Biblioteka Kako objaviti dobru muzejsku knjiguKnjiga 3.

Izdavač:

Muzejski dokumentacijski centar (MDC)

Ilica 44, 10 000 Zagreb

www.mdc.hr

info@mdc.hr

Za izdavača: Višnja Zgaga

Urednica: Snježana Radovanlija Mileusnić

Autori(ce) tekstova: Draženko Celjak (Srce, Zagreb)

Denis Bučar (Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb)

Tanja Buzina (Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb)

Adriana Gri-Štorga (Arheološki muzej Istre, Pula)

Nino Katić (Srce, Zagreb)

mr. sc. Miroslav Milinović (Srce, Zagreb)

Kirinčić Marin (Prirodoslovni muzej Rijeka)

mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić (MDC, Zagreb)

Zoran Svrtan (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb)

dr. sc. Maja Šojat-Bikić (Muzej grada Zagreba)

Recenzenti: dr. sc. Daniela Živković, dr. sc. Goran Zlodi

Lektorica: Zlata Babić

Dizajn korica: Boris Ljubičić, Studio International

Grafi čka priprema i tisak: Sveučilišna tiskara, d.o.o., Zagreb

Naklada: 500 kom

ISBN 978-953-6664-40-5

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i

sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000900947.

Za stručne podatke i mišljenja odgovaraju autori.

Višnja Zgaga, Predgovor 4

I. 5

Snježana Radovanlija Mileusnić

Uvod ili kamo smo usmjerili pogled

II. 12

Maja Šojat-Bikić

Muzejska mrežna stranica kao kiberžanr ili kakva bi trebala biti

muzejska mrežna stranica

III. 28

Tanja Buzina

Hrvatski arhiv weba: objavljivanje na webu i arhiviranje weba

IV. 37

Miroslav Milinović, Draženko Celjak, Nino Katić

Hrčak: Portal otvorenog pristupa hrvatskim znanstvenim i stručnim

časopisima

V. 46

Snježana Radovanlija Mileusnić

Muzejski časopisi u elektroničkom obliku

VI. 67

Adriana Gri-Štorga

Digitalni repozitorij Arheološkog muzeja Istre u Puli

VII. 83

Marin Kirinčić

Muzejska prirodoslovna biblioteka na elektroničkim medijima

VIII. 97

Zoran Svrtan

Elektroničko izdavaštvo u Muzeju za umjetnost i obrt

IX. 110

Denis Bučar

Pregled i primjena softvera otvorenog koda

Literatura i web izvori 119

Sadržaj:Sadržaj:

PREDGOVOR / Višnja Zgaga

4

PREDGOVOR

Višnja Zgagaravnateljica Muzejskogdokumentacijskogcentra

Iako bismo mogli reći da je izložba temeljni muzejski medij, muzejska komunikacija nezamisliva je i bez raznolikih žanrova i elektroničkih inačica muzejskih publikacija. U posljednjih dvadesetak godina mu-zejsko je izdavaštvo prošlo složeni put od tiskanog teksta s dvodimen-zionalnom fotografi jom do izdanja s digitaliziranom slikom, tekstom i zvukom, pa i onih s prikazom virtualne stvarnosti. Primjenom fi lma, videa ili digitalne simulacije virtualne stvarnosti, elektronično izdavaš-tvo omogućuje kontekstualizaciju muzejskog predmeta do neslućenih razmjera, što je conditio sine qua non suvremenog pristupa muzejskoj interpretaciji. Mogućnosti brzoga, dostupnog pristupa spoznajama, in-terpretacijama, izvješćima, mišljenjima i komentarima što ih sadržavaju različita muzejska izdanja te primjenom novih tehnologija proširile su pojam i značenje muzejskog publiciranja. No, što je još važnije, te su mogućnosti promijenile i percepciju muzeja te utjecale na golem broj različitih „čitača“, od kojih mnogi i nisu posjetitelji muzeja.Ova treća knjiga edicije Muzejskoga dokumentacijskog centa, Kako objaviti dobru muzejsku knjigu, posvećena je temi muzejskih elektro-ničkih izdanja. O elektroničkim edukativnim publikacijama i elektronič-kim katalozima muzejske građe/izložbe bilo je govora u prethodnim publikacijama, pri čemu su upravo ona koja se koriste novim tehnolo-gijama prepoznata kao kvalitetna i kao primjeri dobre prakse. U ovoj se knjizi mogu naći mnoge korisne i važne sadržajne upute i tehničke smjernice za izradu publikacija koje su dostupne u digital-nom obliku. Autori priloga posebnu su pozornost usmjerili na detaljne prikaze izrade muzejskih elektronskih časopisa i muzejskih mrežnih stranica. Širi kontekst u kojemu se u cyber prostoru pojavljuju ti novi kiberžanrovi vidljiv je na portalu hrvatskih znanstvenih časopisa (Hr-čak) i u arhivi weba Nacionalne i sveučilišne knjižnice, o kojima se u knjizi također opširnije govori. Apostrofi rana je i važnost izrade i razvoja muzejskih digitalnih repozitorija, online mjesta prikupljanja, čuvanja i širenja informacija i znanja muzejskih ustanova.Nadamo se da će se primjenom novih znanja moći bolje iskoristiti mogućnosti koje proizlaze iz činjenice da 87 % hrvatskih muzeja ima pristup internetu, a njih 80 % posjeduje i mrežne stranice. Dodamo li tome i podatak o godišnjoj izdavačkoj produkciji muzeja, koja obuhva-ća više od 600 naslova, moguće je očekivati i promjenu orijentacije muzejskog izdavaštva prema inačicama koje su pristupačnije širem krugu zainteresiranih korisnika.

5

Zahtjevno je, ali ne i nemoguće ustanoviti pravu strategiju,

preduvjete, publiku i fi nancijski model za muzejsko elektroničko

nakladništvo.1

Hrvatska muzejska zajednica ušla je u 21. st. s početničkim

iskustvom u elektroničkom nakladništvu. Učinila je to prate-

ći suvremene trendove za objavljivanje specifi čnih muzejskih

tema i sadržaja te iskoristivši mogućnosti novih medija koji uz

tekst nude poveznice na sliku i zvuk, kao i sa srodnim sadržaji-

ma i mrežnim stranicama. Iako u skromnom broju, muzeji su se

na hrvatskoj nakladničkoj sceni pokazali kao vrlo revolucionar-

ni i napredni mali izdavači. Naime, od ukupno 50 elektroničkih

knjiga objavljenih u Hrvatskoj od 1995. do 2001. čak je petnaest

objavljeno u izdanju muzeja i galerija.2 No to su ipak bile pre-

težito elektroničke publikacije objavljene u materijalnom obliku

(na CD-u i DVD-u), a samo ih je mali broj objavljen na mreži.3

Među prvima4 je i elektronički vodič kroz 20 hrvatskih muzeja

na CD-ROM-u Hrvatski muzeji 1. Muzejskoga dokumentacij-

skog centra iz 1999.5, koji je objavljen u sklopu projekta pred-

stavljanja hrvatskih muzeja na internetu6.

UVOD ili kamo smo usmjerili pogled

Snježana Radovanlija MileusniÊMuzejski dokumentacijski centar, Zagreb

I. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić

1Arkinson, Rebecca. Museum partnership creates prototype for online catalogues. // Museum practice, 19. studenog 2014. URL:http://www.museumsassociation.org/museum-practice/new-practice/2Živković, Daniela; Tot, Marko; Šalamon-Cindori, Breza. Elektronička knjiga u muzeju. // Muzeologija, 48/49(2011-2012), str. 286.3Prema defi niciji Daniele Živković, elektronička je knjiga „jedna ili više računalnih datoteka omeđenog sadržaja, koje su dostupne javnosti

Hrvatski muzeji 1, MDC-ovo hipermedijsko dvojezično izdanje (hrvatsko-englesko) na CD-ROM-u, predstavlja dvadesetak hrvatskih muzeja s općim podacima, podacima iz povijest muzeja, popisom aktivnosti (izložbenom, izdavačkom, pedagoškom...) te s virtualnom šetnjom kroz njihove stalne postave

I. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić

6

Hrvatska i međunarodna stručna javnost prepoznala je vri-

jednost hrvatskih digitalnih proizvoda. Primjerice, Muzej su-

vremene umjetnosti u Zagrebu osvojio je srebrnu medalju na

AVICOM-ovu (Međunarodni odbor muzeja za audiovizualne i

nove tehnologije slike i zvuka) Festivalu audiovizualnih medija

u muzejima u São Paolu 2002. za CD-ROM Exat 51 & New

Tendencies.7 Gradski muzej Varaždin također je dobio nagra-

du AVICOM-a za CD-ROM Kukci na Međunarodnom festivalu

za audiovizualnu i multimedijsku prezentaciju muzeja i bašti-

ne (Tajvan, 2004.), i to za „bogatstvo dokumentacijskog ma-

terijala i originalnost pedagoškog pristupa“. CD-ROM Muzeja

grada Zagreba Zvonimir Faist: Diktati vremena: plakati od ka-

snih 1930-ih do ranih 1960-ih8, koji sadržava katalog izložbe

održane u Muzeju grada Zagreba, (listopad – prosinac 2003.)

te popratne zvučne snimke i videosnimke, dobio je Godišnju

nagradu Hrvatskoga muzejskog društva za 20039.

Tako smo počeli, ali kakva je situacija danas, petnaestak godi-

na kasnije, kada veliki svjetski muzeji na svojim mrežnim strani-

cama nude i elektroničke publikacije koje se mogu čitati online,

preuzimati i pohranjivati na računalo ili na tablete i mobilne ure-

đaje (čak uz mogućnost besplatnog pristupa10), bilo da su nova

ili starija digitalizirana muzejska izdanja?11

Kao da su hrvatski muzeji nakratko zastali u međuprostoru iz-

među tiskanih publikacija i onih na internetu, zadržavši se na

objavljivanju na materijalnome mediju, ali i to u sve manjem

broju. Izgubila se vodeća uloga malih, ali vrlo aktivnih elektro-

ničkih nakladnika u objavljivanju online publikacija.

Naime, na temelju uvida u muzejsko elektroničko nakladništvo

na internetu, čini se da hrvatski muzeji još uvijek nisu potpu-

no iskoristili barem neke prednosti elektroničkog nakladništva.

Katie Underwood12 navodi pet osnovnih razloga za muzejsko

digitalno nakladništvo:

1. mogućnost brzoga i pravodobnog objavljivanja novih spo-

znaja (što čini nepotrebnim tiskanje/objavljivanje novih,

na mreži, ili u materijalnom obliku, na CD-u i DVD-u“. Više vidjeti u: Živković, Daniela. Elektronička knjiga. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 4(2000), str. 47.4Neki od prvih CD-ROM-ova u hrvatskome muzejskom elektroničkom nakladništvu jesu: Braica, Silvio; Duplančić, Arsen. Splitske uspomene. Split: Etnografski muzej Split, 1998.; Antoš, Zvjezdana. Pokućstvo u Hrvatskoj: etnološki pogled na unutrašnje uređenje doma. Zagreb: Etnografski muzej Zagreb, 1998.; Balabanić-Fačini, Marica. Satovi iz fundusa Muzeja: katalog izložbe. Rijeka: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, 1999.; The Croats: Christianity, Culture, Art: Catalogue of the exhibition. Zagreb: Gallery Klovićevi dvori, 1999.; Kolveshi, Željka. Slikana kronika iz Jurjevske ulice: Anka Krizmanić - mapa „Zagreb“. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2000.; Maleković, Vladimir. Historicizam u Hrvatskoj. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2000. Više u: Radovanlija Mileusnić, Snježana. CD-ROM-ovi u hrvatskome muzejskom izdavaštvu. // Informatica Museologica, 31, 1-2(2000), str. 54-57.5Zvizdić, Edin (ur.); Franulić, Markita (ur.). Hrvatski muzeji 1 = Croatian museums 1. Zagreb: Muzejski dokumentacijski centar, 1999.6Više o počecima projekta u: Dražin-Trbuljak, Lada. O projektu Muzeji Hrvatske na Internetu. // Informatica Museologica, 27, 3-4(1996), str. 64-66.; Franulić, M., Zvizdić, E. Umjetnine Hrvatske na Internetu. // Informatica Museologica, 27, 3-4(1996), str. 83.7Pintarić, Snježana. ICOM/AVICOM F@IMP: dodjela godišnjih nagrada za audiovizualne projekte u muzejima, Sao Paolo, Brazil. // Informatica Museologica, 34, 1-2(2003), str. 73-74.8Kolveshi, Željka; Šojat-Bikić, Maja. Zvonimir Faist: Diktati vremena: Plakati od kasnih 1930-ih do ranih 1960-ih godina. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2004.9Dodijeljene godišnje nagrade Hrvatskog muzejskog društva za 2003. // Vijesti muzealaca i konzervatora, 1-4(2004), str. 10-11.10Getty Museum omogućio je skidanje čak 250 besplatnih muzejskih publikacija s njihovih mrežnih stranica; dostupno na: http://www.getty.edu/publications/virtuallibrary/index.html. Isto tako i: MoMa, URL:http://www.moma.org/explore/publications/free_downloads

II. POGLAVLJE / Maja Šojat-Bikić

12

UvodUvodDanas se od muzeja, posve prirodno, očekuje da imaju vlastite

mrežne stranice. One su postale primarno sučelje prema stvar-

nim i potencijalnim posjetiteljima muzeja. Štoviše, one su izlozi

kulture neke zemlje te pokazatelji otvorenosti i demokratičnosti

muzeja.

Muzejske mrežne stranice razvile su se u prepoznatljiv kiberžanr.

Naime, logika njihova strukturiranja proizlazi iz tipologije muzej-

skih funkcija (zbirke, stalni postav, izložbe, nakladništvo, odjeli,

istraživanja, akvizicije, vodstva, događanja, marketing, muzejska

trgovina, muzejski restoran itd.) te su se već ustalili određeni mo-

deli komunikacije muzeja s posjetiteljima u online prostoru.

Na evolucijskom putu od korištenja webom kao sredstvom

za promidžbu i marketing (prva generacija muzejskih mrežnih

stranica – elektroničkih brošura deriviranih iz tiskanih publika-

cija) do podrške e-učenju (virtualni muzeji) i razvoju društvene

platforme za dvosmjernu komunikaciju s posjetiteljima (muzej

2.0), muzeji su razvijali i kontinuirano razvijaju manje-više kon-

zervativne, a posljednjih desetak godina i inovativne tipove on-

line komunikacije.

Iako se ne može ustvrditi kako postoji zadana norma obliko-

vanja muzejskih mrežnih stranica, one ipak trebaju odražavati

organizaciju, poslanje i jedinstvenost muzeja (svaki je muzej je-

dinstven!). Stoga je moguće predložiti generički model muzej-

ske mrežne stranice, tj. poželjne generičke elemente „idealne“

muzejske mrežne stranice.

Muzeji i web Muzeji i web — dva desetljeća veze dva desetljeća vezeBudući da se 2014. obilježava 25. obljetnica weba, nije naod-

met podsjetiti kako zapravo do lipnja 1993. i do pojave prvog

preglednika – Mosaica, mrežne stranice gotovo nisu postojale

– bilo ih je samo 130!1 Procjenjuje se da je u siječnju 1997. po-

stojalo 650 000 stranica2, dok je iste godine oko 8000 muzeja u

svijetu već imalo svoje mrežne stranice.3

MUZEJSKA MREŽNA STRANICA KAO KIBERŽANR, ILI: KAKVA BI TREBALA BITI MUZEJSKA MREŽNA STRANICA

Maja Šojat-BikiÊMuzej grada Zagreba

II. POGLAVLJE / Maja Šojat-Bikić

1Web Growth Summary. Cambridge, MA: Massachusetts Institute of Technology, 1996. Dostupno na: http://www.mit.edu/people/mkgray/net/web-growth-summary.html (datum pristupa: 14. travnja 2014.)2Isto.3Sumption, Kevin. Beyond Museum Walls: An Exploration of the Origins and Futures of Web-Based, Museum Education Outreach. // The International Handbook of Virtual Learning Environments / Joel Weiss, Jason Nolan, Jeremy Hunsinger, Peter Trifonas (eds.). Dordrecht: Springer, 2006., str. 919.

13

Hrvatski muzeji svoje prve mrežne stranice objavljuju u sklopu

projekta Muzeji Hrvatske na internetu, koji je Muzejski doku-

mentacijski centar pokrenuo 1996., a 1997. pojavljuju se i prve

samostalne muzejske stranice. U travnju 2014. broj samostal-

nih mrežnih stranica hrvatskih muzeja i muzejskih zbirki iznosio

je 123.4 Od muzeja koji su registrirani kao pravne osobe njih 83

(74,8%) imaju vlastite stranice, dok ostalih 40 stranica pripada

muzejima i dislociranim muzejskim zbirkama u sastavu muzeja,

HAZU-a, centara za kulturu, pučkih otvorenih učilišta i udruga

te privatnim muzejima.5

Web ima golem potencijal glede uključivanja korisnika u istraživa-

nje muzejskih zbirki radi cjeloživotnog učenja. Pružanje osnovnih

informacija (o lokaciji muzeja, radnom vremenu, kulturnom kalen-

daru i sl.) samo je jedan aspekt muzejskih mrežnih stranica koji

danas ne zadovoljava očekivanja korisnika. Stoga se u planiranju

mrežne stranice traže odgovori na dva temeljna pitanja: znaju li

muzealci što žele prenijeti putem mrežne stranice i poznaju li me-

tode vrednovanja učinkovitosti mrežne stranice.6 Mrežne stranice

koje nisu učinkovito oblikovane i održavane, te zbog toga ubrzano

zastarijevaju, imaju malu vrijednost i mogu više naštetiti negoli ko-

ristiti ugledu muzeja.7 Naime, većina muzeja bilježi veći broj online

posjeta nego fi zičkih posjetitelja te je i njihova ponuda u online

prostoru izloženija kritičkom oku javnosti od, primjerice, neke po-

vremene izložbe koju će posjetiti dvije-tri tisuće ljudi.

Web je trenutačno najbolji medij za razmjenu digitalnih baštin-

skih sadržaja (produkcija CD-ova i DVD-ROM-ova bilježi stalni

pad). Web može istodobno posluživati više korisnika nego što

ijedan muzej to može činiti u svome fi zičkom prostoru. Među-

tim, dinamika weba nameće svoja pravila.

Budući da se tehnološke mogućnosti i stilovi oblikovanja ubrzano mijenjaju, strukturiranje i oblikovanje muzejskih mrežnih stranica zahtijeva kontinuirano ili periodično obnavljanje.

Kiberžanrovi su varijabilni i fl uidni te stoga mrežnu stranicu ne

smijemo promatrati kao dovršeni digitalni proizvod.

4Svim je mrežnim stranicama posljednji put pristupljeno 12. travnja 2014.5Šojat-Bikić, Maja. Hrvatska kulturna baština online: osobna baza podataka, 2011. - 2014.6Ambrose, Timothy; Crispin Paine. Museum Basics. 3rd edition. Abingdon, New York: Routledge, 2012., str. 104.7Isto, str. 105.

III. POGLAVLJE / Tanja Buzina

28

Zašto arhivirati sadržaje s webaZašto arhivirati sadržaje s webaWorld Wide Web1 nastao je na temelju sustava kojega je kra-

jem osamdesetih godina razvio britanski znanstvenik Tim

Berners-Lee u CERN-u (Conseil Européen pour la Recherche

Nucléaire). Bio je zamišljen kao sustav za povezivanje i razmje-

nu informacija među znanstvenicima na sveučilištima i u znan-

stvenim institutima putem hiperteksta. U travnju 1993. World

Wide Web postao je softver otvorenog koda, dostupan svima,

a već krajem te godine u svijetu je postojalo oko 500 web ser-

vera. Ubrzo je World Wide Web postao najpopularniji internet-

ski servis pa ga mnogi poistovjećuju s internetom.

Sa stajališta nacionalnih knjižnica, web je rano prepoznat kao važan izvor podataka i novi prostor nakladništva na kojemu se objavljuju sadržaji vrijedni čuvanja kao dio kulturne i znanstvene baštine što su je nacionalne knjižnice pozvane prikupljati.

Na Konferenciji knjižničara europskih nacionalnih knjižnica i

Saveza europskih nakladnika (Conference of European Nati-

onal Librarians/Federation of European Publisher, CENL/FEP)

prvi je put 2000. godine napisana Izjava o razvoju i uspostavi

dobrovoljnog depozita elektroničkih publikacija (Statement on

the development and establishment of voluntary deposit sche-

mes for electronic publications), koja je dopunjavana na sljede-

ćim konferencijama 2005. i 2012.2

Zbog specifi čnih svojstava weba i mogućnosti objavljivanja ka-

kve prije nisu postojale3, knjižnice su se suočile s izazovom pri-

lagodbe novim okolnostima na različitim razinama svog poslo-

vanja: s redefi niranjem pojma publikacija zbog jedinstvenosti

sadržaja koji postoje samo na tome mediju4, s proširenjem

obuhvata obveznog primjerka, s novim načinom identifi kacije

građe i komunikacije s nakladnicima, s novom bibliografskom

organizacijom, metodama prikupljanja te načinima korištenja,

spremanja i čuvanja publikacija. Neke su nacionalne knjižnice

već od sredine 1990-ih5 počele izgrađivati posebne sustave za

HRVATSKI ARHIV WEBA: objavljivanje na webu i arhiviranje weba

Tanja Buzina Nacionalna i sveuËilišna knjižnica u Zagrebu

III. POGLAVLJE / Tanja Buzina

1Skraćeno: WWW, W3 ili samo web. Kao prijevod engl. web-site, u knjižničarskoj se terminologiji ustalio izraz mrežno mjesto. Korisnicima izvan knjižničarske struke bliži su termini web sjedište ili web stranica.2Statement on the Implementation of (Statutory and Voluntary) Deposit Schemes for Non-Print Publications / Proposed by CENL/FEP joint committee, 30th May 2012. Dostupno na: http://www.fep-fee.eu/IMG/pdf/cenl_fep_2012_statement_on_deposit_schemes.pdf (datum pristupa: 6. listopada 2014.)3Buzina, Tanja. Mrežna građa i hrvatski nacionalni pravilnik za kataložni opis. // Međunarodni skup u čast 100-te godišnjice rođenja Eve Verona, Zagreb, 17. - 18. studenog 2005.: zbornik radova / ur. Mirna Willer, Ana Barbarić, str. 227-233.4Pojam publikacija proširuje se na sadržaje/žan-rove koji nemaju ekvivalent u tiskanome mediju (tzv. integrirajuća građa), npr. blogovi, e-novine (newsportal), web stranice gradova, ustanova i sl. „Nakladnički proizvod nije samo knjiga, već su i mrežne stranice … nakladnička aktivnost.“ / Jelušić, Srećko. Ogledi o nakladništvu. Zagreb: Naklada Ljevak, 2012., str. 9.5Nacionalna knjižnica Australije prva je uspostavila arhiv weba (PANDORA) 1996. Cijeli internet od 1996. periodički arhivira Internet Archive.

29

preuzimanje publikacija s interneta koje su nazvale arhivima

weba.

Arhivi weba nacionalnih knjižnica zbirke su sadržaja s interneta pohranjene na računalnom poslužitelju knjižnice ili na nekom drugom za to određenom poslužitelju.Za razliku od institucijskih repozitorija, zbirki digitalizirane građe i sl., temeljna je zadaća arhiva trajno čuvanje građe.

Hrvatski arhiv webaHrvatski arhiv webaPrve elektroničke publikacije s interneta koje su se od 1998.

počele bibliografski obrađivati u Nacionalnoj i sveučilišnoj

knjižnici bile su serijske publikacije. Uglavnom su to bila online

izdanja dnevnih novina (Vjesnik, Večernji list, Slobodna Dalma-

cija te Narodne novine). Od 2002. počele su se obrađivati i mo-

nografske publikacije (knjige) s weba, koje su također većinom

bile PDF inačice tiskanih izdanja. Žanrovi tipični za internet,

primjerice službene mrežne stranice ustanova6, udruga, e-zini i

blogovi, katalogiziraju se od 2003.

Kronologija arhiviranja weba u nacionalnim knjižnicama

6Mrežne stranice hrvatskih muzeja počele su se prikupljati od 2005., npr. mrežne stranice Etnografskog muzeja Zagreb, Gradskog muzeja Križevci. Rezultati pretraživanja na upit „muzej“ mogu se vidjeti na portalu Hrvatskog arhiva weba - http://haw.nsk.hr/.

37

UvodUvod

Hrčak je portal otvorenog pristupa hrvatskim znanstvenim i stručnim časopisima - Hrčak (http://hrcak.srce.hr). Namijenjen je uredništvima časopisa te hrvatskoj i međunarodnoj znanstvenoj i stručnoj javnosti.

Portal Hrčak utemeljen je uz potporu Ministarstva znanosti,

obrazovanja i sporta, realiziran je u Sveučilišnome računskom

centru Sveučilišta u Zagrebu (Srcu), a osnovna je ideja pote-

kla iz Hrvatskoga informacijskog i dokumentacijskog društva

(HID-a). Javnosti je prvi put predstavljen 7. veljače 2006., kada

je i pušten u puni produkcijski rad.

Hrčak je rezultat projekta na kojemu je radio multidisciplinarni

tim u kojemu su, osim djelatnika Srca, sudjelovali i stručnjaci

s područja informacijskih znanosti i knjižničarstva iz knjižnice

Instituta Ruđer Bošković (IRB-a) te Hrvatskoga informacijskog

društva (HID-a). Projektni je tim samostalno izradio sustav

Hrčak koristeći se pri tome raspoloživom programskom po-

drškom otvorenog koda (open source).

U izradi portala iskorištena su iskustva Srca na području

istraživanja i primjene web tehnologija. Sustav je modularan i

proširiv te jednostavan za uporabu i za uredništva i za kraj-

nje korisnike. Opremljen je i odgovarajućim OAI modulom koji

omogućuje razmjenu podataka prema konceptu i standardima

Open Archive Initiative (OAI).

Hrčak je danas referentni izvor informacija, repozitorij koji, pre-

ma podacima iz rujna 2014., putem adrese http://hrcak.srce.hr/

na jednome mjestu okuplja više od 360 časopisa te nudi pri-

stup do više od 9400 brojeva s preko 110 000 radova slobodno

dostupnih u punom opsegu.

Idejno rješenjeIdejno rješenjeHrčak je izrađen i pušten u produkciju uz potporu Ministarstva

znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS-a). Nastao je kao rezul-

tat rada na jednogodišnjem projektu primjene informacijske

HRČAK: PORTAL OTVORENOG PRISTUPA HRVATSKIM ZNANSTVENIM I STRUČNIM ČASOPISIMA

Miroslav MilinoviÊ Draženko Celjak Nino KatiÊSveuËilište u Zagrebu, SveuËilišni raËunski centar

IV. POGLAVLJE / Miroslav Milinović, Draženko Celjak, Nino Katić

IV. POGLAVLJE / Miroslav Milinović, Draženko Celjak, Nino Katić

38

tehnologije pod šifrom 2004-133 i nazivom HRČAK – Portal

otvorenog pristupa hrvatskim znanstvenim i stručnim časopi-

sima. Nakon završetka projekta Srce je, uz podršku MZOS-a

i partnera u projektu, nastavilo voditi brigu o radu i daljnjem

razvoju Hrčka.

Idejno rješenje sustava Hrčak temelji se na dokumentu pod na-

zivom PROJEKT Informacijski servis: „Portal znanstvenih ča-

sopisa RH“ iz veljače 2004. Dokument je izradila radna grupa

Hrvatskoga informacijskog i dokumentacijskog društva (HID-a)

u sastavu Mirjana Mihalić, Iva Melinščak Zlodi i Tibor Tóth.

Ciljevi projekta Hrčak bili su:• izgraditi sustav kojim će se uredništvima časopisa znatno

olakšati postupak elektroničkog objavljivanja, a korisnicima omogućiti pristup, pregled i pretraživanje svakoga pojedinog časopisa ili više njih uz pomoć jedinstvenog sučelja

• potaknuti što veći broj hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa da ponude svoj sadržaj besplatno - online (u skladu s globalnim inicijativama za otvoreni pristup znanstvenim informacijama).

Analize koje je prije pokretanja projekta izradila radna skupina

HID-a pokazivale su da postoji jasna potreba za takvim susta-

vom. U vrijeme pokretanja projekta Hrčak više od polovice od

ukupno dvjestotinjak domaćih uredništava časopisa još uvijek

nije imalo web sjedište.

Sustav Hrčak zamišljen je tako:• da uredništvima časopisa ponudi jednostavno, pouzdano,

besplatno tehničko rješenje za objavljivanje na webu• da svim potencijalnim korisnicima na jednoj web adresi

omogući pronalaženje velikog broja domaćih znanstvenih i stručnih časopisa, što povećava zamijećenost i dostupnost svakoga pojedinog časopisa te ponudi mogućnost zajedničkog predstavljanja javnosti

• da osigura veću uočljivost i lakšu dostupnost objavljenih sadržaja, što rezultira većom čitanošću časopisa i članaka u njima te da u konačnici poveća faktor utjecaja pojedinih časopisa

V. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić

46

UvodUvodOd 1990-ih, kada su se pojavili prvi elektronički časopisi, bilježi

se njihov rast, osobito posljednjih godina, ali i njihova sve veća

upotreba, što je povezano i s boljom dostupnošću računalne

opreme širem krugu korisnika. Danas već svi značajniji svjetski

izdavači objavljuju elektroničke časopise i često ih nude kao

posebne servise ili baze podataka (npr. ScienceDirect – Else-

vier, SpringerLINK – Springer). Među njima se pojavljuju i mali

izdavači – muzeji, no njihovi su časopisi još uvijek pretežito

elektroničke inačice tiskanih časopisa, a samo su rijetko izvor-

no nastali u elektroničkom obliku.

U tekstu donosimo defi nicije elektroničkih časopisa, kao i

preporuke za njihovu izradu koje je priredila Nacionalna i sve-

učilišna knjižnica. Predstavit ćemo izabrane vrsne inozemne

primjere te opisati stanje u hrvatskome muzejskom naklad-

ništvu. Primjeri bi trebali pomoći u prepoznavanju uspjeha

odnosno propusta, a prilozi će ponuditi dodatne smjernice

za budući rad.

Defi nicije i preporuke: što trebamo znati i o Defi nicije i preporuke: što trebamo znati i o čemu treba voditi brigu čemu treba voditi brigu U stručnoj se literaturi pojavljuje više defi nicija elektroničkih

časopisa, odnosno e-časopisa (electronic journal, e-journal).

Jedinstvena defi nicija govori da je elektronički časopis serijska

publikacija1 dostupna u digitalnom obliku2.

Elektronički časopisi dostupni su na CD-ROM-u (kao mjesno

dostupna građa) ili na internetu.3 No većina autora smatra kako

je uobičajena dostupnost elektroničkih časopisa dostupnost

putem interneta.4 Takvi se časopisi u stručnoj literaturi nazivaju

i mrežnim serijskim publikacijama.

Elektronički časopisi koji su dostupni na internetu mogu biti

isporučeni korisnicima putem weba (World Wide Web) ili elek-

troničkom poštom (e-mailom).5

MUZEJSKI ČASOPISI U ELEKTRONIČKOM OBLIKU

Snježana Radovanlija MileusniÊMuzejski dokumentacijski centar, Zagreb

V. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić

1 Serijska je publikacija neomeđena građa koja izlazi u uzastopnim zasebnim dijelovima, obično s brojčanim ili kronološkim oznakama, bez predviđenog završetka (npr. periodičke publikacije, elektronički časopisi, godišnji izvještaji, novine).2 Defi nitions, and a quick history of e-journals, URL:http://www.harrassowitz.de/top_resources/ejresguideproviders.html (datum pristupa: 8. prosinca 2014.)3 Konjević, Sofi ja. Elektronički časopisi danas. // Automatika: časopis za automatiku, mjerenje, elektroniku, računarstvo i komunikacije 48, 3-4(2007), str. 79., URL:http://hrcak.srce.hr/automatika (2009-12-17).4 What is an electronic journal?, URL:https://www.soas.ac.uk/library/resources/ejournals/about/ (datum pristupa: 5. prosinca 2014.).5 Cepulkauskaite, I. Creating E-Books and E-Journals // Training of trainers and users in the fi elds of cultural education. Unesco, 2000.

47

Elektronički časopisi su časopisi dostupni u digitalnome (elektroničkom) obliku, a distribuiraju se na materijalnom nosaču (CD-ROM-u) ili putem weba.

Elektronički časopisi mogu biti:

- elektroničke inačice postojećih tiskanih časopisa

- isključivo elektroničke publikacije dostupne na internetu

(purely electronic).

Danas su još uvijek najrasprostranjeniji oblik elektroničke inači-

ce tiskanih časopisa, koje mnogi izdavači priređuju usporedno.

Časopisi koji se prvi put pojavljuju u elektroničkom obliku (ča-

sopisi digital born) još uvijek čine manji udio.

Elektronički se časopisi razlikuju po tome jesu li nastali:

- digitalizacijom tiskanih časopisa (digitally reformatted print

journals)

- ili su izvorno objavljeni u elektroničkom obliku (published in

electronic form).

E-časopisi mogu biti sadržajem istovjetni svojim tiskanim ver-

zijama ili mogu sadržavati neki dodatni (online-only) materijal,

ovisno u kojem su formatu izrađeni.

Najčešći formati elektroničkih časopisa koji nude cjelovite tek-

stove jesu HTML (Hyper Text Markup Languge) i PDF (Portable

Document Format).

Časopisi u HTML formatu, koji se primjenjuje za kreiranje web

stranica, nude mnogo veće mogućnosti od tiskanih časopisa

jer omogućuju veze na druge dokumente ili na različite multi-

medijske sadržaje, no vrlo su nepraktični za ispis.

PDF format najčešći je format u kojemu se objavljuju elektro-

nički časopisi. Rad u PDF-u i u tisku je jednak i pogodan je za

ispis. No za učitavanje časopisa u takvom formatu na osobnom

računalu ili na elektroničkom čitaču (electronic book reader)

treba imati program Acrobat Reader.

Elektronički se časopisi razlikuju i po tome što je nekima od

njih pristup besplatan, a drugi su dostupni samo uz pretplatu.

67

UvodUvodOsim provođenja arheoloških istraživanja, stručne obrade gra-

đe, prikupljanja, čuvanja i izlaganja muzejskih predmeta, za-

datak Arheološkoga muzeja Istre u Puli (dalje: Muzej) jest i

objavljivanje radova i popularizacija muzejske građe. Upravo

je stoga Muzej posebnu pozornost pridao izdavačkoj djelat-

nosti. Od prvih izdanja iz 1957. pa do najnovijih iz 2014. objav-

ljena su ukupno 172 sveska različitih muzejskih publikacija, od

časopisa i kataloga do monografi ja. Muzejske su publikacije

s vremenom prelazile u tiskana i elektronička izdanja, koja

su temelj stvaranja repozitorija bogate muzejske izdavačke

djelatnosti. Time je otvoren put ulaska u svijet elektroničke

stvarnosti dostupne široj zainteresiranoj javnosti. U članku je

prikazano kako je i zašto izrađen digitalni repozitorij Muzeja te

je opisan proces njegova nastajanja. Na temelju trenutačnih

rezultata postignutih stvaranjem digitalnog repozitorija, nave-

deni su i daljnji planovi.

Pregled najvažnijih muzejskih tiskanih Pregled najvažnijih muzejskih tiskanih izdanjaizdanjaNajstariji počeci izdavaštva od ponovnog otvaranja muzeja pod

nazivom Arheološki muzej Istre 1947. sežu u 1957. godinu, kada

je počela izlaziti serija višejezičnih monografi ja Kulturno-povi-

jesni spomenici Istre. U njima je na znanstvenopopularan način

prikazana kulturna baština i najstariji spomenici Pule i okolice.

Od 1957. do 2011. sve su publikacije Muzeja izlazile u isključivo

tiskanom obliku.

Časopis Histria archaeologica izlazi periodično od 1970. godi-

ne. Članci su tematski vezani za arheologiju, povijest i umjet-

nost s područja Istre. Ukupno su izašla 44 broja, tiskana u 38

svezaka, kao i dva posebna izdanja.

Serija Katalozi Arheološkog muzeja Istre od 1979. redovito prati

svaku povremenu izložbu našeg Muzeja. Do danas su objavlje-

na ukupno 83 broja u 92 sveska.

DIGITALNI REPOZITORIJ ARHEOLOŠKOG MUZEJA ISTRE U PULI

Adriana Gri-ŠtorgaArheološki muzej Istre, Pula

VI. POGLAVLJE / Adriana Gri-Štorga

VI. POGLAVLJE / Adriana Gri-Štorga

68

U ediciji Kulturno-povijesni spomenici Istre do danas je, u deset različitih tematskih cjelina, tiskano ukupno 61 izdanje. Korice 10. sveska – Histri u Istri: put kroz svijet starih Histra, Pula, 2013., opseg 29 str.

Korice časopisa Histria archaeologica, sv. 44/2013, Pula, 2014., opseg 163 str.

83

UvodUvodRazmišljajući o pisanju ovog teksta za potrebe potencijalnih

muzejskih izdavača i budućih autora muzejskih elektroničkih

edicija, došao sam do zaključka da će ovaj tekst na kraju ipak

biti samo retrospektiva i geneza stvaranja muzejskih izdanja

Prirodoslovnog muzeja Rijeka (PMR-a). Naime, zbivanja u ko-

jima sudjelujemo ili ih pratimo smjenjuju se nesmiljenom brzi-

nom. Svakodnevne su aktivnosti u kvantitativnome i kvalitativ-

nom smislu sve zahtjevnije. Promjene su postale tako brze da

ih više i ne zamjećujemo kao nešto čemu se trebamo prilago-

diti već kao konstantu i nazivnik našeg življenja. Tempo rada je

ubrzan i čini se da njegova brzina ne jenjava. Taj trend nije zao-

bišao ni muzejsku djelatnost. To su zasigurno svi osjetili, a ja to

spominjem zato što, pišući ovo, nisam siguran da do objavljiva-

nja ovog teksta neke moje informacije već neće biti zastarjele.

Evo i primjera: na prije tri godine održanoj prezentaciji u MDC-u

(2012.) govorio sam o muzejskoj ediciji Prirodoslovnog muzeja

Rijeka na elektroničkim medijima kao o nečemu relativno aktu-

alnome i novome, ali iz današnje perspektive to mi se više ne

čini tako. No krenimo redom.

Najprije bih se s nekoliko riječi osvrnuo na sam Prirodoslovni

muzej Rijeka kao na glavni motiv i polazište u stvaranju na-

kladništva. Za kustose i ostale djelatnike i suradnike muzeja o

kojima ćemo govoriti u nastavku svaki bi muzej, njegovo okru-

ženje, sadržaj i poslanje koje ima kao ustanova trebali biti izvor

inspiracije i razlog stvaranja edukativnih sadržaja.

Digitalne tehnologije i stalni postavDigitalne tehnologije i stalni postavKad je riječ o PMR-u, velika krajobrazna raznolikost Primor-

sko-goranske županije (koja je ujedno i osnivač Muzeja) ma-

gnet je koji danas privlači velik broj zaljubljenika u posjet priro-

di, a ujedno je i preduvjet bogate biološke raznolikosti koju su

znali prepoznati mnogi prirodoslovci. O svemu tome najbolje

svjedoči upravo Prirodoslovni muzej Rijeka, koji je danas sredi-

MUZEJSKA PRIRODOSLOVNA BIBLIOTEKA NA ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA

Marin KirinËiÊ Prirodoslovni muzej Rijeka

VII. POGLAVLJE / Marin Kirinčić

VII. POGLAVLJE / Marin Kirinčić

84

šte istraživačkog rada, skupljanja, prezentacije i zaštite prirod-

ne baštine u regiji i na širem području, a svojim multimedijskim

stalnim postavom, atraktivnim izložbama te edukativnim pro-

gramom nastoji podići svijest o prirodnim vrijednostima kraja

u kojemu se nalazi i o potrebi očuvanja navedenih vrijednosti.

Muzej je utemeljen davne 1876., a u sadašnjem prostoru Vile

Negroni otvoren je 1946. O vrijednosti Muzeja svjedoči 28 zbirki

s približno 90 000 muzejskih predmeta. Posljednjih 15 godina

Muzej se opredijelio za suvremenu modularnu koncepciju ure-

đenja stalnog postava uvođenjem novih interaktivnih muzeo-

grafskih tehnika koje su izmijenile dotad sveprisutnu „klasiku”.

Pod pojmom „klasika” razumijevam postav bez digitalnih i mul-

timedijskih sadržaja što ih je omogućilo uvođenje informatičke

opreme u muzejske postave.

Usporedno s osuvremenjivanjem postava započeto je i stva-

ranje digitalnog nakladništva koje je proizašlo spontano, po-

taknuto mogućnostima što ih je ponudila primjena digitalnih

tehnologija.

Tijekom 1990-ih godina otvorila se mogućnost pristupačnog ko-

rištenja interaktivnih digitalnih sadržaja u muzejskom postavu.

Interaktivni digitalni sadržaj može zamijeniti ili dopuniti fi zičke legende u stalnom postavu te bez narušavanja estetike postava prenijeti posjetiteljima veću količinu informacija.

Hipertekstom smo postigli pregledniji sadržaj s boljom unu-

trašnjom povezanošću od do tada samo linearno povezanoga

tiskanog teksta. Osim fotografi ja, slika, crteža i tiskanog teksta,

prilozi tekstu u digitalnom sadržaju postaju i zvukovi, video-

snimke i animacije te djelo postaje multimedijsko. U interakciji

sa sadržajem korisnik sam bira opseg i dubinu znanja te mul-

timedijske elemente s kojima želi biti upoznat. Interaktivni digi-

talni sadržaj može služiti i za pojačanje ambijentalnog doživljaja

prostora odnosno kao scenografi ja.

97

Ponovimo poznatoPonovimo poznatoNa samom početku teksta ponovit ćemo nekoliko općepozna-

tih i prihvaćenih pojmova i činjenica vezanih za elektroničko

izdavaštvo.

Elektroničko nakladništvo (engl. electronic publishing, e-pu-

blishing, digital publishing, online publishing) pojam je koji

označava svaki sadržaj objavljen na nekom elektroničkom me-

diju (webu, CD-u, DVD-u) ili u nekom elektroničkom formatu

(epub-u, HTML-u, PDF-u ... doc-u).1

Projekt Gutenberg, koji je 1971. pokrenuo Michael Hart, prva

je i najveća zbirka slobodno dostupnih elektroničkih (digital-

nih) knjiga. Trenutačno je u toj zbirci dostupno više od 45 000

knjiga.2

Elektroničko izdavaštvo slijedi tradicionalno izdavaštvo, ali

se od njega razlikuje po tome što se publikacija ne otiskuje

na papiru nego se objavljuje na digitalnome mediju, a ako je

moguće, izbjegava se distribucija fi zičkog proizvoda. Također

možemo govoriti o mrežnome (web) i nemrežnom izdavaš-

tvu (CD, DVD, pomoćni uređaji). Za korištenje elektroničkim

publikacijama nužno je neko pomoćno sredstvo – računalo

(bilo koje vrste – osobno, prijenosno, tablet, mobitel) ili čitač

e-knjiga (Kindle,...).

Korisnik može po želji ili potrebi na vlastitom printeru „otisnuti“

cijelu publikaciju ili samo neki njezin dio (ako je to dopušteno

odnosno omogućeno). Vlasnik autorskih prava uz pomoć su-

stava za upravljanje digitalnim pravima (DRM)3 određuje što se

s e-publikacijom smije činiti, tj. kako je dopušteno koristiti se

njome.

Elektroničko je izdavaštvo sve češći način razmjene knjiga, časopisa i novina, a postalo je uobičajena praksa u znanstvenom izdavaštvu - elektroničke publikacije sve češće zamjenjuju standardna tiskana izdanja. To je prikladan (čitaj: jeftin i brz) način distribucije knjiga, časopisa, magazina, znanstvenih članaka, reklama, ali i spamova...

ELEKTRONIČKO IZDAVAŠTVO U MUZEJU ZA UMJETNOST I OBRT

Zoran SvrtanMuzej za umjetnost i obrt, Zagreb

VIII. POGLAVLJE / Zoran Svrtan

1 Electronic publishing, URL:http://en.wikipedia.org/wiki/Electronic_publishing (datum pristupa: 22. travnja 2014.)2 Project Gutenberg, URL:http://www.gutenberg.org (datum pristupa: 22. travnja 2014.)3 Digital rights management, URL:http://en.wikipedia.org/wiki/Digital_rights_management (datum pristupa: 22. travnja 2014.)

VIII. POGLAVLJE / Zoran Svrtan

98

Problematika elektroničkog izdavaštvaProblematika elektroničkog izdavaštvaBez očekivanja da ovaj članak može riješiti probleme koji se

spominju u svakom razgovoru o elektroničkom izdavaštvu, po-

trebno se osvrnuti na tu problematiku.

Pri donošenju odluke da se neka publikacija objavi u digitalnom obliku (pretpostavimo na trenutak da je publikacija spremna u nekom obliku i da je sav sadržaj već pripremljen), nameću nam se ova pitanja:- koji format i standard odabrati- kojim alatima izraditi publikaciju- kako zaštititi autorska prava- kako distribuirati publikaciju- kome je publikacija namijenjena

- koliki su troškovi.

U kojem smjeru krenutiU kojem smjeru krenutiVeć u uvodnom dijelu spomenuti su različiti formati – PDF,

epub, HTML, doc.

Iako danas svatko može svoj dokument koji je napisan u

nekome od uređivača teksta, pretvoriti u svima čitljivu PDF

datoteku, možemo se upitati je li to idealan format za elek-

troničko izdavaštvo. Uzmemo li u obzir broj osobnih raču-

nala i lakoću stvaranja i razmjene PDF datoteka, očito je da

bi to mogao biti najrasprostranjeniji i najjednostavniji način

elektroničkog izdavaštva. Dodamo li tome i podatak da po-

stoje besplatni programi za konverziju datoteka nastalih u

različitim uređivačima teksta u PDF format, to bi mogao biti

i najpovoljniji način.

Elektroničko izdavaštvo, nažalost (ili srećom), ne bavi se dis-

tribucijom naših dopisa, ugovora i raznih drugih poslovnih do-

kumenata. U elektroničkom izdavaštvu riječ je o publikacijama

koje imaju komercijalnu vrijednost, a naša je glavna želja za-

mijeniti standardni, papirnati medij drugim – digitalnim. Narav-

no, želimo zaštititi i našu investiciju, pa nam neće biti svejedno

IX. POGLAVLJE / Denis Bučar

110

UvodnoUvodnoSvakog se dana na tržištu pojavljuju novi računalni progra-

mi i aplikacije. Njihova je primjena široka i raznolika, a odabir

adekvatnog softvera prepušten je sve većem broju korisnika

različitih struka i interesa. Mnogi su takvi softveri licencirani,

uz nužno plaćanje usluga, no danas je u ponudi i znatan broj

jednako kvalitetnih programa koji s u stavljeni na raspolaganje

korisnicima da se njima služe, na jednostavan ih način mijenja-

ju, i to bez novčane naknade (osim u slučaju daljnje korisničke

podrške). Takvi se softveri koriste pristupom izvornom kodu

koji dopušta njihovu javnu uporabu i prilagodbu. U tekstu se

objašnjava funkcioniranje softvera otvorenog koda u usporedbi

s drugim vrstama softvera, navode se prednosti i nedostaci ta-

kvih softvera te se donosi pregled najpoznatijih softvera otvo-

renog koda koji mogu poslužiti za raznovrsne svrhe, primjerice

za obradu fotografi ja, izradu prezentacija i tablica, oblikovanje

i prijelom teksta te za uređivanje videosnimaka i 3D animacija.

Izvorni kod i softveri zatvorenoga i Izvorni kod i softveri zatvorenoga i otvorenog kodaotvorenog kodaSvaki se računalni softver u svojoj srži, ispod površine koju

korisnik vidi i konzumira, sastoji od izvornog koda. Izvornim

kodom programer koji ga je osmislio oblikuje način rada sof-

tvera. Većina korisnika računala taj dio softvera nikada ne vidi.

Dakle, izvorni je kod dostupan isključivo programeru koji ga mi-

jenja ovisno o tome kako želi da određeni softver – program ili

aplikacija – radi. Tako programeri s pristupom izvornom kodu

mogu poboljšati softver dodavanjem novih mogućnosti ili po-

pravkom dijela koda koji ne radi najbolje.

Ovisno o vrsti pristupa izvornom kodu, softveri mogu biti za-

tvorenog koda (closed source software) ili otvorenog koda

(open source software). Dok zatvoreni kod podrazumijeva ne-

pristupačnost i ekskluzivnost, otvoreni označava nešto što je

podložno prilagodbi i smije biti promijenjeno te čiji je dizajn do-

PREGLED I PRIMJENA SOFTVERA OTVORENOG KODA

Denis BuËarMuzejski dokumentacijski centar, Zagreb

IX. POGLAVLJE / Denis Bučar

111

stupan javnosti. Softver otvorenog koda jest onaj čiji je izvorni

kod javno dostupan svakome tko želi unaprijediti ili poboljšati

softver.

Iako izvorno stvoren za potrebe razvoja računalnog softvera,

termin otvoreni kod danas označava širi set vrijednosti, nešto

što se naziva put otvorenog koda. Danas projekti, inicijative i

proizvodi otvorenog koda prihvaćaju otvorenu razmjenu, zajed-

ničko sudjelovanje u razvoju i transparentnost.

Razlika između softvera otvorenog koda i Razlika između softvera otvorenog koda i drugih tipova softveradrugih tipova softveraOdređeni softver sadržava izvorni kod koji smije mijenjati

samo osoba, grupa ili organizacija koja ga je razvila i koja za-

država ekskluzivno pravo na nj. Takav tip softvera zakonom je

zaštićen (licenciran) i naziva se softverom zatvorenog koda

jer je u vlasništvu izvornih autora i samo oni imaju pravo pri-

stupa, kopiranja i mijenjanja izvornog koda. Paketi Microsoft

Offi cea i Adobea primjeri su softvera zatvorenog koda. Kako

bi se korisnik mogao služiti softverom, mora prihvatiti licenciju

(koja se najčešće pojavljuje pri prvom pokretanju softvera) i

njezine uvjete, a oni uglavnom određuju da se korisnik neće

koristiti softverom na način koji autori ne dopuštaju. Većina

softvera zatvorenog koda prije kupnje licencije ipak dopušta

probno razdoblje za upotrebu koje najčešće iznosi 30 dana

(tzv. trial softver), tako da se korisnik može upoznati s nji-

hovim mogućnostima prije nego što se opredijeli za njihovu

daljnju upotrebu.

Softver otvorenog koda drugačiji je. Njegovi autori dopuštaju

korištenje izvornog koda svima koji ga žele pregledati, kopi-

rati, učiti iz njega, mijenjati ga ili proslijediti dalje. LibreOffi ce i

GIMP (GNU Image Manipulation Program) primjeri su softvera

otvorenog koda. I dalje postoji licencija koju korisnik mora pri-

hvatiti, ali zakonski su okviri bitno drugačiji. Potiče se suradnja

i razmjena, što omogućuje drugima da naprave izmjene u kodu