PRAVILNA ISHRANA

dr sci.med. Milena Todorović

Povrće u dijetoterapiji

Povrde, kao namirnica visoke biološke vrijednosti

trebalo bi svakodnevno biti zastupljeno u svim

dijetama.

U skladu sa ciljem dijetoterapije treba izvršiti izbor

povrda i odabrati postupke pripreme.

Povrde se konzumira u obliku salata i kao termički

obrađeno povrde (variva, kuvana jela).

Konzistencija kuvanog jela se podešava prema

zdravstvenom stanju.

Količina vode u sirovom povrdu krede se od 65-

95% i to uglavnom kao sirova voda prisutna u

delijskom soku u kojoj su rastvoreni UH,

mineralne materije, hidrosolubilni vitamini i

druga u vodi rastvorena jedinjenja.

Glikemijski indeks (GI) zavisi od vrste i sorte

povrda. Krtolasto povrde (krompir), korjenasto

(mrkva, paštrnjak, cvekla) imaju viši glikemijski

indeks od ostalih vrsta povrda.

Povrde predstavlja važan izvor mineralnih materija koje su u njemu zastupljene od 0,3-0,8%.

Bojene materije povrda su: Hlorofil, karotenoidi (α, β,δ karoten, lutein,

zeksantin i violaksantin). Antocijani i antoksanitini.

Hlorofil-biljni pigment, nalazi se ne samo u zelenom povrdu ved se nalazi i u žuto mrkom povrdu kada je maskiran karotenoidima.

Karotenoidi su pigmenti žuto crvene boje. S

obzirom da su uglavnom pradeni prisustvom hlorofila i antocijana, obojeni su u zeleno ili crveno ljubičasto.

Antocijani-glavni nosioci prirodne boje povrda koje ima crvenu boju, plavi i ljubičasti ton (cvekla, crveni kupus, kora patlidžana, rotkva i sl.).

Antoksantini su žute boje i ima ih u povrdu

koje je ove boje (karfiol, celer i sl.). Povrde sadrži veoma malo proteina (1-3,5%),

izuzev mahunarki i gljiva.

Povrde sadrži jako malo masti 0,2-1,4% i zbog

toga spada u namirnice sa malom energetskom vrijednosti.

Uravnotežena ishrana zahtijeva balans acidirajudih i alkalizirajudih namrnica.

Alkalizirajude namirnice se primijenjuju kod acidoza koje su posljedica raznih bolesti (šederna bolest, bolesti bubrega, srca, jetre i digestivnog trakta).

Acidirajude namirnice se primjenjuju kod alkaloza koje su najčešde posljedica bubrežnih oboljenja, kao i dugotrajnog povradanja.

U dijetama kod pothranjenosti povrde ima

značajnu ulogu. Preporučuje se povrde bogato skrobom, zatim samoniklo bilje u obliku začina, koji imaju cilj da poboljšaju ukus hrane, izazovu lučenje digestivnih sokova i na taj način poboljša apetit.

U dijetama gojaznosti, hiperlipoproteinemije i arteroskleroze preporučuju se vede količine sirovog povrda, povrde termički obrađeno, bogato biljnim vlaknima i fitohemijskim jedinjenjima.

Povrde bogato skrobom, slabo konzervisano povrde treba svesti na minimum ili ga neko vrijeme isključiti.

Kod nutritivne anemije preporučuje se povrde i proizvodi od povrda koji sadrži manje celuloze, više folne kiseline i dr. vitamina B-grupe, vitamina C, Fe i dr. oligoelemenata.

U dijeti kod diabetes mellitusa, prvenstveno

se koristi povrde sa niskim glikemijskim indeksom (GI) i to u obliku salata koje treba konzumirati prije glavnog obroka i termički obrađenog povrda, ali ne prekuvanog.

Kuvanim jelima koja sadrže povrde potrebno je dodati maslinovo ulje i nerafinisana ulja sjemenki. Ona su dobar izvor oleinske kiseline i ω-6 MK (nerafinisana ulja sjemenki).

Krompir kuvani, mrkvu i paštrnjak treba u

akutnim fazama isključiti kao namirnice sa visokim glikemijskim indeksom (GI), kada se reguliše glikemija ovo povrde se može koristiti. Krompir kuvati u ljusci, mrkvu i paštrnjak koristiti u sirovom stanju (manji GI).

Kod malignih bolesti i u prevenciji ovih oboljenja preporučuju se sosovi svih vrsta povrda, zatim salate od svježeg povrda i termički obrađeno povrde koje nije prekuvano.

Obavezno je svakodnevno konzumiranje

zeljastog povrda kao što su brokuli, karfiol, kelj, prokelj, raštika, kuvana soja, tofu sir i sojin jogurt, žuto narandžasto povrde, bijeli luk i druge vrste luka koji sadrže snažne antioksidante i druga fitohemijska jedinjenja.

Začinsko bilje je neophodan sastojak ishrane oboljelih.

Kod CA dojke značajno je dejstvo brokule i drugih krstašica čiji fitohemijski sastojci odstranjuju estrogen.

Kod bolesti digestivnog trakta koje su pradene dijarejama (gastritis i ulkus u akutnoj fazi, divertikuloza, Kronova bolest i ulcerozni kolitis), treba isključiti povrde koje sadrži vede količine celuloze i drugih sirovih biljnih vlakana i ljute začine.

Ovi sastojci jela ubrzavaju peristaltiku crijeva.

Prednost treba dati kuvanom i pasiranom povrdu koje sadrži vedu količinu pektina.

U vodi rastvorena vlakna upijaju vodu iz fekalne mase i čine je čvršdom. Šargarepa, paštrnjak, cvekla, bamija i druge mahunarke sadrže vede količine ovih važnih sastojaka.

Kod bolesti digestivnog trakta, koje prati

opstipacija, treba konzumirati povrde koje sadrži celulozu. Ono treba da bude gnječeno kako bi se ublažilo dejstvo sirovih biljnih vlakana.

Voće

Pod vodem se podrazumijevaju jestivi dijelovi tj. sočni dijelovi jednogodišnjih i višegodišnjih biljaka koji se koriste u svježem stanju ili prerađeni.

Prema građi ploda i biološkim karakteristikama vode se dijeli u 6 grupa:

Jabučasto (jabuka, kruška, dunja, oskoruša, mušmula, japanska jabuka).

Koštičavo (trešnja, višnja, kajsija, breskva, šljiva, maslina).

Jagodičasto i bobičavo (grožđe, jagoda, malina, kupina, borovnica, brusnica, drenjina, bijela, crvena i crna ribizla, ogrozd, josta).

Južno i tropsko (limun, narandža, grejpfrut, mandarina, smokva, banana, urma, ananas, kivi, nar, mango, papaja, avokado, kokosov orah).

Jezgrasto voće (orah, lješnik, badem, pitomi kesten, rogač, pistadi).

Šumsko voće (jagoda, kupina, malina, borovnica, drenjina, šipurak).

Prema hemijskom sastavu, odnosno prema sadržaju vode i masti, vode se dijeli na: Voće bogato mastima (jezgrasto vode, masline,

avokado, papaja, kokosov orah). Voće bogato vodom (sve ostalo). Nutritivna vrijednost voda uglavnom potiče od

prisutnih ugljenih hidrata (UH), a kod jezgrastog voda, maslina, manga, papaje i avokada od sadržaja masti i proteina.

Biološko-dijetetska vrijednost voda određena je prisustvom vede količine vitamina, mineralnih materija i oligoelemenata, enzima, organskih kiselina, prirodnih antioksidanasa, fitohemijskih jedinjenja, biljnih vlakana, eteričnih ulja, aromatičnih jedinjenja, amino kiselina (AK)-slobodnih i vezanih, masnih kiselina (MK) i dr. sastojaka.

Vode u ishrani treba koristit u svježem stanju,

kada ispoljava najvedu biološku vrijednost i

ima najblagotvorniji uticaj na organizam, a

niske je kalorične vrijednosti.

Vode zajedno sa povrdem predstavlja glavne i

najpogodnije izvore biološki važnih zaštitnih

sastojaka: vitamina, mineralnih materija,

enzima, pektina, bojenih i aromatičnih

sastojaka, celuloze, fitoncida i tanina.

Ovi sastojci su neophodni u procesu pravilnog razvoja, održavanja zdravlja, otpornosti i radne sposobnosti.

Vode djeluje dijetoprofilaktički i dijetoterapijski. Savremena istraživanja ukazuju da u ishrani

treba da preovlađuje prijesna hrana biljnog porijekla, čak do 75%, a da 25% bude kuvana hrana.

Sadržaj kalijuma i dijetnih vlakana utiče da vode djeluje laksativno izuzev mušmule i dunja.

Daju razmekšanu stolicu i odstranjuju sadržinu iz debelog crijeva, koja je usljed nedostatka sirovih vlakana dugo zadržana, naročito kod starijih osoba.

Dužina varenja sirovog voda zavisi od sadržaja sirovih vlakana, a kod jezgrastog voda i sadržaja masti i ono se vari (1,5 do 3 ili 4h).

Vode je visoke svarljivosti ukoliko sadrži manje sirovih biljnih vlakana i skroba. Sirovo vode se lakše vari ako je zrelije, a kuvano se lakše vari u odnosu na sirovo.

Vode treba jesti samo, odvojeno od ostale hrane, kada djeluje najbolje na organizam i ne izaziva digestivne smetnje.

Vode koje brzo fermentiše može da izazove

nadutost, dijareju i sl. Probleme kada se uzima neposredno posle druge hrane, naročito proteinska.

U kiseloj sredini želuca neke vrste voda brzo fermentišu, kao što su: bobičasto i jagodičasto vode, koštičavo (trešnje, višnje, breskve, kajsije), mango, dinje, papaja i kruške.

Vodu je potrebno 30 minuta da prođe kroz

želudac.

Vode koje fermentiše treba jesti 30 minuta

pred glavno jelo ili 2-3h posle glavnog obroka.

Ako je uzeta veda količina koncentrovanih

proteina, potrebno je i duže vrijeme.

Vode bogato vodom ima malu energetsku vrijednost, a sadržaj vode je veliki i krede se od 75-95%.

U vodi se nalaze rastvoreni UH, mineralne materije koje održavaju acido-baznu ravnotežu koja je neophodna za normalno funkcionisanje organizma i za održavanje njegove radne sposobnosti. Djeluje alkalizirajude.

Ovu vodu organizam lako apsorbuje i koristi za

svoje potrebe. Dobro je podnose bubrezi i organi za varenje.

Količina proteina je mala i krede se od 0,2-1,5%. Biološki vrijedni proteini nalaze se u jezgrastom

vodu, maslinama, avokadu, plodu manga, papaje i banana.

U vodu se nalaze i slobodne AK što mu daje posebnu biološku vrijednost.

Vode bogato mastima ima mnogo vedu

energetsku vrijednost. Sadržaj proteina se krede od 8,5-18,6%. Iskorištenje ovih masti je od 89,5-90%. Ovo vode djeluje acidirajude.

Prisustvo antioksidanata, posebno vitamina C,

β-karotena, glutationa, polifenola i drugih

fitohemijskih jedinjenja, daje posebnu ulogu

vodu.

Neko vode može da izazove alergije (nepodnošenje ili preosjetljivost na neku hranu).

Citrusno vode (limun, pomorandža, grejp). Kikiriki, jezgrasto vode. Jagode, maline i kupine. Neka hrana kao što su pšenica, kukuruz i

mlijeko mogu izazvati odloženu alergiju koja može imati za posljedicu hronični umor.

Pigmenti voda su: Karotenoidi, žuti i crveni pigmenti. Antocijani, crvene, plave i ljubičaste boje,

prisutni su u crnoj trešnji, višnji, šljivi (požegača), crnoj ribizli, borovnici, kupini i drugom sličnom vodu.

Flavonske boje, žuti pigmenti rastvoreni u sokovima (tropsko vode).

Hlorofil se nalazi u kiviju i sl.vodu, dajudi mu još vedu dijetetsku vrijednost.

Posebna dijetetska vrijednost voda potiče od prisutnih biljnih vlakana: sirova biljna vlakna (celuloza, neke hemiceluloze i lignin), dijetna vlakna (pektini, neke hemiceluloze, smole i mucilage).

Biljna vlakna vodu daju duži osjedaj sitosti od vedine drugih namirnica. U organima za varenje ostaju duže i korištenjem voda nema osjedaja “vučije gladi”. Smatra se da narandže i jabuke odlažu pojavu apetita.

Kada vodna vlakna stignu do želuca, prolaz hrane se usporava do crijeva, formira se gel od pektina.

Vodna biljna vlakna imaju niz fizioloških i metaboličkih efekata. Poboljšavaju rad želuca i crijeva. Pomažu u izbacivanju toksičnih metabolita unijetih hranom ili nastalih u metaboličkim procesima.

Vezuju teške i toksične metale (živu-Hg, olovo-

Pb, kobalt-Co, stroncijum-Sc, kadmijum-Kd i dr.) i radionuklide koji se iz organizma izbacuju fecesom.

Biljna vlakna pomažu u regulisanju crijevne mikroflore, usporavaju i smanjuju apsorpciju glukoze, smanjuju apsorpciju masti i holesterola i smanjuju sintezu endogenog holesterola.

Biološka vrijednost namirnica i pripremljene hrane

Biološka vrijednost proteina (BV) je specifično mjerilo hranljive vrijednosti i određuje količinu apsorbovanih proteina (amino kiselina-AK) koji ostaju u organizmu a namijenjeni su za dalju izgradnju proteina delija i tkiva.

Biološka vrijednost proteina (BV) = sadržaj

proteina u hrani / apsorbovani proteini.

Hranljiva vrijednost proteina u namirnicama određuje se eksperimentima in vivo, mjerenjem rasta eksperimentalnih životinja upotrebom različitih proteina.

Za procjenu hranljive vrijednosti proteina tj. biološke vrijednosti proteina potrebno je voditi računa o: Kvalitetu proteina Količini proteina u hrani Količini hrane koja se konzumira.

Koeficijent iskorištenja proteina u hrani-PER predstavlja odnos dobitka u masi i mase konzumiranih proteina. PER=dobitak u masi/konzumirani proteini Minimalna količina proteina koja se hranom treba unijeti je 30g, a dobra ishrana treba da obezbijedi 70-90g proteina

Biološka vrijednost proteina zavisi ne samo od kvaliteta i kvantiteta amino kiselina-AK i količine hrane koja obezbjeđuje proteine, ved i od: Međusobnog odnosa AK, Pravilnog unošenja proteina u toku dana, Ukupne kalorične vrijednosti hrane Načina pripreme hrane i industrijske prerade

namirnica, Načina skladištenja namirnica

Neadekvatna kombinacija namirnica, takođe može doprinijeti smanjenju bioiskoristljivosti proteina u datom obroku.

Prema rezultatima dobijenim na eksperimentalnim životinjama proteini se mogu svrstati u 3 grupe, ako se uzmu kao jedina proteinska hrana.

I grupa-biološki punovrijedni proteini (potpuni proteini) omogudavaju normalan rast i razvoj organizma i održavanje života. Tu spadaju:proteini bjelanceta, mlijeka, soje, mesa i žita. II grupa-djelimično potpuni proteini koji održavaju život, ali ne omogudavaju optimalan razvoj mladog organizma. Tu spadaju proteini iz pšenice, ječma i raži. III grupa-nepotpuni proteini, tu spadaju: proteini iz kukuruza i želatina.

Namirnice životinjskog porijekla imaju bolju AK strukturu tako da ih organizam bolje iskorištava.

Namirnice biljnog porijekla imaju lošiju AK

strukturu, pa nisu biološki vrijedne. Mješovita ishrana obezbjeđuje najbolju

iskoristljivost proteina.

Biološka vrijednost proteina iz pojedinih namirnica

Namirnice-porijeklo proteina Biološka vrijednost

Proteini sirutke 104

Cijelo jaje 100

Riba 94

Ukupni proteini sirutke 88

Goveđe meso 78

Kazein 76

Raženi hljeb 75

Krompir 71

Sočivo 60

Grašak 56

Soja 47

Pšenično brašno 45

Proteini životinjskog porijekla imaju visoku biološku vrijednost jer obezbjeđuju sve esencijalne i neesencijalne amino kiseline-AK, a to su: Jaje ima manje proteina od mesa, ali su visoko

svarljivi. Mlijeko i mliječni proizvodi, imaju najvedu količinu

proteina, svarljivosti preko 95%.

Iznutrice, sadrže vedu količinu proteina i

visoku svarljivost 99%. Gljive, imaju manju količinu proteina, a

svarljivost proteina je 100%. Proteini dobrog kvaliteta nalaze se u

slededim namirnicama: školjkama, raznim vrstama mesa stoke za klanje, živinsko meso, divljač, riba.

Relativno dobre proteine imaju žitarice. Žitarice i proizvodi imaju manju manju količinu proteina i slabije su svarljivosti (60-90%). Najvedu količinu proteina (26,6%) i najbolju svarljivost (79%) imaju pšenične klice.

Malu biološku vrijednost imaju: mahunarke,

sadrže vedu količinu proteina (20-37%) od žita, ali su slabije svarljivosti, sa izuzetkom soje.

Povrde i vode imaju u prosjeku manju količinu

proteina (ispod 5%). Svarljivost povrda se krede od 56-85%.

Jezgrasto vode ima vedu količinu proteina i visoku svarljivost. Kombinacije-mješavine proteina mogu da

budu vrednije od čistih proteina, jer je međusobni odnos amino kiselina-AK izbalansiran.

Namirnice koje sadrže proteine treba kombinovati sa namirnicama koje imaju lošiji aminokiselinski sastav.

Namirnice životinjskog porijekla, izvor najkvalitetnijih proteina (jaja-bjelance, meso sisara, ptica, iznutrice, mlijeko, sir, kiselo-mliječni i mliječni proizvodi) treba kombinovati sa povrdem i (sirovim i termički obrađenim) koje sadrži manje količine proteina i nedovoljno esencijalnih AK.

Sir se kombinuje sa: povrdem (svježim ili kuvanim) i kiselo mliječnim proizvodima.

Sir ne treba kombinovati sa mesom, isto tako u istom obroku ne treba kombinovati meso, ribu i jaja.

Meso, riba i jaja kombinuju se sa svim vrstama

povrda.

Kombinacija ovih namirnica sa krompirom, mahunarkama ili tijestom opravdane su sa aspekta uravnoteženja aminokiselinskog sastava.

Kombinacija koncentrovanih proteina i skrobne hrane izaziva digestivne smetnje kod vedine ljudi i osjedaj nelagodnosti.

Meso i ribu treba obavezno nakapati limunovim sokom i treba dodati peršunov i celerov list.

Meso i ribu sa roštilja treba kombinovati sa crnim i/ili bijelim lukom i svježim salatama.

Ukoliko se ove namirnice kombinuju sa integralnim hljebom to nede biti dobra kombinacija jer se otežava apsorpcija Fe i Zn iz mesa.

Jaja se kombinuju sa povrdem (varivo, potaž, pirei).

Kombinacija jaja sa špinatom nije dobra jer otežava apsorpciju Fe iz jaja.

Kombinacija raznih vrsta mesa ili mesa i jaja ili mesa i sira u istom obroku nema biološke opravdanosti, a i poskupljuje obrok.

Od namirnica biljnog porijekla po količini i

kvalitetu proteina izdvajaju se gljive i jezgrasto vode.

Gljive po biološkoj vrijednosti zamjenjuju

meso i treba ih kombinovat sa drugim vrstama povrda.

Jezgrasto vode ima bolji aminokiselinski sastav

od ostalih vrsta voda. Dodaje se u toku pripreme jela od povrda, žita ili u vode pri izradi vodnih salata.

Kada se dodaje u jela od žita i povrda tada zamjenjuje ulje i treba redukovat količinu ulja.

Mahunarke treba kombinovati sa žitima i proizvodima kako bi se izbalansirao aminokiselinski sastav.

Soju kao mahunarku treba češde kombinovat sa

crvenim mesom (do 30%), kako bi se smanjio

udio masti, aterogenih masnih kiselina-MK,

holesterola i kako bi se obezbijedili biološko-

dijetetski vrijedni sastojci prisutni u soji.

Hljeb i tofu sir su lagane i dobre kombinacije za

uravnoteženi obrok.

Tjesteninu, krompir i riža, naročito polirana, dobro se kombinuju sa: Sosom od paradajza i kečapom i salatom, Sosom od začinskog bilja i salatom; Kratko prženim ili dinstanim povrdem, Maslacem i bijelim lukom (maslac preko

toplog tijesta, krompira, riže).

Acidirajuće i alkalizirajuće namirnice

Namirnice se međusobno razlikuju prema

proizvodima koji nastaju po njihovom razlaganju

i uticaju na acido-alkalnu ravnotežu u krvi.

Hrana stvara kiselinu ili bazu tek pošto se

razgradi, apsorbuje i asimiluje. Zdrav organizam

lako može da uspostavi narušenu ravnotežu,

nastalu nekompatibilnom ishranom.

Namirnice koje sadrže pretežno katjone povedavaju alkalnu rezervu u krvi i to su “alkalizirajude namirnice“.

Namirnice u kojima preovlađuju anjoni

povedavaju kiselu reakciju krvi i mokrade, te dovode do smanjenja alkalne rezerve i to su „acidirajude namirnice“.

Mali je broj namirnica koje ne utiču na acido-

baznu ravnotežu krvi, koje su neutralnog dejstva.

Neutralno dejstvo imaju: Dinja i bundeva, Maslac slani, margarin, biljna ulja hladno

cijeđena, Vitaminski čajevi, vodni sirupi i sjeme susama.

Jako acidirajuće dejstvo imaju namirnice životinjskog porijekla.

Fermentisani sirevi (edamer, brijer, kamamber,

koziji sir, ementaler, parmezan, grijer, rokfor i dr.); Jaja (cijelo, žumance, bjelance, jaja u prahu); Majoneza i industrijski umaci; Morska i slatkovodna riba (sirova, suva,

konzervisana), ikra, morski plodovi; meso sisara, naročito masna mesa (sirova, termički obrađena), meso ptica, iznutrice, divljač;

Mesni proizvodi, pečene kobasice, kuvana slana šunka i slanina;

Supe i ekstrakti mesa, masti (goveđi i ovčiji loj, svinjska mast, svjež-nesoljeni buter);

Rafinisana ulja, bijeli šeder i gazirani napici.

Srednje acidirajuće dejstvo imaju namirnice

Čedar sir, haringa, skuša Jezgrasto vode (orasi, lješnici suvi i prženi,

brazilski orah) suvo i prženo; Leguminoze (kikiriki suv i pržen, sočivo naut,

bob, pasulj, tetovac, šareni pasulj, suvi grašak i soja);

Žito i svi proizvodi osim prosa (zrna, klice, brašna, pahuljice, tijesta, hljeb, keks, kolači, torte sa vodem, kuvana tijesta, pečena tijesta, suvi gluten). Bijelo brašno i proizvodi od bijelog brašna, integralne riže.

Brusnice, šljive, masline (naročito crne), slačica, špargle, salata potočarka;

Kuvani sokovi od voda i povrda koji sadrže

šeder; Prekuvano povrde, sirde, pivski i pekarski

kvasac; Crni čajevi, alkohol, kafa, buter od kikirikija,

kakao buter; Termički obrađeni masti i ulja, kakao, čokolada

(za kuvanje, mliječna);

Jako alkalno dejstvo imaju namirnice

Avokado, cvekla (sirova, kuvana); Krompir, šargarepa(sirova, kuvana, marinirana); Špinat, rabarbara, zelena salata, Suvo vode, limun, narandža i kivi.

Srednje alkalno dejstvo imaju namirnice:

Badem, kokos, kesten, humano mlijeko;

Kravlje mlijeko (punomasno, svježe, pasteri-zovano, sterilisano, mlijeko u prahu, nezasla-đeno i zaslađeno kondenzovano mlijeko) i druge vrste konzumnih mlijeka;

Svi fermentisani mliječni proizvodi, vodni

jogurt, aromatizovani jogurt;

Bijeli sir, pavlaka slatka i šlag, mladenica i

sirutka;

Kajmak, krv i krvavice, suve šljive, vode

(svježe, suvo i kompot);

Svježe iscijeđeni vodni sokovi (izuzev brusnice, svježih šljiva);

Lisnato, zeljasto i plodovito povrde (svježe, malo kuvano i suvo);

Crni luk (suv, mlad) i dr. začinske biljke; Morske alge, sokovi sirovog povrda; Mlade mahunarke, sjemenke suncokreta,

proso, žuti nerafinisani šeder, sirup i med, džemovi, želei;

Bomboni, karamele, pivo, vino (crno i bijelo); Zdrav organizam održava acido-baznu ravnotežu,

ali stalno unošenje velikih količina acidirajudih namirnica, optereduje sistem za regulaciju, što može biti faktor rizika za nastajanje poremedaja i nastajanje bolesti.

Preporuka je da se 1 dio kiselih namirnica kombinuje sa 5-7 dijelova namirnica koje daju alkalnu reakciju (20% acidirajudih i 80% alkalizirajudih namirnica).

U izboru i kombinaciji namirnica treba voditi računa da: Vode i kiselo povrde (npr. paradajz) koje djeluju

alkalizirajude, dok je u digestivnom traktu razlaže se na organske kiseline ( jabučnu, oksalnu, limunsku i dr.) koje su u poređenju sa HCl slabe kiseline, ipak doprinose povedanju pH u želucu.

Proteini namirnica, mada djeluju acidirajude, u

želucu djeluju kao neutralizatori, tj. ublažavaju kislinu iz želuca i sprečavaju njeno negativno dejstvo.

Na 1h prije doručka dolazi do povedanja količine

bikarbonata u krvi, istovremeno mokrada postaje bazna. Kod hiperhloridičnih osoba ova pojava je izrazita.

Kada hrana prijeđe u crijevo bikarbonatni i hlorni jon dolaze u krv na svoje normalne vrijednosti, pa reakcija mokrade biva ponovo uobičajeno kisela.