MR. AMINA NIKOLAJEV

Pravni sistem Europske unije

i utjecaj na lokalnu zajednicu I

Pravna priroda Evropske unije

EU kao okvirna struktura međunarodne saradnje – način formuliranja zajedničkih stavova, odlučivanja i instrumenata provođenja

EU kao jedinstvena međunarodna organizacija – zajednički: ciljevi, institucije, vrijednosti, postupak konstitucionalnih promjena

EU kao sui generis – nadnacionalna međunarodna organizacija, komunitarno pravo

Komunitarno pravo

Pravo EU / Evropsko pravo / Acquis communautaire

Korpus pravnih pravila koji uređuje društvene odnose u okviru Evropske zajednice

Uređuje splet uzajamnih prava i obaveza Zajednice i njenih subjekata, država članica i privatnih lica te njihove međusobne odnose

Komunitarno pravo

Pravne norme: primarno i sekundarno pravo/primarni i sekundarni izvori prava:

o Primarni izvori prava (stvaraju države članice)

o Sekundarni izvori prava (stvaraju komunitarne institucije)

Komunitarno pravo

Primarni izvori prava:o pravni temelj sveukupnog djelovanja Unije o komunitarni ustav/ustavna poveljao definiraju ciljeve i politike Unijeo djelovanje neposredno o Osnivački ugovori i ugovori koji ih dopunjuju

i mijenjaju, priključeni aneksi i protokoli, određeni akti predstavnika država članica u okviru komunitarnih institucija – reguliraju aktivnosti u oblasti prava EZ i institucija EU

Komunitarno pravo

Ugovori o osnivanju Zajedice:

o Ugovor o Evropskoj zajednici za ugalj i čelik 1951. (Pariz)o Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici 1957. (Rim) o Ugovor o Evropskoj zajednici za automsku energiju 1957.

(Rim)

Ugovori kojima je Zajednica transformirana:

o Jedinstveni evropski akt 1986.o Ugovor o Europskoj uniji 1992. (Maastricht)o Amsterdamski ugovor 1997. (Amsterdam)o Ugovor iz Nice 2001. (Nica)o Ustav Evrope 2004. (Rim)o Lisabonski ugovor 2007. (Lisabon)

Komunitarno pravo

Aneksi i protokoli priključeni uz ugovore saglasnošću država članica:

Ugovori o pristupanju sa aneksima:o Danska, V. Britanija i Irska 1973.o Grčka 1981.o Španija i Portugal 1986.o Austrija, Finska i Švedska 1995.o Litvanija, Latvija, Slovenija, Slovačka,

Poljska, Češka, Mađarska, Estonija, Malta, Kipar 2004.

o Rumunija i Bugarska 2007.

Komunitarno pravo

Sporazumi kojim se detaljnije određuje položaj i institucionalno ustrojstvo Zajednice:

o Prvi i Drugi sporazum o institucionalnom objedinjavanju (1957. i 1965.)

o Prvi i Drugi sporazum o budžetskim pitanjima (1970. i 1975.)

Određeni akti Savjeta usvojeni u skladu s Ugovorom, čije stupanje na snagu pretpostavlja ratifikaciju u državama članicama:

o Akt o neposrednim izborima za Evropski parlament (1976.)

o Odluke o vlastitim prihodima Zajednice

Komunitarno pravo

Sekundarni izvori prava – izvedeni akti: o Uredbe (opće i neposredno primjenjive,

obavezujuće u cjelosti za sve države članice, provode se u potpunosti)

o Direktive (usmjerene ciljem i obavezujuće za članice, inkorporiraju se u nacionalno zakonodavstvo)

o Odluke (obavezujuće za one kojima su upućene, pojedinačni administrativni akti)

o Preporuke i mišljenja (pravno neobavezujući akti, daju upute i sugeriraju način ponašanja)

Komunitarno pravo

Akti sui generis ili soft law instrumenti – akti komunitarnih institucija o konstituiranju različitih savjetodavnih i tehničkih tijela i o raspodjeli budžetskih sredstava

Komunitarne institucije koriste u međusobnoj komunikaciji, upućuju državama članicama ili široj javnosti

Predstavnici vlada država članica koriste ih u formulaciji političko-pravnih stavova unutar država

Obavještenja, Rezolucije, Memorandumi, Komunikacije, Programi, Smjernice, Akcioni planovi i sl.

Komunitarno pravo

Komunitarne konvencije:o Subordinirani položaj u odnosu na Osnivačke

ugovore i ostale akte sekundarnog pravao Evropski sud - relevantni propisi u

obrazloženjima odluka Suda o Dio su Acquis communautaire ukoliko su

zaključene u skladu sa čl. 293 i neodvojive od postizanja ciljeva EZ ugovora

Komunitarno pravo

Sudska praksa Evropskog suda:o razjašnjava značenje pojedinih konkretnih

odredbi prava EZ i pitanje njihovih pravnih učinaka u pravima država članica

o načela i pravila razvijena kroz sudsku praksu prihvaćena su i od strane nacionalnih sudova i drugih tijela država članica

Zakonodavni postupak

EU ovlaštena je u područjima svoje nadležnosti donositi odluke umjesto država članica

Donošenje odluka EU ostvaruje putem svojih institucija (Europski parlament, Vijeće ministara i Europska komisija, a u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike i Europsko vijeće)

U postupku donošenja odluka o nekim pitanjima mogu sudjelovati i druga tijela u savjetodavnoj funkciji (Ekonomski i socijalni odbor ili Odbor regija te Evropska centralna banka – monetarna politika)

Način donošenja odluka i sudjelovanje različitih institucija u postupku odlučivanja razlikuje se u pojedinim stupovima Unije.

U pitanjima koja su u nadležnosti EZ odluke donosi Vijeće ministara samostalno ili zajednički s Evropskim parlamentom.

Odluke se u pravilu donose kao uredbe, direktive ili odluke definirane u čl. 249 Ugovora o EZ. Institucije mogu prihvaćati i dvije vrste pravno neobvezujućih odluka - preporuke i mišljenja.

Pravo pokretanja postupka ima isključivo Evropska komisija, osim u pitanjima azila, imigracije, viza i pravosudne suradnje u građanskim stvarima (glava IV. Ugovora o EZ-), u kojima u prijelaznom razdoblju pravo zakonodavne inicijative Komisija dijeli s državama članicama.

Vijeće ministara odluke donosi jednoglasno, običnom većinom ili kvalificiranom većinom.

Zakonodavni postupak

Prema stupnju uključenosti Europskoga parlamenta, zakonodavne postupke u EU možemo podijeliti na:

Osnovni postupak (postupak savjetovanja / konsultiranja)

Postupak suradnjePostupak suodlučivanjaPostupak davanja saglasnosti

 

Zakonodavni postupak

Osnovni postupak/postupak konsultiranja:

Vijeće ministara obavezno je zatražiti mišljenje Evropskoga parlamenta (mišljenje ne obavezuje)

Praksa Evropskoga suda (obaveza konsultiranja s Parlamentom ne podrazumijeva samo zahtjev za njegovo mišljenje, nego i to da se čeka na njega i da ga se prouči)

Vijeće odluku donosi jednoglasno ili kvalificiranom većinom (ovisno o tome što je u konkretnom području predviđeno Ugovorom o EZ-u. No, i kada je predviđeno većinsko odlučivanje, ministri će morati biti jednoglasni žele li donijeti odluku koja se razlikuje od prijedloga Evropske komisije)

Utjecaj je Evropskoga parlamenta u ovom postupku veći, uvjeri li Komisiju da prihvati njegovo mišljenje i izmijeni prijedlog podnesen Vijeću. Komisija može sve do usvajanja odluke izmijeniti prijedlog akta o kojem odlučuje Vijeće.

Zakonodavni postupak

Prema općem pravilu (vrijedi u svim zakonodavnim postupcima) Vijeće mora donijeti jednoglasnu odluku kad odstupa od prijedloga Komisije.

Pri donošenju nekih vrsta odluka Ugovor može predvidjeti obavezu Vijeća da se konsultira i s drugim tijelima EU (Ekonomskim i socijalnim odborom ili Komitetom regija)

Postupak savjetovanja uglavnom je prva faza (ili prvo čitanje) ostalih zakonodavnih postupaka.

Postupak savjetovanja završava donošenjem zajedničkog stava koje odlazi na drugo čitanje u Evropski parlament, te ponovo u Vijeće ministara.

Zakonodavni postupak

Postupak suradnje:uveden u politički proces Zajednice 1987.

Jedinstvenim europskim aktom i uređen čl. 252. Ugovora o EZ

ojačane ovlasti Parlamenta, s obzirom da predlaže amandmane Vijeću ministara, čime je na osnovni postupak dodano još jedno čitanje

postupak je danas prisutan još samo u području koordinacije ekonomskih politika država članica i u nekim pitanjima monetarne unije, uključujući donošenje odluke kojom se harmoniziraju denominacije i tehničke specifikacije kovanica eura.

usvajanjem Ustavnog ugovora EU, ovaj će postupak u potpunosti nestati

Zakonodavni postupak

Postupak suodlučivanja:

Uveden Ugovorom iz Maastrichta Evropski parlament prvi put stekao i pravu

zakonodavnu ovlast da ravnopravno s Vijećem ministara donosi akte zakonodavnog karaktera u Zajednici

Broj pitanja o kojima se odlučuje u postupku suodlučivanja povećao se sa svakom novom izmjenom Ugovora o EZ-u (u Amsterdamu i u Nici), a nacrt Ustavnog ugovora predlaže da se taj postupak preimenuje i učini osnovnim zakonodavnim postupkom u Uniji.

Odluka se može donijeti jedino ako se o prijedlogu Komisije usuglase i Vijeće i Europski parlament.

Zakonodavni postupak

Postupak može završiti već u prvoj fazi, u osnovnom postupku, ukoliko Parlament odobri akt ili ne predloži amandmane.

Ukoliko Parlament predloži amandmane na prijedlog Komisije, osnovni će postupak završiti usvajanjem zajedničkog stajališta u Vijeću ministara.

Daljnja procedura ovisit će o tome prihvaća li Parlament zajedničko stajalište ministara i o tome koje stajalište o njemu zauzme Europska komisija.

U slučaju neslaganja Vijeća i Parlamenta oko završnog teksta odluke, pokreće se tzv. postupak mirenja,

Zakonodavni postupak

Pristanak Parlamenta/davanje saglasnosti:

U određenim pitanjima Europski parlament ne sudjeluje u zakonodavnoj proceduri usvajanja određenog akta, ali je njegov naknadni pristanak na akt koji usvoji Vijeće uvjet za njegovo stupanje na snagu (slučaj sa sporazumima o pridruživanju koje u ime Zajednice sklapa Vijeće i koji ne mogu u pravnom poretku Zajednice stupiti na snagu dok ih ne potvrdi Europski parlament)

Proračunski postupak Posebna vrsta postupka je postupak za usvajanje proračuna Europske unije, uređen čl. 272 Ugovora o EZ-u.

Korisni linkovi:www.europa.eu – Evropska unija

Pauza ???