Igor Vlahović

Geološko kartiranje 1

igor.vlahovic@rgn.hr

Površinsko pojavljivanje slojeva i rasjeda

Program 1 – Sloj

Geološka karta pokazuje horizontalnu rasprostranjenost

pojedinih slojeva, odnosno stratigrafskih članova.

Ukoliko naslage nisu poremećene površinsku rasprostranjenost

omeđuju geološke granice, čiji izgled ovisi o položaju sloja i

površini reljefa. Mi pretpostavljamo da je u našem slučaju

položaj nepromjenljiv.

Reljef je prikazan pomoću izohipsa koje spajaju točke iste

apsolutne visine.

U našem primjeru ekvidistancija je 20 m.

Presječnica ravnine i sloja je pravac.

Ti su pravci u prostoru horizontalni, pa se zovu horizontaleili slojnice ravnine.

Slojnice kojima pripadaju cijele kote (80, 100, ...) zovu se

glavne slojnice.

Pravci okomiti

na slojnice

unutar iste

ravnine zovu se

priklonice.

Kut što ga

zadana ravnina

čini s

horizontalom je

prikloni kut.

Priklonice

ravnine su

pravci okomiti

na slojnice, pa

su im i

projekcije

okomite na

slojnice.

Glavne slojnice

sijeku

priklonice u

točkama koje

označavaju

cijele kote, pa

kažemo da

graduiraju priklonice.

Glavna

priklonica se

označava s dva

usporedna

pravca.

Ona je

graduirana, a

priklonica

graduirana u

ravnini crtnje

naziva se m’ –

mjerilo nagiba

ravnine.

Strelica

označava smjer

nagiba ravnine.

Horizontalna ravnina je određena svojom kotom – nema

slojnica niti priklonica.

Vertikalna ravnina je označena svojim tragom na bilo kojoj

horizontalnoj ravnini – slojnice se projiciraju u trag ravnine, a

mjerilo nagiba u točku.

Položaj slojeva i rasjeda, tj. ravnina, predstavljen je pravcem

pružanja, smjerom nagiba (s obzirom na strane svijeta) i kutom

nagiba (s obzirom na horizontalnu ravninu).

Nagnut ili kosi sloj siječe topografsku površinu u krivulji, a

točke te krivulje se nalaze na presječnici horizontalnih ravnina s

ravninom sloja. Slojnice ravnine sloja su presječnice

horizontalnih ravnina, a s obzirom da svakoj izohipsi odgovara

jedna horizontalna ravnina dovoljno je naći točke na kojima

slojnice sijeku izohipse iste visinske vrijednosti.

Spajanjem tih točaka dobivamo geološku granicu ili crtu

površinskog pojavljivanja sloja, koja ovisi o priklonom kutu i

obliku reljefa.

Prvi tip zadatka – sloj: zadane su dvije točke na donjoj i

gornjoj geološkoj granici jedne stratigrafske jedinice

kontinuirane debljine.

Treba konstruirati geološke granice – crte površinskog

pojavljivanja slojeva A i B, odrediti debljinu naslaga u

poprečnom profilu, te izraditi dijagonalan i uzdužan profil.

M=1:10.000, ekvidistancija 20 m.