1

Uvod u kolegij, povijest, raunalna mrea kao globalno raunalo,

socijalni aspekti

Informacija kao objekt raunarstva podrazumijeva obradu informacija, koja jednako ukljuuje

transformaciju i prijenos podataka. Dakle, informacija podrazumijeva komunikaciju, jer ona

predstavlja glavni smisao postojanja informacija.

Raunala su isprva predstavljala informatike otoke, unutar kojih su izdvojeno kolale informacije i

zavravale na papirima, magnetskim trakama ili terminalskim zaslonima. Prijenos podataka s

jednog raunala na drugo svodio se na ponovni unos ili uitavanje s magnetske trake. To je bilo

sporo i mukotrpno, a nesavrenost i neusklaenost ureaja i medija za pohranu esto su stvarala

nepremostive potekoe.

Intenzivnija istraivanja i razvoj tehnologija povezivanja raunala i odgovarajuih ureaja u

raunalne mree zapoeli su ezdesetih godina u SAD, u Rand Corporation, na inicijativu

Ministartstva obrane (US Defense Department), kao projekt ARPA (eng. "Advanced Research

Projekts Agency"). Pod okriljem tog projekta ili na njegov poticaj raala su se revolucionarna

tehnoloka rjeenja koja su otvorila vrata buduoj informatikoj integraciji. Da bi se ostvarila

asinkrona i paralelna komunikacija vie raunala, od presudnog je znaaja bio razvoj tehnologije

prijenosa dijeljenjem podataka na manje cjeline - pakete, tzv. "packet-switching" tehnologija,

zadravi se aktualnom sve do danas. Prva raunalna mrea Arpanet uspostavljena je 1969. godine,

a prvi "vor" instaliran je u Los Angelosu na University of California. Arpanet mrea je stalno

poveavala broj korisnika kao i mogunosti primjene mree, uvodei elektroniku potu, podrku

umreavanju zapisnikih i drugo. Predstavljala je glavni katalizator razvoja drugih mrea i konano

dananjeg Interneta. TCP/IP (eng. "Transmission Control Protocol/Internet protocol"), protokol na

kojem se bazira dananji Internet, mrea svih mrea, razvijen je u okviru Arpaneta u prvoj polovici

osamdesetih godina.

Paralelno s Arpanet mreom, US National Science Foundation pokree 1986. godine projekt

razvoja mree NSFnet, koja je imala za cilj povezivanje nacionalnih superraunalnih centara. Ubrzo

je postala glavnom mrenom infrastrukturom povezujui lokalne mree (eng. internetwork,

meumrea) nazvanom Internet. Najzad, 1990. godine Arpanet se gasi u zamjenu za novu globalnu

mreu Internet, koja najzad ujedinjuje sve ostale mree. Od 1990. godine do danas broj umreenih

raunala na Internetu eksponencijalno se poveava, od 500.000 1990. godine do vie stotina

milijuna raunala u 2000. godini (Sl. 1).

2

Arpanet i Internet su utemeljili sustave za prijenos podataka na lokalnoj i globalnoj razini. Potonji

razvoj "WWW - World Wide Weba", odnosno HTTP protokola (eng. Hyper Text Transfer

Protocol), i kasnije JAVA koncepta, omoguio je razmjenu i obradu multimedijalnih informacija

(teksta, slike, tona, programa). Bogatstvo podataka i usluga koji se putem WWW posluilaca i

preglednika mogu razmjenjivati Internetom potaklo je neslueno omasovljenje primjene raunalnih

mrea i openito globalizaciju informacijskih resursa. Unato stalnom unapreenju mrenih

tehnologija i infrastrukture (svjetlovodni provodnici, brzi usmjerivai, satelitska komunikacija),

nove primjene uvijek iznova dostiu raspoloive kapacitete. Suvremene raunalne mree

uspostavile su komunikaciju kao sredinji aspekt raunarstva, snano utjeui na opi tehnoloki

razvoj i drutvene promjene. Visoke tehnologije u inenjerstvu, medicini i drugim znanstvenim

podrujima izgradile su nove pristupe usko povezane s novim komunikacijskim potencijalima:

istovremeno inenjerstvo, udaljene kirurke operacije, itd.

Sl. 1 Trend razvoja Interneta kroz poveanje broja korisnika

3

Danas inenjeri udaljeni kontinentima mogu istovremeno kreirati sloeni proizvod na raunalu,

usklaujui njegove komponente i tehnoloke parametre putem zajednikog/umreenog projektnog

prostora i zvuno/vizualnom komunikacijom, kao da sjede jedan pored drugoga za istim raunalom.

Snani potencijali prijenosa multimedijalnih podataka omoguavaju istovremenu obradu podataka

na udaljenim raunalima, globalnu informatiku integraciju, privid prostorne integracije i simulaciju

udaljene ili nepostojee stvarnosti. To se odraava na stvaranje informatikog konvergencijskog

trenda. Konvergencija znai integraciju medija i tehnologija: raunarstvo, televizija, radio, novine

telekomunikacije, zabavna elektronika; kao i integraciju djelatnosti: izdavatvo, trgovina,

bankarstvo zabavna industrija i drugo (Sl. 2), pretvarajui raunalo u univerzalni informatiki stroj.

Sl. 2 Konvergencija informatikih tehnologija

4

OSI REFERENTNI MODEL

Raunalna mrea je skup raunala povezanih komunikacijskim sklopovljem i odgovarajuom

programskom podrkom.

Komunikacijsko sklopovlje ukljuuje mrena suelja na raunalima, usmjerivae i provodnike.

Mrena programska podrka podrazumijeva operacijski sustav i mrene uslune programe koji

omoguavaju prijenos i interpretaciju podataka putem komunikacijskog sklopovlja.

vorovi u mrei mogu biti raunala ili druge mree. S obzirom da vorovi openito mogu poticati

od razliitih proizvoaa, da mogu koristiti razliite procesore, operacijske sustave i uslune

programe, potrebno je definirati sustave zajednikih pravila - protokole putem kojih razliita

raunala uspostavljaju komunikaciju "govorei isti jezik".

Protokol je skup pravila za komunikaciju, dakle konvencija prema kojoj se komunikacija obavlja.

Sustav protokola mora definirati jednako fizike i logike aspekte raunalne komunikacije. Danas je

prema Meunarodnoj organizaciji za standarde (eng. "ISO - International Organization of

Standards") usvojen OSI (eng. "Open System Interconnection" - otvoreni sustav povezivanja)

referentni model za razvoj standardnih mrenih protokola. OSI uspostavlja i klasificira zadae

potrebne za ostvarivanje raunalne komunikacije. Podijeljene su na sedam razina (Sl. 3). Svaka

razina predstavlja zasebnu zadau posebne namjene i moe se samostalno obaviti. Zadae na

susjednim razinama, koje se meusobno nadovezuju, korespondiraju kao apstraktne funkcije.

7 Application

6 Presentation

5 Session

4 Transport

3 Network

2 Data Link

1 Physical

Sl. 3 OSI referentni model

Svaka razina obavlja odreeni dio posla i osigurava usluge za viu razinu. Tako e npr. fizika

razina ("Physical") brinuti za prijenos signala fizikom vezom. Na toj razini se uspostavlja

5

elektrika veza bez interpretacije sadraja signala. "Data Link" razina ima zadau prepoznati u

signalima pakete podataka. Sljedea ""Network" razina preuzima pakete od "Data Link" razine itd.

Za potpunu komunikaciju sva raunala u mrei moraju implementirati sve razine komunikacija.

Vano je uoiti da na udaljenim raunalima komuniciraju odgovarajue razine (npr. "Session"

razina na jednom raunalu komunicira s odgovarajuom "Session" razinom na drugom raunalu).

OSI predstavlja samo model procesa komuniciranja, i ujedno nudi predloak za formiranje

konkretnih mrenih protokola. OSI model ne definira konkretan komunikacijski protokol ve

definira razine i funkcije na pojedinim razinama koje bi protokoli trebali zadovoljavati.

Fizika razina ("Physical") definira mehanika, elektrika, funkcionalna i proceduralna svojstva

medija za prijenos. Drugim rijeima to znai definirati dimenzije prikljuaka i raspored pinova

(mehanika svojstva); dozvoljeni naponi (elektrika svojstva); znaenje pojedinih signala

(funkcionalna svojstva); dozvoljeni redoslijed signala (proceduralna svojstva). Osnovna funkcija

ove razine je prijenos niza bitova.

Razina podatkovne veze ("Data Link") mora osigurati konzistenciju prijenosa podataka. Na toj se

razini otkrivaju greke i otklanjaju komunikacijske smetnje. Identifikacijom paketa (okvira) na

"Data Link" razini, ija osnovna jedinica moe biti oktet ili bit, provjerava se stanje kontrolnih polja

kod prijema. Okviri se dijele na adresno polje, kontrolno polje, podatkovno polje i kontrolno polje

greaka. Adresno polje definira primaoca paketa. Kontrolno polje sadri podatak o vrsti paketa. U

podatkovnom polju nalaze se podaci koji su predmet komunikacije. Na temelju podataka iz

kontrolnog polja greaka "Data Link" razina ispituje valjanost paketa i ako je dolo do greke u

prijenosu moe se zatraiti ponovni prijenos paketa.

Mrena razina ("Network") osigurava usmjeravanje (eng. "routing") izmeu udaljenih raunala kroz

mreu. Ako dva raunala pripadaju razliitim lokalnim mreama izmeu njih moraju postojati

mreni ureaji koji ih povezuju. Isti ureaji mogu povezivati i mnotvo drugih mrea,

usmjeravajui pakete na odredita. S obzirom da paketi mogu stizati iz mrea razliitih topologija

(npr. Token Ring i Ethernet), koji imaju razliite oblike adresiranja, na mrenoj se razini mora

osigurati jedinstveni mehanizam adresiranja, npr. protokoli IPX (eng. "Internet Packet Exchange")

ili IP (eng. "Internet Protocol").

Prijenosna razina ("Transport") mora osigurati prijenos podataka izmeu komunikacijskih programa

na udaljenim raunalima, za razliku od prethodnih razina koje definiraju protokole za uspostavljanje

komunikacije izmeu raunala, mrenih suelja i/ili raunalnih mrea. Budui da vie programa ili

6

komunikacijskih procesa moe ostvarivati vezu putem iste mrene adrese, na ovoj se razini definira

prijenosna adresa koja nadopunjuje mrenu adresu s jedinstvenim identifikacijskim brojem

programa (eng. "socket" ili "port number"). Primjer protokola prijenosne razine su TCP (eng.

"Transport Control Protocol") i SPX (eng. "Sequenced Protocol of Exchange"). Ujedno, na ovoj se

razini osigurava pouzdanost u prijenosu paketa. Paketi moraju na odredite doi bez greke, tono u

nizu u kojem su poslani i ne smije doi do ponavljanja paketa. Stoga paketi mogu sadravati slijedni

broj na temelju kojega se moe ustanoviti potpunost primljenih podataka.

Razina sastanka/susreta ("Session") proiruje funkcije prijenosne razine, upravljajui procesom

razmjene podataka izmeu udaljenih procesa. Komunikacija (sastanak) izmeu dva udaljena

procesa se moe odvijati kao dvosmjerni ili jednosmjerni dijalog, a komuniciranje moe biti

istovremeno ili naizmjenino; poruke se mogu prenositi kao normalne ili kao hitne itd.. Ova razina

je takoer zaduena za postavljanje toaka provjere ili toaka sinkronizacije. Npr., ukoliko tijekom

prijenosa podataka izmeu dva raunala dolazi do uestalog prekida veze, svako novo

uspostavljanje veze moglo bi znaiti ponovni pokuaj prijenosa. Toke provjere mogu posluiti za

utvrivanje posljednjeg stanja u prijenosu s mogunou da se nastavi od zadnjeg zaprimljenog

paketa, sinkronizirajui tako mrene usluge u intermitentnom radu. Protokol pod zajednikim

nazivom TCP/IP implementira takoer zadae razine sastanaka. U Windows 95 ili NT operacijskom

sustavu nalazimo "NetBIOS" protokol (eng. "Network Basic Input/Output System") kao tipian

primjer protokola razine sastanaka.

Razina prezentacije ("Presentation") upravlja prikazom podataka. Brine se o poslovima kao to su

saimanje i raspakiravanje podataka, pretvorbe grafikih prikaza i openito pretvorbe podataka

razliitih oblika koji se prenose. Ova razina mora osigurati ispravni prijem podataka neovisno o

meusobnim razlikama udaljenih raunala. SNMP (eng. "Simple Network Message Protocol") je

tipian protokol za dekodiranje paketa na razini prezentacije.

Razina primjene ("Application") je najvia razina u OSI modelu i predstavlja mreno suelje prema

korisniku. Prethodne razine tek su u funkciji primjene. Korisnik ne mora biti svjestan procesa koji

se odvijaju na tim prethodnim razinama. Na razini primjene definiraju se usluge i protokoli po

kojima komuniciraju mreni programi kao to je npr. elektronika pota (sendmail), prijenos

zapisnika (ftp), prijava na udaljeno raunalo (telnet), distribucija zapisnikog sustava (nfs), udaljeno

izvoenje programa (rsh) i mrene usluge kao to su npr. "World Wide Web" (http), "Gopher" i

slino.

7

Ukratko reeno svaka razina OSI modela definira usluge koje se trebaju davati na toj razini, i nacrt

protokola po kojem e se odvijati komunikacija s istom razinom na udaljenom raunalu. Funkcije

pojedinih razina u OSI modelu su jasno definirane, ali u realizaciji stvarnih mrenih arhitektura

(protokola) dolazi do odstupanja, preklapanja ili dupliciranja pojedinih funkcija.

8

Topologija raunalnih mrea. Ethernet protokol

Topologija mree je geometrijsko ureenje vorova i veza. Ovisi o veliini, namjeni i tehnologiji

mree, kao i udaljenostima povezivanja. Tehnologija mree podrazumijeva komunikacijsku

tehnologiju i protokol. Raunalne se mree u osnovi dijele na globalne mree (eng. "Wide Area

Network - WAN") i lokalne mree (eng. "Local Area Networks - LAN").

Globalne mree povezuju raunala i lokalne mree na veim udaljenostima (preko 20 km). Pritom

se koristi globalna komunikacijaska infrastruktura (telefonski provodnici, sateliti ili namjenski

provodnici). Topologija globalne mree u pravilu je nepravilna, osiguravajui izravno ili posredno

meusobno povezivanje (Sl. 4).

Sl. 4 Nepravilna topologija

vorovi u globalnoj mrei su posebna mrena raunala, usmjerivai ili modemi, koji na razliitim

hijerarhijskim razinama povezuju raunala, globalne podmree i lokalne mree. U OSI referentnom

modelu definiraju se na treoj ("Network") razini. Brzine prijenosa podataka ovise primijenjenim

komunikacijskim tehnologijama i kapacitetima komunikacijskih suelja: od 32 KB/s (modem) do

vie stotina MB/s (ATM), a kapaciteti sredinjih komunikacijskih vorova vei su od 1 GB/s. S

obzirom da se ukupni kapaciteti globalnih mrea dijele na veliki broj potencijalnih korisnika, brzine

prijenosa podataka izmeu pojedinih korisnika uveliko variraju ovisno o optereenju.

9

Lokalne mree povezuju raunala na pojedinim prostorno bliskim lokacijama (manje od 20 km).

Temelje se na vlastitim provodnicima i u pravilu osiguravaju vee brzine prijenosa podataka (od 10

MB/s do 660 MB/s). Primjenjuju tri osnovne logike topologije:

- zvjezdastu,

- sabirniku i/ili

- prstenastu.

U OSI referentnom modelu pripadaju prvoj ("Data Link") i drugoj ("Physical") razini normizacije.

Sl. 5 Zvjezdasta topologija

Sl. 6 Sabirnika topologija

10

Sl. 7 Prstenasta topologija

U zvjezdastoj topologiji (Sl. 5) komunikacija izmeu raunala odvija se kroz sredinji preklopni

mreni ureaj. Njegova je zadaa odvajanje i preusmjeravanje komunikacijskih signala izmeu

odgovarajuih raunala. Pritom se moe odvojiti promet izmeu raunala ili podmrea, odnosno

promet izmeu bilo koja dva raunala ili komunikacija unutar podmree odvija se neovisno o

komunikaciji ostalih uesnika u mrei. To znai da dva raunala mogu razmjenjivati podatke kroz

jedinstveni komunikacijski kanal iji je kapacitet neometan od ostalih raunala u lokalnoj mrei.

Podjelom mree na manje cjeline postie se strukturna fleksibilnost i bolja iskoristivost

komunikacijskih resursa jer se promet unutar jedne podmree ne dijeli s ostalim dijelovima lokalne

mree. Na taj nain se osiguravaju postojane brzine prijenosa podataka pa se stoga ova topologija

danas najee koristi. Nedostatak zvjezdaste topologije je osjetljivost na kvar sredinjeg

preklopnog ureaja. S obzirom da sva raunala iz lokalne mree ostvaruju komunikaciju preko

njega, kvar e prouzroiti otkazivanje cijele mree. Nadalje, sve je provodnike potrebno dovoditi do

jednog sredinjeg mjesta, to u sluaju kada su raunala prostorno rasprena moe poskupiti

trokove instalacija. Zvjezdastu topologiju koriste tehnologije Ethernet, ATM i FDDI (eng. "Fiber

Distributed Data Interface"). Posebnim standardima za svaku je tehnologiju propisan odgovarajui

komunikacijski protokol i nain fizikog povezivanja (provodnici i suelja).

11

Sabirniku (paralelnu) topologiju (Sl. 6) karakterizira sredinji provodnik na koji se putem spojnih

sklopova (eng. "transceivera") povezuju raunala u nizu. Takva lokalna mrea je jeftina, no, budui

da sva raunala dijele kapacitet sredinjeg provodnika putem kojeg zajedniki emitiraju informacije,

nije prikladna za mree s velikim brojem aktivnih raunala. Da raunalo otkrije koji je od

komunikacijskih signala to prolaze sredinjim provodnikom adresiran na njega, mreno suelje

mora stalno preispitivati ukupan promet lokalne mree. Ako veliki broj raunala komunicira

istovremeno moe doi do zaguenja mree, odnosno znaajnog usporavanja prijenosa podataka.

Ethernet tehnologija tipian je primjer sabirnike topologije, bilo da je temeljena na standardnom

"debelom" provodniku (10BASE5 ) ili pak na "tankom" koaksijalnom provodniku (10BASE2). S

obzirom na cijenu i jednostavnost umreavanja Ethernet je danas najrairenija mrena topologija.

Osigurava kapacitet prijenosa podataka do ukupno 10 Mb/s, a novi "Fast Ethernet" i do 100 Mb/s.

Znaajka prstenaste topologije (Sl. 7) je povezivanje raunala u zatvorenu petlju. Signali se alju u

jednom smjeru, od jednog do drugog raunala u zatvorenom nizu. "Token Ring" tehnologija se

temelji na prstenastoj topologiji. Raunala mogu biti povezana koaksijalnim, svjetlovodnim ili TP

provodnicima. Kao to ime ove tehnologije govori, njena glavna znaajka je "token" - logiki nosa

podataka (24 bita), koji krui u mrei konstantnom brzinom. Na taj nain se osigurava

nepromjenjiva brzina odziva, odnosno kapacitet prijenosa podataka (1 Mb/s, 4 Mb/s ili 16 Mb/s).

esto se fiziki izvodi zvjezdasto, no iako sva raunala ostvaruju komunikaciju preko sredinjeg

ureaja, logika rada je ista.

Opisane topologije i odgovarajue mrene tehnologije mogu se pomou razliitih pretvornika

kombinirati te primjenjivati sukladno potrebama. Na primjer, snaan kapacitet ATM tehnologije

primijenit emo na veim udaljenostima, povezujui vie manjih lokalnih mrea temeljenih na

jeftinom Ethernetu. Ethernet i ATM preklopnicima odvaja se lokalni promet na mrei i osigurava

nesmetano i uinkovito koritenje pojedinih mrenih instalacija.

Ethernet

Najraireniji protokol za komunikaciju u lokalnim mreama je Ethernet. Taj protokol definira

fizike karakteristike prikljuaka na medij za prijenos (koaksijalni kabel, svjetlovod ili upletena

parica) koji se koristi kao medij za prijenos podataka. Ethernetom su takoer definirana elektrika

svojstva signala kao i oblik paketa koji putuju Ethernet medijem. Format Ethernet paketa je

prikazan u Tab. 1 (brojevi ispod pojedinih polja oznaavaju duinu polja u oktetima:

Preambula Adresa Adresa Tip Podaci Kontrolni niz

12

odredita polazita

Preamble Destination

address Source address

Type Data Check seq.

8 6 6 2 46-1500 4

Tab.1 Format Ethernet paketa

Osim Ethernet porotokola na tritu je vrlo rairena njegova modifikacija koja se naziva IEEE

802.3. Veina mrene opreme koja se radi sa Ethernet protokolom podrava obje varijante. Format

IEEE 802.3 paketa prikazan je u Tab. 2:

PreambulaOdjeljivaAdresa

odredita Adresa

polazita Duina Podaci

Kontrolni

niz

Preamble Start frame

delimiter

Destination address

Source address

Length Data Pad Check seq.

7 1 2 ili 6 6 2 46-1500

4

Tab.2 IEEE 802.3 Ethernet format

Komunikacijski protokol

Ethernet je temeljen na sabirnici, dakle, sva raunala na lokalnoj razini dijele isti provodnik. S

obzirom da se samo jedan paket - okvir podataka moe emitirati istovremeno, Ethernet koristi

poseban mehanizam CSMA/CD koji spreava raunala da meusobno interferiraju. Naziv

CSMA/CD dolazi od eng. "Carrier Sense Multiple Access with Collision Detection". Taj se

mehanizam pojednostavljeno naziva "sluaj prije nego govori".

"Carrier Sensing" oznaava mehanizam sluanja. Kada raunalo eli emitirati pakete kroz Ethernet

mreu, prvo mora ispitati da li je mrea zauzeta slanjem podataka od nekog drugog raunala. Ako

jest, Ethernet ureaj raunala e nakratko priekati te ponovno ispitati stanje zauzetosti mree. Ako

nije registriran nikakav promet na mrei, zapoinje emitiranje podataka.

"Multiple Access" znai da vie umreenih raunala moe koristiti isti prijenosni medij.

"Collision Detection" definira ponaanje raunala ako se dogodi da dva ili vie raunala zaponu

emitiranje podataka u isto vrijeme. Tijekom emitiranja podataka Ethernet ureaj nastavlja

oslukivati mreu. Ako se u meuvremenu pojavi paket nekog drugog raunala nastaje kolizija i

raunalo prekida emitiranje. Slijedi odailjanje signala o zakrenosti, koji upozorava ostala raunala

u mrei da podaci koji nailaze kolidiraju. Potom sva raunala u lokalnoj mrei zaustavljaju

emitiranje za sluajni iznos vremena ekanja. Na taj nain vjerojatnost da e opet dva raunala

13

zapoeti istovremeno emitiranje znaajno se smanjuje. Kolizije se dogaaju zbog kanjenja signala

koji putuje kroz provodnik, od trenutka u kojem jedno raunalo oslukuje, a drugo zapoinje

emitirati. U uvjetima normalnog prometa kroz mreu, koji odgovara kapacitetu Etherneta (10 ili 100

Mb/s), kolizije se dogaaju tek povremeno ne usporavajui znatno propusnost mree. Meutim, kod

jako optereene mree, sa velikim brojem povezanih raunala, uestalost kolizija moe biti toliko

velika da se praktiki blokira protonost mree. Zato je Ethernet protokol posebno prikladan za

manje lokalne mree. Smatra se da je prikladno optereenje Ethernet mree u rasponu od 30% do

60% punog kapaciteta. Ukoliko je prosjeno optereenje vee, potrebno je mreu podijeliti na

manje podmree povezane posebnim mrenim ureajima mostovima (eng. bridge) ili

usmjerivaima (eng. router), koji odvajaju promet lokalnih mrea.

S obzirom da je Ethernet zasnovan na sluajnom pristupu, kapacitet prijenosa podataka nije u

pravilu kontinuiran. Kada se radi o prijenosu vremenski nepovezanih podataka onda ta znaajka ne

dolazi do izraaja. Ali, ako se radi npr. o video ili audio informacijama, svako kanjenje, nastalo

zbog zauzetosti mree ili kolizija, odrazit e se izravno na kvaliteti reprodukcije istih.

14

TCP/IP porodica protokola, DoD mreni model, format podataka

Protokol TCP/IP (eng. "Transmission Control Protocol/ Internet Protocol") nastao je u okviru

projekta DARPA, koji je prethodio razvoju Interneta. Internet je ime mree svjetskih mrea

(ARPANET, MILNET, NFSNet, ...) i objedinjuje milione lokalnih raunalnih mrea. Pod nazivom

"internet" iz kratice TCP/IP skriva se princip ili koncept spajanja lokalnih mrea. TCP/IP dio je

vierazinskog hijerarhijskog modela umreavanja, koji je prethodio OSI referentnom modelu, a

naziva se DoD, prema povijesnim korijenima koji ga veu uz "Department of Defense"

(Ministarstvo obrane SAD-a).

TCP/IP podrazumijeva porodicu komunikacijskih protokola. U TCP/IP porodicu protokola se

ubrajaju IP protokol, TCP protokol, UDP protokol, ICMP protokol kao i mnogi drugi protokoli. Pod

tim imenom obuhvaene su i mrene usluge ali i usluni programi koji ostvaruju mrene usluge,

kao to su npr. udaljena prijava za rad ili prijenos podataka.

DoD mreni model

Kao i OSI referentni model, DoD koristi hijerarhijski komunikacijski koncept podijeljen na razine.

Za razliku od OSI modela, DoD ima 4 razine. Na Sl. 13 prikazan je DoD model i njegov odnos s

OSI referentnim modelom.

OSI DoD Application

Application Presentation Session

Transport Transport (TCP) Network Internet (IP)

Data Link Network interface

Physical

Sl. 13 Odnos OSI i DoD modela

15

Razina mrenog suelja ("Network interface") rjeava probleme pristupanja fizikom mediju koji se

koristi za prijenos. Najee je to programski veznik koji komunicira s Ethernet karticom ("device

driver") ili mrenim posluiocem. Odgovara prvoj i drugoj OSI razini ("Physical" i "Data Link").

Internet razina ("Internet") je odgovorna za povezivanje logikih adresa s fizikim mrenim

sueljem, odnosno fizikim adresama. Implementirana je u obliku internet protokola (IP) koji radi s

IP paketima (datagramima) i brine za njihovo usmjeravanje. IP koristi ARP (eng. "Address

Resolution Protocol") i RARP (eng. "Reverse Address Resolution Protocol") protokole za

adresiranje raunala. Osnovna zadaa ove razine je ostvarivanje komunikacije izmeu dva udaljena

raunala.

Prijenosna razina ("Transport") odgovara etvrtoj OSI razini. Ostvaruje komunikaciju izmeu

mrenih programa udaljenih raunala. Programi na udaljenim raunalima se adresiraju kao port

number. Podaci se prenose na principu paketne komunikacije, odnosno dijelei se na datagrame

koji se na odreditu ponovno sastavljaju. TCP (eng. "Transmission Control Protocol ") protokoli su

odgovorni za uspostavu komunikacije na ovoj razini, osiguravajui istovremenu dvosmjernu

komunikaciju vie razliitih programa izmeu vie udaljenih raunala. TCP se ujedno brine o

konzistenciji primljenih podataka. U sluaju da se neki od datagrama izgubi zatrait e ponovni

prijenos paketa. U sluaju primitka dupliciranog datagrama, suvini e datagram biti izbaen.

Razina primjene ("Application") obuhvaa uslune programe koji koriste TCP/IP protokole za

prijenos podataka (ftp eng. "File Transfer Protocol"), elektronsku potu (SMTP eng. "Simple

Mail Transfer Protocol") te prijavu (telnet) i rad na udaljenim raunalima. Razina primjene je

korisniko suelje prema TCP/IP porodici mrenih protokola.

Usporeujui OSI referentni model i TCP/IP vano je uoiti da OSI predstavlja teoretski model dok

TCP/IP predstavlja skup konkretnih komunikacijskih protokola koji ine komunikacijsku osnovu za

mnoge raunalne mree.

TCP/IP format podataka

16

TCP/IP komunikacija izmeu udaljenih raunala odvija se postupkom enkapsulacije . Enkapsulacija

podrazumijeva postupak koji podatkovne pakete vie razine (npr. paketi iz "Application" razine)

umeu u pakete nie razine (paketi u "Transport" razini). Svaka razina dodaje svoje zaglavlje na

podatke koji se prenose ( Sl . 14 ).

Sl. 14. Princip enkapsulacije

Kao to je ilustrirano na Sl. 14, podaci koji se prenose sa razine primjene, npr. program elektronike

pote (e-mail), dobivaju zaglavlje odgovarajueg programa. Zaglavlje e sadravati izmeu ostalog

i adresu primaoca (korisnika i raunala). Podaci se potom prosljeuje na niu prijenosnu razinu,

gdje ih "Transmission Control Protocol" dijeli u pakete (datagrame). Svaki paket nasljeuje

zaglavlje prethodne razine, ali dobiva i zaglavlje prijenosne razine. Paketi se zatim alju internet

razini koja oblikuje svoje pakete sa svojim zaglavljima. Pritom novo zaglavlje preuzima neke

podatke od prethodnih razina (npr. adresu primaoca). Na kraju paketi stiu na najniu razinu

mrenog suelja. Ako je npr. primijenjena Ethernet mrena tehnologija, paketi e dobiti nova

zaglavlja i postati Ethernet paketi. Za Ethernet protokol nevaan je sadraj paketa. Vano je da

njegov oblik (zaglavlje, redoslijed i duina podatkovnih polja) razumljiv za Ethernet suelje

udaljenog raunala. Ono e pristigle pakete ponovno raspakirati, predajui sadraj viim razinama.

Kada se podaci skupe na najvioj razini udaljenog raunala, predaju se odgovarajuem uslunom

programu koji ih potom obradi.

Porodica TCP/IP protokola

Porodica TCP/IP protokola se moe podijeliti u skupinu niih protokola (kao to su npr. IP, TCP i

UDP protokoli) i skupinu viih protokola kao to su Telnet ili FTP protokoli. Vii protokoli se

koriste za obavljanje posebnih zadataka kao npr. prijenos datoteka izmeu udaljenih raunala dok se

17

nii protokoli koriste bez obzira koju se vrstu posla obavlja. Pregled vanijih TCP/IP protokola je

prikazan na sljedeoj Sl. 15:

Sl. 15. Hijerarhija porodice TCP/IP protokola

Internet protokol ( IP ) je bazini protokol iz TCP/IP porodice i pripada Internet razini TCP/IP

modela. Definiran je sa RFC 791. Prema uslugama koje obavlja IP protokol pripada mrenoj razini

iz OSI modela (usporedba OSI modela i TCP/IP protokola je dana u sljedeem odjeljku). IP

omoguuje neslujednu komunikaciju odnosno prijenos datagrama izmeu raunala. Udaljena

raunala eventualno mogu pripadati potpuno razliitim podmreama koje su na neki nain povezane

u zajedniku mreu. IP nema mehanizma za kontrolu toka ili greaka. Glavni posao IP razine je da

datagrame koje dobije od TCP razine poalje na odredinu adresu to kod sloenih mrea moe biti

kompliciran posao jer treba izabrati najbolji prospojni put. Kao i svi ostali protokoli IP protokol

definira format paketa (datagrama) kojim se prenose podaci. Na poetku datagrama je zaglavlje. IP

zaglavlje sadri adresu odredinog i izvorinog raunala kao i neka druga polja: verzija, tip usluge,

protokol, ...

Ovdje je interesantno primjetiti da se poljem protokol mogu definirati razliiti vii protokoli koji

koriste usluge IP protokola. U praksi su to najee TCP i UDP ali to mogu biti i neki protokoli koji

ne pripadaju TCP/IP porodici.

User Datagram Protocol ( UDP ) pripada prijenosnoj razini TCP/IP modela. Definiran je sa RFC

768. Ovaj protokol predstavlja proirenje IP protokola, a osnovna zadaa mu je postavljanje

neslijedne (nepovezane, eng. connectionless) komunikacije izmeu udaljenih raunala. S obzirom

da prijenos nije slijedan u nekim sluajevima moe uzrokovati duplicirajuu komunikaciju.

Najee se upotrebljava za slanje manjih poruka minimalnim mehanizmom. Iako se iz ovakvog

slubenog opisa koji se najee nalazi u literaturi moe zakljuiti da je to neki lo i nepouzdani

protokol u praksi se na ovom protokolu baziraju mnogi vani vii protokoli. Kao primjer jednog

takvog vanog vieg protokola moe se navesti NFS (eng. Network File System) koji u praksi

radi sasvim pouzdano na milijunima instaliranih raunala.

18

Internet Control Control Message Protocol ( ICMP ) je jednostavan protokol za slanje kontrolnih

poruka i upita kao npr. da li je raunalo dostupno i sl. Propada prijenosnoj razini kao i UDP i TCP

protokoli. ICMP protokol se npr. koristi u vanoj naredbi ping kojom se moe ustanoviti da li je

mogue ostvariti vezu sa udaljenim raunalom i kolika je brzina komuniciranja.

Transmission Control Protocol ( TCP ) pripada prijenosnoj razini TCP/IP modela. Definiran je sa

RFC 793. On, za razliku od UDP protokola, omoguuje slijednu komunikaciju. To je end-to-end

protokol koji povezuje dva procesa na udaljenim raunalima, a osigurava sigurnu, neduplicirajuu

isporuku okteta udaljenom korisniku. TCP predstavlja bazu za mnoge druge vie protokole (telnet,

ftp) koji zahtijevaju pouzdan prijenos veeg broja okteta. Kao i IP i UDP protokoli TCP definira

format svojih paketa. TCP zaglavlje ima vie polja u odnosu na IP zaglavlje:

source port

destination port

sequence number

acknowledgment number

data offset

type

window

checksum

urgent pointer

data

Najvaniji podaci u TCP zaglavlju su pristupni brojevi (eng. port numbers) i slijedni broj (eng.

sequence number). Pristupni brojevi definiraju izvorini i odredini ulaz unutar raunala kamo (i

odakle) se alje poruka. Ovi brojevi su vani jer se istovremeno moe slati i primati vie poruka

na/sa istog raunala. Ti brojevi na jedinstveni nain definiraju ulaz/izlaz za poruke koje alje isti

korisnik. Slijedni broj definira broj poslanih okteta (ne broj datagrama). Tako ako su datagrami

veliine 500 okteta prvi datagram ima slijedni broj 0, a drugi ima broj 500 itd. Treba primijetiti da

se u TCP zaglavlju nigdje ne pojavljuje adresa odredinog raunala ve samo port number unutar

raunala. Adresa odredinog raunala se nalazi u IP zaglavlju. Dunost je TCP razine da napravi

datagram i da ga zajedno s adresom odredinog raunala proslijedi IP razini.

TCP i UDP su na istoj razini ali definiraju razliite mogunosti. Osnovne razlike izmeu TCP

protokola i UDP protokola se saeto mogu prikazati u nekoliko toaka:

19

TCP dijeli (i ponovno sakuplja) vee poruke na IP datagrame.

UDP radi s porukama koje stanu u jedan IP datagram (npr. kod traenja adrese udaljenog

raunala od posluioca koji ima bazu imena i njihovih adresa - DNS).

TCP vodi rauna o poslanim datagramima i moe napraviti retransmisiju.

UDP ne vodi rauna o poslanim datagramima i ne moe napraviti retransmisiju (ako ne

dobijemo odgovor u odreenom vremenu moe se ponovo poslati zahtjev).

UDP je jednostavniji, UDP zaglavlje zauzima manje mjesta.

File Transfer Protocol ( FTP, RFC 959) omoguuje prijenos datoteka izmeu udaljenih raunala.

Pripada razini primjene u TCP/IP modelu. Osim prijenosa datoteka FTP predvia punu provjeru

identiteta i osnovne operacije s datotekama. Osim FTP protokola postoji i ftp usluni program.

Telnet protokol ( Telnet, RFC 854) je definiran na razini primjene u TCP/IP modelu. Omoguuje

prijavu rada na udaljeno raunalo. Osim telnet protokola postoji i telnet usluni program.

IP sustav adresa, Internet, informacijske mrene usluge, DNS, Bind...

Internet adrese

U TCP/IP mrei svako raunalo mora imati jedinstvenu adresu. To znai da u Internet mrei ne

moe postojati niti jedan vor u svijetu s istim identifikacijskim brojem (adresom). U odvojenim

lokalnim TCP/IP mreama, koje nisu spojene na globalnu Internet mreu, adrese moraju bit

jedinstvene tek na lokalnoj razini. Meutim, raunala iz takve mree ne mogu komunicirati izvan

svoje domene jer preklapanje adresa moe dovesti do kolizije i problema u radu mrenih

posluilaca i usmjerivaa. O dodjeli adresa stoga brine sredinja meunarodna neprofitna institucija

ICANN (The Internet Corporation for Assigned Names and Numbers) , osiguravajui jedinstvenu

politiku u dodjeli brojeva, naziva domena i parametara Internet protokola.

Internet (IP, Internet Protocol) adresa definirana je kao 32-bitni broj sastavljen od etiri okteta

odvojena tokom. Adresa se interpretira dekadski kao etiri broja odvojena tokom, npr.

192.84.94.50. S obzirom da je za svaki od etiri dekadska broja rezerviran jedan oktet, u internet

20

adresi mogu se pojaviti dekadski brojevi u rasponu od 0 do 255, jer je 255 najvei cijeli broj koji se

moe binarno izraziti u slogu od osam bitova. Koncepcija interneta podrazumijeva povezivanje

nezavisnih podmrea, pa je struktura adrese podijeljena na dva logika dijela. Prvi dio sadri adresu

mree, kojom je jednoznano definirana podmrea, dok drugi dio adrese oznaava adresu

pripadajueg raunala. S obzirom da podmree mogu okupljati vie ili manje raunala i/ili svojih

podmrea, adresa moe biti razliito oblikovana. Postoje tri oblika Internet adrese: A, B, C, D i E

klase. Pritom su klase A, B, i C predviene za adresiranje, klasa D za emitiranje opih poruka, a

klasa D je rezervirana za buduu namjenu.

Adrese klase A imaju samo jedan oktet rezerviran za adresu mree dok se preostala tri okteta koriste

za adresiranje raunala:

A klasa: net.host.host.host od 1.x.x.x do 126.x.x.x

U klasi B za adresu mree su rezervirana dva okteta dok je u C klasama za adresu mree odreeno

tri okteta:

B klasa: net.net.host.host od 128.1.x.x do 191.254.x.x

C klasa: net.net.net.host od 192.1.1.x do 223.254.254.x

Tako e npr. u klasi A biti mogue adresirati 256x256x256-2 raunala unutar jedne podmree. U

klasi B preostaje za adresiranje 256x256-2 3 raunala unutar iste podmree, a unutar C klase svega

254 ( Tab . 3 ). Prema utvrenom pravilu poetni okteti u adresi odreuju kojoj klasi e odreena

adresa pripadati. Adrese iji je poetni oktet izmeu 1 i 126 decimalno pripadaju klasi A, od 128 do

191 klasi B, a od 192 do 223 klasi C ( Tab . 3 ). Stoga e klasa A moi adresirati svega 126

podmrea, klasa B 16 383, a C 2 097 151 razliitih podmrea.

Nekada je o dodjeli internet adresa brinula amerika vladina institucija IANA (International

Assigned Numbers Authority, www.iana.org ), koja se sada nalazi u sklopu ICANN-a.

Broj moguih adresa umanjuje se za dva jer su adrese raunala izraene binarno samo nulama (npr.

net.0.0.0) ili samo jedinicama (npr. dekadski net.255.255.255) rezervirane. Prva oznaava lokalno

raunalo (loop back'', 127.0.0.0), a potonja slui za openito adresiranje raunala u mrei

(broadcast'').

21

Tab. 3. Znaajke A, B i C klasa Internet adresa

Globalne mree, kao to je ARPAnet, pripadaju A klasi jer one sadre veliki broj vorova. B klasa

se dodjeljuje manjim zemljama i veim organizacijama, s relativno velikim brojem podmrea i

pripadajuih vorova. Manje organizacije ili mrene cjeline dobivaju C klasu.

Brojevi 0 i 255 imaju posebno znaenje u adresi. 0 je rezervirana kao neodreena oznaka. Npr.

0.0.0.62 oznaava adresu raunala (62) bez pripadnosti mrei (0.0.0). Broj 255 je rezerviran za

"broadcast" - emitiranje opih poruka. "Broadcast" je poruka koja se alje svim raunalima u mrei.

Npr. ako se ele doznati imena raspoloivih raunala u lokalnoj mrei ija je adresa 161.53.117,

onda e biti emitirana poruka s adresom 161.53.117.255, gdje je 255 upotrebljeno kao "broadcast",

zamjenjujui konkretne adrese raunala lokalne mree. Internet adresa ne smije zapoinjati s jednim

od sljedeih brojeva:

0 nepoznata adresa

127 lokalna petlja

255 "broadcast"

> 233 rezervirano za budue potrebe

S obzirom da je teko pamtiti dvanaest brojeva Internet adrese, TCP/IP programi predviaju

koritenje imenikih usluga koje omoguavaju korisniku adresiranje raunala pomou pridruenih

simbolikih imena. Stoga svako raunalo u mrei posjeduje, osim Internet adrese, i odgovarajue

simboliko ime. UNIX operacijski sustav pohranjuje internet adrese i njihova imena u zapisnik

/etc/hosts ( Sl . 16 ), a Windows NT u zapisnik \Winnt\System32\drivers\etc\hosts (NT ujedno

koristi i zapisnike LMHOSTS i WINS). Slika prikazuje primjer jednog zapisnika /etc/hosts .

Adresa 127.0.0.1 oznaava lokalnu petlju raunala (za lokalno adresiranje). Poruke poslane na tu

adresu nikada ne stiu do mrenog provodnika, ve slue za adresiranje lokalnog raunala. U istom

je zapisniku pohranjena Internet adresa lokalnog raunala (loghost) " 161.53.117.160 pro10

pro10.sjever.fsb.hr loghost ". Ostale adrese i pridruena imena definiraju ostala raunala u

lokalnoj mrei.

22

Sl. 16. Primjer ''hosts'' zapisnika

Kada se pokrene neki od TCP/IP uslunih programa (npr. ftp ), potrebno je navesti ime raunala s

kojim se eli komunicirati (npr. pro1). Za zadano e ime raunala TCP/IP program potraiti

pripadajuu adresu u zapisniku /etc/hosts . Ukoliko ne nae ime zadanog raunala, program e se

obratiti nekom od nadreenih raunala posluilaca koji pruaju imenike usluge, odnosno sadre

bazu podataka o adresama raunala.

Informacijske mrene usluge

TCP/IP protokol predvia korisnik-posluilac model umreavanja i povezivanja lokalnih mrea. To

znai da u lokalnoj mrei mora postojati barem jedno raunalo posluilac koje preuzima na sebe

zadae mrenih usluga, prvenstveno usmjeravanja i adresiranja, osiguravajui komunikaciju s

vanjskom mrenom infrastrukturom. Najee primijenjene mrene usluge su:

DNS (eng. "Domain Name Service") ili Imenika usluga domene,

NIS+ (eng. "Network Information Service") ili Mrena informacijska usluga,

BIND/Hesoid.

Osnovna svrha ovih usluga je pruanje informacija o zajednikim objektima (imena, adrese,

korisnici, pisai, ...) na mrei. Raunalo posluilac, ono koje osigurava imenike usluge, posjeduje

bazu podataka o imenima raunalnih objekata i na zahtjev daje odgovore o adresama, alternativnim

imenima, zapisnikom sustavu itd.

Od navedenih usluga posebno treba istaknuti DNS kao glavnu podrku za interpretaciju (rjeavanje)

imena u Internetu. TCP/IP protokol je izravni korisnik DNS-a, no njegovim se uslugama mogu

koristiti i drugi mreni protokoli. Na Internet su prikljueni milijuni raunala i ako ne bi postojale

imenike usluge svako bi raunalo moralo imati cjelovit popis ostalih raunala na mrei. Takove

baze podataka bi zauzimale veliki prostor na disku raunala, a njihovo bi pretraivanje predugo

trajalo. No najvanije je da bi auriranje podataka o mreama irom svijeta, koje se svakodnevno

mijenjaju, bilo jednostavno neizvedivo. Informacijske mrene usluge olakavaju upravljanje i

auriranje bazama podataka i omoguavaju hijerarhijsko povezivanje distribuiranih baza podataka.

DNS je mreni protokol definiran na razini primjene u porodici TCP/IP protokola. Osnovna zadaa

DNS-a je rjeavanje (interpretacija) simbolikih imena udaljenih raunala. DNS je zasnovan na

mehanizmu pitanje/odgovor (eng. "query/response") i korisnik-posluilac modelu. Neka od

raunala na mrei imaju ulogu DNS posluioca dok su ostala raunala DNS korisnici. DNS

23

posluilac prima pitanje od DNS korisnika, rjeava njihove zahtjeve i alje im odgovore. Svaki

posluilac ima vlastitu bazu podataka o raunalima i njihovim adresama. Ako posluilac ne moe

odgovoriti na pitanje pretraivanjem vlastite baze onda moe poslati pitanje drugim posluiocima.

DNS koristi UDP kao transportni protokol za komunikaciju s udaljenim raunalima (posluiocima).

UDP protokol je prikladan zbog svoje jednostavnosti i zato jer ne uzrokuje veliko optereenje

mree.

Najrairenija implementacija DNS-a je BIND (eng. "Berkeley Internet Name Domain"), imeniki

posluilaki program za UNIX operacijski sustav. Windows NT koristi WINS program za

interpretaciju imena NetBIOS mree, ali i DNS korisniku i posluilaku podrku.

a razumijevanje DNS usluge bitno je razumijevanje koncepta domene i njihove hijerarhije. Svaka

domena pripada odreenoj razini u hijerarhijskoj organizaciji domena. Na vrhu hijerarhije je "root"

domena ispod koje se nalaze sve ostale domene ( Sl . 17 ). "Root" domena se oznaava tokom (.)

na prvome mjestu imena. S obziro da sve domene imaju istu zajedniku polaznu domenu, "root"

toka se isputa iz imena. Na prvoj razini ispod "root" domene nalaze se "top level". One definiraju

globalne mree pojedinih drava ili velikih zajednica, npr. hr (Hrvatska), us (SAD), it (Italija), com

(komercijalna domena), edu (domena znanstvenih i obrazovnih ustanova) itd . U okviru "top level"

domena nalaze se manje domene (npr. fsb ), a one se pak mogu dijeliti na jo finije mrene cjeline

(npr. sjever ) kojima su pridruena pripadajua raunala (npr. pro1 ). Dvoslovni nazivi veine

domena usklaeni su sa ISO-3166 normom.

Sl. 17. Primjer hijerarhije domena

24

Tako se dobiva hijerarhijsko ustrojstvo koje se simboliki opisuje ureenim nizom imena odvojenih

tokom. Npr. domena sjever pripada domeni fsb , a ona je pak dio domene hr pa e stoga njezino

puno ime glasiti:

sjever.fsb.hr

Ispred imena domene pie se ime pripadajueg raunala, npr.:

pro1.sjever.fsb.hr

Ime na prvome mjestu oznaava raunalo pro1 koje pripada domeni sjever.fsb.hr . Ime ne smije

imati vie od 255 znakova. Ovakva organizacija domena podsjea na hijerarhijsku zapisniku

strukturu operacijskih sustava UNIX ili Windows NT. Umjesto imena zapisnika ovdje se navode

imena domena i raunala. Za razliku od hijerarhije zapisnika, imena domena se piu obrnutim

redoslijedom. Najprije se navodi ime odredinog objekta (raunala) pa onda imena domena redom

prema vrhu hijerarhije. Kod zapisnikog se sustava poinje od "root" imenika prema odredinom

objektu. Ovakav princip omoguava da se u mrei nalaze raunala s istim imenom. Jedino se ne

smije dozvoliti da ta raunala budu u istoj domeni.

Svaki DNS korisnik mora poznavati DNS posluioca svoje domene. Na UNIX operacijskom

sustavu, adrese DNS posluilaca pohranjuju se u zapisniku /etc/resolv.conf ( Sl . 18 ).

Sl. 18. Primjer ''resolv.conf'' zapisnika

U gornjem primjeru za resolv.conf zapisnik zapoinje s tri komentarska retka, a zatim je definirano

ime domene " xxx.hr " za koju su definirana dva DNS posluioca, odnosno njihove IP adrese.

Uobiajeno je da se definira vie posluilaca. Ako prvi posluilac, iz bilo kojih razloga, nije

dostupan pokuat e se konzultirati drugi na listi i tako dalje.

DNS posluioci uvaju podatke (imena, adrese, kratki opis) u udaljenim raunalima i odgovaraju na

upite DNS korisnika. Podaci se uvaju u vie zapisnika. U zapisniku /etc/named.boot pohranjeni su

podaci koji definiraju strukturu DNS baze. Na Sl. 19 prikazan je jedan primjer /etc/named.boot

zapisnika.

25

Sl. 19. Primjer ''named.boot'' zapisnika

Nakon komentarskih redaka, oznaenih s " ; ", slijedi ime domene posluioca. Potom su definirani

zapisnici primarne (lokalne) domene: /etc/named/named.hosts (baza podataka s imenima i IP

adresama, /etc/named/named.rev (popis adresa u obrnutoj notaciji za interpretaciju imena kada je

poznata adresa), /etc/named/named.local (adresa lokalnog raunala), potom slijede adrese

sekundarnih posluilaca nadreenih i podreenih domena. Posljednja je definicija zapisnika

/etc/named/root.cache u kojem su pohranjene adrese posluilaca kojima se treba obratiti ako

zahtijevano ime ne postoji u lokalnoj DNS bazi.

26

Sl. 20. DNS decentralizirani model rjeavanja IP adresa

Princip rada DNS-a objasnit e se na primjeru sa Sl . 20 . Prikazana je domena sjever kao

poddomena domene fsb (Fakultet strojarstva i brodogradnje), koja je pak sadrana u domeni hr

(Hrvatska).

Kada neki Internet korisnik zatrai komunikaciju s udaljenim raunalom, npr. putem naredbe telnet

, zadajui njegovo ime (npr. pro1.sjever.fsb.hr ), a to ime nije definirano u lokalnom zapisniku (

/etc/hosts ), aktivira se program rjeava (eng. resolver). Njegova je zadaa pronalaenje

odgovarajue IP adrese raunala. Rjeava e se u skladu s DNS protokolom obratiti DNS

posluiocu iz /etc/resolv.conf zapisnika. Na DNS posluiocu je stalno aktivan usluni program "

in.named " ili " named " koji oslukuje pitanja korisnika.

Ukoliko lokalni DNS posluilac ne posjeduje definiciju za zadano ime, proslijedit e pitanje

posluiocima iz root.cache zapisnika, obino DNS posluiocima domene vie razine. Posluioci

najvie razine (npr. srce za domenu hr ) posjeduju adrese posluilaca svojih podreenih domena ili

sekundarnih posluilaca. Ukoliko posluilac prepozna domenu iz zadanog imena potrait e ime u

svojoj bazi ili e proslijediti pitanje prema odgovarajuem niem DNS posluiocu (raunalo alpha2

domene fsb ). Budui da raunalo pro1 pripada domeni sjever pitanje e biti proslijeeno njenom

27

DNS posluiocu pro4 . U svojoj e DNS bazi raunalo pro4 pronai odgovarajuu adresu raunala

pro1 i proslijediti ga raunalu koje je trailo uslugu. Tek nakon primljene adrese, TCP/IP program (

telnet ) na raunalu koje trai vezu s udaljenim raunalom ( pro1.sjever.fsb.hr ) odailje adresirani

poziv, kojeg usmjerivai na slian nain upuuju do traenog raunala.