1. Naslov originala ET-TIBBUN-NEBEVI Autor lbn-Kajjim ei-Devzi Naslov izvornika MEDICINE OF THE PROPHET Urednik i prireiva Muhammed ei-Akili POSLANIKOVA MEDICINA Sengleskog na bosanski preveo: Muhidin Hadiahmetovi Izdava Korektura LIBRIS d.o.o. Antuna Hangija 115 Devad Hodi Za izdavaa: Sarajevo, Lektura i korektura Said KATICA tel/fax: 033 655 687 Omer RESULOVI Biblioteka e-mail: libris@bih.net.ba. Tehniko ureenje, desig i DTP ILM Samir Kamenja l Edin Junuzovi BaskJ ve Cilt Derya Mucellit San. ve Tic. Ltd. ~ti. Maltepe Mah. Litros Yolu Fatih San. Sit. No: 12/80 Topkaptl Z.Burnu - ist. Tel: +90 212 501 02 72 Fax: +90 212 480 09 14 E-mail: deryamucellit@hotmail.com Libris d.o.o Ti-i.rkiye i~erlsinde temsllcisi bulunmamaktadtr. Sarajevo, 2001./1422.h.g. Rjeenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta FBiH br. 02 15-6730/01 od 31.10.2001. godine, a u skladu sa Zakonom o porezu na promet proizvoda i usluga Slubeni list br. 5/95. lan 19. taka 12. ovaj proizvod je osloboen poreza na promet.

2. Ibn-Kajjim el-Devzi POSLANIKOVA MEDICINA S engleskog na bosanski preveo Muhidin Hadiahmetovi 3. ISBN 9958-9516-6-5 4. Predgovor bosanskom izdanju Knjiga Poslanikova medicina (Et-tibbun-nehevi) lbn-Kajjima el Devzije predstavlja kapitalno djelo klasine islamske kulture. Zapravo radi se o knjizi sadranoj u ivotnom djelu ovog velikog islamskog uenjaka, koje nosi naslov Zad el-Mead (Priprema za dan povratka). Cjelokupni manuskript ovog djela prvi put je tampan u Indiji 1897. Godine. U ovom djelu lbn-Kjjim el-Devzi se bavi Poslanikovim ivotopisom (sira), islamskim pravom (Jikh) i islamskom tradicijom (hadis). jedna od knjiga ovog obimnog djela bavi se Poslanikovom medicinom. lbn-Kajjim el-Devzi je roen u Damasku 1292. (69 1. hidretske) godine. Umro je u Damasku 1350. godine, u pedesetdevetoj godini ivota. ivio je, obrazovao se i djelovao u jednom od, u to vrijeme, najznaajnijih centara islamske duhovnosti. U Damasku je u svojoj islamskoj obnoviteljskoj intelektualnoj misiji djelovao veliki muslimanski genij lbn-Tejmijje. lbn-Kajjim el-Devzi je uz poznatog mufessira Ibn KesiTa bio najistaknutiji uenik lbn-Tejmijje. lbn-Kajjim el-Devzi je, kao i njegov veliki uitelj lbn-Tejmijje u svom intelektualnom angaamanu i naunom radu bio usredotoen na odbranu tradicionalne islamske uenosti i misaonosti pred sve veim uplivom grke filozofije u vjersku misao islama. Otuda su najvanija podruja zanimanja lbn-Kajjima ei-Devzijje hadis, fikh, tefsir i ahlak. Otkuda, meutim, zanimanje lbn-Kajjima el Devzijje za medicinu? U emu je znaaj njegovog djela Poslanikova medicina (Et tibbun-nebevi)? Muslimansko bavljenje medicinom u klasinom razdoblju islamske kulture predstavlja jednu od najkarakteristinijih odrednica islamske duhovnosti. Ne radi se samo o tome da su se muslimani s fascinantnom intelektualnom radoznlou vrlo rano u svojoj povijesti susreli s medicinskim znanjima Indije, Perzije, Rima, Grke i Sirije. Kulturni poduhvat koji je izvela Kua mudrosti (Daru-l-hikma) u Bagdadu, u devetom i desetom stoljeu, jedinstven je u povijesti. U ovoj jedinstvenoj naunoj i prevodilakoj instituciji koju je osnovao abasijski haJifa El-Memun prevodilaku kolu predvodio je lijenik i filozof Hunejn ibn-lshak. Tako su potaknuti kasniji grandiozni uinci i dostignua u medicini koja su postigli veliki muslimanski umovi kao to su El-Kindi, El-Farabi, Ibn-Sina, Er-Razi i mnogi drugi. 5 l 5. Naglaeno zanimanje za medicinu u klasinoj islamskoj duhovnosti utemeljeno je na islamskom uenju da ljudski ivot na ovome svijetu predstavlja vrijednost koju valja uvati i njegovati. Islamska poruka ovjeku ne sastoji se u tome da se ivot na ovome svijetu zanemari. U mjeri u kojoj je ivot na ovome svijetu vaan i vrijedan valja posvetiti panju i ~elesnom zdravlju ljudi, odnosno medicini kao nauci i praksi. S druge strane, ~elesno zdravlje povezano je sa duevnim zdravljem i duhovnom snagom. Srea, uspjeh i spas nalaze se u estaholokoj perspektivi. lbn-Kajjim el-Devzi Allahovog Poslanika, a.s., doivljava i razumijeva kao prenositelja Objave koja je lijek za ljude. Poslanikov Sunnet najbolja je praktina primjena tog Lijeka. Zato on pie knj~gu Poslanikova medicina. Vanost Poslanikove medicine lbn-Kajjima el-Devzijje je viestruka. Objavljivanje Poslanikove medicine na naem jeziku predstavlja znaajan doprinos prouavanju i upoznavanju Poslanikovog ivota, njegove poslanike misije i njegovog Sunneta. Ovo nas djelo u prvom redu upoznaje s jednim znaajnim aspektom Poslanikova ivota koji je u naoj hadiskoj literaturi do sada bio nedovoljno poznat. U tom smislu prevoenje i objavljivanje Poslanikove medicine lbn-Kajjima el-Devzijje karakterizira pobonost i metafiziko razumijevanje svijeta i ivota, s jedne strane, i naglaena humanistika crta u razumijevanju svrhe i smisla ljudskog ivota na ovome svijetu, s druge strane. Poslanikova medicina predstavlja djelo koje je znaajno i za historiju medicinskih nauka u islamskoj kulturi i civilizaciji. I konano, Poslanikova medicina predstavlja znaajan praktini prirunik za svakog muslimana. U njemu se moe nai mnogo uputa praktine naravi u pogledu slijeenja Poslanika u stvarima vjere, morala, duevnog i ~elesnog zdravlja, lijeenja Kur'anom i ibadetom, tradicionalnog lijeenja prirodnim lijekovima, travama, hranom, itd. U najkraem, prevoenje i objavljivanje Poslanikove medicine Ibn-Kajjima el Devzijje predstavlja znaajan nauni, prevodilaki i izdavaki poduhvat. Radi se o djelu koje ima prvorazrednu vanost za nae upoznavanje sa Poslanikom, s klasinim islamskim miljenjem, s historijom medicine u islamskoj kulturi i civilizaciji, s tradicionalnom medicinom i tradicionalnim lijeenjem. Knjizi e se obradovati oni koji se bave hadisom, povijeu islamskog miljenja, islamskom kulturom i civilizacijom, povijeu medicine i tradicionalnom medicinom kao i svi oni koji nastoje u svom praktinom i svakodnevnom ivotu slijediti upute, savjete i preporuke Allahovog Poslanika Muhammeda, alejhisselam. Devad Hodi 6 6. Biografija imama lbn-Kajjima el-Devzija 1292-1350. g. Zove se Muhammed ibn Ebu-Bekr ibn Ejjub ibn Sa'ad el-Damaski, nazvan po ocu kao Ehu-Abdullah emsud-Din, poznat je kao Ibn Kajjim el-Devzi. Roen je u Damasku, Siriji 1292. godine (691 g. po H.), a uio je pred svojim ocem, koji je bio lokalni polaznik (ar. Kajjim) u koli E l-Devzija. Kasnije, on je nastavio svoju potragu za znanjem kod glasovitih uitelja i skolastiara svog doba, podjednako kao to je prouavao djela i uenja sufijskih ejhova tog doba. Njegovo obrazovanje baziralo se na islamskoj jurisprudenciji (ar. fikh), teologiji i hadisu. Konano u svojoj potrazi za znanjem pridruio se halki imama Ibn Tejmije ( 1262-1329. g.). On ga je u svom drutvu smatrao za najblieg (najprijaznijeg) uenika i sljedbenika, a on je kasnije postao njegov nasljednik. Ibn Kajjim bio je sran u svojoj privrenosti svom uitelju i bio je izvrstan uenik i nasljednikvelikog islamskog uenjaka imama Tekijjuddina ibn-Tejmije. On je branio njegove vjerske stavove i pristupe, a sabrao je i izdao veinu njegovih djela i, to je najvanije, zastupao je isto miljenje kao i njegov uitelj. Zbog njihovog opaanja i miljenja, obojica, i uitelj i uenik bili su nepravedno osueni, mueni i poniavani u javnosti od tadanjih lokalnih autoriteta. Bili su zatvoreni u istoj eliji, dok su ostali sljedbenici drani odvojeno u Damaskom centralnom zatvoru, koji jejo do danas ostao poznat kao El-Kal'a. Meu pritvorenim sljedbenicima takoer je bio i mladi po imenu lbn-Kesir ( 1302-1375. g.), koji je kasnije postao najpoznatiji islamski uenjak i autor najopsenijeg tefsira Kur'ana "Tefsir Ibn-Kesir". Nakon smrti imama lbn-Tejmije, njegovi su sljedbenici puteni iz zatvora, a imam Ibn-Kajjim el-Devzi nastavio je svoje kolovanje, a drao je predavanja i asove za svoje vlastite uenike. lbn-Devzi poduavao je fikh u koli "Al-Sadrijja" u Damasku, prije nego to je preuzeo dunost upravitelja kole Devzija za dui period. Veina njegovih djela bile su kompilacije , meutim i on je sam napisao nekoliko djela, a njegovi originalni manuskripti se danas uvaju u centralnoj biblioteci u Damasku. Zapravo, smatrano je au i privilegijom uiti u ovoj haJki. Meu poznatim islamskim skolastiarima koji su uili od njega u ovoj haJki vano je spomenuti Ibn Abd el-Hadija 7 l 7. (1305-1345. g.), lbn-Redaba (1337-1396. g.) i ostale koji su esto posjeivali njegove halke i traili njegovo prisustvo kao to je imam lbn-Kesir. Veina skolastiara tog vremena priznali su autorovu izvrsnost i dubokoumno poznavanje tumaenja Kur'ana, tefsira hadisa i teologije. Njegovo opirno znanje ish vatanje tefsira Kur'ana prevazilazilo je ak i neke poznate teologe u historiji islama. lbn-Kesir govorio je o njemu u svojoj knjizi "Al-Bidaja va'-Nihaja": "On je najprijazniji i dobra srca, nikada nikome nije zavidio, nikada nikoga nije povrijedio, nikada nije prema bilo kome donio predrasudu, a ja sam mu bio najblii njegovom srcu. Nadalje, ne poznajem nikoga ko je odaniji u ibadetu od njega u nae doba." Slino miljenje o njemu takoer je iznio i Ibn-Hidr. lbn-Kajjim opskrbio se znanjem iz svih grana islamske nauke, a posebno je bio poznat i hvaljen po svojim komentarima. Hafiz Ibn-Redab govorio je o svom uitelju sljedee: "Bio je potpuni uenjak u oblasti islamske nauke, a niko mu nije mogao konkurisati u njegovom dubokoumnom razumijevanju Kur'ana i Hadisa, njegova tumaenja bila su jedinstvena (unikatna) u besprijekornosti." lbn-Redab prenio je da je njegov uitelj lbn-Kajjim el-Devzi uio hadis od el-ahab el-Nabulsija, Kadi Tekijjuddin Sulejmana i Fatime bint Devhar, izmeu ostalih. Za vrijeme njegovog ranog uenikog perioda imam lbn-Kajjim traio je drutvo veine ejhova njegovog doba, a posebno je bio struan u tumaenju hanbeli jskog mezheba. Njegov duhovni ivot Imam Ibn Kajjim ei-Devzi bio je sran i postojan vjernik. Provodio je duge sate u nonom namazu, bio je u neprekidnom stanju zikra, a bio je poznat po produenim seddama. Na njegovom licu mogao se vidjeti jasan znak pobonosti i neprekidnog molenja Allahove nagrade i okrilja. Za vrijeme njegovog pritvora u EI-Kal'a zatvoru u Damasku, redovno je uio Kur'an i prouavao njegova znaenja. lbn-Redab je zabiljeio da je za vrijeme tog perioda povuenosti on postigao veliki duhovni uspjeh, podjednako dobro kao to je razvio veliku analitiku mudrost; znanje i razumijevanje poslanikovih hadisa. Nakon njegovog putanja na slobodu, obavio je had nekoliko puta, a ponekad bi ostajao u Meki dui vremenski period zbog molitvi i tavaAjenja Kabe. l 8 8. Njegova djela El-Nu'man el-Alusi ei-Bagdadi jejednom rekao: "Njegova su tumaenja jedinst vena u besprijekornosti." Poznati islamski uenjak el-Zehebi jejednom rekao o njemu: "On je dao veliku pozornost detaljima i odnosu hadisa. "Nadalje, ejh Burhan el-Din ei-Zari' govorio je o njemu: "Niko nije bio takav poznavalac (niko nije imao takvu spoznaju) kao to je bio lbn-Kajjim u svoje vrijeme." Doprinosi imama Ibn Kajjima ei-Devzija islamskoj znanosti vrlo su obimni, a oni se posebno odnose na komentare Kur'ana, i shvatanje i analizu H adisa (ar. Fikh-u Sunna). On je pored svojih vlastitih djela, sastavio veliki broj studija ukljuujui: Tahzib Sunen Ebi-Davud (Ispravak Sunena od Ebu-Davuda); EI-Kalem ei-Tejjib ve al-1rnel el-Salih (Bit Allahovih rijei i djela); Komentari na knjigu ejha Abdullaha ei-Ensarije: Menazil-u Sa'irin (Stanja Tragaa), koja se smatra epitomom znanja sufijskih knjiga i Zad el-Me'ad (Pripremanje za Dan povratka), iz kog je i ova knjiga o Poslanikovoj medicini izvaena, pored ostalih manuskripata koji su umnoeni njegovom rukom, a koji se uvaju u centralnoj biblioteci u Damasku u Siriji. lbn-Kajjim vidio je svog uitelja Tekijjuddina ibn Tejmijja neposredno nakon njegove smrtiu svom snu, i pitao ga je o tome ta je Allah rezervisao za njega u ivotu poslije smrti. lbn-Tejmijje je zamijetio da njegov uenik ima uzvieno stanje koje nadmauje stanja mnogih poznatih ejhova, i potom je dodao: "Ti si gotovo dostigao nae prisustvo, tvoje stanje jednako je stanju lbn-Kuzejmea." Ibn Kajjim el-Devzi preselioje na ahiret u gradu Damasku, 1350. godine, u pedeset devetoj godini ivota, a ukopan je pored svog oca na tamonjem groblju El-Sagir. Sa imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog "Gospodaru na, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraamo i Tebi emo se vratiti." (Kur'an, 60:4) Gospodaru moj, inim ovo djelo iz ljubavi prema Tebi, T vojoj objavljenoj vjeri islamu i T vojim iskrenim robovima, da budem svjedokom univerzalnosti, cjelokupnosti, sveobuhvatnosti i istinitosti T vojih rijei koje si objavio Svom posljednjem poslaniku Mu hammedu, s.a.v.s., T vojim poslanicima prije njega i T vojim odabranim robovima! Gospodaru moj, uini ovo djelo mojim malim korakom pribliavanja Tebi i uini ga jednim od naina postizanja Tvog zadovoljstva, T voje milosti i T voje zatite! Gospodaru moj, sauvaj me od nepohvalnih osobina koje su Tebi mrske, a koje se mogu javiti kao posljedica djela mojih, jezika, uma, oka i srca mog, jer si me stv01io kao "nejako bie", pa ako mi Ti ne pomogne, ko je taj koji mi moe osim Tebe pomoi?! 9 l 9. Gospodaru moj, Ti poznaje srce moje i um moj, i ono to oni taje bolje od mene samoga, pa Te usrdno i ponizno molim da ih oisti od neistoa i da u njima nastani islam i sve ono to on sa sobom nosil Gospodaru moj, uini moj nefs smirenim u T vojoj blizini i uini da budem zado voljan to mi je islam vjera! Gospodaru moj, Ti poznaje namjere djela mojih, pa T e stoga molim da me ne optereuje preko mogunosti mojih onime to bi moglo umanjiti ili skriti moju vjeru u Tebe! Gospodaru moj, podari mi imana, snage, odlunosti, pameti i mudrosti da se borim i zalaem za T voju vjeru islam za vrijeme cjelokupnog moga boravka na ovom prolaznom svijetu, protiv onih koji su sa Pravog puta zalutali, protiv onih to su protiv sebe T voju srdbu i T voj gnijev izazvali, protiv svih onih koji nastoje da unite islam i muslimane, i pomozi mi protiv naroda koji ne vjeruje! "A uspjeh moj zavisi samo od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraam!" (Kur'an, ll:88) Hvaljen neka je AJiah, Gospodar, opskrbitelj i odravatelj univerzuma. Svjedoim da nema boga osim Allaha, da je samo On Gospodar i da On nema partnera, i svjedoim da je M uhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Poslanikova medicina, koja je u o~oj knjizi predstavljena odnosi se kako na duevne tako i na fizike aspekte zdravlja. Zapravo, Poslanikova medicina se samo moe shvatiti u svjetlu Kur'ana i sunneta, i nikako drugaije. Kao to je to ranije izneseno, analitike studije i skolastiarska tumaenja i interpre tacije imama Ibn-Kajjima ei-Devzijja jedinstveni su. Oni potvruju bogatstvo njegovog duhovnog razumijevanja i njegovo detaljno poznavanjemetafizike, kosmologije i filozofije. Nadalje, oni su takoer rezultat njegovog, temeljitog znanja arapskog jezika, detaljnog prouavanja historijskih prilika i razmiljanja zabiljeene od samog autora, uz opirno poznavanje djelovanja priznatih islamskih pravnika, lijenika i. naunika 14-og vijeka. Djelo imama lbn-Kajjima takoer baca svjetlo na razliite kole miljenja. Op stanak ovakvog uspjenog metoda lijeenja bolesti koji traje preko hiljadu i etiri stotine godina dokazuje da u njemu postoje mnogi ispravni naini medicinskog tretmana koji su danas primjenljivi u teoriji i praksi. l 10 10. Predgovor 1. Njegovo doba Sastavlja originalnog djela imam lbn-Kajjim el-Devzi (1292-1350. g.), odrastao je u Damasku, Siriji, u etrnaestom stoljeu u vrijeme velikih socijalnih, politikih, ekonomskih ivjerskih previranja. Toje razdoblje takoer odreeno upoznavan jem iu~ecajem grke filozofije meu ostalim kolama miljenja. Za vrijeme tog razdoblja ljudska odanost i vjera u Allaha Svemogueg, njihova pokornost Njegovim zakonima i njihova iskrenost u slijeenju Njegovog blagoslovljenog Poslanika, s.a.v.s., stavljeni su na ozbiljna iskuenja. Historija biljei da je pokret za pono~o oivljavanje islamske duhovnosti vodio Mevlana Delaluddin el-Rumi (1207-1273. g.), poznati islamski skolastiar i sufija koji je ivio u dananjoj Turskoj. Blagoslovi togperioda takoe ukljuuju slijeenje poznatih ejhova, imama iduhovnih voa, od kojih su mnogi ivjeli u Damasku. Svi zajedno, oni su igrali glavnu ulogu u ponovnom oivljavanju duhovnosti, a njihova su djela postigla to da su postala integralni dio muslimanskog shvatanja. Ova su djela izlazila svakih nekoliko godina i ostala su do dana dananjeg kao granini kamen islamskih odnosa. Meu poznatim uenjacima tog doba vano je spomenuti imama lbn-Tejmijja, imama lbn-Kesira, El-Hafiz ibn Redaba, Ibn Ahd el-Hadija i ostale. Ovisu uenjaci, izmeu ostalih, imalijednu namjeru, a njihova je borba bila usmjer ena da odgovori silovitom nasrtaju stranih filozofija i umjetnosti koje su bujale u to doba, i protiv njihovog bespogovomog prihvatanja 'u slabim i nekritikim umovima mladih muslimana. Cilj ovih istinski uenih ejhova bilo je takoer vaan u ponovnom uspostavljanju i potvrivanju kamena temeljca skolastike islamske teologije (ar. '!lm al-Kelam), nauke osvjedoenog kredibiliteta iasti (ar. T ezkija) i naina primjenjivanja razboritosti pravosnane islamske odluke (ar. Ihsan). Zapravo, ove temeljne perspektive igrale su glavnu ulogu u ponovnom uspostavljanju ispravnog razumijevanja uzviene islamske poruke kao to je to u~elotvoreno i promiljeno od Allahovog poslanika Mu hammeda, s.a.v.s. Prema tome, djela su ovih uenjaka ostala do dananjegdana glavnim izvorima tumaenja ispravnog razumijevanja islama (ar. fikh). ll l 11. 2. O djelu "Priprema za dan povratka" Originalni je spis naslovljen kao Zad el-Me'ad fi Huda hair al-'ldad (Priprema za Dan povratka na nain kako je uputio najbolji od svih Allahovih stvorenja). Djelo je sastavio imam lbn-Kajjim el-Devzi. Cjelokupni je manuskript prvobitno bio tampan u Indiji 1897. g., a potom u Egiptu 1923. g., dok je tree izdanje izalo u Halepu, Siriji 1927. g. Cjelokupno djelo nas precizno upoznaje sa Poslanikovom praksom do u najistananije detalje, preko prenesenih objanjenja i zabiljeki. Ono takoer obrauje svaki aspekt Poslanikovog ivota ukljuujui obiaje, Hadis, djela i odluke. Djelo takoer odslikava izvanredni u~ecaj Poslanikovih hadisa, primjera i upute, a i njihovu duhovnu, psiholoku, etiku, socio-kulturnu i ekonomsku ulogu u ivotu muslimana, podjednako kao i njihov utiecaj na druge kulture. Djelo obuhvata kompletan sistematski rad djela imama lbn-Kajjima. Ono se bavi Poslanikovim ivotopisom (ar. sira), Poslanikovim sunnetom i islamskim pravom (ar. fikh), i u jednom od njegovih poglavlja ono se bavi tumaenjem medicinskih savjeta datih od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Zapravo, djelo je pregled islamske nauke u komparativnim poslanikim uenjima, a u krugovima islamskih skolastiara po svojoj vrijednosti nalazi se odmah iza knjige lhja' 'ulum el-Din (Ponovno buenje islamske nauke) od imama Ebu-Hamida el-Gazalija ( l058 - l Ill . g.). Mistini i poboni imam Abdullah el-Gaznavi rekao je u svojoj biografiji imama Ibn el-Kajjima da je on (lbn-Kajjim) uobiavao redovno moliti: "O Najmilostiviji i Samilosni Gospodaru, pomozi mi da zavrim ovu knjigu i naini je najboljim od svih mojih djela i pripremom za Dan povratka."1 3. Sr znanja i slijeenje Poslanikove, s.a.v.s., upute Allah Svemogui kae: "Ono to vam Poslanik kao nagradu da, lo uzmite, a ono to vam zabrani, ostavile." (Kur'an, 59:7) Imam je Buhari (809-869. g.) jednom rekao: "Znanje mora biti postignuto prije nego to se rijei izgovore, i prije nego to se djela preduzmu. Ovo je stoga to je Svemogui Allah rekao: "Znaj da nema boga osim Allaha." (Kur'an, 47:19) Prema tome, Allah Svemogui zapoeo je sa poduavanjem Njegovog Poslanika da on spozna znanje kao izvor razumijevanja i mudrosti, i kao pokretaa duhovnog 1 Nuzhat-ul Havatir, A El-Gaznavi; Afganistan l 12 12. i materijalnog napredovanja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Uenjaci su nasljednici poslanika."2 Ovaj hadis je takoer potvren u Objavi: "Mi emo uiniti da Knjigu poslije naslijede oni Nai robovi koje Mi izaberemo." (Kur'an, 35:32) Govorei o Dennetu kao konanoj nagradi za vjernike, On kae: "/ koji molitve svoje na vrijeme obavljaju-oni su dostojni nasljednici", (Kur'an, 23: l0). On takoer kae: ''Ali ih samo ueni shvaaju." (Kur'an, 29:43) Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Kada Allah Svemogui odlui unaprijediti Svog roba, On mu dadne ispravno razumijevanje. Zapravo, znanje mora biti uzgajana." Ibn-Abbas, r.a., rekao je: "Postanite dobri, imajte strpljenje i budite ueni." Dobri (ar. rabbanijjun - n. Rabb, adj. terbija, odgajanje, odgoj) takoer se tumai u znaenju da vjerski uenjaci moraju poduavati ljude temeljnim znanjem prije prelaenja na ono sloenije. Prema tome, znanje je stup vjere, karta puta tragaa i utemeljenje ispravnog slijeenja istinskog oboavanja. Upoznavanje sa islamskom medicinom l . Kratka historija Znanje o medicini rairilo se islamskim halifatom izmeu pada Rimske imperije u 5-om vijeku i evropske renesanse, takoer u 15-om vijeku. Ipak, bujanje islamskih medicinskih institucija je poelo za vrijeme 9-og vijeka i podudara se sa zlatnim dobom Abasidskog halifata na istoku (749-1258. g.). Ovo je more znanja koje je teklo gotovo etiri vijeka kasnije zaustavljeno od Mon golske invazije na istoni halifat i propadanja zapadnog halifata u paniji. Tradicionalna islamska medicina jeste visoko eklektina, a izgraena je na ranijem medicinskom znanju, ukljuujui tu indijsko, perzijsko, rimsko, grko i sirijska znanje. Inicijalna faza razvoja islamske medicine koncentrisala se na prevoenje grkih, perzijskih i nestorijanskih djela na arapski jezik. Ovaj je period poznat pod nazivom Medresetu urrah el-lgrikiiiin (kola komentatora grkih djela), iji su uenjaci su uglavnom prevodili sva grka djela o medicini i nauci. Zapravo, muslimani su zasluni za ouvanje mnogih djela Galena i Hipokrata, izmeu ostalih, i Evropa se po prvi put upoznala sa grkom medicinom preko arapskih prijevoda. U sljedeoj faz.i brz.og s~ecanja grkih i perzijskih nauka, nova generacija mus limanskih naunika izala je sa njihovim autentinim (originalnim) konceptima i 2 Preneseno u Buharijevom "Sahihu". 13 l 13. doprinosima u medicini a djela ovakvih skolastiara kao to su Ibn-Sina el-Razi, (Avicena) i ostali dominirala su evropskim medicinskim kolama nekoliko vijekova. Abasidski halifa M a'mun preduzeo je gigantski korak u smjeru uspostavljanja odjeljaka za prevoenje i medicinskih kola kada je on ustanovio Darel-Hikma (Dom za lijeenje) u Bagdadu. Ova je glavna institucija sadravala kolu za prevoenje koju je vodio lijenik i filozof Hunejn ibn lshak el-'Ibadi (81 0-873. g.), koji je takoer obavljao dunost glavnog prevodioca u to vrijeme a, sluajno, on je bio sin farmaceuta iz grada Hire u Iraku. Ove su medicinske kole ustanovile bazu medicinske prakse u to doba i u mnogome su pridonijele inovacijama u medicinskim svrhama, ambulantnoj brizi za pacijentom i mobilnim klinikama. Meu ovim kolama i bolnicama, najvea i najpoznatijaje bila El-Nuri bolnica, u Damasku ( 1160. g.), koja je ostala aktivna gotovo tri stotine godina, i Mensuri, bolnica u Kairu, Egipat ( 1276. g.). Jedno vrijeme, Bagdad je imao blizu 600 bolnica, dok je Kordoba u paniji imala vie od 500. Najvee su bolnice imale biblioteke, vana mbulantne klinike i medicinske kole. Ove su bolnice radile sa pomnim istraivanjem razdvajanja pacijenata sa vruicama ili zaraznim bolestima, podjednako kao i mentalno poremeenim. Medicinsko je obrazovanje prenoeno od ovih bolnica. Studenti su tamo traili teoretsko i praktino obrazovanje, a poznati lijenici i hirurzi birani su da slue u ovim bolnicama. Mensuri bolnica bila je prva bolnica koja je njegovala nauku, uenje i socijalnu skrb. Ona je razdvojila tienike na ene, djecu i one koji se oporavljaju, tienike oboljele od specifinih bolesti, produenu historiju bolesti i vanambulantne klinike. Kao dodatak tome, postojale su manje biblioteke i privatne zbirke od kojih su sve sadravale ne manje od po 1OOOOO knjiga. Ove su biblioteke sadravale medi cinska djela, pored ostalih naunih djela kao to su ona iz. astronomije, hemije, geometrije, filozofije i drugih grana. U to doba, istoni i zapadni glavni grad halifata postali su centri civilizacije, a medicinske institucije i nauno-istraivaki rad su bili finansirani od drave. Islamski su lijenici isticali u svojim predavanjima kako kliniku tako i bazinu medicinu. Od studenata medicine zahtijevalo se da budu obrazovani u pogledu temeljnih nauka i da imaju odgovarajue znanje iz djela autoriteta medicine kao to su to Galen, Hipokrat i El-Zabravi, izmeu ostalih. Medicinsko je znanje bilo sastavljeno u zbirku napismeno, tako da su kliniki testovi mogli biti obrazlagani do odreene granice, a studenti su ispitivani u temeljnim naukama. Samo onima koji bi proli dalje bilo je doputeno polagati klinike testove, a potvrda u medicini zahtijevala je odgovarajue znanje iz oba podruja. Abasidski halifa El-Muktadir (umro 908. g.) zahtijevao je od poznatog lijenika 14 14. Sunnena ibn Sabita (umro 976. g.) da ispita sve lijenike i potvrde onih koji su se tek kvalificirali za medicinsku praksu. Ipak, vijee lijenika i poznati lijenici bili su izuzeti. Islamski su naunici takoer poboljali iusam ilifarmakologiju i herniju. Oni su opisali mnoge nove lijekove kao to su sena, kamfor, mukatovorah, klinii, itd., a koristili su nova otapala, za lijekove kao to su ruina voda i voda narane. Takoer su koristili aldehide, alkohol i ostala otapala podjednako kao to su usamili metode testiranja istoe metala i hemikalija. Njihovo istrajavanjeu traenju metoda pretvaranja metala u zlato rezultiralo je otkriem nekoliko hemikalija kao to su kiseli metali, antimon, bizmut, amonijak ijedinjenja ive. Arapskerijei kao alkohol (ar. kuhuV, sirup (ar. urub) iostali, nairoko su koritene. Temeljni hemijski procesi, ukJjuujui destilaciju, kristalizaciju i sublimaciju su isto tako otkriveni. Takoer je poznato da su islamski lijenici koristili cannabis sativa indica-u (ar. kunnab hindi; haiatul kaifJ kao anestetik, a postoje naznake da su bili upoznati sa inhalacijom pri primjeni anestezije. Djelo EI-Kindija o metodu propisivanja i tano odreene doziranosti lijekova dobro je poznato. On je primijenio zakon geometrijske progresije u propisivanju lijekova. I konano, glas o Muhammedu ibn Abdullahu ei A'atu iz Mosula u Iraku kao vrsnom poznavaocu medicine i farmakologije je doveo studente iz dale.kih i bliih gradova da uju njegova predavanja. 2. Muslimanski doprinos u medicini Meu poznatim lijenicima istonog halifata pod upravom Abasida, ivio je i El-Razi, koji je razlikovao velike boginje od ospica, i Ibn-Sina (lat. Avicena), "Princ lijenika", koji je pokuao nemogue u svom nastojanju kada je pokuao da kodificira medicinu dok je sreivao njene elemente sa sistemima Galena i Aristotela. Ipak, njegova su djela uticala na Evropu vijekovima. U zapadnom halifatu, a pod vladavinom Umajaida, .ivio je najvei kJiniar Abdui-Melik ibn Zuhr (lat. Avenzoar) iz Kordobe (umro l 162. g.). On je bio jedan od nekoliko lijenika koji su nekoliko vijekova ranije prednjaili nad evropskom reneansom, kada su se hrabrou suprotstavili pisanjima i stavovima Galena. Nekoliko muslimanskih skolastiara izvadilo je iz korica svoja pera da bi uputili na vostvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u medicini. Meu njima ovdje je va.no spomenuti Hunejna ibn Ishaka (lat.joannitus; 809-873. g.), koji je napisao nekoliko rasprava tumaei Poslanikovu uputu, a on je posebno bio poznat po svojoj knjizi iz oftalmologije pod nazivom AL-:4r makalatfi al-'Ajn (Deset rasprava o oku). Ovdje je, takoer, vano spomenuti Muhammeda ibn Zekerijja'a el-Razija (lat. Rhazes; 865-925. g.), ije se glavno djelo El-Dudari vel hasba (Velike boginje i os pice) smatra najranijim djelom te vrste. U njemu on opisuje temelj za razliite dijagnoze 15 l 15. izmeu ove dvije bolesti. El-Razi je takoer napisao knjigu o djejim bolestima, i po miljenjima mnogih on se smatra ocem pedijatrije. Historija je takoer zabiljeila djelo Ehu el-Hasana el-Muhtara ibn Butlana (lat. Elluchasen Elimithar; umro l065. g.) pod nazivom Tezkir el-Kahhalin (Zabiljeke za oftalmologe), a ovo djelo predstavlja najstariji arapski zapis o oftalmologiji. Potom dolazi Abdul Melik ibn Zuhr (lat. Avenzoar; l091-1162. g.), prvi koji je raspravljao o osjeaju u kostima i izazivaima svraba (ar. Su'ubat el-Dereb, L. acarus scabici), a koji je takoer bio poznat po svom djelu Al-Tejsirfi el-mudavah veltadbir (Pojednostavljivanje terapeutika i dijete). Ali ibn el-Abbas (L. Haly Abbas; umro 994. g.) bio je produktivan pisac poznat po svojoj knjizi El-Kitab al-Meleki, takoer znanoj kao Kamil el-San'a el-tibbijjah (Kraljevska knjiga; lat. Liber regius), knjiga sadri detaljan tretman nauke i prakse u medicini u kom je on uporedio dijete tike i materiu medicu, ime je dao svoj doprinos rudimentarnom konceptu kapilarne cirkulacije. Ovdje se, takoer, mora spomenuti islamski filozof i komentator Ibn-Rud Oat. Averoes; 11 26-1 198. g.) u ijem glavnom enciklopedijsko-medicinskom djelu El-Kullijat fi el-tibb (Openitosti u medicini) raspoznaje se funkcija retine i utiecaj imuniteta u sluajevima velikih boginja. U trinaestom je vijeku ivio Ali ibn el-Nafis ( 121 0-1288. g.), koji je napisao arh tarih el-Kanun (Komentar na analizu Ibn Sinaovog Kanuna), a koji je postao zabiljeen po unaprjeenju opisa pulmonalne cirkulacije krvi tri vijeka prije nego to ju je opisao portugalac Servetus, kome je ovo otkrie pripisano. Trinaesti vijek takoer biljei i najistaknutijeg historiara medicine M. Ibn-Ebi Usajbi'e (1203-1270. g.) po njegovom kapitalnom djelu "Ujun el-enba'fi tabakat al-atibba'" (Izvori podataka o vrstama lijenika). Ovo djelo predstavlja ranu zbirku 400 biografija arapskih i grkih lijenika. Konano, ovaj djelimini spisak poznatih islamskih lijenika i njihovog doprinosa lijenikim vjetinama ne moe biti zavren bez navoenja nekih od ranijih djela "Princa lijenika" Ebu-Alija el-Husejna ibn Sina'a (lat. Avicene; 980-1037. g.), koji je bio citiran od veine ranije navedenih skolastiara. Ibn-Sina je sabrao medicinsku nauku svog doba ujedno enciklopedijsko djelo koje je nazvao Kanunfi el-tibb (Kanon medicine). Ova je knjiga prevedena na latinski jezik nekoliko puta, a utiecala je na mnoge generacije studenata medicine u Evropi. Ibn-Sina je, takoer, napisao djela pod nazivom Kitabul-ifa (Knjiga lijeenja), El-Advija el-kalbijja (Lijekovi srca) i Kitabul-Kuland (Knjiga bola u crijevima). Ovo su samo neka djela od mnogih iji je on autor. Ibn-Sina je, takoer, dva puta bio vezir Hamadana, a etiri je mjeseca bio pritvoren zbog svojih politikih opredjeljenja u to vrijeme. Doktor Kruger, M.D. napisao je o Ibn-Sinau sljedee: "Njegovo je medicinsko iskustvo u transcedentalnom l 16 16. pogledu vee od onog Galenovog ... (on) demonstrira um poput onog Geteovog, i posjedovao je genij poput onog kod Leonarda da Vinija." (C. Kruegeer, M.D. Springfield, III. Charles C. Thomas, 1963) 3. Tradicionalna medicina Tradicionalna islamska medicina egzistira na razliitim nivoima sofisticiranosti. Is lamski su skolastiari definirali medicinu (ar. tibb) kao "umjetnost koja se bavi zatitom dobrog zdravlja, suprotstavljanjem bolesti i vraanjem zdravlja bolesnoj osobi." Originalni oblici tradicionalne medicine ustanovljeni su na temelju zbirke tek stova, obiaja, naina i istraivanja. Tradicionalna medicina koristila se teorijom etiri ~elesne izluevine, ~. emom ui, krvlju, sluzi i utom ui. Ove ~elesne izluevine ili krvna fluida odgovaraju etirima elementima: zemlji, vatri, vodi i zraku. Emocija i temperament su bili odreeni ravnoteom ~elesnih izluevina, rezultirajui, tako usljed njihovog odnosa u osobinama kao to su melanholija, ivahnost, ravnodunost i razdraljivost ili naprasitost. U fiziolokoj teoriji ~elesnih izluevina melanholija jeste posljedica vika eme ui. Ove etiri tielesne izluevine su, takoer, pomijeane sa primarnim atributima suhoe, vruCine, hladnoe i vlanosti. R avnotea i.omjer ovih tjelesnih izluevina odreuju odnos zdravlja i bolesti. U unani medicini, grani tradicionalne islamske medicine, terapija naprimjer koristi suprotan medikament; "vrua" je bolest lijeena "suhim" lijekovima itd. U ovoj koli medicine djela Galena i Ibn-Sina'a su spremno prihvaena do u detalje, meutim praktiari (ar. hakim) modificirali su neka od njih, dok se inovacije nastavljaju praviti na polju farmakologije. U Indiji, unani praktian su takoer dodali homeopatiju svojim terapeutskim ponudama zbog toga to ona posebno istie uvarke biljki. Meutim, moderna medicina pretpostavlja da lijek ima iste posljedice na ljudsko tijelo, ili priblino iste, dok tradicionalna islamska medicina lijei svakog pacijenta u skladu sa njegovom, ili njenom, autentinom mjeavinom ~elesnih izluevina, a koja ne moe biti naena u potpuno istom omjeru kod dvije osobe. Konano, tradicionalna islamska medicina takoer koncentrisala se na anatomiju i psihologiju. Meu spisima, koji datiraju jo do u 9-ti vijek, nalazimo djeloEL-Muhlesar fi 'ilm-i larih (Kratki prirunik anatomije) koje je napisao Abdul-Medid el-Bejdavi i poznati petnaestovijekovni tekst Tarih el-Mensuri (Mensurova anatomija) iji je autor Mensur Muhammed ibn Fakih Iljas. Glavni dio Galenove anatomije doao je sa djelom Ibn el-Nafisa i njegovim otkriem malog krvotoka (malog optoka krvi). 17 l 17. 4. Poslanikova medicina Poslanikova medicina, takoer znana kao Tibbu nebevi, utemeljena je na osnovu Kur'anske objave i upute Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tumaenje hadisa od kanonikih skolastiara, kao to se nalazi i u ovoj knjizi, prisvojila je uspjean i istanan stil. Za pravo, nekoliko islamskih kanoniara, filozofa, pravnika, teologa i historiara, izmeu ostalih, izvadili su iz korica svoja pera i nairoko pojasnili Poslanikovu, s.a.v.s., uputu, a prilino su bili uspjeni u integriranju islamske medicine sa materijom medicom, koju su nali u ranijim medicinskim sistemima. Poznati leksikon otomanskog bibliografiara Haddi Halife, pod nazivom Ka/ el-zunnun (Otklanjanje sumnji), a kog je on sastavio 1658. g., jeste dobar primjer ovakve vrste. Meu poznatim skolastiarima navedenim u njegovom leksikonu, vano je ovdje spomenuti jo i bibliografiara ranog sufizma Ehu-Naima el-Asfahanija, Ehu-Abdul laha el-Zehebija, enciklopedistu Delaludina el-Sujutija i mnoge druge, od kojih su svi napisali djela o Poslanikovoj medicini pod nazivom Tibbu nebevi, ili su barem utkali ovakve studije u svoja djela. 5. Zakljuak Konano, kao to je italac pozvan da zaplovi ovim morem znanja, da bi otkrio dobro, analitiku mudrost i jezgrovito tumaenje hadisa na isti nain kao i imam lbn Kajjim, r.a., u 14-om vijeku, tako ija koristim ovu priliku da se zahvalim Svemoguem Allahu, Koji je dopustio ovom robu da raspozna bljesak Njegovih velianstvenih znakova (ar. Ajet) i da za trenutak promislim nad ljepotom Njegovog velianstvenog djela. S lavljen neka je Allah, Koji alje Svoje neograniene blagoslove na najboljeg i najsavrenijeg od svih Njegovih stvorenja, Muhammeda, s.a.v.s., koji je posjedovao najuravnoteenije fizike i psiholoke temperamente. Neka nje gova porodica, ashabi, djeca i sljedbenici budi blagoslovljeni zauvijek. AMIN l 18 18. Uvod Kaemo, a Allah je pomaga Koji opskrbljuje imetak i kontrolira djelovanja, da imaju dvije vrste bolesti objanjene u Kur'anu: 1.) bolesti srca i 2.) bolesti tijela. to se tie oboljenja srca, ima ih dvije vrste. Prvaje bolest sumnje i dvoumljenja, a druga je bolest udnje, privlanost (zavoenje, ar...) Obje su spomenute u Kur'anu. U tom pogledu Uzvieni Allah kae: "Njihova su srca bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava" (Kur'an, 2: lO). Takoer je rekao: "Oni ija su srca bolesna i oni koji su nevjernici- kau: "taje Allah htio ovim kao primjerom?"" (Kur'an, 74:31) On, Najvelianstveniji, zatim kae u vezi s onima koji odbijaju prihvatiti kriterij Kur'ana i Poslanikovog sunneta: "Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom lea okrenu; samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu posluno. Da li su im srca bolesna ili sumnjaju, ili strahuju da e Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego ele da drugima nepravdu uine." (Kur'an, 24:48-50) Ovo je bolest sumnje i dvoumljenja. to se tie bolesti udnje, privlanosti i lahkoumnosti (raskalaenosti), Allah Velianstveni i Najuzvieniji, opominjui vjernike, poruuje enama Njegovog Po slanika koje su posluivale i vodile brigu o potrebama sve veeg broja ljudi koji su posjeivali i molili za savjet Njegova Poslanika, i govori: "O ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allaha bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno i neusiljeno govorite!" (Kur'an, 33:32). Bolest udnje, koja se ovdje spominje, jeste bolest bluda, a Allah najbolje znal Bolesti tijela Za bolesti tijela, Allah Vdianstveni i Najuzvieniji, kae: "Nije grijeh slijepom, ni hromom, ni bolesnom!" (Kur'an, 48: 17). On, Svemogui Gospodar, takoer spominje 19 l 19. lbn-Kajjim el-Devzi tielesnu bolest, u vezi s obredom hada, u vezi s postom, i higijenskim osobinama uzimanja abdesta, bez obzira na druge koristi, On eli prikazati kako praktino tako i duhovno blagostanje koje je skriveno u slavnom Kur'anu za one koji ga itaju, ti. ukazati na djelovanje na temelju ega se shvaaju njegove tajne. Ovo e pomoi da se zadovolje najvie potrebe pri slijedenju Boanske upute, za one koji razumiju Kur'an, za razliku od ostalog. Ovo zbog toga jer osnovna tri su pravila u zdravlju tijela: pre ventivna medicina, uzdravanje od onoga to je tetno i ienje tijela od izluevina koje mu tete. Allah Svemogui spominje ova tri principa na sljedea tri mjesta: u ajetu o postu: "Post je propisan neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana." (Kur'an, 2:184). Prema ovome, On je dopustio bolesnome da odloi svoj post sve dok se ne oporavi od bolesti, za putnika da privremeno odgodi propisani post da bi sauvao snagu, zbog fizikog naprezanja prilikom putovanja; u ajetu o hadu On kae: ':4 onaj meu vama koji se razboli ili ga glavobolja mui, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi" (Kur'an, 2:196). Ovdje ponovo Allah Svemogui doputa bolesniku ili onome ko boluje od svraba, peruti ili uiju, ili nekog drugog konog oboljenja glave da brijanjem glave za vrijeme noenja ihrama, koje inae nije doputeno, ukloni tetna isparenja koja bi se nagomilala oko glave, zaepila disanje pora i, moda, uzrokovala infekciju folikula (pritia). Kada se obrije glava, pore se otvaraju i ove isparine izlaze na kou, omoguavajui prirodni proces ienja. Tako, iz navedenih Kur'anskih ajeta, i to bi se moglo shvatiti iz Boanskih objanjenja, doputa se poduka u rjeavanju lakih oboljenja da bi se pomoglo u lijeenju ozbiljnijih bolesti, pa se zbog toga razvila deduktivna metoda nazvana qiyas za odstranjivanje (ienje) tetnih toksina i drugih zakrenja. Ova metoda dijeli se na deset podruja ljudskog tijela ukljuujui: krv, kada kljua (vrije, tee), sjeme (sperma), kada vrvi, urin, feces, nadutost, povraanje, kihanje, san, glad i ei. Svaki od ovih deset elemenata uzrokuje bolest kada je nagomilan i potom uvjetuje ienje; sa gledita dijetetskog uzdravanja (ar. himyah), duhovno votstvo pobrinulo se u odlomku o abdestu, gdje Uzvieni Allah kae: ':4 ako ste bole:;ni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa enama, a ne naete vode, onda dlanovima istu zemlju dotaknite i lica vaa i ruke vae potarite. - Allah, zaista, briegrijehe i prata" (Kur'an, 4:43). U ovom sluaju Allah Svemogui doputa bolesniku da zamijeni uobiajeni abdest sa tejemumom i da izbjegava upotrebu vode kada je njena vanjska upotreba tetna. Ponovo, ovo je upozorenje da se treba uvati svega onoga to e nahuditi tijelu, bilo vanjske ili unutarnje prirode. A Allah je Svemogui uputio robovima Svojim osnovne principe medicinskog lijeenja i njihova uredenja. l 20 20. Poslanikooa medicina U ovom djelu mi emo, takoer, predstaviti medicinsku uputu uspostavljenu od Boijeg Poslanika, neka je mir na njega, a zasigurno nema boljeg puta za upotrebu ovakvog znanja do kroz njihovo votstvo. to se tie lijeenja srca, ono se moe jedino nauiti preko Boijih poslanika, neka je na sve njih mir i blagoslov, a da bi se izlijeilo neije srce i oistilo od prljavtina, prvo se mora spoznati njegov Tvorac i Gospodar, Njegova imena i svojstva, djela i Njegovi propisi, pratiti Njegovo djelovanje, razmiljati o Njegovoj mudrosti. I da sve to djeluje na takva srca tako to e voljeti ono to On nareuje i voli, a uzdravati se od onoga to On zabranjuje i mrzi. I nema pravog ivota srca i njihovog zdravlja osim na taj nain. Ova znanja mogu biti nauena samo iz uenja Njegovih poslanika, neka je mir na sve njih, ili e u protivnom razmiljanje biti potpuno pogreno i neplodonosno. Ne smije se ni pomisliti da se moe raditi su protno njihovom slijeenju, a da srca budu zdrava. Prevario se onaj ko tako misli jer je to samo hranjenje zdravlja i snage njegovog ivotinjskog bia. Njegov e ivot biti besmislen i slian ivotu ivotinja, dok je istinsko srce pobonosti slobodno od ovakvih niskih predodbi. Onaj koji ne moe raspoznati razliku izmeu ove dvije stvari srca treba plakati nad svojim sranim ivotom. Jer on je potpuno mrtav. Istinsko je srce napunjeno svjetlou dok je mrtvo srce potopljeno u ponore mranjatva. Medicina tijela Boiji Poslanik, s.a.v.s., ukazao je da postoje dvije vrste znanja: znanje o vjeri (religiozno znanje) i znanje o tijelu. Postoje dvije vrste lijeenja (medicine) bolesti tijela: prva, uroena ljudima i ivotinjama, za koje nije potreban lijenik, a takvi su gladi, ei, hladnoe i zamor, poto postoje vlastiti prirodni lijekovi; i druga vrsta bolesti koja zahtijeva dijagnosticiranje i lijeenje, a utie na kombinaciju tielesnih izluevina i pojava, kao to su vruina, hladnoa, suhoa ili vlaga u tijelu koje prekorauju njihovu prirodnu ravnoteu. Ove vrste bolesti dijele se na dva tipa bolesti: somatske (tielesne) i kolaterarne (indirektne). Dakle somatska bolest manifestira se u obliku mijeanja (uzburkanosti) krvi ili rasipanja na dijelove (elemente), dok se kolateralna bolest ispoljava (manifestira) kao posljedica ovakvog pretieranog rasipanja (razdvajanja), i poslije odstranjivanja pravih uzroka (uzronika) . Prema tome, uzronici su bolesti uniteni (istierani, iskljueni) a oni koji su ostali (malobrojni preostali) djeluju na kombinaciju tielesnih izluevina i tielesne izluevine. Somatska bolest (oboljenje) posjeduje podraaje odnosno svoje uzroke. Stoga, ako oboljenje (bolest) posjeduje vlastiti stimulus (podraaj), prvo se mora dijagnosticirati prvi uzronik, potom (odrediti) posljedice, a zatim nai lijek i tek na kraju pristupiti lijeenju. Ili, pak, somatske bolesti koje se ispoljavaju u obliku fiziolokih promjena, kao to je upljina u organu, smanjenje ili poveanje kanala, deformacija organa (uveano 21 l 21. Ibn-Kajjim ei-Devzi srce ili maJi stomak naprimjer), grubo (hrapavo) ili mekano (glatko) tkivo zida materice, dislocirane (razmjetene) kosti ili premjeteni organi kao i druge bolesti. Kada organi stoje u uzajamnoj vezi i rade harmonino, oni formiraju zdravo tijelo, dok, ako su oni abnor malni, neskladni ili pogreno funkcioniraju (deformisani), uzrokuju istovremeno pojavu bolesti od kojih su neke organske, a neke utieu na kombinaciju tielesnih izluevina. Ope bolesti jesu posljedica pogrenog funkcioniranja (slabih) tielesnih izluevina. Ova neumjerenost naziva se "bolest" (oboljenje). Kada se osjeti njihova teta, to se manifestira na osam podruja: etiri od njih su sloena, a ostala etiri su slabija. Slabija su: hladnoa, vrue, vlano ili suho. S loena stanja ispoljavaju se kroz vrue i vlano, hladno i vlano, vrue i suho i hladno i suho. Ovo je uzrokovano sa ili bez rasipanja (razdvajanja) komponenti, a ako bolest ne uzrokuje puku nelagodu, to upuuje na nezdravu ravnoteu tijela. ovjeije tijelo moe imati tri stanja: prirodno zdravo stanje, nenormalno stanje i jedno nestabilno stanje. Prirodno zdravo stanje ispolj.ava uobiajene radnje ine zdravlje ljudskog tijela, drugo stanje jeste stanje bolesti, a tree je stanje sredina izmeu dva prethodna. To je meustanje koje se tretira kao tolerantno (prihvatljivo), bez potrebe za ljekarom, a lijei se, uzimanjem sredstava sa umanjenje bola. Ovakvo meustanje "nezdravlja" i "nebolesti" moe se zadrati u istom stanju da loe ne postaje dobro, ali prije ostaje konstantno i nepromjenljivo. Uzrok tielesne "neprirodnosti" moe biti unutarnji ili vanjski. Unutarnji uzroci ispoljavaju se zbog etiri sloena stanja: vruine, hladnoe, vlage i suhoe, a to se tie vanjskih uzroka oni se ispoljavaju zbog raznih faktora koji mogu biti prihvatljivi ili neprihvatljivi za tijelo. Prema tome, javljaju se tete ili bolesti koje imaju za po sljedicu ovakvu neravnoteu i neugodnost, ili koje bi mogle biti posljedica pogrenog funkcioniranja specifinog organa, ili ope maJaksalosti tijela, ili ak slabosti duha to nosi tijelo. Ovo ope stanje uzrokovano je: poveanom pasivnosti onih tvari koje moraju biti uravnoteene kada te tvari ne nadoknauju (a moraju da nadoknade) svoje gubitke; ili smanjenjem potrebnog prilagoavanja izjednaujuih faktora tiele snih izluevina kada oni ne nadoknauju zasienje; ili zaepljenjem (zakreenjem) agenasa koji bi trebali omoguiti isticanje (oticanje) izjednaujuih faktora; ili povezivanjem agenasa koji grade veze koje dolaze u sukob sa proizvodima ispravne ravnotee; ili ubrzavanjem onoga to bi trebalo biti umjereno; ili deformacijom molekula; ili pomaknuem (premjetanjem) organa. Ljekar je osoba koja moe odrediti ovakve nepravilnosti i takoer eliminirati (otk loniti) uzronike koji su naruili karakteristinu strukturu zdravog tijela, ili e, moda, biti u mogunosti dovesti ih u ravnoteu i postepeno, sa odgovarajuim tretmanom, izai nakraj s boleu koristei ispravan protuotrov. Ili pak prikladnom (tanom) dijetom (ar. himja) umanjiti pretieranost i uzdrljivost. Sve ovo dokazuje da je najbolji lijek, l 22 22. Prulanikova medicina kao to emo sve ovo vidjeti,prirodno lijeenje medicinom Boijeg Poslanika s.a.v.s., u kojoj je s AHabovim doputenjem lijek. 2. UPOTREBA PRIRODNIH LIJEKOVA Integralni dio njegove upute biloje lijeenje samog sebe, ilije paklijeenje nareivao onima koji su iz njegove porodice ili drutva. Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekaoje: "Zasvaku bolest koju je Allah dao, On je odredio i lijek" (Buhari). Koje je god lijekove Boiji Poslanik, s.a.v.s., koristio za svoje vlastite potrebe, on je te iste lijekove preporuivao i onome sa slinim simptomima unutar svoje porodice: svojim bliim i ashabima. Prirodna lijeenja koja su koristili Poslanik, njegovi blinji i ashabi bila sujednostavna i neizvjetaena lijeenja. Nitije on niti ijedan njegov pratilac ikad koristitio farmaceutske ili sastavljene lijekove (medikamente). Veina njihovih lijekova bili su izvorni ilijednostavni i nepomijeani. Ipak mogli su povremeno koristiti dodatne hranjive tvari da otklone otrinu lijekova, ili sporedne biljke da oslabe jainu lijeka ili da ga uine prilagodljivirn. Kad god je hrana priskrbljavalajednostavan odgovor, oni su ga primjenjivali. Ovakvo je bilo lijeenje veine Arapa, Turaka i pustinjskih beduina. Koritenje sloenih lijekova, sastavljenih iz mnotva tvari uveli su Rimljani i Grci. U Indiji je takoer medicina bila zasnovana na upotrebi jednostavnih i nesloenih lijekova. Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Stomakje kua svake bolesti, a uzdravanje (ustezanje) je glava svakog lijeka, stoga uinite to svojim obiajem" (Buhari). Neko je (u)pitao arapskog lijenika El-Harifha bin Kaladaha (ca.634): "ta je saetak (sr) medicine?" On je odgovorio: "Nametanje suzdravanja od jela." Ovakvo e suzdravanje od hrane prouzroiti stiavanje bolesti i omoguiti tijelu da je eliminira. Veina lijenika se slae da jedenje ispravne hrane (hranjivih obroka) najbolja medicina za zdravo tijelo. Lijenici se takoer slau da kad god jednostavan lijek moe uzrokovati oporavljenje, sloeni lijekovi trebali bi biti zanemareni. Prema tome, kada bolest moe biti lijeena odgovarajuim (ispravnim) jelom, ili dijetom ili postom, trebalo bi slijediti taj put u zamjenu za upotrebu lijekova. Mudar ljekar (ar. hakim) ne bi trebao biti opsjednut davanjem sloenih lijekova za svako oboljenje, jerovo moe stvoriti zavisnost. Ustvari, kad koliinski prekomjereni lijek ne moe nai stimulans (koji podrauje), na koji djeluje ili kog razdjeljuje (otapa), ili ako postaje nerastvorljiv, ili ne moe biti izbaen iz tijela, on se pretvara u toksin (otrov) koji e upravljati tijelom i izaziva (uzrokuje) zavisnost i dalje tielesne poremeaje. Ovaj se princip upotrebljava (primjenjuje) za bilo koji tielesni poremeaj. 23 l 23. lbn-Kajjim el-Del)zj Iskusni lijenici veinom lijee jednostavne bolesti jednostavflim lijekovima, a sloene simptome mijeanim (sloenim) lijekovima. Ljudi koji jedu jednostavnu i prirodnu hranu rijee se razboljevaju, dok graani (ljudi u gradu) koji su uobiajili da mijeaju hranu ili jedu opirno pripremljene obroke kada se razbole veinom trebaju sloene lijekove. Izvijeteno je od Buharije i Muslima da Boiji Poslanik, s.a.v.s., nikad nije jeo dvije vrste hrane za isti obrok. Da predstavi zdravu dijetu (zdravo uzdravanje od hrane) i smanjenje (hrane) Poslanik, s.a.v.s., mislio je da se treba naviknuti jesti umjereno, podjednako razdjeljujui u stomak jednu treinu hrane, jednu treinu vode i jednu treinu vazduha. On, s.a.v.s., je uglavnom ekao barem pola sata poslije obroka da bi se napio vode. Veina lijekova moe se nai u prirodi i dosta znanja (saznanja) o biljnoj medi- cini (biljnog lijeenja) bilo je steeno kroz eksperiment. Ovo je znano kao empirijska medicina (iskustveno lijeenje). Neki lijenici (od onih koji upotrebljavaju primjenjuju biljno lijeenje) tako svode mnoga saznanja na promatranje odnosa izmeu divljeg ivota i prirode. Oni su primijetili da ivotinje koriste lijekove (medicinu) instinktivno. Kada su gladne, one trae hranu, a kada su edne, trae vodu. Naprimjer, kada se desi da maka grekom pojede otrovnu biljku koja nije njena zdrava (prirodna) hrana, ona trai biljku koja proizvodi jestivo ulje i cijedi ga sve dok ne izazove osjeaj gaenja i prouzrokuje povraanje da poniti smrtonosne posljedice. Biolozi su izmeu ostalog primijetili da kada zmije izau na povrinu sa slabim vidom, one trae biljku anis (lat. Foenicilum vulgare) i trljaju svoje oi njenim listovima. Zbog toga, biolozi su ponekad preporuivali (predlagali) upotrebu anisa u sluajevima loeg vida. Slino, ako mladune lastavice postane slijepo, lastavica majka donijet e joj biljku zvanu lastavija biljka, a trait e je makar i do Kine. lli pak kad morske ptice imaju zatvor, one ispiru svoj stomak morskom vodom, a postojijo mnotvo drugih primjera opisanih u medicinskim djelima. Ovakvo misteriozno (tajno) znanje pripada srcima i njihovoj duhovnoj snazi; njihovom prihvatanju prave medicine (istinskog Lijeenja) njihovog Gospodara; nji hovom pouzdavanju u njihovog]edinog Pomagaa i Dobroinitelja; njihovoj potpunoj zavisnosti o Njegovoj odredbi; njihovom odbacivanju potajnih s~ecanja; njihovoj do brovoljnosti da prekinu njihovu odanost svijetu i da se skrueno pokore nadnaravnim lijenikim moima njihovog Tvorca i Upravljaa svakog uzroka i posljedice; pored njihove dobrote (milosra, sadake), molitve, pokajanja, traenja oprosta, dobre prirode, nasuprot svega ostalog, i pomaganja potrebnome. Pored ostalih lijeenja (lijekova) - sve ovo je bilo pokuano od mnogih naroda, bez obzira na njihovu sudbinu ili religiju i svi oni otkrili su neobjanjive koristi koje samo mogu biti pripisane Njemu, Stvaraocu i Pokretau svega. Prema tome, umovi lijenika, bili oni vjernici ili ateisti, uvjerili su se u dokaz (koji je) omoguen kroz njihove pacijente, kao to je navedeno u njihovim l 24 24. knjigama o historiji (anamnezi) bolesti, a koji su ponekad pripisivani duhovnim udima sve do neobjanjivih fenomena. Ovakva je istinska mo naeg Tvorca, i ovo je dokaz da samo On ima kontrolu nad svim, i samo On ima mo da uzrokuje bolest i da proizvede lijek. ak i danas, iskusan ljekar moe se osjeati. neobrazovano u odnosu na mo Boijeg lijeenja, od kog zavise stvorenja u smislu njhovog opstanka (egzistiranja, bivstvovanja), i ovakav lijenik postaje kao stara seljanka koja moe propisati pileu supu u sluaju groznice (vruice, poviene temperature). Dakle, ovakva opaanja, izmeu ostalog, mogu rezultirati da medicinski (tjelesni) lijeniki postupci i lijenika medicina izgledaju kao praznovjerje, premda su njihovi korijeni jo uvijek povezani sa Boanskom mudrou i Boijim neogranienim znanjem koje se tie uz roka i posljedice. Ipak, lijenika medicina nije strana duhovno objavljenoj medicini. Kako bi bilo, kada je jednom ljudsko srce povezano sa Tvorcem, Dobroiniteljem, Upravljaem svega, ono moe da primi prave lijekove koji su drugaiji od onih ja vnih. Ljudsko e srce tako prepoznati da kada je duh (ruh) jak, ono postaje mona (snana) maina koja e ojaati srce, mozak i prirodne tielesne odbrane (odbrambeni sistem organizma), a zajedno oni mogu svladati i pobijediti bolest, Ger) svi oni su Boije sluge, i On sam daje da Mu se oni pokoravaju, da Ga oboavaju. Pa ipak, kako neko moe sumnjati u drugoga koji je postigao (stekao) ujedin jenje (obnavljanje) fizike i duhovne snage iz blizine svome Gospodaru, i ije je srce obnovljeno kroz Njegovu ljubav, mir i udobnost u blizini njegovog Stvoritelja i ije tenje i enje da sretne njegovog Gospodara stalno rastu, i ko u potpunosti vjeruje i preputa se (prvenstveno ka) Njegovom vodstvu i nadahnuu- kako moe iko sumnjati da je ovakav predani (odani) vjernik zaista primio duhovno (boansko) dobroinstvo koje je najbolji lijek za sve bolesti? Ovako duhovno inspirisana (potaknuta) snaga omoguiti e onome koji je sposoban da prima s odlunou, uzdravanjem i strpljivou, da prevlada nedae, da obuzda vrlo veliku bol i patnju i eventualno (na kraju, zavisno od potrebe) da ih izbaci iz tijela. Samo neobrazovana osoba i osoba najudaljenija od svog Gospodara, najneupuenija u pogledu duhovnog smisla ovjeanstva, nosi najvei veo razdvojenosti od Gospodara, i ona iji je dub glup porei e ovakve tekovine (znanja, postignua). U ovom djelu, Boijom voljom, mi emo, uz Allahovo doputenje spomenuti koristi sadrane u recitiranju odlomaka iz Boanskih objavljenja (Kur'ana) i njihove duhovne moi u odstranjivanju ak i smrtonosnog otrova ujeda zmije, opisane od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., a mi ih prepriavamo u ovoj knjizi, a, Boijim doputenjem, najbolje to moemo, mi emo ih opisati i objasniti u skladu s naim ogranienim znanjem, nadajui se Njegovoj nagradi, milosti i pomoi da nam je dadne u naem svjedoanstvu o Njegovoj Veliini, Slavi i j edinstvu. 25 l 25. lbn-Kajjim el-Devzi "On alje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojim hoe: "Opominjite da nema Boga osim Mene i bojte Me sef" Sve molitve (dove) upuuju se Allahu, Gospodaru i Njegovatelju svijeta. 3. NAINI LIJEENJA Od Dabira bin Abdullaha, r.a., Muslim je prenio u svom "Sahihu" hadis da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Svaka bolest ima lijek. Poznavanje pravog lijeka izlijeiti e bolest Boijim doputenjem."3 U "Musnedu" imama Ahmeda, Usama bin Sharik izvijestio je da je bio prisutan kada je grupa Arapa dola Boijem Poslaniku, s.a.v.s., i upitala ga: "O Boiji Poslanie, trebamo li se lijeiti?" On je odgovorio: "Doista, o robovi Boiji, koristite medicinu. Za svaku bolest koju je Allah stvorio, On je takoer stvorio i lijek, osim jedne." Arapi upitae: "Koja je bolest koja nema lijeka?" On je odgovorio: "Starost"4 Isto tako u "Musnedu" kao i u "Es-sunenu" zabiljeeno je da je Ebi-Khuz.ame jed nom upitao Boijeg Poslanika, s.a.v.s.,: "O Allahov Poslaniel Vidi sve ove hamajlije (rukje) koje nosimo sa sobom, molitve to uimo, lijekove to uzimamo i druge postupke za zatitu to koristimo za oporavljenje od bolesti-da li ijedan od njih sprijeava Boiju odredbu?" Boiji Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: "Oni su dio Boije odredbe."5 Ovakva prepriavanja Poslanikovih hadisa (ahadith) priznaju uzroke i posljedice, i pobijaju miljenja onih koji ih ne priznaju. Izjava Boijeg Poslanika, s.a.v.s., u vezi s propisivanjem lijeka za svaku bolest jeste ope pravilo koje ohrabruje ljude da istrauju i razumiju medicinke osobine potrebne za lijeenje njihove bolesti. Njegov govor ide do te mjere da hrabri i potie istraivanje mogunosti lijekova koji, ako se uzmu bez. lijenikog nadzora, mogu ubiti ovjeka. Ovakva stalna istraivanja i pokuaji izmeu ostalog e prikazati lijeniku ovisnost o onome to je Svemogui Bog stvorio i proirit e lijenike vidike. Ustvari, samo Bog moe izlijeiti bolest, a ljudsko je znanje samo ogranieno za ono to je On uinio pristupanim njihovom nivou razumijevanja. Ovo e objasniti Poslanikovo objanjenje " ...poznavanje pravog lijeka e izlijeiti bolest Boijim doputenjem." Za sve to je Allah stvorio On je stvorio i njegovu suprotnost, i 3 Muslim u "Esselamu", poglavlje o tome da svaka bolest ima lijek i o preporuci lijeenja, br. 2204 4 Bilja!i Ahmed, 4/278, kao i Ibn Madide, 3436; kao i Ebu-Davud 3855; Tirmizi, 2039, koji je rekao da je hasensahih, a lbn-Hibban ocijenio ga je vjerodostojnim. 5 Ahmed, 3/42 1;Tirmizi, 2066; Hakim, 3/199; lbn-Madde,3437; U senedujejedan nepoznat prenosilac, a ostali su potpuno povjerljivi. Hakim je ga ocijenio jakim i s njim se slae Zehebi. 26 26. Poslanik,ova medicina za svaku bolest kqju je O n propisao On je stvorio odgovarajui lijek. Ranije spome nuto "pravo lijeenje" takoer podrazumijeva odgovarajue doziranje, pa da bi lijek prekoraio traenu snagu, ili uzet u veim koliinama, on e prouzrokovati dodatne zdravstvene komplikacije i , drugim rijeima, proizvesti novu bolest. Kako bilo, kad je lijek nepotpun, ili ako je doziranje nedovoljno, tretman (lijeenje) e propasti. Svaki lijek takoer ima opseg djelovanja izvan kog njegove lijenike kompontencije prestaju i ne donose rezultate. S druge strane, ako tijelo odbija lijek, ili ako je tijelo slabo i nije u mogunosti da apsorbovati i ispravno raspodijeliti lijek, ili ako se lijek sukobljava sa antitipom, to e prouzrokovati njegovo odstranjenje (neutralizaciju), i ponovo nee uspjeti da ostvari potrebni kriterij "pravog lijeka" opisanog u rijeima Boijeg Poslanika, s.a.v.s. Inae, pod ispravnim okolnostima "pravi lijek" djelovat e Boijim doputenjem. Ovo je bolja od dvije mogunosti:ope pravilo "svaka bolest irna lijek" i "pravi lijek" koji je posebno pravilo. Drugo mogue tumaenje Poslanikovog kazivanja: "...za svaku bolest koju je Allah stvorio On je dao i lijek", jeste da kad se pojavi da lijek ne u~ee na lijeenje, onda nae tijelo nosi (u sebi) odreene zloudne (maligne) sastojke koji opskrbljuju osnovnu zatitu ilijek. Uzmimo naprimjer razarajuu oluju vjetra, koja prirodno nije takva, kojoj je Allah naredio da uniti stanovnike Sodome, a"...koji, voijom Gospodara svoga, sve srui." (Kur'an, 46:25)- a to je, da uniti svaku osobu odredbom njihovog Hranitelja. Druge ovakve neprilagodljive bolesti mogu se nai u mnogobrojnim primjerima, ak i bez nae bliske umijeanosti. Dakle, ako neko razmilja o stvaranju suprotnosti u svemiru, njihovom stalnom sukobljavanju i pravilu ekoloke ravnotee, on e u svakom sluaju prepoznati Boiju svemo, Njegovu mudrost, savrenost Njegovih djela i da je samo On istinski Gospodar, da je On jedan,Vladar, Osvaja svega. Neko e isto uvidjeti sve toje Allah stvorio On je stvorio i njegovu suprotnost, a to moe pogotovo postati prijetnja njegovom postojanju i kontinuitetu, i obratno. Daljnje obraivanje teme pokazati e da Allah postoji sam po sebi (El-Ghanijju), i da je O n izvan svake potrebe, dok postojanje sveg stvorenog ovisi samo o Njemu. U upuivanju ljudi da "koriste lijekove" Boiji Poslanik, s.a.v.s., nije ni u kom sluaju ohrabrio ljudeda napustevjeru ipouzdanje (tavakkul) na Svemogueggospodara iHranitelja svjetova. Ustvari, njegova uenjajasnoodgovaraju uobiajenim postupcimalijeenja obinih bolesti gladi, ei, vruine i hladnoe koje se moraju nadoknaditi njihovim suprotnostima: hranom, vodom, hladnoom i toplotom, bez zanemarivanja vjere u Svemogueg Boga i da trai Njegovo duhovno vostvo da im osigura zadovoljstvo iz njihovog koritenja. Ustvrui, neije vjerovanje u Boije jedinstvo (tevhid) nije potpuno dok on ne shvati praktine im plikacije uzroka i posljedice (asbab) koje je Allah poslao kao lijekove; dok zanemarivanje traenja ovakvih shvatanja da bi se lijeile ope bolesti suprostavlja se opem vjerovanju i djelu temeljnog religioznog zakonika duhovnih boanskih zakona (erijata). 27 l 27. lbn-Kaijim el-Dievzi Dakle, zanemarivanje ovakve dunosti jeste kao pobijanje istine, a takoer prouz rokuje klonulost i slabost srca i njegovu vjeru i pouzdanje (povjerenje) u Svemogueg Boga. S druge strane, zadovoljavanje ovih temeljnih potreba osnauje vjeru i pouzdanje u Gospodara i pomae u materijalnom, duhovnom i vjerskom ivotu. Inae, bit e se u suprotnosti sa opim razumom i propisanim islamskim zakonikom (erijatom), jer su duhovni zakoni temeljni principi ljudskog postojanja. Neija slabost ne smije biti zamijenjena sa pouzdanjem (lavakkuO a pouzdanje (lawakkul) ne smije biti zamijen jeno sa slabou. Dakle, ovo e se odnositi na one to podupiru zavisnost iskljuivo na principu vjerskog lijeenja, ito diskutuju : "Kako oporavljenje zavisi od Boanske volje i predodreenim mjerama (kadar), onda je lijek bez djelovanja, a poto bolest dolazi samo Njegovim doputenjem, zato nita ne moe sprijeiti neiju sudbinu!" Ovo je temeljno pitanje koje je bilo doneseno prije Boijeg Poslanika, s.a.v.s., od strane Arapa. Meutim, ueniji ashabi, neka je Allah svima njima zadovoljan, spoznali su Allaha i oni su imali bolje razumijevanje Njegove Boanske Mudrosti i svojstava. Dakle, odgovor Boijeg Poslanika, s.a.v.s., Ebu-Khuzamai zavrio je ovakvim pitanjima govorei da ovi rukja-postupci, molitve i lijekovi "jesu dio Boije odredbe." Ustvari, samo Boije odreenje moe dokinuti ono prethodno, a osobine su "pravog lijeka" predodreene Boanskim zakonikom da e lijeiti predodreenu bolest. Naravno, bolestje posljedica neijih g~;jeha, a stvaranjem lijeka, Allah je pokazao Boansku milost i saaljenje na Njegova stvorenja na ovom svijetu, i On je tako dopustio posrednika zbog pokajanja i zahvalnosti. Ako neko lei i zavisi iskljuivo od "ruke sudbine" da doe i nahrani ga, utoli njegovu e, ohladi njegovu vruicu i ugrije njegovo tijelo, on e zasigurno umrijeti od gladi, ei, groznice i studeni. Prema tome, bolest mora biti lijeena njenom suprotnou (antitipom), a virusi se moraju lijeiti njihovim lijekovima, iako ono to ~era, ono to je ~erano i mo iza svega toga, sve dolazi od Svemogueg Boga. Dakle, mi kaemo onome koji pita, a koji vjeruje iskljuivo u pouzdavanje u vjersko lijeenje: "Ako primjenjuje isto pravilo u svemu to se tie tvog ivota i uzdravanja, nita nee postii, donijeti sebi nikakve koristi ili zatiti se od zla, sve dok vjeruje da to e se dogoditi svakako e se zbiti samo po sebi, a to nije sueno, svakako se nee ni desitil" Ovakav e stav donijeti drutveni nemir i ak unititi neiju vjeru i dovesti njegovo postojanje do satrvenosti i grinje savjesti. Samo ohola i svojeglava osoba slijedit e ovakvu tvrdnju, kao to je prikazano u dokazu politeista kad kau: "Da je AUah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci nai... " (Kur'an, 6:148) Oni su koristili ovu tvrdnju da raspravljaju protiv istih (oitih) Boijih znakova i poruke koji su bili dokaz njihove krivice. Ima i tree gledite koje bismo eljeli ovdje iznijeti: Allah je stvorio i odredio lanac koji je posljedica zbivanja. Ako se prvo ispoljava, drugo e se dogaati, a ako se tree l 28 28. Poslani}eova medicirya ispoljava, etvrto e se dogaati, i tako dalje. Dakle, ako proizvede uzrok, posljedica e se naravno ispoljiti, na drugi nain nee. Pitalac moe dalje raspravljati: "Ali ako to nije bila moja sudbina da mi se desi "uzrok", ja to ne bih uradio!" Odgovor je : "Da li e prihvatiti ovaj argument od tvog djeteta kad se ono ne pokorava tvojoj naredbi? Ako prihvati, onda nikad ne krivi onoga koji ti uskrauje poslunost, ili te novano vara, ili vri klevetnike napade protiv tvoje porodice, ili skrnavi tvoja prava. Preneseno je u jednom israilijatu (tradiciji od jevreja) da je bliski Boiji pri jatelj Ibrahim, neka je mir na njega, upitao Svemogueg Allaha: "Moj Gospodaru, odakle dolazi bolest?" AJlah je odgovorio: "Od Mene!" Ibrahim je ponovo upitao: "Onda odakle dolazi lijek?" Allah je odgovorio: "Takoer od Mene!" "A ta je sa lijenikom?", upitao je zatim Ibrahim. Allah Svemogui odgovorio je: "On je ovjek preko kojegJa aljem lijek." AIJahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Svaka bolest ima lijek." Premda se Po slanikovo, s.a.v.s. obraanje slae sa svim njegovim objanjenjima koje se odnose na boanska otkria (otkrovenja) medicinskih lijekova, to okrepljuje duh pacijenta i ohrabruje njegovog lijenika da trai i istrauje "pravi lijek". Ustvari, kad pacijent osjea da postoji lijek za svoju bolest, njegovo srce biva dirnuto duhom nade, vruina oaja e zahladnuti, kapija nade e se otvoriti, a kad njegov duh vrati snagu, groznica njegovih prirodnih izjednaujuih odbrana, takoer zvana uroena vruina, bit e potpomognuta da obnovi njegove uroene ivotinjske, psiholoke i prirodne doivljaje unutar njega. Kada su njegovi organski sistemi ojaani, oni postaju pozitivna sila koja e nadii i prevladati bolest. Isti princip se odnosi i na lijenika: kada jednom spozna da bolest njegovog pacijenta ima lijek, on e takoer traiti da ga nae. Odatle su bolesti tijela i one srca sline. I opet, za svaku bolest srca koju je Allah Svemogui stvorio, On je stvorio i lijek - to je Njegova suprotnost. Kada neko ije je srce bolesno prepozna bolest i tretira Oijei) je njenom suprotnou, on e ozdraviti Boijom odredbom. 4. RAZUMIJEVANJE ZDRAVE DIJETE I PRAKTINA PRAVILAJEDENJA IPIJENJAU "Musnedu" je zabiljaeno, kao i u drugim djelima, daje Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "ovjek nije nikad napunio spremnik gore, nego svoj stomak. Zbog toga, bit e dovoljno za sinove Ademove da zadovolje glad sa parzalogaja da bi povratili vrstou. Ako mora jesti da bi se najeo, onda bi trebao rezervirati jednu treinu (eluca) za 29 l 29. lbn-Kajjim el-Dievzi hranu, jednu treinu za vodu i jednu treinu za normalno disanje."6 Postoje dvije vrste bolesti, bolest srca i fizika bolest koja je posljedica ulaska sup stance ije djelovanje oteuje prirodne funkcije i ravnoteu tijela, i ovo je vrsta ope bolesti to pogaa veinu ljudi. Ovakva je bolest uglavnom uzrokovana: pre~eranim jedenjem; uzimanjem hrane prije nego to se zavrilo varenje prethodnog obroka; jedenjem hrane koja je deficijentna po svojim sastojcima; jedenjem hrane koja se sporo varili mijeanjem suprotnih vrsta hrane ilijedenjem zasebno pripremljenih poslastica za isti obrok. Kada se tijelo navikne na ovakvu dijetu, ono e isto tako naslijediti razno like vrste bolesti. Neke od njih mogu se prevazii okretnije (hitrije, bre) nego druge. Zato kaemo, umjerenost je staza dobrog zdravlja, a tijelo se koristi iz umjerenosti i razlae jelo vie nego to to moe iz kombinacije hrane i priloga. Tijelo moe biti naviknuto na tri stupnja zadovoljavanja jelom: potrebno jelo; dovoljno jelo; i dodatno jelo. Boiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao za potrebnu ''dovoljnu" dijetu (iskazujui): " ...par zalogaja da bi povratili vrstou", a ovakav e tretman zatiti tijelo i nee dopustiti da oslabi ili izgubi snagu. Ako je neko doveden u kunju da prekorai onaj elementarni nivo zdravstvene zatite, onda bi trebao da"...rezervie jednu treinu za hranu, jednu treinu za vodu i jednu treinu za normalno disanje", a ovo je najbolja od opih dijeta. Ustvari, kada je stomak zasien hranom, on nee biti u mogunosti da primi vodu, a kad hrana i voda prekorae svoj propisani (preporueni) nivo, moe se patiti od plunih tekoa, a sve se to ispoljava kroz stres i iscrpljenost tako to plua nisu u mogunosti da lagahno isporue oksidovanu krv. Osjetit e uostalom i tekoe u tijelu, srcu, a dua e iskusiti klonulost i tromost, dok e udovi zanemariti poslunost u ispunjavanju temeljnih vjerskih dunosti. Ovakav e poloaj takoer pospjeiti odreene strasti due. Dakle, pun stomak oteuje tijelo, srce i duu. Ovaj je sluaj bolniji kada to postane navika, makar se povremeno udovoljavalo sebi u raskonom obroku, to je zdravije i ugodnije. Izvijeteno je u hadisu da je Ebu-Hurejre, neka je Allah zadovoljan s njim, pio mlijeko do zasienosti iz jedne zdjele koju mu ponudio Boiji Poslanik, s.a.v.s., sve dok nije uzviknuo: "Kunem se Onim Koji te poslao s porukom istine da vie ne mogu popiti ni kapi l"7 Tradicija isto izvjetava da su povremeno i drugi ashabi jeli do prezasienosti, zato, kako smo to spomenuli ranije, pre~erana e hrana uzrokovati ~elesnu klonulost i tromost makar ih samo pospjeivala. Kako bilo, ~elesno zdravlje i snaga dolaze od hrane koju se apsorbira a ne iz kvantiteta koji se unosi, a budui da je ljudsko bie sazdano od tri elementa: zemlje, vode i zraka, Boiji Poslanik, s.a.v.s., razdijelio je podjednako njegovu dijetu na ove tri kategorije. 6 Ahmed, 4/132; Tmniz.i, 1381; lbn-Mad.de 3349; sahih sened. 7 Buharija, 11/346 u Er-Rekaku. l 30 30. Poslanikova medicina Pitanje strukture ljudskog tijela i da lije vatrajedan od elemenata? Da li je vatra jedan od strukturnih elemenata ljudskog tijela? Sad, ako se neko raspituje o udjelu vatre koji nije naen u udijelima razdijeljenim u gore navedenom Poslanikovom obraanju, naa odgovornost jeste ta da pojasnimo da su neki lijenici govorili daje vatra jedan od elemenata, meutim drugi ueni lijenici i naunici odbili su tu teoriju i pobili su to sa dva argumenta: vatra je proizvedena iz etera (nadzemaljskog), a potom se spustila i pomijeala sa vodom i zemljom, ili vatra je proizvedena od drugih elemenata bez neijeg tijela. Prva je teorija apsurdna iz dva razloga: prvi je taj da je vatra svijetao element, i prije svega uzlazea materija, i stoga silazee implicira postojanje l-vazi-elementa koji djeluje kao neutralizator i prisiljava vatru u silazee karakteristike. a to je neprihvatljivo. S druge strane, u naredbi vatri da sie na zemlju, morala je proi kroz izuzetno hladnu atmosferu (ar. zamharir), i mi moemo lahko primijetiti u naoj neposrednoj umijeanosti da ak velika vatra moe biti ugaena malom koliinom tenosti. Odatle, da za minutu najmanji djelii vatre prou kroz ovakvu neoekivanoj mrzavajuu atmosferu, oni bi zasigurno bili ugaeni. Allah Svemogui izvijestio je o stvaranju ljudskog bia u nekoliko poglavlja Kur'ana. On je opisao ovo stvaranje o kojem kae da se desilo iz vode, a na drugim mjestima (ajetima), On je opisao da se stvaranje ovjeka desilo iz zemlje, ili kao po sljedica kombinacije vode i zemlje, zvan glinom (tin), to je ostavljena na otvorenom i ostavljena da se osui kao grnarija (Jakhkhar) zbog mijeanja sa zrakom i toplotom sunca. Ustvari, ni u nijednoj Kur'anskoj suri nije Allah Svemogui ukazao da je ovjeka stvorio od vatre, dokje On pripisao element vatre drugoj vrsti stvorenja, zvanoj din. Meu njima je lblis, prokleti ejtan. Preneseno je u Muslimovom "Sahihu" da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Meleki su stvoreni od svijetla, dini su stvoreni od plamiaka vatre, a Adem je stvoren u obliku koji je i vama dat."8 Ovo Poslanikovo obraanje (hadith) jeste jasno i to se tie elemenata od kojih je Adem stvoren, a ni u jednom Kur'anskom odlomku nije na Gospodar i Stvoritelj spomenuo mijeanje vatre u strukturu Ademovog tijela. Ma kako, u odgovoru ovakvim hipotezama, svi se slaemo da ljudsko tijelo zaista posjeduje temperaturu koja je stvorena raznovrsnou faktora a ne vatrom, i veina naunika se danas ne slau sa teorijom istopredmetne promjene. Mi zbog toga zakljuujemo u skladu s izjavom svetog Kur'ana, gdje Allah Svemogui kae: "Njih stvaramo od ljepljive ilovae. " (Kur'an, 37: ll) Ovaj ajet dokazuje da primordijalni elementi stvaranja ostaju nepromjenljivi. Doista je Allah Onaj Koji opskrbljuje saznanje i On je skrbnik uspjeha. 8Muslim, 2996 u "Zuhdu". 31 l 31. lbn-Kajjim el-Devzi 5. PRIRODNA IDUHOVNA (BOANSKA)MEDICINAEbu-Hurejre je priao da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Lijeenje bolesti onim to je Allah dopustio ce je izlijeiti, a lijeenje bolesti onim to je Allah zabranio nece je izlijeiti." Boiji Poslanik lijeio je bolesti pomou tri vrste l~jekova: prirod nim lijekovima, boanskim lijekovima i kombinacijom prirodnih i boanskih lijekova. Poinjemo u ovom poglavlju, i onim to slijede opisivati prirodne lijekove koje je on koristio i propisao drugima, a mi cemo nakon toga obraditi boanske lijekove, dok e potom slijediti kombinacija ovih dvaju lijeenja. to se tie zadnje dvije vrste, a Boijom voljom, mi emo pokuati samo da ih prikaemo u kratkim crtama, da istaknemo svrhu i misiju Boijeg Poslanika, s.a.v.s., koja je bila takva da poziva ljude i da ih vodi njihovom Gospodaru, i da ih poziva da trae Njegov Dennet. On je takoer bio poslan da ih naui o Tvorcu i Odravatelju svjetova; da im pomogne da spoznaju svog Gospodara; da ih naui da budu zadovoljni onim ime je On zadovoljan, a da se uzdre od onoga ime On nije zadovoljan. Kao to je bio peat Boijih poslanika i vjerovjesnika, nekaje mir na sve njih, on je takoer govorio ljudima boanska otkrovenja koja se odnose na ranije resule i nebijje Allaha Svemogueg, njihovo djelovanje i stanje njihovih naroda. Nadalje, on je uio vjernike, uz prosvjetljenje njihovog opaanja sa znanjem koje se odnosi na poetak svijetova: stvaranju ovjeka; njihovo pri emordijalni ugovori (obeanje) s njihovim Gospodarom; i Boija sveana zakletva da e dovesti sve stvoreno na Sudnji dan. On je takoer opisao uzroke ljudske patnje i put izljeenja i istinske sree. Dakle, peat Boijih poslanika, s.a.v.s., donio je ljudima poruku nji hovog Gospodara s jasnim znakovima za one koji o njemu razmiljaju i tuju ga i za one koji to ne ine. Lijeenje tijela (tibbul-abdan) koje je Boiji Poslanik, s.a.v.s., opisao, dolo je da upotpuni zakone erijata i da objasni lijekove opisane u Kur'anu. Dunost Boijeg Poslanika, s.a.v.s., bila je uskladiti ljudsko razumijevanje uzroka i posljedice, tako dobro kao objanjavanje boanske svemoi i Boijeg beskrajnog znanja o Njegovim stvorenjima. Prirodno medicinsko znanje, koje je Boiji Poslanik, s.a.v.s., saopio vjer nicima, jeste uglavnom upueno drugima da im pomogne da poveaju svoju vjeru, da osigura fiziku ugodnost i da izlijei njihove fizike bolesti, kad je potrebno. Ustvari, kad god je moguce izbjei koritenje lijekova radi ouvanja zdravlja tijela i uma kroz preventivno lijeenje, mogu se usmjeriti napori i brige na lijeenje iokrepJjivanje potreba srca i due. Ovo e pomoi u spreavanju jo teih bolesti koje unitavaju stvarne potrebe, pa ak i ljudski ivot, dok puko ouvanje zdravog tijela bez zabrinutosti za l 32 32. Poslani}eoiJa medicina zdravlje srca i due jeste beskorisno u usporedbi sa prvobitnim postojanjem i vjeitim uivanjem ivota poslije smrti. Ustvari, posljedice ovakvih nesmotrenosti mogu danas izgledati minimalne i kratkotrajne, dok su sutra one ve ozbiljnije. S druge strane, koristi ispravnog lijeenja neijeg srca i due od prljavtina danas donose vjeitu udobnost i uivanje u ivotu poslije smrti, a doista je Allah uvar uspjeha. 33 l 33. DIOI 34. Poslanik.ova medicina POGLAVUE I Vrste prirodnog lijeenja Lijeenje vruice vodom Abdullah bin Omer prenio je hadis da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'jaina je vruice ta koja pri silno kao da je putena iz kljuale dehenemske vatre, paje stoga ohladite sa vodom."9 (Buhari i Muslim) U prolosti, ovoje obraanje zbunilo veinu neiskusnih lijenika i hakima, koji su ak bili u mogunosti uvjeriti neke nevjerne (sumnjiave) kanoniste da gledaju na to kao na nevjerodostojan (apokrifan) hadis. Zbog toga, mi bismo trebali, Boijim doputenjem, objasniti sutinu ovog vanog poslanikog obraanja koje jeboansko otkrie (vahj). esto otkrovenja postanu kontroverzna meu upuenima kad se pogreno razumiju. Ipak, slijedei modernu medicinsku praksu, uobiajeno je meu pedijatrima da propiu djetetu koje boluje od vruice hladnu vodenu kupku sve dok se vruica ne smanji. Mi zato svjedoimo, a Allah je na pomaga, da je Njegov Poslanik, s.a.v.s., govorio istinu. Poslaniko obraanje ima dva znaenja: prvo je uopeno za sve ljude, a drugo je iskljuivo i odnosi se samo na neke ljude. Drugo tumaenje posebno se odnosi na ljude koji ive u izrazito toplim predjelima kao to su stanovnici Arapskog poluotoka. U njihovom sluaju uobiajeno je da se pati od kratkotrajnih vruica koje su posljedica izlaganja visokim vruinama, a ovo mora biti lijeeno pijenjem hladne vode ili kupanjem u njoj. Kako god, izloenost izrazitoj hladnoi takoer moe izazvati ovakve kratkotrajne vruice, a ovakav sluaj moe biti lijeen pijenjem vruih pia ili kupanjem u toploj vodi. Ovdje ponovo mi raspoznajemo teoriju suprotnosti. Pozivajui se na tibb medicinu, vruica je bioloki neprirodna temperatura koja nastaje u srcu i raste kroz opadanje (stagnaciju) odreenih krvnih hormona koji su povezani s duhom ili duom (opisano od Galena kao pneuma); i kroz noenje u sredinjem smjeru kroz vene i arterije ovakva temperatura iri se cijelim tijelom i raste do prouzroenja bioloke neravnotee, a ona tetno djeluje na prirodne funkcije tijela. 9 Buharija u Et-Tibbu, 10/ 146; Muslim, 2209; u Es-Selamu. 37 l 35. lbn-Kajjim el-Devzi Postoje dvije vrste vruica: kratkotrajna vruica, koja je uzrokovana upalom, pretieranim kretanjem, ili izloenou velikoj ljetnoj vruini ili smrzavajuoj zimskoj hladnoi; pored drugih sluajeva i traumatska vruica, koja se dijeli u tri kategorije. Traumatska vruica nastaje iz krvi, kao jedne od etiriju tielesnih izluevina razvija (povisuje) temperaturu koja se iri kroz cijelo tijelo: kad je temperatura povezana s duom, a nazvana je jednodnevna vruica (kratkotrajna), i moe trajati do tri dana; kada je vruica povezana sa etiri osnovne tielesne izluevine, zvane: u (uta u), sluz, i punokrvnost, to je nazvano truleima; i napokom kad vruica nastaje iz pri marnog organa, to je nazvano iscrpljujua, a kasnije se razvija u vie vrsta. Pozitivne strane vruice Ponekad, obje kratkotrajne vruice i traumatske vruice proizvode bioloke koristi koje ne moe postii ni jedan opi lijek. Ustvari, neke bakterije uzrokuju bolest dok drugi mikrobakterijski organizmi i enzimi uzrokuju fermentaciju (vrenje) koje pomae razdvajanju molekularnih kompleksa (sloenih molekula) u organske spojeve. Ovakva je fermentacija neophodna za kreiranje proteina u tijelu. Jednodnevna vruica koja izaziva odumiranje (11g.) moe tako pomoi tijelu da razvije potrebne bakterije i enzime koji bi se teko drugije razvili. Osim toga, vruica je esto korisna za mutne tielesne izluevine, pomae u lijeenju paralize i otapa koliko tako to pospjeuje otvaranje puteva koje opa medicina ne moe dosei. Druge prednosti koje ovakve vruice proizvode ukljuuju koristi za pacijente oboljele od oftalmije i trahoma hronikog spazma i tonikog spazma (brojnika kontrakcija i tonikih kontrakcija) izmedu ostalih. U odreenim sluajevima ueni lijenici i iskusni hakimi smatraju prestanak vruice dobrim znakom za oporavljenje kad je bakterijski uzrok fermentacije tretiran s "pravim lijekom". Dakle, vruica ponekad osigurava povoljne uvjete za lijekove da bi bila bolje eliminisana iz tijela. Poslanikove obraanje: " ... ohladite je vodom" isto tako moe podrazumijevati lijek za kratkotrajne vruice kroz kupanje pacijenta u hladnoj vodi, ili dajui mu da pije ledenu vodu, i pacijent nee vie zahtijevati ikakav dodatan tretman. U ovom sluaju, akutno stanje e se znatno smanjiti i ohladiti kroz kontakt sa ovako hladnom tvari, ne izazivajui bioloke reakcije u tijelu. Galen je prepoznao koristi upotrebe hladne vode protiv nadolazee kratkotrajne vruice u njegovim komentarima: kad de bela mlada osoba sa zdravom koom pati od kratkotrajne vruice uzrokovane izrazito toplim vremenom, bez oigledne bolne upale ili infekcija, ona moe smiriti vruicu kupanjem ili plivanjem u hladnoj vodi...U stvari, mi obino prihvatamo ovakvu praksu za vrua podneblja." Iste je potvrde napravio i hakim El-Razi za lijeenje vruice kad je pacijent jo fiziki jak, i pod istim uvjetima opisanim kod Galena. l 38 36. Poslanik_ova medicina U hadisu, Boiji Poslanik, s.a.v.s., opisao je takoer vruicu kao da " ...pri silno kao da je putena iz kljuale dehenemske vatre." Ovaj opis moda ukazuje sljedee: prvo jeste bioloka potreba, po kojoj je Bog Svemogui stvorio i odredio njene simptome da pokae ljudskom tijelu i izjednai uzroke i posljedice koje su bile potrebne, i drugo miljenje jeste alegorino i predstavlja tanki dio koji je ispuh pak osti dehennemske vatre, a to mogu prepoznati Boiji upuenici ('ibad) i razmotriti obazrivost Poslanikovih upozorenja. U tom pogledu, Poslanikovo je obraanje upueno da probudi ljudsku savjesnost za stvarnou jaine kanjavanja u dehenemskoj vatri. Stoga, ova neudobnost e serazlikovati od veselja, udobnosti, ugodnosti i radosti koji su nagrada Denneta. Ovakav ugodan okus Allah Svemogui stvorio je i odredio njegove efekte u ljudskom ivotu na ovom svijetu da ohrabri Njegova stvorenja da razmiljaju o radosnim vijestima donesena preko Boijeg Poslanika, s.a.v.s., za one koji vjeruju, i On je odredio njihove simptome da pokae da postoji bolest u ljudskom tijelu i da izjednai potrebne uzroke i posljedice kao to je traeno. Dakle, Poslanikovo obraanje "... ohladite jevodom", takoer podrazumijeva zaleivanje njenih posljedica. Arapski pjesnik U rve bin Uzejne jednom je rekao: Kad sam osjetio da vatra ljubavi gori u mom srcu, Molio sam drutvo dobrih ljudi daje ohlade. Pretpostavimo da sam bio uspjean u vanjskom hlaenju vodom, Onda, to e ugasiti kljuale otvore mojih unutarnjih plamenova?10 Kao to je Allah Svemogui propisao hladnu vodu koja gasi e, voda na ovom svijetu ohladit e uzavrele otvore dehenemske vatre. Enes, neka je Allah njime zado voljan, priao je da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ako osjetite vruicu, tuirajte se hladnom vodom tri noi svaki put do zore."11 Kad je Boiji Poslanik, s.a.v.s., imao povienu ~elesnu temperaturu, uobiavao je traiti bocu hladne vode i izlijevao ju je na glavu, ili je uzimao njome gusul. lbn-Madde izvijestio je da je Ebu-Hurejre, neka je Allah zadovoljan njime, prenio hadis u kojem je vruica spomenuta prije nego to ju je spomenuo Boiji Po slanik, s.a.v.s., i ovjek ju je kleo. Boiji Poslanik, s.a.v.s., uzvratio je: "Ne kuni je, jer ona isti tijelo od grijeha na isti nain na koji vatra skida prljavtinu sa eljeza"12 Ovo je velika istina, jerje vruica praena uzdravanjem od hrane, postom, propisivanjem (hranidbene) dijete i uzimanjem "pravog lijeka", od kojih su svi lijekovi koji pomau u 10 Ei'r ve e-uara 580, Zehrul-Adab, 1/167. 11 Hakim u "Mustedreku", 4/200; ocijenio gaje potpuno vjerodostojnim, s njim se slae Zehebi. 12 Broj badisa je 3475, prenosioci su povjerljivi i sened je ispravan. 39 l 37. lbn-Kajjim el-Devzi izbacivanju prljavtina iz tijela i u mjerenju ~elesnih funkcija, njihovom izjednaavanju, i ienju njegovih tvari. to se tie uloge vruice u ienju neijeg srca od prljavtina i neistoa, ili lijeenju odreenog srca i vaskularnih bolesti ili tumora, ove stvari ostav ljamo kardio-specijalistima da ih prepoznaju, ali zasigurno, Boiji je Poslanik govorio istinu. Manje-vie, kada doe do odreene srane bolesti koja postane beznadena, nita je ne moe izlijeiti. Ipak, vruica moe zaista izlijeiti specifine bolesti srca i tijela, a grditi je to je zasigurno in negiranja i grijeenja. Slijedei Poslanikovo obraanje, blagoslovljeni ashab Ebu-Hurejre rekaojejednom: "Ne volim nijednu bolest, koja me pogodi kao vruica, jer ona dosee svaki i najmanji dio mog tijela, a stoga Allah Velianstveni svakom od njih daje dio nagrade." Jednom, dok sam patio od vruicine groznice, citirao sam stihove pjesnika koji je rekao: "Upija grijeha me posjetio i Nametnuo mi rastanak. Proklet da si kao posjetilac I kao agresor. Kad je odluio da me ostavi, upitao je: 'ta eli?' Odgovorio sam: 'Ostavi me za Dobro (zaboga ostavi me), o prek_rite.lju!'" Kada sam razmislio o ovoj bezbonosti u klevetanju onoga to je Boiji Poslanik, s.a.v.s., zabranio proklinjati, rekao sam sebi: "Bilo bi bolje da je pjesnik rekao: 'Upija grijeha me posjetio zbog Vlastitog zadovo.ljstva, Primio sam ga kao posjetioca i Kao agresora. Kad je odluio da me ostavi upitao je: 'ta eli?' Odgovorio sam: 'Ne ostav.ljaj me sama, O upijau grijeha prekrite.lja!"' l 40 38. PoslaniJc,or>a medicina Ustvari, ovakav bi stav bio napredniji za njega. to se tie mene, moja vruica je brzo izjurena (prebroena). U jednom predanju, za koje nisam siguran u njegove kanonike osobine, kae se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Bolovanje jedan dan od vruice brie grijehe itave jedne godine."13 Ovaj hadis ima dva mogua tumaenja: da ljudsko tijelo ima tristo ezdeset dijelova (rastavljenih dijelova), i bolovanje od jednodnevne vruice e ukloniti grijehe jednog dana za svaki dio. Drugo mogue miljenje jeste takvo da posljedice jednodnevne vruice u tijelu mogu trajati punu jednu godinu. Ovo je tumaenje posljedica upotrebe deduktivne metode (ar. kiyas), a pozivajui se na obraanje Boijeg Poslanika, s.a.v.s.: "Ko bude pio alkohol (khamr), namaz mu nee biti primljen etrdeset dana"14 Ovo podrazumijeva da e hemijska posljedica opijenosti u tijelu oslabiti centralni nervni sistem, i druge posljedice alkohola ostat e barem etrdeset dana - Allah zna najbolje. Imam Et-Tirmizi prenio je u svojoj kompilaciji poslanikih obraanja D ami'u hadis prenesen od Rafi'-bin Khadija, da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko god od vas boluje od vruice, koja je dio dehenemske vatre, neka je ugasi hladnom vodom. Neka potrai rijeku, stane u nju okreui se struji poslije zore, a prije izlaska sunca, i moli s imenom Allaha: "Gospodaru, povrati zdravlje Tvog roba i potvrdi istinu koja je izgovorena T vojim Poslanikom, s.a.v.s." Mora se zatim uroniti tri puta ponavljajui istu dovu, i raditi tako tri jutra uzastopno. Ako je jo potrebno, moe se ovo raditi pet jutara, ili ak primjenjivati ovaj lijek maksimalno devet jutara, jer ovakva vruica nee trajati vie od devet jutara Boijim doputenjem."15 Ovaj je postupak posebno zdrav za vrijeme ljetnih vruina, a posebno koristan u toplim predjelima, kao to je Arapski poluotok. Voda je u tim satima hladnija zbog toga to ostaje zaklonjena od sunevih zraka cijelu no. Takoer, u tim ranim jutarn jim satima, tijelo je spremnije nakon odmora, a i zbog svjeeg zraka i spokojstva, u tako prikladno vrijeme, fizika sposobnost zajedno sa "pravim lijekom", to je hladna voda u ovom sluaju, suprotstavit e se kratkotrajnoj vruici, ili ak suici kada nije praena otokom, unutarnjim zapaljenjem (upalama) ili drugim bioloki neprirodnim simptomima, i ovakva e se vruica povui Bo.ijim doputenjem. 11 Prenosi ga Kadai u svome "Musnedu" od lbn-Mes'uda, slino prenose i lbn-Ebi-Dunja i Ebu-Derda u predanju: "Bolovanje od vruice jednu no brie grijehe od jedne godine", i prenosi ga Temmam od Ebu-Hurejrea, r.a., u "Fewaidu" 14 Hadis je sahib, prenose ga Ahmed, br. 6773; lbn-Madde br. 3377; i to od Abdullaha bin Amra bin Asa, kao i od Ibn-Omera, i lbn-Zerra rs Prenosi Tirmizi, br.2085; Ahmed, 5/281; u senedu ima nepoznanica 41 l 39. Poslanil(ova medicina POGLAVUEII Regulisanje peristaltike (rada crijeva) Prednosti meda Buharija u svome "Sahihu" prenosi od Ebu-Se'ida el-Hudrija hadis da je doao ovjek Boijem Poslaniku, s.a.v.s., i rekao da se njegov brat ali na pogrean rad crijeva. Boiji Poslanik, s.a.v.s., mu preporui: "Neka pije med." ovjek je doao opet i rekao: "Dao sam mu da pije med i nije pomoglo!" Boiji Poslanik, s.a.v.s., davao je isti savjet dva ili tri puta, a ovjek je i dalje dolazio s istim odgovorom. Poslije treeg ili etvrtog puta, Boiji P oslanik, s.a.v.s., je rekao: "Allah je rekao istinu, dok utroba tvog brata lae."16 lsti hadis zabiljeen je u Muslimovom "Sahihu", u kom je ovjek rekao: "Utroba je mog brata izbirljiva (preosjetljiva)", mislei da je on muljiv, osjea nelagodu i da je njegov digestivni aparat (sistem) nadraen (Zabljeeno u Sahih-ul-Buhari). U medu su sadrane ogromne koristi. On je sredstvo za ispiranje i laksativ. Sadri istee i osnaujue osobine koje iste arterije i crijeva od neistoa. Otklanja zaepljenjajetre, bubrega i mokranog mjehura. Takoerje i opi konzervans, pomae da ouva snagu lijekova izmeu drugih prirodnih medicinskih preparata. Med takoer pomae u spreavanju ulaska vlage u crijeva, kao to je to kod dijareje. Med je bolji od eera u vie sluajeva, a manje je sladak, ali je jai, a ako se uzima prekomjerno, moe biti tetan za u, ako nije mijean s ocatom. M ed je dobar za starije, on je taj koji spreava kaalj, a koriten je u tibb medicini u lijeenju neiste (pokvarene) sluzi u stomaku i da zagrije (omeka, uini gipkim) cijelu strukturu tijela. Med je takoer lijek za pokvaren nagon za hranom (apetite), a kada se uzima kao pie pomijean sa vruom vodom i kominom dobivenom od slatkih rua (neto kao ulbe eer kod nas, p.p.), pomae u lijeenju bjesnoe, a ustanovljeno je da djeluje kao odbrambeni sistem protiv daljih infekcija. Med je takoer koriten kao protuotrov (detoksikant) 10 Buharija u Poglavlju o lijeenju s medom, i o Allahovim rijeima da je "u njemu lijek za ljude", l0/119. i Muslim u Poglavlju o lijeenju medom, 2217. 43 l 40. lbn-Kajjim el-Devzi za one koji koriste drogu i kao antitoksin (protuotrov) u lijeenju trovanja sluajno pojedene biljke iz familije none sjene (Hyoscyamus niger) ili divlje izrasline (otrovne gljive), izmeu ostalog. Kada je uzet kao pie pomijeano samo sa toplom vodom, pomae kao lijek za rane nastale ujedom psa. Kao konzervans, med moe biti koriten da ouva meso do tri mjeseca, i on je koriten kod kiseljenja krastavaca, tikve, plavog patlidana i razliitih vrsta voa do est mjeseci. Poznat kao "povjerljivi konzervans", med je takoer koriten kao glavni sastojak kod balzamovanja mrtvaca. Mazanje prirodnom vrstom meda, preko kose, kao mast, izlijeit e ui (vake) i druge parazite. Moe takoer biti koriten kao omekiva kose, osvjeiva i inae pospjeuje rast kose. Koritenje meda kao masti za oi izotrava vid, dok trljanje zuba medom dovodi do njihovog izbjeljivanja, a kad je koriten kao sredstvo za ispiranje usta ojaava desni i otklanja bolesti desni. Prirodne osobine meda takoer ga ine odlinom nadopunom i otapalom; otvara pore krvnih sudova i olakava menstrualna oticanje, izbacuje sluz, i otvara zakreenje jetre, bubrega i mokranog mjehura. Med doista ima veliku nutricijsku (hranljivu) vrijednost i on je pie pia, zaslada zaslade, mast masti i nema druge hrane, od onoga to je Allah Svemogui stvorio za nas, to je jednaka medu po vrijed