pravo intelektualnog vlasniŠtva - pak.hrpak.hr/cke/ostalo/prirucnik za predavace pravo...

Nastavna cjelina: TRGOVAČKO PRAVO

Nastavna jedinica br.5

PRAVO

INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

- Priručnik za predavače -

Izrada obrazovnih materijala: Draženka Deladio Mladen Šimundić

Zagreb, svibanj 2009.

Plan rada

VRIJEME TEMA METODOLOGIJA

10:00 - 11:45

- predstavljanje predav. i sudionika- predstavljanje sadržaja današnje radionice - pravo intelektualnog vl. - općenito -- autorsko pravo i srodna prava

- usmeno iznošenje- predavanje uz powerpoint prezentac.- rad polaznika u grupama na praktičnim primjerima- rasprava i sumiranje zaključaka

11:45 – 12:00 stanka za kavu

12:00 – 13:15 patent

- predavanje uz power point prezentaciju- rad polaznika u grupama na prakt.primj.- rasprava i sumiranje zključaka

13:15 – 13:45 stanka za ručak

13:45 – 15:30- žig- industrijski dizajn- ocjena radionice

- predavanje uz power point prezentaciju- rad polaznika u gupama na prak. primj.- rasprava i sumiranje zključaka

i

POJAM PRAVAINTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

Pojam „pravo intelektualnog vlasništva“ koristi se u posljednjih nekoliko desetljeća kao skupni pojam pod kojim se podrazumijeva pravna zaštita intelektualnih tvorevina svih vrsta.

Pravna zaštita pruža se onima koji ulažu svoje kreativne i intelektualne napore, svoja materijalna sredstva i vrijeme u stvaranju nečeg novog.

Kreativni rad je pretpostavka gospodarskog razvoja cijelog društva, pa ga zato treba poticati i štititi.

Prava intelektualnog vlasništva su prava apsolutne naravi. To znači da nositelj tog prava ima isključivo subjektivno pravo u odnosu prema djelu koje je stvorio.

Nositelj nekog prava intelektualnog vlasništva ima isključivo pravo iskorištavanja predmeta zaštite (tj.djela koje je stvorio). Svatko drugi tko želi iskorištavati neku intelektualnu tvorevinu treba za to dobiti dopuštenje (licenciju) za iskorištavanje.

Sadržaj intelektualnog vlasništva

Intelektualno vlasništvo čine: - 1) autorsko pravo i srodna prava - 2) pravo industrijskog vlasništva

Srodna prava čine: - prava umjetnika izvođača, - prava proizvođača fonograma, - prava filmskih producenata, - prava nakladnika, - prava-organizacije za radiodifuziju, - prava proizvođača baze podataka.

Intelektualno vlasništvoAutor: Draženka Deladio 1

Prava industrijskog vlasništva čine: - patent, - žig, - industrijski dizajn, - topografije poluvodičkih proizvoda - oznake zemljopisnog podrijetla.

Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo(World intellectual proparty organisation) – WIPO

WIPO je specijalizirana organizacija UN, osnovana 1967.g. Konvencijom o osnivanju WIPO sa ciljem: stvaranja ujednačenog, učinkovitog i koordiniranog međunarodnog sustava zaštite intelektualnog vlasništva.

Sjedište WIPO-a je u Genevi.

Državni zavod za intelektualno vlasništvo(DZIV)

DZIV je tijelo državne uprave RH nadležno za prava intelektualnog vlasništva. U sastavu je Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.

Djelatnosti DZIVa su: provoditi upravne postupke za priznanje prava industrijskog vlasništva, informacijska i servisna djelatnost, suradnja s drugim institucijama, stručna i zakonodavna djelatnost.


Pravna regulativa

- Sporazum TRIPS (Agreement on Trade – Related Aspects of Intellectual Property Rignts)

Sporazum TRIPS donesen je 15.4.1994. u Marrakesh-u. Obvezuje države članice WTOa (svjetske trgovinske organizacije).

Odredbama TRIPSa određena je minimalna zaštita koju države potpisnice trebaju osigurati u zaštiti intelektualnog vlasništva.

Republika Hrvatska je članica WTOa od 2000.g. i od te godine je i potpisnica TRIPSa.

- Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EZ i njihovih država članica (Luxemburg, 29.10.2001., na snazi od 1.2.2005.)

Članak 71. Sporazuma govori o intelektualnom, industrijskom i trgovačkom vlasništvu.

Republika Hrvatska se obvezala u roku od 3 godine od dana stupanja na snagu Sporazuma ( tj. do 1.2.2008.) poduzeti nužne mjere kojima se jamči razina zaštite intelektualnog vlasništva koje je slična zaštiti u EU, te učinkovita sredstva za provedbu tih prava.

Pregovori RH i EU

Intelektualno vlasništvo je tema 7.poglavlja u pregovorima Republike Hrvatske s EU. Poglavlje je otvoreno 29.3.2007., a privremeno zatvoreno 19.12.2008.


Usklađenje s pravnom stečevinom EU

- 2003.g. doneseni su novi zakoni i pravilnici na području zaštite intelektualnog vlasništva.

- 2007.g. doneseni su zakoni o izmjenama i dopunama zakona iz 2003. i pravilnika.

- 2009.g. u Narodnim novinama br.30/09. objavljeni su zakoni o izmjenama i dopunama Zakona o patentu, žigu, industrijskom dizajnu i zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda. Izmjene i dopune su stupile na snagu 17.3.2009.

Ovim izmjenama zakonodavstvo RH je u potpunosti usklađeno sa zakonodavstvom EU.

Nadležnost trgovačkih sudova

Temeljem odredbe iz čl. 34 b toč.8 ZPPa o građansko pravnim zahtjevima zbog povrede intelektualnog vlasništva odlučuju trgovački sudovi.

Temeljem odredbe iz čl. 4 Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 85/08) nadležni sudovi za odlučivanje u ovim postupcima su: Trgovački sud u Zagrebu, Trgovački sud u Splitu, Trgovački sud u Rijeci i Trgovački sud u Osijeku.


PRAVOINTELEKTUALNOG

VLASNIŠTVA

POJAM

- pravo intelektualnog vlasništva štiti-

intelektualne tvorevine različitih vrsta

- pružanje pravne zaštite onima koji ulažu:- kreativne i intelektualne stvaralačke napore

- materijalna sredstva

- vrijeme

- važna pretpostavka gospodarskog razvoja


IV

- prava apsolutne naravi

- nositelj prava ima isključivo subjektivno pravo u odnosu prema svojoj tvorevini

- pravo iskorištavanja predmeta zaštite

- svatko drugi – treba dobiti dopuštenje (licenciju) za

iskorištavanje int.tvorevine

SADRŽAJ IV

IV1) AUTORSKO PRAVO I 2) PRAVA INDUSTRIJSKOG

SRODNA PRAVA VLASNIŠTVA

- PR.UMJ.IZVOĐAČA - PATENT

- PR.PROIZV.FONOGRAMA - ŽIG

- PR.FILMSKIH PRODUCENATA - IND.DIZAJN

- PR.NAKLADNIKA -TOPOGRAFIJE

- PR.OGR.ZA RADIODIFUZIJU POLUVODIČ. PR.

- PR.PROIZV.BAZE PODATAKA - OZNAKE ZEMLJOP.

PODRIJETLA


WIPO

- SVJETSKA ORGANIZACIJA ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO

(WORLD INTELLECTUAL PROPERTY ORGANISATION) – WIPO

- specijalizirana organizacija UN

- cilj: stvaranje - ujednačenog međunarodnog sustava

- učinkovitog

- koordiniranog

- osnovana 1967.g. Konvencijom o osnivanju WIPO

DZIV

- tijelo državne uprave nadležno za prava IV –

Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV)

- Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

- provodi postupke za priznanje prava ind.vlasništva

- stručna i zakonodavna djelatnost

- informacijska i servisna djelatnost

- suradnja s dr.institucijama


PRAVNA REGULATIVA

- Sporazum TRIPS

(Agreement on Trade - Related Aspects of

Intellectual Property Rignts)

- 1994. – Marrakesh (15.4.1994)

IV - EU

- Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EZ i njihovih država članica

- Luxemburg, 29.10.2001./1.2.2005.

- čl.71 - intelektualno, industrijsko i trgovačko vlasništvo

- RH se obvezuje u roku od 3 g.od stupanjana snagu Sporazuma – poduzeti nužne mjere kojima se jamči razina zaštite IV koja je slična zaštiti u EU i učinkovita sredstva za provedbu tih prava


IV - EU

- poglavlje 7 - pravo IV (otvoreno 29.3.2007.)

- privremeno zatvoreno 19.12.2008.

IV

-usklađenje zakonodavstva RH s pr.stečevinom EU

- 2003. - donošenje zakona i pravilnika

- 2007. - donošenje zakona o izmjenama i dopunama zakona iz 2003.g. i pravilnika

- 2009. – donošenje zakona o izmjenama i dopunama zakona s područja industrijskog vlasništva

(stupili na snagu 17.3.2009.)


AUTORSKO PRAVO

Relevantni propisi za građansko pravnu zaštitu

- Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), (ZAPSP)

- Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05)(ZOO)

- Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, (ZPP) 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08)

- Ovršni zakon (OZ)(NN br.57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08).

ZAPSP govori o prekršajnoj i kaznenoj odgovornosti u slučaju povrede autorskog i srodnih prava.

Ključni pojmovi u autorskom pravu:

- autorsko djelo

- autor

- autorsko pravo

- autorsko pravni ugovor

- trajanje autorskog prava

Autorsko pravoAutor: Draženka Deladio 1

- ostvarivanje autorskog prava

- građansko pravna zaštita,

- privremene mjere

AUTORSKO DJELO (čl.5 ZAPSP)

Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koje ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja.

To su najčešće: jezična djela (pisana, govorna, računalni programi), glazbena djela, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantominska djela, djela likovne umjetnosti, djela arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela, zbirke i baze podataka.

Naslov autorskog djela koji je već korišten za neko autorsko djelo ne može se koristiti za djelo iste vrste ako bi to moglo izazvati zabunu o autoru.

Prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i dr.prerade autorskog djela koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera su također autorska djela.

Zbirke samostalnih autorskih djela, podataka i dr.građe (enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka) koje čine vlastite intelektualne tvorevine autora su zaštićene kao autorsko djelo.

Predmet autorskog djela su razni izražaji.

Nisu autorska djela (čl.8 ZAPSP)

- ideje, postupci, metode rada, matematički koncepti


- otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (zakoni, sudske odluke)

- dnevne novosti i dr.vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija

AUTOR (čl.9 ZAPSP)

Autor je fizička osoba koja je djelo stvorila.

Presumpcija autorstva se pretpostavlja. To znači da se autorom smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen način označen na primjerima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela. Tko tvrdi suprotno to treba dokazati.

Autor stječe autorsko pravo činom stvaranja autorskog djela (čl.9.st. 2 ZAPSP).

Autor svoje autorsko djelo ne treba nigdje prijavljivati niti registrirati da bi stekao autorsko pravo na svome autorskom djelu. On autorsko pravo stječe činom stvaranja samog djela.


PRAKTIČNI PRIMJER- br.1 –

Tužitelj je reklamna agencija A, koja tuži reklamnu agenciju B zbog povrede autorskog prava tvrdeći da je tuženik objavio reklamni plakat na kojoj se nalazi fotografija planet Zemlja i njezinog satelita – Mjeseca, koju fotografiju je prethodno objavio tužitelj u nekim svojim reklamnim materijalima.

Tužitelj tvrdi da su mu povrijeđena autorska prava i podnosi tužbu protiv tuženika.

Tuženik odgovara da tužitelj nije nositelj autorskog prava na predmetnoj fotografiji.

Tijekom parničnog postupka je dokazano da je fotografiju snimio satelit koji je kružio oko Zemlje i nasumce fotografirao Zemlju.

Pitanje: - Da li je predmetna fotografija autorsko djelo?

DA NE

Obrazložiti odgovor

relevantni propisi- čl.5 ZAPSP- čl.9 ZAPSP


Odgovor – predmetna fotografija nije autorsko djelo zato što ju je snimio satelit tj. stroj, a ne čovjek.

Treba obraditi definiciju autora – da je autor fizička osoba, a ne stroj.

Trebalo bi ukazati na činjenicu da čovjek (npr.fotograf) može upotrijebiti stroj (npr.fotoaparat) za stvaranje vlastitih djela (autorskih).

Prilikom diskusije se treba osvrnuti i na definiciju autorskog djela – koja osnovna obilježja svako djelo mora imati da bi bilo autorsko djelo – da se radi o originalnoj intelektualnoj tvorevini iz nekog umjetničkog područja koja ima individualni karakter.


SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA(čl.13 ZAPSP)

Autor na svom djelu stječe slijedeća prava:

- imovinska prava- moralna prava- druga prava

IMOVINSKA PRAVA AUTORA (čl.18 – 31 ZAPSP):

Autor nekog autorskog djela ima isključivo pravo iskorištavanja svoga djela. To pravo obuhvaća:

- pravo reproduciranja (umnožavanja)

- pravo distribucije (stavljanje u promet)

- pravo priopćavanja autorskog djela javnosti

- pravo prerade

Pravo reproduciranja (čl.19 ZAPSP) je pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku (fiksiranje, grafički postupci, fotokopiranje, zvučno, vizualno snimanje i sl.)

Pravo distribucije (čl.20 ZAPSP) je pravo stavljanja u promet autorskog djela prodajom ili na drugi način.

Pravo iznajmljivanja - davanje na korištenje autorskog djela u ograničenom razdoblju radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.


Pravo priopćavanja autorskog djela javnosti obuhvaća: javno izvođenje, javno prikazivanje scenskih djela, javno prenošenje, javno priopćavanje fiksiranog djela, javno prikazivanje, radiodifuzijsko emitiranje, radiodifuzijsko reemitiranje, javno priopćavanje radiofuzijskog emitiranja, stavljanje na raspolaganje javnosti.

MORALNA PRAVA AUTORA (čl.14 – 17 ZAPSP)

Autorskim moralnim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom. Radi se o apsolutnim i isključivim pravima autora koji štite njegove osobne interese vezane uz njegovo autorsko djelo.

Autorska moralna prava su:

- pravo prve objave – autor određuje hoće li, kada, gdje, kako, pod kojim uvjetima objaviti svoje autorsko djelo

- pravo na priznanje autorstva – autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela

- pravo na poštivanje autorskog djela – pravo autora da se usprotivi deformiranju, sakaćenju i sl.izmjeni svoga autorskog djela ili njegovom uništenju

- pravo na poštivanje časti i ugleda autora

- pravo autora da se usprotivi svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled

- pravo pokajanja – pravo autora opozvati pravo na iskorištavanje njegovog autorskog djela.

DRUGA PRAVA AUTORA su (čl.32 – 40 ZAPSP): - pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za

privatno ili drugo vlastito korištenje


- pravo na naknadu za javnu posudbu

- pravo slijeđenja

- pravo pristupa autorskom djelu

- pravo javnog izlaganja autorskog djela


PRAKTIČKI PRIMJER- br.2 -

Tužitelj je autor jedne skladbe. Koja isključiva prava ostvaruje ovaj autor na svojem djelu?

Moralna prava Imovinska prava Druga prava

relevantni propisi: čl.14 – 33 ZAPSP


Odgovor:

Moralna prava Imovinska prava Druga prava- pravo prve objave- pravo na priznanje autorstva- pravo na poštivanje auto.djela i časti ili ugled

- pravo reproduciranje (fiksiranje)- pravo stavljanja u promet (distribucije)- javnog izvođenja (u živo)- javnog prenošenja- javnog priopćavanja fiksiranog djela- radiodifuzijsko emitiranje- stavljanja na raspolag. javnosti- prerade autorskog djela

- pravo na naknadu zareproduciranje aut.djela za privat.ili dr. vlastito korištenje


AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU

Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava. To se čini sklapanjem autorsko-pravnog ugovora koji mora biti sklopljen u pisanom obliku.

Autorski pravni ugovor mora sadržavati: naznaku djela na koje se odnosi, način korištenja, osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela.

Za svako iskorištavanje autorskog djela autoru pripada naknada, ako Zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno (čl.13 st.3 ZAPSP).

Ako naknada nije određena ugovorom, autor ima pravo na primjerenu naknadu.

Primjerena naknada je naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela i dr.elemenata iz ugovora.

Autorsko pravo je nasljedivo.

Autorsko pravo ne može biti predmet ovrhe. Predmet ovrhe mogu biti samo imovinske koristi stečene korištenjem autorskog djela.


TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA

- Autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti (čl.99 ZAPSP).

- Srodna prava traju 50 godina od izvedbe, prvog izdanja, prve fiksacije (čl.137 ZAPSP), odnosno 15 godina od prve objave baze podataka (čl.152 ZAPSP).

OSTVARIVANJE PRAVA

Autorsko pravo može se ostvarivati individualno ili kolektivno.

Individualno ostvarivanje prava odnosi se na pojedinačno korištenje određenog predmeta zaštite, a obavlja ga nositelj prava osobno ili putem zastupnika ( odvjetnik, specijalizirana pravna osoba za ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava ili udruga za kolektivno ostvarivanje prava).

Kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima odobrenje DZIVa za obavljanje takve djelatnosti. Presumira se da udruga ima punomoć svih domaćih i stranih nositelja određenih prava. Nositelj mora izričito u pisanom obliku obavijestiti udrugu da ona ne ostvaruje njegova prava.


GRAĐANSKO PRAVNA ZAŠTITAU SLUČAJU POVREDE

Nositelj autorskog prava u slučaju povrede autorskog prava ima pravo na zaštitu.

Zahtjevi koji se mogu postaviti u građansko pravnoj zaštiti su:

- zahtjev za prestankom povrede prava (čl.177 ZAPSP)

- zahtjev za popravljanjem štete (čl.178 ZAPSP)

- zahtjev za naknadom zbog neovlaštenog korištenja i zahtjev za koristima stečenim neovlaštenim korištenjem(čl.179 ZAPSP)

- zahtjev za objavom presude (čl.180 ZAPSP)

- zahtjev za uništenjem, preinačenjem ili prodajom primjeraka nastalih povredom i sredstava kojima je povreda počinjena (čl.181 ZAPSP)

- zahtjev za naknadom odnosno ispravno navođenje autora ili umjetnika izvođača

Ukoliko je namjerno ili krajnjom nepažnjom povrijeđeno imovinsko ili neko drugo pravo nositelja autorskog prava, može se zahtijevati naknada u dvostrukom iznosu (penal).

Obvezno pravni zahtjevi zastarijevaju prema općim pravilima o zastari.

Pri odlučivanju o građevinsko pravnim zahtjevima pored ZAPSP primjenjuju se i odredbe ZOO.

Kod zahtjeva za popravljanjem štete primjenjuju se odredbe ZOOa - o popravljanju štete. U slučaju povrede imovinskih prava nositelj prava ima pravo na naknadu imovinske štete ukoliko ju je povredom pretrpio ( primjenjuju se odredbe iz čl. 1085 do 1092 ZOOa). Nositelj prava treba dokazati koliku je štetu pretrpio.


U slučaju povrede autorskih moralnih prava, primjenjuju se odredbe iz čl. 1099 – 1104 ZOOa, a visinu pravične novčane naknade sud određuje prema slobodnoj ocijeni dokaza u skladu s odredbom iz čl. 1100 ZOOa.


PRAKTIČNI PRIMJER- br.3 -

Tužitelj je autor jedne skulpture koju je otkupio Grad i postavio na jedan svoj trg.

Tuženik je Skulpturu srušio i oštetio.

1) Koja su tužiteljeva autorska prava povrijeđena?2) Koje tužbene zahtjeve prema tuženiku može postaviti tužitelj3) Koja su prava Grada povrijeđena u odnosu na to autorsko djelo?

4) Koje tužbene zahtjeve bi prema tuženiku mogao postaviti Grad?

relevantni propisi: čl.16 ZAPSP, čl.177 ZAPSP, čl.180 ZAPSP čl.1099 – 1100 ZOOa

čl.178 ZAPSP, čl. 1089 ZOO


Odgovori :

- Povrijeđena su tužiteljeva moralna autorska prava- Tužitelj bi kao autor mogao pokrenuti tužbu radi povrede

moralnih prava.Povrijeđeno je pravo autora na poštivanje autorskog djela i časti ili ugleda autora ( čl.16 ZAPSP).

Tužitelj može potraživati naknadu neimovinske štete u skladu s odredbama iz čl.1100 ZOOa.

Tužitelj može podnijeti i zahtjev za objavom presude u skladu s odredbom iz čl. 180 ZAPSP.

Tužitelj može podnijeti i zahtjev za prestankom povrede prava (čl.177 ZAPSP).

Grad može postaviti zahtjev za popravljanje imovinske štete u skladu s odredbom iz čl. 178 ZAPSP i čl. 1089 ZOOa.

Autor je osnovao za Grad pravo iskorištavanja predmetne skulpture. Grad je skulpturu iskoristio na način da ju je postavio na jedan gradski trg. Autoru je isplaćena primjerena naknada. Grad je nositelj imovinskog prava autora. Popravkom skulpture pretrpio je štetu, te od tuženika može postaviti zahtjev za popravljanjem imovinske štete.


PRIVREMENE MJEREZBOG POVREDE PRAVA

(čl.185 ZAPSP)

Privremena mjera se može odrediti ukoliko nositelj prava učini vjerojatnim da je njegovo pravo povrijeđeno ili da prijeti opasnost od povrede.

Privremena mjera je usmjerena na prestanak ili sprečavanje povrede prava (naložiti prestanak ili odustanak od radnji kojima se povređuju pravo ili odrediti oduzimanje ili isključenje proizvoda kojima se povređuje pravo.)

Privremena mjera može se odrediti i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ukoliko predlagatelj učini vjerojatnim da privremena mjera u protivnom neće biti učinkovita ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete.

U rješenju se određuje i trajanje privremene mjere. Ako je privremena mjera određena prije podnošenja tužbe sud će odrediti rok u kojem predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere koji ne može biti kraći od 20 radnih dana odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji rok kasnije istječe.

Na pitanja koja nisu određena čl.185 ZAPSP primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona (čl.292 – 307 OZ).

Tako se primjenjuju odredbe iz čl. 293 OZ koje određuju sastav prijedloga za određivanje privremene mjere i odredbe iz čl. 294 OZ koje određuju sastav rješenja o određivanju privremene mjere. Primjenjuju se odredbe i o pravnim lijekovima, ukidanju privremene mjere.

Međutim, pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane su čl.185 ZAPSP, kao i rokovi za podnošenje tužbe radi opravdanja privremene mjere.



Predlagatelj osiguranja je autor skladbe koju želi iskoristiti protivnik osiguranja bez odobrenja tužitelja u svojoj dramskoj predstavi čija je premijera za 10 dana.

- Da li predlagatelj može podnijeti prijedlog za određivanje privremene mjere prije podnošenja tužbe?

- Koju/koje privremene mjere može predložiti predlagatelj?

- Koje pretpostavke bi trebale biti ispunjene da sud odredi predloženu privremenu mjeru?

- Da li bi bilo uvjeta za donošenje privremene mjere bez obavješćivanja protivnika osiguranja?


Odgovori:

Predlagatelj može podnijeti prijedlog za određivanje privremene mjere i prije podizanja tužbe (čl.292 st.1 OZ i 185 st.4 i 5 ZAPSP)

Predlagatelj može predložiti slijedeću privremenu mjeru: „Zabranjuje se protivniku osiguranja korištenje skladbe „X“ autora „Y“ u predstavi tuženika „Z“ čija je premijera 25.8.2009. u Kazalištu „M“, do pravomoćnog okončanja predmetnog spora“

Pretpostavke za određivanje privremene mjere određene su čl.185 st. 1 ZAPSP a predlagatelj bi trebao učiniti

- vjerojatnim da mu je pravo povrijeđeno- ili da prijeti opasnost od povrede

U konkretnom predmetu prijeti opasnost od povrede koja se sastoji od iskorištavanja autorskog djela bez dozvole autora.

Predlagatelj bi trebao učiniti vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete.

Prema dostupnim podacima u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere bez obavješćivanja protivnika osiguranja.

Sa vježbenicima se može raspraviti situacija: pod kojim uvjetima bi se mogla odrediti privremena mjera bez obavješćivanja protivnika osiguranja.


AUTORSKO PRAVO

- Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP) (NN br.167/03 od 27.10.2003./30.10.2003.)

- Zakon o izmjenama i dopunama ZAPSP(NN br.79/07. od 30.7.2007./7.8.2007.)

- ZOO (NN br.35/05)- ZPP (NN br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 84/08)- OZ (NN br.57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05,

67/08)

AUTORSKO PRAVO

- AUTORSKO DJELO = originalna intelektualna tvorevina iz(čl.5 ZAPSP) književnog, znanstvenog i umjetničkog

područja koje ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja

- jezična djela (pisana, govorna, računalni programi)- glazbena djela- dramska i dramsko-glazbena djela- koreografska i pantomimska djela- djela likovne umjetnosti- djela arhitekture- djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna- naslovi autorskih djela- zbirke i baze podataka


AUTORSKO PRAVO

AUTOR (čl.9 ZAPSP) = fizička osoba koja je djelo stvorila

- presumpcija autorstva

- autorsko pravo stječe - činom stvaranja autorskog djela

AUTORSKO PRAVO

MORALNA PRAVA IMOVINSKA PRAVA DR.PRAVA(čl.14-17 ZAPSP) ( čl.18-31 ZAPSP) (čl.32-40 ZAPSP)

- pr.prve objave - pr.reproduciranja - pr.na naknadu za(umnožavanja) reproduciranje za

- pr.na priznanje autor. - pr.distribucije privatno ili dr.- pr.na poštivanje aut. (stavljanja u promet) vlastito korištenjedjela i čast ili ugled aut. - pr.priopćavanja javnosti - pr.na naknadu za

- pr.pokajanja - pr.prerade javnu posudbu - pr.slijeđenja

- pr.pristupa- pr.zabrane javnog

izlaganja


AUTORSKO PRAVO

PRAVNI PROMET(čl.41-76 ZAPSP)

- nasljedivo pravo- osnivanje prava iskorištavanja autorskog djela- povjeravanje ostvarivanja autorskog prava za

račun autora

- autorsko pravni ugovor- pisani oblik- djelo/način korištenja/korisnik/

naknada (primjerena)

AUTORSKO PRAVO

TRAJANJE

- za života autora i 70 god. nakon njegove smrti (javno dobro, moralna prava)

- čl.99 ZAPSP

- srodna prava - 50 god.od izvedbe, prvog izdanja, prve fiksacije

- 15 god.od prve objave baze podataka


AUTORSKO PRAVO

OSTVARIVANJE

- Individualno (čl.155 ZAPSP)

- kolektivno (udruge – odobrenje DZIVa)(čl.156-170 ZAPSP)

AUTORSKO PRAVOGRAĐANSKO-PRAVNA ZAŠTITA

zahtjevi

- za prestankom povrede prava (čl.177 ZAPSP)- za popravljanjem štete (čl.178 ZAPSP)- za naknadom zbog neovlaštenog korištenja i za koristima stečenim

neovlaštenim korištenjem(čl.179 ZAPSP)

- za objavom presude (čl.180 ZAPSP)- za uništenjem, preinačenjem ili prodajom primjeraka nastalih

povredom i sredstvima kojima je povreda počinjena (čl.181 ZAPSP)- za naknadno/ispravno navođenje autora ili umjetnika izvođača

(čl.182 ZAPSP)penal (dvostruka naknada) – namjera/krajnja nepažnja (čl.183 ZAPSP)

zastara obveznopravnih zahtjeva – ZOO (čl.184 ZAPSP)


AUTORSKO PRAVOGRAĐANSKO-PRAVNA ZAŠTITA

- privremena mjera

- vjerojatnost povrede

- prijeti opasnost od povrede

- OZ


INDUSTRIJSKO VLASNIŠTVO

U pojam industrijskog vlasništva ulazi:

- patent- žig- industrijski dizajn- topografije poluvodičkih proizvoda- oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti

proizvoda i usluga.

Za stjecanje nekog prava iz industrijskog vlasništva, potrebno je provesti odgovarajući upravni postupak pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo (DZIV) koji je propisan odgovarajućim zakonom. Donošenjem rješenja DZIVa o priznanju nekog prava (na patent, na žig, na industrijski dizajn), i izdavanjem odgovarajuće isprave i upisom u odgovarajući registar, nositelj nekog prava industrijskog vlasništva stječe isključivo pravo na iskorištavanje predmeta zaštićenog industrijskim vlasništvom.

Zakonima je predviđeno dvostupanjsko odlučivanje u DZIVu. To znači da se protiv svake odluke DZIVa koja je donesena u prvom stupnju, a koja predstavlja upravni akt, može uložiti žalba o kojoj odlučuje nadležno žalbeno vijeće. Protiv odluke žalbenog vijeća može se pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom RH.

Trgovački sudovi provede građevinsko pravnu zaštitu u slučaju povrede nekog prava industrijskog vlasništva.

Međunarodno zakonodavstvo u zaštiti industrijskog vlasništva temelji se na Pariškoj konvenciji o zaštiti industrijskog vlasništva iz 1883.g.

Industrijsko vlasništvoAutor: Draženka Deladio 25

Današnje države članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO) potpisnice su TRIPSa, ugovora iz 1994.g. TRIPS je propisao minimalni stupanj zaštite koje države članice WTO moraju osigurati u zaštiti intelektualnog vlasništva, pa tako i industrijskog vlasništva.

Na području Europske unije, države članice moraju osigurati zaštitu intelektualnog vlasništva u skladu s Direktivom 2004/48/Et od 29.4.2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.

Industrijsko vlasništvoAutor: Draženka Deladio 26

PATENT

Relevantni propisi za zaštitu patenta

na međunarodnom nivou:

- TRIPS (za sve države članice WTO-a, 1994.)- Europska patenta konvencija (EPC), 1973.,

- za priznanje europskog patenta- Direktiva 2004/48/Et od 29.4.2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva

u Republici Hrvatskoj:

- Zakon o patentu (NN br.173 od 31.10.2003.) 1.1.2004.-ZP

- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o patentu (NN br.87/05 od 18.7.2005., 76/07 od 23.7.2007.,

30/09. od 09.03.2009.)- Pravilnik o patentu (NN br.117/07 od 14.11.2007.)- ZOO- OZ- ZPP

PatentAutor: Draženka Deladio 27

POJAM PATENTA

Patent je svaki izum iz bilo kojeg područja tehnike koji je:

1) nov (čl.8 ZP)2) ima inventivnu razinu (čl.10 ZP)3) može se industrijski primijeniti (čl.11 ZP)

Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike. Pod stanjem tehnike podrazumijeva se sve što je učinjeno pristupačnim javnosti u svijetu, pisanim i usmenim putem, upotrebom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja prijave patenta.

Izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućeg područja ne proizlazi na očigledan način iz stanja tehnike.

Izum je industrijski primjenljiv ako se njegov predmet može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije ili poljoprivrede

Patent je isključivo pravo priznato za izum.

Patentirati se može postupak, proizvod ili primjena.

Patent nudi novo rješenje nekog tehničkog problema

Slijed novog proizvoda, postupka ili primjene je:problem – znanje – ideja – izum – patent

Pravo na stjecanje patenta ima izumitelj ili njegov pravni slijednik (čl.12 ZP).

Izumitelj je osoba koja je stvorila izum svojim stvaralačkim radom. On ima moralno pravo biti naveden u svojstvu izumitelja u prijavi, svim ispravama koje se izdaju za priznanje patenta i u Registru prijava i Registru patenta.


POSTUPAK ZA PRIZNANJE PATENTA

Postupak za priznanje patenta započinje podnošenjem prijave patenta DZIVa (čl.17 ZP)

Prijava patenta mora sadržavati (čl.20 ZP):

- zahtjev za priznanje patenta- opis izuma- jedan ili više patentnih zahtjeva- crteže- sažetak izuma

Izum se mora dovoljno jasno i detaljno otkriti u prijavi patenta tako da ga stručna osoba iz odgovarajućeg područja može izvesti.

Patentnim zahtjevima se određuje predmet čija se zaštita zahtjeva. Oni moraju biti jasni, sažeti i u cijelosti potkrijepljeni opisom izuma.

U prijavi je naznačen izumitelj.

DZIV utvrđuje datum podnošenja prijave.

Ukoliko prijava sadrži sve potrebne sastojke i ukoliko je uplaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka, upisuje se u Registar prijava koji se vodi u DZIVu, te se objavljuje u službenom glasniku DZIVa. Time je prijava učinjena dostupnom javnosti.

U periodu od podnošenja prijave do donošenja rješenja o priznanju patenta izumitelj/njegov pravni slijednik mogu podnijeti tužbe sa slijedećim zahtjevima:

1) zahtjev za utvrđenjem prava na patent2) zahtjev zbog povrede prava navođenja izumitelja


3) zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava iz prijave

U roku od 6 mjeseci od dana objave prijave patenta u službenom glasniku DZIVa podnositelj može podnijeti zahtjev za priznanje patenta.

DZIV o tom zahtjevu može donijeti:

- rješenje o odbijanju patenta (čl.47 ZP)(upisuje se u Registar prijave patenta

ili- rješenje o priznanju patenta (čl.48 ZP)

(upisuje se u Registar patenta)

Nositelju patenta izdaje se isprava o priznatom patentu (čl.50 ZP)

Podatak o priznanju patenta objavljuje se u Službenom glasilu DZIVa.

Proglašavanje patenta ništavim (čl.79-83 ZP)

Patent se može proglasiti ništavim u svako doba. Prijedlog može podnijeti svaka fizička ili pravna osoba ili državni odvjetnik iz zakonom utvrđenih razloga. O prijedlogu odlučuje DZIV svojim rješenjem.

Pravo žalbe

Protiv odluke DZIVa donesenih u prvom stupnju može se podnijeti žalba u roku od 30 dana od dana dostave odluke.

O žalbi odlučuje žalbeno vijeće (sastavljeno od 3 člana) većinom glasova.

Protiv odluke Žalbenog vijeća može se pokrenuti tužba pred Upravnim sudom RH.


UČINCI PATENTA(čl.58 ZP)

Nositelj patenta isključivo je ovlašten za iskorištavanje patenta (tj.zaštićenog izuma).

Svakom drugom je zabranjeno:

1) izrađivati, nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti, uskladištiti proizvod koji je izrađen prema izumu

2) primjenjivati postupak koji je predmet izuma ili nuditi njegovu primjenu

3) nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i uskladištiti proizvod koji je direktno dobiven postupkom koji je predmet izuma

Ugovor o licenciji (čl. 62 ZP)

Pravo na iskorištavanje zaštićenog izuma ustupa se ugovorom o licenciji.

Patent može biti predmet ugovora o prijenosu patenta.

Oba ugovora imaju učinak prema trećima od datuma njihovog upisa u Registar patenta.

Patent može biti predmetom zaloga i ovrhe, koji se također upisuju u Registar patenata.

Kada je patent dio stečajne mase, stečajni upravitelj po službenoj dužnosti obavještava DZIV o pokrenutom stečaju radi upisa stečaja u Registar.


Trajanje patenta

Patent traje 20 godina računajući od datuma podnošenja prijave patenta.

GRAĐANSKO PRAVNA ZAŠTITA USLUČAJU POVREDE

Ovlaštene osobe koje mogu zahtijevati zaštitu prava su:

- nositelj prava- nositelj licencije

U razdoblju od prijave patenta do donošenja rješenja o priznanju patenta, izumitelj može podnijeti tužbu sa zahtjevom za utvrđenjem prava na patent ili zahtjev zbog povrede prava navođenja izumitelja, te zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava iz prijave patenta.

Nositelj patenta, u slučaju povrede svog prava na patent može podnijeti tužbu sa slijedećim zahtjevima:

- zahtjev za utvrđenjem i prestankom predmeta (čl.95 c ZP) - zahtjev za oduzimanjem i uništenjem predmeta (čl.95 d ZP)

- zahtjev za - naknadom štete - uobičajenom naknadom - koristima stečenim bez osnove

(čl.95 e ZP, odredbe ZOOa)- zahtjev za objavom presude (čl.95 g)

Nositelj patenta može tijekom parničnog postupka tražiti dostavu podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje njegov patent.


Teret dokaza (čl.95 h ZP)

U parničnom postupku koji se vodi zbog povrede patentom zaštićenog postupka za proizvodnju nove tvari, teret dokaza da tuženik proizvodi jednaku tvar po drugom postupku, a ne zaštićenom, je na tuženiku.

Privremene mjere (čl.95 j)

Pretpostavke za određivanje privremene mjere su:

- predlagatelj mora učiniti vjerojatnim da mu je patent povrijeđen

ili

da prijeti opasnost od povrede patenta

Ukoliko Zakon o patentu nije regulirao neka pitanja o određivanju privremene mjere, primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.


PRAKTIČKI PRIMJER- br.5 -

Tužitelj u tužbi tvrdi da je patentom zaštito postupak za proizvodnju tvari koja je glavni sastojak lijeka protiv bolesti bubrega.

Tužitelj tvrdi da tuženik proizvodi i stavlja u promet lijek koji se koristi protiv bolesti bubrega i čiji je glavni sastojak tvar čiji je postupak za njezinu proizvodnju zaštitio tužitelj.

Kako tuženik nije dobio dozvolu za iskorištavanje postupka za proizvodnju tvari koji je glavni sastojak određenog lijeka, podiže tužbu i postavlja sve zahtjeve za zaštitu svog prava.

Tuženik odgovara da predmetnu tvar proizvodi po jednom drugom postupku, a ne po postupku koji je zaštito tužitelj.


Pitanja:

- Tko treba dokazivati po kojem postupku tuženik proizvodi predmetni sastojak lijeka?

- Kojim dokaznim sredstvima se može dokazivati postupak za proizvodnju?

- Ukoliko su postupci slični, koje su isprave relevantne pri utvrđivanju povrede?

- Ukoliko su tužbeni zahtjevi osnovani, po kojim zakonima će sud donijeti odluku?

Relevantni propisi: = čl.95c – 95 j ZP = čl.1089 – 1090 ZOO (im.štete)

- čl.1100 ZOO- čl.292-305 OZ- čl.186 b ZPPa- čl.272-276 ZPPa


Odgovori:

Teret dokaza je na tuženiku. On treba dokazati da pri proizvodnji glavnog sastojka lijeka koristi drugi postupak od onog koji je zaštitio tužitelj.

Ukoliko treba uspoređivati postupke za proizvodnju, sud će u pravilu odrediti vještačenje i zatražiti patentni spis od DZIVa

Vještak će trebati proučiti patentne zahtjeve koje je tužitelj zaštitio: koji je tehnički problem riješen zaštićenim izumom i usporediti ga s načinom na koji tuženik rješava taj problem.

Sud će o zahtjevima za- utvrđenjem i prestankom povrede (čl.95 c ZP)- oduzimanjem i uništenjem predmeta (čl.95 d ZP) i za

objavom presude (čl.95 g ZP) odlučiti na temelju Zakona o patentu.

O dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete, uobičajenu naknadu i koristima stečenim bez osnove (čl.95 e ZP), Sud će pored odredbi iz Zakona o patentu primijeniti i odredbe ZOOa vezane uz naknadu štete i stjecanja bez osnove.

Tijekom parničnog postupka tužitelj može postaviti i zahtjev za dostavom podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe. U tom slučaju se pored ZP primjenjuju i odredbe ZPPa.

Privremene mjere će se odrediti primjenom odredbi i čl.95 j ZP i odredbi Ovršnog zakona.


PATENT- TRIPS- Europska patentna konvencija (EPC), 1973.- Direktiva 2004/48/Et od 29.4.04. o provedbi prava IV

- Zakon o patentu (NN br.173 od 31.10.2003./1.1.2004.- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o patentu

(NN br.87/05. od 18.7.2005., 76/07. od 23.7.2007./31.7.2007.30/09. od 9.3.2009./17.3.2009.)

- Pravilnik o patentu (NN br.117/07 od 14.11.2007.)- ZOO- ZPP- OZ

PATENTPOJAM

- svaki izum iz bilo kojeg područja tehnika koji je

1) nov (nije sadržan u stanju tehnike)- čl.8 ZP

2) ima inventivnu razinu - čl.10 ZP

(za stručnu osobu iz odgovarajućeg

područja ne proizlazi na očigledan način iz stanja tehnike)

3) može se industrijski primijeniti - čl.11 ZP

(može se proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani ind./polj.)


PATENTPOSTUPAK ZA PRIZNANJE

- DZIV - upravni postupak za priznanje

Pravo na stjecanje patenta – izumitelj/ njegov pravni slijednik

Izumitelj – osoba koja je stvorila izum svojim stvaralačkim radom.

(moralno pravo – naveden kao izumitelj u prijavi, ispravama i registrima)


- prijava patenta- zahtjev za priznanje patenta- opis izuma- 1 ili više patentnih zahtjeva- crteži- sažetak izuma

- naznačen izumitelj- utvrđen datum podnošenja prijave- upisuje se u registar prijava patenta (DZIV)- objavljuje se u službenom glasniku DZIVa

(3-18 mjeseci od datuma podnošenja DZIVu)- dostupna javnosti



- zahtjev za priznanje patenta (čl.36 ZP)

- rješenje - o odbijanju patenta (čl.47 ZP)

(u registar prijava patenta)- o priznanju patenta (čl.48 ZP)

(u Registar patenta)

- isprava o priznatom patentu (čl.50 ZP)

- objava u službenom glasniku Zavoda (čl.51 ZP)

PATENT

Proglašavanje patenta ništavim

- prijedlog fizičke/pravne osobe/državni odvjetnik

- prijedlog – DZIVu

- rješenje


PATENT

Prava žalbe

- protiv odluka DZIVa donesenih u 1.stupnju

- rok – 30 dana od dana dostave odluke

- odlučuje – Žalbeno vijeće (3 osobe), većinom glasova

PATENTUČINCI PATENTA (čl.58 ZP)

- nositelj patenta – ovlašten za iskorištavanjezaštićenog izuma

- svakom drugom zabranjeno je - Izrađivati, nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati,

izvoziti/nositi, skladištiti proizvod koji je izrađen prema izumu

- primijeniti postupak koji je predmet izuma ili nuditi njegovu primjenu

- nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti/uvoziti, skladištiti proizvod koji je direktno dobiven postupkom koji je predmet izuma


PATENT

- ugovor o licenciji - ustupa se pravo iskorištavanja zaštićenog izuma

- učinak prema 3.- od dana upisa u Registar

- zalog upisuje se u Registar- ovrha

- stečaj – upisuje se u Registar

PATENT

- trajanje (čl.70 ZP)

- 20 godina od dana podnošenja prijave patenta


PATENT

- zahtjev za utvrđenjem prava na patent (čl.95 a ZP)- zahtjev zbog povrede navođenja izumitelja (čl.95 b ZP)- zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava iz prijave

patenta (čl. 95 f)- zahtjev za utvrđenjem i prestankom povrede (čl.95 c ZP)- zahtjev za oduzimanjem i uništenjem predmeta (čl.95d ZP)

- zahtjev za - naknadom štete- uobičajenom naknadom- koristima stečenim bez osnove (čl.95 e ZP)

- zahtjev za objavom presude (čl.95 g ZP)- zahtjev dostavom podataka (čl.95 i ZP)

PATENTGRAĐANSKO-PRAVNA ZAŠTITA

teret dokaza (čl.95 h ZP)povreda patentom zaštićenog postupka za

proizvodnju nove tvari

= na tuženiku

- privremene mjere - vjerojatnost povrede patenta

- prijeti opasnost od povrede(čl.95 j ZP)


ŽIG

Relevantni propisi

Pravna stečevina EU

1. Direktiva Vijeća 89/104/EEZ od 21.12.1988. za usklađenje pravnih propisa (regulira unijsko iscrpljenje prava)

2. Uredba Vijeća (EZ) 40/94 o žigu zajednice (regulira pojam žiga Zajednice).

3. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žiga

4. Protokol uz Madridski sporazum

Republika Hrvatska

1) Zakon o žigu (NN 173/03. od 31.10.2003./1.1.2004.) - ZŽ2) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o žigu

(NN 76/07 od 23.7.2007. / 31.7.2007. NN 30/09 od 9.3.2009. /17.3.2009.)

3) Pravilnik o žigu (NN – 117/07 od 14.11.07.)4) ZOO5) ZPP6) OZ

ŽigAutor: Draženka Deladio 43

POJAM ŽIGA(čl.3 ZŽ)

Žig je zaštićeni znak prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika.

Znak koji se zaštićuje kao žig se mora grafički prikazati. To mogu biti: riječi, osobna imena, crteži, slova, brojke, oblici proizvoda ili pakiranja, trodimenzionalni oblici, boje, kao i njihove kombinacije.

Nositelji žiga (čl.3 ZŽ) mogu biti- fizičke ili pravne osobe

Stjecanje žiga (čl.4 ZŽ)

- žig se stječe registracijom (tj.upisom žiga u registar žigova pri DZIV)

UČINAK ŽIGA (čl.7 ZŽ)

Nositelj registriranog žiga stječe isključiva prava koja proizlaze iz toga žiga, tj. može rabiti svoj žig u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i može spriječiti sve treće strane u trgovačkom prometu rabiti:

1. svaki znak koji je istovjetan njegovim žigu u odnosu na proizvode ili usluge koje su istovjetne s onima za koje je žig registriran.

2. svaki znak koji zbog istovjetnosti ili sličnosti s njegovim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu toga znaka i žiga.


3. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom ili sličan njegovom žigu u odnosu na proizvode i usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, kad taj žig ima ugled u Republici Hrvatskoj i kad upotreba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.

Nositelj žiga može zabraniti:

1) isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima

2) nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom ili uvođenje ili pružanje usluga pod tim znakom

3) uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom

4) upotrebu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju

ISCRPLJENJE PRAVA (čl.11 ZŽ)

Stavljanjem u promet proizvoda obilježenim žigom od strane nositelja žiga ili uz njegovu izričitu suglasnost, na području Republike Hrvatske, iscrpljuju se isključiva prava koja proizlaze iz žiga za taj proizvod za područje Republike Hrvatske.

Nakon stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo EU, ovo pravo će se iscrpiti stavljanjem u promet proizvoda obilježenim žigom od strane nositelja žiga ili uz njegovu izričitu suglasnost na području neke od država EU odnosno država koje su stranke ugovornice Ugovor o Europskom ekonomskom prostoru.


POSTUPAK ZA REGISTRACIJU ŽIGA

Upravni postupak za registraciju žiga provodi se u DZIV.

Podnositelj prijave za registraciju žiga podnosi prijavu koja mora sadržavati:

1) zahtjev za registraciju žiga2) podatke o podnositelju prijave3) popis proizvoda ili usluga za koje se traži registracija4) izgled znaka koji se želi registrirati

Prijava se objavljuje u Hrvatskom glasniku intelektualnogvlasništva. Svaka fizička ili pravna osoba može u roku od 3 mjeseca od dana objave prijave podnijeti prigovor na registraciju žiga o kojoj odlučuje DZIV.

Ukoliko je prijava osnovana, DZIV donosi rješenje o priznanju žiga, žig se upisuje u registar žigova, a podaci o žigu se objavljuju u službenom glasniku DZIVa.

Nositelju žiga može se izdati isprava o žigu.

Žig može biti predmetom licencije za sve ili neke proizvode ili usluge za koje je registriran.

U slučaju podnesenog zahtjeva licencija, zalog i ovrha mogu se upisati u registar žigova

TRAJANJE ŽIGA

Razdoblje zaštite registriranog žiga traje 10 godina od datuma podnošenja prijave za registraciju žiga (čl.43 ZŽ).

Registracija žiga se može produživati neograničeni broj puta na razdoblje od po 10 godina.


OPOZIV ŽIGA (čl.46 ZŽ)

Žig se može opozvati ako se u neprekinutom razdoblju od 5 godina nije stvarno rabio u Republici Hrvatskoj u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran.

Zahtjev za opoziv može podnijeti svaka fizička ili pravna osoba.

PROGLAŠENJE ŽIGA NIŠTAVIM (čl.49 ZŽ)

Registrirani žig može se poništiti nakon provedenog zakonom propisanog postupka.

GRAĐANSKO PRAVNA ZAŠTITA

Osobe koje su ovlašten, zahtijevati zaštitu prava u slučaju njihove povrede su:

- nositelj prava (ili osobe koje on ovlasti)ili

- nositelj isključive licencije

Zahtjevi koji se mogu postaviti u građansko-pravnoj zaštiti u slučaju povrede nekog prava na žig su:

1) zahtjev za utvrđenjem povrede i zahtjev za prestankom povrede (čl.76 ZŽ)

2) zahtjev za oduzimanjem i uništavanjem predmeta (čl. 77 ZŽ)

3) zahtjev za - naknadom štete- uobičajenom naknadom- koristima stečenim bez osnove (čl.78 ZŽ, oredbe ZOOa)


4) zahtjev za objavom presude (čl. 79 ZŽ)

Nositelj žiga tijekom parničnog postupka za zaštitu žiga u slučaju povrede može zahtijevati dostavu podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje njegov žig (čl.79a ZŽ).

PRIVREMENE MJERE (čl.79 b ZŽ)

Pretpostavke za određivanje privremene mjere su: nositelj žiga mora učiniti vjerojatnim da mu je žig povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede žiga.

Zakon o žigu propisao je pretpostavke u slučaju povrede žiga u obavljanju gospodarske djelatnosti, određivanja privremene mjere bez obavještavanja protivnika osiguranja i rokova za podizanje tužbe u slučaju da je privremena mjera određena prije pokretanja parničnog postupka.

Odredbe Ovršnog zakona primjenjuju se u onim pitanjima koja nisu određena Zakonom o žigu.


(111) Registarski broj: Z20071685 (Registriran žig)(210) Broj prijave žiga: Z20071685A(181) Datum važenja: 11.09.2017(220) Datum podn. prijave: 11.09.2007(151) Datum priznanja: 02.05.2008(450) Datum objave žiga: 30.06.2008(442) Datum objave prijave: 31.12.2007

(540) Prikaz žiga:

(732) Nositelj(i): PODRAVKA prehrambena industrija d.d., Ante Starčevića 32, 48000 Koprivnica, HR

(740) Zastupnik: PRODUCTA d.o.o., Zinke Kunc 3a, 10000 ZAGREB, HR

(531) Bečka kl.: 26.13.0127.05.01

(510)(511) Proizvodi i usluge:

5 hrana za dojenčad; dijetetički proizvodi za medicinske namjene

29 meso, riba, perad i divljač; mesni ekstrakti; konzervirano, sušeno i kuhano voće i povrće; hladetine (želei), džemovi, kompoti; jaja, mlijeko i mliječni proizvodi; jestiva ulja i masti

30 kava, čaj, kakao, šećer, riža, tapioka, sago, nadomjesci kave; brašno i proizvodi od žitarica, kruh, kolači, slastice, bomboni, sladoled; med, sirup od melase; kvasac, prašak za dizanje; sol, slačica (senf), ocat, umaci (začini), mirodije; led za hlađenje

32 pivo; mineralne i gazirane vode te ostala bezalkoholna pića; voćni napici i voćni sokovi; sirupi i ostali preparati za pripremanje napitaka



Tužitelj je nositelj žiga

za proizvode: keksi, proizvodi do žitarica, kolači, kruh, sladoled.

Tuženik proizvodi i stavlja u promet kekse pod znakom

Tužitelj tvrdi da se radi o korištenju znaka koji je sličan njegovom žigu za istovjetne proizvode i da se time dovodi javnost u zabludu u pogledu proizvođača keksa.

Tuženik osporava tužbeni zahtjev tvrdeći da tužitelj ne proizvodi kekse pod svojim žigom već druge proizvode od žitarica – razne vrste tjestenine.

Tvrdi da znak i žig nisu slični i potrošači nisu u zabludi u pogledu proizvođača njegovih proizvoda.

Pitanja:

- Da li se radi o sličnim znakovima?


- koji se elementi predmetnih znakova identični ili slični, a koji su elementi različiti (vrsta i oblik slova, boja slova, podloga i sl.)

- da li su identični ili slični elementi zbunjujući na način da bi pri kupnji mogli zamijeniti proizvode stranaka

- da li naziv keksa Artur upućuje kupca da kekse tuženika proizvodi tužitelj

- Koje osobine ima kupac koji kupuje predmetne proizvode stranaka i koji uspoređuje predmetne znakove?

- Da li se radi o povredi žiga?

Relevantni propisi: - čl.7 st. 2 toč. 2 ZŽ


Odgovori:

Predlaže se na ploči zapisati sličnosti i razlike koje uoče polaznici.

Kriterij za utvrđivanje sličnosti i razlike pojedinih znakova je prosječni potrošač nekog proizvoda ili usluge.

U primjeru je relativno malo elemenata i polaznici kroz raspravu mogu unositi nove elemente u ovaj hipotetski predmet.

Prema podacima u primjeru ne bi se radilo o sličnom žigu koji može dovesti javnost u zabludu.

Cilj je ove vježbe ukazati na to kako se utvrđuje sličnost pojedinih znakova: usporedbom oba znaka, navođenjem zajedničkih elemenata i analizom zajedničkih elemenata.

Osoba koja utvrđuje razlike je prosječni kupac ili korisnik usluga.



Tužitelj je nositelj nekoliko žigova poznate dizajnerske odjeće i modnih dodataka.

Jedan od njegovih žigova je

Mza tekstilnu odjeću.

Tuženik je uvezao torbe i ruksake pod identičnih znakom drugog proizvođača.

Tužitelj tvrdi da se radi o krivotvorenoj robi i povredi žiga.Tuženik osporava tužbeni zahtjev. Tvrdi da je robu kupio od

dobavljača iz inozemstva i da nije znao da se radi o krivotvorenoj robi. Tvrdi i da su žigom obilježeni drugi proizvodi, a ne oni za koje je žig registriran.


Pitanja:

Koje Karakteristike treba imati žig da bi imao ugled u RH?

Da li je u konkretnom primjeru važna činjenica da je žig registriran za drugu vrstu proizvoda? Zašto

relevantni propisi - čl.7 st. 2 toč.3 ZŽ


Odgovori:

Žig bi trebao biti opće poznat svakom prosječnom kupcu ili korisniku usluga. Ugledan žig pretpostavlja u pravilu visoku kvalitetu određenog proizvoda ili usluge npr. žig Mercedesa, Coca cola, Hilton hoteli i sl.

U konkretnom primjeru nije važno što je žig registriran za drugu vrstu proizvoda. Pravna zaštita se pruža temeljem odredbe iz 7 st.2 toč.3 ZPPa zato što se radi o uglednom žigu.

Teret dokaza


ŽIG

ŽIGPravna stečevina EU

1) Direktiva Vijeća 89/104/EEZ od 21.12.1988. za usklađenje pravnih propisa

- unijsko iscrpljenje prava

2) Uredba Vijeća (EZ) 40/94 o žigu Zajednice- jedinstven, unitaran sustav žiga Zajednice- postupak vodi Ured za harmonizaciju na unutarnjem tržištu (Office for the Harmonisation on the Internal Market-OHIM-Alicante-Španjolska)

3) Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žiga (NN MU 18/03)

4) Protokol uz Madridski sporazum (NN MU 13/03 i 18/03)


ŽIG

- Zakon o žigu (NN 173/03 od 1.1.2004/.31.10.2003 .)

- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o žigu(NN 76/07 od 31.7.2007/.23.7.2007 .NN 30/09 od 17.3.2009/.9.3.2009 .)

- Pravilnik o žigu (NN – 117/07. od 14.11.2007.)

- ZOO- ZPP- OZ

ŽIG

Znakovi koji se mogu zaštiti kao žig (čl.2 ZŽ)

- grafički prikazati - riječi- osobna imena- crteži- slova- brojke- oblici proizvoda/pakiranja- trodimenzionalni oblici- boje

- kombinacije

- razlikovati se od proizvoda ili usluga dr.poduzetnika


ŽIG

NOSITELJI: (čl.3 ZŽ)

- fizička ili pravna osoba

STJECANJE (čl.4. ZŽ)

- registracijom - upis žiga u registar žigova pri DZIVu

NOSITELJ - stječe isključiva prava na registriranom žigu

ŽIGUČINCI ŽIGA (čl.7/2 ZŽ)

- nositelj žiga - spriječiti sve 3.strane u trgovačkom prometu rabiti:

1) svaki znak - istovjetan žigu / istovjetni proizvodi i usluge

2) svaki znak - istovjetan žigu / - istovjetni proizvodi i usluge

sličan / - slični

- vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu / veza znaka i žiga

3) svaki znak - istovjetan žigu / - ugled u RH

sličan / - nepošteno iskorišten razlikovni

karakter/ ugled žiga/šteti


ŽIGPrava koja proizlaze iz žiga

(čl.7/3 ZŽ)

- nositelj žiga - može zabraniti:

1) isticanje znaka na proizvodima / pakiranjima

2) nuđenje proizvoda, stavljanje na tržište, skladištenje

3) uvoz / izvoz

4) upotrebu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju

ŽIG(ISCRPLJENJE PRAVA čl.11 ZŽ)

-stavljanjem u promet proizvoda obilježenog žigom

- RH

- EU / EEP


ŽIG

- upravni postupak - DZIV- žig - upisati u registar žigova

- objaviti u službenom glasniku DZIVa- isprava o žigu

- upisati u registar - licencija- zalog i ovrha- stečaj

- trajanje - 10 god od datuma podnošenja prijave (čl.43 ZŽ)- produžiti

- opoziv žiga (5 god se nije stvarno rabio za proizv./usluge za koje je registriran) – (čl.46 ZŽ)

- proglašenje žiga ništavim (čl.49 ZŽ)

ŽIGGRAĐANSKO PRAVNA ZAŠTITA

- osobe ovlaštene zahtijevati zaštitu prava:(čl.75 ZŽ)

- nositelj / ovlaštene osobe

- nositelj isključive licencije



(čl.76-79 a)

1) zahtjev za utvrđenjem i zahtjev za prestankom povrede

2) zahtjev za oduzimanjem i uništenjem predmeta

3) zahtjev za naknadom štete, za uobičajenom naknadom i za koristima stečenim bez osnove

4) zahtjev za objavom presude

5) zahtjev za dostavom podataka (podrijetlu robe, distribucijski kanalima)


PRIVREMENE MJERE (79 b ZŽ)

- vjerojatnost povrede- prijeti opasnost od povrede

- gospodarska ili ekonomska korist = nenadoknadiva šteta- oduzimanje pokretnina / nekretnina- zabrana raspolaganja sredstvima na računima

- trajanje mjeretužba: 20 radnih dana - 31 kalendarskih dana od dana

dostave rješenja


INDUSTRIJSKI DIZAJN

Relevantni propisi

Europska unija

- Direktiva 98/71 EZ od 13.10.1988. o pravnoj zaštiti dizajna

- Uredba Vijeća od 12.12.2001. o dizajnu zajednice

Republika Hrvatska

- Zakon o industrijskom dizajnu (NN 173 od 31.10.2003./na snazi od 1.1.2004. – ZID)

- Zakon o izmjenama i dopunama ZIDa(NN 76/07 od 23.7.2007./31.7.2007. NN 30/09 od 9.3.2009/17.3.2009.)

- Pravilnik o industrijskom dizajnu (NN 72 od 1.6.2004.)- izmjene i dopune NN-117 od 14.11.2007.

- ZOO- ZPP- OZ

Industrijski dizajnAutor: Draženka Deladio 62

POJAM (Čl.2 ZID)

Dizajn je vanjski izgled proizvoda ili dijela proizvoda koji proizlazi iz njegovih obilježja: crta, kontura (obrisa), boja, oblika, teksture i/ili materijala samog proizvoda i/ili njegove ornamentacije.

Dizajner je fizička osoba koja je stvorila dizajn. Dizajner ima pravo biti naveden kao dizajner u svim dokumentima i pri javnim izlaganjima njegovog dizajna. Radi se o moralnom pravu dizajnera.

Ovlaštenici za stjecanje industrijskog dizajna (čl.12 ZID)

Postupak za stjecanje industrijskog dizajna ovlašteni su pokrenuti dizajner ili njegov pravni slijednik, ali to mogu biti i naručitelj dizajna ili poslodavac.

STJECANJE IND.DIZAJNA (čl.14 ZID)

Industrijski dizajn se stječe donošenjem rješenja o registraciji industrijskog dizajna i upisom u registar.

Upravni postupak provodi se pri DZIVu.

TRAJANJE ZAŠTITE (čl.16 ZIDa)

Zaštita industrijskog dizajna traje 5 godina računajući od dana prijave.

Zaštita se može produžiti za razdoblje od po 5 godina, do najduže 25 godina računajući od datuma podnošenja prijave.


PRETPOSTAVKE ZA STJECANJE IND.DIZAJNA

Da bi se neki dizajn registrirao kao industrijski dizajn mora imati slijedeće karakteristike:

- novost i- individualni karakter

Novost dizajna (čl.4 ZIDa)

Dizajn se smatra novim ako niti jedan istovjetni dizajn nije bio učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju industrijskog dizajna.

Individualni karakter dizajna (čl.5 ZID)

Smatra se da dizajn ima individualni karakter ako se ukupni dojam koji ostavlja na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji na takvog korisnika ostavlja bilo koji drugi dizajn.


POSTUPAK REGISTRACIJE IND. DIZAJNA

Upravni postupak registracije provodi DZIV. Upravni postupak je sličan postupku stjecanja žiga.

Postupak se pokreće podnošenjem prijave DZIVu.Prijava treba sadržavati:

1) zahtjev za registraciju ind.dizajna2) podatke o podnositelju prijave3) prikaz dizajna4) naznaku proizvoda u kojem bi dizajn trebao biti sadržan

ili primijenjen

DZIV donosi rješenje o registraciji industrijskog dizajna. Industrijski dizajn se upisuje u registar, a podaci o industrijskom dizajnu se objavljuju u službenom glasniku DZIVa.

Nositelju industrijskog dizajna se može izdati isprava o industrijskom dizajnu.

Industrijski dizajn može biti predmetom licencije koji mora biti sastavljen u pisanom obliku. Licencija se može upisati u registar i objavljuje se u službenom glasniku DZIVa.

Industrijski dizajn može biti predmetom zaloga i ovrhe, koji se također na zahtjev može upisati u registar i objaviti u službenom glasniku DZIVa.

Podnositelj prijave industrijskog dizajna ili nositelj industrijskog dizajna mogu prenijeti svoje pravo na druge osobe. Prijenos prava se također na zahtjev stranaka može upisati u registar i objavljuje se u službenom glasniku DZIVa.


ISKLJUČIVA PRAVA NOSITELJA IND.DIZAJNA(Čl.17 ZID)

Nositelj industrijskog dizajna ima isključivo pravo:- korištenja industrijskog dizajna- sprečavanje drugih osoba u korištenju njegovog dizajna

bez njegovog odobrenja

Korištenje obuhvaća: izradu, ponudu, stavljanje u promet, uvoz/izvoz.

U pogledu iscrpljenja prava vrijede ista pravila kao i kod žiga.


GRAĐANSKO PRAVNA ZAŠTITA(čl.53-56a ZID)

Osobe ovlaštene zahtijevati zaštitu prava (čl.53 ZID) su:

- nositelj prava- nositelj isključive licencije

U slučaju povrede industrijskog dizajna, nositelj prava može tužbom podnijeti slijedeće zahtjeve:

1) zahtjev za utvrđenjem i prestankom povrede (čl.54 ZIDa)

2) zahtjev za oduzimanjem i uništenjem predmeta (čl.55 ZIDa)

3) zahtjev za - naknadom štete - uobičajenom naknadom - koristima stečenim bez osnove(čl.56 ZIDa i odredbe ZOOa)

4) zahtjev za objavom presude (čl.56a ZIDa)

Tijekom parničnog postupka tužitelje može zahtijevati dostavu podataka o porijeklu i distribucijskim kanalima robe kojima se povređuje industrijski dizajn.


Privremene mjere

Pretpostavke za određivanje privremene mjere su:

- učiniti vjerojatnim da mu je industrijski dizajn povrijeđen

- prijeti opasnost od povrede

Zaštita je jednaka zaštiti žiga.

Odredbe Ovršnog zakona primjenjuju se na pitanja koja nisu određena ZID.

Sudska odluka o valjanosti industrijskog dizajna (čl.56 b ZID)

U tijeku parničnog postupka tuženik može dokazivati da registrirani industrijski dizajn nije pravo valjan tj.može dokazivati da su postojali razlozi za odbijanje registracije dizajna, te da je DZIV trebao odbiti zahtjev za registraciju dizajna.



Tužitelj: - nositelj industrijskog dizajna od 2005. – 2010.- tvrdi da tuženik proizvodi i prodaje proizvod istog

industrijskog dizajna- u tužbi postavlja tužbeni zahtjev da se:

- utvrdi povreda industrijskog dizajna- naloži prestanak povrede- oduzmu i unište sve proizvedeni proizvodi tuženika- tužitelju nadoknadi pretrpljena šteta u visini od 1.000.000,00 kn- presuda objavi u dnevnom tisku

Tuženik: - odgovara da industrijski dizajn nije pravno valjan zato što nije bilo uvjeta za njegovu registraciju jer dizajn nije bio novi niti je imao individualni karakter

- prilaže dokaz - reklamni materijal velike robne kuže iz 2000.g. u kojoj se reklamira isti proizvod drugog proizvođača istog industrijskog dizajna

Sud je prihvatio tvrdnje tuženika.

Kako glasi izreka sudske odluke?

Koja je snaga te sudske odluke?

Što je s industrijskim dizajnom nakon te sudske odluke?

relevantni propisi – čl.56 b ZID čl.9 ZID čl.3-8 ZID


Odgovori:

- Izreka sudske odluke glasi„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „ ……“

- Pravomoćna sudska odluka riješit će pravni odnos između stranaka u sporu. Industrijski dizajn će i dalje ostati registriran ukoliko tuženik neće tražiti njegovo poništenje.

Međutim, industrijski dizajn se ne primjenjuje na tuženika.


INDUSTRIJSKI DIZAJNEU

- Direktiva 98/71/EZ od 13.10.1988.o

pravnoj zaštiti dizajna

- Uredba Vijeća od 12.12.2001. o dizajnu

zajednice

INDUSTRIJSKI DIZAJNRH

- Zakon o industrijskom dizajnu (NN 173 od 31.10.03/1.1.04.)

- Zakon o izmjenama i dopunama ZIDa( NN 76/07 od 23.7.07./31.7.07.)

NN 30/09 od 9.3.09./17.3.09.)

Pravilnik o industrijskom dizajnu (NN 72 od 1.6.04.)

- izmjene i dopune – NN 117 od 14.11.07.)

- ZOO- ZPP- OZ


INDUSTRIJSKI DIZAJN

- dizajn – vanjski izgled – proizvoda / dijela proizvoda

- crte / konture

- boje

- oblici

- tekstura

- materijal

INDUSTRIJSKI DIZAJN

- pretpostavke - nov - niti jedan istovjetni dizajn nije bio učinjen dostupnim javnosti

- individualni karakter – ukupni dojam koji

ostavlja na upućenog korisnika razlikuje

se od ukupnog dojma koji ostavlja drugi dizajn


INDUSTRIJSKI DIZAJN

- dizajner - fizička osoba koja je stvorila dizajn

- moralno pravo – navesti ga kao dizajnera

- stjecanje prava - donošenjem rješenja o registriranomindustr. dizajnu i upisom u registar

- trajanje zaštite - 5 god od datuma podnošenja prijave

(do 25 god)

INDUSTRIJSKI DIZAJN

- postupak registracije – DZIV

- prijava

- rješenje o registraciji

- objava u službenom glasniku DZIVa

- isprava o industrijskom dizajnu

- licencija – pisani oblik – registar – objava

- zalog / ovrha


INDUSTRIJSKI DIZAJN

isključiva prava nositelja dizajna

- korištenje

- sprečavanje 3. u korištenju bez odobrenja

- iscrpljenje prava - stavljanjem u promet proizvoda na području RH/EU

INDUSTRIJSKI DIZAJN

isključiva prava nositelja dizajna

- korištenje

- sprečavanje 3. u korištenju bez odobrenja

- iscrpljenje prava - stavljanjem u promet proizvoda na području RH/EU


INDUSTRIJSKI DIZAJN

- sudska odluka o valjanosti industrijskog dizajna (čl.56 b)- tuženik - dokazivati da ind.dizajn nije pravo valjan

(čl.9 ZID)

- zahtjev za dostavom podataka o- podrijetlu- distribucijskim kanalima robe

- tužbi/privremenoj mjeri

- privremena mjera (čl.56 ZIDa)- privremena mjera za osiguranje dokaza (čl.56 e ZIDa)


Zakon o autorskom pravu i srodim pravima

RELEVANTNI PROPISI:

ZAKON

O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA

I. UVODNE ODREDBE

PREDMET ZAKONA

Članak 1.Ovaj Zakon uređuje:1. autorsko pravo – pravo autora na njihovim djelima iz književnoga, znanstvenog i

umjetničkog područja,2. srodna prava:a) prava umjetnika izvođača na njihovim izvedbama,b) prava proizvođača fonograma na njihovim fonogramima,c) prava filmskih producenata (proizvođača videograma) na njihovim videogramima,d) prava organizacija za radiodifuziju na njihovim emitiranjima,e) prava nakladnika na njihovim izdanjima,f) prava proizvođača baza podataka na njihovim bazama podataka,3. ostvarivanje (individualno i kolektivno) autorskog prava i srodnih prava,4. zaštitu autorskog prava i srodnih prava u slučaju povrede,5. područje primjene Zakona.

AUTORSKO PRAVO I SRODNA PRAVA

Članak 2.(1) Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo.(2) Pravo umjetnika izvođača pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja izvede djelo iz

književnog ili umjetničkog područja ili izražaje folklora.(3) Nositeljem drugih srodnih prava može biti svaka fizička i pravna osoba, ako zakonom

nije drukčije određeno.(4) Autorsko pravo i srodna prava mogu se protiv volje njihovih nositelja ograničiti samo

pod pretpostavkama i na način određen zakonom.

OBJAVLJIVANJE, IZDAVANJE, JAVNOST I JAVNO KORIŠTENJE

Članak 3.(1) Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se objavljenim ako je učinjeno

pristupačnim javnosti uz pristanak nositelja prava.(2) Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se izdanim ako su uz pristanak

nositelja prava primjerci toga autorskoga djela odnosno predmeta srodnog prava ponuđeni javnosti ili stavljeni u promet u količini koja zadovoljava razumne potrebe javnosti.

(3) Javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama.

(4) Javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu.

Relevantni propisi 76


ODNOS IZMEĐU AUTORSKOG PRAVA I SRODNIH PRAVA

Članak 4.(1) Zaštita srodnih prava, po ovom Zakonu, ostavlja netaknutom i ni na koji način ne

utječe na zaštitu autorskog prava. Ni jedna odredba ovoga Zakona o zaštiti srodnih prava ne smije se tumačiti tako da šteti zaštiti autorskog prava. Ostvarivanje prava umjetnika izvođača na priopćavanje javnosti fiksiranih izvedbi iz članka 125. točke 4. podstavka 2. ovoga Zakona ne može štetiti ostvarivanju autorskog prava.

(2) Odredbe iz ovoga Zakona o definicijama pojedinih autorskih imovinskih prava kao i pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje te pravo na naknadu za javnu posudbu, iznimke i ograničenja autorskih prava, početak tijeka i učinci isteka rokova trajanja autorskog prava, autorsko pravo u pravnom prometu te odnos autorskog prava i prava vlasništva vrijede na odgovarajući način i za srodna prava, ako za njih nije što posebno određeno ili ne proizlazi iz njihove pravne naravi.

II. AUTORSKO PRAVO

Poglavlje 1. PREDMETI

AUTORSKO DJELO

Članak 5.(1) Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i

umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Autorska djela jesu osobito:– jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi),– glazbena djela, s riječima ili bez riječi,– dramska i dramsko-glazbena djela,– koreografska i pantomimska djela,– djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na

materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti,– djela arhitekture,– djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna,– fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom,– audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan

kinematografskom stvaranju),– kartografska djela,– prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.(3) Predmet autorskog prava može biti svako autorsko djelo osim onoga koje to ne može

biti po svojoj naravi kao i onog za koje je odredbama ovoga Zakona određeno da ne može biti predmetom autorskog prava.

(4) Predmet autorskog prava je autorsko djelo u cjelini, uključujući i nedovršeno autorsko djelo, naslov te dijelovi autorskog djela koji udovoljavaju pretpostavkama iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Naslov autorskog djela koji ne udovoljava pretpostavkama da bi bio predmet autorskog prava, a koji je već korišten za neko autorsko djelo, ne može se koristiti za djelo iste vrste ako bi mogao izazvati zabunu o autoru.

PRERADE

Članak 6.



(1) Prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i druge prerade autorskog djela, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićene su kao samostalna autorska djela.

(2) Prijevodi službenih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva zaštićeni su osim ako su učinjeni radi službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni.

(3) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka ne utječu na prava autora djela koja su prerađena.

ZBIRKE I BAZE PODATAKA

Članak 7.(1) Zbirke samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe kao što su enciklopedije,

zbornici, antologije, baze podataka i sl., koje prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čine vlastite intelektualne tvorevine njihovih autora, zaštićene su kao takve.

(2) Zaštita koju uživa zbirka iz stavka 1. ovoga članka ne proteže se na njezin sadržaj i ni na koji način ne utječe na prava koja postoje na autorskim djelima i predmetima srodnih prava uvrštenim u tu zbirku.

(3) Baze podataka, po ovom Zakonu, jesu zbirke uređene po određenom sustavu ili metodi, čiji su elementi pojedinačno pristupačni elektroničkim ili drugim sredstvima.

(4) Zaštita koja je ovim Zakonom predviđena za baze podataka ne odnosi se na računalne programe koji su korišteni za izradu ili rad baza podataka pristupačnih elektroničkim sredstvima.

NEZAŠTIĆENE TVOREVINE

Članak 8.(1) Predmetom autorskog prava su izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili

matematički koncepti kao takvi.(2) Nisu predmetom autorskog prava:1. otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (zakoni, uredbe,

odluke, izvješća, zapisnici, sudske odluke, standardi i sl.) i druga službena djela, kao i njihove zbirke, koja su objavljena radi službenog informiranja javnosti,

2. dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija.(3) Narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom

autorskog prava, ali se za njihovo priopćavanje javnosti plaća naknada kao za priopćavanje javnosti zaštićenih autorskih djela. Naknada je prihod državnog proračuna i koristi se za unaprjeđenje odgovarajućeg stvaralaštva s odgovarajućeg područja.

Poglavlje 2. AUTORI

AUTORČlanak 9.

(1) Autor djela je fizička osoba koja je autorsko djelo stvorila.(2) Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja

autorskog djela.

AUTORI SASTAVLJENIH DJELA

Članak 10.(1) Ako dva ili više autora sastavi svoja stvorena autorska djela radi njihova zajedničkog

korištenja, svaki od autora zadržava autorsko pravo na svojemu autorskom djelu.(2) Međusobni odnosi autora sastavljenih djela uređuju se ugovorom. Ako ugovorom ili

pravilima iz članka 167. stavka 1. ovoga Zakona nije drukčije određeno smatra se da svi autori sastavljenog djela imaju pravo na jednaki udio u naknadi za korištenje toga



sastavljenog djela.

KOAUTORI

Članak 11.(1) Koautori djela su osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se

doprinosima ne može samostalno koristiti.(2) Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da

svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio).

(3) U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki.(4) Za objavljivanje, korištenje te za izmjenu njihovoga djela potreban je pristanak svih

koautora. Pojedini koautor ne može uskratiti svoj pristanak iz razloga koji je protivan načelu savjesnosti i poštenja, ni poduzimati bilo koju radnju koja neopravdano šteti ili bi mogla štetiti zakonitim interesima ostalih koautora. Ako se ne postigne suglasnost svih koautora o objavljivanju, korištenju ili izmjeni njihovoga djela odluku o tome će donijeti sud na zahtjev bilo kojeg od koautora.

(5) Udio pojedinog koautora u koristima ostvarenim korištenjem njihovoga djela određuje se razmjerno njegovom koautorskom dijelu, ako ugovorom kojim se uređuju njihovi međusobni odnosi nije drukčije određeno.

PRESUMPCIJA AUTORSTVA I OSTVARIVANJE AUTORSKOG PRAVA KAD AUTOR NIJE POZNAT

Članak 12.(1) Autorom se smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajen

način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela, dok se ne dokaže suprotno.

(2) Ako autor nije poznat, niti se može odrediti po odredbi stavka 1. ovoga članka, smatra se da je autorsko pravo ovlašten ostvarivati:

1. za izdano djelo – nakladnik koji je autorsko djelo zakonito izdao,2. za objavljeno, ali neizdano djelo – osoba koja je autorsko djelo zakonito objavila.(3) Otkrivanjem identiteta autora prestaju se primjenjivati odredbe iz stavka 2. ovoga

članka, a nakladnik, odnosno osoba koja je autorsko djelo objavila dužna je autoru predati imovinske koristi stečene ostvarivanjem njegova prava prema pravilima o pravnom položaju poštenog posjednika koji mora stvar predati njenom vlasniku, ako ugovorom nije drukčije određeno.

Poglavlje 3. SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA

SADRŽAJ PRAVA

Članak 13.(1) Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava

autora.(2) Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom

(moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora).

(3) Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.

3.1. Moralna prava autora



PRAVO PRVE OBJAVE

Članak 14.(1) Autor ima pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim uvjetima njegovo

autorsko djelo biti prvi put objavljeno.(2) Do objave autorskoga djela autor ima pravo na otkrivanje javnosti sadržaja ili opisa

svojega autorskog djela.

PRAVO NA PRIZNANJE AUTORSTVA

Članak 15.(1) Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela.(2) Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti

autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora.

PRAVO NA POŠTIVANJE AUTORSKOG DJELA I ČAST ILI UGLED AUTORA

Članak 16.Autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog

djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji ugrožava njegovu čast ili ugled.

PRAVO POKAJANJA

Članak 17.(1) Autor ima pravo opozvati pravo na iskorištavanje njegovoga autorskog djela, i njegovo

daljnje korištenje, uz popravljanje štete korisniku toga prava, ako bi daljnje korištenje štetilo njegovoj časti ili ugledu. To pravo imaju i autorovi nasljednici ako je to autor odredio oporukom, ili dokažu da je autor za života ovlašteno pokušao ostvariti to pravo ali je bio spriječen.

(2) Opoziv iz stavka 1. ovoga članka ima učinak od dana kad autor položi osiguranje za naknadu štete iz stavka 3. ovoga članka.

(3) Korisnik prava na iskorištavanje autorskog djela dužan je, u roku od tri mjeseca od dana primitka izjave o opozivu iz stavka 1. ovoga članka, priopćiti autoru iznos nepokrivenih troškova koje je imao pripremajući korištenje njegova autorskog djela do dana primitka te izjave. Ako korisnik prava na iskorištavanje autorskog djela to ne učini, izjava o opozivu ima učinak istekom roka iz ovog stavka.

(4) Ako autor u roku od deset godina od ostvarenja prava pokajanja odluči da se autorsko djelo u pogledu kojega je ostvario pravo pokajanja može ponovno koristiti, dužan je pravo iskorištavanja najprije ponuditi onomu čije je pravo opozvao pod prvotnim uvjetima.

(5) Autor se ne može odreći prava pokajanja.(6) Odredbe iz ovoga članka ne primjenjuju se na elektroničke baze podataka i računalne

programe.

3.2. Imovinska prava autora

OPĆENITO

Članak 18.Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je

volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća, osobito:

– pravo reproduciranja (pravo umnožavanja),– pravo distribucije (pravo stavljanja u promet),



– pravo priopćavanja autorskog djela javnosti,– pravo prerade.

REPRODUCIRANJE

Članak 19.(1) Pravo reproduciranja je isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više

primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo reproduciranja uključuje i fiksiranje kojim se pojmom označava utvrđivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću podlogu.

(2) Autorsko djelo se reproducira i fiksira, osobito, grafičkim postupcima, fotokopiranjem i drugim fotografskim postupcima kojima se postiže isti učinak, zvučnim ili vizualnim snimanjem, građenjem odnosno izvedbom djela arhitekture, pohranom autorskog djela u elektroničkom obliku, fiksiranjem autorskog djela prenošenog kompjutorskom mrežom na materijalnu podlogu.

DISTRIBUCIJA I IZNAJMLJIVANJE

Članak 20.(1) Pravo distribucije je isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka

autorskog djela prodajom ili na koji drugi način te njihova nuđenja javnosti u tu svrhu.(2) S prvom prodajom ili drugim prijenosom vlasništva nad izvornikom ili primjercima

autorskog djela na području Republike Hrvatske, od strane nositelja prava ili uz njegov pristanak, iscrpljuje se pravo distribucije u pogledu tog izvornika odnosno tih primjeraka autorskog djela za područje Republike Hrvatske. Iscrpljenjem prava distribucije ne prestaje pravo iznajmljivanja autorskog djela, pravo autora da odobri ili zabrani izvoz ili uvoz izvornika ili primjeraka djela u određenu državu, kao i pravo na naknadu za javnu posudbu djela prema članku 33. ovoga Zakona. U pogledu zbirki iscrpljenje prava distribucije se odnosi samo na daljnju prodaju.

(3) Iznajmljivanje, po ovom Zakonu, označava davanje na korištenje izvornika ili primjeraka djela u ograničenom razdoblju, radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.

(4) Pravo iznajmljivanja autorskog djela, po ovom Zakonu, ne odnosi se na izgrađena djela arhitekture i djela primijenjenih umjetnosti.

(5) Autor koji svoje pravo iznajmljivanja prepusti proizvođaču fonograma ili filmskom producentu, ili kojoj drugoj osobi, zadržava pravo na primjerenu naknadu za iznajmljivanje svojega autorskog djela. Autor se ne može odreći prava na tu primjerenu naknadu. Naknadu za iznajmljivanje dužna je plaćati osoba koja iznajmljuje autorsko djelo.

PRIOPĆAVANJE AUTORSKOG DJELA JAVNOSTI

Članak 21.Autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti. To pravo obuhvaća,

osobito:– pravo javnog izvođenja,– pravo javnog prikazivanja scenskih djela,– pravo javnog prenošenja,– pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela,– pravo javnog prikazivanja,– pravo radiodifuzijskog emitiranja,– pravo radiodifuzijskog reemitiranja,– pravo javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja,



– pravo stavljanja na raspolaganje javnosti.

JAVNO IZVOĐENJE

Članak 22.Pravo javnog izvođenja je isključivo pravo priopćavanja javnosti:1. djela iz područja književnosti ili znanosti njegovim čitanjem ili recitiranjem uživo

(pravo javnog recitiranja),2. glazbenog djela njegovim izvođenjem uživo (pravo javne glazbene izvedbe).

JAVNO PRIKAZIVANJE SCENSKIH DJELA

Članak 23.Pravo javnoga scenskog prikazivanja isključivo je pravo priopćavanja javnosti dramskoga,

dramsko-glazbenoga, koreografskog ili pantomimskog djela njegovim scenskim prikazivanjem uživo.

JAVNO PRENOŠENJE

Članak 24.Pravo javnog prenošenja je isključivo pravo da se recitacija, glazbena izvedba ili scensko

prikazivanje autorskog djela priopći javnosti koja se nalazi izvan prostora u kojemu se autorsko djelo uživo recitira, izvodi ili scenski prikazuje, putem zvučnika, ekrana ili bilo kojega drugoga tehničkog uređaja.

JAVNO PRIOPĆAVANJE FIKSIRANOG DJELA

Članak 25.Pravo javnog priopćavanja fiksiranoga autorskog djela isključivo je pravo priopćavanja

javnosti zvučno ili vizualno snimljenog autorskog djela s podloge na koju je fiksirano.

JAVNO PRIKAZIVANJE

Članak 26.Pravo javnog prikazivanja isključivo je pravo priopćavanja javnosti djela likovnih

umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografskog ili audiovizualnog djela, te kartografskog djela ili prikaza znanstvene ili tehničke prirode, pomoću tehničkih uređaja.

RADIODIFUZIJSKO EMITIRANJE

Članak 27.(1) Pravo radiodifuzijskog emitiranja isključivo je pravo priopćavanja autorskog djela

javnosti pomoću radijskih ili televizijskih programskih signala koji su namijenjeni prijamu za javnost, bežično (uključujući satelit) ili putem žica (uključujući kabel i mikrovalni sustav).

(2) Satelit, za potrebe ovoga Zakona, je svaki satelit koji radi na frekvencijskim područjima rezerviranima za radiodifuzijsko emitiranje signala namijenjenih prijamu javnosti ili zatvorenoj osobnoj komunikaciji. Ako se radi o zatvorenoj osobnoj komunikaciji uvjeti za osobni prijam signala moraju biti usporedivi s onima za prijam signala za javnost.

(3) Priopćavanje javnosti preko satelita iz stavka 1. ovoga članka postoji kada se, pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju, programski signali namijenjeni prijamu za javnost odašilju u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi prema satelitu i od satelita prema zemlji.

(4) Kada su programski signali iz stavka 2. ovoga članka kodirani, priopćavanje se smatra obavljenim ako je od strane organizacije za radiodifuziju ili uz njezin pristanak javnosti pružena mogućnost opskrbe sredstvima za dekodiranje tih signala.



RADIODIFUZIJSKO REEMITIRANJE

Članak 28.Pravo radiodifuzijskog reemitiranja isključivo je pravo da se autorsko djelo emitirano

radiodifuzijom istodobno u neizmijenjenom obliku i u cijelosti priopći javnosti:1. kada to priopćavanje obavlja druga organizacija za radiodifuziju, a ne ona koja je

autorsko djelo izvorno emitirala,2. kada se priopćavanje obavlja kabelskim ili mikrovalnim sustavom (kabelska

retransmisija).

JAVNO PRIOPĆAVANJE RADIODIFUZIJSKOG EMITIRANJA

Članak 29.Pravo javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja isključivo je pravo priopćavanja

javnosti autorskog djela koje se emitira radiodifuzijom, pomoću zvučnika, ekrana ili sličnoga tehničkog uređaja.

STAVLJANJE NA RASPOLAGANJE JAVNOSTI

Članak 30.Pravo stavljanja na raspolaganje javnosti isključivo je pravo da se autorsko djelo priopći

javnosti, bežično ili putem žica, na način koji pripadnicima javnosti omogućava pristup autorskom djelu s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.

PRERADE AUTORSKOG DJELA

Članak 31.Pravo prerade isključivo je pravo na prevođenje, prilagođavanje, glazbenu obradu ili koju

drugu preinaku autorskog djela.

3.3. Druga prava autora

3.3.1. Prava na naknadu

PRAVO NA NAKNADU ZA REPRODUCIRANJE AUTORSKOG DJELA ZA PRIVATNO ILI DRUGO VLASTITO KORIŠTENJE

Članak 32.(1) Kad se autorsko djelo može reproducirati bez autorovog odobrenja u skladu s

odredbama članka 82. ovoga Zakona, autor djela za koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti reproducirana fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatno ili drugo vlastito korištenje, ima pravo na odgovarajuću naknadu od prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta.

(2) Autori imaju, osim prava iz stavka 1. ovoga članka, i pravo na odgovarajuću naknadu od fizičke ili pravne osobe koja uz naplatu obavlja usluge fotokopiranja.

(3) S fotokopiranjem su izjednačene sve druge tehnike reproduciranja, a s uređajima za zvučno i vizualno snimanje izjednačeni su drugi uređaji koji omogućavaju isti učinak.

(4) Naknadu iz stavka 1. ovoga članka plaćaju proizvođači uređaja za tonsko i vizualno snimanje, proizvođači uređaja za fotokopiranje, proizvođači praznih nosača zvuka, slike ili teksta te solidarno s njima uvoznici uređaja za tonsko i vizualno snimanje, uređaja za fotokopiranje, praznih nosača zvuka, slike ili teksta, osim ako se radi o uvozu malih količina namijenjenih za privatno i nekomercijalno korištenje kao dio osobne prtljage. Ako se navedeni uređaji i predmeti ne proizvode u Republici Hrvatskoj, naknadu plaća uvoznik.

(5) Obveza plaćanja odgovarajuće naknade iz stavka 1. nastaje:1. pri prvoj prodaji u Republici Hrvatskoj ili uvozu u Republiku Hrvatsku novih naprava

za tonsko i vizualno snimanje,



2. pri prvoj prodaji u Republici Hrvatskoj ili uvozu u Republiku Hrvatsku novih praznih nosača zvuka ili slike,

3. pri prvoj prodaji u Republici Hrvatskoj ili uvozu u Republiku Hrvatsku novih naprava za fotokopiranje.

(6) Naknada iz stavka 2. ovoga članka plaća se prema podacima o broju učinjenih fotokopija.

(7) Autori se ne mogu odreći prava na naknadu iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

PRAVO NA NAKNADU ZA JAVNU POSUDBU

Članak 33.(1) Autor ima pravo na primjerenu naknadu, ako se izvornik ili primjerci njegova djela u

pogledu kojih je dopuštena daljnja distribucija, posuđuju posredovanjem javnih knjižnica.(2) Posuđivanje, po ovom Zakonu, označava davanje na korištenje u ograničenom

razdoblju, bez ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.(3) Odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se:1. na građevine i djela primijenjenih umjetnosti,2. na autorska djela koja međusobno posuđuju ustanove iz stavka 1. ovoga članka.(4) Autor se ne može odreći prava iz stavka 1. ovoga članka.(5) Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka, autori baza podataka imaju isključivo

pravo javne posudbe izvornika ili primjeraka svojih baza podataka.

3.3.2. Pravo slijeđenja

OPĆENITO

Članak 34.(1) Ako se izvornik likovnog djela preprodaje, autor ima pravo na odgovarajući udio od

prodajne cijene ostvarene svakom preprodajom toga izvornika koja uslijedi nakon njegova prvog otuđenja od strane autora.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na sve radnje preprodaje u koje su uključeni kao prodavatelji, kupci ili posrednici osobe koje se profesionalno bave trgovinom umjetninama kao što su javne aukcije, umjetničke galerije ili drugi trgovci umjetninama.

(3) Iznimno, odredba iz stavka 1. ovoga članka se ne primjenjuje, ako je prodavatelj umjetnička galerija koja je stekla djelo izravno od autora u razdoblju kraćem od tri godine prije njegove preprodaje i ako cijena po kojoj se djelo preprodaje ne prelazi kunsku protuvrijednost od 10.000,00 eura.

IZVORNIK LIKOVNOG DJELA

Članak 35.(1) Izvornik likovnog djela, iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona, označava djelo likovne

umjetnosti, kao što je slika, kolaž, bojana slika, crtež, gravura, otisak, litografija, kip, tapiserija, keramika, staklovina ili fotografija, ako ga je izradio sam autor.

(2) Izvornikom likovnog djela iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i umnoženi primjerci toga djela, ako ih je u ograničenom broju izradio sam autor ili su izrađeni pod njegovim nadzorom. Takvi primjerci moraju biti na uobičajeni način numerirani, potpisani ili označeni od autora.

IZNOS KOJI PRIPADA AUTORU

Članak 36.(1) Prodavatelj koji preprodaje djelo iz članka 35. ovoga Zakona po cijeni većoj od

protuvrijednosti u kunama od 500,00 eura dužan je autoru isplatiti kunsku protuvrijednost od:



1. 5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 500,00 eura do 50.000,00 eura,2. 3% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 50.000,01 eura do 200.000,00 eura,3. 1% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 200.000,01 eura do 350.000,00 eura,4. 0,5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 350.000,01 eura do 500.000,00 eura,5. 0,25% od dijela cijene ostvarene u iznosu većem od 500.000,00 eura.(2) Ukupni iznos koji na temelju odredbe iz stavka 1. ovoga članka pripada autoru ne

može biti veći od kunske protuvrijednosti od 12.500,00 eura. Osnovicu za izračun toga iznosa čini prodajna cijena bez poreza.

(3) Ako je preprodaja izvornika likovnog djela izvršena na javnoj aukciji ili u umjetničkoj galeriji ili posredovanjem bilo kojega drugog trgovca umjetninama, organizator javne aukcije, vlasnik galerije odnosno trgovac umjetninama solidarno je odgovoran s prodavateljem za isplatu iznosa koji pripada autoru.

ODRICANJE OD PRAVA, PRENOSIVOST I OVRŠNOST PRAVA SLIJEĐENJA

Članak 37.(1) Autor se ne može odreći prava slijeđenja.(2) Pravo slijeđenja ne može se prenositi pravnim poslovima za života autora. Nakon smrti

autora pravo slijeđenja prelazi na njegove nasljednike i naknada treba biti plaćana njima.(3) Pravo slijeđenja ne može biti predmet ovrhe.

PRAVO NA DOBIVANJE INFORMACIJA

Članak 38.Autor ima pravo, tijekom razdoblja od tri godine od izvršene preprodaje njegova djela,

zahtijevati od svake osobe iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona bilo koju informaciju koja mu je potrebna za osiguranje naplate iznosa koji mu pripada od te preprodaje.

3.3.3. Ostala druga prava

PRAVO PRISTUPA AUTORSKOM DJELU

Članak 39.(1) Autor ima pravo zahtijevati od vlasnika ili neposrednog posjednika izvornika ili

primjerka autorskog djela da mu omogući pristup njegovom djelu, ako je to neophodno radi izrade primjeraka autorskog djela ili prerade autorskog djela po odredbi iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona, i ne protivi se bilo kojem zakonitom interesu vlasnika, odnosno posjednika.

(2) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka ne obvezuju vlasnika i neposrednog posjednika da autoru preda izvornik, odnosno primjerak autorskog djela.

PRAVO ZABRANE JAVNOG IZLAGANJA AUTORSKOG DJELA

Članak 40.(1) Autor neobjavljenog djela likovnih umjetnosti, primijenjenih umjetnosti i industrijskog

dizajna te neobjavljenog fotografskog djela ima pravo, prilikom otuđenja izvornika ili primjeraka toga djela, zabraniti vlasniku njegovo izlaganje javnosti.

(2) Zabranu javnog izlaganja iz stavka 1. ovoga članka autor mora dati u pisanom obliku.(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka autor nema ako djelo pripada muzeju, galeriji ili

drugoj sličnoj javnoj ustanovi.

Poglavlje 4. AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU

4.1. Osnovne odredbe

NASLJEĐIVANJE AUTORSKOG PRAVAČlanak 41.



(1) Autorsko pravo je nasljedivo.(2) Nasljednicima autora pripadaju sva prava koja bi pripadala autoru, ako ovim Zakonom

nije drukčije određeno. (3) Na sva druga pitanja u svezi s nasljeđivanjem autorskog prava, koja nisu uređena ovim

Zakonom, primjenjuju se opći propisi o nasljeđivanju.

PRENOSIVOST AUTORSKOG PRAVA

Članak 42.(1) Autorsko pravo je neprenosivo osim kod nasljeđivanja i prenošenja u korist

sunasljednika kod razvrgnuća nasljedničke zajednice.(2) Druga raspolaganja autorskim pravom su dopuštena, ako ovim Zakonom nije drukčije

određeno.

OVRHA

Članak 43.(1) Autorsko pravo ne može biti predmet ovrhe. Predmet ovrhe mogu biti samo imovinske

koristi stečene korištenjem autorskog djela, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.(2) Ako je autor nedovršenjem autorskog djela ili neobjavljivanjem rukopisa povrijedio

ugovornu obvezu, ne može ga se prisiliti na njezino ispunjenje, ali odgovara za štetu nastalu neispunjenjem obveze.

RASPOLAGANJE AUTORSKIM PRAVOM OSNIVANJEM PRAVA ISKORIŠTAVANJA

Članak 44.(1) Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti

ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom.

(2) Autor može za drugoga osnovati pravo na temelju kojega će drugi moći autorsko djelo koristiti na svaki ili na određen način (pravo iskorištavanja autorskog djela). Pravo iskorištavanja može biti osnovano kao isključivo ili neisključivo pravo, ograničeno sadržajno, vremenski ili prostorno.

(3) Nositelj isključivog prava iskorištavanja može autorsko djelo koristiti na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava te svakoga drugog, uključujući autora, isključiti od takvog korištenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Pri osnivanju isključivog prava iskorištavanja može se odrediti da autor pridržava za sebe pravo korištenja autorskog djela.

(4) Neisključivo pravo iskorištavanja ovlašćuje svojeg nositelja da autorsko djelo koristi na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava, ali ga ne ovlašćuje da druge spriječi u bilo kojem korištenju tog djela.

(5) Ako pri osnivanju prava iskorištavanja autorskog djela nije izričito naveden način korištenja autorskog djela, smatra se da je stjecatelj stekao pravo koristiti autorsko djelo samo na način potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo. Ako se iz svrhe pravnog posla ne može utvrditi je li pravo osnovano kao isključivo ili neisključivo, odnosno prostorno ograničeno, smatra se da je osnovano kao neisključivo pravo za područje Republike Hrvatske.

(6) Autor je dužan suzdržavati se postupaka koji bi ometali nositelja prava iskorištenja u izvršavanju njegovog prava.

NEIZVRŠAVANJE ISKLJUČIVOG PRAVA ISKORIŠTAVANJA

Članak 45.Ne izvršava li nositelj isključivog prava iskorištavanja svoje pravo ili ga izvršava u

nedovoljnoj mjeri tako da su zakoniti interesi autora povrijeđeni, autor može zahtijevati



ukinuće isključivog prava iskorištavanja. Autor nema to pravo ako nositelj isključivog prava iskorištavanja dokaže da nije kriv za nastanak razloga za neizvršavanje.

KASNIJE OSNIVANJE PRAVA ISKORIŠTAVANJA

Članak 46.Kasnije osnivanje prava iskorištavanja, pa makar i isključivo, ne djeluje štetno po ranije

osnovano pravo iskorištavanja kako isključivo tako i neisključivo, osim ako ugovorom o osnivanju ranijeg prava nije drukčije određeno.

PRENOŠENJE PRAVA ISKORIŠTAVANJA

Članak 47.(1) Pravo iskorištavanja može se prenositi bez odobrenja autora u sklopu prijenosa

cjelokupnog poslovanja, ili dijela poslovanja koje čini cjelinu, s jedne osobe na drugu.(2) Kad se pravo iskorištavanja može prenositi bez suglasnosti autora, stjecatelj prava

iskorištavanja odgovara solidarno za ispunjenje obveza koje prenositelj tog prava ima prema autoru.

OSNIVANJE DALJNJIH PRAVA ISKORIŠTAVANJA

Članak 48.Nositelj isključivog prava iskorištavanja može na temelju svojeg prava za drugoga

osnovati daljnje pravo iskorištavanja samo uz pisanu suglasnost autora. Autor ne može uskratiti svoju suglasnost ako bi to bilo protivno savjesnosti i poštenju. Suglasnost nije potrebna ako je pravo iskorištavanja osnovano jedino radi ostvarivanja u korist autora.

RASPOLAGANJE AUTORSKIM PRAVOM POVJERAVANJEM OSTVARIVANJA

Članak 49.(1) Autor može ovlastiti drugoga da ostvaruje autorsko pravo za njegov račun. Ostvarivati

autorsko pravo za račun autora može se na temelju pravnog posla kojim autor povjerava ostvarivanje svojeg prava ili neposredno na temelju zakona ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki za to.

(2) Smatra se da je autor povjerio ostvarivanje svojega pojedinog prava udruzi za kolektivno ostvarivanje odnosnog prava ako ona to pravo ostvaruje radi njegove koristi kao i koristi drugih autora za njihova odnosna prava.

ODRICANJE OD AUTORSKOG PRAVA

Članak 50.Autor se ne može odreći svojega autorskog prava.

4.2. Opći dio ugovornoga autorskog prava

AUTORSKOPRAVNI UGOVORI

Članak 51.Ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (autorskopravni

ugovor) mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

SADRŽAJ AUTORSKOPRAVNIH UGOVORA

Članak 52.(1) Autorskopravni ugovor mora sadržavati barem djelo na koje se odnosi, način

korištenja, te osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela (korisnik).(2) Autorskopravni ugovor može biti sklopljen i glede autorskog djela koje još nije

stvoreno pod pretpostavkom da se njime odredi barem vrsta i način korištenja budućeg djela.(3) Odredba ugovora o osnivanju prava korištenja na svim autorovim budućim djelima

ništava je.



ODREĐIVANJE NAKNADE ZA KORIŠTENJE AUTORSKOG DJELA

Članak 53.Ako visina naknade nije određena pravnim poslom, ili je njena visina određena

neprimjereno, ili nije određena prema odredbi članka 162. ovoga Zakona, autor ima pravo na primjerenu naknadu. Primjerena je ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pri tom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi.

PRAVO AUTORA NA IZMJENU UGOVORA RADI PRAVIČNIJEG UDJELA U ZARADI

Članak 54.(1) Ako se korištenjem autorskog djela ostvari zarada koja je u očitu nerazmjeru s

ugovorenom ili određenom naknadom, autor ima pravo zahtijevati izmjenu ugovora radi određivanja pravičnijeg udjela u zaradi ostvarenoj korištenjem njegova djela.

(2) Autor se ne može odreći prava iz stavka 1. ovoga članka.

PRIMJENA PROPISA O OBVEZNIM ODNOSIMA

Članak 55.Na sva pitanja u svezi s autorskopravnim ugovorima koja nisu uređena ovim Zakonom

primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi.

Poglavlje 7. VREMENSKA OGRANIČENJA AUTORSKOG PRAVA

OPĆA ODREDBA O TRAJANJU AUTORSKOG PRAVA

Članak 99.Autorsko pravo traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira

kada je autorsko djelo zakonito objavljeno, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA ZA KOAUTORSKO DJELO

Članak 100.(1) Ako su koautori iz članka 11. ovoga Zakona nositelji zajedničkoga autorskog prava na

stvorenom autorskom djelu, rok iz članka 99. ovoga Zakona računa se od smrti koautora koji je najduže živio.

(2) U pogledu audiovizualnih djela, rok iz članka 99. ovoga Zakona računa se od smrti posljednje preživjele od sljedećih osoba: glavni redatelj, autor scenarija, autor dijaloga i skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu.

TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA ZA ANONIMNO AUTORSKO DJELO

Članak 101.Autorsko pravo na anonimnom autorskom djelu traje sedamdeset godina od zakonite

objave tog djela. Ako autor tijekom tog razdoblja otkrije svoj identitet, primjenjuje se rok iz članka 99. ovoga Zakona.

TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA ZA AUTORSKO DJELO OBJAVLJENO POD PSEUDONIMOM

Članak 102.Autorsko pravo na autorskom djelu objavljenom pod pseudonimom traje sedamdeset

godina od zakonite objave tog djela. Ako pseudonim ne ostavlja nikakvu sumnju u pogledu



identiteta autora, primjenjuje se rok iz članka 99. ovoga Zakona.

TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA ZA AUTORSKO DJELO OBJAVLJENO U DIJELOVIMA

Članak 103.Ako se trajanje autorskog prava računa od zakonite objave autorskog djela, a to djelo se

objavljuje u svescima, dijelovima, nastavcima, izdanjima ili epizodama, taj se rok za svaki takav dio računa zasebno.

TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA ZA NEOBJAVLJENO AUTORSKO DJELO

Članak 104. Ako se trajanje autorskog prava ne računa ni od smrti autora, niti je autorsko djelo bilo

zakonito objavljeno, autorsko pravo prestaje protekom sedamdeset godina od kada je autorsko djelo nastalo.

RAČUNANJE ROKOVA

Članak 105.Rokovi trajanja autorskog prava određeni ovim Zakonom računaju se od 1. siječnja godine

koja neposredno slijedi godinu u kojoj je nastala činjenica od koje se računa početak roka.

UČINCI ISTEKA ROKA

Članak 106.(1) Prestankom autorskog prava, autorsko djelo postaje javno dobro, te se može slobodno

koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog djela te časti ili ugleda autora.(2) Protiv onih koji ne poštuju obveze iz stavka 1. ovoga članka nasljednici autora, udruge

autora kojima je autor pripadao, druge osobe koje za to imaju pravni interes te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ovlašteni su zahtijevati prestanak povrede te obveze.

IV. OSTVARIVANJE PRAVA

POSLOVI OSTVARIVANJA AUTORSKOG PRAVA I SRODNIH PRAVA

Članak 154.(1) Ostvarivanje autorskog prava, odnosno srodnih prava (u daljnjem tekstu: ostvarivanje

prava) obuhvaća osobito sljedeće poslove:– davanje odobrenja za korištenje predmeta zaštite autorskog prava odnosno srodnih prava

(predmeti zaštite), kada je to odobrenje po Zakonu potrebno,– naplate naknada za korištenje predmeta zaštite, ako se koriste uz naknadu,– raspodjele naplaćenih naknada nositeljima prava,– kontrole nad korištenjem predmeta zaštite,– pokretanja i vođenja postupaka zaštite u slučaju povrede prava koja se ostvaruju.(2) U ostvarivanju prava mogu se obavljati svi ili samo neki od poslova iz stavka 1. ovoga

članka.

INDIVIDUALNO OSTVARIVANJE PRAVA

Članak 155.(1) Ostvarivanje prava koje se odnosi na pojedinačno korištenje određenog predmeta

zaštite, prema odgovarajućem ugovoru između nositelja prava i korisnika predmeta zaštite, obavlja sam nositelj prava osobno ili putem zastupnika.

(2) Poslove opunomoćenog zastupnika može obavljati odvjetnik, specijalizirana pravna osoba za ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava te udruga iz članka 157. ovoga Zakona.



(3) Specijalizirana pravna osoba iz stavka 2. je trgovačko društvo koje ima najmanje jednu zaposlenu osobu sa završenim pravnim fakultetom.

KOLEKTIVNO OSTVARIVANJE PRAVA

Članak 156.(1) Kolektivno ostvarivanje prava može obuhvaćati sljedeće:1. prava autora:a) pravo javnog izvođenja, javnog prenošenja, javnog priopćavanja fiksiranog djela,

radiodifuzijskog emitiranja, radiodifuzijskog reemitiranja, javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja i pravo stavljanja na raspolaganje javnosti nescenskih glazbenih i književnih djela,

b) pravo reproduciranja (zvučnog snimanja) glazbenih djela,c) pravo distribucije uključujući pravo iznajmljivanja i pravo na naknadu iz članka 20.

stavka 5. ovoga Zakona,d) pravo na naknadu za javnu posudbu,e) pravo slijeđenja pri preprodaji izvornika umjetničkih djela,f) pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito

korištenje,g) pravo na naknadu iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona,h) pravo na naknadu za priopćavanje javnosti narodnih književnih i umjetničkih tvorevina.2. prava umjetnika izvođača:a) pravo javnog priopćavanja fiksirane izvedbe i radiodifuzijskih emitiranja,b) pravo javnog prikazivanja fiksirane izvedbe,c) pravo radiodifuzijskog emitiranja i reemitiranja fiksirane izvedbe,d) pravo stavljanja na raspolaganje javnosti fiksirane izvedbe,e) pravo iznajmljivanja fiksirane izvedbe i pravo na naknadu iz članka 20. stavka 5. ovoga

Zakona,f) pravo na naknadu za javnu posudbu fiksirane izvedbe,g) pravo na naknadu za reproduciranje fiksirane izvedbe za privatno ili drugo vlastito

korištenje.3. prava proizvođača fonograma:a) pravo stavljanja na raspolaganje javnosti fonograma,b) pravo na naknadu za radiodifuzijsko emitiranje i javno priopćavanje fonograma,c) pravo iznajmljivanja fonograma,d) pravo na naknadu za javnu posudbu fonograma,e) pravo na naknadu za reproduciranje fonograma za privatno ili drugo vlastito korištenje.4. prava filmskih producenata:a) pravo na naknadu za javnu posudbu videograma,b) pravo na naknadu za reproduciranje videograma za privatno ili drugo vlastito

korištenje.5. prava nakladnika:a) pravo na naknadu za reproduciranje svojih pisanih izdanja za privatno ili drugo vlastito

korištenje.(2) Pravo radiodifuzijskog emitiranja i reemitiranja iz stavka 1. točaka 1.a) i 2.c), pravo na

naknadu za radiodifuzijsko emitiranje iz stavka 1. točke 3.b), pravo iznajmljivanja iz točke 1.c) i to ako se radi o snimljenim glazbenim djelima, 2.e) i 3.c), pravo na naknadu za javnu



posudbu iz točke 1.d), 2.f), 3d) i 4.a) te pravo na naknadu za reproduciranje za privatno i drugo vlastito korištenje iz točke 1.f), 2.g), 3.e), 4.b), 5.a) mogu se ostvarivati samo preko udruge za kolektivno ostvarivanje prava.

(3) Odredbe iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se za kabelsko reemitiranje ako se radi o organizaciji za radiodifuziju u pogledu njezinih vlastitih emitiranja, bez obzira radi li se o njezinim vlastitim pravima ili su joj ta prava prenijeli drugi nositelji autorskog prava i srodnih prava.

UDRUGE ZA KOLEKTIVNO OSTVARIVANJE PRAVA

Članak 157.(1) Kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima za

obavljanje takve djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod).

(2) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka Zavod izdaje udruzi koja:a) ima sjedište u Republici Hrvatskoj,b) ima odgovarajući poslovni prostor, opremu i stručnu službu s najmanje jednom

zaposlenom osobom sa završenim pravnim fakultetom,c) kolektivno ostvarivanje prava obavlja kao jedinu djelatnost, osim ako nije riječ o

kulturnoj ili umjetničkoj djelatnosti te djelatnosti udruge kojom se ostvaruju stručni ili socijalni interesi članova.

(3) Udruga ostvaruje prava u svoje ime i za račun nositelja prava.

OSTVARIVANJE PRAVA PUTEM UDRUGE

Članak 158.(1) Udruga za kolektivno ostvarivanje prava može ostvarivati jednu, dvije ili više vrsta

prava koja se, u pravilu, odnose na pojedinu vrstu nositelja autorskog prava, odnosno srodnih prava.

(2) Udruga može povjeriti drugoj udruzi iz članka 157. stavka 1. ovoga Zakona obavljanje određene provedbene poslove ostvarivanja prava pisanim ugovorom. Udruga kojoj je povjereno obavljanje poslova ostvarivanja prava te poslove obavlja u ime i za račun udruge koja joj je povjerila obavljanje poslova, ili u svoje ime, a za račun udruge koja joj je povjerila obavljanje poslova.

(3) Obavljanje određenih administrativnih, tehničkih ili pomoćnih poslova udruga može povjeriti drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi pisanim ugovorom.

ODOBRENJE ZA OSTVARIVANJE PRAVA

Članak 159.(1) Za kolektivno ostvarivanje prava navedenih u članku 156. ovoga Zakona Zavod može

izdati odobrenje iz članka 157. stavka 1. ovoga Zakona samo jednoj udruzi za pojedinu vrstu nositelja prava, i to onoj koja ima najveći broj članova na temelju dobivenih punomoći, uz primjeren broj ugovora o uzajamnom zastupanju sa stranim udrugama, sukladno stručnim mjerilima iz članka 169. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Za udrugu iz stavka 1. ovoga članka presumira se da ima punomoći za obavljanje poslova ostvarivanja prava svih domaćih i stranih nositelja odnosnih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio udrugu da ne ostvaruje njegova prava.

(3) Udruga za kolektivno ostvarivanje prava dužna je na zahtjev korisnika obavijestiti ga o nositeljima prava čija prava ne ostvaruje na temelju obavijesti iz stavka 2. ovoga članka.



DAVANJE ODOBRENJA ZA KORIŠTENJE

Članak 160.(1) Prije početka korištenja predmeta zaštite, pravna odnosno fizička osoba dužna je

podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj udruzi za kolektivno ostvarivanje prava. U zahtjevu se navodi vrsta i okolnosti korištenja (kao što su način, prostor i vrijeme korištenja te ostali podaci o kojima ovisi visina naknade).

(2) Udruga za kolektivno ostvarivanje prava daje korisniku odobrenje za korištenje predmeta zaštite za ostvarivanje kojih je ovlaštena. Odobrenje mora sadržavati oznaku vrsta prava na koje se odobrenje odnosi, uvjete korištenja s obzirom na način, prostor i vrijeme korištenja te visinu naknade za korištenje, ako je korištenje uz naknadu.

(3) Korisnik je dužan bez odlaganja obavijestiti udrugu za kolektivno ostvarivanje prava o svakoj promjeni okolnosti korištenja ili o samom prestanku korištenja, radi izmjene uvjeta pod kojima je odobrenje dano, odnosno radi povlačenja odobrenja.

(4) Pravna ili fizička osoba koja omogući korištenje svog prostora drugoj osobi koja u tom prostoru koristi predmete zaštite, dužna je provjeriti ima li ta druga osoba odgovarajuće odobrenje za korištenje predmeta zaštite. Ako pravna ili fizička osoba omogući korištenje svog prostora osobi koja nema odgovarajuće odobrenje za korištenje predmeta zaštite, a znala je ili je morala znati da će se u tom prostoru koristiti predmeti zaštite, solidarno odgovara za isplatu odgovarajuće naknade za korištenje predmeta zaštite.

PRIBAVLJANJE PODATAKA

Članak 161.U slučaju nedostatno dobivenih podataka odnosno neovlaštenog korištenja predmeta

zaštite nadležna tijela državne uprave odnosno pravne osobe dostavit će udrugama za kolektivno ostvarivanje prava na njihov upit, podatke o kojima vode evidenciju, a odnose se na ostvarivanje prava iz ovoga Zakona.

V. ZAŠTITA PRAVA U SLUČAJU POVREDE

PRAVO NA ZAŠTITU

Članak 172.(1) Nositelj prava iz ovoga Zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na

zaštitu tog prava.(2) Ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. ovoga članka

ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz ovoga Zakona.

(3) Uz izvornog nositelja prava iz ovoga Zakona, pravo na odgovarajuću zaštitu imaju i osobe koje su na temelju pravnog posla stekle izvedeno pravo iz tih prava, a sukladno sadržaju i naravi tog izvedenog prava.

(4) Pravo na zaštitu prelazi na nasljednike.(5) Postoji li više nositelja istog prava iz ovoga Zakona svaki od njih ima pravo na zaštitu

svojeg prava prema drugim nositeljima.



(6) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način i kad prijeti opasnost povrede tih prava.

(7) Tvorevine nastale povredom prava iz ovoga Zakona ne uživaju zaštitu predviđenu ovim Zakonom.

(8) Odredbe ovoga članka ne utječu na zahtjeve predviđene drugim odredbama ovoga Zakona.

SOLIDARNOST

Članak 173.(1) Kada je pravo iz ovoga Zakona povrijeđeno, svaki od više nositelja istog prava može

prema trećima zahtijevati zaštitu prava koje je povrijeđeno kao da je njegov jedini nositelj, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Predaju cijelog predmeta može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Kada osoba koja je povrijedila pravo ispuni zahtjeve jednog od više nositelja istog prava, njegova obveza prestaje i prema ostalim nositeljima istog prava. Ako je riječ o sudskom postupku koji je u tijeku, nositelji se istog prava smatraju jedinstvenim suparničarima.

(2) Ako više osoba povrijedi zajedničkim djelovanjem neko od prava iz ovoga Zakona, njihova je odgovornost solidarna.

ZAŠTITA PRAVA KOJA SE OSTVARUJU KOLEKTIVNO I DOKAZIVANJE NJIHOVE POVREDE

Članak 174.(1) Udruge ovlaštene za kolektivno ostvarivanje prava ovlaštene su u svoje ime pokretati i

voditi sudske i upravne postupke za zaštitu onih prava iz ovoga Zakona koja ovlašteno kolektivno ostvaruju.

(2) Kad udruga za kolektivno ostvarivanje dokaže da je došlo do povrede prava iz ovoga Zakona koja ona ovlašteno kolektivno ostvaruje, nije potrebno utvrđivati povredu prava pojedinih nositelja koja se kolektivno ostvaruju.

ZAŠTITA TEHNIČKIH MJERA

Članak 175.(1) Osujećivanje učinkovitih tehničkih mjera koje služe za zaštitu prava predviđenih ovim

Zakonom predstavlja povredu tog prava osim ako ovim Zakonom nije drukčije posebno određeno.

(2) Osujećivanje tehničkih mjera predstavlja, po ovom Zakonu, također proizvodnja, uvoz, distribucija, prodaja, najam, oglašavanje prodaje ili najma, ili posjedovanje iz komercijalnih razloga tehnologije, računalnih programa, sredstava, proizvoda ili komponenti, ili pružanje usluga:

– koji se predstavljaju, oglašavaju ili se njima trguje iz razloga osujećivanja tehničkih mjera, ili

– koji imaju znatnije komercijalno značenje ograničeno na osujećivanje tehničkih mjera ili im je uporaba ograničena na osujećivanje tehničkih mjera,

– koji su prvenstveno sastavljeni, proizvedeni, prilagođeni ili izrađeni radi osujećivanja ili omogućavanja osujećivanja učinkovitih tehničkih mjera.

(3) Zahtjev se može podnijeti protiv osobe koja je znala ili morala znati da osujećuje ili omogućava osujećivanje tehničkih mjera. Smatra se da onaj koji postupa na način opisan u stavku 2. ovoga članka mora znati da osujećuje ili omogućava osujećivanje tehničkih mjera.

(4) Tehničke mjere označavaju za potrebe ovoga Zakona svaku tehnologiju, računalni program, sredstvo, proizvod ili komponentu koji su napravljeni da u uobičajenom djelovanju



sprječavaju ili ograničavaju radnje koje nositelj prava iz ovoga Zakona nije dopustio. Tehničke mjere smatraju se učinkovitim kada nositelji prava iz ovoga Zakona korištenje svojih autorskih djela, odnosno svojih predmeta srodnih prava ograničavaju putem primjene kontrole pristupa ili zaštitnog postupka kao što je enkripcija, premetanje (scrambling) ili druga preinaka ili nadzor umnožavanja kojima se postiže cilj zaštite.

(5) Odredbe ovoga članka ne primjenjuje se u svezi računalnih programa.

ZAŠTITA PODATAKA O UPRAVLJANJU PRAVIMA

Članak 176.(1) Povredu autorskog prava i srodnih prava propisanih ovim Zakonom čini i osoba koja

zna da bez ovlaštenja: uklanja ili preinačuje podatke o upravljanju pravima u elektroničkom obliku, proizvodi, distribuira, uvozi radi stavljanja na tržište, emitira, priopćava javnosti ili stavlja na raspolaganje javnosti autorska djela i predmete srodnih prava s kojih su podaci o upravljanju pravima u elektroničkom obliku uklonjeni ili preinačeni bez ovlaštenja nositelja tog prava ako zna ili mora znati da time uzrokuje, omogućava, olakšava ili prikriva povredu prava iz ovoga Zakona.

(2) Podaci o upravljanju pravima, po ovom Zakonu, jesu podaci navedeni od strane nositelja prava kojima se identificira autorsko djelo odnosno predmet zaštite srodnog prava, nositelj prava, uvjeti uporabe odnosno korištenja djela, kao i brojke ili kodovi koji predstavljaju takve podatke ako su navedeni na primjerku autorskog djela ili predmeta srodnog prava iz ovoga Zakona ili se pojavljuju u svezi s njihovim priopćavanjem javnosti.

ZAHTJEV ZA PRESTANKOM POVREDE PRAVA

Članak 177.(1) Nositelj prava iz ovoga Zakona čije je pravo povrijeđeno može zahtijevati prestanak

povrede i zabranu takve ili slične povrede ubuduće.(2) Da bi ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka dovoljno je da se nositelj prava

pozove na nj i dokaže da ga tuženik uznemirava. Ako tuženik tvrdi da ima pravo poduzimati ono što nositelja prava uznemirava, na njemu je da to dokaže.

ZAHTJEV ZA POPRAVLJANJEM ŠTETE

Članak 178.Ako je povredom kojeg prava iz ovoga Zakona nastala šteta, nositelj prava ima pravo

zahtijevati njeno popravljanje prema općim pravilima o popravljanju štete.

ZAHTJEV ZA NAKNADOM ZBOG NEOVLAŠTENOG KORIŠTENJA I ZAHTJEV ZA KORISTIMA STEČENIM NEOVLAŠTENIM KORIŠTENJEM

Članak 179.(1) Ako je neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava

povrijeđeno pravo nositelja prava iz ovoga Zakona, nositelj prava, odnosno udruga za kolektivno ostvarivanje odnosnih prava može zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili naknadu koja je propisana cjenikom iz članka 162. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Smatra se da je pravo koje se ostvaruje kolektivno povrijeđeno na način opisan u stavku 1. ovoga članka kada su autorsko djelo ili predmet srodnog prava korišteni bez ugovora ili bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje ili kada ugovor ili odobrenje nisu valjani.

(3) Ako je bespravnim korištenjem kojeg prava iz ovoga Zakona stečena neka korist, nositelj prava ima pravo zahtijevati tako stečenu korist prema općim pravilima o stjecanju bez osnove.



ZAHTJEV ZA OBJAVOM PRESUDE

Članak 180.Osoba čije je pravo iz ovoga Zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna

presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo.

ZAHTJEV ZA UNIŠTENJEM, PREINAČENJEM ILI PREDAJOM PRIMJERAKA NASTALIH POVREDOM I SREDSTAVA KOJIMA JE POVREDA POČINJENA

Članak 181.(1) Nositelj čije je isključivo pravo iz ovoga Zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati

uništenje, odnosno preinačenje svih primjeraka koji su bespravno izrađeni ili stavljeni na tržište ili su namijenjeni stavljanju na tržište.

(2) Umjesto mjere iz stavka 1. ovoga članka onaj čije je pravo iz ovoga Zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da mu kršitelj prava koji je u posjedu primjeraka iz stavka 1. ovoga članka, ili je njihov vlasnik, preda takve primjerke uz naknadu koja ne može biti viša od troškova njihove proizvodnje.

(3) Odredbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka odnose se na arhitektonska djela samo ako postoji posebno opravdan razlog za njihovo uništenje odnosno predaju.

(4) Ako su mjere iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka u određenom slučaju nerazmjerne naravi i intenzitetu povrede, a povreda se može otkloniti na neki drugi način, sud može za takav slučaj odrediti druge potrebne mjere. U tom slučaju nositelju prava pripada barem naknada u iznosu koji ne može biti manji od onog koji bi dobio za ovlašteno korištenje odnosnog prava.

(5) Mjere iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na odvojive dijelove primjeraka čija proizvodnja i stavljanje na tržište nisu bespravni.

(6) Odredbe iz ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na sredstva korištena ili namijenjena za izradu primjeraka kojima se čini povreda prava iz ovoga Zakona ili koja su isključivo ili pretežito namijenjena za to.

(7) Odredbe iz ovoga članka neće se primjenjivati ako bi uništenjem sredstava iz stavka 6. ovoga članka nastala veća šteta od štete koja je nastala povredom prava iz ovoga Zakona osim ako se radi o sredstvima koja su isključivo ili pretežito namijenjena za povredu prava iz ovoga Zakona.

(8) Zahtjevi iz ovoga članka u odnosu na treće poštene osobe zastarijevaju 3 godine od kad je nositelj prava saznao za bespravnu izradu predmeta, odnosno njihovo stavljanje na tržište, odnosno da su namijenjeni za stavljanje na tržište, a najkasnije za 5 godina od bespravne izrade, odnosno stavljanja na tržište.

ZAHTJEV KOD POVREDE PRAVA NAVOĐENJA AUTORA I UMJETNIKA IZVOĐAČA

Članak 182.(1) Uz ostale zahtjeve predviđene ovim Zakonom, autor i umjetnik izvođač čije ime,

pseudonim ili neka druga umjetnička oznaka nisu navedeni prilikom korištenja autorskog djela odnosno izvedbe, ili su pogrešno ili nepotpuno navedeni, mogu zahtijevati od osoba koje koriste autorsko djelo ili izvedbu da ih naknadno odnosno ispravno navedu autorom ili umjetnikom izvođačem.

(2) Odredbe prethodnog stavka se na odgovarajući način primjenjuju kad se protivno



zabrani pri korištenju autorskog djela odnosno izvedbe označi autor, odnosno umjetnik izvođač.

(3) Autor odnosno umjetnik izvođač neće imati pravo na zahtjeve iz ovoga članka ako se autorsko djelo odnosno izvedba koristi uz njihovo odobrenje, a način korištenja je takav da ne omogućava označavanje autora, odnosno umjetnika izvođača.

PENAL

Članak 183.(1) Onaj čije je imovinsko ili pravo iz poglavlja 3.3. Druga prava autora ovoga Zakona

povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ne može se dokazivati da šteta nije nastala.(3) Ako je nastala šteta veća od penala iz stavka 1. ovoga članka, nositelj prava ovlašten je

zahtijevati razliku do popravljanja potpune štete.

ZASTARA

Članak 184.(1) Pravo na zaštitu prava iz ovoga Zakona ne zastarijeva ako ovim Zakonom nije drukčije

određeno.(2) Zahtjevi iz ovoga Zakona koji su po svojoj naravi obveznopravni, a za njih ovim

Zakonom nije određen posebni zastarni rok, zastarijevaju prema općim pravilima o zastari.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA

Članak 19.

Naslov iznad članka 185. mijenja se i glasi: »PRIVREMENE MJERE ZBOG POVREDE PRAVA«.Članak 185. mijenja se i glasi:»(1) Na zahtjev nositelja prava iz ovoga Zakona koji učini vjerojatnim da mu je pravo povrijeđeno ili da prijeti opasnost od povrede, sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, a osobito:– naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se povređuje pravo iz ovoga Zakona; ovaj nalog sud može izreći i protiv posrednika čije usluge koriste treće osobe da bi povrijedile pravo iz ovoga Zakona;– odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda kojima se protupravno povređuje pravo iz ovoga Zakona.(2) Na zahtjev nositelja prava iz ovoga Zakona koji učini vjerojatnim da mu je pravo povrijeđeno u obavljanju gospodarske djelatnosti s ciljem pribavljanja gospodarske ili ekonomske koristi, te da mu zbog takve povrede prijeti nenadoknadiva šteta, pored privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka, sud može odrediti i oduzimanje pokretnina ili nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja koje nisu u neposrednoj vezi s povredom, kao i zabranu raspolaganja sredstvima na računu kod financijskih institucija i raspolaganja drugom imovinom.(3) Radi određivanja i provedbe privremene mjere iz stavka 2. ovoga članka sud može



zahtijevati od protivnika osiguranja ili drugih osoba koje time raspolažu, dostavu bankovnih, financijskih i drugih ekonomskih podataka, ili pristup drugim potrebnim podacima i dokumentima. Sud je dužan osigurati čuvanje tajnosti ovih podataka, te zabraniti svaku zlouporabu ovih podataka.(4) Privremena mjera iz stavka 1. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita, ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete. Privremena mjera iz stavka 2. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita ili da je s obzirom na osobito teške okolnosti povrede to potrebno. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.(5) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.(6) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na mogućnost određivanja privremenih mjera prema drugim odredbama ovoga Zakona i odredbama Ovršnog zakona.«

Članak 20.

Iza članka 185. dodaju se naslovi i članci 185.a, 185.b i 185.c koji glase:

»PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE DOKAZA

Članak 185.a

(1) Na zahtjev nositelja prava iz ovoga Zakona koji učini vjerojatnim da mu je pravo povrijeđeno ili da prijeti opasnost od povrede, sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja dokaza.(2) Privremenom mjerom iz stavka 1. ovoga članka sud može osobito odrediti:– izradu detaljnog opisa robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje pravo iz ovoga Zakona, uz ili bez uzimanja primjeraka,– oduzimanje robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje pravo iz ovoga Zakona,– oduzimanje materijala i sredstava što su upotrijebljeni za izradu i distribuciju robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje pravo iz ovoga Zakona, te dokumentacije koja se na to odnosi.(3) Privremena mjera iz ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da prijeti opasnost od uništenja dokaza ili od nastanka nenadoknadive štete. Ako je privremena mjera iz ovoga članka izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.(4) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih, odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.(5) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.(6) Odredbe ovoga članka ne utječu na mogućnost suda da naloži mjere za osiguranje dokaza u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.



PRIBAVLJANJE DOKAZA TIJEKOM PARNIČNOG POSTUPKA

Članak 185.b

(1) Kada se stranka u parničnom postupku poziva na dokaz i tvrdi da se on nalazi kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese taj dokaz, ostavljajući joj za to određeni rok.(2) Kada nositelj prava iz ovoga Zakona kao tužitelj u tužbi tvrdi da se dogodila povreda prava iz ovoga Zakona u obavljanju gospodarske djelatnosti radi stjecanja gospodarske ili ekonomske koristi i tijekom postupka učini to vjerojatnim, te kada se u postupku poziva na bankovne, financijske ili slične ekonomske dokumente, isprave i slične dokaze i tvrdi da se oni nalaze kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese te dokaze, ostavljajući joj za to određeni rok.(3) Kada stranka koja je pozvana na podnošenje dokaza poriče da se dokaz nalazi kod nje ili pod njezinom kontrolom, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze.(4) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje dokaza na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz Zakona o parničnom postupku o pravu na uskratu svjedočenja.(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom vlastitom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja to što stranka kod koje se dokaz nalazi neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese dokaz ili protivno uvjerenju suda poriče da se dokaz nalazi kod nje.(6) Protiv odluke suda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.

HITNOST I PRIMJENA ODREDABA DRUGIH ZAKONA

Članak 185.c

(1) Postupak zbog povrede prava iz ovoga Zakona je hitan.(2) Na postupke zbog povrede prava iz ovoga Zakona primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku odnosno Ovršnog zakona.«

Članak 21.

Naslov iznad članka 187. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA DOSTAVOM PODATAKA«.Članak 187. mijenja se i glasi:»(1) Nositelj prava iz ovoga Zakona koji je pokrenuo parnični postupak za zaštitu prava u slučaju povrede može zahtijevati dostavu podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje njegovo pravo.(2) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti u obliku tužbe ili privremene mjere protiv:– osobe koja je tužena u parničnom postupku iz stavka 1. ovoga članka,– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti posjeduje robu za koju se sumnja da se njome povređuje pravo iz ovoga Zakona,– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daje usluge za koje se sumnja da se njima povređuje pravo iz ovoga Zakona,– osobe koje u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daju usluge koje se koriste u radnjama za koje se sumnja da se njima povređuje pravo iz ovoga Zakona,– osobe koja je od jedne od navedenih osoba označena kao osoba koja sudjeluje u proizvodnji ili distribuciji roba ili davanju usluga za koje se sumnja da se njima povređuje pravo iz ovoga Zakona.(3) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti i kao prvi zahtjev u stupnjevitoj tužbi, ako je osoba protiv koje se postavlja tuženik i u glavnom zahtjevu.



(4) Zahtjev za dostavom podataka o podrijetlu roba i distribucijskim kanalima roba ili usluga iz stavka 1. ovoga članka može obuhvaćati osobito:– podatke o imenima i adresama proizvođača i distributera, dobavljača i drugih prijašnjih posjednika robe, odnosno davatelja usluga, kao i prodavača na veliko i prodavača na malo kojima je ta roba namijenjena,– podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.(5) Osoba prema kojoj je postavljen zahtjev na dostavu podataka iz ovoga članka može odbiti dostavu tih podataka iz istih razloga iz kojih se prema pravilima Zakona o parničnom postupku može uskratiti svjedočenje. Ako odbije dostavu podataka bez opravdanog razloga, odgovara za štetu u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima.(6) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na propise o načinu korištenja povjerljivih podataka u građanskim i kaznenim postupcima, na propise kojima se uređuje odgovornost za zlouporabu prava na dobivanje podataka, te na propise kojima se uređuje obrada i zaštita osobnih podataka.(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na odredbe iz članka 185.a i 185.b ovoga Zakona kojima se uređuje pribavljanje dokaza.«


Zakon o patentu

ZAKON O PATENTUI. OPĆE ODREDBE

Članak l.(1) Ovaj Zakon uređuje sustav zaštite izuma patentom i konsenzualnim patentom.(2) Na konsenzualni patent na odgovarajući će se način primijeniti odredbe ovoga Zakona,

osim ako je drugačije izričito propisano.Članak 2.

Patent je isključivo pravo koje štiti nositelja patenta u pogledu gospodarskog iskorištavanja izuma.

Članak 3.Strane pravne i fizičke osobe koje nemaju sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno

boravište na teritoriju Republike Hrvatske uživaju zaštitu predviđenu ovim Zakonom, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku ili iz primjene načela uzajamnosti.

Članak 4.Pravnu ili fizičku osobu koja nema sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište

na teritoriju Republike Hrvatske, u postupku pred Državnim zavodom za intelektualno vlas-ništvo (u daljnjem tekstu: Zavod) mora zastupati zastupnik upisan u Registar zastupnika pri Zavodu.

II. PREDMET ZAŠTITE PATENTOM

PATENTIBILNI IZUM

Članak 5.(1) Patent se priznaje za svaki izum iz bilo kojeg područja tehnike koji je nov, ima

inventivnu razinu i koji se može industrijski primijeniti.(2) Prema uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, patent se priznaje i za izum koji se odnosi

na:1. proizvod koji se sastoji od biološkog materijala ili koji sadržava biološki materijal,2. postupak kojim je taj biološki materijal proizveden, prerađen ili upotrijebljen,3. biološki materijal izoliran iz prirodnog okruženja ili proizveden tehničkim postupkom,

čak i ako se ranije nalazio u prirodi.(3) Biološki materijal iz stavka 2. ovoga članka je bilo koji materijal koji sadrži genetičku

informaciju i koji se može razmnožavati sam ili se može razmnožavati u biološkom sustavu.(4) Prema uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, izum koji se odnosi na biljke ili životinje

smatrat će se patentibilnim ako njegova tehnička izvedivost nije ograničena na određenu biljnu ili životinjsku vrstu i ako postupak ostvarivanja izuma nije bitno biološki.

(5) Postupak za dobivanje biljaka ili životinja iz stavka 4. ovoga članka bitno je biološki ako se u cijelosti sastoji od prirodnih postupaka kao što su križanje ili selekcija.

(6) Ne smatraju se izumima u smislu stavka 1. ovoga članka, osobito:1. otkrića, znanstvene teorije i matematičke metode,2. estetske tvorevine,3. pravila, upute i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova,4. prikazivanje informacija i5. računalni programi.


Zakon o patentu

IZUZECI OD PATENTIBILNOSTI

Članak 6.Iz zaštite patentom izuzeti su:1. izumi životinjskih i biljnih vrsta i bitno bioloških postupaka za dobivanje biljaka ili

životinja, osim izuma nebioloških i mikrobioloških postupaka i proizvoda dobivenih tim postupcima kako je propisano člankom 5. stavkom 4. ovoga Zakona. Pri čemu se, u smislu ovoga Zakona, pod mikrobiološkim postupkom podrazumijeva bilo koji postupak koji uključuje ili koji se provodi na mikrobiološkom materijalu ili čiji je proizvod mikrobiološki materijal,

2. ljudsko tijelo, razni stupnjevi njegovog oblikovanja i razvoja ili jednostavno otkriće jednog od njegovih elemenata, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena. Izum koji se odnosi na element izoliran iz ljudskog tijela ili proizveden tehničkim postupkom, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena može biti patentibilan, iako je strukturom jednak strukturi prirodnog elementa. Industrijska primjenljivost odsječka ili djelomičnog odsječka gena mora biti razotkrivena u prijavi patenta, kako je izvorno podnesena,

3. izumi koji se odnose na dijagnostičke ili kirurške postupke ili postupke liječenja koji se primjenjuju neposredno na ljudskom ili životinjskom tijelu, osim proizvoda, posebno tvari i smjesa koje se primjenjuju u navedenim postupcima.

Članak 7.(1) Neće se smatrati patentibilnima izumi čije bi komercijalno iskorištavanje bilo protivno

javnom poretku ili moralu.(2) Izumima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito:1. postupci kloniranja ljudskih bića,2. postupci za modificiranje genetičkog identiteta zametne loze ljudskih bića,3. uporaba ljudskih embrija u industrijske ili komercijalne svrhe i4. postupci za modificiranje genetičkog identiteta životinja koji bi vjerojatno uzrokovali

njihovu patnju bez ikakve bitne medicinske koristi za čovjeka ili životinju, kao i životinje koje su rezultat takvih postupaka.

NOVOST IZUMA

Članak 8.(1) Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike.(2) Pod stanjem tehnike razumijeva se sve što je učinjeno pristupačnim javnosti u svijetu,

pisanim ili usmenim putem, uporabom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja prijave patenta.

(3) U stanje tehnike uključen je i sadržaj svih prijava patenata koje imaju učinak u Republici Hrvatskoj, onakvih kako su podnesene, koje imaju raniji datum podnošenja od datuma prijave iz stavka 2. ovoga članka, i javnosti su učinjene pristupačnim tek na datum podnošenja prijave patenta ili nakon toga, objavom na način predviđen ovim Zakonom.

(4) Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka ne isključuju mogućnost zaštite patentom tvari ili smjesa sadržanih u stanju tehnike, koje se primjenjuju u postupcima iz članka 6. stavak 3. ovoga Zakona, pod uvjetom da njihova primjena u navedenim postupcima nije sadržana u stanju tehnike.

RAZOTKRIVANJE IZUMA BEZ ŠTETNIH POSLJEDICA

Članak 9.Također, novim se smatra izum koji je najviše šest mjeseci prije datuma podnošenja

prijave patenta bio sadržan u stanju tehnike zbog, ili kao posljedica:


Zakon o patentu

1. očite zlouporabe u odnosu na podnositelja prijave patenta ili njegova pravnoga prednika ili,

2. izlaganja na službenoj ili službeno priznatoj izložbi u skladu s Konvencijom o međunarodnim izložbama potpisanoj u Parizu 22. studenoga 1928. i revidiranoj posljednji put 30. studenoga 1972., pod uvjetom da podnositelj naznači u prijavi patenta prilikom njezina podnošenja da je izum bio izložen i najkasnije u roku od 4 mjeseca od datuma podnošenja prijave podnese odgovarajuću potvrdu o izlaganju izuma.

INVENTIVNA RAZINA

Članak 10.(1) Izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućega područja ne

proizlazi, na očigledan način, iz stanja tehnike.(2) Pri ispitivanju ima li izum inventivnu razinu, ne uzima se u obzir sadržaj prijava iz

članka 8. stavka 3. ovoga Zakona.

INDUSTRIJSKA PRIMJENLJIVOST

Članak 11.Izum je industrijski primjenljiv ako se njegov predmet može proizvesti ili upotrijebiti u

bilo kojoj grani industrije, uključujući i poljoprivredu.

III. PRAVO NA STJECANJE PATENTA

OVLAŠTENICI ZA STJECANJE PATENTA ZA IZUM

Članak 12.(1) Pravo na stjecanje patenta ima izumitelj ili njegov pravni sljednik.(2) Ako je izum stvoren zajedničkim radom dvaju ili više izumitelja, izumiteljima ili

njihovim pravnim sljednicima pripada zajedničko pravo na patent.

IZUMITELJ

Članak 13.(1) Izumitelj je osoba koja je stvorila izum svojim stvaralačkim radom.(2) Izumiteljem se ne smatra osoba koja je u stvaranju izuma pružala samo tehničku

pomoć.(3) Izumitelj ima moralno pravo biti naveden u svojstvu izumitelja u prijavi patenta, svim

ispravama koje se izdaju za priznanje patenta te u Registru prijava i Registru patenata.(4) Moralno pravo izumitelja je neprenosivo.

PRAVNI SLJEDNIK IZUMITELJA

Članak 14.(1) Pravni sljednik izumitelja je fizička ili pravna osoba koja pravo na stjecanje patenta

ima na temelju zakona, pravnoga posla ili nasljeđivanja.(2) Poslodavac se smatra pravnim sljednikom izumitelja kad mu na temelju zakona koji se

primjenjuje ili ugovora o radu pripada pravo na stjecanje patenta za izum stvoren u okviru radnog odnosa izumitelja.

IV. POSTUPAK ZA PRIZNANJE PATENTA

1. Zajedničke odredbe o postupku

Članak 15.(1) Državni zavod za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod) provodi upravni

postupak za priznanje patenta i konsenzualnog patenta i obavlja druge upravne i stručne


Zakon o patentu

poslove u pogledu zaštite izuma.(2) Protiv upravnih akata koje donosi Zavod nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti

upravni spor protiv tih akata u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima(3) Za pojedina pitanja iz postupka koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjivat će se

Zakon o općem upravnom postupku.

PRISTOJBE I NAKNADE TROŠKOVA POSTUPKAČlanak 16.

(1) Za stjecanje patenta i održavanje u vrijednosti patenta plaćaju se upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka u skladu s posebnim propisima.

(2) Ako u postupku priznanja patenta, upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka ne budu plaćene, prijava patenta smatrat će se povučenom, a u slučaju neplaćanja upravnih pristojbi i naknada troškova upravnoga postupka održavanja patenta to pravo prestaje vrijediti.

2. Prijava patentaPOKRETANJE POSTUPKA ZA PRIZNANJE PATENTA

Članak 17.(1) Postupak za priznanje patenta pokreće se podnošenjem Zavodu prijave patenta.(2) Način podnošenja prijave patenta utvrđuje se pravilnikom kojeg, na prijedlog

ravnatelja Zavoda, donosi ministar nadležan za rad Zavoda (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

JEDINSTVO IZUMA

Članak 18.(1) Za svaki izum podnosi se posebna prijava patenta.(2) Jednom prijavom patenta može se zahtijevati priznanje patenta i za više izuma samo

ako su ti izumi međusobno tako povezani da se njima ostvaruje jedinstvena izumiteljska zamisao.

JEZIK I PISMO PRIJAVE PATENTAČlanak 19.

(1) Prijava patenta mora biti sastavljena na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.(2) Ako je prijava sastavljena na stranom jeziku, Zavodu se mora podnijeti prijevod

prijave na hrvatski jezik.

SADRŽAJ PRIJAVE PATENTAČlanak 20.

(1) Prijava patenta mora sadržavati:1. zahtjev za priznanje patenta,2. opis izuma,3. jedan ili više zahtjeva za zaštitu izuma (u daljnjem tekstu: patentni zahtjevi),4. crteže na koje se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi i5. sažetak izuma.(2) Zahtjev za priznanje patenta sadržava: izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje

patenta, naziv izuma koji izražava bit izuma te podatke o podnositelju prijave.(3) Pisana izjava izumitelja kad ne želi biti naveden u prijavi mora se podnijeti Zavodu

najkasnije u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave.(4) Izum se mora dovoljno jasno i detaljno otkriti u prijavi patenta tako da ga stručna

osoba iz odgovarajućega područja može izvesti.


Zakon o patentu

(5) Ako se izum odnosi na živi biološki materijal koji se ne može opisati tako da se stručnoj osobi omogući njegovo izvođenje, uz prijavu se mora priložiti dokaz da je uzorak takva materijala pohranjen kod ovlaštene institucije najkasnije na datum podnošenja prijave patenta.

(6) Ovlaštenom institucijom iz stavka 5. ovoga članka smatra se institucija koja zadovoljava uvjete propisane Budimpeštanskim sporazumom o međunarodnom priznavanju pohrane mikroorganizama, za potrebe patentnog postupka od 28. travnja 1977., revidiranog posljednji put 26. rujna 1980.

(7) Patentnim zahtjevima određuje se predmet čija se zaštita zahtijeva. Oni moraju biti jasni, sažeti i u cijelosti potkrijepljeni opisom izuma. Patentni zahtjevi mogu biti nezavisni i zavisni. Nezavisni patentni zahtjevi sadržavaju nova, bitna obilježja izuma. Zavisni patentni zahtjevi sadržavaju specifična obilježja izuma koji je određen u nezavisnom ili drugom zavisnom patentnom zahtjevu.

(8) Sažetak je kratak sadržaj biti izuma koji služi isključivo radi tehničkoga informiranja.(9) Sadržaj i način sastavljanja pojedinih dijelova prijave patenta, kao i pojedinosti vezane

uz pohranu živog biološkog materijala iz stavka 5. ovoga članka pobliže se utvrđuju Pravilnikom.

SADRŽAJ PRIJAVE PATENTA POTREBAN ZA PRIZNANJE DATUMA PODNOŠENJAČlanak 21.

Za priznanje datuma podnošenja prijave patenta potrebno je da prijava na taj datum sadržava:

1. izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje patenta,2. ime odnosno naziv i prebivalište odnosno poslovno sjedište podnositelja prijave i3. opis izuma i jedan ili više patentnih zahtjeva, iako taj opis i patentni zahtjevi ne

zadovoljavaju sve uvjete propisane ovim Zakonom i Pravilnikom.

3. Pravo prvenstvaČlanak 22.

(1) Ako su isti izum stvorila dva ili više izumitelja neovisno jedan o drugome, prvenstvo u pogledu prava na priznanje patenta ima podnositelj prijave s ranijim datumom podnošenja, pod uvjetom da je ta prijava objavljena u skladu sa člankom 35. ovoga Zakona.

(2) Prvenstvo vrijedi od datuma podnošenja prijave Zavodu, osim u slučaju kad su zadovoljeni uvjeti za priznanje prava prvenstva iz članka 23. i 24. ovoga Zakona.

UVJETI ZA PRIZNANJE PRAVA PRVENSTVAČlanak 23.

(1) U skladu s odredbama članka 4. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva (u daljnjem tekstu: Pariška konvencija), svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja je u nekoj državi članici Pariške unije za zaštitu industrijskoga vlasništva (u daljnjem tekstu: Pariška unija) ili državi članici Svjetske trgovinske organizacije (u daljnjem tekstu: WTO) podnijela urednu prijavu za bilo koji oblik zaštite izuma, ili njezinu pravnom sljedniku, uživat će u Republici Hrvatskoj prvenstvo od datuma podnošenja prve prijave državi članici Pariške unije ili članici WTO-a, pod uvjetom da je u roku od dvanaest mjeseci Zavodu podnesena prijava za isti izum i da je zahtijevano priznanje prava prvenstva.

(2) Urednom prijavom iz stavka 1. ovoga članka smatra se prijava čiji je datum podnošenja utvrđen u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice Pariške unije ili članice WTO-a u kojoj je podnesena ili u skladu s međunarodnim ugovorom zaključenim između država članica, bez obzira na njezinu kasniju pravnu sudbinu.

(3) Kasnija prijava patenta koja je podnesena u istoj ili za istu državu smatrat će se prvom


Zakon o patentu

prijavom za potrebe utvrđivanja prava prvenstva u onom dijelu koji se odnosi na predmet izuma prve prijave, ako je na datum podnošenja kasnije prijave prva prijava, koja je služila za utvrđivanje prava prvenstva povučena, odbijena ili odbačena prije nego što je postala dostupna javnosti i nije proizvela nikakve pravne učinke. Prva prijava patenta ne može više služiti kao osnova za zahtijevanje prava prvenstva.

ZAHTJEV ZA PRIZNANJE PRAVA PRVENSTVA

Članak 24.Podnositelj prijave patenta koji se u Republici Hrvatskoj namjerava koristiti pravom

prvenstva iz članka 23. ovoga Zakona dužan je Zavodu podnijeti:1. zahtjev za priznanje prava prvenstva koji sadržava bitne podatke o prvoj prijavi čije se

prvenstvo zahtijeva (broj i datum podnošenja prijave, državu članicu Pariške unije ili članicu WTO-a u kojoj je ili za koju je prijava podnesena), najkasnije do isteka roka od dva mjeseca od datuma podnošenja prijave u Republici Hrvatskoj i

2. prijepis prve prijave ovjeren od nadležnoga tijela države članice Pariške unije ili članice WTO-a u kojoj je ili za koju je prijava podnesena, najkasnije do isteka roka od tri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva za priznanje prava prvenstva, ili četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave patenta u Republici Hrvatskoj, ili šesnaest mjeseci od najranijeg datuma zahtijevanih prvenstva, ovisno o tome koji od navedenih rokova ranije istječe.

ZAHTJEV ZA PRIZNANJE VIŠESTRUKOG PRAVA PRVENSTVA

Članak 25.Podnositelj prijave patenta može, uz uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, zahtijevati

priznanje višestrukog prava prvenstva na temelju većega broja ranije podnesenih prijava u jednoj ili više država članica Pariške unije ili članica WTO-a.

OBILJEŽJA IZUMA NA KOJE SE ODNOSI ZAHTJEV ZA PRIZNANJE PRAVA PRVENSTVA

Članak 26.(1) Zahtjev za priznanje prava prvenstva može se odnositi samo na ona obilježja izuma

koja su sadržana u prvoj prijavi ili prijavama čije se prvenstvo zahtijeva.(2) Ako se pojedina obilježja izuma na koje se odnosi zahtjev za priznanje prava prvenstva

ne nalaze u patentnim zahtjevima sadržanim u prvoj prijavi, odnosno prijavama, pravo prvenstva će se priznati ukoliko se ta obilježja mogu utvrditi iz svih sastavnih dijelova prijave.

DATUM PRIZNATOGA PRAVA PRVENSTVA

Članak 27.Datum priznatoga prvenstva smatra se datumom podnošenja prijave patenta Zavodu

prilikom primjene odredaba članka 8. stavka 2. i 3. i članka 22. stavka 1. ovoga Zakona.

RAČUNANJE ROKOVA U SLUČAJU PRIZNANJA VIŠESTRUKOG PRAVA PRVENSTVA

Članak 28.Ako je zahtijevano višestruko pravo prvenstva, rokovi koji prema ovom Zakonu počinju

teći od datuma priznatoga prava prvenstva računaju se od najranijega datuma višestrukog prava prvenstva.

4. Tijek postupka od primitka do objave prijave patenta

ISPITIVANJE PRIJAVE PATENTA NAKON PRIMITKA

Članak 29.


Zakon o patentu

(1) Nakon primitka prijave patenta Zavod ispituje:1. udovoljava li prijava uvjetima za priznanje datuma podnošenja iz članka 21. ovoga

Zakona,2. je li plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnoga postupka za podnošenje

prijave, u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona za podnošenje prijave,3. je li podnesen prijevod prijave na hrvatski jezik, ako je prijava sastavljena na stranom

jezik4. jesu li podneseni crteži iz članka 20. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona,5. zastupa li podnositelja prijave iz članka 4. ovoga Zakona, koji je fizička ili pravna

osoba koja nema prebivalište, odnosno sjedište na području Republike Hrvatske, patentni zastupnik upisan u Registar zastupnika pri Zavodu.

(2) Ako prijava ne udovoljava uvjetima za priznanje datuma podnošenja iz članka 21. ovoga Zakona, Zavod poziva podnositelja da u roku od dva mjeseca od dana primitka poziva ukloni nedostatke izričito navedene u pozivu.

(3) Ako podnositelj ne postupi u skladu s pozivom Zavoda u roku iz stavka 2. ovoga članka, prijava patenta se zaključkom odbacuje.

(4) Ako podnositelj ukloni nedostatke u roku iz stavka 2. ovoga članka, Zavod donosi zaključak kojim se datum primitka zahtijevanih ispravaka utvrđuje kao datum podnošenja prijave patenta.

(5) Kad se u prijavi patenta poziva na crteže koji nisu sadržani u prijavi, Zavod poziva podnositelja prijave da dostavi crteže u roku od dva mjeseca od dana primitka poziva, a ako podnositelj postupi po pozivu Zavoda, datumom podnošenja prijave smatrat će se datum na koji Zavod zaprimi crteže. Ukoliko crteži ne budu dostavljeni, smatrat će se da se prijavitelj na njih nije ni pozvao.

(6) Zavod poziva podnositelja prijave koji nije platio upravnu pristojbu i naknadu troška upravnoga postupka ili dostavio prijevod prijave patenta na hrvatski jezik da te nedostatke ukloni u roku od dva mjeseca od dana primitka poziva.

(7) Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave Zavod može produljiti rokove propisane ovim člankom za razdoblje koje smatra opravdanim, ali ne više od tri mjeseca.

(8) Ako podnositelj ne postupi po pozivu Zavoda iz stavka 6. ovoga članka, prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja smatra se povučenom i Zavod donosi zaključak o obustavi postupka za priznanje patenta.

UPIS PRIJAVE U REGISTAR PRIJAVA PATENATA

Članak 30.(1) Prijava patenta kojoj je zaključkom utvrđen datum podnošenja upisuje se u Registar

prijava patenata koji vodi Zavod.(2) Sadržaj i način vođenja Registra prijava patenata utvrđuju se Pravilnikom.

SVJEDODŽBA O PRAVU PRVENSTVA

Članak 31.(1) Na zahtjev podnositelja prijave Zavod izdaje svjedodžbu o pravu prvenstva koje je

stečeno datumom podnošenja prijave patenta utvrđenim u skladu s odredbama članka 29. ovoga Zakona.

(2) Uvjeti i postupak izdavanja te sadržaj svjedodžbe iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

PODJELA PRIJAVE PATENTA

Članak 32.


Zakon o patentu

(1) Podnositelj može sam ili na zahtjev Zavoda podijeliti predmet prijave patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja (prvobitna prijava) na dvije ili više prijava (izdvojena prijava) i na temelju svake od njih nastaviti samostalni postupak, o čemu Zavod donosi zaključak.

(2) Predmet zaštite izdvojene prijave ne smije izlaziti izvan sadržaja prvobitne prijave.(3) Podjela prvobitne prijave patenta dopuštena je do donošenja rješenja o zahtjevu za

priznanje patenta.(4) Izdvojena prijava zadržava datum podnošenja prvobitne prijave i, ako za to ima

temelja u smislu odredbe članka 23. ovoga Zakona, uživa pravo prvenstvo prvobitne prijave patenta.

IZMJENE PRIJAVE PATENTA

Članak 33.Prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja ne može se naknadno izmijeniti

proširenjem predmeta čija se zaštita zahtijeva.

PRETPOSTAVKE ZA OBJAVU PRIJAVE PATENTA

Članak 34.(1) Ispitivanjem pretpostavki za objavu prijave patenta utvrđuje se udovoljava li prijava

sljedećim uvjetima:1. sadržava li sve dijelove iz članka 20. ovoga Zakona sastavljene na propisani način i

potrebne priloge propisane ovim Zakonom,2. je li naznačen izumitelj,3. je li podnesen uredan zahtjev za priznanje prava prvenstva u smislu članka 24. ovoga

Zakona, ako je priznanje prava prvenstva zahtijevano,4. je li prijava, na prvi pogled, u skladu s pravilom o jedinstvu izuma iz članka 18. ovoga

Zakona,5. je li predmet prijave izum koji se, na prvi pogled, može zaštititi patentom u smislu

članka 5. stavka 6., te članka 6. i 7. ovoga Zakona,(2) Ako se provedenim ispitivanjem utvrdi da nije udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga

članka, Zavod poziva podnositelja da u primjerenom roku ukloni nedostatke izričito navedene u pozivu. Taj rok ne može biti kraći od dva mjeseca niti dulji od tri mjeseca od dana primitka poziva.

(3) Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave Zavod može produljiti rok iz stavka 2. ovoga članka za vrijeme koje smatra opravdanim.

(4) Ako podnositelj u određenom roku ne ukloni nedostatke iz stavka 1. ovoga članka, Zavod donosi zaključak o odbacivanju prijave patenta.

(5) Zavod donosi rješenje o odbijanju prijave patenta ako je prijava podnesena za izum za koji je, na prvi pogled, utvrđeno da se ne može zaštititi patentom u smislu članka 5. stavak 6., te članka 6. i 7. ovoga Zakona.

(6) Zavod neće priznati pravo prvenstva, ako podnositelj ne postupi u skladu s pozivom iz stavka 2. ovoga članka u pogledu uređivanja zahtjeva za pravo prvenstva.

5. Objava prijave patenta

NAČIN I SADRŽAJ OBJAVE PRIJAVE PATENTA

Članak 35.(1) Prijava patenta, za koju je ispitivanjem utvrđeno da udovoljava svim uvjetima iz

članka 34. ovoga Zakona, o čemu Zavod donosi zaključak, objavljuje se u službenom glasilu Zavoda nakon isteka osamnaest mjeseci od datuma podnošenja, odnosno od datuma priznatoga prvenstva, čime postaje dostupna javnosti.


Zakon o patentu

(2) Prijava patenta iz stavka 1. ovoga članka može se objaviti na zahtjev podnositelja i prije isteka navedenog roka, ali ne prije isteka roka od tri mjeseca od datuma podnošenja Zavodu.

(3) Prijava patenta koja je, unatoč tome što je bila povučena ili se smatrala povučenom, objavljena ili na koji drugi način učinjena dostupnom javnosti, ne ulazi u stanje tehnike.

(4) Sadržaj objave prijave patenta pobliže se utvrđuje Pravilnikom.

6. Tijek postupka od objave prijave patenta do priznanja patenta

ZAHTJEV ZA PRIZNANJE PATENTA

Članak 36.(1) Podnositelj može, u roku od šest mjeseci od datuma objave prijave patenta u

službenom glasilu Zavoda podnijeti:1. zahtjev za priznanje patenta provedbom postupka potpunog ispitivanja prijave patenta,

ili2. zahtjev za priznanje patenta na temelju podnesenih rezultata potpunog ispitivanja

prijave patenta, ili3. zahtjev za priznanje patenta bez potpunog ispitivanja prijave patenta (konsenzualni

patent).(2) Ako u propisanom roku nije podnesen jedan od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka ili

plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona, prijava patenta smatra se povučenom i Zavod donosi zaključak o obustavi postupka za priznanje patenta.

(3) Sadržaj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka pobliže se utvrđuje Pravilnikom.

PRIZNANJE PATENTA NA TEMELJU PROVEDBE POSTUPKA POTPUNOGA ISPITIVANJA PRIJAVE PATENTA

Članak 37.(1) Potpunim ispitivanjem prijave patenta utvrđuje se udovoljava li izum svim uvjetima za

priznanje patenta, tj. je li predmet prijave:1. izum koji nije isključen iz zaštite patentom u skladu sa člankom 5. stavkom 6., te

člankom 6. i 7. ovoga Zakona,2. izum koji je u prijavi otkriven u skladu sa člankom 20. stavkom 4. ovoga Zakona,3. izum koji je u skladu s pravilom o jedinstvu izuma iz članka 18. ovoga Zakona,4. izum koji je nov u skladu sa člankom 8. i 9. ovoga Zakona, koji ima inventivnu razinu u

skladu sa člankom 10. ovoga Zakona i koji je industrijski primjenljiv u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona.

(2) Potpuno ispitivanje prijave patenta iz stavka 1. ovoga članka Zavod može provesti, u potpunosti ili djelomično, putem jednoga od državnih patentnih ureda drugih zemalja s kojima ima sklopljen ugovor o suradnji.

(3) Podnositelj koji je prijavu patenta za zaštitu istog izuma podnio i jednom od patentnih ureda drugih zemalja, može Zavodu dostaviti rezultate postupka potpunog ispitivanja provedenog od strane tog ureda, prevedene na hrvatski jezik.

PRIZNANJE PATENTA NA TEMELJU PODNESENIH REZULTATA POSTUPKA POTPUNOG ISPITIVANJA

Članak 38.(1) Zahtjev za priznanje patenta prihvaćanjem rezultata potpunog ispitivanja u skladu sa

člankom 36. stavkom 1. točkom 2. ovoga Zakona može se podnijeti samo ako je prijava patenta za isti izum prethodno podnesena jednom ili većem broju patentnih ureda.


Zakon o patentu

(2) Uredi iz stavka 1. ovoga članka su državni i međudržavni uredi koji na temelju članka 32. Ugovora o suradnji na području patenata imaju status ovlaštenoga tijela za međunarodno prethodno ispitivanje međunarodnih prijava patenata i drugi uredi, s kojima u trenutku podnošenja zahtjeva iz članka 36. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona Zavod ima potpisan ugovor o suradnji.

Članak 39.(1) Podnositelj zahtjeva iz članka 36. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona obvezan je uz

zahtjev priložiti potpisanu izjavu da će dokaze o rezultatu postupka potpunoga ispitivanja provedenoga u jednom od ureda iz članka 38. ovoga Zakona dostaviti u roku od šest mjeseci od dana raspolaganja istim, a najkasnije pet godina od datuma podnošenja prijave izabranom uredu.

(2) Na temelju obrazloženog zahtjeva podnositelja prijave i priloženih dokaza, Zavod može rok iz stavka 1. ovoga članka produljiti najviše do tri mjeseca nakon okončanja postupka potpunoga ispitivanja.

(3) Ako podnositelj prijave u propisanom roku ne dostavi prijevod rezultata provedenoga postupka potpunog ispitivanja koji su Zavodu dostatni za donošenje rješenja povodom zahtjeva za priznanje patenta, prijava se smatra povučenom i Zavod donosi zaključak o obustavi postupka.

(4) Dokazi koji se prilažu zahtjevima iz ovoga članka pobliže se utvrđuju Pravilnikom.

Članak 40.(1) Zavod donosi rješenje o zahtjevu za priznanje patenta na temelju uzimanja u obzir

rezultata postupka potpunog ispitivanja uvjeta iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona i na temelju dodatnih ispitivanja.

(2) Dodatnim ispitivanjem prijave patenta utvrđuje se udovoljava li izum uvjetima za priznanje patenta, tj. je li predmet prijave:

1. izum za koji su dostavljeni dostatni dokazi za procjenu udovoljavanja svim uvjetima iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona,

2. izum koji je nov u odnosu na sve prijave patenta ranije podnesene Zavodu u skladu sa člankom 8. stavkom 3. ovoga Zakona.

KONSENZUALNI PATENT

Članak 41.Konsenzualni patent priznaje se za izum čiji je predmet zaštite patentibilan u skladu sa

člankom 5. ovoga Zakona, čiji predmet zaštite nije izuzet od patentibilnosti u skladu sa člankom 6. i 7. ovoga Zakona, i koji je industrijski primjenjiv u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona.

Članak 42.(1) Zahtjev za priznanje konsenzualnog patenta iz članka 36. stavka 1. točke 3. ovoga

Zakona objavljuje se u službenom glasilu Zavoda u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja.

(2) Način i sadržaj objave iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

PRIGOVOR NA PRIZNANJE KONSENZUALNOGA PATENTA

Članak 43.(1) Svaka fizička ili pravna osoba može u roku od šest mjeseci nakon objave zahtjeva iz

članka 42. ovoga Zakona Zavodu podnijeti prigovor protiv priznanja konsenzualnoga patenta, ili zahtjev za provođenje postupka potpunog ispitivanja u skladu sa člankom 36. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona.


Zakon o patentu

(2) Prigovoru ili zahtjevu za potpuno ispitivanje iz stavka 1. ovoga članka prilaže se dokaz o plaćenim troškovima upravnoga postupka za prigovor, koji iznosi jednu trećinu troškova upravnoga postupka potpunog ispitivanja, ili dokaz o plaćenoj naknadi troška za provođenje upravnoga postupka potpunog ispitivanja, u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona.

(3) Sadržaj prigovora iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se detaljnije Pravilnikom.

POSTUPAK POVODOM PRIGOVORA NA PRIZNANJE KONSENZUALNOGA PATENTA

Članak 44.Ako je podnesen prigovor protiv priznanja konsenzualnog patenta ili zahtjev za

provođenje postupka potpunog ispitivanja i ako su za njih plaćene propisane upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka, Zavod o tome bez odlaganja obavještava pod-nositelja zahtjeva za priznanje konsenzualnoga patenta.

Članak 45.(1) Podnositelj zahtjeva za priznanje konsenzualnog patenta može u roku od šest mjeseci

od primitka obavijesti o prigovoru podnesenom u skladu sa člankom 43. stavkom 1. ovoga Zakona podnijeti zahtjev za priznanje patenta provedbom postupka potpunoga ispitivanja u skladu sa člankom 36. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona, pri čemu je dužan platiti razliku između uplaćene upravne pristojbe za podnošenje prigovora i upravne pristojbe za provođenje postupka potpunog ispitivanja.

(2) Ako podnositelj zahtjeva za priznanje konsenzualnoga patenta ne postupi u skladu sa stavkom 1. ovoga članka Zavod zaključkom odbacuje prijavu patenta.

Članak 46.Svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti zahtjev za provedbu postupka potpunoga

ispitivanja u skladu sa člankom 36. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona, za cijelo vrijeme trajanja konsenzualnoga patenta, a postupak se provodi u skladu sa člankom 37. stavkom 1. ovoga Zakona, pod uvjetom da je plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona.

RJEŠENJE O ODBIJANJU PATENTA

Članak 47.(1) Ako je utvrđeno da prijava patenta:1. ne udovoljava svim uvjetima za priznanje patenta iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona,

ili2. ne udovoljava uvjetima za priznanje patenta iz članka 40. ovoga Zakona, ili3. ne udovoljava uvjetima za priznanje konsenzualnog patenta iz članka 41. ovoga

Zakona,Zavod u pisanom obliku izvješćuje podnositelja prijave o razlozima zbog kojih se patent ne može priznati i poziva ga da se u pisanom obliku izjasni o navedenim razlozima u roku koji ne može biti kraći od dva mjeseca niti dulji od četiri mjeseca od dana primitka poziva.

(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka Zavod može produljiti na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave.

(3) Ako podnositelj prijave ne postupi u skladu s pozivom iz stavka 1. ovoga članka, Zavod donosi rješenje o odbijanju patenta.

RJEŠENJE O PRIZNANJU PATENTA

Članak 48.(1) Ako je utvrđeno da prijava patenta:1. udovoljava svim uvjetima za priznanje patenta iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona ili,


Zakon o patentu

2. udovoljava uvjetima za priznanje patenta iz članka 40. ovoga Zakona ili3. udovoljava uvjetima iz članka 41. za priznanje konsenzualnog patenta, i ako nije

podnesen prigovor u skladu sa člankom 43. ovoga Zakona, ispunjeni su uvjeti za priznanje patenta, o čemu Zavod donosi rješenje.

(2) Zavod dostavlja podnositelju tekst prijave patenta za koju namjerava priznati patent i poziva ga da u roku od 30 dana od dana primitka poziva podnese pisanu suglasnost na dostavljeni tekst.

(3) Ako podnositelj u roku iz stavka 2. ovoga članka ne postupi u skladu s pozivom, Zavod donosi rješenje o priznanju patenta kao da je suglasnost podnesena.

(4) Ako podnositelj prijave patenta pravodobno dostavi Zavodu pisanu izjavu da nije suglasan s prijedlogom iz stavka 2. ovoga članka, obvezan je navesti razloge i Zavodu dostaviti izmijenjeni tekst patentnih zahtjeva.

(5) Ako Zavod prihvati podnositeljeve razloge i izmijenjeni tekst patentnih zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka, donosi rješenje o priznanju patenta prema tekstu patentnih zahtjeva koje je predložio podnositelj prijave patenta.

(6) Ako se razlozi koje podnositelj navodi ne mogu prihvatiti, Zavod će u pisanom obliku o tome detaljno izvijestiti podnositelja i donijeti rješenje o priznanju patenta prema konačnom tekstu patentnih zahtjeva kakav je dostavljen na suglasnost.

(7) Zavod donosi rješenje iz stavka 3. i 5. ovoga članka pod uvjetom da su plaćene upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona za: održavanje patenta, tiskanje objave patenta, izdavanje isprave o patentu i patentnoga spisa.

REGISTAR PATENATA

Članak 49.(1) Podaci iz rješenja o priznanju patenta, s datumom donošenja rješenja, upisuju se u

Registar patenata koji vodi Zavod.(2) Podaci iz rješenja o odbijanju zahtjeva za priznanje patenta upisuju se u Registar

prijava patenata.(3) Sadržaj i način vođenja Registra patenata utvrđuju se Pravilnikom.

ISPRAVA O PATENTU

Članak 50.(1) Nositelju patenta izdaje se isprava o priznatom patentu, što je prije moguće, od datuma

donošenja rješenja o priznanju patenta, a nositelju konsenzualnog patenta izdaje se isprava o priznatom konsenzualnom patentu.

(2) Sadržaj i oblik isprave iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

OBJAVA PODATKA O PRIZNANJU PATENTA

Članak 51.(1) Podatak o priznanju patenta objavljuje se u prvom idućem broju službenog glasila

Zavoda, računajući od datuma donošenja rješenja o priznanju. Rješenje o priznanju patenta ima učinak od datuma objave podatka o priznanju.

(2) Sadržaj objave iz stavka 1. ovoga članka detaljnije se utvrđuje Pravilnikom.

PATENTNI SPIS

Članak 52.(1) Nositelju patenta izdaje se Patentni spis što je prije moguće, od datuma donošenja

rješenja o priznanju patenta, koji se kod konsenzualnoga patenta označava nazivom »Spis


Zakon o patentu

konsenzualnoga patenta«.(2) Sadržaj i oblik Patentnoga spisa i Spisa konsenzualnog patenta iz stavka 1. ovoga

članka utvrđuju se Pravilnikom.

IZVADAK IZ REGISTRA

Članak 53.(1) Zavod izdaje na zahtjev svake fizičke ili pravne osobe izvadak iz Registra prijava

patenata i Registra patenata.(2) Način izdavanja i sadržaj izvatka utvrđuje se Pravilnikom.

V. UČINCI PATENTA

ISKLJUČIVA PRAVA STEČENA PATENTOM

Članak 58.(1) Nositelj patenta ovlašten je za iskorištavanje zaštićenog izuma.(2) Bez odobrenja nositelja patenta svakoj drugoj osobi zabranjeno je:1. izrađivati, nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i skladištiti u

te svrhe proizvod koji je izrađen prema izumu,2. primjenjivati postupak koji je predmet izuma ili nuditi njegovu primjenu,3. nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i skladištiti u te svrhe

proizvod koji je direktno dobiven postupkom koji je predmet izuma.(3) Bez odobrenja nositelja patenta svakoj drugoj osobi zabranjeno je i nuđenje i

isporučivanje proizvoda (tvari, smjese, dijela uređaja) koji čini bitni element izuma osobama koje nisu ovlaštene za iskorištavanje toga izuma, ako je ponuđaču ili isporučitelju poznato ili mu je iz okolnosti slučaja moralo biti poznato da je taj proizvod namijenjen za stavljanje u funkciju tuđega izuma.

(4) Odredbe stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se ako je proizvod koji se nudi ili isporučuje uobičajen na tržištu, osim kad ponuđač ili isporučitelj potiče druge osobe na poduzimanje radnji iz stavka 2. ovoga članka.

(5) U nedostatku suprotnih dokaza, smatrat će se da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom ako je proizvod nov ili ako postoji osnovana sumnja da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom i da nositelj patenta nije bio u stanju, unatoč razumnom trudu, utvrditi postupak koji je stvarno korišten. Osnovana sumnja da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom postoji osobito kad je zaštićeni postupak jedini poznati postupak.

ISKLJUČIVA PRAVA S OBZIROM NA PATENTE IZ PODRUČJA BIOTEHNOLOGIJE

Članak 59.(1) Ako je patentom zaštićen biološki materijal koji sadrži posebna obilježja koja iz tog

izuma proizlaze, isključiva prava iz članka 58. stavka 2. i 3. ovoga Zakona odnosit će se i na bilo koji biološki materijal koji je izveden iz toga biološkog materijala rasplođivanjem ili umnožavanjem u istovjetnom ili različitom obliku s istovjetnim obilježjima.

(2) Ako je patentom zaštićen postupak koji omogućuje proizvodnju biološkog materijala koji sadrži posebna obilježja koja iz izuma proizlaze, isključiva prava iz članka 58. stavka 2. i 3. ovoga Zakona odnosit će se i na biološki materijal dobiven neposredno tim postupkom, kao i na bilo koji biološki materijal koji je izveden iz toga biološkog materijala rasplođivanjem ili umnožavanjem u istovjetnom ili različitom obliku s istovjetnim obilježjima.

(3) Ako je patentom zaštićen proizvod koji sadrži ili se sastoji od genetičke informacije, isključiva prava iz članka 58. stavka 2. i 3. ovoga Zakona odnosit će se i na cjelokupan materijal, osim ljudskog tijela, raznih stupnjeva njegovog oblikovanja i razvoja ili jednostavnog otkrića jednog od njegovih elemenata, uključujući odsječak ili djelomični


Zakon o patentu

odsječak gena, u koji je taj proizvod ugrađen i u kojem je genetička informacija sadržana i obavlja svoju funkciju.

PRAVA IZ PRIJAVE PATENTA

Članak 60.(1) Objavom prijave u skladu sa člankom 35. ovoga Zakona podnositelj prijave patenta

stječe privremena prava na temelju kojih može zahtijevati naknadu štete od bilo koje treće strane koja je u vremenskom razdoblju između datuma objave prijave patenta i datuma objave podatka o priznanju patenta iskorištavala izum u suprotnosti sa člankom 58. i 59. ovoga Zakona, što bi nakon priznanja patenta moglo biti zabranjeno.

(2) Prijava patenta koja je odbijena, odbačena, povučena ili se smatra povučenom, ne proizvodi učinke propisane odredbom stavka 1. ovoga članka.

OPSEG ISKLJUČIVIH PRAVA

Članak 61.(1) Opseg isključivih prava nositelja patenta određen je patentnim zahtjevima koji su

konačno prihvaćeni u postupku za priznanje patenta, pri čemu će opis i crteži služiti tumačenju patentnih zahtjeva. Pojmovi upotrijebljeni u patentnim zahtjevima nisu strogo ograničeni na doslovno značenje riječi niti će se opis i crteži uzimati u obzir samo u svrhu razjašnjavanja nejasnoća u patentnim zahtjevima. Patentne zahtjeve ne treba shvatiti niti kao upute da se opseg isključivih prava može protezati na ono što bi na temelju opisa i crteža stručnjak u području tehnike mogao zaključiti da je namjeravani opseg zaštite.

(2) U vremenskom razdoblju od datuma objave prijave patenta do priznanja patenta, opseg zaštite određen je patentnim zahtjevima iz prijave patenta objavljene u skladu s ovim Zakonom, ali patentom, onakvim kakav je konačno priznat ili izmijenjen nakon provedenog postupka poništaja u kojem je djelomično poništen, retroaktivno se određuju prava iz prijave patenta, pod uvjetom da opseg zaštite time nije proširen.

UGOVOR O LICENCIJI I PRIJENOS PRAVA

Članak 62.(1) Ugovorom o licenciji ustupa se pravo na iskorištavanje zaštićenoga izuma.(2) Patent može biti predmet prijenosa, potpunoga i djelomičnoga.(3) Ugovor o licenciji te ugovor o prijenosu patenta zaključuju se uz uvjete i na način koji

su propisani Zakonom o obveznim odnosima.(4) Za zaključivanje ugovora o licenciji ili ugovora o prijenosu zajedničkog patenta

potreban je pristanak svih nositelja prava.(5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na zaključivanje ugovora

o licenciji i ugovora o prijenosu prava iz prijave patenta.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PATENTUČlanak 40.

Iza članka 94. dodaje se Glava: »XI.a ZAŠTITA PRAVA U SLUČAJU POVREDE«.

Članak 41.Naslov iznad članka 95. mijenja se i glasi: »OSOBE OVLAŠTENE ZAHTIJEVATI ZAŠTITU PRAVA«.Članak 95. mijenja se i glasi:


Zakon o patentu

»Osim nositelja prava, odnosno osobe koju on ovlasti u skladu s općim propisima o zastupanju, zaštitu prava iz ovoga Zakona može zahtijevati i nositelj isključive licencije u onoj mjeri u kojoj je stekao pravo na iskorištavanje izuma na temelju pravnog posla ili zakona.«

Članak 42.Iza članka 95. dodaju se naslovi i članci od 95.a do 95.m koji glase:

»ZAHTJEV ZA UTVRĐENJEM PRAVA NA PATENTČlanak 95.a

(1) Ako je prijavu patenta neovlašteno podnijela osoba kojoj ne pripada pravo na zaštitu izuma patentom, izumitelj, odnosno njegov pravni sljednik može tužbom zahtijevati utvrđenje svog prava na zaštitu izuma patentom.(2) Ako je prijavu patenta neovlašteno podnijela osoba koja je jedna od više osoba koje su zajedničkim radom stvorile izum, ostali izumitelji odnosno njihovi pravni sljednici mogu zahtijevati utvrđenje svog prava na zajednički patent.(3) Tužbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka se mogu podnijeti do donošenja rješenja o priznanju patenta.(4) Izumitelj odnosno njegov pravni sljednik čije je pravo na zaštitu izuma patentom utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom može:– nastaviti pokrenuti postupak za priznanje patenta u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti sudske presude, ili– podnijeti novu prijavu patenta za isti izum, zahtijevajući priznavanje datuma podnošenja i prava prvenstva, ako ga ima, od prijave koju je neovlašteno podnijela osoba kojoj to pravo ne pripada.(5) Izumitelj čije je pravo na zaštitu izuma patentom utvrđeno pravomoćnom presudom može u svako doba od Zavoda zahtijevati upis svog imena u prijavu patenta i sve isprave koje se izdaju za patent te u odgovarajuće registre Zavoda. Upis izumiteljevog imena može zahtijevati i njegov pravni sljednik.

ZAHTJEV ZBOG POVREDE PRAVA NAVOĐENJA IZUMITELJAČlanak 95.b

(1) Ako je u prijavi patenta i/ili u ispravama koje se izdaju za patent i/ili u registrima Zavoda, u svojstvu izumitelja upisana osoba koja nije izumitelj ili ako izumitelj nije upisan, izumitelj može tužbom zahtijevati upis svog imena.(2) Kada je u prijavi patenta i/ili u ispravama koje se izdaju za patent i/ili u registrima Zavoda u svojstvu izumitelja upisana osoba koja nije izumitelj, zahtjev se postavlja protiv te osobe, a ako izumitelj nije upisan, zahtjev se postavlja protiv Zavoda.(3) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka pripada i izumitelju zajedničkog izuma.(4) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva i nasljeđuje se.

ZAHTJEV ZA UTVRĐENJEM I ZAHTJEV ZA PRESTANKOM POVREDEČlanak 95.c

(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta može tužbom zahtijevati utvrđenje povrede.(2) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta može tužbom zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve i slične povrede ubuduće.


Zakon o patentu

(3) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke radnje prouzročila ozbiljnu prijetnju da će patent biti povrijeđen, nositelj patenta može tužbom zahtijevati prestanak poduzimanja te radnje i zabranu povrede patenta.(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka mogu se postaviti i protiv osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti pruža usluge koje se koriste u radnjama kojima se povrjeđuje patent odnosno od kojih prijeti povreda patenta.

AHTJEV ZA ODUZIMANJEM I UNIŠTENJEM PREDMETAČlanak 95.d

(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta može tužbom zahtijevati da se na njezin teret, proizvodi koji su nastali ili su pribavljeni povredom patenta i predmeti (pribori i alati) pretežno upotrijebljeni za proizvodnju proizvoda kojima se povređuje patent povuku iz prometa, oduzmu ili unište.(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će odrediti na teret tuženika, osim ako postoje osobiti razlozi da tako ne odluči.(3) Prilikom određivanja mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će paziti da one budu razmjerne naravi i intenzitetu povrede.

ZAHTJEV ZA NAKNADOM ŠTETE, ZA UOBIČAJENOM NAKNADOM I ZA KORISTIMA STEČENIM BEZ OSNOVE

Članak 95.e(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona nositelju patenta prouzročila štetu, on može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema općim pravilima o popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.(2) Protiv osobe koja je neovlašteno poduzela neku od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona, nositelj patenta može tužbom zahtijevati plaćanje naknade u iznosu kojeg je obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenciji, da je sklopljen.(3) Protiv osobe koja je bez osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu, neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent te time stekla neku korist, nositelj patenta može tužbom zahtijevati vraćanje ili naknađivanje tih koristi prema općim pravilima o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima.(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. se međusobno ne isključuju. Prilikom odlučivanja o kumulativno postavljenim zahtjevima iz stavaka 1., 2. ili 3. sud će paziti na opća načela iz Zakona o obveznim odnosima.

ZAHTJEV ZA NAKNADOM ŠTETE ZBOG POVREDE PRAVA IZ PRIJAVE PATENTA I KONSENZUALNOG PATENTA

Članak 95.f(1) Protiv osobe koja je u vremenskom razdoblju između datuma objave prijave patenta i datuma objave podatka o priznanju patenta neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila privremena prava iz prijave patenta iz članka 60. ovoga Zakona, podnositelj prijave patenta može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema općim pravilima o popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.(2) Zahtjev iz stavka 1. pripada i nositelju konsenzualnog patenta ako uz tužbu podnese i dokaz da je Zavodu podnio zahtjev za priznanje patenta provedbom postupka potpunog ispitivanja prijave patenta.


Zakon o patentu

(3) Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Zavod će odmah uzeti u rad odnosnu prijavu i žurno po njoj postupati.

ZAHTJEV ZA OBJAVOM PRESUDEČlanak 95.g

Nositelj patenta može zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu patenta u slučaju povrede, bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će, u granicama tužbenog zahtjeva, odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Ako sud odluči da se objavi samo dio presude, odredit će, u granicama tužbenog zahtjeva, da se objavi barem izreka i prema potrebi onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio patent.

TERET DOKAZAČlanak 95.h

U parničnom postupku koji se vodi zbog povrede patentom zaštićenog postupka za proizvodnju nove tvari, smatra se da je svaka jednaka tvar ili tvar jednakog sastava proizvedena zaštićenim postupkom, dok suprotno ne dokaže osoba koja takvu supstanciju ili kompoziciju proizvodi.

ZAHTJEV ZA DOSTAVOM PODATAKAČlanak 95.i

(1) Nositelj patenta koji je pokrenuo parnični postupak za zaštitu patenta u slučaju povrede može zahtijevati dostavu podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje njegov patent.(2) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti u obliku tužbe ili privremene mjere protiv:– osobe koja je tužena u parničnom postupku iz stavka 1. ovoga članka,– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti posjeduje robu za koju se sumnja da se njome povrjeđuje patent,– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daje usluge za koje se sumnja da se njima povrjeđuje patent,– osobe koje u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daju usluge koje se koriste u radnjama za koje se sumnja da se njima povrjeđuje patent,– osobe koja je od jedne od navedenih osoba označena kao osoba koja sudjeluje u proizvodnji ili distribuciji roba ili davanju usluga za koje se sumnja da se njima povrjeđuje patent.(3) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti i kao prvi zahtjev u stupnjevitoj tužbi, ako je osoba protiv koje se postavlja tuženik i u glavnom zahtjevu.(4) Zahtjev za dostavom podataka o podrijetlu roba i distribucijskim kanalima roba ili usluga iz stavka 1. ovoga članka može obuhvaćati osobito:– podatke o imenima i adresama proizvođača i distributera, dobavljača i drugih prijašnjih posjednika robe odnosno davatelja usluga, kao i prodavača na veliko i prodavača na malo kojima je ta roba namijenjena,– podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.(5) Osoba prema kojoj je postavljen zahtjev na dostavu podataka iz ovoga članka može odbiti dostavu tih podataka iz istih razloga iz kojih se prema pravilima Zakona o parničnom postupku može uskratiti svjedočenje. Ako odbije dostavu podataka bez opravdanog razloga, odgovara za štetu u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima.(6) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na propise o načinu korištenja povjerljivih podataka u građanskim i kaznenim postupcima, na propise kojima se uređuje odgovornost za zlouporabu prava na dobivanje podataka, te na propise kojima se uređuje obrada i zaštita osobnih podataka.


Zakon o patentu

(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na odredbe iz članka 95.l ovoga Zakona kojima se uređuje pribavljanje dokaza.

PRIVREMENE MJERE ZBOG POVREDE PATENTAČlanak 95.j

(1) Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede patenta, sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, a osobito:– naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se povređuje patent; ovaj nalog sud može izreći i protiv posrednika čije usluge koriste treće osobe da bi povrijedile patent,– odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda koji su nastali ili pribavljeni povredom patenta i predmeta (pribora i alata) pretežito upotrijebljenih u stvaranju proizvoda kojima se povrjeđuje patent.(2) Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen u obavljanju gospodarske djelatnosti s ciljem pribavljanja gospodarske ili ekonomske koristi, te da mu zbog takve povrede prijeti nenadoknadiva šteta, pored privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka, sud može odrediti i oduzimanje pokretnina ili nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja koje nisu u neposrednoj vezi s povredom, kao i zabranu raspolaganja sredstvima na računu kod financijskih institucija i raspolaganja drugom imovinom.(3) Radi određivanja i provedbe privremene mjere iz stavka 2. ovoga članka sud može zahtijevati od protivnika osiguranja ili drugih osoba koje time raspolažu, dostavu bankovnih, financijskih i drugih ekonomskih podataka, ili pristup drugim potrebnim podacima i dokumentima. Sud je dužan osigurati čuvanje tajnosti te zabraniti svaku zlouporabu ovih podataka.(4) Privremena mjera iz stavka 1. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita, ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete. Privremena mjera iz stavka 2. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita ili da je s obzirom na osobito teške okolnosti povrede to potrebno. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.(5) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.(6) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na mogućnost određivanja privremenih mjera prema drugim odredbama ovoga Zakona i odredbama Ovršnog zakona.

PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE DOKAZAČlanak 95.k

(1) Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede patenta sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja dokaza.(2) Privremenom mjerom iz stavka 1. ovoga članka sud može osobito odrediti:– izradu detaljnog opisa robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent, uz ili bez uzimanja primjeraka,– oduzimanje robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent,


Zakon o patentu

– oduzimanje materijala i sredstava što su upotrijebljeni za izradu i distribuciju robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent, te dokumentacije koja se na to odnosi.(3) Privremena mjera iz ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da prijeti opasnost od uništenja dokaza ili od nastanka nenadoknadive štete ili da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.(4) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.(5) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.(6) Odredbe ovoga članka ne utječu na mogućnost suda da naloži mjere za osiguranje dokaza u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.

PRIBAVLJANJE DOKAZA TIJEKOM PARNIČNOG POSTUPKAČlanak 95.l

(1) Kada se stranka u parničnom postupku poziva na dokaz i tvrdi da se on nalazi kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese taj dokaz, ostavljajući joj za to određeni rok.(2) Kada nositelj patenta kao tužitelj u tužbi tvrdi da se dogodila povreda patenta u obavljanju gospodarske djelatnosti radi stjecanja gospodarske ili ekonomske koristi i tijekom postupka učini to vjerojatnim, te kada se u postupku poziva na bankovne, financijske ili slične ekonomske dokumente, isprave i slične dokaze i tvrdi da se oni nalaze kod druge stranke ili pod njenom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese te dokaze, ostavljajući joj za to određeni rok.(3) Kada stranka koja je pozvana na podnošenje dokaza poriče da se dokaz nalazi kod nje ili pod njezinom kontrolom, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze.(4) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje dokaza na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz Zakona o parničnom postupku o pravu na uskratu svjedočenja.(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom vlastitom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja to što stranka kod koje se dokaz nalazi neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese dokaz ili protivno uvjerenju suda poriče da se dokaz nalazi kod nje.(6) Protiv odluke suda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.

HITNOST I PRIMJENA ODREDABA DRUGIH ZAKONAČlanak 95.m

(1) Postupak zbog povrede prava iz ovoga Zakona je hitan.(2) Na postupke zbog povrede patenta se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku odnosno Ovršnog zakona.(3) Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku zbog povrede patenta Zavod, odnosno Žalbeno vijeće će odmah uzeti u rad zahtjev za proglašenjem ništavim rješenja o priznanju patenta koji je podnesen prije ili u tijeku parnice i žurno po njemu postupati. Sud će s obzirom na okolnosti slučaja odlučiti hoće li odrediti prekid postupka do konačne odluke o zahtjevu za proglašenje ništavim rješenja o priznanju patenta.«


Zakon o žigu

ZAKON O ŽIGUDio prvi

TEMELJNE ODREDBE

PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.Ovaj se Zakon primjenjuje na individualne, zajedničke i jamstvene žigove koji su predmet

registracije ili prijave za registraciju žiga podnesene Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zavod), ili su predmet međunarodne registracije koja vrijedi u Republici Hrvatskoj.

ZNAKOVI KOJI SE MOGU ZAŠTITITI KAO ŽIG

Članak 2.Kao žig može se zaštititi svaki znak koji se može grafički prikazati, osobito riječi,

uključujući osobna imena, crteže, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, trodimenzijske oblike, boje, kao i kombinacije svih naprijed navedenih znakova, pod uvjetom da su prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzetnika od proizvoda ili usluga drugoga poduzetnika.

OSOBE KOJE MOGU BITI NOSITELJI ŽIGA

Članak 3.(1) Nositelj registriranoga žiga ili podnositelj prijave za registraciju žiga može biti fizička

ili pravna osoba.(2) Strane pravne i fizičke osobe koje nemaju sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno

boravište na teritoriju Republike Hrvatske uživaju prema ovom Zakonu jednaka prava kao osobe koje imaju prebivalište ili stvarno i djelatno industrijsko ili trgovačko sjedište u Republici Hrvatskoj, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku ili iz primjene načela uzajamnosti.

STJECANJE ŽIGA

Članak 4.(1) Žig se u Republici Hrvatskoj stječe registracijom.(2) Za potrebe ovoga Zakona, pojam »registracija« znači upis žiga u registar žigova koji

vodi Zavod.

APSOLUTNI RAZLOZI ZA ODBIJANJE

Članak 5.(1) Neće se registrirati:1. znakovi koji se ne mogu zaštititi kao žig u skladu s uvjetima iz članka 2. ovoga Zakona,2. znakovi koji nemaju razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je

zatražena registracija,3. znakovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za

označavanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnoga podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili za označavanje drugih karakteristika proizvoda,

4. znakovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi,

5. znakovi koji se sastoje isključivo od oblika koji proizlazi iz same vrste proizvoda, ili


Zakon o žigu

oblika proizvoda potrebnoga za postizanje nekoga tehničkog rezultata, ili oblika koji proizvodima daje bitnu vrijednost,

6. znakovi koji su protivni javnom interesu ili prihvaćenim moralnim načelima,7. znakovi koji mogu javnost dovesti u zabludu, primjerice u odnosu na vrstu, kakvoću ili

zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga,8. znakovi koji nemaju odobrenje nadležnih tijela i koji moraju biti odbijeni prema članku

6.ter. Pariške konvencije za zaštitu industrijskoga vlasništva (u daljnjem tekstu »Pariška konvencija«),

9. znakovi za vina koji sadržavaju ili se sastoje od zemljopisnih oznaka koje služe za označavanje vina i znakovi za jaka alkoholna pića koji sadržavaju ili se sastoje od zemljopisnih oznaka koje služe za označavanje jakih alkoholnih pića, u odnosu na vina ili jaka alkoholna pića koja nisu toga zemljopisnog podrijetla,

10. znakovi koji sadržavaju naziv ili kraticu, državni grb, amblem, zastavu ili drugi službeni znak Republike Hrvatske ili nekoga njezina dijela te njihovo oponašanje, osim uz odobrenje nadležnoga tijela Republike Hrvatske.

(2) Znakovima navedenim u stavku 1. točki 2., 3. i 4. ovoga članka neće biti odbijena registracija ako podnositelj prijave za registraciju žiga dokaže da je znak prije dana podnošenja prijave i slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.

RELATIVNI RAZLOZI ZA ODBIJANJE

Članak 6.(1) Na temelju podnesenoga prigovora neće se registrirati ni znak:1. ako je istovjetan s ranijim žigom registriranim za istovjetne proizvode ili usluge,2. ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti

proizvoda ili usluga postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.

(2) Za potrebe ovoga Zakona pod pojmom »raniji žig« razumijevaju se:1. žigovi registrirani u Republici Hrvatskoj koji uživaju ranije pravo prvenstva iz članka

17., 18. i 19. ovoga Zakona,2. žigovi registrirani na temelju međunarodnih sporazuma koji vrijede u Republici

Hrvatskoj i koji uživaju ranije pravo prvenstva iz članka 17., 18. i 19. ovoga Zakona,3. prijave za registraciju žigova iz točke 1. ovoga stavka, pod uvjetom da žigovi budu

registrirani,4. žigovi koji su na dan prijave za registraciju žiga ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, na

datum prava prvenstva zatraženog u prijavi, dobro poznati u Republici Hrvatskoj u smislu u kojemu se riječi »dobro poznat« rabe u članku 6.bis. Pariške konvencije.

(3) Na temelju podnesenoga prigovora nositelja ranijega žiga neće se registrirati ni znak ako je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu, a zatražena je registracija za proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig kada raniji žig ima ugled u Republici Hrvatskoj i kada bi uporaba kasnijega žiga bez opravdanoga razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijega žiga ili im naštetila.

(4) Na temelju podnesenoga prigovora znak neće biti registriran ako bi njegova uporaba vrijeđala neko od sljedećih ranijih prava:

1. pravo na osobno ime,2. pravo na osobnu sliku,3. autorsko pravo,


Zakon o žigu

4. prava industrijskoga vlasništva.(5) Za potrebe ovoga Zakona pod pojmom »ranije pravo« razumijevaju se prava stečena

na datum koji je raniji od datuma prijave za registraciju žiga ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, od datuma prava prvenstva zatraženog u prijavi.

(6) Na temelju podnesenoga prigovora znak neće biti registriran ako bi njegova uporaba vrijeđala pravo osobe koja je u vrijeme podnošenja prijave za registraciju žiga imala tvrtku, pod uvjetom da je ta tvrtka ili bitni dio tvrtke istovjetan s prijavljenim znakom ili sličan prijavljenom znaku i pod uvjetom da su istovjetni ili slični proizvodi ili usluge predmet djelatnosti te tvrtke, osim ako je podnositelj prijave u trenutku prijave imao istovjetnu ili sličnu tvrtku.

(7) Na temelju podnesenoga prigovora znak neće biti registriran ako je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu koji je bio registriran za istovjetne ili slične proizvode ili usluge, a iz kojega proizlazi pravo koje je isteklo zbog neproduženja registracije žiga u razdoblju od najviše dvije godine od datuma isteka vrijednosti žiga, osim ako je nositelj ranijega žiga dao svoju suglasnost za registraciju kasnijega žiga ili nije rabio svoj žig.

Dio drugi

UČINCI ŽIGA

PRAVA KOJA PROIZLAZE IZ ŽIGA

Članak 7.(1) Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz toga žiga.(2) Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u

trgovačkom prometu rabe:1. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom u odnosu na proizvode ili usluge koje su

istovjetne s onima za koje je žig registriran,2. svaki znak kad, zbog istovjetnosti s njegovim žigom ili sličnosti njegovu žigu i

istovjetnosti ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu toga znaka i žiga,

3. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom ili sličan njegovu žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, kad taj žig ima ugled u Republici Hrvatskoj i kad uporaba toga znaka bez opravdanoga razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.

(3) U smislu stavka 2. ovoga članka nositelj žiga može zabraniti i sljedeće:1. isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima,2. nuđenje proizvoda, ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim

znakom, ili nuđenje ili pružanje usluga pod tim znakom,3. uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom,4. uporabu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju.(4) Prava koja proizlaze iz žiga imaju učinak prema trećim stranama od datuma objave

registracije žiga.

NAVOĐENJE ŽIGA U RJEČNICIMA

Članak 8.Ako navođenje žiga u rječniku, enciklopediji ili sličnim publikacijama, uključujući i one u

elektroničkom obliku, ostavlja dojam da je taj žig generički naziv za proizvode ili usluge za koje je registriran, na zahtjev nositelja žiga izdavač mora osigurati, najkasnije u sljedećem izdanju određene publikacije, da navođenje žiga bude popraćeno napomenom da je žig


Zakon o žigu

registriran.

ZABRANA UPORABE ŽIGA REGISTRIRANOGA NA IME TRGOVAČKOGA ZASTUPNIKA ILI PREDSTAVNIKA

Članak 9.Kad je žig registriran na ime trgovačkoga zastupnika ili predstavnika nositelja žiga bez

odobrenja nositelja žiga, nositelj ima pravo zabraniti uporabu toga žiga od strane zastupnika ili predstavnika.

OGRANIČENJE UČINKA ŽIGA

Članak 10.(1) Žig ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani uporabu u trgovačkom prometu:

njezina imena ili adrese, podataka koji se odnose na vrstu, kakvoću, količinu, namjenu, vrijednost, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili podataka koji se odnose na druge karakteristike proizvoda ili usluga.

(2) Žig ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani uporabu žiga u trgovačkom prometu kad je tim žigom potrebno naznačiti namjenu proizvoda ili usluge, posebno ako je riječ o priboru ili rezervnim dijelovima, pod uvjetom da se taj znak rabi u skladu s ustaljenom i poštenom praksom u industrijskoj ili trgovačkoj djelatnosti i poštenim tržišnim natjecanjem.

(3) Žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti trećoj strani da u trgovačkom prometu rabi ranije pravo koje se odnosi samo na određeni lokalitet, ako je to pravo priznato prema pravnim propisima Republike Hrvatske i u granicama područja na kojemu je priznato.

ISCRPLJENJE PRAVA

Članak 11.(1) Iscrpljenje prava na zabranu uporabe žiga za proizvode ili usluge nastupa njihovim

stavljanjem na tržište Republike Hrvatske od strane samog nositelja žiga ili uz njegovo odobrenje.

(2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se kad postoje opravdani razlozi da se nositelj žiga usprotivi daljnjoj komercijalizaciji proizvoda, osobito kad je stanje proizvoda promijenjeno ili pogoršano nakon što su stavljeni na tržište.

(3) Iscrpljenje prava iz stavka 1. ovoga članka može se proširiti i na teritorij izvan Republike Hrvatske, ako je to u skladu s međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

OGRANIČENJE PRAVA KAO POSLJEDICA TOLERIRANJA

Članak 12.(1) Kad nositelj ranijega žiga u neprekinutom razdoblju od pet godina svjesno trpi uporabu

kasnijega žiga, nema više pravo na temelju ranijega žiga podnijeti zahtjev za proglašavanje kasnijega žiga ništavim ili se usprotiviti uporabi kasnijega žiga u odnosu na proizvode ili usluge za koje se rabi kasniji žig, osim ako je prijava za registraciju kasnijega žiga podnesena u zloj vjeri.

(2) Stavak 1. ovoga članka primjenjuje se i na nositelje ranijih prava iz članka 6. stavka 4. ili stavka 6. ovoga Zakona.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka, nositelj kasnije registriranoga žiga nema pravo usprotiviti se uporabi ranijega prava iako se nositelj ranijega prava na to pravo više ne može pozvati protiv kasnijega žiga.

Dio treći

UPORABA ŽIGA


Zakon o žigu

UPORABA ŽIGA

Članak 13.(1) Nositelj žiga ima pravo rabiti svoj žig u odnosu na proizvode ili usluge za koje je

registriran.(2) Uporabom žiga u smislu stavka 1. ovoga članka smatrat će se i sljedeće:1. uporaba žiga u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni

karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran,2. obilježavanje žigom proizvoda ili njihovih pakiranja u Republici Hrvatskoj samo u

svrhu izvoza.(3) Uporaba žiga s odobrenjem nositelja ili od strane neke osobe ovlaštene za uporabu

zajedničkoga žiga ili jamstvenoga žiga smatrat će se uporabom od strane nositelja.(4) Ako u neprekinutom razdoblju od pet godina nakon registracije nositelj nije stvarno

rabio svoj žig na teritoriju Republike Hrvatske u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, ili ako je takva uporaba obustavljena tijekom neprekinutoga razdoblja od pet godina, posljedice takve neuporabe propisane su u članku 29., članku 46. stavku 2. i članku 51. stavku 5. ovoga Zakona, osim ako postoje opravdani razlozi za neuporabu.

Dio četvrti

PRIJAVA ZA REGISTRACIJU ŽIGA

PODNOŠENJE PRIJAVE

Članak 14.(1) Prijava za registraciju žiga podnosi se Zavodu.(2) Podnositelj prijave za registraciju žiga ne može jednom prijavom zahtijevati

registraciju više znakova koji se žele zaštititi kao žig.

UVJETI KOJIMA PRIJAVA MORA UDOVOLJAVATI

Članak 15.(1) Prijava za registraciju žiga mora sadržavati:1. zahtjev za registraciju žiga,2. podatke o podnositelju prijave,3. popis proizvoda ili usluga za koje se traži registracija,4. izgled znaka koji se želi registrirati.(2) Smatra se da je prijava za registraciju žiga podnesena ako udovoljava uvjetima iz

stavka 1. ovoga članka.(3) Drugi sastojci i prilozi uz prijavu moraju biti podneseni u skladu s Pravilnikom o žigu

(u daljnjem tekstu: Pravilnik).

KLASIFIKACIJA

Članak 16.Proizvodi ili usluge u odnosu na koje se podnosi prijava za registraciju žiga klasificiraju se

prema Međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga utvrđenoj Nicanskim sporazumom o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova.

PRVENSTVO PODNOŠENJA PRIJAVE

Članak 17.(1) Ako je prijava za registraciju žiga podnesena u skladu s člankom 15. stavkom 1. ovoga

Zakona, podnositelj prijave za registraciju žiga stječe pravo prvenstva na temelju datuma podnošenja prijave u odnosu na svakoga drugog podnositelja koji kasnije podnese prijavu za


Zakon o žigu

istovjetan ili sličan znak koji se želi registrirati za istovjetne ili slične proizvode ili usluge.(2) Pravo prvenstva proizlazi i iz svake prijave koja je podnesena prema multilateralnim

ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka.

UNIJSKO PRAVO PRVENSTVA

Članak 18.(1) Ako je podnositelj prijave za registraciju žiga prvi put podnio prijavu u nekoj državi

članici Pariške unije za zaštitu industrijskoga vlasništva (u daljnjem tekstu: Pariška unija) ili u državi članici Svjetske trgovinske organizacije, može se, prilikom podnošenja prijave za isti žig u Republici Hrvatskoj, pozvati na datum prvoga podnošenja, pod uvjetom da prijavu u Republici Hrvatskoj podnese u roku od šest mjeseci od datuma prvoga podnošenja.

(2) Podnositelj prijave koji se poziva na unijsko pravo prvenstva mora u prijavi koju podnosi Zavodu navesti bitne podatke o prijavi na koju se poziva (država, datum i broj prijave), priložiti prijepis prve prijave ovjeren od nadležnoga tijela države članice Pariške unije ili države članice Svjetske trgovinske organizacije, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za priznanje prava prvenstva, i prijevod prve prijave na hrvatski jezik.

IZLOŽBENO PRAVO PRVENSTVA

Članak 19.(1) Ako je podnositelj prijave za registraciju žiga izlagao proizvode ili usluge obilježene

određenim znakom na službenoj ili službeno priznatoj međunarodnoj izložbi u Republici Hrvatskoj, u nekoj od država članica Pariške unije ili u državi članici Svjetske trgovinske organizacije, može zahtijevati da mu se kao datum prve prijave prizna datum prvoga dana izlaganja proizvoda ili pružanja usluga, pod uvjetom da prijavu u Republici Hrvatskoj podnese u roku od šest mjeseci od toga datuma.

(2) Podnositelj prijave koji se poziva na izložbeno pravo prvenstva dužan je uz prijavu koju podnosi Zavodu podnijeti potvrdu izdanu od strane nadležnoga tijela države članice Pariške unije ili države članice Svjetske trgovinske organizacije iz koje su vidljivi podaci o vrsti izložbe, mjestu njezina održavanja, datumu otvaranja i zatvaranja i prvom danu izlaganja proizvoda ili usluga navedenih u prijavi.

TRAJANJE, PRODUŽENJE I PRESTANAK VRIJEDNOSTI ŽIGA

RAZDOBLJE ZAŠTITE

Članak 43.Razdoblje zaštite registriranoga žiga traje deset godina računajući od datuma podnošenja

prijave za registraciju žiga.

PRODUŽENJE REGISTRACIJE ŽIGA

Članak 44.(1) Registracija žiga može se produžavati neograničen broj puta, i to za razdoblja od po

deset godina, pod uvjetom da nositelj žiga tijekom posljednje godine trajanja desetogodišnjega razdoblja zaštite Zavodu podnese zahtjev za produženje registracije žiga i uplati propisanu pristojbu i naknadu troškova postupka.

(2) Zahtjev za produženje registracije žiga može biti podnesen i pristojba i naknada troškova mogu biti uplaćene u dodatnom roku od šest mjeseci nakon isteka razdoblja navedenoga u stavku 1. ovoga članka, pri čemu se propisana pristojba i naknada troškova plaćaju u dvostrukom iznosu.

(3) Novo razdoblje zaštite započinje danom isteka prethodnoga desetogodišnjeg razdoblja.(4) Zahtjev za produženje registracije žiga Zavodu može podnijeti nositelj žiga ili osoba


Zakon o žigu

koju on izričito ovlasti.(5) Kada se zahtjev za produženje registracije žiga podnosi u odnosu na samo neke

proizvode ili usluge za koje je žig registriran, registracija žiga će se produžiti samo za te proizvode ili usluge.

(6) Produženje registracije žiga upisuje se u registar i objavljuje u službenom glasilu Zavoda.

(7) Ako se registracija ne produži, žig prestaje vrijediti od dana isteka razdoblja zaštite.(8) Podaci koje treba sadržavati zahtjev za produženje registracije žiga propisat će se

Pravilnikom.

ODRICANJE OD ŽIGA

Članak 45.(1) Nositelj žiga može se pisanom izjavom odreći žiga u odnosu na neke ili u odnosu na

sve proizvode ili usluge za koje je registriran.(2) Ako je u registar upisana licencija, odricanje od žiga će se upisati u registar samo ako

nositelj žiga dokaže da je stjecatelja licencije obavijestio o svojoj namjeri da se odrekne žiga.(3) Na temelju izjave o odricanju žig prestaje vrijediti od dana kad nositelj podnese izjavu

o odricanju.

OPOZIV ŽIGA

Članak 46.(1) Zahtjev za opoziv žiga Zavodu može podnijeti svaka fizička ili pravna osoba.(2) Žig može biti opozvan ako se u neprekinutom razdoblju od pet godina nije stvarno

rabio u Republici Hrvatskoj u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu.

(3) Žig može biti opozvan i u slučaju ako, nakon dana registracije:1. zbog djelovanja ili nedjelovanja nositelja postane u trgovini uobičajeni naziv za

proizvode ili usluge u odnosu na koje je registriran,2. zbog uporabe od strane nositelja žiga ili s njegovim odobrenjem, a u odnosu na

proizvode ili usluge za koje je registriran, može javnost dovesti u zabludu, osobito u pogledu vrste, kakvoće ili zemljopisnoga podrijetla tih proizvoda ili usluga.

(4) Zahtjev za opoziv žiga mora biti podnesen pod uvjetima i na način koji će se propisati Pravilnikom.

POSTUPAK POVODOM ZAHTJEVA ZA OPOZIV ŽIGA

Članak 47.(1) Zavod ispituje je li zahtjev za opoziv žiga podnesen u skladu s člankom 46. ovoga

Zakona.(2) Ako je zahtjev za opoziv žiga podnesen prije isteka razdoblja od pet godina od

registracije žiga čiji se opoziv traži i ako nije podnesen iz razloga navedenih u članku 46. stavku 2. i 3., Zavod zaključkom odbacuje zahtjev.

(3) Ako zahtjev za opoziv žiga nije podnesen kako je propisano Pravilnikom, Zavod poziva podnositelja zahtjeva da u roku od 60 dana od dana primitka poziva uredi zahtjev.

(4) Ako podnositelj zahtjeva za opoziv žiga u propisanom roku ne postupi prema pozivu Zavoda i ne uredi zahtjev u smislu stavka 3. ovoga članka, zahtjev se zaključkom odbacuje.

(5) Ako je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, Zavod obavješćuje nositelja žiga o podnesenom zahtjevu za opoziv, dostavlja mu primjerak zahtjeva i poziva ga da se u roku od 60 dana od dana primitka obavijesti očituje na zahtjev.


Zakon o žigu

(6) Na zahtjev, rokovi iz stavka 3. i 5. ovoga članka mogu se produžiti najviše za 60 dana.(7) Ako se nositelj žiga u odnosu na koji se zahtijeva opoziv ne očituje na zahtjev u

propisanom roku, žig se opoziva za one proizvode ili usluge u odnosu na koje je zahtjev podnesen.

(8) Ako to ocijeni potrebnim, Zavod može u postupku povodom zahtjeva za opoziv odrediti usmenu raspravu.

ISPITIVANJE ZAHTJEVA ZA OPOZIV ŽIGA

Članak 48.(1) Ako se nositelj žiga u odnosu na koji se zahtijeva opoziv očituje na zahtjev u

propisanome roku, Zavod ispituje opravdanost razloga navedenih u zahtjevu za opoziv žiga.(2) U postupku ispitivanja zahtjeva za opoziv žiga Zavod može pozivati stranke na

podnošenje dodatnih dokaza, dokumentacije i očitovanja u roku od 60 dana od dana primitka poziva.

(3) Na zahtjev, rok iz stavka 2. ovoga članka može se produžiti najviše za 60 dana.(4) Ako stranka u postupku ne odgovori na poziv iz stavka 3. ovoga članka u propisanom

roku, Zavod donosi odluku na temelju raspoloživih činjenica iz prethodno dostavljene dokumentacije.

(5) Ne može se zahtijevati da žig bude opozvan kad stvarna uporaba žiga započne ili se nastavi tijekom vremenskoga razmaka između isteka petogodišnjega razdoblja neuporabe i podnošenja zahtjeva za opoziv.

(6) Početak ili nastavak uporabe u razdoblju od tri mjeseca koje prethodi podnošenju zahtjeva za opoziv, a koje je započelo najranije nakon isteka neprekinutoga petogodišnjeg razdoblja neuporabe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili nastavak uporabe počele tek nakon što je nositelj saznao da zahtjev za opoziv može biti podnesen.

(7) Ako Zavod u postupku ispitivanja zahtjeva za opoziv žiga utvrdi da je zahtjev neutemeljen, zahtjev se odbija i o tome se dostavlja rješenje podnositelju zahtjeva i nositelju žiga u odnosu na koji je opoziv zatražen.

(8) Ako Zavod u postupku ispitivanja zahtjeva za opoziv žiga utvrdi da je zahtjev utemeljen, žig se opoziva djelomično ili u cijelosti i o tome se dostavlja rješenje podnositelju zahtjeva i nositelju žiga u odnosu na koji je opoziv zatražen.

(9) Kad je žig opozvan, smatra se da su njegovi učinci prestali od datuma podnošenja zahtjeva za opoziv.

(10) Opoziv žiga upisuje se u registar žigova i objavljuje se u službenom glasilu Zavoda.

PROGLAŠAVANJE ŽIGA NIŠTAVIM

Članak 49.(1) Postupak za proglašavanje žiga ništavim provodi Zavod.(2) Ako žig nije registriran u skladu s odredbama iz članka 3. stavka 1. i članka 5. stavka

1. ovoga Zakona, postupak za proglašavanje žiga ništavim može biti pokrenut po službenoj dužnosti, na zahtjev državnoga odvjetnika ili na zahtjev zainteresirane osobe.

(3) Na temelju razloga iz članka 6. ovoga Zakona, koji se primjenjuje i na postupak proglašavanja žiga ništavim, postupak za proglašavanje žiga ništavim može se pokrenuti:

1. u odnosu na članak 6. stavak 1. i 3. ovoga Zakona na zahtjev nositelja ranijega žiga i stjecatelja licencije u skladu s člankom 39. stavkom 4. ili 5. ovoga Zakona,

2. na zahtjev nositelja nekoga od prava iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona,3. na zahtjev osobe koja je imala tvrtku u smislu članka 6. stavka 6. ovoga Zakona,4. na zahtjev nositelja ranijega žiga iz članka 6. stavka 7. ovoga Zakona.


Zakon o žigu

(4) Kad žig nije registriran u skladu s odredbama iz članka 5. stavka 1. točke 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, može biti proglašen ništavim samo ako je postupak za proglašavanje žiga ništavim pokrenut u roku od deset godina od datuma registracije.

(5) Žig ne može biti proglašen ništavim na temelju ranijega žiga koji ima ugled ako raniji žig nije stekao ugled u smislu članka 6. stavka 3. ovoga Zakona do datuma prava prvenstva kasnijega žiga.

(6) Ako je nositelj prava iz stavka 3. ovoga članka ranije već podnio zahtjev za proglašavanje žiga ništavim, ne može podnijeti novi zahtjev za proglašavanje žiga ništavim na temelju nekoga drugog od spomenutih prava na koje se mogao pozvati u prvom zahtjevu.

(7) Ako je na datum podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim protiv ranijega žiga, na kojemu se temelji zahtjev, u tijeku postupak opoziva ili postupak proglašavanja žiga ništavim, Zavod će zastati s postupkom do pravomoćnosti rješenja iz ranije pokrenutih postupaka opoziva ili proglašavanja žiga ništavim.

(8) Zahtjev za proglašavanje žiga ništavim mora biti podnesen pod uvjetima i na način koji će se propisati Pravilnikom.

POSTUPAK POVODOM ZAHTJEVA ZA PROGLAŠAVANJE ŽIGA NIŠTAVIM

Članak 50.(1) Zavod ispituje je li zahtjev za proglašavanje žiga ništavim podnesen u skladu s

člankom 49. stavkom 3., 4., 5., 6. i 8. ovoga Zakona.(2) Ako zahtjev za proglašavanje žiga ništavim nije podnesen u skladu s člankom 49.

stavkom 3., 4. i 6. ovoga Zakona, Zavod zaključkom odbacuje zahtjev.(3) Ako zahtjev za proglašavanje žiga ništavim nije podnesen kako je propisano

Pravilnikom, Zavod poziva podnositelja zahtjeva da u roku od 60 dana od dana primitka poziva uredi zahtjev.

(4) Ako podnositelj zahtjeva u propisanom roku ne postupi prema pozivu Zavoda i ne uredi zahtjev u smislu stavka 3. ovoga članka, zahtjev se zaključkom odbacuje.

(5) Ako je udovoljeno uvjetima iz članka 49. ovoga Zakona, Zavod obavješćuje nositelja osporavanoga žiga o pokrenutom postupku za proglašavanje žiga ništavim, dostavlja mu primjerak zahtjeva i poziva ga da se u roku od 60 dana od dana primitka obavijesti očituje na zahtjev.

(6) Na zahtjev, rokovi iz stavka 3. i 5. ovoga članka mogu se produžiti najviše za 60 dana.(7) Ako se nositelj osporavanoga žiga ne očituje na zahtjev za proglašavanje žiga ništavim

u propisanom roku, žig se proglašava ništavim za one proizvode ili usluge u odnosu na koje je postupak pokrenut.

(8) Ako to ocijeni potrebnim, Zavod može u postupku povodom zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim odrediti usmenu raspravu.

ISPITIVANJE ZAHTJEVA ZA PROGLAŠAVANJE ŽIGA NIŠTAVIM

Članak 51.(1) Ako se nositelj osporavanoga žiga očituje na zahtjev za proglašavanje žiga ništavim u

propisanome roku, Zavod ispituje opravdanost razloga navedenih u zahtjevu.(2) Kad žig nije registriran u skladu s odredbama iz članka 3. stavka 1. i članka 5. stavka

1. ovoga Zakona, žig će biti proglašen ništavim samo ako razlozi za proglašavanje žiga ništavim još uvijek postoje u trenutku donošenja rješenja o proglašavanju žiga ništavim.

(3) Kad žig nije registriran u skladu s odredbama iz članka 5. stavka 1. točke 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, neće biti proglašen ništavim ako nositelj žiga dokaže da je žig nakon registracije i slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran.


Zakon o žigu

(4) Žig ne može biti proglašen ništavim ako je nositelj prava iz članka 49. stavka 3. ovoga Zakona dao izričit pristanak na registraciju toga žiga prije podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim.

(5) Žig ne može biti proglašen ništavim iz razloga što je u sukobu s ranijim žigom ako taj raniji žig ne udovoljava uvjetima o uporabi iz članka 13. stavka od 2. do 4. ovoga Zakona, pod uvjetom da je taj raniji žig na datum podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim bio registriran najmanje pet godina.

(6) Ako je raniji žig rabljen samo u odnosu samo na dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim smatrat će se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.

(7) U postupku ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim Zavod može pozivati stranke na podnošenje dodatnih dokaza, dokumentacije i očitovanja u roku od 60 dana od dana primitka poziva.

(8) Na zahtjev, rok iz stavka 7. ovoga članka može se produžiti najviše za 60 dana.(9) Ako stranka ne odgovori na poziv iz stavka 8. ovoga članka u propisanom roku, Zavod

donosi odluku na temelju raspoloživih činjenica iz prethodno dostavljene dokumentacije.(10) Ako Zavod u postupku ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim utvrdi da

je zahtjev neutemeljen, zahtjev se odbija i o tome se dostavlja rješenje podnositelju zahtjeva i nositelju osporavanoga žiga.

(11) Ako Zavod u postupku ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim utvrdi da je zahtjev utemeljen, žig se proglašava ništavim djelomično ili u cijelosti i o tome se dostavlja rješenje podnositelju zahtjeva i nositelju osporavanoga žiga.

(12) Kad je žig proglašen ništavim, smatra se da su njegovi učinci ništavi od dana podnošenja prijave za registraciju žiga.

(13) Proglašavanje žiga ništavim upisuje se u registar žigova i objavljuje se u službenom glasilu Zavoda.

DJELOMIČNO ODBIJANJE REGISTRACIJE ŽIGA, OPOZIV ŽIGA ILI PROGLAŠAVANJE ŽIGA NIŠTAVIM

Članak 52.Kad razlozi za odbijanje registracije žiga ili za opoziv žiga ili za proglašavanje žiga

ništavim postoje u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je žig prijavljen ili registriran, odbijanje registracije ili opoziv ili proglašavanje žiga ništavim obuhvaća samo te proizvode ili usluge.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ŽIGUČlanak 8.

Dosadašnji »Dio jedanaesti« postaje »Dio trinaesti«.Naslov iznad članka 75. mijenja se i glasi: »OSOBE OVLAŠTENE ZAHTIJEVATI ZAŠTITU PRAVA«.Članak 75. mijenja se i glasi:»Osim nositelja prava, odnosno osobe koju on ovlasti u skladu s općim propisima o zastupanju, zaštitu prava iz ovoga Zakona može zahtijevati i nositelj isključive licencije u onoj mjeri u kojoj je stekao pravo na iskorištavanje žiga na temelju pravnog posla ili zakona.«

Članak 9.


Zakon o žigu

Naslov iznad članka 76. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA UTVRĐENJEM I ZAHTJEV ZA PRESTANKOM POVREDE«.Članak 76. mijenja se i glasi:»(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 7. stavka 2. i 3. ovoga Zakona povrijedila žig, nositelj žiga može tužbom zahtijevati utvrđenje povrede.(2) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 7. stavka 2. i 3. ovoga Zakona povrijedila žig, nositelj žiga može tužbom zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve i slične povrede ubuduće.(3) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke radnje prouzročila ozbiljnu prijetnju da će žig biti povrijeđen, nositelj žiga može tužbom zahtijevati prestanak poduzimanja te radnje i zabranu povrede žiga.(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka mogu se postaviti i protiv osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti pruža usluge koje se koriste u radnjama kojima se povrjeđuje žig odnosno od kojih prijeti povreda žiga.«

Članak 10.Naslov iznad članka 77. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA ODUZIMANJEM I UNIŠTENJEM PREDMETA«.Članak 77. mijenja se i glasi:» (1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 7. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona povrijedila žig, nositelj žiga može tužbom zahtijevati da se na njezin teret, proizvodi koji su obilježeni znakom kojima se povređuje žig povuku iz prometa, oduzmu ili unište.(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će odrediti na teret tuženika, osim ako postoje osobiti razlozi da tako ne odluči.(3) Prilikom određivanja mjera iz stavka 1. ovoga članka sud će paziti da one budu razmjerne naravi i intenzitetu povrede.«

Članak 11.Naslov iznad članka 78. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA NAKNADOM ŠTETE, ZA UOBIČAJENOM NAKNADOM I ZA KORISTIMA STEČENIM BEZ OSNOVE«.Članak 78. mijenja se i glasi:»(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 7. stavka 2. i 3. ovoga Zakona nositelju žiga prouzročila štetu, on može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema općim pravilima o popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.(2) Protiv osobe koja je neovlašteno poduzela neku od radnji iz članka 7. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, nositelj žiga može tužbom zahtijevati plaćanje naknade u iznosu kojeg je s obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenciji, da je sklopljen.(3) Protiv osobe koja je bez osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu, neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 7. stavka 2. i 3. ovoga Zakona povrijedila žig te time stekla neku korist, nositelj žiga može tužbom zahtijevati vraćanje ili naknađivanje tih koristi prema općim pravilima o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima.(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. se međusobno ne isključuju. Prilikom odlučivanja o kumulativno postavljenim zahtjevima iz stavaka 1., 2. ili 3. sud će paziti na opća načela iz Zakona o obveznim odnosima.«

Članak 12.Naslov iznad članka 79. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA OBJAVOM PRESUDE«.Članak 79. mijenja se i glasi:


Zakon o žigu

»Nositelj žiga može zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu žiga u slučaju povrede, bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će, u granicama tužbenog zahtjeva, odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Ako sud odluči da se objavi samo dio presude, odredit će, u granicama tužbenog zahtjeva, da se objavi barem izreka i prema potrebi onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio žig.«

Članak 13.Iza članka 79. dodaju se naslovi i članci 79.a do 79.e koji glase:«ZAHTJEV ZA DOSTAVOM

PODATAKA

Članak 79.a(1) Nositelj žiga koji je pokrenuo parnični postupak za zaštitu žiga u slučaju povrede može zahtijevati dostavu podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povrjeđuje njegov žig.(2) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti u obliku tužbe ili privremene mjere protiv:– osobe koja je tužena u parničnom postupku iz stavka 1. ovoga članka,– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti posjeduje robu za koju se sumnja da se njome povrjeđuje žig,– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daje usluge za koje se sumnja da se njima povrjeđuje žig,– osobe koje u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daju usluge koje se koriste u radnjama za koje se sumnja da se njima povrjeđuje žig,– osobe koja je od jedne od navedenih osoba označena kao osoba koja sudjeluje u proizvodnji ili distribuciji roba ili davanju usluga za koje se sumnja da se njima povređuje žig.(3) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti i kao prvi zahtjev u stupnjevitoj tužbi, ako je osoba protiv koje se postavlja tuženik i u glavnom zahtjevu.(4) Zahtjev za dostavom podataka o podrijetlu roba i distribucijskim kanalima roba ili usluga iz stavka 1. ovoga članka može obuhvaćati osobito:– podatke o imenima i adresama proizvođača i distributera, dobavljača i drugih prijašnjih posjednika robe odnosno davatelja usluga, kao i prodavača na veliko i prodavača na malo kojima je ta roba namijenjena,– podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.(5) Osoba prema kojoj je postavljen zahtjev na dostavu podataka iz ovoga članka može odbiti dostavu tih podataka iz istih razloga iz kojih se prema pravilima Zakona o parničnom postupku može uskratiti svjedočenje. Ako odbije dostavu podataka bez opravdanog razloga, odgovara za štetu u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima.(6) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na propise o načinu korištenja povjerljivih podataka u građanskim i kaznenim postupcima, na propise kojima se uređuje odgovornost za zlouporabu prava na dobivanje podataka, te na propise kojima se uređuje obrada i zaštita osobnih podataka.(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na odredbe iz članka 79.c i 79.d ovoga Zakona kojima se uređuje pribavljanje dokaza.

PRIVREMENE MJERE ZBOG POVREDE ŽIGAČlanak 79.b


Zakon o žigu

(1) Na zahtjev nositelja žiga koji učini vjerojatnim da mu je žig povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede žiga, sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, a osobito:– naložiti protivniku osiguranja da prestane, odnosno odustane od radnji kojima se povređuje žig; ovaj nalog sud može izreći i protiv posrednika čije usluge koriste treće osobe da bi povrijedile žig;– odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda koji su protupravno obilježeni žigom.(2) Na zahtjev nositelja žiga koji učini vjerojatnim da mu je žig povrijeđen u obavljanju gospodarske djelatnosti s ciljem pribavljanja gospodarske ili ekonomske koristi, te da mu zbog takve povrede prijeti nenadoknadiva šteta, pored privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka, sud može odrediti i oduzimanje pokretnina ili nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja koje nisu u neposrednoj vezi s povredom, kao i zabranu raspolaganja sredstvima na računu kod financijskih institucija i raspolaganja drugom imovinom.(3) Radi određivanja i provedbe privremene mjere iz stavka 2. ovoga članka sud može zahtijevati od protivnika osiguranja ili drugih osoba koje time raspolažu, dostavu bankovnih, financijskih i drugih ekonomskih podataka, ili pristup drugim potrebnim podacima i dokumentima. Sud je dužan osigurati čuvanje tajnosti, te zabraniti svaku zlouporabu ovih podataka.(4) Privremena mjera iz stavka 1. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita, ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete. Privremena mjera iz stavka 2. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita ili da je s obzirom na osobito teške okolnosti povrede to potrebno. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćživanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.(5) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.(6) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na mogućnost određivanja privremenih mjera prema drugim odredbama ovoga Zakona i odredbama Ovršnog zakona.

PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE DOKAZAČlanak 79.c

(1) Na zahtjev nositelja žiga koji učini vjerojatnim da mu je žig povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede žiga, sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja dokaza.(2) Privremenom mjerom iz stavka 1. ovoga članka sud može osobito odrediti:– izradu detaljnog opisa robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje žig, uz ili bez uzimanja primjeraka,– oduzimanje robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje žig,– oduzimanje materijala i sredstava što su upotrijebljeni za izradu i distribuciju robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje žig, te dokumentacije koja se na to odnosi.(3) Privremena mjera iz ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da prijeti opasnost od uništenja dokaza ili od nastanka nenadoknadive štete. Ako je prviremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.


Zakon o žigu

(4) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih, odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.(5) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.(6) Odredbe ovoga članka ne utječu na mogućnost suda da naloži mjere za osiguranje dokaza u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.

PRIBAVLJANJE DOKAZA TIJEKOM PARNIČNOG POSTUPKAČlanak 79.d

(1) Kada se stranka u parničnom postupku poziva na dokaz i tvrdi da se on nalazi kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese taj dokaz, ostavljajući joj za to određeni rok.(2) Kada nositelj žiga kao tužitelj u tužbi tvrdi da se dogodila povreda žiga u obavljanju gospodarske djelatnosti radi stjecanja gospodarske ili ekonomske koristi i tijekom postupka učini to vjerojatnim, te kada se u postupku poziva na bankovne, financijske ili slične ekonomske dokumente, isprave i slične dokaze i tvrdi da se oni nalaze kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese te dokaze, ostavljajući joj za to određeni rok.(3) Kada stranka koja je pozvana na podnošenje dokaza poriče da se dokaz nalazi kod nje ili pod njezinom kontrolom, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze.(4) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje dokaza na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku o pravu na uskratu svjedočenja.(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom vlastitom uvjerenju ocijeniti od kakva je značenja to što stranka kod koje se dokaz nalazi neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese dokaz ili protivno uvjerenju suda poriče da se dokaz nalazi kod nje.(6) Protiv odluke suda iz stavka 1.i 2. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.

HITNOST I PRIMJENA ODREDABA DRUGIH ZAKONAČlanak 79.e

(1) Postupak zbog povrede prava iz ovoga Zakona je hitan.(2) Na postupke zbog povrede žiga se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku odnosno Ovršnog zakona.(3) Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku zbog povrede žiga Zavod odnosno Žalbeno vijeće će odmah uzeti u rad zahtjev za proglašenjem ništavim rješenja o registraciji žiga koji je podnesen prije ili u tijeku parnice i žurno po njemu postupati. Sud će obzirom na okolnosti slučaja odlučiti hoće li odrediti prekid postupka do konačne odluke o zahtjevu za proglašenje ništavim rješenja o registraciji žiga.«


Zakon o industrijskom dizajnu

ZAKON

O INDUSTRIJSKOM DIZAJNU

Dio prvi: OPĆE ODREDBE

PREDMET ZAKONA

Članak 1.Ovim se Zakonom propisuju uvjeti za zaštitu dizajna, uređuje se pravo na zaštitu, stjecanje

industrijskoga dizajna, opseg i trajanje zaštite industrijskoga dizajna, isključiva prava koja proizlaze iz industrijskoga dizajna, postupak za registraciju industrijskoga dizajna, promjene na industrijskom dizajnu, prestanak vrijednosti i poništenje industrijskoga dizajna, međunarodna pohrana industrijskoga dizajna, građanskopravna zaštita i prekršajne odredbe.

ODREĐENJE POJMOVAČlanak 2.

Za potrebe ovoga Zakona izraz1. »dizajn« znači vanjski izgled proizvoda u cijelosti ili dijela proizvoda koji proizlazi iz

njegovih obilježja, osobito, crta, kontura (obrisa), boja, oblika, teksture i/ili materijala samoga proizvoda i/ili njegove ornamentacije,

2. »proizvod« znači bilo koji industrijski ili zanatski predmet uključujući, između ostalog, dijelove namijenjene uklapanju u složeni proizvod, pakiranje, opremu knjiga, grafičke simbole i tipografske oblike slova, ali isključujući računalne programe,

3 . »složeni proizvod« znači proizvod koji je sastavljen od više dijelova koji se mogu zamijeniti tako da dopuštaju rastavljanje i ponovno sastavljanje proizvoda.

Dio drugi: UVJETI ZA ZAŠTITU

UVJETI ZA ZAŠTITU

Članak 3.(1) Industrijskim dizajnom štiti se dizajn u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima

individualan karakter.(2) Dizajn koji je primijenjen na proizvod ili sadržan u proizvodu koji čini sastavni dio

složenoga proizvoda smatra se novim i individualnog karaktera samo:1. ako sastavni dio, nakon što je ugrađen u složeni proizvod, ostaje vidljiv pri normalnoj

upotrebi toga proizvoda,2. u mjeri u kojoj ta vidljiva obilježja sastavnoga dijela samostalno udovoljavaju uvjetima

novosti i individualnosti karaktera.(3) Normalna upotreba u smislu stavka 2. točke 1. ovoga članka znači upotrebu od strane

krajnjega korisnika proizvoda, koja ne uključuje održavanje, servisiranje ili popravak proizvoda.

NOVOST DIZAJNA

Članak 4.(1) Dizajn se smatra novim ako nijedan istovjetni dizajn nije bio učinjen dostupnim

javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju industrijskoga dizajna (u daljnjem tekstu: prijava industrijskoga dizajna) ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.

(2) Dizajni se smatraju istovjetnima ako se njihova obilježja razlikuju samo u nebitnim



pojedinostima.

INDIVIDUALAN KARAKTER DIZAJNA

Članak 5.(1) Smatra se da dizajn ima individualan karakter ako se ukupni dojam koji ostavlja na

upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji na takva korisnika ostavlja bilo koji dizajn koji je bio učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave industrijskoga dizajna ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.

(2) Pri ocjeni individualnog karaktera dizajna mora se uzeti u obzir stupanj slobode koju je dizajner imao pri stvaranju dizajna.

OTKRIVANJE DIZAJNA

Članak 6.(1) Smatra se da je dizajn bio učinjen dostupnim javnosti ako je objavljen slijedom

registracije ili na drugi način, izložen ili upotrijebljen u trgovini ili otkriven na drugi način, osim ako ti događaji iz opravdanih razloga nisu mogli biti poznati u redovitom poslovanju poslovnim krugovima specijaliziranim u dotičnom sektoru, koji posluje u Republici Hrvatskoj, prije datuma podnošenja prijave industrijskoga dizajna ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva. Ne smatra se da je dizajn učinjen dostupnim javnosti samo iz razloga što je otkriven trećoj osobi pod neizričitim ili izričitim uvjetima tajnosti.

(2) Otkrivanje dizajna neće se uzeti u obzir ako je dizajn za koji se zahtijeva zaštita učinjen dostupnim javnosti:

1. od strane dizajnera, njegova pravnoga sljednika ili treće osobe, kao rezultat danih podataka ili aktivnosti poduzetih od strane dizajnera ili njegova pravnoga sljednika,

2. tijekom razdoblja od 12 mjeseci prije datuma podnošenja prijave industrijskoga dizajna ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.

(3) Odredba iz stavka 2. ovoga članka primijenit će se i ako je dizajn bio učinjen dostupnim javnosti kao posljedica zlouporabe na štetu dizajnera ili njegova pravnoga sljednika.

DIZAJN UVJETOVAN TEHNIČKOM FUNKCIJOM I DIZAJN SPOJNIH ELEMENATA

Članak 7.(1) Industrijskim dizajnom ne mogu se zaštititi obilježja izgleda proizvoda:1. koja su isključivo uvjetovana njihovom tehničkom funkcijom ili2. za koja je nužno reproduciranje u istom obliku i dimenzijama da bi se proizvod u kojem

je dizajn sadržan ili na koji je dizajn primijenjen mogao mehanički spojiti drugim proizvodom, biti smješten u ili uz drugi proizvod ili oko njega, kako bi oba proizvoda mogla obavljati svoju funkciju.

(2) Neovisno o odredbi iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, industrijski dizajn postojat će, pod uvjetima navedenim u članku 4. i članku 5. ovoga Zakona, na dizajnu čija je namjena omogućiti višestruko sklapanje ili povezivanje međusobno zamjenljivih proizvoda u modularnom sustavu.

DIZAJN PROTIVAN JAVNOM INTERESU ILI PRIHVAĆENIM MORALNIM NAČELIMA

Članak 8.Industrijskim dizajnom ne može se zaštititi dizajn koji je protivan javnom interesu ili

prihvaćenim moralnim načelima.

RAZLOZI ZA ODBIJANJE ZAŠTITE ILI ZA PRAVNU NEVALJANOST



Članak 9.Odbit će se zahtjev za registraciju dizajna, odnosno registrirani industrijski dizajn bit će

pravno nevaljan ako:1. dizajn nije dizajn u smislu članka 2. točke 1. ovoga Zakona,2. dizajn ne udovoljava uvjetima navedenim u članku od 3. do 8. ovoga Zakona,3. podnositelj prijave ili nositelj industrijskoga dizajna nije ovlašten za stjecanje

industrijskoga dizajna po ovom Zakonu,4. je dizajn u sukobu s ranijim dizajnom koji je učinjen dostupnim javnosti nakon datuma

podnošenja prijave industrijskoga dizajna ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, nakon datuma priznatog prvenstva i koji je od ranijega datuma zaštićen registriranim industrijskim dizajnom u Republici Hrvatskoj ili prijavom industrijskoga dizajna,

5. je u stvaranju dizajna korišten znak razlikovanja, a nositelj toga ranijega prava imao je pravo zabraniti takvu upotrebu,

6. dizajn predstavlja neovlaštenu upotrebu djela koje je zaštićeno prema odredbama zakona koji uređuje područje autorskog i srodnih prava,

7. dizajn predstavlja nepriličnu upotrebu bilo kojeg od elemenata navedenog u članku 6.ter. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva (u daljnjem tekstu: Pariška konvencija), ili oznaka, obilježja ili grbova, koji nisu obuhvaćeni navedenim člankom Pariške konvencije, a koji su od osobitog interesa za Republiku Hrvatsku.

Dio treći: PRAVO NA ZAŠTITU

DIZAJNER

Članak 10.(1) Dizajner je fizička osoba koja je stvorila dizajn.(2) Osoba koja je u stvaranju dizajna pružala samo tehničku pomoć, ne smatra se

dizajnerom.

MORALNO PRAVO DIZAJNERA

Članak 11.(1) Neovisno o tome je li podnositelj prijave ili nositelj prava, dizajner ima pravo biti

naveden kao dizajner u svim dokumentima te prilikom javnih izlaganja njegova dizajna.(2) Moralno pravo dizajnera je neprenosivo.(3) Ako je više dizajnera sudjelovalo u stvaranju dizajna, pravo iz stavka 1. ovoga članka

pripada svim dizajnerima, neovisno o njihovu doprinosu u stvaranju dizajna.

OVLAŠTENICI ZA STJECANJE INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

Članak 12.(1) Dizajner ili njegov pravni slijednik ovlašteni su za pokretanje postupka i stjecanje

industrijskoga dizajna sukladno ovom Zakonu.(2) Ako dizajner nije i podnositelj prijave industrijskoga dizajna, podnositelj prijave će se

smatrati ovlaštenikom u smislu stavka 1. ovoga članka, dok se ne dokaže suprotno.(3) Ako je dizajn stvoren na temelju ugovora o narudžbi, naručitelj toga dizajna ovlašten je

za pokretanje postupka i stjecanje industrijskoga dizajna, ako ugovorom nije drukčije određeno.

(4) Ako je dizajn stvorio dizajner zaposlenik izvršavajući svoje obveze ili slijedeći upute poslodavca, poslodavac je ovlašten za pokretanje postupka i stjecanje industrijskoga dizajna, ako ugovorom nije drukčije određeno.

(5) Ako je dizajn stvoren zajedničkim radom više dizajnera, svim dizajnerima, odnosno



njihovim pravnim sljednicima pripada zajedničko pravo na tom dizajnu te se svi smatraju ovlaštenicima u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

(6) Udio dizajnera u zajednički stvorenom dizajnu određuje se razmjerno stvarnom doprinosu koji je svaki od njih dao u stvaranju dizajna, ako ugovorom nije drukčije određeno.

(7) Ako udjeli dizajnera nisu određeni ili ako nisu odredivi u skladu sa stavkom 6. ovoga članka, smatrat će se da su jednaki.

JEDNAKOST POLOŽAJA OSOBA KOJE MOGU BITI NOSITELJI INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

Članak 13.Strane pravne i fizičke osobe koje nemaju sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno

boravište na teritoriju Republike Hrvatske uživaju zaštitu predviđenu ovim Zakonom, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku ili iz primjene načela uzajamnosti.

Dio četvrti: STJECANJE, OPSEG I TRAJANJE ZAŠTITE INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

STJECANJE INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

Članak 14.(1) Industrijski dizajn stječe se donošenjem rješenja o registraciji industrijskoga dizajna i

upisom u registar.(2) Datum upisa u registar jednak je datumu donošenja rješenja o registraciji

industrijskoga dizajna.

OPSEG ZAŠTITE

Članak 15.(1) Zaštita koja proizlazi iz industrijskoga dizajna uključuje svaki dizajn koji na upućenog

korisnika ne ostavlja drukčiji ukupni dojam.(2) Pri procjeni opsega zaštite uzima se u obzir stupanj slobode koju je imao dizajner pri

stvaranju dizajna.

TRAJANJE ZAŠTITE

Članak 16.(1) Zaštita industrijskoga dizajna traje pet godina računajući od datuma podnošenja prijave

industrijskoga dizajna.(2) Zaštita industrijskoga dizajna može se produžavati za razdoblja od po pet godina, do

najduže dvadeset pet godina računajući od datuma podnošenja prijave.(3) Nositelj industrijskoga dizajna koji traži produženje zaštite dužan je tijekom posljednje

godine trajanja razdoblja zaštite ili najkasnije šest mjeseci nakon isteka toga razdoblja podnijeti Zavodu zahtjev za produženje zaštite industrijskoga dizajna i uplatiti odgovarajuću pristojbu i naknadu troškova postupka održavanja.

(4) Novo razdoblje zaštite započinje danom isteka prethodnoga razdoblja zaštite.(5) Upis produženja zaštite industrijskoga dizajna objavljuje se u službenom glasilu

Zavoda.(6) Podaci koje treba sadržavati zahtjev za produženje zaštite industrijskoga dizajna

propisuju se pravilnikom za provedbu ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: Pravilnik).



Dio peti: ISKLJUČIVA PRAVA KOJA PROIZLAZE IZ INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

ISKLJUČIVA PRAVA

Članak 17.(1) Nositelj industrijskoga dizajna ima isključivo pravo korištenja registriranoga dizajna i

sprečavanja drugih osoba da se tim dizajnom koriste bez njegova odobrenja.(2) Korištenje, u smislu stavka 1. ovoga članka, obuhvaća, posebice, izradu, ponudu,

stavljanje u promet, uvoz, izvoz ili korištenje proizvoda u kojem je dizajn sadržan ili na koji je dizajn primijenjen ili skladištenje takva proizvoda u navedene svrhe.

(3) Ako je objava registriranoga industrijskoga dizajna odgođena u smislu članka 36. ovoga Zakona, za vrijeme trajanja odgode nositelj ima pravo spriječiti druge osobe u poduzimanju radnji iz stavka 2. ovoga članka samo ako je to korištenje rezultat kopiranja registriranoga dizajna.

OGRANIČENJA ISKLJUČIVIH PRAVA IZ INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

Članak 18.(1) Isključiva prava iz članka 17. ovoga Zakona ne mogu se ostvarivati u odnosu na:1. radnje korištenja poduzete u privatne i nekomercijalne svrhe,2. radnje poduzete u svrhu izvođenja pokusa ili3. radnje reproduciranja, poduzete u svrhu citiranja ili obrazovanja, ako je to u skladu s

dobrim poslovnim običajima i neopravdano ne nanosi štetu normalnoj upotrebi dizajna te ako se upućuje na njegov izvor.

(2) Uz radnje navedene u stavku 1. ovoga članka, isključiva prava koja proizlaze iz industrijskoga dizajna nakon njegove registracije ne mogu se ostvarivati u odnosu na:

1. opremu brodova i letjelica registriranih u drugoj državi, kada oni privremeno uđu na teritorij (akvatorij) Republike Hrvatske,

2. uvoz zamjenskih dijelova i pribora u Republiku Hrvatsku radi popravaka tih brodova i letjelica,

3. izvođenje popravaka tih brodova ili letjelica.

PRETHODNA UPOTREBA

Članak 19.(1) Pravo prethodne upotrebe ima svaka treća osoba koja može dokazati da je prije datuma

podnošenja prijave industrijskoga dizajna ili prije datuma priznatog prvenstva, ako je zatraženo, na području Republike Hrvatske u dobroj vjeri počela upotrebljavati dizajn uključen u opseg zaštite registriranoga dizajna ili je obavila uvjerljive i djelotvorne pripreme u tu svrhu te ako taj dizajn nije nastao kopiranjem zaštićenoga dizajna.

(2) Na temelju prava prethodne upotrebe, treća osoba ovlaštena je upotrebljavati dizajn u svrhe na koje se ta upotreba odnosila ili u svrhu koje su obavljene uvjerljive i djelotvorne pripreme prije datuma podnošenja prijave industrijskoga dizajna ili prije datuma priznatog prvenstva, ako je prvenstvo zatraženo.

(3) Osoba koja ima pravo prethodne upotrebe ne može drugoj osobi dati licencu za upotrebu dizajna.

(4) Pravo prethodne upotrebe ne može se prenositi, osim kada je treća osoba poduzetnik, zajedno s prijenosom oblika poduzetništva u okviru kojeg su poduzimane radnje upotrebe ili priprema, u smislu stavka 1. ovoga članka.



ISCRPLJENJE PRAVA

Članak 20.(1) Iscrpljenje prava na zabranu uporabe proizvoda koji sadržava dizajn nastupa njegovim

stavljanjem na tržište Republike Hrvatske od strane samog nositelja industrijskog dizajna ili uz njegovo odobrenje.

(2) Iscrpljenje prava iz stavka 1. ovoga članka može se proširiti i na teritorij izvan Republike Hrvatske, ako je to određeno međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

Dio šesti: ODNOS PREMA DRUGIM OBLICIMA ZAŠTITE

PRIMJENA DRUGIH PROPISA

Članak 21.Odredbe ovoga Zakona ne utječu na primjenu drugih propisa koji se odnose na žigove ili

druge znakove razlikovanja, patente te propisa koji uređuju građanskopravnu odgovornost ili nepošteno tržišno natjecanje.

ODNOS PREMA AUTORSKOM PRAVU

Članak 22.Dizajn koji je zaštićen industrijskim dizajnom bit će također pogodan i za autorskopravnu

zaštitu od trenutka njegova stvaranja ili fiksiranja u bilo kojem obliku, ako udovoljava uvjetima određenim zakonom koji uređuje područje autorskog i srodnih prava.

Dio sedmi: POSTUPAK ZA REGISTRACIJU INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

OVLAŠTENJA ZAVODA

Članak 23.(1) Upravne poslove koji se odnose na registraciju industrijskoga dizajna obavlja Državni

zavod za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod).(2) Protiv upravnih akata koje donosi Zavod nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti

upravni spor.

POKRETANJE POSTUPKA ZA REGISTRACIJU INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

Članak 24.Postupak za registraciju industrijskoga dizajna pokreće se podnošenjem prijave

industrijskoga dizajna Zavodu.

SADRŽAJ PRIJAVE INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

Članak 25.(1) Prijava industrijskoga dizajna treba sadržavati:1. zahtjev za registraciju industrijskoga dizajna,2. podatke o podnositelju prijave,3. prikaz dizajna, koji treba biti prikladan za reproduciranje. Ako je predmet prijave

dvodimenzionalni dizajn, a prijava sadržava zahtjev za odgodu objave u smislu članka 36. ovoga Zakona, prikaz dizajna može biti nadomješten uzorkom.

(2) Prijava industrijskoga dizajna također treba sadržavati:1. naznaku proizvoda u kojem bi dizajn trebao biti sadržan ili na koji bi dizajn trebao biti

primijenjen,2. podatke o ovlaštenom zastupniku s urednom punomoći, ako ga podnositelj prijave ima,3. podatke o zajedničkom predstavniku, ako je podnesena zajednička prijava.



(3) Prijava industrijskoga dizajna može sadržavati:1. opis kojim se pobliže objašnjava prikaz ili uzorak,2. zahtjev za odgodu objave registriranoga industrijskoga dizajna u smislu članka 36.

ovoga Zakona,3. klasifikaciju proizvoda (naznaku razreda) u kojem bi dizajn trebao biti sadržan ili na

koji bi dizajn trebao biti primijenjen, u skladu s Lokarnskim sporazumom o ustanovljenju međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn (u daljnjem tekstu: Međunarodna klasifikacija),

4. podatke o dizajneru ili dizajnerima ili navod da dizajner, odnosno dizajneri ne žele biti navedeni,

5. podatke i dokaze o prvenstvu iz članka 29. ili članka 30. ovoga Zakona.(4) Sastojci koje prijava industrijskoga dizajna treba, odnosno može sadržavati detaljnije

se uređuju Pravilnikom.(5) Podaci koji su sadržani u sastojcima prijave industrijskoga dizajna navedeni u stavku

2. točki 1. i stavku 3. točki 1. i 3. ovoga članka nemaju utjecaja na opseg zaštite dizajna.

RJEŠENJE O ODBIJANJU REGISTRACIJE INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

Članak 33.(1) Zavod će donijeti rješenje o odbijanju registracije industrijskoga dizajna:1. ako dizajn ne udovoljava uvjetima navedenim u članku 2. točki 1. ovoga Zakona,

primjenom članka 9. točke 1. ovoga Zakona,2. ako dizajn ne udovoljava uvjetima navedenim u članku 8. ovoga Zakona, primjenom

članka 9. točke 2. ovoga Zakona,3. iz razloga navedenih u članku 9. točki 7. ovoga Zakona.(2) Zavod može donijeti rješenje o djelomičnom odbijanju registracije industrijskoga

dizajna, iz razloga navedenih u stavku 1. točki 2. i 3. ovoga članka ako dizajn u tom obliku udovoljava uvjetima za registraciju i ako je zadržana istovjetnost dizajna.

(3) Rješenje o odbijanju registracije industrijskoga dizajna ne može se donijeti ako podnositelj prijave prethodno nije pisanim putem obaviješten o razlozima odbijanja i pozvan da odustane od prijave ili da se očituje o razlozima zbog kojih se registracija odbija.

(4) Podnositelj prijave industrijskoga dizajna ima pravo u roku od 60 dana od dana primitka pisane obavijesti iz stavka 3. ovoga članka očitovati se o razlozima odbijanja registracije te podnijeti dokaze o mogućim novim činjenicama koje bi mogle utjecati na konačnu odluku Zavoda.

(5) Na zahtjev podnositelja prijave, rok iz stavka 4. ovoga članka može se produžiti najviše za 60 dana.

RJEŠENJE O REGISTRACIJI INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

Članak 34.Ako dizajn proizvoda nije isključen iz zaštite u smislu članka 33. stavka 1. ovoga Zakona i

ako je plaćena naknada troškova postupka održavanja za prvo petogodišnje razdoblje zaštite industrijskoga dizajna, Zavod će donijeti rješenje o registraciji industrijskoga dizajna i upisati industrijski dizajn u registar.

OBJAVA INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

Članak 35.(1) Podaci o industrijskom dizajnu objavljuju se u službenom glasilu Zavoda najkasnije tri

mjeseca od datuma upisa industrijskoga dizajna u registar.(2) Podaci koji se objavljuju u službenom glasilu Zavoda propisuju se Pravilnikom.



ODGODA OBJAVE INDUSTRIJSKOGA DIZAJNA

Članak 36.(1) Podnositelj prijave industrijskoga dizajna može istodobno s prijavom podnijeti i

zahtjev za odgodu objave registriranoga dizajna za razdoblje od 12 mjeseci, računajući od datuma podnošenja prijave i zahtjeva Zavodu ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, od datuma priznatog prvenstva.

(2) Ako je zatražena odgoda objave industrijskoga dizajna, u službenom glasilu Zavoda objavit će se, na način propisan Pravilnikom, samo činjenica da je industrijski dizajn registriran.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Zavod će, nakon isteka razdoblja odgode objave industrijskoga dizajna ili bilo kojeg ranijeg datuma na zahtjev nositelja prava, pozvati nositelja industrijskoga dizajna da u roku od 30 dana od dana primitka poziva dostavi fotografije ili grafičke prikaze dizajna iz prijave, u smislu odredbe iz članka 25. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.

(4) Ako nositelj industrijskoga dizajna ne udovolji pozivu iz stavka 3. ovoga članka ili ako nije plaćena naknada troškova postupka održavanja za prvo petogodišnje razdoblje zaštite industrijskoga dizajna, smatrat će se da industrijski dizajn od početka nije proizvodio pravne učinke.

(5) Ako je riječ o višestrukoj prijavi, stavak 1. i stavak 3. ovoga članka mogu se primijeniti i na samo neke dizajne sadržane u toj prijavi.

ISPRAVA O INDUSTRIJSKOM DIZAJNU

Članak 37.(1) Na zahtjev nositelja industrijskoga dizajna i uz uvjet da je prethodno plaćena propisana

naknada troškova za izdavanje isprave o industrijskom dizajnu, Zavod nositelju industrijskoga dizajna izdaje ispravu najkasnije tri mjeseca od datuma objave industrijskoga dizajna u službenom glasilu Zavoda.

(2) Podaci koje sadržava isprava o industrijskim dizajnu propisuju se Pravilnikom.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O INDUSTRIJSKOM DIZAJNU

Članak 18.Naslov iznad članka 53. mijenja se i glasi: »OSOBE OVLAŠTENE ZAHTIJEVATI ZAŠTITU PRAVA.«Članak 53. mijenja se i glasi:»Osim nositelja prava, odnosno osobe koju on ovlasti u skladu s općim propisima o zastupanju, zaštitu prava iz ovoga Zakona može zahtijevati i nositelj isključive licencije u onoj mjeri u kojoj je stekao pravo na iskorištavanje industrijskog dizajna na temelju pravnog posla ili zakona.«

Članak 19.Naslov iznad članka 54. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA UTVRĐENJEM I ZAHTJEV ZA PRESTANKOM POVREDE«.Članak 54. mijenja se i glasi:



»(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 17. ovoga Zakona povrijedila industrijski dizajn, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati utvrđenje povrede.(2) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 17. ovoga Zakona povrijedila industrijski dizajn, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve i slične povrede ubuduće.(3) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke radnje prouzročila ozbiljnu prijetnju da će industrijski dizajn biti povrijeđen, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati prestanak poduzimanja te radnje i zabranu povrede industrijskog dizajna.(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka se mogu postaviti i protiv osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti pruža usluge koje se koriste u radnjama kojima se povređuje industrijski dizajn, odnosno od kojih prijeti povreda industrijskog dizajna.«

Članak 20.Naslov iznad članka 55. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA ODUZIMANJEM I UNIŠTENJEM PREDMETA«.Članak 55. mijenja se i glasi:»(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 17. ovoga Zakona povrijedila industrijski dizajn, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati da se na njezin teret, proizvodi kojima se povređuje industrijski dizajn povuku iz prometa, oduzmu ili unište.(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će odrediti na teret tuženika, osim ako postoje osobiti razlozi da tako ne odluči.(3) Prilikom određivanja mjera iz stavka 1. ovoga članka sud će paziti da one budu razmjerne naravi i intenzitetu povrede.«

Članak 21.Naslov iznad članka 56. mijenja se i glasi: »ZAHTJEV ZA NAKNADOM ŠTETE, ZA UOBIČAJENOM NAKNADOM I ZA KORISTIMA STEČENIM BEZ OSNOVE«.Članak 56. mijenja se i glasi:»(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 17. ovoga Zakona nositelju industrijskog dizajna prouzročila štetu, on može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema općim pravilima o popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.(2) Protiv osobe koja je neovlašteno poduzela neku od radnji iz članka 17. ovoga Zakona, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati plaćanje naknade u iznosu kojeg je s obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenciji, da je sklopljen.(3) Protiv osobe koja je bez osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu, neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 17. ovoga Zakona povrijedila industrijski dizajn te time stekla neku korist, nositelj industrijskog dizajna može tužbom zahtijevati vraćanje ili naknađivanja tih koristi prema općim pravilima o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima.(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. se međusobno ne isključuju. Prilikom odlučivanja o kumulativno postavljenim zahtjevima iz stavaka 1., 2. ili 3. sud će paziti na opća načela iz Zakona o obveznim odnosima.«

Članak 22.Iza članka 56. dodaju se naslovi i članci 56.a do 56.g koji glase:



ZAHTJEV ZA OBJAVOM PRESUDEČlanak 56.a

Nositelj industrijskog dizajna može zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu industrijskog dizajna u slučaju povrede bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će, u granicama tužbenog zahtjeva, odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Ako sud odluči da se objavi samo dio presude, odredit će, u granicama tužbenog zahtjeva, da se objavi barem izreka i prema potrebi onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio industrijski dizajn.

SUDSKA ODLUKA O VALJANOSTI INDUSTRIJSKOG DIZAJNAČlanak 56.b

U postupcima pokrenutim u svrhu zaštite industrijskog dizajna od povrede, tuženik može dokazivati da registrirani industrijski dizajn nije pravno valjan zbog razloga iz članka 9. ovoga Zakona.

ZAHTJEV ZA DOSTAVOM PODATAKAČlanak 56.c

(1) Nositelj industrijskog dizajna koji je pokrenuo parnični postupak za zaštitu industrijskog dizajna od povrede može zahtijevati dostavu podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe kojima se povrjeđuje njegov industrijski dizajn.(2) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti u obliku tužbe ili privremene mjere protiv:– osobe koja je tužena u parničnom postupku iz stavka 1. ovoga članka,– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti posjeduje robu za koju se sumnja da se njome povređuje industrijski dizajn,– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daje usluge za koje se sumnja da se njima povređuje industrijski dizajn,– osobe koje u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daju usluge koje se koriste u radnjama za koje se sumnja da se njima povređuje industrijski dizajn,– osobe koja je od jedne od navedenih osoba označena kao osoba koja sudjeluje u proizvodnji ili distribuciji roba ili davanju usluga za koje se sumnja da se njima povređuje industrijski dizajn.(3) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti i kao prvi zahtjev u stupnjevitoj tužbi, ako je osoba protiv koje se postavlja tuženik i u glavnom zahtjevu.(4) Zahtjev za dostavom podataka o podrijetlu roba i distribucijskim kanalima roba iz stavka 1. ovoga članka može obuhvaćati osobito:– podatke o imenima i adresama proizvođača i distributera, dobavljača i drugih prijašnjih posjednika robe, kao i prodavača na veliko i prodavača na malo kojima je ta roba namijenjena,– podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe, kao i cijenama ostvarenim za odnosnu robu.(5) Osoba prema kojoj je postavljen zahtjev na dostavu podataka iz ovoga članka može odbiti dostavu tih podataka iz istih razloga iz kojih se prema pravilima Zakona o parničnom postupku može uskratiti svjedočenje. Ako odbije dostavu podataka bez opravdanog razloga, odgovara za štetu u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima(6) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na propise o načinu korištenja povjerljivih podataka u građanskim i kaznenim postupcima, na propise kojima se uređuje odgovornost za zlouporabu prava na dobivanje podataka, te na propise kojima se uređuje obrada i zaštita osobnih podataka.



(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na odredbe iz članka 56.f i 56.e ovoga Zakona kojima se uređuje pribavljanje dokaza.

PRIVREMENE MJERE ZBOG POVREDE INDUSTRIJSKOG DIZAJNAČlanak 56.d

(1) Na zahtjev nositelja industrijskog dizajna koji učini vjerojatnim da mu je industrijski dizajn povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede industrijskog dizajna, sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, a osobito:– naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se povređuje industrijski dizajn; ovaj nalog sud može izreći i protiv posrednika čije usluge koriste treće osobe da bi povrijedile industrijski dizajn,– odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda koji su protupravno obilježeni industrijskim dizajnom.(2) Na zahtjev nositelja industrijskog dizajna koji učini vjerojatnim da mu je industrijski dizajn povrijeđen u obavljanju gospodarske djelatnosti s ciljem pribavljanja gospodarske ili ekonomske koristi, te da mu zbog takve povrede prijeti nenadoknadiva šteta, pored privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka, sud može odrediti i oduzimanje pokretnina ili nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja koje nisu u neposrednoj vezi s povredom, kao i zabranu raspolaganja sredstvima na računu kod financijskih institucija i raspolaganja drugom imovinom.(3) Radi određivanja i provedbe privremene mjere iz stavka 2. ovoga članka sud može zahtijevati od protivnika osiguranja ili drugih osoba koje time raspolažu, dostavu bankovnih, financijskih i drugih ekonomskih podataka, ili pristup drugim potrebnim podacima i dokumentima. Sud je dužan osigurati čuvanje tajnosti ovih podataka, te zabraniti svaku zlouporabu ovih podataka.(4) Privremena mjera iz stavka 1. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita, ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete. Privremena mjera iz stavka 2. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita ili da je s obzirom na osobito teške okolnosti povrede to potrebno. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.(5) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih, odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.(6) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na mogućnost određivanja privremenih mjera prema drugim odredbama ovoga Zakona i odredbama Ovršnog zakona.

PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE DOKAZAČlanak 56.e

(1) Na zahtjev nositelja industrijskog dizajna koji učini vjerojatnim da mu je industrijski dizajn povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede industrijskog dizajna sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja dokaza.(2) Privremenom mjerom iz stavka 1. ovoga članka sud može osobito odrediti:– izradu detaljnog opisa robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje industrijski dizajn, uz ili bez uzimanja primjeraka,



– oduzimanje robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje industrijski dizajn,– oduzimanje materijala i sredstava što su upotrijebljeni za izradu i distribuciju robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje industrijski dizajn, te dokumentacije koja se na to odnosi.(3) Privremena mjera iz ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da prijeti opasnost od uništenja dokaza ili od nastanka nenadoknadive štete. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.(4) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.(5) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.(6) Odredbe ovoga članka ne utječu na mogućnost suda da naloži mjere za osiguranje dokaza u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.

PRIBAVLJANJE DOKAZA TIJEKOM PARNIČNOG POSTUPKAČlanak 56.f

(1) Kada se stranka u parničnom postupku poziva na dokaz i tvrdi da se on nalazi kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese taj dokaz, ostavljajući joj za to određeni rok.(2) Kada nositelj industrijskog dizajna kao tužitelj u tužbi tvrdi da se dogodila povreda industrijskog dizajna u obavljanju gospodarske djelatnosti radi stjecanja gospodarske ili ekonomske koristi i tijekom postupka učini to vjerojatnim, te kada se u postupku poziva na bankovne, financijske ili slične ekonomske dokumente, isprave i slične dokaze i tvrdi da se oni nalaze kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese te dokaze, ostavljajući joj za to određeni rok.(3) Kada stranka koja je pozvana na podnošenje dokaza poriče da se dokaz nalazi kod nje ili pod njezinom kontrolom, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze.(4) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje dokaza na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz Zakona o parničnom postupku o pravu na uskratu svjedočenja.(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom vlastitom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja to što stranka kod koje se dokaz nalazi neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese dokaz ili protivno uvjerenju suda poriče da se dokaz nalazi kod nje.(6) Protiv odluke suda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.

HITNOST I PRIMJENA ODREDABA DRUGIH ZAKONAČlanak 56.g

(1) Postupak zbog povrede prava iz ovoga Zakona je hitan.(2) Na postupke zbog povrede industrijskog dizajna primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, odnosno Ovršnog zakona.(3) Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku zbog povrede industrijskog dizajna Zavod, odnosno Žalbeno vijeće će odmah uzeti u rad zahtjev za proglašenjem ništavim rješenja o registraciji industrijskog dizajna koji je podnesen prije ili u tijeku parnice i žurno po njemu postupati. Sud će s obzirom na okolnosti slučaja odlučiti hoće li odrediti prekid postupka do konačne odluke o zahtjevu za proglašenje ništavim rješenja o registraciji industrijskog dizajna.«


Ovršni zakon

OVRŠNI ZAKON

PRIVREMENE MJERE

1. Opće odredbe

Mjesna nadležnost

Članak 292.

(1) Prije pokretanja parničnoga ili kojega drugoga sudskoga postupka o tražbini koja se osigurava, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu. Za provedbu privremene mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno nadležan za provedbu ovrhe.

(2) Nakon pokretanja postupka iz stavka 1. ovoga članka, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom nadležan je sud pred kojim je postupak pokrenut. Ako to okolnosti pojedinoga slučaja opravdavaju, i u tomu se slučaju prijedlog može podnijeti sudu iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave donesene u upravnom postupku nadležan je i za odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere nakon završetka toga postupka.

Prijedlog za određivanje privremene mjere

Članak 293.

(1) Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.

(2) U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaći zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

Rješenje o određivanju privremene mjere

Članak 294.

(1) U rješenju o određivanju privremene mjere sud će, ako je to potrebno s obzirom na vrstu mjere i svrhu koja se njome treba postići, odrediti na prijedlog predlagatelja osiguranja i sredstva kojima će se ona prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o određivanju sredstava i predmeta ovrhe u rješenju o ovrsi.


Ovršni zakon

(2) Ako je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izrečeni u rješenju o određivanju privremene mjere potrebno naknadno odrediti sredstva prisile iz stavka 1. ovoga članka ili već određenim sredstvima dodati nova ili ih zamijeniti drugima, predlagatelj osiguranja može predložiti, u istom postupku, da se na temelju već izrečenih naloga ili zabrana odrede ta sredstva.

(3) Rješenja o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi.

(4) Na rješenja iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o rješenju o ovrsi.

(5) Rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka moraju biti obrazložena.

(6) U slučaju određivanja privremene mjere po službenoj dužnosti sud će na odgovarajući način primijeniti odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka.

Dopustivost privremene mjere

Članak 295.

(1) Privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina.

(2) Privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja.

2. Privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine

Pretpostavke za određivanje privremene mjere

Članak 296.

(1) Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

(2) Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

(3) Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

Vrste privremenih mjera radi osiguranja novčane tražbine

Članak 297.

(1) Radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito:


Ovršni zakon

1. zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

2. oduzimanje i polaganje gotovoga novca, vrijednosnih papira i sl. u sud, odnosno kod javnoga bilježnika,

3. zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu,

4. zabrana dužniku protivnika osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabrana protivniku osiguranja da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaže svojim tražbinama,

5. nalog pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.

(2) Privremenom mjerom ne stječe se založno pravo.

(3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi kojoj su izrečene, odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda.

(4) Otuđenje i opterećenje pokretnina iz stavka 1. točke 1. ovoga članka koje protivnik osiguranja obavi protivno zabrani bez pravnoga su učinka, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenoga stjecatelja.

(5) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 3. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

(6) Učinak zabrana iz stavka 1. točke 4. i 5. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može od dužnika protivnika osiguranja odnosno pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa tražiti u parnici naknadu štete koju su mu nanijeli postupivši protivno zabrani. Predlagatelju osiguranja pripadaju i druga prava protiv tih osoba po općim pravilima obveznoga prava o zabranjenim odnosno protupravnim radnjama.

(7) U slučaju potrebe sud može odrediti mjere propisane člankom 16. ovoga Zakona.

3. Privremene mjere radi osiguranjanenovčane tražbine

Pretpostavke za određivanje privremene mjere


Ovršni zakon

Članak 298.

(1) Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

(2) Odredbe članka 296. stavka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

Vrste privremenih mjera radi osiguranjanenovčanih tražbina

Članak 299.

(1) Radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito:

1. zabrana otuđenja i opterećenja pokretnina na koje je upravljena tražbina, njihovo oduzimanje i povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

2. zabrana otuđenja i opterećenja dionica, udjela ili poslovnoga udjela na koje je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u knjigu dionica, udjela ili poslovnih udjela; a po potrebi i u sudskom upisniku; zabrana korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi takvih dionica, udjela ili poslovnih udjela; povjeravanje dionica, udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi; postavljanje privremene uprave društvu,

3. zabrana otuđenja i opterećenja drugih prava na koja je upravljena tražbina, uz povjeravanje uprave tim pravima trećoj osobi,

4. zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini na koja je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu; oduzimanje nekretnine i njezino povjeravanje na čuvanje i upravu predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,

5. zabrana dužniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja preda stvari, prenese koje pravo ili obavi koju drugu nenovčanu činidbu na koju je upravljena tražbina,

6. zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina,

7. nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvale pokretnine ili nekretnina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari,

8. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da zadrži stvari protivnika osiguranja koje se kod njega nalaze i na koje se tražbina odnosi, sve dok se parnica pravomoćno ne završi,


Ovršni zakon

9. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi određene radnje ili nabavi određene stvari, osobito radi uspostave prijašnjega stanja,

10. privremeno vraćanje zaposlenika na rad; plaćanje naknade za vrijeme radnoga spora, ako je to nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

(2) Ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

(3) Zabrane iz stavka 1. ovoga članka smatraju se provedenima dostavom osobi koje se tiču odnosno zemljišnoknjižnom odjelu suda ili drugom upisniku.

(4) Učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 4. ovoga članka je u tome što se upisima obavljenim u zemljišnoj knjizi na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja kakva prava na nekretnini ili pravu na njoj upisanom samo ako predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba upisana. Na temelju ovršne isprave stečene u postupku koji je pokrenuo protiv protivnika osiguranja radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba zabrane upisana te dokaza da je osoba koja je stekla određeno pravo na nekretnini ili pravu upisanom na nekretnini na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja to pravo stekla nakon upisa zabrane, predlagatelj osiguranja može izravno protiv te osobe tražiti ovrhu radi ostvarenja svoga prava utvrđenoga ovršnom ispravom.

(5) Učinak je zabrana iz stavka 1. ovoga članka, osim one iz točke 4. ovoga članka, u tome što osobe kojima je zabrana izrečena odgovaraju predlagatelju osiguranja za štetu koju su mu nanijeli time što su, nakon dostave zabrane, postupili protivno zabrani. Osobe kojima je zabrana izrečena mogu se osloboditi svoje odgovornosti tako da polože u sud predmete na koje se zabrana odnosi ako su za to podesni, ili tako da ih predadu čuvaru ili upravitelju kojega na njihov prijedlog odredi sud.

(6) Odredbe članka 297. stavka 3. i 4. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

4. Zajedničke odredbe

Osiguranje umjesto privremene mjere

Članak 300.

(1) Predlagatelj osiguranja može u prijedlogu za određivanje privremene mjere ili naknadno izjaviti da se, umjesto privremene mjere, zadovoljava davanjem određenoga osiguranja od strane protivnika osiguranja.

(2) Davanje osiguranja umjesto privremene mjere može se odrediti i na prijedlog protivnika osiguranja. Okolnost da je protivnik osiguranja predložio davanje osiguranja ne odgađa provedbu osiguranja dok se o tom prijedlogu ne odluči.


Ovršni zakon

(3) Ako protivnik osiguranja da osiguranje, sud će obustaviti postupak i ukinuti već provedene radnje.

Osiguranje kao uvjet za određivanje privremene mjere

Članak 301.

(1) Sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti privremenu mjeru i kad nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sud odredio, da osiguranje za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za osiguranje.

(2) Sud može na prijedlog protivnika osiguranja, prema okolnostima slučaja, postupiti po odredbi stavka 1. ovoga članka i kad je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnosti. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Okolnost da je protivnik osiguranja zatražio davanje osiguranja ne odgađa provedbu postupka osiguranja dok sud ne odluči o njegovu prijedlogu.

(3) Osiguranje se određuje do isteka roka do kojega protivnik osiguranja može u postupku osiguranja zatražiti naknadu štete.

Određivanje više privremenih mjera

Članak 302.

(1) Sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti i više privremenih mjera, ako je to potrebno.

(2) Ako je u pojedinom slučaju moguće odrediti više privremenih mjera, sud će odrediti onu koja je najprikladnija da bi se ostvarila svrha osiguranja, a ako su sve jednako prikladne, sud će odrediti onu koja je najmanje tegobna za protivnika osiguranja.

Vrijeme za koje se određuje privremena mjera

Članak 303.

(1) U rješenju kojim se određuje privremena mjera odredit će se i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe ili pokretanja kojega drugoga postupka - i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu odnosno prijedlog za pokretanje drugoga postupka, radi opravdanja mjere.

(2) Sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, produžiti trajanje privremene mjere, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.

(3) Prijedlog iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti samo prije nego što protekne vrijeme za koje je privremena mjera određena.


Ovršni zakon

Pravni lijekovi

Članak 304.

Odredbe ovoga Zakona o žalbi i prigovoru protiv rješenja o ovrsi na odgovarajući se način primjenjuju i u postupku osiguranja privremenom mjerom.

Ukidanje privremene mjere

Članak 305.

(1) Ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu, odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, sud će, na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje.

(2) Na prijedlog protivnika osiguranja postupak će se obustaviti i ukinuti provedene radnje, ako su se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijenile tako da više nije potrebna.

Naknada štete protivniku osiguranja

Članak 306.

(1) Protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

(2) U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 282. stavka 4., 5. i 6., članka 290. i članka 291. ovoga Zakona.

Primjena odredaba o osiguranju prethodnim mjerama

Članak 307.

U postupku osiguranja privremenim mjerama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 288. i članka 289. stavka 2. do 4. ovoga Zakona.


Zakon o parničnom postupku

ZAKON O

PARNIČNOM POSTUPKU

Članak 186.b

Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona.

OSIGURANJE DOKAZA

Članak 272.Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo

kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijeku, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede.

U postupku za osiguranje dokaza ne može se izvesti dokaz saslušanjem stranaka.Osiguranje dokaza može se tražiti i nakon što odluka kojom se postupak završava

postane pravomoćna, ako je to potrebno prije ili u tijek u postupka po izvanrednim pravnim lijekovima


Zakon o parničnom postupku

Članak 273.Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen u tijek u parničnog postupka, za

postupanje je nadležan sud pred kojim je postupak u tijek u.Kad se traži osiguranje dokaza prije pokretanja postupka te u hitnim slučajevima ako je

postupak već u tijek u, nadležan je niži sud prvog stupnja na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati odnosno sud na čijem području boravi osoba koju treba saslušati.

O prijedlogu iz stavka 1. ovog članka odlučuje predsjednik vijeća ili sudac pojedinac koji vodi postupak, a u slučajevima iz stavka 2. ovog članka sudac pojedinac nadležnog suda.

Članak 274.U podnesku kojim traži osiguranje dokaza predlagatelj je dužan naznačiti prava čija

zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim dokazom, razloge iz kojih smatra da je izvođenje toga dokaza nužno radi utvrđenja tih činjenica, te zašto se kasnije on neće moći izvesti ili će njegovo izvođenje biti otežano. U podnesku treba navesti ime i prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proistječe da on nije poznat.

Članak 275.Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza dostavit će-se protivniku,

ako je poznat. Ako postoji opasnost od odgode, sud će o prijedlogu odlučiti i bez prethodnog izjašnjenja protivnika.

U rješenju kojim se prihvaća prijedlog sud će odrediti ročište za izvođenje dokaza, navest će činjenice o kojima će se izvoditi dokazi te dokaze koji će se izvesti; a ako je potrebno, imenovat će i vještake.

Ako protivniku nije prije bio dostavljen podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza, on će mu se dostaviti zajedno s rješenjem suda kojim se prihvaća prijedlog za osiguranje dokaza.

Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud može radi sudjelovanja na ročištu za izvođenje dokaza postaviti privremenog zastupnika (Članak 84). O tom postavljanju nije potrebno izdati oglas.

Sud može u hitnim slučajevima odrediti da izvođenje dokaza započne i prije nego što se rješenje kojim se prihvaća prijedlog za osiguranje dokaza dostavi protivniku.

Protiv rješenja suda kojim se prihvaća prijedlogza osiguranje dokaza te protiv rješenja kojim se -odlučuje da izvođenje dokaza započne

prije nego što se rješenje dostavi protivniku nije dopuštena žalba.Članak 276.

Ako su dokazi izvedeni prije nego što je postupakpokrenut, zapisnik o izvođenju dokaza čuvat će se kod suda pred kojim su dokazi

izvedeni.Ako je postupak u tijek u, a osiguranje dokaza nije izveo parnični sud, zapisnik će se

dostaviti parničnom sudu.


Zakon o obveznim odnosima

ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA

2. Obujam i visina imovinske šteteObična šteta i izmakla korist

Članak 1089.(1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke,

osim slučaja kad zakon određuje što drugo.(3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano

očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

(4) Kad je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim namjerno, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.

Potpuna naknada

Članak 1090.Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi

naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

Pravična novčana naknada

Članak 1100.(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti

slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

STJECANJE BEZ OSNOVE

Odsjek 1.

OPĆE PRAVILO

Članak 1111.

(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.(3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s

obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.


Zakon o obveznim odnosima

PRAVILA VRAĆANJAKad se ne može zahtijevati vraćanje

Članak 1112.(1) Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim

ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

(2) Ali ako je dug bio bezuvjetan, ne može se zahtijevati povrat plaćenog iznosa stoga što je isplata izvršena prije dospjelosti.

Dvostruka isplata duga

Članak 1113.Tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo

zahtijevati povrat po pravilima ovoga odjeljka.Ispunjenje naravne ili moralne obveze

Članak 1114.Ne može se zahtijevati povrat onoga što je dano ili učinjeno na ime ispunjenja neke

naravne ili moralne obveze.Opseg vraćanja

Članak 1115.Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne

kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.Naknada troškova

Članak 1116.Stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nepošten,

pripada mu naknada samo za nužne troškove.Kad se može zadržati primljeno

Članak 1117.(1) Ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog

ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju.(2) Stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog

pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

Uporaba stvari u tuđu korist

Članak 1118.Ako je netko svoju ili tuđu stvar uporabio na korist trećega, a ne postoje pretpostavke za

primjenu pravila o poslovodstvu bez naloga, treći je dužan vratiti stvar, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi njezinu vrijednost.

Izdatak za drugog

Članak 1119.Tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti,

ima pravo zahtijevati naknadu od njega.Uporaba tuđe stvari u svoju korist

Članak 1120.Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od

prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.


pravo intelektualnog vlasniŠtva - pak.hrpak.hr/cke/ostalo/prirucnik za predavace pravo...

Documents