, 47. „Ja“ na francuskom jeziku, 48. Oznaka za ubrzanje zemljine gravitacije, 49. U redu. Slažem se. Sve je u redu., 50. Zemni gas, 52. Kategorija u boksu, 54. Viktoria, 55. Prvi klub za koji je igrala najpoznatija posavska odbojkašica, 57. Samoglasnik
Uspravno: 1. Vrsta zemlje, 2. Pripadnik oružanih snaga, 3. Bogatstvo, 4. Lična zamjenica, 5. Rok grupa iz New York-a, 6. Kineski kompozitor Dun, 7. Australija, 8. Zloglasna njemačka jedinica iz II svjetskog rata, 9. Mjerna jedinica za 12 komada, 10. Operno muzičko djelo, 11. Statua, 12. Posjedovati, 13. Turski naziv za podnu prostirku, 18. International Energy Agency, 20. Četrnaesto slovo u abecedi, 22. Ujedinjeno kraljevstvo, 24. Međunarodna oznaka za jug, 27. Lažov, 29. Dlakav, 30. Brzi muzički stav,
Indikacija: Osvojila bronzanu medalju na olimpijskim igrama u Maroku – Kazablanka 1983. godine.
32. Požarevac, 33. Indijanski signali za komunikaciju, 34. Četvrta svjetska produkcijska kuća, 38. Životinje koje pljuju, 40.
Španija, 41. Software Engineering Process Office, 42. Petnaesto slovo abecede, 43. Uzgoj domaćih životinja, 44. Evropska ko
KRIŽALJKAmisija, 46. Američki savez glumaca osnovan 1933., 51. Skraćenica za elektro, 52. Oznaka za Polietilen, 53. Italija
SUDOKU ● SUDOKU ● SUDOKU
RAZBIBRIGA
64
Krajem 80-ih godina dvadesetog stoljeća (za nas prekasno), sve
više se počelo shvaćati da je religija nezaobilazan faktor u uspostavljanju funkcionalnog društva i države i iznad svega trajnog mira. Mir ne počiva samo na pergamenama koje prenose političke odluke i do-govore, nego mnogo više u srcima i glavama ljudi. Do uma i osjećaja ljudi može se doći vrlo brzo preko pomodnih, a u biti efemernih ideologija ili dugovjekih religija, utemeljenih na Božjima objavama. Te božanske objave se up-risutnjuju molitvama (u če nji-ma) onom Stvoritelju koji ih
Monoteističko troglasjeOd hiljadugodišnje kakofonije do početne eufonije
Marko T. ORŠOLIĆ[email protected]
pape Ivana Pavla II izgovorene tom prigodom.Ovi svjetski procesi imaju i u BiH neke stidljive odjeke (Multireligijsko vijeće vjersk-ih poglavara i neke ne vladine organizacije), ali nisu ni blizu onoga što je nužno da bi monoteističke religije: judaizam, kršćanstvo (u pravoslavnom i katoličkom obliku) i islam bile dio onog društvenog, kohezivnog tkiva koje je nužno za održavanje BiH kao države i društva. Riječi jednog franjevca iz 19. stoljeća još su uvijek aktualne: “To vjera prava nije koja diobe među nas sije, jer vjera prava sjedinjava”.Nas još uvijek pritišću i te ško opterećuju oni hiljadugodišnji tradicionalizmi i konzervativizmi koje je opisao kardinal Koenig 1993. godine na jednoj konferenciji u Beču:“Pripada nesporazumima ko-ji opterećuju cijelo čovječanstvo i cijeli svijet, činjenica da
tri monoteističke religije – judaizam, kršćanstvo i islam –su postale neprijateljske preko historijskih nesporazuma i predrasuda i da su ispunjene i posvađane radikalnim nepovjerenjima. Tragično je i teško shvatljivo da ove religije, usprskos svog fundamentalnog vjerovanja u jednog Abrahamovog Boga, su se raspale i čak jedna drugoj suprotstavile. Tragično je da ove tri, striktno monoteističke religije – za ovo nema paralele u historiji religija cijelog čovječanstva – još uvijek ne uviđaju svoju zajedničku bazu.”Ova hiljadugodišnja kakofonija monoteističkih religija: judaizma, kršćanstva i islama, danas se povezuje sa raznoraznim ideologijama, iskorištava i zloupotrebljava od sinova i kćeri nepravednog svijeta i nanosi ogromnu štetu čovječanstvu, umjesto da mu pruži, prijeko potrebne, nadu i mir. ●
- PREMIKSI -
Ekskluzivni distributer za BiH
Tel.: + 387 (0) 49 216 526 • Fax: + 387 (0) 49 216 029
www.ibeka.com
d.o.o.MEGAMARKET INTERNACIONAL
je poslao. Ali, Bog je dao čovjeku i razum (po njemu mu je sličan), pa objavljene istine treba pokušati interpretirati i shvatiti sa aspekta njihove globalne dimenzije i univerzalističkog znanja. Ta je objava, svakako judeo – kršćansko – islamska, po vlastitom samo shvaćanju dana cijelom čovječastvu, jednom i zauvijek. Tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća se ta činjenica teološki počinje sve više elaborirati i u religijskoj praksi primjenjivati.U tom smislu je prekretnica posjet pape Ivana Pavla II 1986. židovskoj sinangogi i 2000. godine islamskoj džamiji, te molitva za mir predstavnika svih religija svijeta u Asizu, rodnom mjestu sv. Franje, 1986. godine. “Svi vjerujući ljudi su obavezni na mir preko promjene samoga sebe kroz duh pomirenja i služenja pravdi, a ovo se postiže molitvom i meditacijom”, riječi su
SELO
3
SELO
4
SADRŽAJ