SUZANNE ENOCH

POZIV NA GRIJEH

Za Meredith Foster; najbolju prijateljicu u dobru i u zlu,

i jednu od malo osoba koje razumiju moju opsjednutost figuricama

Star Warsa.

POGLAVLJE 1

Lord Zachary Griffin se poslui aom klareta s pladnja koji je nosio jedan lakaj. - Za Boga miloga, bre malo - promumlja, zapiljivi se u jedan plesni par nasred plesne dvorane.

Tridesetak drugih parova upravo je plesalo na balu obitelji Tamberlake, no oni mu nisu

bili nimalo zanimljivi. Takoer, nije mu bila zanimljiva ni skupina neudatih mladih dama koje su, stojei uza zid, izvijale vratove prema njemu. One su ga samo podsjetile da se dri podalje od hihotavih dama omotanih u svilu i ipku.

U normalnim okolnostima Zachary ne bi imao nita protiv plesati valcer sa zgodnim mladim djevojkama. U tome je zapravo uivao. Meutim, danas se drao one stare: posao prije svega. Plesat e kad obavi posao.

S druge strane dvorane, njegova starija braa, Sebastian, vojvoda od Melbournea, i Charlemagne, takoer su odbili plesati. Njih dvojica udubili su se u razgovor s lordom Harveyjem to je znailo da bez sumnje analiziraju pregovore o kupnji vikontovog udjela u njihovoj brodarskoj tvrtci. Poelio im je uspjeh, no od same pomisli na sve te vraje brojke i postotke koji su izmjenjivali, glava ga je zaboljela.

Valcer konano doe do kraja. Veina parova uputila se svome drutvu ili krenula prema stolu s okrjepom. Onaj par koji je Zachary ekao razdvojio se ispred dijela stola s okoladnim kolaima. Bacivi jo jedan pogled prema brai, Zachary se ubaci.

- Drago mi je vidjeti vas jo uvijek u Londonu, bojnie - ree, stavivi ruku na rame gospodina u crvenoj uniformi.

John Tracey se okrene prema njemu. - Zachary - uzvrati mu smijeak i prui ruku.

Zachary je protrese. - Dobro izgledate.

- Ima li razloga da ne izgledam dobro? Osim injenice da se vaa sestra odluila ne udati za mene?

- To nitko od nas nije oekivao - prizna Zachary, zamrznuvi smijeak. K vragu i Nell. Nije mu veeras trebalo nikakvih dodatnih komplikacija. - Osim moda Melbournea, naravno. On ima obiaj biti upuen u sve.

- Mogao me onda obavijestiti da se lady Eleanor planira udati za markiza od Deverilla

prije nego to me pitao bih li se pridruio vaoj obitelji.

Zachary slegne ramenima ne znajui koliko je bojnik lord John Tracey pogoen nedavnim dogaajima. S obzirom na to koliko je njegova sestra Nell bila naporna, on nikom ne bi poelio da je uzme za enu. - Ona je pobjegla s Deverillom. Jednom smo ih uspjeli uhvatiti, no ipak su nam umakli. Nakon toga nismo mogli mnogo uiniti. Kad se Valentine i Eleanor udrue, nitko ih ne moe zaustaviti.

- Shvatio sam. Dakle, to mogu uiniti za vas? Ne moe se opet raditi o braku. Vi nemate jo sestara koje biste mi ponudili, a Melbourneovoj je keri, koliko ono, osam godina?

- Peep ima est godina - uzvrati Zachary. - Zapravo, elio bih vas zamoliti za jednu

uslugu.

- Da ujem.

Duboko uzdahnuvi, Zachary zakorai u provaliju. - Namjeravam se pridruiti postrojbi i uputiti se s Wellingtonom na Poluotok.

Bojnik se nasmije. - O, to je... - I uuti. - Vi to mislite ozbiljno.

- Naravno da mislim ozbiljno. - K vragu, nitko mu nije vjerovao. Zato je i poelio razgovarati s bojnikom nasamo kako ga vojvoda od Melbournea ne bi uo. Smijeh i zadirkivanje lanova obitelji postali su ve vraki zamorni.

- U tom sluaju se ispriavam - uzvrati Tracey. - No, Zachary, shvaate li da kad se prijavite u vojsku, ne moete se samo tako predomisliti. To jest, ne moete bez ozbiljnih posljedica.

- Svjestan sam toga - uzvrati on, odluivi ignorirati uvredu. - Ja vas ne pitam mislite li vi bih li se ja trebao prikljuiti vojsci. Pitam vas samo kojoj bih se regimenti trebao prikljuiti kako bih imao najvie anse ukljuiti se u borbu. Ne elim zavriti teglei bave viskija tridesetak kilometara od bojinice.

- Tada bi vam odgovarala moja regimenta. etrdeset peta pjeaka - odgovori brzo bojnik. - Ako uistinu ozbiljno elite u vojsku, rado u vas preporuiti general - bojniku Pictonu. Iako vama ne trebaju preporuke s obzirom na ugled vae obitelji.

- Bio bih vam zahvalan ukoliko biste razgovarali s generalom - ree Zachary, ignorirajui kompliment koji je bojnik udijelio njegovoj obitelji. to se njega ticalo, on je zadovoljavao sve vane kriterije - bio je vjet s orujem i imao je silnu elju istaknuti se. No ako je novac jamio da e se nekoga smatrati kompetentnim vojnikom, imao je on i novaca. - Predstavite li me generalu, bit u vam vjeiti dunik.

- Ako mi obeate da nikada neete spomenuti moje ime i brak u istoj reenici, smatrat u da ste otplatili dug - ree Tracey, ponovno mu se osmjehnuvi.

Krajikom oka Zachary primijeti da je sastanak na drugoj strani dvorane zavren. Prui ruku Traceyu i zahvali mu. - To vam obeajem. I zahvaljujem vam.

- Poslat u vam poruku kad organiziram sastanak. I general i ja se vraamo u panjolsku za etrnaest dana pa oekujte sastanak u najskorije vrijeme.

- Bit u spreman.

Kad je bojnik otiao, Zachary primijeti kako ga Melbourne promatra. Pogledavi vojvodu ispod oka, Zachary ode pronai partnericu za ples. Bez obzira na to hoe li ga njegova obitelj, a posebno njegov najstariji brat, shvatiti ozbiljno ili ne, on e sam odluiti o svojoj budunosti. A veeras je napravio veliki korak u tom smjeru - to je znailo da sada moe pronai neku djevojku i zabaviti se.

*

Sljedeeg jutra Zachary je sjedio za stolom, dorukovao i itao poruku koju mu je poslao

bojnik Tracey. inilo se da je general - bojnik Thomas Picton izuzetno zainteresiran ukljuiti jednog Griffina u svoju postrojbu i da e obojica biti na ruku u Whitesu. Gurnuo je presavijenu poruku u dep i poeo itati pomalo izguvani primjerak London Timesa, koji ga je ekao na stolu. S obzirom na stanje novina, pretpostavio je da su ili Shay ili Melbourne ve dorukovali. Kladio se da je to bio Charlemagne.

Prema posljednjem izvjeu u novinama, Eleanor i Valentine su uivali u svom medenom mjesecu u Veneciji. Nell je to napisala u svom posljednjem pismu, no Zacharyju je uvijek bilo

zanimljivo itati o dogodovtinama klana Griffin iz perspektive nekoga tko nije bio lan obitelji.

- Dobro jutro, strie Zachary - ree estogodinja Penelope doskakutavi u blagovaonicu.

- Zdravo, Peep. - Zachary se nagne i poljubi djevojicu u obraz. - Nell i Valentine su se prolog tjedna vozili u gondoli.

Uz batlerovu pomo Peep izabere sa stolia hranu za doruak i sjedne za stol kraj svog strica. - I ja u ii u Veneciju. Ti moe sa mnom ako eli.

- Danas se moram sastati s nekim u Whitesu - uzvrati on, suzdravajui se da se ne nasmije - no sutra sam slobodan.

- Ma ne sada - usprotivi se ona, zakolutavi svojim lijepim sivim oima. - Kad odrastem.

- Aha. Bit u slobodan i tada, naravno.

- Dobro. - Ona zagrize jednu breskvu. - Zato to mislim da bi tata i stric Shay bili malo prestrogi.

- A ja ne bih?

- Strie Zach, ti si mi dao da kuam malo viskija iz tvoje ae.

Divno. - Mi to nikada neemo nikome spomenuti, sjea se?

- Zaboravila sam. - Ona se nasmije, bezbrino i neustraivo kako se to moe oekivati samo od jedne estogodinjakinje. - Tata me jutros vodi na jahanje na Buttercupu. Ti nam se moe pridruiti, ako eli.

Prije nego to je uspio odbiti, Peepin otac ue u sobu. Sebastian, vojvoda od Melbournea, izgledao je tono u skladu s onim to je bio - s trideset etiri godine bio je on jedan od najmonijih i najutjecajnijih ljudi u Engleskoj te glava slavne i ugledne obitelji. No nije izgledao kao osoba odjevena za jahanje.

- Ve sam se pitao hoe li se netko od vas dvoje danas pojaviti - lijeno e Melbourne, zaobiavi stol kako bi poljubio svoju ker.

- Kasno sam iao na poinak - ree Zachary, odbivi spomenuti u ijem je drutvu zavrio. Plesanje valcera bilo je samo jedan od talenata lady Amelie Bradley.

- Morala sam odjenuti gospou Hooligan. - Peep pogleda svoga oca. - I ona eli ii na jahanje.

Vojvoda je njeno povue za jedan tamni uvojak. - Oprosti mi, Peep, no pozvali su me u rezidenciju Carlton.

Penelope poskoi u stolcu. - Vidjet e princa regenta?

- Vjerojatno. - Melbourne se uspravi. - Moda bi stric Zachary mogao odvesti tebe i tvoju lutku na jahanje.

Zachary se namrti. - A to je sa stricem Shayom?

Vojvoda ga znakovito pogleda. - Mogao bi i Shay, siguran sam - nastavio je istim

bezbrinim tonom. - Zar si ti imao neto drugo u planu?

- On ide na ruak u Whites - doda Peep, lativi se prepeenca s medom.

- Aha. - Melbourne kimne, okreui se prema vratima koja vode u predvorje. - Sad sam se sjetio, ima li malo vremena, Zachary?

Zachary kimne i ustane, prisjetivi se da iako se Eleanor zaklinjala da njihov najstariji brat zna itati misli, to nikada nije dokazano. - Peep, ostavi moje jagode na miru - upozori svoju neakinju koja mu uzvrati smijuljenjem koje se ulo kad je izlazio iz prostorije.

Melbourne ga povede u svoj ured. Hm. Razgovor u uredu nikada nije slutio na dobro.

Zachary krene prema prozoru; nije mu padalo na pamet sjediti na jednoj od onih fotelja koje su

on i njegov brat i sestra zvali optuenikom klupom, bez obzira na vojvodinu namjeru.

Vrata se za njim zatvore. - Imam jedan zadatak za tebe - ree Melbourne.

- Odvest u Peep sutra na jahanje - usprotivi se Zachary.

- Ve sam joj rekao da danas imam neke obaveze.

Vojvoda sjedne za svoj masivni stol od mahagonija. Zachary nije skidao pogled s vrta

kue Griffin, podsjeajui se da bez obzira na to koliku mo Melbourne ima nad ostatkom svijeta, on je ipak samo njegov stariji brat.

- Nije me briga za tvoj ruak - uzvrati njegov brat nehajno. - Shay e ii s Peep na jahanje. Ja elim razgovarati o neemu to se tie obitelji.

Ovo nije zvualo previe zlokobno. Nitko u posljednje vrijeme nije prekoraio paljivo zacrtane granice Griffinovih - barem nije otkad su Nell i Valentine pobjegli u kotsku, o emu su izvijestile ba sve novine. A Melbourne je ak i to nekako uspio preokrenuti u prethodno odobrenu romantinu eskapadu prije no to su se prie doepali novinari. Zachary se okrene, naslonivi se na prozorsku klupicu. - Da ujem onda o emu se radi.

- Teta Tremaine me zamolila da joj osiguram pratnju.

- Opet eli ii na trke u Derby, zar ne? - Zachary ce naceri. - Zadnji put kad je ila...

- Pogorao joj se giht - prekine ga Melbourne. - eli ii u toplice u Bath, vjerojatno bi ostala do kraja ove sezone. Rekao sam joj da e joj ti vrlo rado praviti drutvo.

Zachary zastane kako bi dobro promislio to to njegov brat smjera, no usta su mu ve oblikovala odgovor. - Ne.

- Oprosti, molim te?

- Poalji Charlemagnea. Ja imam druge planove.

- Shay mi je potreban u Brightonu. Moram finalizirati kupnju jo est teretnih brodova. A ti nikada nema nikakve planove.

- Sada imam.

Melbourne se nasloni u fotelju. - Bi li podijelio sa mnom te planove?

- Bio sam ih podijelio s tobom - uzvrati Zachary, pokuavajui odrati glas mirnim. Nije se elio svaati zbog toga; ve je donio odluku. - No ti me nisi ozbiljno shvatio.

U prostoriji nastupi duga tiina. Bilo je tako tiho da je Zachary uo kako Peep razgovara s batlerom na drugom kraju predvorja. Vojvoda se nije pomaknuo, no Zachary je znao da

Sebastian u svojoj glavi vrti sve razgovore, smilja odgovore, odluuje kako nastaviti razgovor ne bi li si osigurao najveu prednost. Postojao je razlog zato Zachary nikada nije igrao s Melbourneom ah; nikada ga nije pobijedio. Ba nikada. No ovo nije bio ah. Radilo se o njegovoj budunosti. I sve dok se ne bude dao pokolebati, ne moe izgubiti.

- Reci mi onda - konano prozbori vojvoda - zato iznenada ima silnu potrebu prikljuiti se vojsci?

Dakle, bio ga je sluao. - Nita to nije iznenada. Razmiljam o tome ve neko vrijeme. Pokuao sam s tobom razgovarati o tome prije mjesec dana, no tebe to nije nimalo zanimalo.

- Sad me zanima.

- Mislio sam da ima sastanak u rezidenciji Carlton.

- Zachary, ja ne elim da ti ode u vojsku.

Oduprijevi se silnoj elji da skoi na noge, Zachary se jo jae nasloni na klupicu. - to onda eli da radim? Da budem pratilja Nell na zabavama? ekaj, ona je sad udata ena. Ni za to vie nisam potreban. to znai da mi preostaje praviti drutvo Peep na njezinim ajankama i, pretpostavljam, teti Tremaine na njezinim izmiljenim putovanjima.

- Nije izmiljeno. A uvijek postoji...

- Posao u naim tvrtkama? To je za tebe i Shaya. Kupovanje i prodaja stvari bez vidljivog razloga tjera me da se sam poelim zatvoriti u Bedlam.

- Ja sam siguran da bismo pronali neto u emu bi ti ui...

- Ti u tome uiva - ponovno ga prekine Zachary, elei natjerati brata da shvati koliko je nezadovoljan. - Ti i Shay. Ja ne. Ja elim neto drugo. elim nekakvu vraju odgovornost, Sebastiane. I ako uz nju ide i malo uzbuenja i slave, to bolje.

Obiteljski batler pokuca na vrata. - Vaa milosti?

- to je, Stantone? - vikne mu Melbourne nervozno.

- Koija je spremna, vaa milosti.

- Dolazim za trenutak.

Zachary se uspravi i odgurne od prozora. - Vjerujem da emo ovaj razgovor morati zavriti kasnije - ree, ukravi Melbourneu omiljenu zavrnu reenicu. A nakon ruka s general - bojnikom Pictonom, imat e znatno vie streljiva - a moda ak i vojni in.

- Zavrit emo ga sada.

- Ali ti...

- Ne, sad sam ja na redu - uzvrati mu otro Melbourne. - to je s onim kada si se htio zarediti?

Zachary se namrti. - Ja zapravo nikada nisam uistinu elio postati sveenik. To...

- Zato je ta zamisao trajala samo tjedan dana. A zatim si uao u posao s trkaim konjima.

- Nisi fer, Seb...

- Prodao si udio u toj tvrtci nakon dva mjeseca - prekine ga ponovno brat. - A to je s upravljanjem imanjima?

Uspravivi se, Zachary priprijeti bratu prstom. - Za to si ti kriv. Bromley Hall je najbeznaajnije imanje koje posjeduje. Sebastiane, tamo je bilo tako dosadno da sam mislio iskoiti iz koe.

- Odvodni kanal je bio dobra zamisao - to jest, bila bi da si je proveo do kraja.

- Dakle, ja sam beskoristan. To mi eli rei?

- elim ti rei da nema strpljenja ni za to. Ako neto istog asa ne zadovolji tvoje elje, ti si s time gotov. Ako se za neto treba potruditi, ti izgubi zanimanje. I zato, ako eli nekakvu dogovornost, nabavi si psa. Ako ti je dosadno, poni slikati. Ne mora paradirati Poluotokom u jarkocrvenoj uniformi tako da te neki vraji Francuz moe ustrijeliti.

- Hvala ti na vjeri u moju glupost i apsolutnu nesposobnost.

- Ne radi se ni o kakvoj tvojoj gluposti, ve o tome da ja tebe dobro poznajem - usprotivi se Melbourne. - A injenica da nema strpljenja, nee ti biti od koristi u vojsci. Nee kupiti in, Zachary. Ja to neu dopustiti, a ti dobro zna da imam mo to sprijeiti.

Zachary je zurio u njega, stisnuvi eljust tako vrsto da su mu vratni miii drhtali. - Ja sam treeroeni sin u plemikoj obitelji, Seb. Ja nemam drugih mogunosti...

- Ima ih vie nego dovoljno, kad bi samo donio odluku i drao se nje.

- Ja sam donio odluku. Hvala ti na savjetu. - Okrenuvi se na peti, Zachary krene prema vratima.

- Zachary, ti...

- to ja, Sebastiane? Mi smo u slijepoj ulici. Ti moda ima mo sprijeiti jednog Griffina da se pridrui vojsci, no ja se mogu pretvarati da sam netko drugi. - Zachary zastane, duboko udahne, nadajui se da si upravo nije upropastio planove. Uistinu mora nauiti kad treba zautjeti i samo lijepo izai iz prostorije. - Znam ega se ti boji - ipak nastavi. - I meni je jako ao to je Charlotte umrla. Znam koliko si je volio. Ali ti...

Melbourne skoi na noge tako silovito da je prevrnuo fotelju na kojoj je sjedio. - Dosta! - zaurla. - Moja ena nema nikakve veze s ovim.

- Ona ima svaka...

- Ti e otpratiti tetu Tremaine u Bath - zarei Melbourne, prostrijelivi ga svojim sivim oima, u kojima se vidjelo da ne moe suzbiti ljutnju. - Kad se vrati, ako mi u meuvremenu dokae da si se nauio strpljenju, da se zna obuzdati i pokae mi da moe biti odgovoran, te ako jo uvijek bude voljan prikljuiti se vojsci, nastavit emo ovaj razgovor.

Zachary duboko udahne. Kao i uvijek, naljutio se i rekao pogrenu stvar na pogrenom mjestu, a sad kad mu je Melbourne oitao bukvicu, ne moe to ispraviti. - Oprosti, Sebastiane - ree mu.

- Nemoj. - Njegov najstariji brat koraao je prostorijom, oito se pokuavajui smiriti. To je samo po sebi bilo neobino; Melbourne je rijetko doputao da ga bilo tko izbaci iz takta.

- Samo sam ti elio rei da nas ne moe drati pod staklenim zvonom i oekivati da neemo eljeti pobjei - ree Zachary malo tiim glasom.

- Predlaem ti da se krene pakirati - ree mu Melbourne hladnim glasom kojeg su se njegova braa i sestre uasavali. - Kree za jedan sat.

- Dobro. No jednog dana, Melbourne, izdat e jednu zapovijed previe i shvatiti da su te tvoje trupe napustile.

K vragu sve to. Obojica su znala da su to prazne prijetnje, no barem mu se brat nije

nasmijao u lice. Zachary je imao vlastiti mjeseni prihod, koji je bio vie nego velikoduan, no visinu te mjesene rente odreivao Melbourne. Bude li ga previe izazivao, vojvoda mu jednostavno moe uskratiti novac - a to bi trebalo jamiti da sljedea ivotna odluka koju donese, mora biti ona prava.

POGLAVLJE 2

Caroline Witfeld pritisne olovku tako vrsto o blok za crtanje da je slomila minu. - Grace, hoe li se, molim te, prestati vrpoljiti?

Njezina se sestra poee po lijevom uhu. - Nisam ja kriva. Ovaj eir me grebe.

- To nije eir. To je turban. I molim te, sjedi mirno. Treba mi jo samo dvije minute.

- Caro, to si mi rekla prije pet minuta. I jo uvijek me svrbi.

Caroline duboko udahne i zatvori oi. Pokuati se usredotoiti na model koji se nikako ne prestaje vrpoljiti moglo je rezultirati samo glavoboljom. No to, meutim, ipak nije znailo da ima namjeru odustati. Strpljivost je vrlina, no u ovom sluaj je i potreba. - Traje dulje nego to bi trebalo zato to se ti stalno mie. Ti si eljela biti perzijska princeza, a ne ja.

Visoki glasovi odjekivali su iz predvorja dva kata ispod. - Grace! Idemo! Pouri!

K vragu. Caroline zgrabi drugu olovku i pone mahnito crtati, usredotoivi se na plave pramenove sestrine kose koji su izvirili ispod svilenog turbana. Turban moe kasnije nacrtati i bez modela. - ekaj, Grace - promrmlja dok je crtala. - Obeala si mi.

Pramenovi kose upute se prema vratima, zajedno s ostatkom njezine sestre. - Otii e bez mene - protestirala je - a meni treba novi eir.

- Grace...

Turban padne na daani pod. - ao mi je, Caro - povie Grace preko ramena odjurivi niz predvorje prema stubama.

- Vratit u se prije ruka!

- Ali tada e sjene biti druk... - zapone Caroline, a zatim uuti. Namrtivi se, odloi olovku i ustane kako bi rastegla lea. Grace nije bilo briga za svjetlost ili za sjene; bilo joj je stalo samo do novog eira.

Mogla bi zaposliti drugu sestru, pomislila je, no kad je prila prozoru i pogledala u dvorite, izbrojala je est eira kako su se smjestili u koiju obitelji Witfeld. Izgleda da je svim njezinim sestrama trebao novi eir.

Naravno, hitnost s kojom su poeljele posjetiti Trowbridge morala je imati nekakve veze s injenicom da je toga dana bio utorak - i da Martin, sin gospoe Williams, koji se nedavno vratio s Krima, utorkom pomae u skladitu majine trgovine tekstilom. Caroline se nasmijei. Jadni Martin. Nakon tri mjeseca muenja svakog utorka, ona bi promijenila raspored poslova u skladitu, ili bi ih barem odgodila za popodne. Naravno, trgovina je prodavala vie robe utorkom nego bilo kojim drugim danom u tjednu, pa moda Martinova nazonost u skladitu usred jutra nije uope bila sluajnost.

Caroline podigne turban, smjesti ga na jednu hrpu knjiga koje su odgovarale visinom, i

vrati se svojem crteu. Dosad je ve vjerojatno mogla nacrtati sve svoje sestre po sjeanju, no nagib glave, svjetlost i sjene kod odreenog izraza lica - to nikako nije uspjela nacrtati bez modela koji bi sjedio pred njom. No, moe zavriti s crtanjem turbana.

- Caro?

Ona zastane, zatreptavi. - Gore sam, tata. U zimskom vrtu.

- to misli o ovome? - upita je njezin otac kad je uao u sobu. U rukama je drao jednu drvenu kutiju ispunjenu kairanim stupiima i blokovima do lanog kamena. - Nije u omjeru, naravno.

Edmund Witfeld izgledao je onako kako bi trebao izgledati otac sedam keri - prstiju umazanih tintom od knjigovodstva i pokuaja da smisli nain kako osigurati sedam miraza, sijede kose koja je postajala sve rjea kako mu je pet od tih keri doraslo za udaju, malo prevelikog kaputa na ramenima i malo preuskog oko struka od brige i frustracije te nemoi da bilo to uini u vezi s tim. On je, na kraju krajeva, bio strahovito brojano nadmaen.

Caroline pogleda brino izraen uredni model. - Ovo su novi - ree, pokazavi na par slomljenih stupova koji su stajali pokraj minijaturnog potoia.

On se nasmijei. - Da. Pomislio sam da bi dodavanje estog i sedmog stupa na sjevernoj strani dalo ravnoteu kamenom zidu na jugu.

- Meni to sad izgleda kao ruevine Partenona, ili bar ja zamiljam da one tako izgledaju. Staro i romantino.

- Aha! Da! Ba sam to elio postii. - On je poljubi u obraz. - Naruit u sutra dodatne stupove i za livadu. - Mrmljajui si u bradu nekakve brojke, on izae s onom kutijom u predvorje. - Joj, zamalo sam zaboravio. - Vratio se u zimski vrt. - Upravo je stigla pota. Dobila si pismo.

Caroline se smrzne. - Je li to odgovor? - upita.

On posegne slobodnom rukom u dep. - Mislim da jest. Evo. Pridri mi ovo na trenutak.

Ona preuzme oeve minijaturne ruevine. - Tata.

- Ne mislim te muiti, no znao sam da neu dobiti tvoje miljenje o ruevinama nakon to ti kaem za to pismo. Aha. Evo ga, tu je. - On izvue pismo iz unutranjeg depa kaputa.

Caroline ga uzme, zamalo ispustivi dioramu iz ruke. Drhtavim prstima, okrene omotnicu kako bi vidjela adresu poiljatelja. - Iz Bea je. Slikarski atelje Tannberg.

- Caro, otvori ga.

Izmolivi na brzinu jednu molitvu u sebi, klizne prstom ispod votanog peata i otvori pismo. Srce joj je mahnito udaralo dok je itala - odjednom, prestane disati. - O, moj Boe. O, moj Boe.

- Dakle? - pouri je otac, paljivo odloivi dioramu na pod. - Jesu li te primili? Ve bi bilo krajnje vrijeme da netko pokae da ima razuma.

Ona se nakalje i proita mu: - M. Witfeld, hvala vam na seriji portreta koje ste poslali sa svojom molbom. Ne vidim razloga zato vas ne bismo primili u na program naukovanja. Konanu odluku emo donijeti - ona nastavi, drhtavim glasom od uzbuenja - molim vas, poaljite jedan portret nekog plemia, zajedno s potpisanom izjavom dotinog kojom jami svoje zadovoljstvo vaim uratkom. Oekujemo va odgovor i srdano vas pozdravljamo, Raoul Tannberg, ravnatelj, atelje Tannberg.

- Taj mi se zahtjev ini razumnim - ree njezin otac, kimnuvi. - Zarada kod slikanja portreta vjerojatno dolazi od imunih graana. Oni vjerojatno trae dokaz da bi ti mogla studiju

donijeti prihod i klijente.

Caroline nije znala kako je mogue da je tako mirna. Jedva je mogla disati. Nisu je jo primili, ne bezuvjetno, no to nije bila jedna od dvadeset sedam odbijenica koje je dosad

primila. Jo jedan korak, i ostvarit e svoj san. Nema vie borbe sa sestrama da sjede mirno dok ih ona pokuava oblikovati u neto to bi neki atelje smatrao umjetnou. Nee vie morati moliti kuhara moe li posuditi veeru na pola sata kako bi usavrila crtanje kokoi ili prepelica. Ovo e biti ostvarenje njezinog sna. I to e biti divno.

- Pretpostavljam da e morati posjetiti lorda i lady Eades.

Mjehur uzbuenja naglo se probui.

Ve je ona naslikala grofa i groficu i njihovi su portreti visjeli u Eades Hallu. No ovo je bio najvaniji zadatak u njezinom ivotu, a lokalni plemii su bili dvoje najekscentrinijih ljudi u Wiltshireu. Nije mogla poslati lorda i lady Eades u kostimima egipatskih faraona u Be. Rauol Tannberg, ravnatelj, tako biju ismijao da bi se cijeli Kontinent zatresao.

- Mora samo osigurati njihov pristanak - nastavio je Edmund Witfeld sveanim tonom.

- Da, sredit u to nekako. - Moda bi mogla zamijeniti slike. Lord i lady Eades to ne bi primijetili. Trebalo joj je samo pismo u kojem pie kako su zadovoljni njezinim uratkom, nije trebalo opisivati sliku.

- Caro, ovo je dobra vijest - ree njezin otac, uzevi joj pismo iz ruke kako bi ga ponovno proitao. - Nisam ti elio nita rei, no sada kad ima to pismo, mora znati.

Ona se namrti, neto ju je stegnulo oko srca. - to nije u redu, tata?

- Sve je u redu, no ti ima dvadeset tri godine. A kako me tvoja majka stalno podsjea, ima est mlaih sestara koje se silno ele udati. Radi njihove dobrobiti, ne moe tako dalje.

- Kako dalje? Ja nikome ne inim nita naao. Ovo je moj san, tata. Ovo je oduvijek bio moj san.

- Ja to znam. I zato sam te ohrabrivao i davao ti podrku. Sam Bog zna da ja razumijem to znai imati san. No ti ugroava anse svojim sestrama da nau mueve. Ovo je malo imanje s ogranienim prihodima i ja oajniki moram namaknuti miraz za sedam ke...

- est - prekine ga ona, pokuavajui obuzdati srce. Toliko je silno eljela ostvariti svoj san da je zaboravila kako njezine sestre ele neto sasvim drukije. Sada je ona bila prepreka onome to su sve one smatrale putem do sree. A ta srea bila je brak. - Ja sam te ve zamolila da me preskoi.

- Ja to prihvaam, draga moja. No ti si ipak lanica domainstva s ogranienim prihodima. Boje i platna i...

- Ja sama plaam veinu svojih slikarskih potreptina - prekine ga ona.

- Nemoj se uzrujavati sad kad si dobila dobre vijesti - podsjeti je otac, vraajui joj pismo. - No ja samo elim da ti bude svjesna da je ovo posljednja godina u kojoj u ja to dopustiti.

- to e se dogoditi ukoliko me odbije monsieur Tannberg?

- Nee te odbiti.

- No ako me odbije, to e onda biti?

Njezin otac duboko uzdahne. - Onda e se do kraja ljeta ili udati, ili prihvatiti slubu guvernante koju su ti velikoduno ponudili lord i lady Eades. Oni bi voljeli da poduava njihovu djecu slikanju.

- Njihova djeca... - Caroline uuti. Strava. Nije bilo druge rijei kojom bi se opisao stravian osjeaj koji ju je preplavio na pomisao da bi morala uiti imunu, razmaenu djecu kako slikati mauhice.

- No ti se sad ne mora brinuti zbog toga, zar ne?

Iz njegovih usta u Boje ui. - Da, valjda ne moram.

- Tako treba. Glavu gore. - On ponovno podigne svoju kutiju. - Idem ja sad srediti te

nove stupove - ree njezin otac, opet izaavi iz prostorije - i rei tvojoj majci da su te skoro primili u beki atelje. Svima nam je laknulo.

Ona ga je gledala kako hoda niz predvorje, a zatim ponovno sjedne. Situacija je bila gora

nego to je shvaala. Frustracija i ponienje neprestanog odbijanja zato to je bila ensko, ili zato to je atelje imao previe kandidata, ili zato to si nije mogla priutiti kolarinu, nije bilo nita u usporedbi s poslom guvernante. Morala bi pospremiti svoje kistove i nikada ih vie ne bi mogla uzeti u ruke. Nema vie slikanja, nema vie onog osjeaja... onog divnog, uzvienog osjeaja kada savreno ovjekovjei neiji ivot na platnu. Osjeala bi se kao da joj je netko iupao srce.

Hvala Bogu da joj je otac rekao za posljedice neuspjeha. Nagovorit e ona lorda i lady Eades da se odjenu u najbolju odjeu ovog vremena i primit e je kao naunika u Atelje Tannberg.

Nije bilo drugog izbora.

*

- Zachary, ako me ova prokleta zvijer jo jednom ugrize za noni prst, sredit u da ga poslue za veeru.

Uzdahnuvi, Zachary se sagne i zgrabi psa za potiljak, podigavi ga na sjedite kraj sebe. - Oprosti, teta.

Gladys, teta Tremaine, pogleda svog suputnika - to je to, zapravo?

- Mislim da je to mjeanac foksterijera i irskog setera - uzvrati on, nezainteresirano migoljei prstima kako bi tene radije grickalo njega nego njegovu tetu.

- A iz kojeg si tono razloga nabavio psa?

- Melbourne mi je rekao da bih trebao nabaviti psa. Njemu je to navodno dokaz

strpljivosti i odgovornosti. - Trznuo se kad ga je jedan otri zub okrznuo po prstu. - Nazvao sam ga Harold.

- To je srednje ime tvoga brata.

- Uistinu? Kakve li sluajnosti.

Njegova se teta vrati svome vezu i podigne ga kako bi odgrizla plavi konac kojim je

vezla. Ne zastavi, izvue zeleni konac iz svoje koare s potreptinama za vezenje.

- Zna, ja imam no - ree Zachary, gledajui je sa suprotnog sjedita kako mjeri konac i na kraju ponovno pregrize na eljenoj duljini. - A imam tu i jednu zvijer s otrim zubima.

- Ovo je bre - uzvrati mu teta, spretno uvevi konac kroz uicu igle, i vrati se na posao. - Nikad ne zna u kakvoj ti neprilici moe zatrebati znanje veza.

- Da, ovjek nikad ne zna kad e mu zatrebati inicijali na rupiima - ree ironino, poeljevi zakolutati suutno oima na prizor zamrenog veza.

- Samo se ti rugaj, djeae moj, no ja te ijem za trideset mudrih godina.

- Da, ali e do Batha oslijepiti bude li pokuavala vesti u koiji koja se kree, i ostat e bez zuba bude li grizla konac.

Ona se zasmijulji. - Zachary, ti se nisi ni rodio kad sam ja ovo radila. Bre proe vrijeme u koiji nego ako pokuava itati, ili kad samo sjedi i eka da ti divlji pas pojede nogu.

On se morao barem djelomino sloiti s tom njezinom tvrdnjom.

Zachary pogleda knjigu koju mu je njegov brat Charlemagne uvalio juer ujutro prije puta, kao da e dvadesetak Byronovih pjesama ublaiti injenicu da je prognan u Bath. Harold je oito bio istog miljenja jer je ve istrgnuo i provakao korice knjige. A s obzirom na taj bijedan pokuaj podmiivanja, znao je sa sigurnou da se radi o neem mnogo gorem. Nije sumnjao da je teta Tremaine dobila upute kako joj giht nee biti izlijeen sve dok ne dobije poruku od Melbournea u kojoj e pisati da je pronaao nain kako zauvijek sprijeiti brata da se prikljui vojsci.

Da, Melbourneova strategija otezanja uzrujavala je Zacharyja, no bez obzira na to trajalo

li to tjedan dana ili itav mjesec, njega nita nee zaustaviti. Trebala mu je promjena. A osim ako svemoni lan Griffin dotad ne smisli neki udesni plan, on e se prikljuiti Wellingtonu na Poluotoku. Tamo e barem moi biti neto vie od bezvrijednog treeg brata u obitelji, priuve, onoga koji je zaduen pratiti enske lanove obitelji na domjenke, slavniji po svom zdravom apetitu i popularnosti kod djevojaka nego po bilo kojoj vjetini ili zanimanju.

- Zapravo sam ti elio predloiti da malo odrijema - doda, shvativi da ga teta promatra.

- Ti bi mogao jahati - predloi ona. - Toliko si se namuio da povede svog konja. Ja u vrlo rado vesti u miru.

On ju je istog asa elio pitati zato je njegova nazonost uope potrebna. No svima je bio jasno da on ne putuje u Bath radi zdravlja tete Tremaine, ve zbog svojeg. Zachary izvadi svoj depni sati i pogleda na nj. - Imamo jo jedan sat do gostionice. Harold i ja emo ostati ovdje i odrijemati malo, ako nema nita protiv.

Teta Tremaine, koja je bila veoma krupna ena, malo se promekolji. - Zapravo, bila sam zamolila Phippsa da malo skrenemo s puta.

- Kako to misli? - upita je sumnjiavo, uspravivi se ponovno u sjeditu. Nadao se da ga ne planiraju negdje putem ostaviti i zatvoriti u nekom samostanu.

- Mislila sam da bismo mogli provesti no ili dvije u dvoru Witfeld kako bih posjetila svoju prijateljicu Sally Witfeld.

Zachary je pogleda. - Nadam se da to skretanje s puta nije smislio Melbourne?

- Boe moj, ne. Sally i ja smo ile zajedno u kolu. To je samo jedan sat vonje od glavne ceste za Bath, a ja sam pozvana u goste kad god bude prilika. Nisam je vidjela skoro

est godina.

Zachary podigne ruke u znak predaje, a zatim laktom preprijei put Haroldu koji mu je pokuao skoiti na prsa. - Bath ili dvor Witfeld - meni je to isto. Neu te valjda sprijeiti da posjeti dragu prijateljicu iz kole.

- Ti si jedan mudar mladi.

Nacerivi se, Zachary se zavali u jastuke, obuhvati prstima Haroldovu ogrlice i zatvori oi. Koliko god naporno ovo putovanje bilo, on je uistinu volio svoju tetu. A pod ovim okolnostima, nije vidio ba nita loe u popodnevnom drijemanju u koiji s odlinim ovjesom.

Za dvadesetak minuta koija je skrenula s glavne ceste u izrovani, blatnjavi put i nastavila prema jugu. Zachary otvori oi u trenutku kad je zamalo izbaen sa sjedita. Izgleda da je bilo gotovo s drijemanjem. Zapravo, inilo mu se da e dok stignu u dvor Witfeld imati masnice na pozadini. Zgrabio je jednu od viseih ruki kako bi se pridrao dok je pas odskakivao po podu pokuavajui se sakriti iza njegovih elegantnih, vojnikih izama. Dragi Boe, tko to ivi na kraju ovakve ceste - divlji Kelti premazani plavim ratnikim bojama? Teta Tremaine je, naravno, nastavila vesti, a on se mogao kladiti da e joj vez izgledati uasno neuredno.

Konano, koija stigne do glatkijeg, bolje odravanog dijela ceste i Zachary se ponada da je to znak da su uli na privatni posjed. - Navodno u ovom dijelu Wiltshirea ima odlinih mjesta za pecanje - ree, pokuavajui pronai neto dobro u posjetu ovom dijelu Engleske. - Postoji li gospodin Witfeld?

- Postoji. - Dok je teta Tremaine pospremala vez u koaru, pogleda ga ispod oka. - Sigurna sam da ti nee biti dosadno ovih nekoliko dana.

Mala iskra neugodne sumnje pokaklja mu krajiak mozga. - Sally Witfeld nema valjda mladu ker doraslu za udaju? - upita kad se koija zaustavila.

- Nema.

- Odlino.

Daui i stenjui, jedan zdepasti batler pojavi se kako bi im otvorio vrata koije. Uz Zacharyjevu i Haroldovu pomo otpozadi i oslanjanje na tap i batlerovu ispruenu ruku, teta Tremaine nespretno sie na zemlju. Ponovno ga pogleda, nacerivi se.

- Zapravo ima sedam.

- ega ima sedam? - procijedi Zachary, unato stranoj spoznaji da mu je zapravo jasno o emu teta govori.

Piskavo skvianje zaulo se s prozora koji su gledali na salon u prizemlju. Trenutak kasnije, ene su nahrupile prema dvostrukim vratima, izgledajui poput vesele duge napravljene od muslina.

Harold spusti glavu i zalaje. Bilo je prekasno za bijeg u koiju, iako je Zachary na to barem na trenutak pomislio. Put s tetom Tremaine je navodno bio test njegove odgovornosti i

strpljivosti, i on nee pokleknuti pred tim izazovom. No sedam keri. Boe dragi.

Odluivi da e svoju ljutnju podijeliti s tetom kasnije nasamo, nabaci smijeak na lice i sie s koije. Psi sie za njim i pone mahnito trati dvoritem lovei tri kokoi.

inilo se da djevojke poznaju tetu Tremaine; zagluujui vriskovi od veselja lady

Gladys odjekivali su dvoritem, zamalo nadjaavi Haroldov lave i kokodakanje kokoi.

- Djevojke, djevojke, dobar dan! - uzvraala je teta Tremaine, sjajei od sree dok je primala desetke poljubaca na svoje okrugle obraze. - Ovo je moj neak, lord Zachary Griffin.

Vojska ena skladno se nakloni jedna za drugom poput vala. - Lorde Zachary.

Zachary se nakloni. U trenutku kad su ga opkolile, jo dvije ene izau iz kue? to je ovo, k vragu, internat za djevojke?

- Gladys! - ona starija koja je bila skoro ira nego dua, vrisne i snano zagrli njegovu tetu. - O, boe! Tako mi je drago to te vidim!

Majka ovog legla, oito. Bilo je jasno na koga su keri bile tako spontane. Kad ga teta pozove, Zachary nabaci irok osmijeh i probije se kroz guvu do nje. - Vi ste zacijelo gospoa Witfeld - ree druici svoje tete, primivi je za debeljukasti dlan i naklonivi se. - Moja teta Tremaine vas spominje s velikom ljubavlju.

- O, Boe, kakav armer - zasmijulji se Sally, zacrvenivi se. - Gladys, imala si pravo, ba je divan.

One su ve razgovarale o njemu? To nije slutilo na dobro. - Imate draesne keri - nastavio je, zahvalan to i sam dolazi iz velike, bune obitelji. U suprotnom ne bi izdrao ovakav napad. Onesvijesti li se ovdje, nitko ne zna gdje e se probuditi.

- Tiho - prijekorno e gospoa Witfeld. - Dajte da vas upoznam. Djevojke, doite, prestanite kokodakati ve jednom. - Izrekavi to, ona pone gurati djevojke u dugaku vrstu koja je bila slina smotri vojne postrojbe, samo to je ova postrojba imala oprave i eirie, i stalno se smijuljila i neto doaptavala. Oito osjetivi kako se kaos smiruje, Harold se vrati i pone napadati Zacharyjevu lijevu izmu. Hvala Bogu, obuo je stare ugodne izme, a bolji par spakirao u koveg.

Dok su se postrojavale, jedna od njih - ona koja je zadnja izala iz kue - privue mu pozornost. Nije se radilo o tome da je bila posebno dojmljiva, iako je imala lijepu kosu bakrene

boje, nekoliko nijansi tamniju od susjedne sestre, bistre zelene oi i visoku, vitku figuru. Ne, radilo se o tome da ga je promotrila od glave do peta, ak se nagnula da ga promotri iz profila, kao da je on neki kukac, a ona etnomolog.

- Lorde Zachary - ree ga Witfeld, pourivi djevojku bakrene kose kako bi stala na elo vrste - ovo je moja najstarija ki, Caroline.

On se nakloni. - Gospoice Witfeld. Drago mi je.

Caroline Witfeld mu kimne. - Savjetujem vam da se ne klanjate dok upoznavanje ne

zavri jer bi vam se moglo zavrtjeti u glavi - uzvratila mu je tihim veselim glasom. Kako se njezina majka pomaknula ispred sljedee keri, vjerojatno je on bio jedini koji ju je uo.

- Susan - ree matrona napredujui du vrste - a zatim blizanke, Joanna i Julia. Grace ima tek osamnaest godina. A najmlae su Anne i zatim Violet.

Zachary otrese Harolda s noge i prieka kako bi se uvjerio da je gospoa Witfeld zavrila s predstavljanjem, a zatim se ponovno nakloni. - Drago mi je to sam vas upoznao - ree, kriom pogledavi najstariju djevojku, koja je izgleda zaboravila na svoju nekadanju opasku i sada je zurila u njegov lijevi dlan. On za probu malo promrda prstima, a ona trepne.

- Tako ste narasle - obrati se teta Tremaine svim djevojkama. - I izrasle u tako divne

mlade dame. Moja se neakinja udala prije mjesec dana, i bojim se da mi prilino nedostaje ugodno askanje o najnovijoj modi.

Jedna od blizanki jurne do nje i primi je za ruku. - Onda morate ostati! Mama, reci lady

Gladys da ona i lord Zachary moraju ostati!

- Naravno da e ostati. Ne dolazi u obzir da odu i ja sam sigurna da e se gospodin Witfeld sloiti.

Teta Tremaine se nasmijei. - Ako ne smetamo, rado bismo ostali nekoliko dana.

Caroline ustukne jedan korak kad njezine sestre okrue lorda Zacharyja. Svaka mu je eljela pokazati gostinsku sobu. Gledala je kako se on smjeka, diplomatski nudi ruku Violet, najmlaoj od sestara i pokazuje ostalima da krenu ispred njih.

S tamnosmeom, skoro crnom kosom koja je na popodnevnom suncu poprimila bronani odsjaj, oima koje su as djelovale crno poput uljena, a as tamno sivo poput oblaka, i divnom figurom - visok i miiav, lord Zachary bio je izuzetno naoit mukarac. Uz sve to, imao je visoke jagodine kosti i aristokratske obrve, tako da mu je i lice bilo lijepo i zanimljivo. Caroline bi se najradije smjekala, no nije htjela proglasiti pobjedu prije nego to napravi nekoliko crtea i otkrije moe li njegovu ljepotu prenijeti na platno.

No u tom se trenutku uistinu inilo kako je Bog usliio njezine molbe. Traila je jednog plemia, a lord Zachary Griffin joj je doslovno pao s neba na kuni prag. A zajedno s njim, dobila je priliku i kako otii iz Wiltshirea.

POGLAVLJE 3

Sestre su joj se pridruile paradi ljudi i prtljage koji su smjetali neoekivane goste dvora Witfeld u njihove privatne odaje, no Caroline se popela stranjim stubama na trei kat u svoj zimski vrt.

Velika prostorija u obliku kupole s polukrunim prozorima nekada je bila radna soba Edmunda Witfelda, njegovo utoite od enske horde. Caroline je bila jedina kojoj je dopustio da mu se pridrui u njegovoj sobi, no kako su se njezino zanimanje za slikarstvo i vjetina poveavali, a njezina majka uoila mogunost da bi taj neoekivani talent mogao obitelji priskrbiti pozornost i dodatni prihod, a moda i nekog mua, ljubitelja umjetnosti, Caroline je preselila svoj atelje u ugao te prostorije. Postupno se irila sve vie i vie, dok ga joj prije dvije godine njezin otac nije dobrovoljno prepustio i ispraznio, preselivi se u manji, jednako izolirani, ured u prizemlju iza kuhinje.

Posegnula je ravno za praznim crtaim blokom i donijela ga do jednog od ugodih polukrunih dvosjeda smjetenih ispod prozora. Zimski vrt davao je dovoljno svjetla cijelog dana, no najbolje doba za crtanje bilo je jutro i rano popodne kad je svjetla bilo najvie.

U ovom trenutku ona nije eljela slikati. eljela je crtati. U normalnim okolnostima uvijek bi eljela da joj njezini modeli poziraju za prve skice, i prvo bi ih promatrala vie od pet minuta. No danas se pak jedva sjetila disati kad joj je olovka sama krenula po papiru.

Ovaj model bio je drukiji - ne zato to je to bio najvaniji portret koji e u ivotu nacrtati, ve zato to joj je dosad poziralo vrlo malo mukaraca. Njezin otac, naravno, i lord Eades odjeven kao kralj Artur te nekoliko drugih povijesnih linosti, i gospodin Anderton, seoski odvjetnik koji je elio vlastiti portret za svoj ured koji bi ulijevao povjerenje klijentima. Bili su to stariji mukarci i odredom oni koje je poznavala itavog ivota.

Njezine ruke, meutim, nisu dijelile oklijevanje njezinog uma. Brzim, kratkim linijama stvorile su oblik glave lorda Zacharyja, a zatim se zabavile njegovom tamnom, valovitom

kosom. Obino nije pokuavala nacrtati oi bez modela pred sobom, no kad je zatvorila oi, dobro je vidjela njegove jasne, svjetlosive oi i vedri pogled unato ravnoj, senzualnoj liniji njegovih usta. To su bile izuzetne oi. Nezaboravne.

Vrata zimskog vrta zakripe i otvore se. Njezine sestre do - skakuu u prostoriju, sve govorei uglas tako brzo i glasno da nisu imale nikakve anse uti bilo koga drugog osim same sebe.

Ona zatakne olovku za uho, zatomivi brzo ljutnju dok je zatvarala crtai blok. - Stiajte se, molim vas! Prozori e se razbiti od vae cike.

Julia sjedne kraj nje. - Zar ga nisi vidjela?

Susan dovue tronoac i pridrui im se.

- On je najnaoitiji mukarac kojeg sam ikad vidjela - ree ona, uzdahnuvi.

Grace joj sjedne s druge strane. - Caro, nemoj mi rei da ga nisi primijetila.

- Naravno da sam ga primijetila. Mislim da bih ga eljela nacrtati. Monsieur Tannberg je u pismu zahtijevao portret jednog aristokrata. A on je zasigurno jedan aristokrat. - Ona bi to

znala, pomislila je, i da nije ula kako ga svi zovu gospodine lorde. Njegovo dranje, samouvjerenost, sjaj u oima - ona bi to znala.

- I ja bih ga rado nacrtala - ree Joanna, zasmijuljivi se.

- Ili bi ga izmodelirala u glini - predloi Julia, a bijeli su joj se obrazi zarumenjeli.

- O, da, u glini - ubaci se Joanna teatralno uzdahnuvi. - Ja bih ga mogla oblikovati rukama.

Violet se pone kreveljiti. - Ti slobodno napravi model. Ja se elim udati za njega.

- Ti ima jedva petnaest godina, budalice. Nee se on oeniti tobom uz sve nas ostale ovdje. - Julia joj se nadmeno nasmije.

- Nee se oeniti ni tobom - zaguna Violet. - Caro je najstarija. Ona se mora prva udati.

Neka neugoda se pojavi u Carolineinom elucu. - Neu se ja ni za koga udati - izjavi glasno, ne skidajui pogled s crtaeg bloka. On je bio unutra, a ona se eljela ponovno baciti na njega. - I vi to dobro znate. Ja idem u atelje Tannberg, slikat u portrete i putovati svijetom.

- Dobro, ako on ostane nakon to ti ode u Be, onda se ja mogu udati za njega - nadoda Susan.

- Susan, on te mora prvo pitati. - Julia slegne ramenima.

- Uostalom, on je ve vjerojatno zaruen za nekoga. Kako ne bi bio kad je tako zgodan. I imuan je, takoer, sudei po njegovoj koiji i skupoj odjei. A stie jo jedna koija s njihovom prtljagom i slugama.

- Mama kae da nije oenjen. - Violet je jo izgledala uzrujano zato to su joj tako brzo poremetili brane planove. - Da, i imuan je. I ima dvojicu starije brae. Ni oni nisu oenjeni.

- Ima dvojicu brae? - Pljesnuvi rukama, Grace skoi na noge. - To su muevi za tri od nas. Moram razgovarati s mamom.

- Ti ga i ne poznaje - usprotivi se Caroline. - Ni njegovu brau. Kako zna da se eli udati za bilo kojeg od njih?

- Ti nema pojma ni o emu, Caro, ima pojma samo o onome to se nalazi na slikarskom platnu - uzvrati Susan. - Zato nas nemoj kritizirati.

Ovo uistinu nije bilo fer. - Ja...

- Da, ti moe slobodno ostati starom usidjelicom. Ja se elim udati. - Joanna ponovno skoi na noge. - Hajde, idemo pitati mamu.

Uz bljesak suknji od muslina, zimski vrt se isprazni. Caroline odmahne glavom, izvadi

olovku koju ja zatakla za uho i ponovno otvori crtai blok.

- To znai da nisi uope zainteresirana?

Caroline poskoi. - Anne - uzvikne. - Mislila sam da si otila dolje sluati o povijesti obitelji Griffin.

- Jaje ve znam. - Zgodna sedamnaestogodinjakinja, s kosom boje meda svezanom na vrhu, prie Caroline i sjedne kraj nje. - Za razliku od drugih lanova naega kuanstva, ja itam vijesti i Drutvenu kroniku umjesto da samo pregledavam modne stranice. Najstariji od brae

Griffin je vojvoda od Melbournea.

Carolineino srce stane, a zatim pone ponovno brzo kucati. - O, Boe. On je od tih Griffina?

- Da, od tih.

- Ali oni su slavni.

- Da, i nevjerojatno imuni. Mama je imala pravo, zato te ponovno pitam: Zar uope nisi zainteresirana?

- Za njega? Naravno da jesam. Kad bih mogla naslikati jednog Griffina, monsieur

Tannberg bi me morao primiti. Samo je teta to nije doao vojvoda od Melbournea umjesto njega. Kad bih njega naslikala, primili bi me u atelje Thomasa Lawrencea.

- Lawrenceov te atelje odbio.

- Portret vojvode od Melbournea bi ih natjerao da se predomisle.

Anne obzirno odmahne glavom. - Ti si jako odluna.

- Iskreno, Anne, zar ti misli da je vano jesam lija zainteresirana za lorda Zacharyja ili ne? Za Boga miloga, s takvim pedigreom on bi se mogao vjenati s keri princa regenta kad bi samo poelio. Sumnjam da bi, uz stotine mladih dama iz visokog drutva, odluio izabrati djevojku iz obitelji Witfeld. - ona se zasmijulji. - ak i da je Susan u pitanju.

- Nemoj joj to rei. - Anne pogleda crte. - Ve vidim koga to crta. I jako je zgodan.

- Hvala Bogu na tome. No bio on zgodan ili imao lice poput abe, meni je vanije naslikati ga, nego udati se za njega.

Anne je poljubi u obraz i ustane. - Tebi, da. Ja, meutim, ne slikam.

- Zar to znai da e se i ti pridruiti lovu na lisicu? - upita Caroline, pomalo razoarana ponaanjem svoje inae prilino pragmatine mlae sestre, iako ne i iznenaena.

- Pa, netko mora uhvatiti tu lisicu. Ja u malo trati s ostalim psima, barem u moi dobro razmotriti kako lov napreduje.

- Hm, hm. U tom sluaju, sretno ti bilo.

Caroline isprati sestru pogledom. Njezinoj se obitelji nije dobro pisalo kad je ak i mudra Anne eznula za lordom Zacharyjem. Naravno da je on bio neporecivo privlaan - no ona nije imala nikakvu namjeru udati se za bilo koga - a pogotovo ne za nekog plemia. Brak je sa sobom donosio ogovaranja, vezenje, kupovinu odjee, sve one poslove koji e ispuniti beskorisne, beskrajne dane. To je moda bilo ono to su eljele ostale njezine sestre, no ona bi radije umrla nego se prepustila takvom ivotu.

Bez obzira na to koliko je on bio zgodan, njoj je trebao samo za jednu stvar: za njegov lik

na platnu, koji treba stii u Be do dvadesetog ovog mjeseca.

Caroline Witfeld je opet zurila u njega. Zachary je to pokuao ignorirati, to bi trebao biti lak zadatak usred kakofonije pitanja kojima su ga obasuli, no svaki put kad se ogledao oko

sebe s namjerom da nikoga u ovoj velikoj obitelji ne iskljui iz razgovora, njezin pogled bio je vrsto usredotoen na njega.

Da je i ona neto govorila, bilo bi lake, no izgledalo je da nju zanima samo piljiti u

njega. Zapravo, moda je on nju pogledao rjee nego ostale, no Caroline Witfeld je bila jedina djevojka od koje se nije morao grevito braniti. A te mrljice smee boje u njezinim zelenim oima... Zachary se strese. Izgubi li koncentraciju, mogao bi se nai u vrlo zamrenim odnosima, pomnoenima s brojem sedam.

- Lorde Zachary, je li istina da imate dva starija brata? - upita jedna od blizanki.

On proguta zalogaj prene piletine i kimne. - Da. Charlemagne i Mel...

- I nijedan nije oenjen?

Nije udo da si svi za stolom zavrili s veerom osim njega. Nije imao vremena iz sebe izbacivati rijei ili ubacivati hranu. - Melbourne je udovac, no da, tehniki mi smo svi...

- Mama je rekla da se vaa sestra nedavno udala za markiza od Deverilla. Je li to istina?

Zachary uzdahne. - Da, prolog mjeseca u ko...

- Kako vam se svia piletina, lorde Zachary?

Dva zalogaja koja je uspio pojesti ve su se bila ohladila kad su stigla do njegovih usta. - Jako je ukusna. Hva...

- I ja najvie volim piletinu, zar ne, Anne? Volite li plesati valcer?

A najstarija djevojka je i dalje zurila u njega. To mu je ve pomalo poelo ii na ivce.

- Volim ple...

- Nas je privatni tutor nauio sve plesove. Drutvene prostorije u Trowbridgeu su sjajne za balove i domjenke. Ukrase ih srebrnim vrpcama i balonima.

Zachary je u sebi vodio debatu - a to nije bilo neto na to je obino gubio vrijeme. Radilo se o tome je li nepristojnije zuriti ili prekidati sugovornika. On je uivao u dobrom razgovoru, a svakako je uivao i u dobroj hrani, no mada su njega u ivotu gledali s naklonou, nije se mogao sjetiti tako... napetog i usredotoenog zurenja kao ovog danas.

- Lorde Zachary, ima...

- Lorde Zachary, kako...

- Gospodine lorde, biste li...

On odloi vilicu uz zveket i okrene se prema njoj. - Gospoice Witfeld, zar vas neto mui?

Kutovi njezinih oiju se trnu kad ga pogleda. - Ne, gospodine lorde.

On primijeti da je ostatak krda prestao rafalno ispaljivati pitanja. Zapravo, oni su sasvim

uutjeli. ak i gospodin Witfeld, koji je ignorirao ensku kakofoniju u korist prenih krumpiria, zaustavi ruku s vilicom na pola puta do usta, - Oh. Onda dobro - promrmlja Zachary, uznemiren naglom tiinom i lati se svoga objeda.

Kaos se nastavio im je poeo vakati. - Lorde Zachary, kako vam se zove konj?

- Sagramore.

- Kao vitez iz legende o kralju Arturu? - upita jedna druga.

- Da.

- A va pas?

- Harold.

A najstarija sestra ga je jo uvijek promatrala i nije sudjelovala u amoru razgovora.

- Lorde Zach...

- U to vi to onda zurite, gospoice Witfeld? - ponovno ih prekine. Dobro, veeras nije radio na svojoj strpljivosti; no nitko ga nee tuiti Melbourneu.

- U vae ui, gospodine lorde - odgovori ona brzo, savreno ozbiljnim glasom.

- Moje... - To nije oekivao. - U moje ui?

- Da, gospodine lorde.

On kriom nagne no kako bi pogledao svoje ui u odrazu. Bio je sto posto siguran da se nije porezao ni po jednom uhu dok se brijao prije veere. - to je tako zanimljivo kod mojih uiju, ako vas smijem pitati?

- Njihov oblik.

Pomislio je da je primijetio da su joj se usne trznule, no nije bio sasvim siguran u to. Sad

je i ostatak Witfeldovih zurio u njegove ui. Ba divno. - Zar nisu svaije ui skoro iste kao i moje?

Ovoga puta bio je siguran da joj se u oima vidi kako se dobro zabavlja jer su joj se kutovi oiju ponovno trznuli. - O, ne, gospodine lorde, vae su ui ba jedinstvene.

- To je vjerojatno zato to ga je najstariji brat toliko esto potezao kako bi ga natjerao da se pristojno ponaa - ubaci se teta Tremaine.

- Moje su ui sasvim u redu - izjavi on.

- Ja mislim da imate divne ui - dobaci najmlaa Witfeldica.

- Ne, zgodne su, nisu divne - usprotivi se jedna druga.

Uslijedila je rasprava o tome mogu li se ui nekog mukarca nazivati zgodnim ili

lijepim ih bi trebalo rabiti prikladnije komplimente. Zachary se polako nagne preko stola prema najstarijoj djevojci. - to nije u redu s mojim uima? - promrmlja.

Blago rumenilo dotakne joj obraze prvi put otkad je zapoeo ovaj udan razgovor. - Sve je u redu s vaim uima. Vi ste me samo upitali u to ja to gledam, a ja sam vam odgovorila. Ispriavam se ako sam bila previe izravna.

- Ne morate se ispriavati. No zato ste gledali u moje ui?

Ona spusti trepavice. - Prouavala sam ih. Voljela bih vas narisati.

- Narisati me - ponovi on tiho oteui. - Zar vi obino govorite mukarcima koje ste tek upoznali kako biste ih eljeli narisati?

Rumenilo na njezinim obrazima poprimi tamniju nijansu, no ona podigne pogled. - Ne,

gospodine lorde. Vi ste prvi.

Dobro, ovo je zaista bio jedinstven pristup flertu. I nevjerojatno hrabar, s obzirom na

injenicu da su joj roditelji sjedili niti metar dalje od nje. Hm. Nazivala ona to risanjem ili

ljubljenjem, nije imao nita protiv pridruiti se. Ova barem nije brbljala kao ostatak jata. Oni su zapravo bili obiteljski prijatelji, ali to samo znailo da on ne smije inicirati nita skandalozno. Ona, s druge strane...

- Onda me slobodno nariite - ree on, osmjehnuvi se. - No morat ete mi dati da vidim rezultat.

- Naravno, gospodine lorde.

Moda nekoliko dana u dvoru Witfeld nee biti ba tako dosadno kao to je pomislio. - Gdje emo se sastati kako biste me... nacrtali? - nastavi on, prihvativi njezinu oitu aluziju.

- Odgovara li vam zimski vrt sutra ujutro? - predloi ona.

- Oko osam? Mislim da nas obitelj nee smetati prije devet.

- Donijet u svoje ui - uzvrati on. I ostatak sebe.

- Jesi li vidjela njezino pismo? - govorila je gospoa Witfeld njegovoj teti kad se on uspravio.

- Da, zvui veoma obeavajue.

- Monsieur Tannberg pie kao pravi kavalir, slae li se? - nastavi matrona jata. - A ak nije ni Englez.

Zachary se namrti. Neto je oito propustio. - Tko je...

Nije uspio zavriti s pitanjem jer se razgovor naglo preselio na Beaua Brummella i na to kako se ponaa kao pravi kavalir. ovjek je bio obini kico, no djevojke iz obitelji Witfeld to oito nisu eljele uti. Zato je Zachary zadrao svoje miljenje za sebe i samo prokomentirao kako se nekoliko puta susreo s Brummellom.

Njegova je pozornost pak - kad god je sudjelovao u razgovoru - bila usredotoena na Caroline. Prije nego to se upusti u oijukanje, bez obzira na to je li ga on potaknuo ili ne, morao je dobiti odgovore na neka pitanja tete Tremaine. Iako je bila najblii ivi roak njegove obitelji, ona je imala, po Melbourneovom miljenju, opasnu sklonost vlastitim zamislima i rasporedu.

Ovoj bi se njezinoj smicalici mogao usprotiviti i sam Melbourne. Sebastian je samo

predloio da si nabavi psa, a Zachary je smatrao da Melbourne ni to nije mislio ozbiljno. im je veera zavrila, on prie svojoj teti. - Dopusti mi da te otpratim do salona - ree, ponudivi joj da ga uzme pod ruku.

- To mi moemo - usprotivi se gospoa Witfeld prije nego to je njegova teta uspjela odgovoriti. - Vi ete se zacijelo poeljeti pridruiti gospodinu Witfeldu na ai porta. Znam da sva uvaena gospoda vole porto.

Zachary pogleda oca obitelji Witfeld, jedinog lana te bune obitelji koji je, uz Caroline, za veerom jedva prozborio koju rije. - Ne bih elio prekidati rutinu gospodina Witfelda - ree on, nevoljko pustivi tetinu ruku.

- Sa sedam keri zapravo nemam rutinu koju bi se moglo prekidati - ree Witfeld neoekivano, ustavi i pokazavi rukom Zacharyju da krene za njim.

Njih dvojica se upute niz predvorje, pokraj kuhinje u jednu malu sobu u prizemlju. Dok

je gospodin Witfeld palio dvije svjetiljke, Zachary zastane. Drvene kugle, daske s kotaima privrenim na vrhu i dnu, keramike posude sa suhim stabljikama slame koje su virile iz njih, minijaturni grki stupovi izraeni od materijala koji je nalikovao na kasirani papir. Takvi udni predmeti ispunjavali su prostoriju gotovo do stropa.

- Sjednite, gospodine lorde - ree gospodin Witfeld, oslobodivi jednu fotelju tako to je sve to je bilo na njoj istresao na pod napravivi pritom nered od raznih komada drveta na podu.

- Hvala vam - uzvrati Zachary, oprezno se probivi kroz nered prema fotelji. Veliina ovih stvari ga je zapanjila. - Smijem li vas neto upitati?

- Ja nemam nikakvu kontrolu nad djevojkama, ukoliko od mene traite objanjenje. Ja sam elio dvoje djece. Moja ena je odluila da moramo imati sina i odluila je da nee prestati raati dok ga ne dobijemo.

Zachary se nakalje. - To znai da vi jo...

- Dragi Boe, ne. Nitko ne moe podnijeti toliku muku a da ne pomisli na samoubojstvo. Jo jedno dijete bilo kojeg spola i ja bih si prosvirao mozak pitoljem.

- Ja imam dva brata i jednu sestru - doda Zachary. - Ponekad poelim da nas je vie. - Iako mu je u posljednje vrijeme bila privlana i zamisao da je jedinac.

- Jo brae i sestara? Vi ste ili ludi ili izuzetno sretni.

- Pomalo oboje, mislim.

- Ha, ha. Dobro ste to rekli, gospodine lorde. Porto ili konjak?

- Konjak, molim vas.

Gospodin Witfeld natoi dvije ae konjaka. - I ja vie volim konjak od porta.

Osmjehnuvi mu se, Zachary uzme jednu au. - I ja.

Otac obitelji Witfeld ispije dugaak gutljaj tekuine boje jantara. - Nadam se da vas Caro nije uvrijedila svojim opaskama o vaim uima. Ona zna biti prilino... direktna. Tu se uvrgla na mene, bojim se.

Zachary trepne. Oito je ona tu smicalicu s risanjem ve rabila, ili je bilo poznato da ima feti na ui. S obzirom na ono to je dosad vidio od ove obitelji, nije se mogao kladiti o emu se od te dvije svari radi. - Nisam se uope uvrijedio - uzvrati malo prekasno.

- Hvala vam na tome. Ona je jedna od dvije meu mojim djevojicama koja ima neto pameti. Ostale su tako budalaste da ne znam to e od njih biti.

- Smijem li vas pitati zato se nijedna nije udala?

Witfeld se nasmije. - Zar niste primijetili kako su vas zamalo rastrgale na komadie kad su vas ugledale? Zamislite da ste momak koji se udvara jednoj od njih. Svi neoenjeni mukarci pobjegnu odavde za manje od jedne minute.

Zacharyju je to bilo razumljivo. Da nije bilo tete Tremaine, on bi ve smislio neki izgovor zato mora otii odavde prije zore. I ne bi se nijednom osvrnuo.

- Bile su vrlo srdane - ree on, sjetivi se da je on jedan Griffin i da su Griffinovi besprijekorno uljudni. - Nakon svih onih prijetvornih dama u Londonu, to je zapravo prilino

osvjeavajue.

- Ako vi tako kaete. - Witfeld ispije jo jedan gutljaj. - Meni je ipak drago da imam ovo svoje malo utoite.

S obzirom na to da od ovoga vjerojatno nee dobiti bolji uvod kako bi upitao ono to eli, Zachary se nagne i dodirne kuglu koja je maloas zauzimala mjesto na njegovoj fotelji.

- Kad ve spominjete svoje utoite, imate vrlo... raznoliku zbirku. to je to, zapravo?

- To nije nikakva zbirka. To su moji izumi. - Gospodin Witfeld se s ljubavlju u oima osvrne po prostoriji.

- Vai izumi?

- Da, tako je. Ovo je, na primjer, transporter za jaja.

Zachary sumnjiavo pogleda ono na to je gospodin Witfeld pokazao. - Shvaam.

- Znam da ne izgleda ba reprezentativno, no s malo dorade moglo bi biti vrlo korisno. - Witfeld ustane i podigne nekakvu malu drvenu napravu s mreicom i otvorom na vrhu. - Vidite, postoji i drugi dio, jedna kugla s potporom u sredini. To vam je nekakva vrsta

iroskopa. Moja je zamisao smjestiti kuglu ispod kokojeg gnijezda koje ima rupu na dnu. Kad je jaje izlegnuto, ono padne unutra, a zatim njegova teina uzrokuje okretanje kugle i tako se jaje otkotrlja u koaru koja se nalazi ispod.

- Shvaam - ponovi Zachary, ne znajui je li ga sve ovo zabavlja, zadivljuje ili zabrinjava. - Radi li?

- Zapravo, da. Problem je samo to nemate samo jednu koko ili u tome to kokoi ne lijeu jaja po nekom rasporedu, pa zato ono jaje koje prvo doe do kugle prevrne sva ona druga koja ekaju na rampi i tako imate mnogo razbijenih jaja. - Uzdahnuvi, Witfeld ponovno odloi kuglu na pod i odgura je petom svoje izme marke Wellington.

- Jedno jaje na dan ne bi ba bilo jako profitabilno - doda Zachary.

- Tono tako. Ah, dobro. Zato ja jo doraujem taj pronalazak.

- Jesu li ovo sve izumi na kojima jo radite?

- Neto od toga su prototipovi. A nekoliko mojih izuma se ve rabi na naem imanju. Sutra u vas povesti u obilazak, ako vas zanima.

Pa, to bi u svakom sluaju bilo neto novo. - Svakako.

- Zachary pogleda dolje u kuglu za hvatanje jaja. - Jeste li razmiljali o nizu malih rampi koje bi bile spojene na jednu glavnu? Tada ne bi bilo vano kojim redom kokoi nesu jaja.

Witfeld ga pogleda. Obino kad bi ga jedan od brae tako pogledao, odmah zatim bi ga nazvao idiotom ili budalom. On automatski uspravi ramena ekajui uvredu.

- A kratke bi rampe mogli malo nagnuti i tako bi se kugle mogle okretati na glavnoj

rampi - ree Witfeld polako i izvadi komad papira s jedne hrpe te pone neto pisati po njemu. - Ja sam budala.

- Kojeta - uzvrati Zachary, zagrijavi se polako za razgovor. - Jo uvijek imate problem s dvije kugle koje bi se sudarile i blokirale glavnu rampu.

- No to je ipak manji problem od onog koji sam imao maloas.

- Vi mislite da bi to moglo uspjeti?

- Mislim da bi moglo. - Witfeld ustane. - Molim vas, ispriajte me, gospodine lorde, moram sada napraviti nacrte.

I Zachary ustane. - Svakako. Idem ja vidjeti kako mi je teta.

Oni se. rukuju. - Laku no, gospodine lorde. I moram vam rei, ja sam shvatio da se najbolje prepustiti tom valu enstvenosti, a zatim pobjei im okrenu lea.

Nasmijavi se, Zachary kimne. - Hvala vam na savjetu.

Dok je hodao prema salonu na drugom katu, Zachary nije bio siguran je li mu taj savjet

bio potreban. Da, tu je bilo sedam keri, no dvije jo nisu dorasle za udaju, a sam je Bog znao da su ga ene esto proganjale. Jedina je bila razlika u tome to su sve ove djevojke u rodu.

Ipak, zastane ispred vrata salona. Zvualo je kao da se nalazi pred kokoinjcem, sa svim tim enskim glasovima, brbljanjem i hihotanjem. I mogao se zakleti da je u tridesetak sekunda uo kako barem est razliitih enskih glasova spominje njegovo ime barem devet puta.

Dobro, ako je nauio jednu stvar u svome ivotu, to je bila ta da zna priznati kad je bio u krivu. Pet ena doraslih za udaju i jo dvije mlae, i njihova majka i njegova teta - nikada nije bio tako strano brojano nadjaan. A one su oekivale da on padne ravno u njihovu paukovu mreu.

- Neka sve ide k vragu - promrmlja i okrene se na peti, uputivi se u svoju spavau sobu. Moda jo nije ekspert u pitanju vojne strategije, no znao je da vojska ponekad mora pribjei stratekom uzmaku eli li doekati sljedei dan i boriti se. A on e se s napadom suoiti sutra, nakon to se dobro naspava.

No sljedei se napad dogodio istog trenutka. Kad je otvorio vrata spavae sobe, smee klupko isprepletenih nogu i uiju baci mu se na prsa. On refleksno uhvati zvijer u naruje. - Jesam li ti nedostajao, Harolde? - promrmlja, spustivi psa na pod.

- Hvala Bogu da ste stigli, gospodine lorde - zapomagao je njegov sobar, spustivi jedan razderani pokriva na pod.

- to nije u redu, Reede? - Zachary zatvori vrata za sobom trenutak prije nego to je Harold uspio doi do njih i izletjeti van.

- Ta... ta ivotinja, gospodine lorde - procijedi njegov sobar. - Ja sam se pokuao obraniti, no ona me skoro ivog pojela. - Njegov sluga isprui jednu nogu i pokae mu razderane hlae i arapu. Njegove cipele nije bilo na vidiku.

- On je jo tene, Reede; moramo mu oprostiti to to je tako ivahan.

- Ako vi tako kaete, gospodine lorde. Mogu li jo neto uiniti za vas?

Hm. togod gospoica Witfeld smjerala ujutro, on se za to morao pripremiti. - Molim te, izvadi mi sivi kaput - ree, potapavi se po bedru kako bi privukao Haroldovu pozornost - i budi ovdje do sedam sati. Imam nekog posla rano ujutro. - Taj kaput bi trebao odgovarati;

elegantan, no ipak konzervativan. inio se pravom mjerom za oekivanja jedne seoske gospoice.

- Svakako, gospodine lorde, osim to...

- Osim to, Reede? Doi, Harolde, evo.

- Osim to je va... Harold... pojeo va sivi kaput.

Zachary pogleda psa, pa zatim svog sobara. - Oprosti, molim te?

- Zapravo, nije ga u cijelosti pojeo. Pojeo je samo desni rukav. Ja sam ga uzeo iz ormara

kako bih ga izglaao, gospodine lorde, i on je oito pomislio da seja igram ili...

- U redu je - prekine ga Zachary, progutavi bijes. - Onaj boje hre e odgovarati.

- Svakako, gospodine lorde. I pobrinut u se da ovog sivog odnesem krojau. Moda ga se moe popraviti.

Kimnuvi, Zachary izvadi Shayevu knjigu poezije i sjedne itati na fotelju kraj prozora. Kad je Reed konano otiao, prostrijeli Harolda pogledom. - Prestani jesti moje stvari - naredi mu.

Pas mahne veselo repom. U tom je trenutku Zachary odluio da to znai da.

Zadrijemao je nad Byronovom poezijom, kad netko pokuca na njegova vrata. Na trenutak

se ponadao da bi to mogla biti Caroline, no ona je ve bila zakazala njihov randevu za rano ujutro.

- Uite - povie, uspravivi se na fotelji.

Teta Tremaine tekim koracima uepa u prostoriju. - Kukavico - ree, zatvorivi za sobom vrata.

- Oprosti, molim te?

- Razoarao si vie od pola tuceta mladih dama koje su te ekale dolje.

- Umoran sam - uzvrati, otvorivi ponovno knjigu. - I morao sam disciplinirati Harolda.

Ona ga pogleda ispod oka, primijetivi pritom psa koji je hrkao nasred kreveta. - Ti nikada u ivotu nita nisi disciplinirao. - Pribliivi se Zacharyju, lupne korice knjige vrkom svoja tapa. - Barem si mi dao priliku da odgovorim na sva njihova pitanja do najsitnijih pojedinosti.

On ponovno podigne pogled. - Kakva pitanja?

Njegova se teta nasmijei. - Pitanja o tebi. Tvoja omiljena hrana, najdraa boja, najdrai cvijet, najdrai...

- Ja nemam najdrai cvijet.

- Sada ima. Bijele ljiljane.

- To znai da sam sentimentalan i cmizdrav.

- Oito - ree ona, ne zbunivi se.

- A ti? - upita je, povukavi kraj tapa dok ga ona nije spustila. Toliko ga je puta opalila tim tapom po lancima ili koljenu da je dobro znao koliko to boli. Zapravo je pomislio da njegova teta ponekad glumi da ima giht samo kako bi imala izgovor za noenje oruja.

- to ti to znai?

- Jesi li ti od samog poetka isplanirala ovo skretanje s puta?

- Znala sam da Sally ivi nedaleko od ceste za Bath.

Zachary ustane. - I znala si da ona ima sedam neudatih keri.

- Da.

- A tu informaciju se nisi udostojala podijeliti sa mnom dok se nismo zaustavili pred

njihovim vratima.

- Nemoj me optuivati za provodadijske namjere, mladiu - ree, okrenuvi se kako bi izala. - Sebastian te je zaduio da mi bude pratnja. Ja sam lako mogla putovati u Bath i sa Charlemagneom ili ak sa samim Melbourneom. Dobila sam dojam da oni obojica imaju drugog posla.

I on je trebao imati drugo posla. - Hm, hm. - Zachary nastavi promatrati svoju lukavu tetu

dok ju je prati do njezine spavae sobe. - To znai da ti nema nikakvih skrivenih motiva.

- Ti si previe sumnjiav. A sada mi posudi tu knjigu tako da imam neto itati u krevetu.

- Dobro. - On joj doda knjigu. - To je Shayeva knjiga, pa neka te ne ude zabiljeke na marginama. A Harold je pojeo korice.

Teta Tremaine ga uhvati za ruku i privue k sebi kako bi ga poljubila u obraz. - Uivat e ovdje nekoliko dana. Ovdje je toliko razliito od onoga na to si navikao. Samo zapamti, djeae moj, Sally je moja draga prijateljica, a njezine su keri strano naivne. A ti nisi.

- Ne brini, teta. Neu nijednu mladu damu povesti na pogrean put.

- Znam da nee.

Nakon to se vratio u svoju sobu, razodjenuo se i gurnuo psa, koji je blaeno hrkao, na drugu stranu kreveta. Nikoga on nee odvesti na pogrean put. No ako jedna od njih bude eljela njega povesti nekamo, to je bila sasvim druga pria. A on je imao sutra dogovor da e ga risati - ili kako god ona to zvala - rano ujutro. Da, ovaj vraji put u Bath inio se ipak malo boljim.

POGLAVLJE 4

Caroline pripremi etiri olovke razliite debljine grafita. Nije eljela izgledati budalasto i trati po potreptine pred lordom Zacharyjem - pogotovo sada kada je zadiviti ga svojim profesionalnou i vjetinom, bilo jednako vano kao njezina vjetina slikanja.

Ona se namrti. S obzirom na to kako je zurila u njega za veerom, vjerojatno bi trebala poraditi malo na svojem profesionalizmu. Za Boga miloga, on je bio jedan Griffin. Jedan od

onih Griffinovih. Vjerojatno su ga ve portretirali Lawrence ili Reynolds ili ak obojica.

No branila se da je on stigao u Wiltshire u boljem trenutku nego princ na bijelom konju. I

bez obzira na to to je oajniki pokuavala zapamtiti kut njegove brade i oblinu ela u sluaju da odjednom nestane, sama nije mogla vjerovati - osim onog najuzbuenijeg sredita njezina bia koji je u to vjerovao - da se on uistinu nalazi ovdje. A kako se nalazio ovdje, ona od ovog trenutka mora biti apsolutno, neupitno profesionalna u namjeri da ga narie i naslika. Nema vie zanesenog zurenja u njega, bez obzira na razlog. Ovo je bila njezina jedina ansa.

Cijele je noi jedva oka sklopila, ne zato to ju je Susan drala budnom pola noi brbljajui kako je njihov gost divan, i zgodan, i imuan i kako izgleda poput nekog kraljevia ili kralja. Prsti su je doslovno svrbjeli - i jo ju svrbe - od elje da uzme olovku u ruke i nacrta ga. I nakon samo pola dana poznanstva, imala je osjeaj da poznaje svaki djeli njegova lica. No s obzirom na vanost ovog portreta, eljela je da joj pozira. Samo e je najbolja slika odvesti u Be - daleko od Wiltshirea i obitelji Eades i njihove ponude da im bude guvernanta.

Vrata se zatvore iza njezinih lea. Caroline se trne i okrene. Lord Zachary stajao je korak do vrata zimskog vrta i zurio u nju. - Dobro jutro - rastegne Zachary.

Jedan trenutak ona ga je samo gledala. Susan je imala pravo. On nije bio krupan ili

dlakav ili pretjerano miiav, ve je bio muevan u najboljem smislu te rijei. A nijedan je mukarac nikada nije pogledao s tim izrazom na licu. Ona glasno gutne kad on krene prema njoj, usredotoivi svoje divne sive oi na njezina usta.

Caroline ga je gledala kako prilazi, uoivi nagib njegove glave, titranje miia njegovih bedara ispod uskih hlaa od jelenje koe i pamtila kako bi se svega toga kasnije prisjetila dok bude slikala. Nije ju bilo briga za epitete koje su na njega natovarile njezine sestre - njegovo je

tijelo jednostavno bilo velianstveno. - Dobro jutro - uzvrati ona, pripisavi iznenadnu napetost u elucu i vruini koja ju je zapljusnula elji da ga odmah pone skicirati.

- Sad je uistinu dobro. - Lord Zachary joj dodirne lice prstima. Sagnuvi se, polako je i njeno poljubi u usta.

Caroline se ukoi na nekoliko trenutaka, cijelim se svojim biem usredotoivi na topli dodir njegovih usana o njezina. Zatim se naglo prene iz sanjarenja. Daui, odgurne se od njega. - to... to vi to radite?

On se namrti. - Ljubim vas.

- Da ste odmah prestali!

- Prestao sam. - On spusti ruku, a lice mu istog asa preplavi neki mraan izraz. - Nadam se da ne skrivate tu nekog svjedoka. Ako vam je to nam...

- Jeste li vi ludi? - Caroline se jo uvijek pokuavala prisjetiti kako se uope die te mu odgovori piskutavim glasom.

- to vi to govorite.

- Vi ste me pozvali ovamo na privatni randevu. Ja ne...

- Ja sam vas pozvala u svoj atelje kako bih vas mogla nacrtati. - Nikad nije ula da u obitelji Griffin ima sluajeva ludila ili maloumnosti, no jedna takva obitelj ne bi javno govorila o tome kad bi to i bio sluaj. U svakom sluaju, nijedan od njezinih modela nikada je nije poljubio. - I otvorite smjesta vrata prije no to moja sobarica krene u potragu i pronae nas ovdje same!

On skrene pogled s njezina lica prema crtaem bloku i paljivo poredanim olovkama, a zatim pogleda zidove stranjeg dijela staklenog vrta. Nije se trebala okrenuti da vidi to to on gleda; za Boga miloga, ta ona je sve to naslikala. Konano, on je ponovno pogleda u oi.

- Kad ste rekli da me elite narisati, vi ste me uistinu eljeli narisati.

- Da. to ste vi mislili... - Odjednom joj sine otkud onaj poljubac i izraz u tim sivim oima. - O! Ja nisam neka... laka ena, gospodine!

- K vragu - promrmlja on, krenuvi prema vratima kako bi ih otvorio. - Ja sam jedna obina budala. Ispriavam se, gospoice Witfeld. - Lord Zachary stajao je jedan trenutak na vratima, a zatim ponovno promotri stranji zid. Konano joj prie i pogleda njezin rad.

Ona se okrene kako ga ne bi ispustila izvia. Razdirala ju je posramljenost i ljutnja. Kako je mogao pomisliti tako neto. .. skandalozno? O njoj? - Dakle, vama dame esto nude da vas nariu i tada...

- Ne - presijee je, smrknuvi se kad ju je pogledao. - To je bila pogreka. Glupa pogreka. Ovo - pokae na zid prekriven slikama - moram priznati da je to malo neobino.

Caroline uspravi ramena. - Meni nije, gospodine lorde.

Polako udahnuvi, on kimne. - Naravno da nije. Jo jednom vas molim da prihvatite moju ispriku. - Pogledavi je napeto, on se okrene prema vratima.

K vragu. Opsovavi uasnuto sebi u bradu, jer su je sve nade upravo napustile ako on ode iz zimskog vrta, Caroline ga s mukom dostigne prije nego to je uspio stii do vrata. - Ja... Molim vas, nemojte otii, gospodine lorde - zavapi.

On stane. - Molim?

Ako odete, ja u morati postati guvernantom. - Ovo je oito bio samo jedan glupi nesporazum - ree Caroline prisilivi se na smijeak. - Oboje smo odrasli ljudi. to kaete na to da krenemo ispoetka?

On je pogleda ispod oka. - Ne mislite valjda ozbiljno?

Caroline se silom nasmije. - Osim ukoliko biste radije da vodimo dvoboj na livadi zbog

jednog poljupca.

Iz prsiju mu se zauje duboki promukli smijeh. - Ne. Ja ba nisam neki sjajan strijelac i ne bi mi bilo drago da me pobijedite i ponizite.

Ona nesvjesno mrcne pa se zarumeni i prekrije usta i nos, no lord Zachary se ponovno

nasmije. Caroline duboko udahne. Mora se poeti profesionalno ponaati prije nego to uistinu bude prekasno. - Onda smo se dogovorili. Idemo ispoetka.

- Dogovoreno. - On se ponovno okrene prema stranjem zidu zimskog vrta. - Koliko dugo ve slikate? - upita, gledajui slike koje su bile rasporeene prema nekom redu.

- Otkad znam za sebe. Neke od ovih ba nisu dobre. - Osjetila je kako su joj se obrazi, ve vrui od njegovog poljupca i jedva izbjegnutog bijega svoga modela, jo jae zagrijali. Obino nije imala potrebu braniti svoje radove, no kako se oajniki trudila ponovno uspostaviti profesionalan odnos s njim, inilo joj se vanim da on shvati kako ona nije samo netko tko se igra s bojama. - Moji najraniji radovi nemaju emociju ni dubinu - nastavi ona.

- Zato ste ih onda zadrali?

Njezine sestre su je stalno pitale to isto. No kad ju je on to pitao, zvualo je to drukije - nije se radilo o tome da on ne moe vjerovati da ona eli izloiti svoje neuspjene radove, ve je bio iskreno znatieljan zato je to uinila. - Oni me podsjeaju na to da sam napredovala, da je to jedan proces te da uim iz iskustva i na temelju svojih neuspjeha.

- Uistinu ste napredovali - primijeti on, pokazavi na jedan od njezinih nedavnih portreta. Na onaj na kojem je naslikala svoga oca. - Ovaj je zapravo prilino dobar.

- Hvala vam. - ula je ona ve to, iako je te pohvale uvijek pratila reenica da dobro slika za jednu enu. On je ve nazvao njezin hobi udnim. - Vi ste studirali umjetnost? - nije si mogla pomoi da ga ne upita.

- Poneto. Zapravo sam je izuavao vie nego to to moja obitelj shvaa. - Osmjehnuvi se, on se ponovno okrene i pogleda je. - Nema nijedne slike na kojoj ste vi.

- Zapravo ima jedna, u predvorju iza salona. - Ona se namrti. - Meni se ba ne svia, no tata je inzistirao da mora visjeti po jedan portret od svakog lana obitelji ili nee objesiti nijedan.

- Dakle, traite li vi od svih gostiju da vam poziraju kako biste ih nacrtali?

On joj se priblii, a u njezinim se prsima ponovno pojavi onaj napeti osjeaj koji joj je oteavao disanje. - Da. Kako bih ih nacrtala - naglasi ona. - Nita vie od toga.

- Onda me nacrtajte - ree on, gledajui je prodorno. Ovoga puta mu se u oima vidjelo kako mu postaje zabavno. - Gdje biste me eljeli?

Caroline trepne. Zasad je sve ilo po planu, osim injenice da je bila napola spremna da je on ponovno poljubi. - Ovaj, kraj prozora, mislim, za poetak. Ovo su samo poetne skice kojima isprobavam razliite poze.

- Ja sam vam na raspolaganju. Da stojim ili sjedim?

- Bolje bi dobro da stojite. - Ponovno ju je preplavilo uzbuenje i oekivanje. Podigla je crtai blok i olovke, a zatim pomakla svoj tronoac prema sredini prostorije kako bi dobila bolji kut. - Moda biste mogli gledati van, u polja.

- Da stavim ruku na elo kao da gledam u daljinu? - predloi on, pokazavi na to misli.

Ona ponovno mrcne, zaboravivi se. Prestani, Caroline. Ponaaj se kao vraji profesionalac prije nego to bude prekasno. - Kako god vam je udobno, gospodine lorde.

On nakrivi glavu prema njoj. - Ba mi treba portret koji e me strpati u Bedlam - ree on, nacerivi se. - Moja braa bi onda mogla s njim igrati pikado kad me nema.

Caroline pone skicirati, ovoga puta prvo crtajui njegove oi. - Vi i vaa braa se ba ne slaete dobro?

- Mi se obino jako dobro slaemo. Oni su moji najdrai prijatelji.

- A zato bi onda, za ime svijeta, bacali strelice u vas?

Lord Zachary se nasmije. - Oni bi to radili samo s mojom slikom. Jedine strelice koje u

mene zapravo ispaljuju su one verbalne.

- A vi im ne ostanete duni, pretpostavljam?

- Bacanje strelica u jednom smjeru nije zabavno. - Ne pomaknuvi glavu, on je uspije pogledati krajikom oka. - Biste li me mogli naslikati u vojnikoj uniformi?

K vragu. Bio je jednako zahtjevan kao grof i grofica Eades. No barem nije traio da ga naslika u kostimu majmuna ili u togi nekog grkog boga. - Da, mogla bih.

- Odlino. Poslat u taj portret Melbourneu. Dobit e sra...

- Ne!

Lord Zachary se na to okrene i pogleda je, pa je morala prestati skicirati njegovo uho. -

Zato ne? - upita je.

Ona duboko udahne. - Meni treba taj portret.

- Kako biste ga objesili na ovaj zid? Ja u taj portret, naravno, platiti, gospoice Witfeld.

- Ne. Ovaj... Ja sam dala molbu da me prime ujedan slikarski atelje. Uz molbu moram

priloiti portret. - Caroline pokae prema njemu, pokuavajui se smiriti. Naravno da on ne moe dobiti ovaj portret kad ga zavri. - Mogu naslikati drugi va portret ako elite, kad zavrim ovaj. Molim vas, okrenite glavu.

On je poslua. - Koji atelje?

Caroline na trenutak zatvori oi. Ako mu kae, on e je bez sumnje pitati zato nije poslala molbu najpoznatijim britanskim slikarima i ateljeima, a onda e mu ona morati objasniti da je to uinila i da su je ba svi odbili. - Sigurna sam da niste uli za njega. Lady Gladys kae da vam se sestra nedavno udala.

- Da, jest. Za najboljeg prijatelja mojeg najstarijeg brata - to je vjerojatno jako dobro jer bismo ga u suprotnom morali ubiti.

- Nebesa, zato?

Lord Zachary se nakalje. - Duga je to pria.

Ona se nasmijei. - Sumnjam da imamo ijednog zajednikog poznanika, ak i da sam sklona traevima - no nisam.

On pomakne glavu nakratko kako bi je pogledao. - Oni su pobjegli.

- Uistinu?

- Zapravo, dvaput su pobjegli. - Na njegovim senzualnim usnama pojavi se smijeak. -

Jednom smo ih uhvatili, no opet su nam pobjegli. Razvezali su nam konje. Trebalo mi je

dvadeset minuta da pronaem Saga - Sagramorea, a dotad je Melbourne ve odluio da emo ih pustiti.

- Cijenim vae povjerenje, gospodine lorde. Neu to nikome rei.

- Molim vas, zovite me Zachary - uzvrati on. - Povjerio sam vam svoju sliku, pa

vjerujem da je i Nellin i Valentineov ugled prilino siguran.

Unato nehajnom tonu, ona je shvaala to joj je elio poruiti. Bude li nekome rekla, on e za to saznati. A u tom se sluaju moe pozdraviti s njegovim portretom. - Izuzetno siguran - ree ona, primijetivi da mu se smijeak produbio te mu je cijeli izraz lica postao zgodniji. Bude li uspjela uhvatiti taj izraz, moda e na kraju krajeva dobiti priliku kod jednog od slikarskih majstora.

Zachary se nasmijao entuzijazmu u njezinom glasu. On se sviao Caroline Witfeld. I to unato njegovoj napasnoj krivoj interpretaciji njezina poziva. Bila je i temperamentna, a to mu je takoer bilo zanimljivo. - Nevjerojatno siguran, Zachary - doda.

On je uo kako je izdahnula. - Dobro, zvat u vas Zachary. Hvala vam to mi radite ovu uslugu.

- Sa zadovoljstvom.

Neobinost cijele ove situacije bila mu je vrlo zanimljiva. U veini drutvenih krugova u kojima se kretao, da je napravio takvu pogrenu prosudbu kao danas u vezi s njezinim pozivom, njihov jutarnji razgovor zavrio bi prije nekoliko minuta s pljuskom na njegovom licu. A on je ipak sjedio ovdje, pozirao joj za nekakav umjetniki projekt i priao joj o jednom skandalu svoje obitelji. Melbourne bi dobio srani udar kad bi saznao za njegovu neutemeljenu odluku da joj vjeruje. No on nije bio ovdje, a to to je Zachary bio ovdje, ionako je bila Melbourneova krivnja.

I ta odluka da zaborave na onaj poljubac bi u Londonu bila smatrana prekoraenjem granica dolinosti. Bez obzira na to to su vrata bila otvorena, ovdje na selu, u kui sa sedam sestara, njezinim roditeljima, njegovom tetom i dvadesetak slugu, to bi ipak slutilo na nevolju.

No i njezin je otac znao da ga ona eli nacrtati, a nijedan lan kuanstva nije tu zamisao smatrao problematinom. Dvor Witfeld nije se inio onako strogo ustrojenim kao veina kuanstva koja je poznavao. Bilo je to osvjeavajue.

U isto vrijeme, nee ga biti mogue varkom dovesti u kompromitirajuu situaciju i brak ako je jo jednom ne poljubi. - Zar mi ne bismo trebali ovdje imati neku pratilju?

- Moja sobarica je ve stigla u predvorje. Nadam se da se sada osjeate sigurnije - ree ona odsutno, oito se koncentrirajui na skiciranje. - Ona obino sjedi vani zato to ili hre ili se vrpolji, a to mi smeta.

Polako je shvaao da je uistinu zaboravila na onaj poljubac te da se nije planirala osvrtati na njega. Hm. Kad je on bio u pitanju, djevojke se obino nisu tako ponaale. A jo k tome, to je bio ba ugodan poljubac, k vragu. - Zapravo se nisam brinuo za svoju sigurnost - uzvrati on.

- Onda za vau krepost. - Samozadovoljno se osmjehnuvi, ona nastavi skicirati.

Dakle, ona se sada ve osjea dovoljno ugodno u njegovom drutvu da se moe aliti. to jo moe oekivati od nje? Ne bi ga zaudilo kad bi se smijala sa svim svojim sestrama tome

kako ju je poljubio pa se zatim morao ispriati zbog toga. - Hm, hm. - Prije nego to je imao vremena bolje promisliti o svojim namjerama, Zachary se odmakne od prozora. Uvijek se

moe jo jednom ispriati.

- Vi se miete. Molim vas, prestanite se micati.

On je ignorirao njezine opomene, ne stajui sve dok nije stao tono ispred nje, koja je sjedila uspravno na svojem malom stoliu. - Gospoice Witfeld - ree, podigavi prstima njezinu bradu - mislim da me ne poznajete dovoljno dobro da biste komentirali moju krepost -

ili nedostatak kreposti.

- On se nagne prema njoj.

- Ah - dahne ona.

On se kanio zaustaviti centimetar od nje, kanio joj je samo dati do znanja da nije obian model od gline koji eka da ga nacrtaju na papiru, ili neki aljivac zato to se volio aliti. No njezine su ga meke usne i iznenaen no smion pogled u njezinim tamnozelenim oima izazvale. Zatvorivi oi, on joj dodirne usta svojima, drugi put ovoga jutra. Trenutak kasnije olovka padne na drveni pod, a njezina se ruka ovije oko njegova vrata.

- Znate da ga Caro rie - uo se jedan tihi enski glas sa dna stuba, i on prekine poljubac.

Njezine su oi jo uvijek bile zatvorene, a lice okrenuto prema gore. - Gospoice Witfeld - promrmlja ona - mislim da emo dobiti drutvo.

- I ja u poeti slikati, ako se tako budem mogla druiti s lordom Zacharyjem - ree neki drugi, malo blii glas.

Caroline naglo otvori oi. - Vratite se tamo - prosiktala je panino i zgrabivi olovku pokazala prema prozoru.

- Vraam se - uzvrati on jednako tihim glasom, prilazei prozoru kako bi se namjestio u svoju pozu.

Dakle, ona uistinu nema namjeru varkom ga prisiliti na brak. Da joj je to bila namjera,

samo ga je morala zagrliti ili se baciti na njega i stvar bi bila rijeena. Za onaj prvi put mogao se ispriati svojom bezazlenom, no ipak glupom pogrekom. No sada se ve Zachary znojio. Dragi Boe, kako je ovo bilo glupo i nemarno. I kao i prvi put, nije mu se ba zavrtjelo u glavi, no marci su mu krenuli niz kraljenicu.

- Caro? Prva djevojka uleti u sobu, a za njom jo dvije... njih jo pet. Svih est poklone mu se jedna za drugom. Izgledalo je to poput vala, a od ukanja tolikog broja suknji,

Zachary je imao dojam da je zapuhao povjetarac. - Lorde Zachary.

- Dobro jutro, moje dame - uzvrati im, osmjehnuvi se.

- Posvuda smo vas traile - ree najmlaa, Violet ili Viola, ili tako nekako. - Lorde Zachary, doruak je spreman.

On pogleda preko njihovih glava u Caroline. Lice joj je bilo jarko crveno i nala bi se u nevolji da sva pozornost njezinih sestara nije bila usmjerena na njega. - Gospoice Witfeld, mogu li se pomaknuti?

Ona se strese. - Da, naravno. No eljela bih vam kasnije skicirati ruke. Moda vani u

vrtu?

- Svakako. - Caroline Witfeld je bila izuzetno odluna djevojka, znatno pribranija nego to je oekivao, kad je jo uvijek mogla razmiljati o portretu nakon dva vraja poljupca.

- Caro, ne moe ga monopolizirati - usprotivila se jedna od blizanki, zgrabivi ga za ruku i vukui ga prema vratima. U cijelom tom kaosu nije uspio razabrati koja od sestara ga dri za ruku. - Mi mu elimo pokazati Trowbridge.

- I vrt i potok - ree jedna druga.

- umsko cvijee na obroncima je prelijepo u ovo doba godine.

- Lorde Zachary, mogli bismo krenuti nekim od konjikih staza. Vi moete jahati Sagramorea.

- To bi mi bilo drago - ree on. - no ja sam ovdje na raspolaganju svojoj teti.

- Joj, morate ii s nama!

Dobro, barem je ovdje bio neto vie od jednog nevanog brata. Zachary kimne. - Potrudit u se.

Usred doruka pojavila se gospoa Witfeld, ruku pod ruku s tetom Tremaine. - Djevojke, to kaete na ovo? - ree njihova majka, glasom koji je drhtao od uzbuenja. - Razgovarala sam s Gladys i ona je pristala ostati barem jo dva tjedna.

- Hura!

- I zato, bez obzira na mjeseni domjenak u drutvenim prostorijama koji je ve zakazan za etvrtak, pomislila sam da bi ovo bila divna prilika da odrimo vlastiti bal. Njezine svjetlozelene oi osvrnu se naokolo dok ne ugledaju Zacharyja.

Vidio je on ve takvu vrstu pogleda. Teta Tremaine moda nije imala na umu igrati se provodadije, no netko je imao. Usred klicanja i kakofonije koja je uslijedila nakon objave gospoe Witfeld, on je malo istraivao. Sve su djevojke ve kovale planove kako e kupiti nove oprave i razmiljale o tome koja bi trebala biti tema bala - sve osim jedne.

Caroline je pojela svoj prepeenac s maslacem gledajui u svoj tanjur, usredotoena na neke privatne misli. Pitao se je li uope ula da se priprema bal. Njezin otac je bio rekao da dvije od njegovih keri imaju zdravog razuma; oito je ona bila jedna od te dvije.

- Caro, ide li ti s nama u Trowbridge?

Ona trepne, podignuvi pogled. - Hm? Ne. Imam nekog posla.

- Ti uvijek ima posla. - Jedna od onih najsvjetlije kose, Susan, pretpostavio je, nagne se i dodirne mu ruku. - Vi idete s nama, zar ne, lorde Zachary? Obeale smo da emo vam pokazati grad.

On je znao gdje bi radije ostao, no Griffinovi nisu bili nepristojni. - Bit e mi drago - ukoliko teta Tremaine nema nita protiv.

- Nebesa mu, naravno da nemam. Sally i ja imamo posla s planiranjem bala.

- Jedva ekam vidjeti izraz na licu Mary Gorman - apne jedna od djevojaka. - Umrijet e od zavisti kad vidi tko nam je doao u goste.

- Caro, jesi li sigurna da ne eli poi?

Zachary je ponovno pogleda. Ona sada nije sanjarila. Zapravo, gledala je ravno u njega -

i ako on nije strahovito grijeio, nije djelovala previe sretnom. Oito je opet uinio neto to joj se nije svidjelo. Odlino. - Bojim se da ne mogu ostaviti svoje ui za sobom - ree, na to se svi nasmiju.

- No vratit u se.

Njoj se trne vilica: - Ne brinite za mene. Sigurna sam da u preivjeti ovo jutro bez vaih uiju.

Jedna od ostalih djevojaka ustane i stane iza Caroline, stavivi joj ruke na ramena. - Daj, poi s nama. Ti mi jedina zna dobro izabrati boju i tkaninu za novu opravu. - Ona se nagne i poljubi Caroline u obraz. - Molim te.

Aha, to je bila ona druga s neto zdravog razuma. Zachary se nije mogao sjetiti njezinog imena, no neoekivano joj